HATIŠERIF OD GILHANE

Sultan Abdul-Medžid, nasljednik Mahmuda II, pred sobom imao je težak zadatak da
Osmansko carstvo približi europskim državama. U tu svrhu izdao je deklaraciju o reformama
pod nazivom Tanzimati Hajrije (korisne reforme) odnosno Hatišerif od Gilhane 3. novembra
1839. Po svojoj formi to je ferman čije su odredbe sistematizirane u formi zakona.

U uvodnom dijelu naglašava se da je Osmansko carstvo svoju moć steklo prije svega
poštujući šerijatski zakon, ali da je potrebno donijeti i nove zakone kako bi država
prosperirala. Novi zakoni trebali bi se zasnivati na principima zaštite imovine, regulisanja
poreskog sistema, vojnih obaveza, ravnopravnosti... Zaštitom ličnosti i imovine bi se stvorilo
povjerenje između države i njenih stanovnika. Porez se određuje prema imovinskom stanju
pojedinca. Za vojnu službu iz svake pokrajine se uzimao odgovarajući broj vojnika
srazmjerno broju stanovnika, a vojni rok je ograničen na 4 do 5 godina. Ferman također
izjednačava svo stanovništvo Carstva bez obzira na vjeru i klasu. Ukidaju se nazivi za razne
slojeve društva kao što su raja, ehalija, asker... Time je napravljen značajan korak ka
ravnopravnosti u društvu. Krivcima se sudi prema šerijatu, bez obzira jesu li muslimani ili
nemuslimani.

Ferman se svoji sadržajem nametao kao državni ustav i odmah se pristupilo

provođenju njegovih principa. U tu svrhu u svim administrativno-teritorijalnim jedinicama
formirana su upravna vijeća koja bi nadgledala provođenje zakona. U Bosni se to vijeće zvalo
Vijeće prvaka zemlje a sastojalo se od 23 građanina Sarajeva. Članovi su bili pretežno bogati
pojedinci i trgovci. Nakon formiranja Državnog savjeta na Porti ono se počelo osnivati i u
sjedištima vilajeta, sandžaka i kaza pa tako i u Bosni gdje se isticao valija Halil Ćamil-paša.
Ovi savjeti su se zvali Medžlisi šura, a sastojali su se od 13 članova sa mandatom od 3
mjeseca. Formiranjem ovih savjeta prestao je rad Vijeća prvaka pokrajine.

U duhu Hatišerifa donošeni su i drugi odgovarajući zakoni kao što su Trgovački zakon
i Krivični zakon, a osnivali su se i odgovarajući sudovi sa svojim vijećima. Odredbe
Hatišerifa su se dosta sporo provodile u cijelom Carstvu, pa i u Bosni. U Bosni je najviše
efekta imalo nakon Latasove akcije. Porti je najviše bilo stalo da se u Bosni prihvati redovna
vojna obaveza.
 Iako se mjere nisu ispunjavale u potpunosti, Hatišerif od Gilhane bio je prvi korak ka
modernizaciji države i društva prema europskim liberalnim načelima. Njime je osigurana
sigurnost života, časti, vlasništva, pravedno i javno sudstvo, jednakost vjera i nacija, obećana
je reforma poreza i vojnog novačenja. Po navedenim načelima ogleda se njegova sličnost sa
francuskom Deklaracijom o pravima čovjeka i građanina. Iako su ova dva dokumenta donijeta
u različitim uslovima i sa skoro 100 godina razlike, francuska Deklaracija nesumnjivo je
utjecala na zakone unutar Hatišerifa.

Elmedin Salihagić