METODA "VOLOHOVIČ"

Aleksandar Ivanović Volohovič razradio je metodu držanja pčela koja omogućava postizanje i do 5 puta većeg prinosa meda od
prinosa koje može da da osnovno jednomatično društvo. U Kustanoinskoj oblasti u kojoj pčelari, od svojih 12 društava dobije svake
godine u prosjeku oko 4 tone meda.

Evo kako tu metodu opisuje sam Volohovič.

        “Kroz mnogo godina rada ja sam izradio metodu stvaranja snažnih društava. Na mojem  pčelinjaku posljednjih 1o godina
količina meda dostigne 200-300 kg, od uzimljenog društva. Od 1960. godine stalno ima 12-15 društava u pčelinjaku. To je optimalni
broj društava koja se mogu održavati po mojoj metodi.

        Počet ću od uzimljavanja. Pčelinja društva uzimljavam veoma jaka. Pčele držim  i na dvanaestokvirnim  nastavcima (na okviru
435x230 mm). Klupko društva zauzima svih 12 okvira i dva okvira koji leže na gornjim letvicama (satonošama ispod poklopca pod
kojim su podmetnute letvice debljine 12 mm. Svih 14 okvira potpuno su pokriveni pčelama, dio njih visi kao “brada” dužine 5-7 cm. U
donju prazninu košnice gdje grade zaperke i pri prihranjivanju zalijevam ih sirupom. Svako društvo u jesen prihranjujem sa 10 kg
šećera.

        Prostor iznad okvira i “brada” pod klupkom pomažu dobro zimovanje jer omogućavaju slobodno kretanje pčela. Klupko ima
oblik košnice pa su tako i sami krajevi potpuno ispunjeni pčelama. Svaki od 14 okvira sadrži najmanje 2 kg meda, koji je pripremljen
u prvoj polovini ljeta. To je važno jer jesenji med kod nas jako kristalizira.

        Za zimu društva formiram, od dva odvojka (nukleusa) i ostatka pčela od samog društva “giganta”, prije 15. rujna. Poslije toga
odmah dajem invertiranu hranu. Te radove završavam do 20. rujna. Posljednji pročišćavajući let pčele kod nas vrše od 12- 15.
listopada. Prije prihranjivanja, a ako je potrebno, i poslije njega tretiram pčele od varoe rastvorom oksalne kiseline. U proljeće i ljeto
pčele ne tretiram.
Pčele unosim u zimovnik oko 7. studenog, jer tada su kod nas jaki mrazevi (-8 do -12 0C. Zimovnik ima temperaturu 3-40S, i
vlažnost zraka 75-85%. U košnici je sanitarni otvor pod mrežom otvoren. Leto u gornjem  nastavku je pritvoreno (smanjeno) a u
donjem nastavku zatvoreno. Po cijeloj širini košnice  niz zadnjeg zida postavljam laneno platno za utopljavanje. Odozgo, ispod
krova stavljam zaštitnu mrežu protiv miševa. Pri takvoj pripremi za zimu u košnici nikad nema ni vlage ni pljesni, pčele prezimljavaju
udobno i nema velikih pomora. “Brada” se smanjuje kako se bliži dan izlaženja pčela iz zimovnika, a ponekad sasvim nestaje.
Obično troše malo hrane, a u nekim godinama 18-20 kg, uzroci nepoznati.

        Pčele iznosim na rani pročisni let pri temperaturi +60C u hladu. Obično je to između 20-25. marta. Ponovljeni pročisni let  je od
1-10. travanja. Dobro prezimljena društva izlijeću snažno, a slabija pri takvoj temperaturi ostaju u košnici.

        Iznosim košnice predveče, a kroz 4 sata, kada se smire, stavljam ih na čiste podnice, pomjeram donji prazan nastavak,
zatvaram ventilaciju iznad gnijezda i otvaram leto na 3-4 cm. U toku noći pčele se smiruju, a ujutro kad otopli počinju da lete.
Slijedećeg dana, u tri sata kada su se smirile pregledam ih,  provjeravam hranu i maticu. Pri tome skidam dva gornja okvira i na
sredini iznad gnijezda stavljam 1 okvir sa peludi  zaliven medom. Dobro ih utopljavam, zato što kod su nas u to vrijeme noćni
mrazevi  -10 do -150C.
Ako je stabilna temperatura u zimovniku od jeseni do proljeća na dan pregleda snažna pčelinja društva još nemaju legla. Društva
koja nisu trošila energiju na ishranu legla u zimskom periodu, poslje se brzo razvijaju u snažna.

        Česti pregledi pčelinjih društava u proljeće su korisni, ali ne treba pretjerivati. Na 10-12 dana vršim pregled i dajem preventivu
(lijek) prihranu protiv nozemoze u šećernom sirupu nalivenom u okviru sa peludu. Također, stalno otvaram okvire sa medom do
legla. Kroz 10 dan prihranjujem protiv aksosferoze (krečno leglo).

        Pri prvom jesenjem pregledu obraćam posebnu pažnju na očinska društva. Imam ih dva. U njih u jesen stavljam trutovo saće
pripremljeno vještački. Obični okviri sa trutovim ćelijama nisu pogodni. To saće pripremam ovako. U lipnju uzimam 20 okvira sa
svijetlo-tamnim saćem  i na 5 cm od gornje letvice (satonoše) niz okvira režem gljetom sve pčelinje ćelije do osnove. To činim  i sa
druge strane saća ali od donje letvice okvira. Takve okvire postavljam u svim društvima. Pčele na strani odrezanih ćelija uvijek
izgrađuju  trutove ćelije i matica ih zaleže trutovskim jajima. Vrlo je važno da se iz njih izvedu najmanje dvije generacije trutova. Na
taj način, na pripremljenom okviru trutove ćelije s druge strane saća prekrivena su pčelinjim ćelijama. U jesen skupljam već gotove
zalivene hranom okvire i stavljam ih po 10 komada u očinska društva za izvođenje trutova u proljeće.

        U proljeće očinska društva treba da budu jaka i ako treba pojačavati ih pčelama. Otvaram okvire sa medom i dodajem
najmanje 3 kvalitetna okvira peludi i neprestano prihranjujem rastvorenim medom. Zahvaljujući tome, oko 20-25. travnja u muškim
društvima imam dovoljno zatvorenog trutovskog legla. Obavezno treba matica u tim društvima da odgovara vrsti pčela. Okvire sa
zatvorenim trutovskim leglom dijelim svim društvima, a kao zamjenu u očinska društva stavljam leglo iz drugih društava. Samo tako
mogu se dobiti rani trutovi.

Istovremeno s očinskim, pripremam i odgajivačko društvo. Ono, takođe, mora biti jako i do 20-29. travnja (prva partija matica) da
ima mnogo legla. Ovo društvo još pojačavam mladim pčelama. Postupam ovako. Po toplom vremenu odstranjujem maticu. Pod
tijelo košnice, na dno, stavljam umetak (nastavak manji) kojim povećavam obujam košnice (u tijesnom gnijezdu dobre matice se ne
proizvode). Na gornje letvice okvira nanosim nekoliko kapi likera od nane za dobvanje mirisa u društvu, zatvaram košnicu, i kod
donjeg leta dodajem dasku veličine 50h50 cm, za istresanje pčela. Na nju tresem pčele sa otvorenog legla uzete iz drugih društava. 
Pčele izletnice polijeću i vraćaju se svojim društvima, a mlade po sletnoj dasci ulaze u odgajivačko društvo. Na taj ančin u nju
ubacujem vještački veliku količinu mladih pčela koje su neophodne za odgoj matica. Višak pčela koje se pojavljuju u košnici vise
“bradom” u postavljeni podmetak (polunastavak). Ako je potrebno reguliram ventilaciju košnice. Odstranjujem jedan okvir, iz sredine
gnijezda, bolje između otvorenog legla, i stavljam okvir sa matičnim osnovama. Trećeg dana posle uzimanja matice u društvu se
pojavljuju frustule matičnjaka i iz njih odabirem matičnu mliječ. Poželjno je da matični mliječ nije stariji od 24 sati. Taj mliječ koristim
za presađivanje 12 satnih larvi uzetih iz majčinskih društava. Matica iz njih je obavezno čistokrvna.

        Ja svake godine dobijem ne manje od 10 matica iz rasadnika. četiri najbolje ostavljam za zimu, a u proljeće najplodnija postaje
materinska. Na taj način u mom pčelinjaku se isključuje krvno srodstvo  sparivanje neoplođenih matica sa trutovima drugih vrsta, jer
u to vrijeme, u susjednim pčelinjacima uopćte nema trutova.

        Prvo izvođenje matica (25-25 kom.) podešeno je u vrijeme cvjetanja vrbe, drugo pet dana posle prvog (30-36 matičnjaka) u
cvijetu klena, i treće najsigurnije posle deset dana od drugog (36 matičnjaka) u cvjetanju maslačka. Za vrijeme izvođenja matica
stalno dajem rastvor meda sa vodom u otvorenoj hranilici.
Matice i njihov kvalitet - to je osnova svakog uspjeha , zato se to radi (izvode matice) veoma ozbiljno. Pet dan poslije presađivanja
pregledom matičnjaka i oni moraju da budu istog uzrasta i veličine (najsitnije i najkrupnije uništavam). Na taj način uspijem da
dobijem matice u svakoj partiji u isto vrijeme. Izvedene matice lovim i smještam u “Titove kaveze” ispunjene hranom i vraćam u
društvo 24 sata na dozrijevanje. Zatim ih dajem u pripremljene oplodnjake radi oplodnje.

        Oplodnjake za prvu partiju matica pravim od običnih nastavaka koji imaju leto na dvije strane i obojeni su sa dvije boje. Unutar
nastavka je hermetička pregrada. U oplodnjake stavljam okvir sa hranom iz rezerve, okvir sa zatvorenim leglom na izlazu s pčelama
i okvirom sa satnom osnovom.Gnijezdo sa obje strane ograničavam pregradom i utopljavam. Oplodnjake odvozim na 3-4 km, a ako
ih ostavim na starom mjestu, onda stresem u njih pčele još sa dva okvira. Nakon 24 sata dodajem matice.

        Nastavke sa oplodnjacima postavljam tako da sunce u 13 sati obasjava leta, jer obično u to vrijeme matice izlaze na oplodnju.
Kada sam ranije jedan otvor okretao na sjever, a drugi na jug, rezultat je bio da u oplodnjacima sa otvorom na sjever izlijetala je
jedna, a iz onih na jug devet do deset. To se događalo zato što su u oplodnjacima, čiji su otvori okrenuti na sjever matice izlijetale u
17.00-18.00 časova, kada se najveći broj trutova vratio u košnice.

        Zatim dajem matice u mikronukleuse na 1/6 okvira 435x230 mm. Mikrokošnica je razdijeljena na tri odjeljka i u svakom su tri
okvira. Prednji zidovi su ofarbani u tri boje. Naseljavam nukleuse na slijedeći način. Prinosim mikrokošnicu do košnice, otvaram
poklopac svakog odjeljka i u svakom stavljam maticu u “Titovom kavezu” sa otvorom zalijepljenim voskom. U košnici nalazim okvir
sa mnogo pčela, utvrdim da na njemu nema matice i stresam ih u oplodnjake tako da odmah upadaju u sva tri odjeljka.Brzo
zatvaram poklopce i prevozim oplodnjake na novo mjesto na četiri dan. Za to vrijeme pčele puste maticu, posle čega nukleuse
mogu vratiti u pčelinjak. Na taj način oplodnjaci primaju sve matice.

Matice treće partije dijelim u oplodnjake čije se matice nisu vratile iz prve partije i izgubljene iz druge. Nekad je potrebno da
neoplođenu maticu u kavezu i odgajivačkom društvu držim do 5 dana.

        Kako sam  već govorio u mom pčelinjaku imam 12 osnovnih društava, na svakom od njih imam dvije mlade matice, a u sušnim
godinama i tri, jer iz dva oplodnjaka pčele mogu da se roje. Sparene matice stavljam u nukleuse obrazovane od pet okvira legla koje
pokrivaju  pčele i dva sa medom (poželjno je nukleuse odvesti na novo mjesto). Takav će se nukleus razvijati normalno, jer ima
raznovrsnog legla i pčele. Mlada matica postiže maksimum  polaganja jaja za deset dana. U to vrijeme u navedenim nukleusima
zatvoreno leglo će izaći, osloboditi ćelije, i matica će moći da razvije maksimalnu sposobnost polaganja jaja.
Male nukleuse  nemoguće je praviti jer nema dovoljno pčela koje će ga opsluživati. Moguće je imati mladu plodnu maticu i ne dobiti
od nje mnogo legla. U osnovnom društvu treba obavezno imati najmanje osam okvira, potpuno pokrivenih pčelama, a od njih šest
okvira legla. Ako bi privremeno oduzeli jedan okvir legla sa pčelama, to bi za dugo presjeklo razvoj osnovnog društva, a to znači da
neću imati gdje da uzimam neophodne rezerve pčela.
        Svi radovi na izvođenju i dodavanju matica treba da se završe od 5-8. lipnja. Od tada matice u svim društvima imaju sve
neophodne uvjete za najvredniji rad. Punu snagu mlade matice dostignu već 15. lipnja, kada će se od 15-20. lipnja društvo burno
razvijati.
        U tome se sastoji moja metoda u povećanju velike količine pčela u glavnoj paši, koja kod nas počinje 20.-25. lipnja i traje do
20. kolovoza.

        Na početku glavne paše (20.-25.srpnja) stvaram društva “gigante” iz 2-3 nukleusa) - ogranaka i osnovnog društva, čije su
matice u toku mjeseca radile maksimalno. Snaga takvog društva giganta održat će se na visokom nivou u toku čitavog medobranja.
        O tome brinem mnogo ranije. Od 5. lipnja, posle izjednačavanja snage društva i ogranaka (nukleusa), oni brzo rastu, kada
cvijeta esparzeta, oni već zahtijevaju nove nastavke. Cijelom pčelinjaku (sada on već ima 36-40 mjesta), dodajem drugi nastavak u
toku sljedeća 2-3 dana. U svakom nastavku su 2 okvira satne osnove i četiri izgrađena okvira. Iz osnovnog, donjeg, nastavka
podižem u drugi nastavak: 2 krajnja okvira s medom i dva sa zatvorenim leglom, a kao zamjenu stavljam u gnijezdo na krajeve 2
okvira satne osnove i u centar - suprotno od leta, među okvire sa otvorenim leglom - 2 okvira izgrađena (svega u dva nastavka 12
okvira).

Kao rezultat u gornjem nastavku dobijem 6 okvira - 2 sa medom, 2 sa leglom i dva izgrađena prazna. Te izgrađene stavljam među
okvire sa leglom. Na krajeve stavljam pregradne daske i utopljavam gnijezda. Otvor, leto gornjeg nastavka otvaran na 5 cm, a dalje
proširujem (širim) gornji nastavak dodajući izgrađene okvire do 12 okvira, u zavisnosti od razvoja gnijezda i snage društva.
Ako odmah dodamo drugi nastavak sa komplet 12 okvira, razvoj društva će se ukočiti i taj nastavak neće moći da se napuni.

        Pri ovakvom postavljanju drugog nastavka i bez narušavanja tehnologije, pčele će ga napuniti za 20-22 dana. Ako se pojavi
potreba za trećim nastavkom njega stavljam Ovako: u njega stavljam 8-10 okvira satnih osnova i 2-4 izgrađena okvira, zavisno od
snage društva i karaktera paše. Po pravilu, treći nastavak društvo ispunjava za 10-12 dana. Taj period može biti i kraći u dobrim
godinama.
        Za vrijeme razvoja društva moj osnovni zadatak je da osiguram pčelinjaku stalni nivo paše, da društvo ne oskudijeva u praznim
okvirima, sa satnim osnovama i izgrađenim. Ja, također, stalno nadgledam rad matica, u svim društvima. U svakom društvu postoji
karton u kome se vodi čitko i precizno sve što je urađeno i ocjenjuje se kvaliteta matice.
        Ako mi se zbog nečega ne sviđa kvaliteta matice, ja je odmah mijenjam rezervnom. Društva pregledam jednom u šest dana,
češće nema smisla i štetno je, a rjeđe - može se propustiti trenutak i ukočiti njihov razvoj. U takvom stanju pčelinjak ulazi u glavnu
pašu.
        Uoči stvaranja društva “giganata” pronalazim odgovarajuće mjesto i proučavam njegove mogućnosti. Prevoziti ogromna
društva - nije lak posao: težina svakog nije manja od 130 kg. Na novom mjestu stavljam društva i ogranke u grupe po 3-4 košnice.
Odabirem tako, da bi krajnji broj nastavaka na svakoj košnici bio jednak - 8-9. Kada kontrolna košnica pokaže jednodnevni prinos od
2 kg mogu se formirati društva”giganti”. Pri takvom medobranju ona će donijeti ne manje od 12 kg nektara svakodnevno i neće se
rojiti.

Kako zadržati takvo društvo da ono radi, a da se ne roji

        Moguće je imati veliki broj pčela i nemati meda. Iz 8-9 nastavaka satjerujemo pčele i leglo u 6-7 (njih skupljamo na 50-70
okvira). Takvih društava u prirodi nema, i zato se rad sa njima razlikuje od običnih, a sve se svodi na to da se instinkt pčela. Ali
krenimo redom.
        Formiram društvo- gigant na slijedeći način: iz budućeg društva stavljam dva prazna nastavka, na njih stavljam prazan
nastavak sa matičnom rešetkom, tu stresam pčele iz društva sa starom maticom; pčele padaju u prazan nastavak. Maticu lovim na
rešetku i dajem je u nukleus koji pravim iz tog društva (2 kvalitetna okvira puna sa leglom na izlazu i pčelama, 1 okvir sa medom i
pčelama i 2 okvira sa satnim osnovama). Nukleus zatvaram i odvozim na novo mjesto. (To je veoma važno). Tako isto postupam sa
ostalim nukleusima. Matice u tim nukleusima treba da budu veoma dobre, jer  će one razvijati pčele za društva koja idu u zimu.
Okviri koji su se oslobodili od pčela iz društva i ogranaka šaljem u pogon za vađenje meda. Pčele spajam uz pomoć kapljica nane,
pri tome nisam zapažao tuču među njima. Okvire sa leglom, također vrcam, ali veoma oprezno  da iz njih ne bi izletjelo otvoreno
leglo. To je važno mada i njih nema mnogo u to vrijeme, jer rast društva se približava završetku. Izvrcane nastavke sa leglom
stavljam iznad (gore) kuda se podižu i pčele. Posljednji ogranak iz tog kompleta vrcam posebno, ne odvajajući maticu, i preko
mreže postavljam na vrh formiranog društva.

Sljedeće društvo formiram potpuno isto, ali umjesto 2 donja prazna nastavka, stavljam 2 nastavka legla, koji su ostali od prvog
društva. I tako formiram sva društva u pčelinjaku. Od posljednjeg društva preostalo leglo dajem prvom društvu, jer kako se sjećate,
kod njega dolje stoje 2 prazna nastavka (njih sam sklonio i vrcao). Mnogi pčelari pitaju: zašto tresemo okvire sa leglom, to ne treba
raditi? Da, ali na drugi način nemoguće je zadržati tu snagu. Do spajanja u svim društvima i nukleusima dominirao je instinkt
razmnožavanja i skoro potpuno je kulminirao instinkt na rojenju. Mi treba da ugasimo taj instinkt i da izazovemo novi - instinkt
sakupljanja hrane, ali do njega se ne može stići drugim putem, nego kroz instinkt samoodržanja. [ta je to? Mi smo stresli na gomilu
masu pčela i legla, odabrali maticu, ostavili jednu gore iznad rešetke. Pčele svih društava su se privikle da lete na nivou 2-3
nastavka, a u šesti, gdje se sada nalazi matica, one neće polijetati. Zato u prvih 24 sata masa pčela osjeća prazninu, a još je od njih
oduzet sav med (osim meda koji je pri slabom vrcanju na okvirima sa leglom ostao). Kao rezultat kod pčela se budi instinkt
samoodržavanja. U košnicu se sakuplja masa pčela, otvorenog legla, rađaju se mlade pčele od 3-4 matice - i svima je potrebna
hrana. Rano ujutro, pčele izvidnice daju znak o pojavi prvog nektara u prirodi - i društvo je počelo tako da radi da je to teško
zamisliti.

Kroz  24 sata pred veće, oprezno podižem dva gornja nastavka (bez dima, ali sa kapljicama nane u donji otvor), podižem mrežu na
1-2 cm, pravim otvor niz zadnjeg zida nastavka. Kroz njega pčele počinju da opće sa maticom. A posle 24 sata mrežu uklanjam.
Tako se dobije jedno društvo, koje zauzima 6-7 nastavaka i imaju jednu maticu. Ne treba ograničavati maticu, pčele će same
ograničiti njen rad sakupljenim nektarom. Zato što je omiljeno mjesto matice - gornji nastavci, pčele također nose nektar - gore.
Prinos nektara u takvim društvima pojedinim danima, iznosi 20-22 kg. Matica biva zarobljena medom. Ali veoma je važno ne
ograničavati je u košnici. Sa velikim naprezanjem radi društvo “gigant” 10 dana. Posle toga treba vrcati med, jer ga ima oko 10 kg, a
i društvo se može izrojiti. Treba ponovo uključiti instinkt sakupljanja, i prekinuti će se instinkt za rojenje. Pčele će zaliti medom sve
do posljednjeg okvira, ali instinkt za razmnožavanje se neće pojaviti, čak iako bi mi to htjeli.

        Takav pčelinjak treba stalno pratiti i pomagati ga. Obično kasno uvečer, obilazim ga i slušam zvuke, koji dolaze iz košnice. Oni
karakteriziraju stupanj ventilacije u gnijezdu. Ako je neophodno, malo podižem prednji dio jednog ili nekoliko nastavaka i podmećem
među njih 12 mm letvice, otvaram dopunske otvore na čitavu širinu nastavka. Prirodno, sva leta na nastavcima su otvorena. To je
neophodno za brzo sazrijevanje meda. Sanitarni (donji) otvor je, također otvoren.

        Ako u dane vrcanja dolazi veliki prinos nektara, tada treba vrcati prije ručka, da bi manje nektara upalo u med. Pri pravilnom
prilazu poslu, ne treba brinuti o kvalitetu meda.
Ja med prodajem državi. Interesantno je, da je po laboratorijskim analizama, od jakih društava kvalitet meda uvijek bolji, nego od
srednjih i slabih. Mnogi pčelari pitaju gdje će pčele skladištiti med, a ja odgovaram, da ja uvijek mislim na to, ko će ga skladištiti a
mjesto će se naći: pa leglo u najboljem slučaju zauzima 2/3 okvira, a još svakog dana se oslobađaju 6-8 hiljada ćelija od legla, tako
da je za prvih 10 dana mjesta dovoljno.

        Drugo vrcanje počinjem tada, kada košnice na vagi dostiže 260-280 kg. Znači vrijeme je da stresemo i smanjimo društvo na
jedan ili 2 nastavka. Društvo radi najrentabilnije ako pčele ispunjavaju okvire taman. U društvu gigantu nije teško izazvati instinkt
sakupljanja, ali je teško ponovo razbuditi instinkt razmnožavanja. Zato na kraju sezone u njemu ostaje samo 5-6 okvira legla na
manjoj površini. Jasno je da ono neće moći samostalno da ide u zimu, pa ih spašavaju ogranci (nukleusi) koje sam napravio uoči
glavne paše. Pri pravilnoj njezi oplodnjaci izrastaju i imaju u to vrijeme po 7-8 okvira legla. Ogranke treba stalno nadgledati, da bi u
njihovim gnijezdima bila peludi i mjesto za odlaganje jaja matice.

        Posle glavnog vrcanja, oko 15. rujna, spajam dva ogranka (nukleusa) sa ostacima društva giganta. Legla od njih ne staju u
jedan nastavak, zato u donji nastavak stavljam 10 okvira zatvorenog legla, u gornji nastavak smještam mlađe leglo. Poslije izlaska
legla iz donjeg nastavka sakupljam suvišne okvire. Ako pčele grade zaperke i vise u “bradi”, tada ih ja ne uznemiravam, i one tako
idu u zimu.

        Ponekad čitavo leglo ne stane u košnice 12 društava, u takvom slučaju obrazujem još 2-3 društva. U proljeće, na račun
suvišnih društava, pojačavam slabija društva.
        Osnova moje metode sastoji se u tome, da ja čitavo vrijeme stvaram takva društva, kakva su mi potrebna u datom periodu.

Za opsluživanje mog pčelinjaka potrebna je, naravno, mala mehanizacija. Električna vrcaljka na 12 okvira, električni nož na bazi
običnog, skrativši ga za 6 cm i umetnuti spiralu. Sva ta tehnika radi na priključcima automobila GAZ-24. Napravio sam kolica za
prevoženje košnica, udobni stol za otvaranje okvira i drugo što olakšava rad.

        Hoću da vam obratim pažnju na osiguranju saća u pčelinjaku. Na 12 društava imam 100 nastavaka, tj. 1200 okvira sa saćem.
Okvire poslije vrcanja čuvam u radnim nastavcima koje stavljam pod nadstrešnicu gdje stoje do upotrebe. Protiv moljaca ne
upotrebljavam ništa, jer ih kod mene nema. Uvjeren sam ako radiš pažljivo i precizno tada nemaš protiv čega da se boriš.Rezerve
hrane i peludi čuvam u zimovniku.