Nas Krs 50-2017-Za Web1a

XXXVII, 50, Sarajevo 2017.
XXXVII, 50, Sarajevo 2017.

Izdavači
Speleološko društvo “Bosansko-hercegovački krš”, Sarajevo
Centar za krš i speleologiju, Sarajevo
Branilaca Sarajeva 30, 71000 Sarajevo
Redakcija – Editorial board

Mirnes Hasanspahić, Simone Milanolo,
Jasminko Mulaomerović, Ferid Skopljak, Amila Zukanović
Urednik – Editor
Jasminko Mulaomerović
Korice – Cover
Detalj nastarijeg popisa pećina Bosne i Hrecegovine iz 1885.
Detail of the oldest cave list of Bosnia and Herzegovina from 1885
DTP & print

TDP Sarajevo
Izdavanje časopisa Naš krš pomoglo je Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke.
Bilten Naš krš upisan je u evidenciju javnih glasila pod brojem 132 od 10. 3. 1991. godine.
3
SADRŽAJ
Ivo Lučić
KARSTOLOGY AND PETAR MILANOVIĆ'S KARST RESEARCH CONCEPT . . . . . . . . . . . . 5
INTERVIEW WITH PETAR MILANOVIĆ
ON THE OCCASION OF HIS 80TH YEAR OF LIFE:
I WAS LUCKY TO FIND MYSELF IN THE RIGHT PLACE AT THE RIGHT TIME . . . . . . . . . 19
PETAR T. MILANOVIĆ CV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27
Admir Bajraktarević, Ivica Piljić, Ramajana Zahirović, Sabahudin Huskić,

Senad Huskić
REZULTATI SPELEOLOŠKIH ISTRAŽIVANJA PLANINE KONJUH – ZONA
KRABANJSKOG KRŠA
THE RESULTS OF SPELEOLOGICAL RESEARCH ON MT KONJUH,
KRABANJA KARST REGION . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40
Miralem Husanović
ZNAČAJ TURISTIČKOG UREĐENJA PEĆINE STUDEŠNICE NA KONJUHU
THE SIGNIFICANCE OF TURISTIC ARRANGEMENT OF STUDEŠNICA CAVE
ON MOUNTAIN KONJUH . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
Jasminko Mulaomerović, Ersan Tiganj
DVIJE METATARZALNE KOSTI IZ MRAČNE PEĆINE U KANJONU PRAČE
TWO METATARSAL BONES FROM MRAČNA PEĆINA CAVE IN THE PRAČA CANYON . . . 66
Peter Glöer, Jasminko Mulaomerović
PRVI NALAZ ANCYLUS RECURVUS MARTENS, 1873
I NOVI PODACI O VRSTI ISLAMIA VALVATAEFORMIS (MÖLLENDORFF, 1873)
U BOSNI I HERCEGOVINI
THE FIRST RECORDS OF ANCYLUS RECURVUS MARTENS, 1873 AND NEW
DATA OF ISLAMIA VALVATAEFORMIS (MÖLLENDORFF, 1873) IN BOSNIA
AND HERZEGOVINA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69
Giulio Gardini, Jasminko Mulaomerović
DRUGI NALAZ PSEUDOŠKORPIJE NEOBISIUM (N.) MACRODACTYLUM
(DADAY, 1888) U BOSNI I HERCEGOVINI
THE SECOND FINDING OF PSEUDOSCORPION NEOBISIUM (N.)
MACRODACTYLUM (DADAY, 1888) IN BOSNIA AND HERZEGOVINA . . . . . . . . . . . . . . . . . 75
NOVI PODACI O PEĆINSKIM PAUCIMA IZ BOSNE I HERCEGOVINE
NEW DATA ON CAVE SPIDERS FROM BOSNIA AND HERZEGOVINA . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78
SREDINA JESENI U SARAJEVU: NOĆNI ŠIŠMIŠ I DVOBOJNI ŠIŠMIŠ
MIDDLE OF THE FALL SARAJEVO: COMMON NOCTULE AND PARTI-COLORED BAT . . . 82
4
DVOBOJNI ŠIŠMIŠ (VESPERTILIO MURINUS) NA IGMANU
PARTI-COLOURED BAT (VESPERTILIO MURINUS) ON THE MOUNTAIN IGMAN . . . . . . 85
Miralem Husanović
PORODILJSKA KOLONIJA MALOG POTKOVASTOG ŠIŠMIŠA (RHINOLOPHUS
HIPPOSIDEROS) U PEĆINI KOZARA
MATERNITY COLONY OF LESSER HORSESHOE BATS (RHINOLOPHUS HIPPOSIDEROS)
IN THE KOZARA CAVE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87
Jasminko Mulaomerović, Miralem Husanović
VELIKI POTKOVASTI ŠIŠMIŠ – NOVA VRSTA U PEĆINI PONIKVA KOD VAREŠA
GREAT HORSESHOE BAT – NEW SPECIES IN THE PONIKVA CAVE NEAR TOWN VAREŠ 90
TRAGOM JEDNE FOTOGRAFIJE: MALI MIŠOUHI ŠIŠMIŠ (MYOTIS BLYTHII
OXYGNATUS) U PEĆINI MEGARI NA BJELAŠNICI
ON THE TRACE OF THE ONE PHOTOGRAPHY: LESSER MOUSE-EARED BAT (MYOTIS
BLYTHII OXYGNATUS) IN THE MAGARA CAVE ON BJELAŠNICA MOUNTAIN . . . . . . 92
Miralem Husanović
REZULTATI ISTRAŽIVANA FAUNE ŠIŠMIŠA SJEVEROISTOČNE BOSNE
RESULTS OF BAT FAUNA RESEARCH IN NORTHEASTERN BOSNIA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97
PRIKAZI
DNEVNIK SPELEOBIOLOGA / EGON PRETNER. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104
DIVLJA VINOVA LOZA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 128
KAMENSKI LEDARI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 129
SKUPOVI
SASTANAK SAVJETODAVNOG KOMITETA SPORAZUMA O ZAŠTITI ŠIŠMIŠA
EUROBATS, BEOGRAD 27.-29. 3. 2017. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 131
KARSTOLOGY AND PETAR MILANOVIĆ'S
KARST RESEARCH CONCEPT
Ivo Lučić1
The term karstology refers to a scientific endeavor that seeks to encompass the karst as a
whole. The paradox is that in Dinaric Karst, the cradle of karstology, that expression is very
rare, certainly less frequent than in some other prominent karstological zones. It was used
only by several domestic researchers, mostly on the margins of their research. One of them
is Petar Milanović, a geologist who spent most of his career exploring extremely demanding
Trebišnjica karst basin. At that time, completely new scientific research was carried out, the
results of which had a strong echo in the worldwide professional literature.
In 2018 Milanović marks 80 years anniversary. On this occasion, we try to analyze how this
controversial and symptomatic phenomenon was copied through his work. This paper will
discuss biographical and social contexts of Milanović's use of karstology or karst research;
then a regional scientific tradition related to this problem; it will also question terminology
Milanović used in describing karst, a phenomenon that was usually researched in his work in
a more comprehensive way than a single discipline. Although Milanović used the term “kar-
stology” quite rare in his work, he often crossed the boundaries set by the definition of that
concept. In doing so, he was faced with the limitations of his own scientific and professional
environment and social circumstances. For all that he was able to preserve the need for a
broader and more open view of karst.
Key words: karstology, multidisciplinarity, Milanović, anniversaries
1. Milanović within the context of the history of karst

sciences
1.1 Experiences of Dinaric Karst
Since the establishing karstology as a science, 125 years has been passed. Then, Jovan
Cvijić first time collected and presented the majority of the karst phenomena in his
monograph Das Karstphomenomen (1893). It book has been published two years
later in Belgrade under the name Karst (Cvijić 1895). The term karstology refers to
a scientific endeavor that seeks to encompass the karst as a whole. Many works have
been published in the meantime around the world within this scientific field, while
karstology has been differently accepted, but it has never recognized as the karst dis-
cipline number 1. So, it is some kind of the paradox, in Dinaric Karst, the one of the
1
Center for Karst and Speleology, Sarajevo, B&H, ivolucic@gmail.com
5
6 Ivo Lučić
karstology cradle, that basic term is very rarely frequent, certainly less than at some
important karstological zones. One of the most prominent 20th-century karstolo-
gists in Dinaric Karst, Ivan Gams, said that "it term is of a newer date and is more
frequently used in the world" (2004).
Indeed, in Dinaric Karst, this term is rarely heard despite the long research
history and the historical importance of the Dinaric Karst. There, several huge en-
gineering projects have been launched over the last about 150 years, through which
new methods have been developed, as well as new concepts have been set up and a
huge fund of scientific data created. Ivan Gams, who used to use this term, defined
karstology as a profession that unites many branches, among which the most pre-
valent are physical speleology, including vulcanospeleology and glaciospeleology,
speleotherapy, speleobiology, karst climatology and karst hydrology (2004). The tra-
ditional professions such as karst geomorphology, geology, biology, and archeology,
have been engaged in karst. Some others, like geophysics, chemistry, sedimentology,
cave tourism, military karstology and cave ecology, joined them to a considerable
extent (Gams 2004).
Also, the term is occasionally used by Andrej Kranjc, a long-time geographer
at the Postojna Karst Research Institute (IZRK), where also Gams has been engaged
for some time. Kranjc (2003) sees karstology as an integral system of karst science,
very similar to physical geography. Kranjc has analyzed the approaches and topics
dealt with by karst researchers. With colleagues from IZRK, he launched and led a
postgraduate study of karstology at the University of Nova Gorica in Slovenia, as we
know, unique in the world.
The term karstology has been used by hydrologist Ognjen Bonacci for the last
ten years, the first time in occasion on invited lectures in Bratislava in Slovakia
(Bonacci 1998a) and Slovenia in Postojna (Bonacci 1998b). He talked about new
multidisciplinary approaches to karstology, which he saw as an opportunity for the
integration of hydrological professions.
In the articles that followed, Bonacci attempts to associate karst hydrology and
ecology (Lučić 2009), after such linkage was established between ecology and open
streams hydrology (Bonacci 2003). The ecohydrological approach means an integral
karst study within the general ecological, biological, hydrological, hydrogeological,
geomorphological and geochemical contexts, which should give real theoretical and
practical answers as well (Bonacci et al. 2008, Bonacci et al. 2009).
Then Bonacci strived to link ecohydrology with the karstology directly. He de-
fined karstology as a science that integrates hydrological, geomorphological, hydro-
geological, ecological, ecological, biological, speleological, socio-economic, cultural,
political and other processes at various spatial and temporal scales in certain karst
areas (Bonacci 2009). Then he directly calls on definition karstology as an integrated
scientific system composed of certain branches which undertake complex studies of
karstic systems, as Panoš (1995) gave it.
Karstology and Petar Milanović’s Karst Research Concept 7
1.2. The Contemporary holistic concepts of karstology: Vladimir Panoš

The Czech karstologist Vladimir Panoš was most closely involved with karstology,
and he gave the systematic and the most comprehensive definition of this science.
On the occasion of 70th anniversary of Gams' life, he sows karstology as an indepen-
dent integrated scientific system of individual branches that take up complex studies
of regions underlain with rocks being variably soluble by water (1995).
The system was shaped in the seventies and eighties of the 20th century due
to the differentiation and integration of the former loose multidisciplinary set of
several scientific systems that were firmly rooted in geology, geography, speleology,
and archeology at the end of the 19th century. This integrated science system is able
to study not only areas built from different soluble rocks but also processes and in-
teractions between natural and social spheres. It refers to the karst landscape, all its
abiotic, biotic and socioeconomic elements and components, and their interaction as
they relate to external, non-karstic factors (Panoš 1995).
The structure of the karstological system of science reflects the basic structure
of the karst landscape. Thus, karst is a system that consists of natural components
and elements created by natural processes and therefore governed by natural laws;
social components created by human work, governed by social laws, and natural-
technical parts subjected to laws of both types mentioned.
Panoš also offered the structure of the karstology which is composed of seven
basic branches. They are as follows: 1 the sciences on natural complexes of karst
landscape (e.g. general physical karstology); 2 the sciences on natural components of
karst landscape (e.g. geology, geomorphology, karst climatology, etc.); 3 the sciences
on socioeconomic complexes of karst landscape (e.g. general socioeconomic kar-
stology, historical karstology); 4 the science on socioeconomic components of karst
landscape (e.g. karst archaeology, cultural karstology, military karstology, etc.); 5
the sciences on complexes dealing with general regularities of karst landscape (e.g.
planning and building on karst, environmental karstology, etc.); 6 the sciences on
regional complexes dealing with specific regularities of karst landscape (e.g. regional
karstology); and 7 the group of the technical sciences on karst landscape (e.g. techni-
cal speleology, karst hydro-economy, and karst hydro energetic).
Panoš so reconstructed the karstology in regards of contemporary demands.
He points out that it is especially necessary to develop the social branches of karsto-
logy because in regards on the burning demands for a rational and efficient appli-
cation of theoretical conclusions in socio-economic, medical or cultural practices,
using karst natural resources and effective protection of karst nature environment.
Behind the question what karstology is, it has been realizing on the Dinaric
Karst constantly and with significant results. There are significant research and te-
aching units from the college, through the universities chairs to the institute, the
journal and the monograph on the karst. Slovenian Academy’s (SAZU) Institute for
Karst Research is now one of the most prominent such institutions in the world. So,
the karst science is realizing itself, albeit not under that name, but rather under the
8 Ivo Lučić
names of traditional disciplines such as geography, geology, and numerous which

arose on the association of their various aspects. This, of course, points to the limited
development of what offers the methodological, epistemological and holistic poten-
tial of the karstology as self-conscious science.
2. Life and works of Petar Milanović

Petar Milanović was born in Belgrade (1938), Kingdom of Yugoslavia, out of karst
region. He passed all stages of education in his hometown during the socialistic pha-
se of Yugoslavia, from elementary school to doctorate in karst hydrogeology. But,
he achieved his career on the Dinaric Karst, at the south-east part of the country,
exactly on Trebišnjica River Basin in Herzegovina. There, he gained the reputation
of karstologists that led us to write this text.
His career can be seen in two parts, and they again in two parts, which last
about ten years each. In 1968, he was employed as a geologist on the Trebišnjica
Hydro-Power-Plants (HET) in Trebinje, where he spent twenty years his life. The
second Trebinje’s decade, Milanović formally worked as a stuff at the HET Institute
for Karst, which further emphasized the research and engineering side of his obli-
gations.
The second half of career he spent in Belgrade: for a decade (1988 – 1999),
Milanović worked with the company Energoprojekt Hidroinženjering, and since
1999 he is an independent consultant for hydrogeology and geotechnics working all
over the world. The last part lasts 20 years.
He published at least 70 works, including three books on Serbian and three on
the English language, some chapters in the book, numerous journals articles, etc.
He participated in numerous projects, he was a consultant on numerous hydro-
engineering operations, also he was engaged in many international institutions, and
become a member of several important institutions, including the Governing Board
of the International Institute for the Karst in China (UNESCO).
Two very important external preconditions help to shape Milanović's career
success. First, it developed on a very rich and demanding karst of the Trebišnjica
river basin. Secondly, Milanović had the opportunity to participate in an important
engineering project that had great social support and a large budget too.
For HET engineering projects, for the period of 20 years, more than 500 explo-
ration boreholes have been drilled, of which nearly 400 were drilled for the piezome-
tric observation. Geophysical investigations covered more than 300 square kilome-
ters of karst terrain. About 110 underground inflow-outflow connections have been
researched and 5.5 tonnes of Na-fluorescein were used. 75 hydrometeorological and
60 stream gauging stations have been installed and monitored. Modern research
tools such as radioactive isotopes, aerial photographs and TV cameras s for borehole
logging have been used. In the course of these investigations, the extensive material
was collected and studied, and valuable fundamentally-theoretical and building-
practical knowledge acquired (Milanović, 1979).
Milanović fulfills the two preconditions very well. He successfully discu-

ssed numerous research results and published them on numerous occasions. Also,
Milanović took advantage of his position to disseminate sciences information he ga-
ined. Unlike a dominant number of researchers from the mega-engineering projects
of that time in Yugoslavia, who rarely published the results of numerous filed works
studies, Milanović published the data in the form of scientific and popular papers,
thus he significantly catalyzing the trends in the karstology field.
A great meeting was held at the beginning of June in Trebinje, Karst 2018, de-
dicated to Milanović 80th anniversary. On this occasion, we tried to analyze, along
with others issues, how through his reach career was reflect double controversial and
symptomatic phenomenon related to the concept and history of karstology.
First, how often the term karstology has been used in work of this eminent kar-
stologist, or what has been used instead of it since it is undisputed that no one single
discipline within the complex of karstology can cover wide demands of karst rese-
arch as well. Secondly, how karstology is realized in his works as a scientific activity
that tends to encompass the whole of the karst.
3. The concept of karstology, its boundaries and what’s

happened to them
3.1. Milanović's use term karstology and its meaning
Milanović uses term karstology seldom and marginally. We caught him only three
times. In the foreword to the book “Hidrogeologija karsta i metode istraživanja” (1979)
and its English edition Karst Hidrogeology (1981) he points out that the interest for
karst is growing rapidly, as this phenomenon is closely related to the problem of water
use. From the original desire for discovering unknown underworld, through the sol-
ving local problems, this interest is transformed into specific scientific discipline, kar-
stology, which basis is geology, hydrology, and geophysics. The next time, he used the
same term to mark people who use karst research methods: "A number of karstologists
describe the results of tracer tests in karst regions all over the world” (2004, 263). For
what would be commonly referred to karstology, Milanović uses the terms geologic
and hydrologic research or hydrogeological research and other like that.
Milanović explains that "the term ‘karstology’ came somewhat spontaneously"2
and that he used it "more verbally than in articles". He also reminded that the term
karstology is not mentioned in the karst vocabularies (FAO, 1972 and EPA 1999) and
that it was a problem to impose term into karst hydrogeology discipline.
He calls on Tolmachev and Leonenko (2011) who state that the term karsto-
vedenie or karstology firstly used Grigory Alekseevich Maksimovich at Molot’s
(today's Perm) Karst Conference in 1947.
2
Personal communications
10 Ivo Lučić
But it wanted that term engineering karstology came to the title of the new
Milanović book "Engineering Karstology of Dams and Reservoirs" (CRC Press,
USA), which appeared just before this article was finished. A brief glimpse into the
terms of the book reveals that the term karstology used in the book at about 25 pages
– ten times more than the total number so far recorded in Milanović’s career.
3.2. The Concept of karstology of Petar Milanović
The central issue is the concept of the Milanović karstology: how does he determine
it, how he looks at the relationship karstology to the karst environment, what episte-
mological and engineering experience he gains with it, and how do those experien-
ces revert to its determination?
As Milanović rarely uses the term karstology, he is also marginally concerned
with its definition. At one place he defines karstology as a specific scientific discipli-
ne based on geology, hydrology, and geophysics. The book in which Milanović gives
this sting definition (1979, 1981), however, is a broad and detailed illustration of what
karstology may be as a discipline. It is consist of two main parts, as its title shows. The
first one is related with the karst hydrogeology, in which Milanović widely considers
next issues: karst development, geomorphological and hydrological phenomena in
karst and underground waters. A number of authentic examples are attached in this
part of the book, most of them from the karst of eastern Herzegovina. In the second
part, the author presents and elaborates karst research methods, among which some
are them are developed and applied first time at all.
Methods, which are predominantly hydrogeological, show that the central
issue of Milanović's karstology is karst engineering, what is a logical consequence of
his work goals and tasks. The approaches of various disciplines that have common
to deal with karst and which they fit into a somewhat broader definition of karsto-
logy, often overlap in studies. The title of his second book “Geološko inženjerstvo u
karstu“ (1999) / Water Resources Engineering in Karst (2004) directs on Milanović's
narrow focus of interest. However, if we check the frequency of using the term "engi-
neering" in that book, we will face quite a small number of them. At about 220 pages
of books, excluding quotes and references, this term appears only seven times, and
it appears much more in references and bibliographies. This leads to the conclusion
that these names have a general and manifest function, but not operational meaning.
There is no doubt that the most frequent term for this scientific area is “hydrogeo-
logy”, which appears in the book a lot of times. But also, there is no doubt that what
Milanović calls “hydrogeology” is actually karstology, because almost his experien-
ces come from its subject: the carbonate rocks in which karst has been developed.
3.3. Engineering works influences on karst environments
However, Milanović's analysis of the influence of engineering works on karst envi-
ronments, allows an insight into his karstology. This is one of the topics which
Milanović has been continuously dealing with since his second decade spent in
Trebinje. In one of the earlier works available to us (1983), Milanović explores the
influence of the regime HPP Trebišnjica on the regime of surface and groundwater,
starting from the hydrogeological characteristics of the Popovo Polje in natural con-
ditions. Milanović notes that their consequences are "disturbed relationship in the
chain", what indicates he extended his geophysical and technical view of the karst
gave in definition at 1979. He did it with elements that have environmental signifi-
cance, although they are not mentioned under that name.
There were more than 500 ponors and estavelas in natural conditions, with the
maximum measured "losses" of 63.43 m3/s water. The consequences of the changes
in the natural water regime were significantly altered karstic aquifer: the Popovo
Polje was liberated by floods and got a constant river flow, and the aquifer depleted
for the average annual flow of 105 m3/s (Milanović 1983). When this number is mul-
tiplied by a unit of time, the amount of 3.32 billion cubic meters of water per year is
obtained. Because of this, the aquifer level is less frequent and shorter than the polje
surface, but the complex karst conditions, as well as short time changes, do not allow
these phenomena to be accurately quantified.
Monitoring of the 64 karst springs has shown that some facilities of this system
have an impact on some significant springs in the Adriatic coastal belt as well as
springs at the Neretva valley. The Ombla spring minimum flow rate increased from
4 to 8-10 m3/. The Ombla spring disturbance effect manifests itself only in the dry
season, while it does not feel in the high water level period. Also, the flow rate of sub-
marine springs (vrulja) in Janska and Malostonski zaljev bay has been reduced, and
numerous estavelas have lost their swallows function. In fact, this swallows function
of estavelas is minimized, and they mostly do as intermittent springs with a total
discharge of 70-80 m3/s. In addition, the process of soil erosion has advanced in
Popovo Polje surface. Milanović concludes that the hydrological disorder causes the
disruption of the hydrogeological relations, and it reverses on the already disturbed
hydrological regime of Popovo Polje, which creates disturbed relations in the chain
(1983: 49).
In a series of papers (for example, 1999, 2002b, 2006), Milanović systematizes a
set of indicators of the impact of engineering works on karst. Milanović mostly focu-
ses on abiotic effects, which he divides into two groups: positive and negative ones.
Positive yields unimaginable effects through the water supply improvement, infra-
structure improvement, agriculture, reduction the deforestation, power production,
demography improvement, the formation of sustainable water bodies, tourism and
overall improvement of living standards.
Negative impacts can manifest by powerful deterioration of aquifers, changes
in natural resource capacity, arable land loss, cultural and historical monuments flo-
oding, deterioration of the quality of underground and surface waters, induced sei-
smicity and subsidence surface of the terrain, endangering of underground fauna, etc.
In the book published in 1999 and 2004, Milanović presented, stimulated by
hydrologist Vujica Jevđević, the examples of overcoming the problem of karst and
12 Ivo Lučić
fails that emerged on it. It includes numerous engineering experiences of capturing

resources, grouting, underground dams and accumulation, karst springs submer-
gence, problems in tunneling, criteria for the creation of sanitary protection zones,
groundwater transfers from one to another catchment, and among them, a chapter
devoted to the risks of exploitation and construction in karst.
From the geophysical point of view, the book deals with problems of water su-
stainability, geological risk tolerance, time as a risk factor, the problem of induced
seismicity, etc., and mentions the risk of ecological consequences.
Evidently, risk acceptance has limits that should not be exceeded, thus entering
the zone of unjustified hazard, that is, the certainty of total failure (most often it con-
cerns a reservoir that cannot be filled). In such a case the size of the estimated risk
should be clear and evidenced, as the consequence might be the decision to abandon
the project (Milanović 2004).
3.3.1. Toward to appreciation of the environment and the ecosystem

However, in a series of some other papers, to former sets of the effects, Milanović
adds and particularly points out the environmental consequences of hydro-techni-
cal works on the living world. He poses an environmental aspect as one of the cen-
tral issues in more published works, and in some of them, he also extends it to titles
of works (1990, 1993, 1997, 2002a, 2015, 2018).
Signed as a member of the Trebinje Karst Research Institute, Milanović (1990)
among the changes that hardly could omitted some of negative results, indicates the
emergence of constant water surfaces, the effects of drainage of closed karst poljes,
influences on the karstic underworld and coastal belt fauna, influences on springs
zones and as well as basin area. Then he indicates the karst aquifers sensitivity to
pollution and the accumulation impact on seismicity.
In addition, he indicates negative surface impacts on the karst subterranean in
relation with highly rock permeability, the wrong choice locations for waste landfills
and the lack of sanitary zones in that part of the karst.
These aspects are addressed in the paper on Environmental Impact of Human
Activities and Engineering in Karst Areas (2002a). Changes in underground and
surface water regimes have a distinct negative impact on the fauna of the subterrane-
an karst. Often, as a result of the of dams and reservoirs construction in karst, a large
volume of voids in the aeration zone is flooded. This changes the cave habitat for a
number of rare species that cannot survive the flooding. Water endemic species are
also endangered during severe changes basin water levels, especially during rapid
and complete withdrawal for overhaul purposes.
The construction of the dam resulted with flooding of caves inhabited by
many endemic species, for example, Normany Dam (Tennessee, USA), Meland
Dam (California, USA), and Scrivener Dam (Australia). With the construction of
the Trebišnjica Hidrosystem, Popovo polje flooding was prevented and the riverbed
was covered by concrete. As a result, the endemic fish Popovo Minnow (valid name:
Delminichthys ghetaldii) has lost contact with the surface at most locations and is
now threatened with extinction. Fishing on the estavelas openings, which has been
an important tradition and the source of the Popovo polje population food for the
centuries, is also completely disappeared.
The hydro-technical construction and urbanization of the area are seriously
threatened the well-known Dinaric cave endemic species Proteus anguinus, a "hu-
man fish", found in Popovo Polje at 37 sites, points out Milanović rely on Stevo
Čučković's (1978) research.
Also, with the change of the natural hydrological and hydrogeological proper-
ties of Popovo Polje, the mass of endemic worms – Marifugia cavatica as well as
only known subterranean shells Kongeria kusceri – are seriously endangered. Both
species normally live in siphons of large ponors with a 10 m3/s and 60 m3/s swelling
capacity. The survival of both species is questioned due to the polje’s flooding con-
trol, and the fact that the Trebišnjica rivers bank is covered with layered concrete
that omits water sinking.
Milanović points out that, contrary to the fear of a possible dam collapse, the
main question is how to maintain a balance between regional socio-economic and
environmental conservation of karst (2018). After the dam construction, it is not
easy to maintain the upstream and downstream ecosystem parameters at the same
level as they were before the dam constructed. The most common disturbance is due
to the temperature and flow regimes, especially if the dam purpose is to produce
energy, where the reservoir water body is not thermal and hydraulic homogeneous.
Also, the magnitude and frequency of reservoir fluctuations are fast and enor-
mous. Thermal stratification is very pronounced. The suction structure on the dam
body is one of the essential requirements for reducing the impact of complex pro-
cesses in the reservoir. Water quality disturbance from the dam upstream is tran-
smitted to the downstream part of the river. Huge daily flow fluctuations and speeds
due to the operation of the hydro-power plant can cause catastrophic effects on the
flora, fauna and physical properties of the riverbeds. In order to reduce negative
environmental impacts on downstream points, a guaranty ecological flow (GEF)
have to be respected.
Milanović cites different definitions of GEF and accepts it as the amount of
water flow that guarantees the sustainability of the natural ecosystem. Flora and
fauna are key indicators in determining the balance between all ecological para-
meters, and adaptation processes can last for many years until equilibrium become
established (2018).
In one chapter, dealing with the environmental aspects of the dam in karst,
Milanović points out that water transition from one to the other watershed creating
conflicts between the owner of the dam and the water users from the source.
3.3.2 On criteria for determining positive and negative impacts
14 Ivo Lučić
As can be seen, engineering operations could cause a strong impact on the

environment and life in the vicinity of works. One of the very important questions
is: what are the key criteria on which the positive and negative effects can be properly
evaluated? Milanović offers different answers.
In early papers, Milanović as a framework for criteria sets the proper planning
of the water resources system in the karst terrains and emphasizes that the main
goals are to minimize negative and increase positive environmental impacts. He
concludes that the optimal the water resource development strategy in karst areas is
a key condition for regional socio-economic development (2018).
He concludes that, in any case, the risk of negative environmental consequ-
ences is incomparably smaller in relation to positive ecological effects: enrichment
landscape by water surfaces, improving conditions for vegetation development, flo-
oding areas drainage, irrigation, etc. (1999).
However, in some other works, Milanović strongly emphasized the importance
of preserving natural balance. The flora and fauna are key indicators in the balance
between all ecological parameters (2018). For this purpose, it is important to achieve
a GEF.
The ultimate goal is to identify key parameters which defining the causes and
consequences of human activities (dam constructing) and its consequent envi-
ronmental impact (causal relationships). Criteria for defining environmental pro-
tection, as well as regulatory procedures, are important elements in this process
(Milanović 2002a, 2018).
4. Experiences of Milanović's Karstology

That and other similar issues, confirm Milanović's in conclusion that optimal envi-
ronmental protection requires a multidisciplinary approach. This involves a close
collaboration between broad spectrums of researchers. Milanović initially claimed
that karstology consists of geology, hydrogeology and construction engineering.
Now, he includes new branches: biologists, archeologists, sociologists and "many
others" (2002a, 2018).
In spite of "deep penetration into karst phenomenon" Milanović's scientific and
engineering experience claims that environmental impacts on karst can be unpre-
dictable, they could appear quickly and can be unique. Similar situations are rarely if
ever repeated (2002a, 2018). To “expect the unexpected” should be permanently kept
in the mind as the basic philosophy of dam construction in karst.
Thus, he estimates that it is very difficult to predict, based on previous knowled-
ge, the long-term consequences of changes in the karst aquifers of Trebišnjica River.
He primarily emphasizes the intensity of the development of the karstification pro-
cess and the survival of endemic species (2006). Also, karst functions changes can
have a significant impact on regional ecological, infrastructure, social and politi-
cal systems. It should be emphasized, moreover, that the criteria for environmental
protection, as well as the regulatory procedures applicable to non-target areas, are

generally not suitable for the karst terrain.
Nevertheless, in his recent works, Milanović with more courage emphasis that
during long-term research and construction of a large number of buildings in the
Southeastern Dinarides region, an important lesson has been learned: negative im-
pacts on the environment can in most cases be anticipated and mitigated by the
appropriate design (2015).
Milanović's works, which are obtained on his basic fields hydrogeology and
engineering karstology, are widely cited in international publications, mainly due
to the depth karstification data, the results gained with boreholes research, aquifer
discharge regimes, etc. The most important examples are connected with key kar-
stological monographs and encyclopedias (White 1988, Gunn 2004; Ford 2007; Ford
& Williams 2007 mentions it and cites it more than 40 times). Stein-Erik Lauritzen
(1988) highlights the "Milanović's index of karstification" and found that he agreed
with his analyzes.
So, Milanović hardly deals with questions what is karstology, he rather simply
practicing it using generous historical circumstances. By combining experiences on
major engineering projects, Milanović points out that every situation is a world for
itself. In finding adequate responses for them, the karst should be comprehensively
accessed. It that, he often crosses the limits set by his professional circumstances.
The biotic consequences of changes in karst environments here are accentuated
in order to show that Milanović, feeling the karst system, used to exceed the boun-
daries defined by his narrower karstology understanding and tasks that sprang from
his position. That crossing of borders, we dare say, brought Milanović to the conflict
of interest between different professions he tried to connect.
5 In conflicts of interest?
The term "karstology" Milanović mentioned rarely and marginally, but all his work
took place within that discipline. The reason why he did not mention it is likely to
be the developmental question of the karstology as a discipline. This science, despite
the fact that received by Panoš its modern formal and epistemological justification,
has not reached the required level of self-consciousness still today. One of the most
specific determinants to which Milanović comes thanks his research experience is
that every place in karst rock is specific and must be thoroughly explored in order
to give it's using a responsible opinion. Along with Atkinson and Ford (Stevanović
& Milanović 2015), Milanović for these aquifer properties likes to use the effective
phrase: always expect unexpectedly! This is an important determinant, common to
the whole range of karstological disciplines, but it still does not manage to gather
them on joint action.
Within his narrow see discipline, Milanović does not necessarily refer to epi-
stemological questions, and he for a long time, as he says, uses the notion of kar-
16 Ivo Lučić
stology more informally and verbally. But the science advances results with term
karstology in the title of Milanović last book.
Notwithstanding these remarks, the fact remains that Milanović spent his en-
tire life in karstology and significantly improved it. It confirms a global interest for
his works, as well as widely appreciation and quotation it results in relevant karsto-
logical papers.
Milanović's dealing with karst is primarily engineering, but it produces wider
effects. First of all, his engineering work resulted in yields for the development of
karstology at a scientific level. Unlike Milanović, a large number of his colleagues,
engineers who worked in large companies, never tried to formulate scientific papers
and expose them to critics. In this sense, Milanović's contribution is great.
Furthermore, Milanović designs and publishes numerous data that is inten-
ded for people outside scientific and professional circles. It could be considered as a
knowledge dissemination and science popularization as well. This presents his new
level of responsibility for karstology, i.e. to expand and strengthen its social influ-
ence.
But his responsibility for karstology seems to be at least partly motivated by hu-
manistic principles. He sees hydro-technical construction in karst as the possibility
of making a better life3. Furthermore, this inclination occasionally goes beyond the
limits of concern for humans and assumes the level of responsibility for the karst li-
ving world, especially for the aquatic fauna of the karst underworld. The assumption
is, these are the stimulus that pushes Milanović on writing about the influence of en-
gineering works on the underground fauna because the geophysical profession does
not have any interest for that. With his engagement, Milanović is exposed to a con-
flict of interests between two opposite sides: engineering and environmental logic.
Valuing the results of “conflicts of interest”, through which Milanović probably
periodically passes within the bounds of the karstology, would be a very interesting
and demanding task. Finally, it would be the undisputed sign of karstology maturity
and responsibility.
Bibliography
Bonacci, Ognjen, 1998a. Karstology – an integration of hydrology, hydraulic and
hydrogeology.In: Leškova, D. (ed.), Proceedings of International Seminar „Challenges in
the Development of Hydrologic“ Slovak Hydrometeorological Institut, Bratislava, 20-23
(https://www.bib.irb.hr/12535, accessed in May 2018).
Bonacci, Ognjen 1998b. Novi multidisciplinarni pristupi u karstologiji, (pozvano predavanje).
(New multidisciplinary approach in karstology). Slovenska akademija nauk in umetnosti,
Centar za raziskovanje krasa, Postojna (https://www.bib.irb.hr/12626, accessed in May
2018).
3
Personal communication
Bonacci, Ognjen, 2003. Ekohidrologija vodnih resursa i otvorenih vodotoka. Split:

Građevinsko-arhitektonski fakultet Sveučilišta u Splitu.
Bonacci, Ognjen. 2009. Karst Landscape Ecohydrology. International Symposium on Water
Management and Hydraulic Engineering, Ohrid/Macedonia, 1–5 September 2009.
Bonacci, Ognjen; Pipan, Tanja; Culver, David C. 2008. Prilozi za ekohidrologiju karsta.
Vodoprivreda, 0350–0519, 40 (2008) 231–233: 3–18.
Bonacci, Ognjen; Pipan, Tanja; Culver, David C. 2009. A framework for karst ecohydrology.
Environmental Geology, 56(5): 891–900.
Cvijić, Jovan. 1895. Karst: geografska monografija. Beograd: Štamparija Kraljevine Srbije.
Čučković, Stevo 1978. Pitanje mogućnosti opstanka poznatog endema čovječije ribice
u djelu hidrosistema Trebišnjice. Simpozijum o uticaju vještačkih jezera na čovjekovu
sredinu, Trebinje, 203-205.
Ford, Derek. 2007. Jovan Cvijić and the founding of karst geomorphology. Environmental
Geology, 51(5): 675–684.
Ford, Derek & Williams, Paul 2007. Karst Hydrogeology and Geomorphology, 2007, Wiley.
Gams, Ivan. 2004. Kras v Sloveniji v prostoru in času. Ljubljana: Založba ZRC.
Kranjc, Andrej. 2003. Novejše smeri v krasoslovnih raziskavah. Dela 20: 65–73.
Lauritzen, Stein-Erik 1988. A Geomorphological Approach To Engineering In Karst. In: IAH
21th Congres Karst Hydrogeology and Karst Environment Protection 10-15 October 1988
Guilin, China, 1194-1199.
Lučić, Ivo 2009. Povijest poznavanja Dinarskog krša na primjeru Popova polja.
Doktorska disertacija, Univerza v Novi Gorici. http://www.ung.si/~library/doktorati/
krasoslovje/5Lucic.pdf (accessed in July 2018)
Milanović, Petar, 1979. Hidrologija karsta i metode istraživanja. Trebinje: Institut za korištenje
i zaštitu voda na kršu.
Milanović, Petar, 1981. Karst Hydrogeology, Water Resources, Littleton, Colorado, USA.
Milanović, Petar 1983. Uticaj hidrosistema Trebišnjica na režim površinskih i podzemnih
voda u Popovom polju. Naš krš 14–15: 41–52.
Milanović, Petar, 1990. Influence of Construction on Hydrogeological and Environmental
Conditions in the Karst Region, Eastern Herzegovina, Yugoslavia. Environmental Geol.
Sci. Vol. 15, No 1. Springer – Verlag New York Inc. 1990.
Milanović, Petar, 1993. The Karst Environment and Some Consequences of Reclamation
Projects. International Symposium of Water Resources in Karst with Special Emphasis on
Arid and Semiarid Zones, Iran, 1993.
Milanović, Petar, 1997. Reservoirs in Karst – Common Watertightness Problems. Karst
Waters & Environmental Impacts (Edited by G. Gunay and A.I. Johnson), A.A. Balkema/
Rotterdam, 1997
Milanović, Petar, 1999. Geološko inženjerstvo u karstu, Energoprojekt, Beograd.
Milanović, Petar, 2002a. The environmental impacts of human activities and engineering
constructions in karst regions. Episodes, Journal of International Geoscience, Vol. 25 No.
1, 2002.
18 Ivo Lučić
Milanović, Petar 2002b. Subsidence hazards as a consequence of dam, reservoir and tunnel
construction. International Journal of Speleology, (31) 1/4 2002, 169-180.
Milanović, Petar, 2004. Water Resources Engineering in Karst, CRC Press, Taylor & Francis
Group, Boca Raton, USA.
Milanović, Petar 2006. Karst Istočne Hercegovine i dubrovačkog priobalja, ASOS Beograd.
Milanović, Petar, 2015. Karst of eastern Herzegovina, the Dubrovnik littoral, and western
Montenegro. Environ Earth Sci 74: 15. https://doi.org/10.1007/s12665-014-3923-0
Milanović, Petar T. 2018. Dam Engineering and its Environmental Aspects: In: Meyers, R.A.
(ed.), Encyclopedia of Sustainability Science and Technology. Springer Science+Business
Media LLC 2018
Panoš, Vladimir. 1995. Karstology, an integrated system of sciences on karst. Acta carsologica
24: 43–50.
Stevanović, Z. & Milanović, P. 2015. Engineering Challenges In Karst. Acta Carsologica 44/3,
381–399, Postojna.
Tolmachev V., & Leonenko M., 2011. Experience in collapse risk assessment of building on
covered karst landscapes in Russia. In: van Beynen, P. (ed) Karst management. Springer,
Berlin, pp 75–102.
White, W.B., 1988: Geomorphology and Hydrology of Karst Terrains.- Oxford
University Press, p. 464, New York
INTERVIEW WITH PETAR MILANOVIĆ
ON THE OCCASION OF HIS 80TH YEAR OF LIFE:
I WAS LUCKY TO FIND MYSELF IN THE RIGHT PLACE
AT THE RIGHT TIME
Interview conducted by Ivo Lučić

For the beginning, could you give us information about the key events in your career?
I apologize in advance for not insisting on the expert side alone, but also on some in-
formation from your personal life. This may be useful for understanding the changes
in your career. How did you come to Trebinje in which you began to work with karst,
how was your research going along with your private life, founding family and raising
children? What made you leave Trebinje and return to Belgrade? What is the reason
you have never had a permanent engagement at the faculty and that you were not
engaged at the University of Belgrade?
In 1967/68 I worked in the South Adriatic Project in Dubrovnik. The project
was completed in 1968 and my friend who worked at the Dubrovnik HPP informed
me that there was a need for a geologist in the Trebišnjica Hydrosytem (THS). We
went to Trebinje, where I had never been before, and I started working in THS. I
lived in Dubrovnik for some time and went to Trebinje every day with a couple of
colleagues. I met my wife in Dubrovnik and we got married there in 1968.
In Dubrovnik, my daughter Tina (1970) was born, who is now an associate
professor at the Faculty of Civil Engineering in Belgrade. We moved to Trebinje
and in 1972 Saša was born there, who recently is a docent at the Faculty of Mining
and Geology in Belgrade. I planned to stay in Trebinje for no more than a year or
two, but very soon I began to discover karst, or it began to discover me. I had a great
support from prof. Stjepan Mikulec, and for the research as much as it needed. At
that time, there weren’t many geologists who worked with the engineering aspects
of karst. I enrolled in the third (master) level, and in addition to 11 courses. I had to
write a seminar about karst. That paper has later been, with some additions, made
into a book and translated/published in America. Because of that book I received a
letter from academician Josip Roglić, with whom I visited several poljes of eastern
Herzegovina a few times in which there was this sentence “I congratulate you becau-
se you managed to write this book in a relative professional solitude”. At that time,
there was no Internet, and if you were not near some geological institution, you had
to work out any way you could to get to the required references, or to share opinion
with someone more experienced.
So, instead for a couple of years, I stayed for 19.5 years in Trebinje. The Institute
for Research and Protection of Waters in Karst was established in Trebinje (1980)
19
20 Ivo Lučić
and this was a new stimulus. The Faculty of Civil Engineering in Mostar was foun-
ded, which took a lot of my time.
In the meantime, colleagues from Energoprojekt form Belgrade were talking
me into moving to that company that was recognized internationally in its field. And
moving to the Faculty of Civil Engineering in Split was almost done.
However, my father died. My mother remained alone in the house that had to be
taken care of, Tina was about to enroll in the faculty, so I decided for Energoprojekt.
Soon, my mother died. I continued to lecture in Mostar, but that was quite difficult.
I began to hold lectures at the third level at Hacettape University in Ankara. At the
time, at hydrogeology in Belgrade there was some ambivalence among some of the
colleagues, and I had a good relation with all of them, and I wanted it to stay that
way. There was also a combination with the Faculty of Civil Engineering. However,
the main reason was my assessment that Energoprojekt offers me bigger opportuni-
ties. Besides that, I had too many consulting engagements, so I retired early and that
proved to be a good decision.
Can you recall how and when did the term karstology become a part of your work? As
far as I know, you have only used it in your first book (1979,1981) and in American edi-
tion of your second book (2004). However, your work has always kept an eye on karst
that is wider than one discipline, no matter what it is called.
As for the term karstology, it somehow came spontaneously because I worked
with colleagues from various professions who looked at karst from the aspect of the-
ir profession. Then there were a few of those who were dealing with the problems of
karst that were created as part of engineering projects or as a result of these projects.
It has even been argued if the term hydrogeology of karst should be used. Even in
karst dictionaries (FAO, 1972 and EPA 1999), the term karstology is not mentioned.
I used it more verbally than in articles.
The term karstovedenie or karstology, as far as I know, was first used by Grigory
Alekseevich Maksimovich or shorter Maksimovich G.A. at Molot’s Carnival
Conference about karst in 1947. The term then carried the name of Molotov. The
Russians then had great problems while building a railway network through the
areas of karst. There have been numerous damages that had to be repaired by en-
gineering methods. Maksimovich then also proposed the term inženjernoje krsto-
vedenije or “engineering karstology”. He started issuing a periodical publication of
Hydrogeology and Karstology (Gidrogeologya and Karstovedenie). He wrote the two-
volume monograph of Principles of Karstology (1963 & 1969). He is also the founder
of the Institute for Karstology and Speleology, in the USSR. The term Karstovedenie
or Karstology is used routinely, as a generally accepted term in Russia and in the
territory of the former Soviet Union. I have adopted this term for a book that has
recently been printed out – CRC Press, USA, “Engineering Karstology of Dams and
Reservoirs”.
Interview with Petar Milanović on the occasion of his 80th year of life 21
How would you describe the conditions that you had for the research in the 1970s and
1980s with regard to the needs of economy and energetics, the availability of expert
sources and management and social circumstances?
I was lucky to find myself in the right place at the right time. An exceptional
multipurpose hydrosystem, THS, was being built. The hydro power was the priority,
and the construction was expensive. Approximately in the period from 1900 – 1950,
there were numerous damages and failures of the dams built in karst. After some
time, two approaches were formed between the dam engineers: get away from karst
or fight with karst. The designers of THS and some other designers had that in mind.
Since the Karst of Dinarides has been explored with great water potential but with
extremely unfavorable water regime, it has been decided to adapt, as much as possi-
ble, this regime to the needs of the region development. The great role was played
by prof. Stjepan Mikulec. He has always supported the thesis: “If you save on a re-
search, you will later pay ten times more.” When his associate Dušan Aranđelović
(geophysicist) warned him not to expect too much from geophysics, the answer was,
“we do not expect from you to solve the problem, but any information you provide
to us, no matter how insignificant it might look, will be welcomed.”
So there was enough money for the investigations and research, and the area
where THS is situated is the real “Ali Baba’s Cave” for anyone who like to work with
karst. It is difficult to find an internationally recognized carstologist who did not
come to meet with karst of the Dinarides and its world-famous symbol of Popovo
Polje. So I had the opportunity to meet with most of them and to cooperate with some:
Josip Roglić, Milan Herak, Mirko Malez, Rado Gospodarić, Borivoje Mijatović, Joe
Jennings, Derek Ford, Phil LaMoreaux, Richard Parizek, Lu Yaoru, Daoxian Yuan,
Wolfgang Dreibrodt, Gultekin Gunay, and many others.
Several meetings of the International Karst Commission (IAH) were organized
during their tour of the Dinaric karst, from Slovenia to Montenegro. So, for exam-
ple, in 1973 there were most of the leading geologists who deal with karst, almost all
of them who formed the Karst Commission in 1970 in Neuchâtel (I am enclosing a
photo from Kotor from visit to the springs of Kotor). The meeting and tour of the
Dinaric karst was organized by B. Mijatović in cooperation with colleagues from
Slovenia, Croatia, Bosnia and Herzegovina and Montenegro. Since then (1973), to
this day, I am a member of that Commission. I organized one of the Commission
meetings in Trebinje in 1986.
Can you describe your relationship and cooperation with professors Vujica Jevđević
and Stjepan Mikulec?
I have already mentioned Professor Mikulec. Exceptional personality. It can
truly tell that he is the most responsible person for building the THS System. I have
always had his, valuable support. He was an exceptional authority for all of those
who were in charge then. No matter what someone thinks today, that was the period
22 Ivo Lučić
when the profession was extremely appreciated and the authorities in the profession
were respected.
Prof. Jevđević, who went to America in 1956, was a well known name in the
world in the field of hydrology. In addition to numerous world prizes, he has also
received the exceptional award given by the Swedish Academy of Science as the fo-
under of stochastic hydrology. He was one of the 2-3 world top leading hydrologists.
With the academician Aleksandar Trumić and Prof. Mikulec in 1972 he organized
a Yugoslav – American bilateral project “Hydrology and Water Resources in Karst”
with the aim of exchanging experiences in the utility of the water resources of the
karst areas, and above all, introducing American experts with the experiences of
successfully realized hydro power structures in the Dinarid karst, above all with the
dams and reservoirs. Prof. Jevđević has made possible that a large number of colle-
agues from Yugoslavia dealing with water utility upgraded their knowledge at the
US universities. Most of them later became prominent experts and professors at the
Yugoslav universities. Within the mentioned project, a large number of engineers
in order to prepare PhDs or complete doctoral studies were visiting scientist at Fort
Collins University in Colorado. Among others, I was also in the United States on two
occasions for the purpose of data processing for the PhD thesis “The Application of
Remote Detection in the Hydrogeology of Karst”. On my every trip to the USA and
his to Yugoslavia and later in Serbia, we used to see each other, and that I learn some
news from my professional field because he was always up to date with the latest
achievements, but he would also spend a few hours in a relaxed atmosphere with my
family.
How do you explain your inclination to publish professional and scientific papers? In
fact, your colleagues from Energoinvest at that time rarely or at least a lot less rarely
did that than you. I felt this by searching for the data and on a number of occasions I
felt grateful to you for that practice.
I was not some enthusiast nor did I think to go that way. But for the project of
Čapljina RPP, due to the extremely complex geological problems (Popovo Polje and
similar), a Panel of Experts was established in which there were Milan Herak, an
academician from Zagreb and Dr. Boris Sikošek from Belgrade. At one meeting I
showed the results of the transverse experiments that were conducted in the down-
stream part of the Popovo Polje. Dr. Sikošek said that it would be interesting to
publish it. The academician Herak agreed “write what you have told us and send it
to me”. So that is how my first paper was published in Bulletin Scientifique, JAZU,
1971. Then everything went at its own pace – work – edit – publish. I also had a great
support there from my mentors for MA and PhD, Professors Nikola Milojević and
Miroslav Marković from the Faculty of Geology and Mining in Belgrade.
When it comes to colleagues from Energoinvest, and it is similar with
Energoprojekt, rare are the ones who wanted to publish fantastic results from many
projects.
It was mainly explained that they were in the “machinery” for project produc-
tion and in the back of the race with deadlines
The book “Karst Hydrogeology” was quoted in many other papers. How many editions
were there?
The book “Karst Hydrogeology” (1979) after translating in English and publis-
hing in US (Water Resources Publication, Colorado, 1981) was translated in Iran
to Farsi, and to Russian but, as far as I know, only for the internal needs of the-
ir largest engineering company Elektroprojekt from Moscow. Two more my books
were published in US by CRC Press: “Water Resources Engineering in Karst” 2004;
and recently “Engineering Karstology of Dams and Reservoirs” 2018. My experien-
ce accumulated after many years of engagement in karst I summarize in the book
“Karst of Eastern Herzegovina and Dubrovnik Littoral”, 2006.
The expert of your profile rarely talks about environmental issues, and you have done
that in several places. What happened that you thought you should do this?
As for the relationship with the environment, there has never been a dilemma.
We have always wanted to find a balance between the need for the development of
the region and the preservation of the environment. Due to the nature of karst, the
relationship between people and environment is complicated. The natural water re-
gime (permanent changes of floods and droughts) has created many problems. The
population was emigrating. In order to decrease the unfavorable water regime, a
tunnels for drainage from the karst fields started being built. The step wise position
of the karst poljes has enabled us to use water for the production of energy besi-
des water drainage. Certainly, they could not avoid some negative consequences.
They were very careful about this in project solutions. But there were also completely
unforeseen positive and negative consequences and the formation of irreconcilable
opposing views. This was just damaging for everyone, and mostly for natural envi-
ronment. It happened, and it happens, that opponents of some work are those who
will have undoubted, if not the greatest benefit. Meanwhile, it has been shown on a
few examples that nature has its own defense mechanisms, or better, it adjusts to the
new state, and often comes out as a winner.
Can you give us some more important papers on this subject?

On several occasions I wrote about the influence of human activities and the
construction of large structures, mostly dams, on the environment (1984, 1990, 1993,
2002 and some others). In May 1983, at the initiative of the Executive Committee
IAH and the Yugoslav National Committee IAH, a tour of the Dinaric karst from
Dubrovnik and Montenegro to Ljubljana was organized. For this occasion, IAH has
published the book “Hydrogeology of the Dinaric Karst” IAH Vol 4, 1984, Heise.
The editor is Dr. B. Mijatović. From 13 works covering the Dinarid area (Mijatović,
Komatina, Šarin, Gospodarič, Habič, Fric, Božičević, Radulović ...) I wrote chapter:
24 Ivo Lučić
“Some methods of hydrogeological exploration and water regulation in the Dinaric

karst with special reference to their application in Eastern Herzegovina”.
In Environ. Geol. Water Sci Vol. 15, No. 1. 5-11, 1990 Springer-Verlag New York
Inc. it has been published the paper “Influence of Construction on Hydrogeological
and Environmental Conditions in the Karst Region, Eastern Herzegovina,
Yugoslavia”. The paper entitled “The Karst Environment and Some Consequences of
Reclamation Projects” was published in the almanac of the International Symposium
“Water Resources in Karst – With Special Emphasis in Arid and nothing Arid Zones”,
1993 Shiraz, Iran. In Episodes, Journal of international Geoscience is presented ar-
ticle “The environmental impacts of human activities and engineering constructions
in karst regions, 2002. For Springer’s “Encyclopedia of Sustainability Science and
Technology” I wrote the chapter “Dam Engineering, Environmental Aspects” 2011.
Nevertheless, I have not yet encountered a more thorough research of that relation,
at least not when it comes to karst. All in all, one life is too short to completely find
out all the secrets of karst.
26 Ivo Lučić
PETAR T. MILANOVIĆ CV
Personal Data
Petar T. Milanovic, Ph. D. G. E.
Born: 1938, Belgrade
Nationality: Serbian
Profession: Geological Engineer
Position in Company: Professor Emeritus, Free consultant
Education & Specializations

Education
Graduate at the Faculty of Mining and Geology, University of Belgrade,
Master s degree (MA) University of Belgrade (1975)
Doctor s degree (Ph.D.), University of Belgrade (1980)
Specializations
1976-1977, USA Colorado State University
1980, EROS Data Center, USA, Sioux Falls
Topic: Application of remote sensing methods in hydrogeology
Affiliations
Professor of “Applied Karst Hydrogeology”, Civil Engineering Faculty, Mostar University.
Many years in the roster of UNDP
As United Nations consultant in karst hydrogeology seated a few times in Turkey (1979,
1985, and 1989) and one month in Greece (1986)
Key Qualifications & Specialty

Key Qualifications
Performing activities, such different as leading geologist, geological design engineer, super-
visor or consultant and member of board experts participated at more than 50 dam and
reservoir projects in Bosnia and Herzegovina, Israel, Croatia, Macedonia, Algeria, Turkey,
Greece, Iran, India, Sri Lanka, Montenegro, Lebanon, Peru, China and Malaysia. Great
part of professional activities was aimed to the water leakage protection of artificial reser-
voirs and coal-mines (by grouting and wells); water development projects (spring tapings,
wells and galleries); environmental geology problems; ground water protection, marine and
coastal hydrogeology; hydropower tunnel excavation; underground reservoir study, tailings
and mine protection etc.
27
28 Ivo Lučić
Speciality
The basic hydrogeological parameters of the karst aquifer and geotechnical characteristics of
karstified rock mass are subjected of long period of investigations and analysis.
Areas of Experience
The main professional activities are focused primarily on the technical problems of gro-
undwater explorations in karst regions; geotechnical improvement of karstified rock masses
at dam sites, around the tunnel tubes, along the reservoir banks and tailings; application of
remote sensing methods in karst hydrogeology; karst spring taping, protection of coastal
aquatorium and organizing of water tracing experiments.
Memberships
Professional Memberships:
– International Association of Engineering Geology,
– International Association of Hydrogeologists (President of Serbian IAH Chapter).
– Member of IAH Karst Commission, since 1975
– Yugoslav (Serbian) Association of Hydrogeology and Engineering – Geology
– Yugoslav (Serbian) Committee for Large Dams
– National Speleological Society
– Member of Editorial Board of International Journal of Geoscieneces “Environmental
Geology”, Springer
– Member of Governing Board of International Research Centre on Karst (IRCK) Under the
Auspices of UNESCO, Guilin, China.
Awards
– Mostar University, award for contribution of scientific development of University (1987).
– Yugoslav National Committee for Hydrogeology and Engineering Geology for contributi-
on in hydrogeology and engineering geology (1987).
– Hacettepe University – Turkey, award for contribution in karst geology (2000)
– Karst China 2001- Beijing. Award for outstanding contribution to the karst engineering
geology.
– US National Speleological Society. Honorary membership, awarded July 2011.
– International Association of Hydrogeologists, 2017 President’s Award.
Professional Experience
– 1965- field geologist at the mine Trepca – led, zinc.
– 1968 – project Physical Development Plan for South Adriatic Region, Dubrovnik.
– 1970 – Multipurpose Project: Hydrosystem Trebisnjca.
1974 – become Head of Investigation Branch and
1978 – Head of Department in Karst Water Resources Institute, at Trebinje.
– 1987 – 1999 – Head of Geological Department of Energoproject – Hidroinzenjering
Consult. Co – Belgrade.
Petar T. Milanović CV 29
– After 1999 – free consultant.

– 1972-1977 – Member of bilateral Yugoslav-USA project team (Karst Hydrology and Water
Resources)
– 1979 – UNDP Consultant in karst hydrogeology, Turkey & Greece.
– 1980 – Participant of the Workshop on Karst Water Research Needs (Washington – USA)
sponsored by the US National Science Foundation.
– 1983, 1984, 1988 – Member of board of experts for Public Power Corporation-Greece
– Bilateral Yugoslav-USSR project: Geophysical methods in Hydrotechnical Engineering
– 1989-2015 – Public Power Corporation – Greece, consultant for dam and reservoir
projects.
– Karst consultant of Electroconsult Co from Milano-Italy
– Karst consultant of Lahmeyer International Co from Frankfurt,Germany.
– Karst consultant of Stucky-Electrowatt Engineering Co, (presently Poyry) Switzerland
– Mahab Ghods Consulting engineers, Teheran Iran – many years consultant for dams, re-
servoirs and tunnels.
– Karst consultant of Gold Fields Limited. Johannesburg.
– Several design and scientific projects in Greece, Bosnia & Herzegovina, Serbia, Croatia,
Montenegro, FYUR Macedonia, Algeria, Iran, Greece, Turkey, India, Peru, Sri Lanka,
Lebanon.
Educational & Scientific Activities

Educational activities
– Professor at Civil Engineering Faculty – The Mostar University. (Applied Karst
Hydrogeology).
– The lectures were delivered at: Colorado State University – Fort Collins, 1966;
– School of Mines – Rapid City, USA 1966;
– University of Alabama – Tuscaloosa, 1977 and 1980;
– US Geological Survey-Washington, 1977;
– DSI, Ankara-Turkey, 1979;
– Gydroprojekt – Moscow, USSR, 1986;
– Master Degree Course at Geological Faculty – Tuzla, 1984;
– Institut of Geology and Mineral Exploration, Athens-Greece, 1986;
– Mahab Ghodss Consulting Eng. Teheran-Iran 1987;
– Master Degree Course at Geological Faculty-Hacettepe University, Ankara-Turkey, 1989,
1990;
– Public Power Corporation, Athens-Greece, 1991,
– Master Degree Courses at Sarajevo University (Civil Eng. Fac.) 1991;
– Lectures at Shiraz University – Iran, 1996;
– Workshop (5 days) Karst Research Center, Shiraz – Iran, 1997;
– Lecture at National Hydroelectric Power Corporation – A Govt. of India Enterprise, New
Delhi, 2005;
– Lecture at Tongji University, Shanghai, China 2006.
30 Ivo Lučić
– Lecture at Training Course on Karst Hydrogeology and Karst Ecosystem. International

Research Karst Center under auspices of UNESCO, Guilin, China, 2009.
– Distinguished lectures: Developing water resources in karst. Edvards Aquifer Authority –
San Antonio, Texas, and US Geological Survey (Reston), 2011.
– Key lecture – 9th Conference on Limestone Hydreogeology, Besancon, France, September
2011.
– Invited lecture – “Karst Research, Challenges for the XXIst century”, Brussels, September/
October, 2011.
– Invited lecture and Workshop – Dam and Hydropower, Teheran, Iran, 2012.
– Invited lecture: Karst nature – geological predisposition to risk (Dams, Reservoirs and
Tunnels). Conference: Geotechnical problems of construction in karstified areas (on
Russian). Ufa, Russia, 2012.
– Invited lecture: Hydrogeology applied to Engineering and Mining activities in Karst me-
dia. 5th International Symposium on Karst. Malaga, Spain, 2014.
– Invited lecture: International Conference “Environmental safety and construction in karst
areas”. Perm, Russia. 2015.
Scientific Activities
More than eighty professional and scientific papers are presented in Yugoslavia, Canada,
USA, Greece, Turkey, Austria, Switzerland, China, Belgium, Russia, Iran, Italy, Spain and
France.
Some of them are presented at:
– 24th International Geological Congress, Montreal, 1972;
– Symposium, Karst Hydrogeology and Water Resources, Dubrovnik, 1975;
– International Seminar on Karst Hydrogeology, Oymopinar, Turkey, 1979;
– 100 Years of Speleological Society of Austria, Wiena, 1979;
– Annual Meeting, GSA, Atlanta USA, 1980;
– Karst Symposium Ankara-Antalia, 1985;
– Journal of Hydrology, 1986;
– Ninth European Conference of Soil Mechanics and Foundation Engineering, Dublin,
1987;
– IAH 21st Congress, (key speaker) Guilin, China, 1988;
– International Karst Seminar, (key speaker) Antalia, Turkey, 1990;
– 12nd IAH Congress, (key speaker), Lausanne, Swiss, 1990;
– International Karst Symposium, (key speaker) Shiraz, Iran 1993;
– International Karst Symposium, (key speaker) Antalia, Turkey, 1995;
– International Conference on Trends in the Development of Geotechnics, Belgrade,
Yugoslavia, 1966;
– International Symposium on Engineering Geology, Athens, Greece, 1997.
– International Karst Seminar (Invited Lecture) Tehran, Iran, 1998.
– International Karst Symposium (key speaker), Marmaris, Turkey, 2000;
– Karst China 2001 (key speaker) Beijing; 2001,
– Internationl Subsidnece Conference (key speaker) Huntsvile, USA, 2003.

– International Conference groundwater in Geological Engineering (Invited speaker), Bled,
Slovenija, 2003.
– Water Without boundary – Water resources potential in deep karst of South-eastern
Dinarides. 32nd International Geological Congress, Florence-Italy, 2004.
– Chairmen of International Conference “Water Resources and Environmental Problems in
karst”, Belgrade, 2005.
– 34th IAH Congress, China, October 2006.
– International Karst Seminar (Invited lecture) Dzerzinsk, Russia, 2007.
– 4th International Symposium on Karst (Invited lecture). Malaga, Spain. 2010.
– International Conference Transboundary Aquifers. Challenges and new directions.
ISRAM, UNESCO, Paris, 2010
– Lecturer at International Course and field Seminar, “Characterisation and Engineering of
Karst Aquifers”, Trebinje, Bosnia and Herzegovina, 2014, 2015, 2016, 2017.
Professional Experience in the area of former Yugoslavia

Hydro power and Mining projects
– 1966;1967: Trepca. Lead / Zinc Mine, Serbia
– 1968-1987: Multipurpose Hydrosystem Trebisnjica (karst area of 7500 km2) comprising 7
power plants, 7 dams, 67km of canals (90% lined with shotcrete), 5 reservoirs and 6 tunnels
of total length of 55 km. Purpose of the System: power generation, water supply and irriga-
tion of 21000 ha.
– 1972 / 1973: Gacko coal mine situated in karstified rocks. Hydrogeology problems.
Herzegovina
– 1977 – 1987: Maintenance and rehabilitation of headrace tunnel for Power Plant
Dubrovnik.
– 1982: Watertighthess of the Zur HPP reservoir.
– Preliminary Study of the Mostar HPP
– 1983-1985: Member of the Board of Experts for Mostar HPP
– 1984: Hydropower utilization of the Gornja Neretva.
– 1985: Kozjak HPP dam and reservoir site – hydrogeological and geotechnical problems.
– Multipurpose System Mostarsko Blato
– Jajce II HPP Project-geological problems
– 1984-1986: Headrace tunnel for Power Plant Capljina, investigations and geotechnical
treatment
– 1986: Kosinj reservoir – watertightnes problems
– Mavrovo reservoir – watertightnes problems.
– 1986: Access tunnel and underground cavern for P.P Dabar
– 1686: Water transmition tunnel Fatnica – Bileca, TBM in karst.
– 1988-1991: Ombla underground storage reservoir-Feasibility Study, geology, hydrogeo-
logy, geotechnics.
– 1989: Martin Brod HPP- hydrogeological problems.
32 Ivo Lučić
– 1992: Dam and reservoir Spilje, deep leakage below dam.

– 1992: HPP Boka, Feasibility study (27 km tunnel and underground machinery hall in
extremely karstified rock.)
– 1993: Višegrad HPP, watertightness problems.
– 1995/96: Visegrad HPP , deep leakage below the dam.
– 1994-97: HPP Piva (220 m high). Hydrogeological analyzis of dam site watertightness du-
ring the reservoir operation.
Water supply, irrigation and water

– 1970-1985 Different water tapping projects in karst (Nevesinjsko Polje, Gatacko Polje,
Dabarsko polje, Trebinje town).
– 1981-1987: Gacko open pit mine- groundwater protection.
– 1984: Well tapping (potable water) of Mali Zaton coastal spring and its protection projects
protection against sea water intrusion, Croatia.
– 1985-1986: Groundwater tapping by gallery (for potable water) at Sipan island, Croatia.
– 1986: Watertightness of Klokun dam site and reservoir.
– 1988: Underground reservoir Istok, Serbia.
– 1990-1991: Zones of sanitary protection of the Dubrovnik water supply system (springs
along 100 km of coast).
– 1991: Hydrogeological characteristics of a special reservation in the Adriatic Sea,
Aquatorium of Mali Ston bay.
– 1992: Underground storage reservoir Perucac-Feasibility Study.
– 2002-2004: Project INFRARED, LIFE Institutional Framework for Regional Environmental
Development – Catchment Trebisnjica, European Union
– 2004 : Work-shop, Water supply problems of Montenegro coastal area, Podgorica.
– 2006; UNESCO work-shop: Dinaric Transboundary Karst Aquifer System. Belgrade.
Professional Experience Abroad (after 1980)

Hydropower projects and tunneling
– 1981-1985: Algeria-Sidi Yacoub Dam – Final design, geology.
– 1984: Greece, Watertightness and stability of Koromilia and Steno-Kalaritico dam sites
and watertightness of Ilarion reservoir.
– 1987-1990: Iran – Khordad 15 Dam: waterhightness problem.
– 1988-1991: Iran, Tange Duk dam site, watertightness of dam site and reservoir – consul-
ting services.
– 1988-1992: Greece, Ilarion Hydropower project, dam site and reservoir watertightness.
– 1991: Greece – Messochora Dam, hydrogeological problems related to the dam site and
reservoir.
– 1996: Iran, Upper Karkheh Project, watertightnes problems of Paalam, Hinemini and
Sazbon dams and reservoirs (consulting services).
– 1996: Iran, Karun IV, watertightnes problem, reservoir and dam site (consulting services).
– 1997: Rudbar Lorestan dam site and reservoir geological and hydrogeological problems,
Iran.
– 1997: Behesthabad reservoir and dam site, geological and hydrogeological problems, Iran
– 1998: Upper Kharkheh Project (Sazbon and Seymareh dam sites and reservoir) geological
and hydrogeological problems, Iran
– 1996/2007. Ghir damsite, Iran. Karst hydrogeology problems. Feasibility, second phase and
construction. Grout curtain design and supervising during construction.
– 1999/2001. Kuhrang III tunnel, 23 km in karstified rock mass. Geotechnical and hydroge-
ological problems. Grouting works against groundwater intrusion.
– 2000: Seymareh dam site, hydrogeological and geotchnical problems.
– 2002: Ostour dam, Iran, hydrogeological and geotechnical problems.
– 2002: Spilje dam, leakage problems at dam site, FYUR Macedonia.
– 2003: Geotechnical problems – stability of dike and foundations in the area of Dead Sea
Works. Israel.
– 2004: Akkopru dam, Turkey. Watertghtness problems of reservoir.
– 2004: Gotvand dam and reservoir, Iran. Problem of salt and gypsum in reservoir bank and
watertightnes of dam site in conglomerate.
– 2004: Havasan dam and reservoir, Iran. Watertightnes of dam site and reservoir.
– 2004: Karun 3, Iran. Watertghtness of right reservoir bank.
– 2004: Kuhrang dam and reservoir, Iran. Watertightness of dam site and reservoir.
– 2005: Subansiri dam site, India. Hydrogeological and geotechnical problems of dam site.
– 2005: Kavar dam and reservoir, Iran. Watertightness of dam site and reservoir.
– 2005: Seymareh dam site, Iran. Hydrogeological problems of dam site and Power House
area.
– 2006: Sirvan project, Iran. Four dam sites and reservoirs. Nowsoud tunnel (50 km), Azad-
Ravansar tunnel. Member of Panel of experts.
– 2006: Kuhrang III Tunnel, Iran, Member of Panel of experts.
– 2007: Hammam Grouz Dam and reservir, Saf-Saf dam and Ourkis dam site, Algeria, wa-
tertightness problems.
– 2007: Kuhrang III Dam and reservoir, Iran. Hydrogeological part of final Engineering
Geological Report, reservoir watertightnes and grout curtain.
– 2008/09: Sami Soydam (Sandalcik) dam and reservoir, Turkey. Investigation works and
Feasibility Study,
– 2008/10: Protection of Priority Wetlands for Bird Migration in the Dinaric Arch Region
through Intergrated Site and River Neretva Mnagement. Hydrogeology. WWW Europian
Policy Programme, Bosnia and Herzegovina
– 2008. Badovli, Sheshpir and Damghan dams, watertightnes problems, Iran.
– 2008 – 2013: Cerro Corona Copper-Gold Project Tailings Facility, Karst seepage and pro-
tection problems. Consultant for karst geology. Cajamarca, Peru
– 2009. Bakhtiary dam site investigations, for 315 high double arch, concrete dam, Iran.
– 2009. Sirvan Project. Belbar dam site investigation for feasibility project. Iran.
34 Ivo Lučić
– 2010/12. Regional water management and water protection of Neretva and Trebisnjica ri-
ver basen. Bosnia and Herzegovina and Croatia.
– 2010. Lar Dam Rehabilitation Project, Water leakage problem, Iran
– 2011, Samanalawewa Dam project in karstified limestone. Water leakage problem from
reservoir. Sri Lanka.
– 2011. Ombla Hydropower project. Technical Due Diligence. Underground dam in extre-
mely karstified limestone. European Bank for Reconstruction and development. Tractabel
Engineering, Paris.
– 2012. Karun 4 Dam, Seimareh Dam and Seshpir Dam site. Leakage problems and grout
curtain analyses in karstified rock. Iran
– 2013. Panel of experts: Seymareh dam site – seepage problem. Iran.
– 2014. Panel of experts: Dam, reservoir watertightness and power house foundation (PP
Dabar) hydrogeology and geotechnic, Eastern Herzegovina.
– 2015 Water balance analysis of Dabarsko polje region, Bosnia and Herzegovina. Team
member. Zavod za Vodoprivredu, Bijeljina.
– 2015. Environmental influence of water transmission from catchment of Neretva River to
the catchment of Trebisnjica River catchment. Bosnia and Herzegovina.
– 2015/16/17. Boqaata Dam Project – Reservoir Waterproofing. Lebanon. Consultant for
hydrogeology and geotechnic.
– 2016. Nargesi Dam. Iran. Water tightening and stability of foundation in evaporates.
Member of international Panel of Experts.
– 2016. Beheshtabad Dam and Reservoir. Iran. Feasibility study. Panel of exparts.
– 2016. Wudongde dam site. China. Problem of karstification, particularly problem of large
cavern at right embankment (volume 369000 m3).
– 2017. Nengirri Dam and Reservoir, Dam site and reservoir foundation and seepage pro-
blem in karstified rock.
– 2017. Jadro tailings project, Serbia, Consultant for Rio Tinto and AECOM Co.
Water supply, irrigation and water

– 1986: UNDP consulting mission in Greece dealing with: water irrigation and supply of
Loutraki, development of coastal water protection springs on Crete Island and along the
Peloponnesus coast, salinization of coastal springs, multipurpose water utilization of cen-
tral Peloponnesus, groundwater development of Kalamisa area.
– 1987: Iran, Optimal management of groundwater in Kazerun area.
– 1989: UNDP mission in Turkey,
– 1989: Groundwater problems in karst. Iran, Burujerd Water supply project.
– 1990: UNDP mission in Turkey dealing with hydrogeological problems related to the
Kirkgoz spring.
– 1997/1998: Study of N. Aegean Groundwater Potential and Exploration – Management
Proposals, Chios Island, Greece
– 2000: Sekerpinari Spring investigations, water for bottling, Turkey
– 2003: Sekerpinari Spring investigations, water for bottling, Turkey.
– 2009: Sirvan Project. Bell Spring – underground structure for water tapping. Iran.
Books & articles

Books
– Karst Hydrogeology. Water Resources Publication, Littleton, Colorado, USA, 1981, 434 p
– Geological Engineering in Karst Zebra Publishing Ltd, Belgrade, Yugoslavia, 2000, 347 p
– Water Resources Engineering In Karst, CRC Press, Boca Raton, FL, USA, 2004, 312 p
– Karst istočne Hercegovine i dubrovačkog priobalja, ASOS Belgrade, 2006. 362 p.
– Engineering Karstology of Dams and Reservoirs. CRC Press, Taylor & Francis Group. Boca
Raton. 2018, 354 p.
Articles
– An attempt at defining the routes of Ponikva in Popovo Polje. Bulletin Scientifique, Section
A – Tome 16. JAZU, Zagreb, 1971.
– Underground Flow Direction of Karst System Ponikva by Radioisotope Br.82. Bulletin
Geologique, 15. Sarajevo, 1971.
– Savremene metode primenjene u istraživanju hidrogeoloških karakteristika Popovog po-
lja. Simpozijum HG-IG, Herceg Novi, 1971.
– The Methods of Exploration of Karst Underground Water Flows. 24th International
Geological Congress, Montreal, 1972.
– Features and Methods of Investigation in Karst of Eastern Herzegovina. Vesnik, Institut de
Geologiques, Beograd 1972/73.
– Water Regime in Deep Karst. Water resources Publication, Colorado, USA, 1976.
– Determination of space position of underground karst channels. Water Resources
Publication, Colorado, 1976.
– Use of Piezometers Boreholes for Karst Investigations. Water Resources Publication,
Colorado, USA, 1976.
– Establishing Karst Underground Connections and Responses by Using Tracers. Water
Resources Publication, Colorado, USA, 1976.
– The Review of Exploration of Karst Underground Water Flows in Eastern Herzegovina. 3rd
International Symposium of Groundwater Tracing, Postojna, 1976.
– The Velocities of Underground Flows in Dinaric Karst. 3rd International Symposium of
Underground Water Tracing, Postojna, Slovenia, 1976.
– An Application of Radioactive Tracers for the Determination of Underground Flows in the
Eastern Herzegovina. International Symposium of Underground Water Tracing, Postojna,
1976.
– Hydrogeology of the Ombla Spring Drainage Area. Bulletin Geologique, 22, Sarajevo,
1977.
– Importance of Speleology in Hydrotechnical Works. Symposium ²100 Years of Speleological
Society of Austria² Vienna, 1979.
– Circulation in the Dinaric Karst Aquifers, Yugoslavia. International Seminar on Karst
Hydrogeology, Oymopinar, Turkey, 1979.
36 Ivo Lučić
– Hydrogeological Background of Hydrodinamic Regime in the Karst Aquifer. GSA Annual

Meeting, Atlanta, USA, 1980.
– Gas Tracers for Defining the Position of Conduits with Important Characteristics in the
Aeration Zone of Karst Aquifers, ²Nas Krs², Vol. VI, No.8, Sarajevo, 1980.
– The Role of Remote Sensing in the Hydrogeological Investigations of Karst Characteristics.
²Nas Krs², No.10-11, Sarajevo, 1981.
– The Large Caverns on the Trace of Hydrotechnical Tunnel. IG-HG Symposium, Novi Sad,
1982.
– The Regional Hydrogeological Features of East Herzegovina Karst Region. Vesnik,
Geozavod, No. XVIII/XIX, Beograd, 1982/1983.
– On Some Specific Features of Karst Groundwater Circulation. Karst Hydrogeology, edited
by J.S. Tolson and F.L. Doyle. UAH Press, Huntsville, Alabama, 1977.
– Some Methods of Hydrogeologic Exploration and Water Regulation in the Dinaric Karst
With Special References to their Application in Eastern Herzegovina. Chapter 10 in the
book: Hydrogeology of the Dinaric Karst, edited by B. Mijatovic. International Association
of Hydrogeologists, Volume 4, Hannover, 1984.
– Conditions and Possibilities of Underground Reservoirs Formation. Seminar, ²Karst and
Water², Mostar, Yugoslavia, 1985.
– Sanation of a Cavern Around the Hydrotechnical Tunnel Tube.Gradjevinar 37, Zagreb,
Yugoslavia, 1985.
– Hydrogeologic and Engineering Geologic Problems of Hydrotechnical Constructions in
Karstified Rock Masses. International Symposium on Karst Water Resources. Ankara,
Turkey, 1985.
– Influence of the Karst Spring Submergence on the Karst Aquifer Regime. Journal of
Hydrogeology, Vol. 84 – No. 1/2 – April, 1986. Elsevier, Amsterdam.
– The influence of Power Plant ²Visegrad² on underground water regime in region of Drina
River near Gorazde. Congress for high dams, Mostar, 1986.
– Possibility of construction of underground dams and reservoirs in karstified rocks.
Scientific Conference ²Water and Karst², Mostar, 1985.
– Influence of Hydrogeological Features on Organization Hydrotechnical Tunnel Excavation.
Symposium of underground excavation. Ljubljana, 1986.
– A cavern around powerplant headrice tunnel tube. Book: Groundwater Effects in
Geotechnical Engineering, Editors: Hanrahan, Orr & Widdis, A.A. Balkema, Roterdam,
1987.
– Water wells Constructions in the Coastal Karst Aquifer. IX Symposium IG HG Pristina,
Ygoslavia, 1987.
– Water Collecting Gallery at the Sipan Island. IX Symposium IG HG Pristina, Yugoslavia,
1987.
– The Cavern Problem in Karst Tunneling. 1. Yugoslav Symposium about tunneling. Vol.2.
Brioni, 1988.
– Artificial Underground Reservoir in Karst – Experimental and Project Examples. IAH 21st
Congress, 1988 Guilin, China.
– Hydrogeological characteristics of karst aquifers with examples of Trebisnjica and Bregava

Catchment. Vodoprivreda 19, Beograd 1989.
– Hydrogeological Characteristics and Groundwater Mismanagement of Kazerun Karstic
Aquifer, Zagros, Iran. Hydrogeological Processes in Karst Terraines, edited by G.Gunay, I.
Jonson and W. Back. IAHS Publication No. 207 Wallingford, U.K. 1990.
– Karst Phenomena and Dam Construction in Greece. Hydrogeological Processes in Karst
Terrnes, edited by G. Gunay, I.Jonson and W. Back. IAHS Publication No 207 Wallingford,
U.K. 1990.
– Influence of Construction on Hydrogeological and Environmental Conditions in the Karst
Region, Eastern Herzegovina, Yugoslavia. Environmental Geol. Sci. Vol. 15, No. 1. Springer
– Verlag, New York Inc. 1990.
– The Optimal Management of Groundwater for Meeting Seasonally Fluctuating Demands.
Memoires of the 22nd Congress of IAH, Vol. XXII, Lausanne, 1990.
– Hydrogeological Characteristics of Geosyncline Karst Aquifers with an Example of
Trebi{njica Catchment. International contribution of Hydrogeology, Vol. 13. Verlag Heinz
Heise, Hannover, 1992.
– The Karst Environment and Some Consequences of Reclamation Projects. International
Symposium of Water Resources in Karst with Special Emphasis on Arid and Semiarid
Zones, Shiraz, Iran, 1993.
– Some Experiences from Water Intake in Karstified Conglomerates of Nevesinje Area,
Yugoslavia. UNESCO Project IGCP 299, Nawsletter, Guilin, China, 1994.
– Underground Reservoirs in Karst. Publisher ,,Energoprojekt Beograd, 1994.
– Criteria for Groundwater Protection in Karst Regions. Ecologica No 2, Beograd, 1995.
– Natural Conditions and Technical Possibilities of Underground Reservoirs Formation in
Karst Areas, Vodoprivreda 27, Beograd, 1995.
– Reservoir in Karst, Common Watertightness Problems. International Karst Symposium,
Antalia, Turkey, 1995.
– Ombla Spring in Croatia. Environmental Geology, Volume 27, No 2, Special issue.
Springer-Verlag, Germany. 1996.
– Risk Inherent of Constructions and Reservoirs in Karst. International Conference on
Trends in the Development of Geotechnics, Belgrade, Yugoslavia, 1996.
– Tunneling in karst – Common Engineering-geology Problems. International Symposium
on Engineering-geology and the, Athens, Greece, 1997.
– Engineering Problems in Karst – Second International Symposium on Karst Water
Resources. Teheran, Iran, 1998.
– Importance of Speleology in Hydrotechnical Engineering, Symposium, Karst Water
Protection, Despotovac, Yugoslavia, 2000
– Geological Engineering in Karst, International Symposium, Marmaris, Turkey, 2000
– The environmental impacts of human activities and engineering constructions in karst regi-
ons. International conference, “Karst China 2001, Beijing, 2001. Published in: EPIZODES,
Journal of International Geoscience, March 2002, Vol. 25 No 1.
38 Ivo Lučić
– Subsidences hazards as a consequence of dam, reservoir and tunnel costruction.

International journal of speleology. 31. (1/4). 2002, 169 – 180.
– Prevention and remediation in karst engineering. IX Sinkhole Conference, Huntsvile,
USA, 2003 (key paper).
– An Approach to Groundwater Protection in Karst. International Conference on Karst
Hydrology and Ecosystems. Bowling Green, USA, 2003.
– Induced subsidences hazard as consequence of dams, reservoirs and tunnels construction
in karst. Vodoprivreda, No. 209 – 210, Belgrade. 2004
– Encyclopedia of caves and Karst Sciences. Chapters related to karst poljes in Dinarides,
Dam and reservoirs in karst and Tunneling in karst. Editor: J. Gunn, New York: Fitzroy
Dearborn, 2004.
– Water without boundary – water resources potential in deep karst of south-eastern
Dinarides. 32nd International Geological Congress, Florence, Italy 2004.
– Water potential of South Eastern Dinarides. International Conference – Water Resources
& Environmental Problems in Karst, Belgrade-Kotor, 2005
– Karst engineering studies at the Akkopru reservoir area, SW Turkey. (Co-author with G.
Gunay). International conference – Water Resources & Environmental Problems in Karst,
Belgrade – Kotor, 2005.
– Problems of sea water intrusion between Boka Kotorska Bay and delta of Neretva RiveR –
South Adriatic Coast. 34th IAH Congress China, 2006, oral presentation.
– Transboundary karst aquifers of south-eastern Dinarides. Carsologica Sinica, Vol. 28 No.2.
Institute of Karst Geology, Guilin, China. 2009.
– Underground and Surface protective measures in karst in hydropower works. GeoRisk.
December 2008. Moskva, Russia (In Russian).
– Encyclopedia Life Support System (EOLS). Groundwater in Karst Regions. Co-author with
G. Gunay. UNESCO, 2009
– Aeration Zone in Karst – Properties and Investigations. Advances in Research in Karst
Media. Editors: B. Andreo, F.Carrasco, J.J.Duran and J.W.Lamoreaux. Springer, 2010
– Dams and Reservoirs in Karst. Chapter 3 in book Karst Management., Springer. Editor:
Philip van Beynen. Springer, 2011.
– Groundwater impacts of infrastructure construction. Proceedings of the 9th Conference on
Limestone Hydrogeology. Besancon, France, 2011.
– The risk – unavoidable component in karst engineering. International Symposium: “Karst
Research, Challenges for the XXIst century”, Brussels, 2011
– Influence of hypogene karstification on dam site permeability. Workshop, Teheran, Iran,
2012
– Karst Nature – Geological predisposition to risk (Damas, Reservoirs and Tunnels).
Proccedings: Geotechnical problems of design of buildings and other structures in karst
areas. Ufa 2012.
– Large structures and the engineering and environmental impacts of karst. Seminar:
Engineering Karstology. Dzerzhinsk, Russia, 2012.
– Hypogene karstification – specific problem at dam site hydrogeology. Presentation on

Hydrogeological (IAH) Congress 2012, Niagara Falls, Canada.
– Encyclopedia of Sustainability Science and Technology. Contribution: Dam Engineering
and environmental aspects. Editor Meyers R. A., Springer, 2012.
– Impacts of partial water re-routing from the Buna and Bregava catchments in the catchment
of Trebišnjica River. With four co-authors, in Serbian, Vodoprivreda (Water Management)
No. 44, Belgrade, 2012.
– Effects of human activities to karst resources and environment. International Symposium
on Karst Water under Global Change Pressure. Guilin, China. 2013.
– Engineering in karst terrain. First International conference on “Mine water solution in
extreme environment”. Lima, Peru. 2013
– Consequences of hydrogeological particularities in karst. Proceedings of the XVI Serbian
Geological Congress, D. Milanovac, 2014.
– Optimal water management – prerequisite for regional socio-economic development
in karst. Proceedings, International Conference and Field Seminar “Karst without
Boundaries”, DIKTAS, 2014.
– Hydrogeology applied to Engineering and Mining activities in Karst media. Proceedings,
5th International Symposium on Karst. Invited lecture. Malaga, Spain. 2014
– Catalog of Engineering Works in Karst and Their effects. Chapter 13 in book Karst Aquifer-
Characterization and Engineering. Editor Z. Stevanovic. Springer. 2015.
– Problems of construction and operation of reservoirs in karst areas. Proceedings of the
International Symposium “Environmental Safety and Construction in Karst Areas. Perm,
Russia, 2015.
– Catalog of engineering works in karst and their effects. U: “Karst aquifers – Characterisation
and Engineering, editor Z Stevanovic, Springer 2015
– Optimal water management – Prerequisite for regional socio-economic development in
the karst of the south-east Dinarides.In Karst without Boundaries. Ed. Stevanovic, Krešić
and Kukurić. CRC Press, 2016.
– Hydrogeological settings for underground dam construction – Four case studies from
southwest karst area of China. As co-author with Cao, J. and Yuchi, J. In Karst without
Boundaries. Ed. Stevanovic, Krešić and Kukurić. CRC Press, 2016.
– Alternative solutions for the closing of ponors in Slano reservoir in the Nikšić polje. Co-
author with M. Vlahović and V. Mrvaljević. International Symposium Karst 2018, Trebinje.
– Water balance analysis of the karst field by distributed hydrogeological modelling. Co-
author with: N. Jaćimović, T. Dašić, M. Stanić, N. Sudar and B. Đorđević. International
Symposium Karst 2018, Trebinje
REZULTATI SPELEOLOŠKIH ISTRAŽIVANJA
PLANINE KONJUH – ZONA KRABANJSKOG KRŠA
THE RESULTS OF SPELEOLOGICAL RESEARCH
ON MT KONJUH, KRABANJA KARST REGION
Admir Bajraktarević1, Ivica Piljić1, Ramajana Zahirović1,

Sabahudin Huskić1, Senad Huskić1
Sažetak
U radu su obrađeni sedmomjesečni rezultati speleoloških istraživanja dijela Krabanjskog krša
koji pripada istočnim padinama planine Konjuh u istočnoj Bosni. U ranijim speleološkim
istraživanjima ovaj prostor nije obradjivan ( osim sporadično) pa je to bio i glavni razlog
fokusiranja na ovaj dio Konjuha. Speleološki objekti razvijeni su u formacijama srednjetrija-
skih i gornjetrijaskih krečnjaka, koji su u kontaktu sa magmatitima centralnog ultrabazičnog
masiva Konjuha, te sa jurskom dijabaz rožnačkom formacijom.
Osim osnovnog prikaza speleoloških objekata, u radu su obilježena područja koja su detaljno
pretražena zbog fokusiranja budućih istraživanja na ostatak nepretraženog terena. U istra-
živanjima se obratila pažnja i na faunu u speleološkim objektima ali većina rezultata ovih
istraživanja nije završena u vrijeme pisanja ovog rada.
Ključne riječi: karst, speleologija, Konjuh, Krabanjski krš, Bosna i Hercegovina
Abstract
The paper gives an overview of seven-month-long speleological explorations and their re-
sults carried out in the part of Krabanja karst situated on the eastern slopes of Mt. Konjuh in
Eastern Bosnia. This region was not, except sporadically, included in earlier explorations and
therefore was the main reason for focusing on this part of Mt. Konjuh. Caves are developed
in the formations of Middle Triassic and Upper Triassic limestones, which are in lithological
contact with the igneous rocks of the central Mt. Konjuh massif, as well as with Jurassic dia-
base-chert formation.
Alongside basic cave survey and mapping, this paper also provides maps of terrain that was
in detail researched for possible caves and therefore it could be left out of scope in future
explorations. Moreover, as a part of exploration special emphasis was put on fauna in afore-
mentioned caves, but at the time of writing this paper most of the research on the samples
collected was still not concluded.
Key words: karst, speleology, Mt. Konjuh, Krabanja karst, Bosnia and Herzegovina
Nakon proglašenja dijela Konjuha zaštićenim, ukazala se potreba za proširenjem

turističke ponude u sjeverozapadnom dijelu Konjuha iz pravca Mačkovca uz potok
Oskovu.
1
Sportski i naučno-istraživački klub “Atom”, Zavidovići.
40
Rezultati speleoloških istraživanja planine Konjuh – zona krabanjskog krša 41
Znajući potencijal speleološke ponude u turizmu, Turistička zajednica tuzlan-

skog kantona angažovala je članove SNIK “Atom“ da intenziviraju speleološka istra-
živanja u ovom rejonu sa nadom da će istraživanja polučiti rezultate koji će u buduć-
nosti moći proširiti turističku ponudu ovog dijela Konjuha.
Članovi SNIK „Atom“ su intenzivno rekognoscirali teren u periodu 30.09.-
12.11.2017. godine a nakon zime su nastavili započeto pa su ovom dijelu Konjuha
posvetili vikend 14.-15.04.2018. godine i rezultate rekognosciranja i speleoloških
istraživanja saželi u ovaj izvještaj.
U izvještaju su obrađeni najznačajniji rezultati speleoloških istraživanja cen-
tralnih dijelova planine Konjuh u istočnoj Bosni, tačnije zona oko potoka Krabanja.
Krečnjaci Krabanjskog Krša nalaze se uglavnom na lijevoj dolinskoj strani kli-
sure rijeke Krabanje, koja je, uz Zlaću, sastavnica Oskove. Krečnjaci su sa zapadne
strane u tektonskom kontaktu sa peridotitima centralnog dijela masiva Konjuha.
Speleološki objekti na ovom terenu razvijeni su u formacijama srednjetrijaskih
i gornjetrijaskih krečnjaka, koji su u kontaktu sa magmatitima centralnog ultraba-
zičnog masiva Konjuha, te sa jurskom dijabaz rožnačkom formacijom. Budući da se
krečnjaci javljaju u vidu manjih izolovanih površina prisutne su pojave karakteri-
stične za kontaktni karst i fluviokarst.
Osim osnovnog prikaza pronađenih speleoloških objekata i drugih kraških po-
java, u radu su obilježene površine detaljno rekognosciranog terena koji je istraživan
u periodu od 30.09.2017. – 15.04.2018.godine.
Iz većine pronađenih i opisanih objekata uzeti su uzorci pećinske faune ili je
samo zabilježeno njeno prisustvo. Rezultati bioloških i drugih nalaza će biti naknad-
no objavljeni nakon analize stručnjaka za tu oblast.
Geografski položaj
Planina Konjuh (najviši vrh Konjuh, 1328 m n.v.) nalazi se u istočnoj Bosni, i djelo-
mično predstavlja razvođe između rijeka Krivaje i Spreče. Pravac pružanja osnovne
strukture je dinarski, sjeverozapad-jugoistok. Sa istoka planinu ograničava doli-
na rijeke Gostilje sa izvorišnim kracima, dok jugoistočni obronci pripadaju slivu
Drinjače. Sa juga se na Konjuh nastavlja planina Smolin (Zečji rat, 1273 m n.v.), koja
u orografskom i geološkom smislu čini sa Konjuhom gotovo jedinstvenu cjelinu.
Slično važi i za Djedinsku planinu (1177 m n.v.), koja se nalazi između Suhodola i
donjeg toka Gostilje, sjeveroistočno od glavnog masiva Konjuha.
Geološki odnosi planine Konjuh

Prema široj geotektonskoj rejonizaciji, Konjuh pripada centralnoj dinarskoj ofiolit-
skoj zoni, i u njemu dominiraju stijene jurske dijabaz rožnačke formacije. U cen-
tralnim dijelovima, Konjuh predstavlja ultramafitski masiv (“krivajsko-konjuški
ultramafitski masiv”), u kome dominiraju peridotiti, najčešće lerzoliti (Strajin et al.
1980). Kao metamorfisani obodni dijelovi peridotitskog masiva, mjestimično se jav-
ljaju veoma tektonizirani serpentiniti, te amfiboliti (Čičić et al. 1991).
42 Admir Bajraktarević, Ivica Piljić, Ramajana Zahirović, Sabahudin Huskić, Senad Huskić
Istočne padine Konjuha izgrađene su od stijena jurske dijabaz rožnačke forma-

cije (u literaturi se ravnopravno koriste i termini ofiolitski melanž, jurski melanž, te
vulkanogeno-sedimentna formacija), među kojima značajno mjesto zauzimaju oli-
stolitski blokovi krečnjaka. Ti krečnjaci su srednjetrijaske (T2) i neraščlanjene sred-
nje do gornjetrijaske starosti (T2,3), mjestimično sa rožnacima, formirani u ujedna-
čenim uslovima sedimentacije u plitkovodnoj marinskoj sredini. Tokom donje jure
prostor je bio zahvaćen transgresijom, uslijed čega je obrazovana debela serija kla-
stičnih sedimenata, uz istovremene intruzije i efuzije bazičnih magmi (Strajin et al.
1980). Magmatsko-tektonskom aktivnošću u taj kompleks su dovođene mase starijih
sedimenata, prije svega trijaskih krečnjaka, u vidu olistolitskih blokova (često kilo-
metarskih dimenzija). Tako između trijaskih krečnjaka i jurske formacije ne postoji
normalna superpozicija, već su njihovi odnosi haotični. Ovo naročito važi za južni
dio prostora Konjuha, na potezu Smolin – Kladanj, dok za sjeverni dio (Djedinska
planina), gdje i krečnjaci i jurski kompleks imaju kontinualnije rasprostranjenje, u
literaturi ima i drugačijih odredbi (“Tvorevine srednjeg i gornjeg trijasa leže nepo-
sredno ispod dijabaz-rožnačke formacije“; Čičić et al. 1991).
Slika 1. Pojednostavljena geološka

karta, sa karstnim oblastima i
lokacijama speleoloških objekata
(geologija prema OGK, Strajin et
al. 1980; Čičić et al. 1991).
A – krečnjaci; B – peridotiti;
C – dijabaz rožnačka formacija;
D – speleološki objekti. Brojevi
speleoloških objekata su iz
speleoloških istraživanja u periodu
2000-2004.
Figure 1. Simplified geological

map with karst regions and
speleological objects (geology
according to OKG map Strajin et
al. 1980; Čičić et al. 1991).
A – limestone; B – peridotite;
C – diabase ; D – speleologocal
objects. The numbers of
speleological objects are taken
from speleological explorations
conducted during period 2000-
2004.
Karstne oblasti istočnih obronaka Konjuha

Kao što je već rečeno, krečnjaci na istočnim obroncima Konjuha predstavljaju uglav-
nom olistolitske blokove u okviru jurske dijabaz rožnačke formacije. Uslijed toga su
i istraživanja karsta usmjerena na više prostornih cjelina – karstnih oblasti. Kao po-
sljedica rascjepkanosti površina pod krečnjacima, uticaj okolnih nekarstnih prosto-
ra je relativno jak, pa ima pojava karakterističnih za kontaktni karst i fluviokarst (sli-
jepe doline, kanjoni, površinski tokovi na karstu), iako je takođe činjenica da mnogi
površinski tokovi zaobilaze krečnjake i tako nastavljaju nesmetan tok po površini.
Prostori pod karstom su se donekle izdiferencirali u četiri oblasti: Djedinska
planina, Tarevčica-Stupari, Smolin-Kladanj te Krabanjski krš koji je i tretiran u
ovim istraživanjima.
Slika 2. Karta istraživanog područja.

Figure 2. Map of research area.
Istorijat istraživanja Krabanjskog krša

U periodu 2000.-2005. godine ozbiljnija speleološka istraživanja šireg prostora
Konjuha je organizovao SNIK Atom iz Zavidovića u saradnji sa Speleološkim sa-
vezom BiH. Rezultati tih istraživanja su prezentirani na više lokalnih i regionalnih
skupova koji tretiraju istraživanje krša (Bajraktarević & Basara 2003, Ćalić et. al.
2003-2004. Mulaomerović et al. 2004). Sam prostor Krabanjskog krša u tom periodu
nije istraživan.
Sporadična istraživanja prostora Krabanje su radili članovi KES Summit iz
Banovića u nekoliko prethodnih godina..
Rezultati istraživanja Krabanjskog krša

u periodu 30. 9. 2017. – 15. 4. 2018. godine
U istraživanjima prostora Krabanjskog krša u periodu pet vikenda od 30.09.2017.-
15.04.2018. godine. učestvovalo je ukupno 17 istraživača i to: Ivica Piljić, Admir
Bajraktarević, Samir Džanan, Belma Džanan, Dragan Marić, Senad Huskić,
Ramajana Zahirović, Sabahudin Huskić, Albin Sinanović, Ejub Delić, Maid Mujkić,
Munever Salihović, Alen Suljić, Miran Ahmetagić, Mirza Kalabić, Alma Mujkić i
Milorad Hrešćak.
Kao spoljni saradnici konsultovani su stručnjaci za razne oblasti i to: Simone
Milanolo (karstologija), Jasminko Mulaomerović (karstologija), dagan Antić (pod-
zemna fauna) Lada Lukić-Bilela (genetika) i Kazimir Miculinić (paleontologija).
Teren je pretraživan sistematski korištenjem GPS tehnologije (obrada aplikaci-
jama Base camp i Locus) i pretragom »u strelce«.
Otkriveno je 14 novih speleoloških objekata dok se za još 3 već znalo.
Kroz ova istraživanja pretražen je veći dio Krabanjskog krša, ali je još uvijek
ostalo dosta nepretražene površine gdje će se vjerovatno naći izvjestan broj novih
speleoloških objekata.
Istraženi speleološki objekti u Krabanjskom kršu

BiH katastar Ime speleološkog objekta Dužina (m) Dubina (m) Istraživali
4124 Bršljanka 13 -4 SNIK Atom
4125 Jama iznad izvora Krabašnjice 12 11 SNIK Atom
4126 Petica u Krabanji 44 -8 SNIK Atom
4127 Albinov prolaz 13 -2,3 SNIK Atom
4128 Vučija spilja 11 -3 SNIK Atom
4129 Điki 24 -7 SNIK Atom
4130 Katedrala 40 -13 SNIK Atom
4132 Ljuta 39 -6 SNIK Atom
5003 Piljina pećina u stijeni 13 - KES Summit
5021 Osinjak 11 - KES Summit
5020 Jama-sutra 17 24 KES Summit
Pronađeni a samo dijelom istraženi speleološki objekti u Krabanjskom kršu

4133 Lažno dno Nije nacrtana SNIK Atom
4134 Mali ponor 1 Nije nacrtana SNIK Atom
4135 Mali ponor 2 Nije nacrtana SNIK Atom
4136 Ponor pod 1015 Nije nacrtana SNIK Atom
4131 Pećina 2 Nije nacrtana SNIK Atom
4146 Škrapa Nije nacrtana SNIK Atom
Biološki uzorci su uzeti iz speleoloških objekata Điki, Ljuta i Jama iznad izvora
Krabašnjice kao i iz izvora kod Albinovog prolaza. Uzorci su poslani biolozima na
dalju obradu i određivanje vrsta. Nije radjeno sistemom postavljanja klopki za kukce
nego samo direktno prikupljanje vidjenih primjeraka.
Posljednji vikend istraživanja u lokvama na lokalitetu Prijeka voda viđen je
veliki broj tritona (Triturus alpestris).
U nacrtima speleoloških objekata su upisane viđene vrste faune.
Slika 3. Pauk Meta menardi u Jami iznad izvoda Krabašnjice.

Figure 2. Spider Meta menardi from pit Jama iznad izvora Krabašnjice.
Slika 4. Leptiri Triphosa sabaudiata u Jami iznad izvora Krabašnjice.

Figure 4. Butterflies Triphosa sabaudiata from pit Jama iznad izvora Krabašnjice.
U speleološkom objektu Katedrala je pronađeno više kostiju: fibula, rebro i do-

nja vilica mrkog medvjeda (Ursus arctos).
Slika 5. Vilica mrkog medvjeda (Ursus arctos) iz pećine Katedrala.

Figure 5. Brown bear jay (Ursus arctos) from cave Katedrala.
Slika 6. Fibula mrkog medvjeda (Ursus arctos) iz pećine Katedrala.

Figure 6. Brown bear fibula (Ursus arctos) from cave Katedrala.
Slika 7. Ulaz u Điki.

Figure 7. Cave Điki entrance.
Slika 8. Ulaz u Jamu iznad izvora Krabašnjice.

Figure 8. Pit Jama iznad izvora Krabašnjice entrance.
Slika 9. Ulaz u Vučiju spilju.

Figure 9. Vučja špilja cave entrance.
Slika 10. Ulaz u Katedralu.

Figure 10. Cave Katedrala entrance.
Slika 11. Dio ekipe istraživača krabanjskog krša.

Figure 11. Part of the research team in Krabanja karst.
Speleološki objekti Jama-sutra, Piljina pećina u stijeni i Osinjak nisu navedeni

u ovom radu jer su nacrti već ranije uradjeni od strane KES „Summit“ iz Banovića i
nalaze se u njihovoj arhivi.
Takodje, Pećina 2 nije u prilogu jer nije istražena i nacrtana tokom ovih istra-
živanja.
Jama Lažno dno je objekat sa više ulaza. Samo u jedan je moguće ući jer ostali
su uski. Nažalost, ulaz na koji bi se moglo ući je opasan jer na ulaznom dijelu je za-
glavljeno više velikih blokova koji nisu baš stabilni pa bi mogli predstavljati opasnost
za istraživače. Mogući način ulaska je djelovanje sa manjim eksplozivom na bloko-
ve da bi se obrušili u 6-7 metarsku vertikalu pa na taj način omogućiti bezbjedan
ulazak ili prepustiti zubu vremena da se ovo prirodno desi, što je moguće u bliskoj
budućnosti.
Sličan slučaj je i sa Ponorom pod 1015 u koji ponire mali vodotok koji dolazi iz
pravca obližnje kote 1015. Ovdje je neophodno djelovanje eksploziva jer su blokovi
zaglavljeni u dijelu gdje led ne djeluje u punoj snazi.
Mali ponor 1 i 2 su uskih ulaznih dijelova pa je neophodno uklanjanje ma-
njeg kamenja da bi se proširilo dno kanala u kome nestaju dva manja vodotoka. Po
procjeni, ova dva vodotoka se spajaju u jedan a potom priključuju kao lijeva pritoka
vodotoku u ponoru Ljuta pri kraju istraženog dijela ponora.
Ponor Škrapa, pronađen posljednji dan istraživanja nije istražen zbog uskog
ulaza izbrazdanog škrapama koji treba malo proširiti. U njemu završavaju dva mala
( trenutno suha) potočića koji se spuštaju po peridotitima sa istočne strane najsjever-
nijeg vrha Jastrebića do kontakta sa krečnjakom.
U nastavku su nacrti svih speleoloških objekata koji su izmjereni i istraženi u
ovim istraživanjima.
Literatura
Bajraktarević A., D. Basara, 2003. Speleološki kamp “Kladanj 2001”. Speleo’zin 16: 32-36.
Ćalić J., J. Mulaomerović, A. Bajraktarević, 2003-2004. Speleološka istraživanja planine
Konjuh. Naš krš XXIII-XXIV (36-37): 3-9.
Mulaomerović J., J. Ćalić-Ljubojević, A. Bajraktarević, 2005. Speleološka istraživanja planine
Konjuh. Zbornik radova Prvog kongresa geografa Bosne i Hercegovine 2004 Sarajevo fali
broj strana???
Čičić, S., Č. Jovanović, M. Mojićević, S. Tokić, 1991. Tumač za Osnovnu geološku kartu SFRJ,
list Tuzla. Beograd: Savezni geološki zavod, fali broj strana
Strajin, V., M. Mojićević, J. Pamić, O. Sunarić-Pamić, D. Veljković, D. Đorđević, 1980. Tumač
za Osnovnu geološku kartu SFRJ, list Vlasenica. Beograd: Savezni geološki zavod, fali broj
strana
ZNAČAJ TURISTIČKOG UREĐENJA
PEĆINE STUDEŠNICE NA KONJUHU
THE SIGNIFICANCE OF TURISTIC ARRANGEMENT
OF STUDEŠNICA CAVE ON MOUNTAIN KONJUH
Miralem Husanović
Sažetak
U radu je istaknut značaj turističkog uređenja pećine Studešnice na planini Konjuh. Pećina
je smještena u Zaštićenom pejzažu „Konjuh“ te je kategorisana kao prostor najviših prirod-
nih vrijednosti. Turističkim uređenjem ove prirodne ljepote bi se približile posjetiteljima, a
istovremeno bi njihova vrijednost ostala u potpunosti očuvana zahvaljujući kontrolisanim
posjetama. Također je predstavljena i analiza ekonomske isplativosti koja pokazuje da se ure-
đenjem pećine stvaraju nova radna mjesta uz potrebnu finansijsku samoodrživost.
Ključne riječi: pećina Studešnica, speleološki turizam, Zaštićeni pejzaž „Konjuh“, Bosna i
Hercegovina
Abstract
This paper highlights the importance of tourist arrangement of the Studešnica cave on moun-
tain Konjuh. The cave is located in the Protected Landscape “Konjuh” and is categorized as the
site of the highest natural values. With this arrangement the natural beauty would approache
closer to visitors and at the same time its value would be fully preserved thanks to controlled
visits. In paper it is also presented the analysis of economic feasibility which shows that the
arrangement of the cave creates new jobs with the necessary financial self-sustainability.
Key words: Studesnica cave, speleological tourism, Protected landscape „Konjuh“, Bosnia and
Herzegovina
Uvod
Pećina Studešnica je smještena u prvoj zoni Zaštićenog pejzaža „Konjuh“, što pred-
stavlja prostor najviših vrijednosti koje moraju ostati u potpunosti očuvane. Prema
dosadašnjoj praksi, turističko uređenje i kontrolisani pristup najbolji su način da se
očuvaju i zaštite ovakve prirodne vrijednosti. Pored zaštite, značaj turističkog ure-
đenja ogleda se u približavanju ovog prirodnog fenomena mladima različitog škol-
skog uzrasta, ali i ostalim ljubiteljima prirode. Za turističko uređenje pećine su po-
trebna minimalna finansijska sredstva koja se mogu opravdati za kratak period. Za
osiguranje finansijske održivosti svakako da će se brinuti Zaštićeni pejzaž „Konjuh“
kroz prodaju ulaznica i dodatnih usluga od speleoturizma (suveniri, hrana, tran-
59
60 Miralem Husansović
sport, agencije...). U sklopu uređenja pećine Studešnice za turističke posjete uredila

bi se i pristupna staza do samog objekta. Staza bi vodila kroz kameni luk i samim tim
uključila taj geomorfološki spomenik prirode u turističku ponudu.
Položaj
Pećina Studešnica se nalazi na planini Konjuh, ispod vrha Jelova glava, a iznad izvora
rijeke Studešnice. Dobila je ime po rijeci Studešnici iz koje se snabdijeva Banovićki
vodovod. Pećina je smještena unutar područja Zaštićenog pejzaža „Konjuh“ koji se
prostire sjevero-istočnim dijelom Bosne i Hercegovine, tačnije jugo-zapadnim dije-
lom Tuzlanskog kantona. Zaštićeni pejzaž “Konjuh” je smješten između 44°22´42,2”
i 44°11´18,4” sjeverne geografske širine, te između 18°29´48,8” i 18°41´6,4” istočne
geografske dužine. Ukupna površina iznosi 8.139,77 ha. Oblik granice ovog područ-
ja je izdužen, sa dužinom centralne ose od 21,3 km koja se pruža u pravcu sjeveroza-
pad-jugoistok i prosječnom širinom od 4,4 km (Slika 1).
Slika 1. Položaj Zaštićenog pejzaža Konjuh u Bosni i Hercegovini

Figure 1. Protected landscape „Konjuh“ in the map of Bosnia and Herzegovina
Značaj turističkog uređenja pećine Studešnice na Konjuhu 61
Pećina Studešnica udaljena je od općine Banovići 12 km, od općine Živinice 18

km, Međunarodnog Aerodroma Tuzla – Zračna Luka Dubrave 24 km, a od grada
Tuzla 34 km.
Prirodne karakteristike
Pećina Studešnica je morfološki jednostavan speleološki objekat koji se sastoji od
jedne dvorane i kanala koji vodi do kraja pećine. Ukupna dužina pećine je 46,10
metara. Ulaz u pećinu širok 5,5 metara, a visok 2,5 metara (Slika 2). Radi se o mlađoj
pećini koja je u najvećem dijelu nastala urušavanjem stropa i nije posebno bogata
ukrasima.
U pećini je zabilježen boravak 4 vrste šišmiša: mali potkovasti šišmiš
(Rhinolophus hipposideros), veliki potkovasti šišmiš (Rhinolophus ferrumequinum),
trobojni šišmiš (Myotis emarginatus) i mali šišmiš (Pipistrellus pipistrellus). Od osta-
lih životinja primjećeno je pristustvo sivog puha (Glis glis), te škorpija (Euscorpius
tergestinus) (Husanović 2016a).
Pećina Studešnica je zbog geografskog položaja i svoje morfologije potencijalno
arheleološko nalazište, ali do danas nije zabilježeno niti jedno arheološko istraživanje.
Slika 2. Ulaz u pećinu Studešnica

Figure 2. Entrance to the Studešnica cave
(Foto/Photo: Miralem Husanović)
Pregled istraživanja
Pećina Studešnica je dugo poznata lokalnom stanovništvu i planinarima iz Banovića.
Članovi planinarskog društva „Husinski rudar“ iz Banovića, koje je poslije rata pro-
mijenilo ime u PD „Varda“ Banovići, su uredili i markirali stazu do pećine. Međutim,
skoro da nema nikakvih starijih zapisa o njoj.
Tek u prostornom planu područja posebnih obilježja Zaštićeni pejzaž „Konjuh“
2010-2030, objavljenom 2013. godine, za pećinu Studešnicu je navedeno da je istra-
žena dužina od oko 50 m, sa dvoranom širine 15 m i visine oko 7 m.
Prva poznata speleološka istraživanja je izveo Miralem Husanović sa člano-
vima Kluba ekstremnih sportova Summit iz Banovića 2013. godine kada je pećina
prvi put toporafski snimljena (slika 3) i uvedena u Katastar speleoloških objekata
Bosne i Hercegovine pod brojem 5006 (Mulaomerović et al. 2006). 2016. godine pu-
blikovani su rezultati biospeleološkog istraživanja gdje je utvrdio prisustvo tri vrste
šišmiša u pećini Studešnica (Husanović 2016b). Iste godine publikovan je tekst o pe-
ćini Studešnici, gdje su objavljeni rezultati o četvrtoj vrsti šišmiša, te nalazu škorpije
koja predstavlja četvrti nalaz škorpija u pećinama Bosne i Hercegovine (Husanović
2016a).
Slika 3. Topografski snimak pećine Studešnica

Figure 3. Topographic snapshot of the Studesnica cave
Zaštita pećine Studešnice

Skupština Tuzlanskog kantona je na sjednici održanoj 9.11.2009. godine donijela
Zakon o proglašenju dijela područja planine Konjuh Zaštićenim pejzažom „Konjuh“
(“Službene novine Tuzlanskog kantona”, br. 13/09). U navedenom zakonu, član 5.,
utvrđene su tri zaštićene zone (A, B i C). Pećina Studešnica se nalazi u prvoj zaštiće-
noj zoni (zoni A2), što predstavlja prostor najviših vrijednosti koje moraju ostati u
potpunosti očuvane. Zona A2 definisana je kotama 977 m n.v.„Trošni kamen“, 917
m n.v., 893 m n.v., 832 m n.v., 852 m n.v. i završava na koti 977 m n.v. „Trošni kamen“
sa ukupnom površinom koja iznosi 534,01 ha.
Pristupni put i staza

Pećina Studešnica je smještena na padinama planine Konjuh u blizini općine
Banovići. Od ulaza u Zaštićeni pejzaž „Konjuh“ (kod hotela Zlače Banovići) je
udaljena oko 2,5 kilometara. Prvi dio puta ide asfaltnom cestom do izvora rijeke
Studešnice gdje se nalazi idealna lokacija za parking. Na ovom mjestu je početak pje-
šačke staze do pećine i ovdje bi se trebao postaviti info pano. Na ovoj dionici postoji
mogućnost organizovanog prevoza koji bi obogatio turističku ponudu kako pećine
Studešnice, tako i cijelog Zaštićenog pejzaža „Konjuh“. Povoljna konfiguracija terena
otvara mogućnosti za cijeli niz različitih oblika prijevoza kao što su bicikla, konjske
kočije, turistički vozići, poniji sl. Od mjesta predviđenog za parking najbolje je pra-
titi planinarsku stazu koja ide suhim koritom rijeke, prolazi kroz kameni luk (slika
4) i dolazi do samog ulaza u pećinu. Udaljenost od parkinga do pećine je oko 1 km,
Slika 4. Kameni luk

Figure 4. Natural rock bridge
što se laganom šetnjom može preći za dvadesetak minuta. Uređenje pješačke staze
podrazumijevalo bi uređenje dijela staze od parkinga do pećine, postavljanje puto-
kaza na ključnim mjestima, postavljanje info panoa, zaštitne ograde (rukohvata) i
označavanje (markiranje) staze.
Uređenje pećine Studešnice

Turističko uređenje pećine podrazumijeva postavljanje rasvjete u pećini i uređenje
staze unutar pećine kako bi se pećina učinila pristupačnom za turističke posjete. Za
osvjetljenje pećine svakako se preporučuju solarni paneli sa led reflektorima.
Staza u unutrašnjosti pećine mogla bi se lako izgraditi od materijala iz same
pećine, a i konfiguracija tla – blagi nagib, ide tome na ruku. Staza bi mogla ići duž
zida dvorane i imati kružni tok sa jednim krakom koji bi se odvajao i vodio na kraj
pećine. Ukupna dužina turističke staze bi bila oko 100 metara a trajanje posjete iz-
među 15 i 20 minuta. U sklopu izgradnje staze bilo bi potrebno očistiti pećinske
ukrase od naslaga čađi.
Analiza ekonomske isplativosti uređenja pećine

Studešnice
Za speleoturizam u Tuzlanskom kantonu, a i u Bosni i Hercegovini, poseban poten-
cijal čine mladi različitog školskog uzrasta. Prema statističkim podacima Federalnog
zavoda za statistiku (Anon 2013b) u Tuzlanskom kantonu ima 73.756 mladih upi-
sanih na sva tri nivoa obrazovanja (Tabela 1). Više od polovine kao dio obaveznog
obrazovanja pohađa različite vidove škole u prirodi. Posjete turističkim pećinama
sa odgovarajućim obrazovnim programom predstavljaju značajan potencijal u turi-
stičkoj ponudi.
Nivo obrazovanja Broj upisanih u 2013/2014

Osnovno obrazovanje – ukupno učenici 39.800
Srednje obrazovanje – ukupno učenici 22.270
Visoko obrazovanje – ukupno studenti 11.686
Ukupno 73.756
Tabela 1. Prikaz broja upisanih učenika i studenata po nivou obrazovanja u Tuzlanskom kan-
tonu
Za analizu isplativosti projekta korišten je izračun prema Mulaomerović (2014).
Pod pretpostavkom da uprava Zaštićenog pejzaža „Konjuh“ zaposli 4 vodiča, po-
trebna bruto vrijednost iznosi 54.111 KM, a poslovni višak 2.814 KM. Ako se uzme
prosječna cijena ulaznice od 5 KM, za ostvarenje ovakvog poslovnog rezultata peći-
nu bi godišnje trebalo da posjeti 10.822 posjetioca.
Uzimajući mlade kao ciljanu grupu, kojih na Tuzlanskom kantonu ima 73.756,
od čega 39.800 učenika osnovne škole koji imaju obavezu pohađanja škole u prirodi,
dolazimo do zaključka da samo od četvrtine broja mladih osnovnog obrazovanja
možemo ostvariti potrebnu vrijednost za samoodrživost projekta. Međutim, pozna-

to je da se vrijednost ostvaruje i kroz dodatne usluge, kao što su hrana, transport,
suveniri i slično, a oni dodatno pozitivno utiču na bruto vrijednost.
Zaključak
Analiza i istraživanje razvoja, stanja i trendova speleoturizma na globalnom, evrop-
skom, regionalnom a i lokalnom nivou pokazuje da speleoturizam ima razvojnu
funkciju kao i turizam generalno. Pećina Studešnica kao prirodna vrijednost već pri-
pada zaštićenom dijelu, tačnije, zoni A2 Zaštićenog pejazaža „Konjuh“, i kao takva
zaslužuje uređenje za turističke posjete i postavljanje na viši nivo zaštite. Također,
u sklopu uređenja pećine Studešnice za turističke posjete uredila bi se i pristupna
staza do samog objekta. Staza bi vodila kroz kameni luk i samim tim uključila i taj
geomorfološki spomenik prirode u turističku ponudu. Omogućile bi se kvalitetnije
škole u prirodi mladima različitog školskog uzrasta, a pored njih i ostalim ljubitelji-
ma prirode. Zaštićeni pejzaž „Konjuh“ dobiva novu ponudu i stvara mogućnost za
otvaranje četiri nova radna mjesta. I na kraju, osiguranje održivosti projekta će biti
samostalno, kroz prodaju ulaznica i dodatnih usluga od speleoturizma.
Reference
Anon., 2013a. Prostorni plan područja posebnih obilježja Zaštićeni pejzaž „Konjuh“ 2010-
2030, Tuzlanski kanton, Ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okolice, Tuzla (izvor:
< http://www.vladatk.kim.ba/Ministarstva/MPUZO/13/Prostorni_plan-Konjuh.PDF>
[1.10.2017.]
Anon., 2013b. Tuzlanski kanton u brojkama. Federalni zavod za statistiku, Sarajevo (izvor: <
http://fzs.ba/wp-content/uploads/2016/06/KantBr3.pdf> [1.10.2017.]
Husanović M., 2016a. Pećina Studešnica. Bilten kluba ekstremnih sportova iz Banovića
Summit I(1): 23.
Husanović M., 2016b. Tri vrste šišmiša Chiroptera u pećini Studešnici na planini Konjuhu
Bosna i Hercegovina. Hypsugo I (1): 41-48.
Lina, P.H.C., 2016. Common Name of European Bats. EUROBATS Publication Series No. 7.
UNEP/EUROBATS Secretariat, Bonn, Germany, 104 pp.
Mulaomerović J., E. Handžić, D. Zahirović, 2006. Katastar speleoloških objekata Bosne i
Hercegovine. Sarajevo: Speleološko društvo „Speleo dodo“, ... str.
Mulaomerović J., 2014. Speleoturizam u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Centar za krš i
speleologiju, 163 str.
DVIJE METATARZALNE KOSTI IZ MRAČNE PEĆINE
U KANJONU PRAČE
TWO METATARSAL BONES FROM MRAČNA PEĆINA CAVE
IN THE PRAČA CANYON
Jasminko Mulaomerović1, Ersan Tiganj2
Sažetak
Tokom speleoloških istraživanja u Mračnoj pećini u kanjonu rijeke Prače, u već iskopanoj
sondi, nađene su u različitim prilikama dvije metatarzalne kosti pećinskog medvjeda Ursus
spelaeus. Skromna morfometrijska analiza pokazala je da se radi o dvije životinje te odredi
njihov položaj u varijacijskom rasponu pećinskih medvjeda iz naših krajeva.
Ključne riječi: Pećinski medvjed Ursus spelaeus, metatarzalne kosti, Mračna pećina, Bosna i
Hercegovina
Abstract
During the speleological researches in Mračna pećina cave in the canyon of the river Prača,
in the already excavated probe, two different metatarsal bones of the cave bear Ursus spelaeus
were found. A modest morphometric analysis showed that it was two animals and determi-
ned their position in the variation range of cave bears from our regions.
Key words: Cave bear Ursus spelaeus, metatarsal bones, Mračna pećina cave, Bosnia and
Herzegovina
O paleontološkim istraživanjima u Mračnoj pećini kod nekadašnje željezničke sta-

nice Banja Stijena u kanjonu rijeke Prače imamo vrlo malo podataka. Zna se da je
u ovoj pećini 1917. i 1918. godine J. Daneš (1921) istraživao naslage gline i kostiju
po nalogu Austro-Ugarske vojne komande. Već je on zatekao neke starije iskopane
sonde. Posljednja iskopavanja radili su T. Slišković i A. Kapel, ali se tačno vrijeme ne
zna. Sigurno je da je to bilo prije 1979., kako to navodi T. Slišković (1979).
Rezultati iskopavanja dati su samo u dva sumarna rada koji obrađuju pregled
dotadašnjih paleontoloških iskopavanja u Bosni i Hercegovini. Za Mračnu pećinu u
spomenutom radu Slišković navodi da je iskopana jedna sonda do dubine 1,60 m i da
su u njoj nađeni brojni ostaci pećinskog medvjeda Ursus spelaeus i, vrlo rijetko, dru-
1
Centar za krš i speleologiju, Branilaca Sarajeva 30, Sarajevo; jasminko@centarzakrs.ba
2
Centar za krš i speleologiju, Branilaca Sarajeva 30, Sarajevo; tiganjersan@gmail.com
66
Dvije metatarzalne kosti iz mračne pećine u kanjonu Prače 67
gih sisara. U drugom radu (Brajković et al, 1997) navodi se samo detaljan inventar
kostiiju pećinskog medvjeda, između ostalog i veći broj kostiju prednje i zadnje šape.
Tokom detaljnih speleoloških istraživanja Mračne pećine zadnjih godina, u
sondi koja je ostala nezatrpana nađene su dvije metapodijalne kosti u različitim pri-
likama. One daju mogućnost bar neke morfometrijske analize u pogledu veličine
pećinskih medvjeda koji su nastanjivali ovu pećinu.
Nađene su desna četvrta metatarzalna kost (Mt IV dext.) (Slika 1.) čija je duži-
na 93,0 mm i treća lijeva metatarzalna kost (Mt III sin.) (Slika 2) čija je dužina 82,3
mm.
Opći varijacijski raspon za ove dvije kosti prema nalazima iz naših krajeva je:
za Mt IV dext. od 75,0 do 101,5 mm, a za Mt III sin. od 65,0 do 92,0 mm (Malez
1965), što govori da se obe jedinke nalaze unutar općeg varijacijskog raspona za pe-
ćinske medvjeda iz naših krajeva, ali također i da Mt IV dext. pripada većoj životinji
(gornji dio varijacijskog raspona), a Mt III sin. manjoj životinji, odnosno da su ove
dvije kosti pripadale različitim jedinkama.
Za nadati se da će u skorijoj budućnosti u ovoj pećini, zbog ponencijalno broj-
nih nalaza pleistocenske faune, ponovo izvesti iskopavanja i ozbiljna stratigrafsko-
paleontološka i morfološka analiza paleontoloških ostataka.
Zahvala
Zahvaljujem se prijatelju Kazimiru Miculiniću za literaturu i pomoć oko determio-
nacije kostiju.
Literatura
Brajković D., G. Gužvica, A. Kapel, J. Lenardić, M. paunović, M. Poje, T. Slišković, 1997. Nova
nalazišta pleistocenskih vertebrata u Bosni i Hercegovini. Geološki zbornik, 12: 224-240.
Daneš J., 1921. Pećine u kanjonu Prače i okolini Glasinčkog polja. Glasnik Geografskog
društva, 5: 139-142.
Malez M., 1965. Novi opći varijacijski raspon vrste Ursus spelaeus Rosenmuller and Heinroth.
Geološki vjesnik, 18(1964)(1): 133-139.
Pales L., C. Lambert, 1971. Atlas osteologiques pour servir a l’identification des Mammiferes
du quaternaire : I. Les membres – Carnivores. Paris: Centre national de la rechercehe
scientifique, 51 pp.
Slišković, T., 1979. Stratigrafska i paleontološka istraživanja pećinskih naslaga u Bosni i
Hercegovini. Naš krš 6: 21-27.
68 Jasminko Mulaomerović, Ersan Tiganj
Slika 1. Četvrti desni metatarzal

Figure 1. Fourth right metatarsal bone
Slika 2. Treći lijevi metatarzal

Figure 2. Third left metatarsal bone
PRVI NALAZ ANCYLUS RECURVUS MARTENS, 1873
I NOVI PODACI O VRSTI ISLAMIA VALVATAEFORMIS
(MÖLLENDORFF, 1873) U BOSNI I HERCEGOVINI
THE FIRST RECORDS OF ANCYLUS RECURVUS MARTENS,
1873 AND NEW DATA OF ISLAMIA VALVATAEFORMIS
(MÖLLENDORFF, 1873) IN BOSNIA AND HERZEGOVINA
Peter Glöer1, Jasminko Mulaomerović2
Sažetak
U radu su prikazana dva nova nalazišta vrste Islamia valvataeformis (Möllendorff, 1873) koja
je do sada bila poznata samo sa tipskog lokaliteta Vrelo Bosne. Sada njen areal možemo proši-
riti i na područje prigorja planine Treskavice. Po prvi put je prikazan i nalaz Ancylus recurvus
Martens, 1873 u dolini rijeke Idbar, nove vrste za Bosnu i Hercegovinu.
Ključne riječi: Ancylus recurvus, Islamia valvataeformis, Bosna i Hercegovina, vodeni puževi
Abstract
Two new findings of the Islamia valvataeformis (Möllendorff, 1873), which until now were
known only from the typical locality of Vrelo Bosne near Sarajevo, are presented in this paper.
Now its area can be extended to the area of Treskavica Mountain. For the first time in Idbar
valley (Konjic municipality) it was shown the findings of Ancylus recurvus Martens, 1873,
which is a new species for Bosnia and Herzegovina.
Key words: Ancylus recurvus, Islamia valvataeformis, Bosnia and Herzegovina, freshwater
snails
Interes za puževe Bosne i Hercegovine imao je svoje uspone i padove tokom zadnjih
150 godina. O tome sažeto govori B. Karaman (2006) u radu o istraživanju puževa
kod nas. U istom radu dat je pregled do tada svih poznatih, i kopnenih i vodenih
puževa. Najveći doprinos istraživanju vodenih puževa u Bosni i Hercegovini nakon
Drugog svjetskog rata dali su Pavle Radoman i Jože Bole, a u zadnje vrijeme Peter
Glöer i Vladimir Pešić. O broju vrsta vodenih puževa kod nas teško je govoriti,
ali procjena od oko 100 koju navode Trožić-Borovac et al. (2013), pokazuje da taj
broj nije ni blizu konačnog, obzirom da je za susjednu Hrvatsku opisano 200 vrsta
(Habdija et al. 2011).
1
Biodiversity Research Laboratory, Hetlingen, Germany, gloeer@malaco.de
2
Centar za krš i speleologiju, Sarajevo, jasminko@centarzakrs.ba
69
70 Peter Glöer, Jasminko Mulaomerović
To pokazuju i nedavni nalazi novih vrsta vodenih puževa (endema) (Boeters et

al. 2013; Glöer & Pešić 2014, 2014a; Glöer & Grego 2015) i nove vrste Bythinella au-
striaca austriaca (Fraunfeld, 1857) za Bosnu i Hercegovinu na Vrelu Bosne (Trožić-
Borovac et al. 2013) koja je pronađena daleko izvan njenog poznatog areala, Alpsko-
karpatskog područja (prema IUCN crvenoj listi).
U okviru aktivnosti Centra za krš i speleologiju iz Sarajeva već duže vrijeme se
radi na sakupljanju uzoraka vodenih puževa iz pećina i kraških vrela. Zahvaljujući
saradnji sa Biodiversity Research Laboratory (Hetlingen, Germany) sada možemo sa
sigurnošću pružiti nove podatke o jednoj rijetkoj vrsti vodenog puža Islamia valva-
taeformis (Möllendorff, 1873) i novoj vrsti Ancylus recurvus Martens, 1873, za Bosnu
i Hercegovinu.
Puž Islamia valvataeformis (Möllendorff, 1873) je već skoro 100 godina poznat
samo sa jednog jedinog lokaliteta – Vrela Bosne (Möllendorff 1873). Prošle godine,
20. 3. 2016. i 2. 4. 2016., sakupljeno je nekoliko živih puževa ove vrste u pijesku iz vre-
la Srebrenik (N 43.643762, E 18.430931, 875 m n v) u polju niže sela Turovi (opština
Trnovo, RS). Iste godine, 16. 4. 2016., sakupljeni su uzorci ovog puža sa kamenja iz
vrela Senabot (N 43.673356, E 18.344748, 885 m n v) kod sela Ledići (općina Trnovo,
FBiH). Oba vrela, iako kraška, se nalaze u aluvionu, sa vrlo čestim izbacivanjem
mjehurića zraka.
Slika 1. Islamia valvataeformis (Möllendorff, 1873), kućica i glava sa penisom

(p-penis, vd-vas deferens, e-oko).
Figure 1. Islamia valvataeformis (Möllendorff, 1873), shell and head with penis
(p-penis, vd-vas deferens, e-eye).
(Foto/Photo: Peter Glöer)
Prvi nalaz Ancylus recurvus Martens, 1873 i novi podaci o vrsti Islamia
valvataeformis (Möllendorff, 1873) u Bosni i Hercegovini 71
Slika 2. Vrelo Srebrenik kod sela Turova

Figure 2. Srebrenik spring near Turovi village
Slika 3. Vrelo Senabot kod Ledića.

Figure 3. Senabot spring near Ledići village.
Nekoliko vodenih puževa Ancylus recurvus Martens, 1873 nađeno je 30. 4.

2016. godine u malom potočiću koji otiče iz korita kaptiranog vrela, sa desne strane
lokalnog puta kroz dolinu Idbar. Česma se nalazi ispod brda Lisca (N 43.667200, E
17.881133, 300 m n v), nedaleko od poznatog restorana „Pećina“. Puž Ancylus recu-
rvus Martens, 1873 je nedavno opisan kao nova vrsta u Crnoj Gori (Pešić & Glöer
2013) nakon detaljne uporedne analize sa Ancylus fluviatilis Müller, 1774. Vodeni
puž Ancylus recurvus Martens, 1873 je nova vrsta za Bosnu i Hercegovinu.
U ponovnom pokušaju da sakupimo ovu vrstu u mjesecu martu 2017. godine
nije nađen ni jedan primjerak, ali je zato bilo mnoštvo puževa Bythinella opaca (M.
von Gallenstein, 1848). Stavljeni su u flakone sa 70 % alkoholom i, nakon pregleda
pod stereo lupom, vidjelo se da je Bythinella opaca ispustila veliki broj jaja.
Slika 4. Ancylus recurvus Martens, 1873 (1) i Ancylus fluviatilis Müller, 1774 (2).
Figure 4. Ancylus recurvus Martens, 1873 (1) and Ancylus fluviatilis Müller, 1774 (2).
(Foto/Photo: Peter Glöer)
Slika 5. Česma pod Liscem.

Figure 5. Fountain under the Lisac.
Prvi nalaz Ancylus recurvus Martens, 1873 i novi podaci o vrsti Islamia
valvataeformis (Möllendorff, 1873) u Bosni i Hercegovini 73
Slika 6. Lokaliteti za vrste Islamia valvataeformis (1 – Vrelo Bosne, 2 – vrelo Senabot, 3 –

vrelo Srebrenik) i Ancylus recurvus (4 – česma pod Liscem).
Figure 6. Localities for the species Islamia valvataeformis (1 – Vrelo Bosne spring, 2 –
Senabot spring, 3 – Srebrenik spring) and Ancylus recurvus (4 – Fountain under the Lisac).
Nalaz puža Ancylus recurvus i proširenje areala Islamia valvataeformis pokazu-

ju koliko zapravo malo znamo o vodenim puževima Bosne i Hercegovine i kolike se
pružaju mogućnosti za nova istraživanja.
Literatura
Boeters, H.D., P. Glöer, V. Pešić, 2013. Some new freshwater gastropods from Southern Europe
(Mollusca: Gastropoda: Truncatelloidea). Folia Malacologica, 21(4): 225–235.
Glöer, P., J. Grego, 2015. New subterranean freshwater Molluscs from Bosnia & Hercegovina
(Mollusca: Hydrobiidae). Ecologia Montenegrina, 2 (4): 307-314.
Glöer, P., V. Pešić, 2014. Belgrandiella bozidarcurcici n. sp., a new species from Bosnia and
Herzegovina (Gastropoda: Hydrobiidae). Archives of Biological Sciences, 66 (2): 461-464.
Glöer, P., V. Pešić, 2014a. Two new species of the genus Bythinella Moquin-Tandon, 1856
(Mollusca: Gastropoda: Hydrobiidae) from the Western Balkan Peninsula). Ecologia
Montenegrina, 1 (4): 249-255.
Habdija, I., B. Primc Habdija, I. Radanović, M. Špoljar, R. Matoničkin Kepčija, S. Vujčić Karlo,
M. Miliša, A. Ostojić, M. Sertić Perić, 2011. Protista – Protozoa – Metazoa – Invertebrata :
Strukture i funkcije. Zagreb: Alfa d.d., 584 str.
Karaman, B. J., 2006. Former investigations of the fauna of snails (Mollusca, Gastropoda) in
Bosnia & Herzegovina. Natura Montenegrina, 5: 55-66.
Möllendorff, O., 1873. Beiträge fur Fauna Bosniens.- Görlitz: druck von Hoffmann & Reiber,
73 str.
Pešić, V., P. Glöer, 2013. A new freshwater snail genus (Hydrobiidae, Gastropoda) from
Montenegro, with a discussion on gastropod diversity and endemism in Skadar Lake.
ZooKeys 281: 69-90.
Trožić-Borovac, S., A. Šanjta, S. Krlić-Avdibegović, 2013. Diverzitet gastropoda u izvorima na
području spomenika prirode vrela Bosne. Voda i mi, XVII, 81: 23-30.
DRUGI NALAZ PSEUDOŠKORPIJE NEOBISIUM (N.)
MACRODACTYLUM (DADAY, 1888)
U BOSNI I HERCEGOVINI
THE SECOND FINDING OF PSEUDOSCORPION NEOBISIUM
(N.) MACRODACTYLUM (DADAY, 1888) IN BOSNIA
AND HERZEGOVINA
Giulio Gardini1, Jasminko Mulaomerović2
Sažetak
U bilješci je opisan novi nalaz pseudoškorpije Neobisium (N.) macrodactylum (Daday, 1888)
sa Visočice planine.
Ključne riječi: Pseudoškorpije, Neobisium (N.) macrodactylum, Visočica, Bosna i Hercegovina
Abstract
The note describes a new finding of the pseudoscorpion Neobisium (N.) macrodactylum
(Daday, 1888) from Visočica mountain.
Key words: Pseudoscorpions, Neobisium (N.) macrodactylum, Visočica mauntain, Bosna i
Hercegovina
Prema popisu pseudoškorpija u svijetu koju vodi Western Australian Musem

Museum (Harvey 2011) u Bosni i Hercegovini je zastupljeno 80 vrsta (sa podvrsta-
ma). Vrsta Neobisium (N.) macrodactylum (Daday, 1888) opisana je kao nova vrsta
po primjercima iz Mehadije (Rumunija) i Krfa (Grčke) koji se čuvaju u Nacionalnom
muzeju u Budimpešti (Daday 1887-1888). Vrsta je rasprostranjena u Azerebejdžanu,
Bugarskoj, Češkoj, Mađarskoj, Rumuniji, Slovačkoj, Srbiji i Hrvatskoj. U susjed-
noj Srbiji poznata su samo tri lokaliteta: okolica Beograda, Fruška Gora i Šumadija
(Ćurčić et al. 2004), a iz Hrvatske samo da nastanjuje mediteransku makroregiju
(rjeđe) i planinsku makroregiju (češće) (Ozimec, 2004).
U Bosni i Hercegovini do sada je vrsta Neobisium (N.) macrodactylum (Daday,
1888) bila poznata samo sa lokaliteta Nemila (Beier 1928), sela koje se nalazi na
magistralnom putu Zenica-Žepče. U drugom radu Beier (1963) navodi samo da je
prisutna u Bosni, bez lokaliteta, jednako kao i Ozimec (2006).
1
via Monte Corno 12/1, 16166 Genova, Italy; giulio.gardini@gmail.co
2
Centar za krš i speleologiju, Branilaca Sarajeva 30, Sarajevo; jasminko@centarzakrs.ba
75
76 Giulio Gardini, Jasminko Mulaomerović
Tokom projekta Istraživanje podzemne faune na visokim planinama Kantona

Sarajevo, 2015. godine sam postavio veći broj zamki koje su opisali Giachino &
Vailati (2010) u MSS sloj na planinama Bukoviku, Jahorini, Igmanu, Bjelašnici,
Treskavici i Visočici. Na Visočici je u zamci ulovljena pseudoškorpija koju je Giulio
Gardini odredio kao Neobisium (N.) macrodactylum. To je, prema poznatim podaci-
ma, tek drugi lokalitet za ovu vrstu u Bosni i Hercegovini (Slika 1.).
Zamke na Visočici su bile postavljene u kamenom siparu eksponiranom prema
zapadu ispod Kozijeg brda, nedaleko od sadašnjeg planinarskog doma „Vrela“, na
nadmorkoj visini oko 1230 m (Slika 2.). Zamke su bile postavljene u periodu od kraja
maja do polovine novembra 2015. godine.
Meho Prelić, Ersan Tiganj, Emina Porobić, Amina Krivošić, Ilhan Dervović,
Maja Pašić i Alen Ramić su mi pomogli kod postavljanja zamki pa im se na ovom
mjestu zahvaljujem.
Slika 1. Položaj nalaza na UTM karti Bosne i Hercegovine i na detalju topografske karte.
Figure 1. Location of finding on UTM map of Bosnia and Herzegovina and on the detail of
topographic map.
Drugi nalaz pseudoškorpije Neobisium (N.) macrodactylum (Daday, 1888) u BiH 77
Slika 2. Izgled terena gdje je ulovljena pseudoškorpija (označeno sa crvenom linijom)

Figure 2. View of the terrian where the pseudoscorpion was caught (marked with red line)
(Foto/Photo: J. Mulaomerović).
Literatura
Beier, M., 1928. Die Pseudoskorpione des Wiener Naturhistorischen Museums. I.
Hemictenodactyli. Annalen des Naturhistorischen Museums in Wien, 42: 285-314.
Beier, M., 1963. Ordnung Pseudoscorpionidea. Berlin: Akademie Verlag, 313 pp.
Daday, J., 1887-1888. A Magyar Nemzeti Múzeum Álskoepioinak Áttekintése. Természetrajzi
Füzetek 11/3-4: 111-136. / Daday, E., 1887-1888. Übersicht der Chernetiden des
Ungarischen Nationalmuseums in Budapest . Természetrajzi Füzetek 11/3-4: 165-192./
Giachino, M., D. Vailati, 2010. The Subterranean environment. Hypogean life, concepts and
collecting techniques. Verona: World Biodiversity Association, 130 pp.
Harvey, M.S. (2011). Pseudoscorpions of the World, version 2.0. Western Australian Museum,
Perth. http://www.museum.wa.gov.au/catalogues/pseudoscorpions.
Ozimec, R., 2004. List of Croatian pseudoscorpion fauna (Arachnida, Pseudoscorpiones).
Natura Croatica, 13(4): 381-394.
Ozimec, R., 2006. Sistematski pregled pseudoškorpija Bosne i Hercegovine. U: S. Lelo (Ur.),
Fauna Bosne i Hercegovine – Biosistematski pregledi. Interno izdanje Udruženja za
inventarizaciju i zaštitu životinja, Ilijaš, Kanton Sarajevo, 59-62.
NOVI PODACI O PEĆINSKIM PAUCIMA
IZ BOSNE I HERCEGOVINE
(prema radu: Naumova, M. V., S. P. Lazarov, B. P. Petrov, C. D.
Deltshev, 2016. New faunistic data on the cave-dwelling spiders in the
Balkan Peninsula (Araneae). Ecologica Montenegrina, 7: 425-438)
NEW DATA ON CAVE SPIDERS FROM
BOSNIA AND HERZEGOVINA
(according to article: Naumova, M. V., S. P. Lazarov, B. P. Petrov,
C. D. Deltshev, 2016. New faunistic data on the cave-dwelling
spiders in the Balkan Peninsula (Araneae).
Ecologica Montenegrina, 7: 425-438)
Jasminko Mulaomerović1
Sažetak
Tokom speleoloških istraživanja u nekoliko pećina Bosne i Hercegovine sakupljen je jedan
broj pauka koje su arahnolozi iz Bugarske odredili u pogledu vrsta. U pećini Glovranjka na
Podveležu sakupljen je pauk Pauk Lepthyphantes notabilis Kulczynski, 1887 koji je nova vrsta
za Balkan te pauci Centromerus cavernarum (L. Koch, 1872) i Diplocephalus foraminifer (O.P.-
Cambridge, 1875) nove vrste za BiH.
Ključne riječi: pauci, pećine, Bosna i Hercegovina
Abstract
During speleological research in several caves of Bosnia and Herzegovina, a number of spi-
ders were found and determined by Bulgarian arachnologists in terms of species. The spi-
der Pauk Lepthyphantes notabilis Kulczynski (1887), which is a new species for the Balkans
and spiders Centromerus cavernarum (L. Koch, 1872) and Diplocephalus foraminifer (O.P.-
Cambridge, 1875), were collected in the Cave Glovranjka on Podveležje.
Key words: spiders, caves, Bosnia and Herzegovina
Rad iz naslova obuhvata podatke o vrstama pećinskih pauka iz 157 pećina iz Albanije,
Bosne i Hercegovine, Bugarske, Hrvatske, Makedonije, Crne Gore, Srbije i Turske.
Kako je materijal obiman u ovoj bilješci su navedene samo one vrste koje su saku-
1
78
Novi podaci o pećinskim paucima iz Bosne i Hercegovine 79
pljene u našim pećinama. Sakupljači su bili I. Napotnik, D. Antić, A. Bajraktarević i

J. Mulaomerović.
U sakupljenom materijalu autori su odredili tri nove vrste za BiH:
– Centromerus cavernarum (L. Koch, 1872), Pećina Kamena kuća, Mala
Bukovica, Vojskova, Kozara; Peruc pećina, Izbišno, Foča;
– Lepthyphantes notabilis Kulczynski, 1887, Golovranjka pećina (Slika 1),
Podvelež, Mostar;
– Diplocephalus foraminifer (O.P.-Cambridge, 1875), Ledenjača, Miljevina.
Vrsta Lepthyphantes notabilis Kulczynski, 1887 je nova vrsta za Balkansko
poluostrvo, a pronađena je u pećini Golovranjka na Podveležu u skopu projekta
Protection of the underground biodiversity in the Neretva river catchment area koji
je finansijski podržao CEPF – Crytical Ecosystem Partnership Fund u okviru prve
faze CEPF – The Mediterranean Basin Biodiversity Hotspot: ongoing and potential
small and large grants in Bosnia and Herzegovina (Hutovo blato, Neretva River and
Trebizat River Tributary).
Slika 1. Pećina Golovranjka

Figure 1. Golovranjka pećina cave (Foto/Photo: Jasminko Mulaomerović)
80 Jasminko Mulaomerović
Pregled pećina i vrsta

Mišarica pećina, Čelinac
Porrhomma campbelli F.O. Pickard-Cambridge, 1894
Kamena kuća pećina, Mala Bukovica, Kozara
Metellina merianae (Scopoli, 1763)
Centromerus cavernarum (L. Koch, 1872)
Peruc pećina, Izbišno, Foča
Centromerus cavernarum (L. Koch, 1872)
Nesticus arenstorffi Kulczynski, 1914
Ledenjača, Miljevina
Diplocephalus foraminifer (O.P.-Cambridge, 1875)
Pećina 1, Ilijaš, Čemerno
Meta menardi (Latreille, 1804)
Pećina u Zalipskim stijenama, Grabovica, Jablanica
Lepthyphantes centromeroides Kulczynski, 1914
Brateljevićka pećina, Brateljevići, Kladanj
Soviljska pećina, Sanica, Ključ
Pećina na vrelu potoka Pješčar, Kostajnica, Konjic
Tegenaria anulata Kulczynski, 1913
Liocranum rupicola (Walckenaer, 1830)
Šehina pećina, Kokorina, Mostar
Golovranjka pećina, Podvelež, Mostar
Lepthyphantes notabilis Kulczynski 1887
Novi podaci o pećinskim paucima iz Bosne i Hercegovine 81
Dabarska pećina, Dabar, Sanski most

Lepthyphantes centromeroides Kulczynski, 1914
Hrustovača pećina, Hrustovo, Sanski Most
Pećina na malom vrelu kod Dabarske pećine, Dabar, Sanski Most
Meta menardi (Latreille, 1804)
Tješnica pećina, Sanski Most
Zahvalnost
Ovom prilikom se zahvaljujemo fondu CEPF-u za podršku našem istraživanju pe-
ćina u području donjeg toka rijeke Neretve. Također se zahvaljujemo dr. Srećku
Ćurčiću koji nam je omogućio kontakt sa autorima iz Bugarske.
SREDINA JESENI U SARAJEVU:
NOĆNI ŠIŠMIŠ I DVOBOJNI ŠIŠMIŠ
MIDDLE OF THE FALL SARAJEVO:
COMMON NOCTULE AND PARTI-COLORED BAT
Sažetak
Početkom novembra 2017. godine registrovano je glasanje noćnog šišmiša (Nyctalus noctula)
u zgradi na Alipašinom polju u Sarajevu koja je od ranije poznata kao mjeto za hibernaciju
ove vrste tokom zime. Kasnije je obradom snimaka sa ultrazvučnog detektora potvrđeno da
se radi o ovoj vrsti. Nekoliko dana iza toga, noćni šišmiš je snimljena i u Vilsonovom šetalištu
kod hotela „Bristol“. Na istom snimku nalazilo se i nekoliko slabih, ali po svim karakteristika-
ma prepoznatljivih signala socijalnog glasanja dvobojnog šišmiša (Vespertilio murinus). To je
prvi nalaz ove vrste u Sarajevu.
Ključne riječi: noćni šišmiš (Nyctalus noctula), dvobojni šišmiš (Vespertilio murinus), socijal-
no glasanje, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Abstract
At the beginning of November 2017, a Common noctule bats (Nyctalus noctula) sounding
was recorded in a building on Alipašino polje in Sarajevo. The building was previously known
as a place of hibernation of this species during the winter. Later on, during the processing of
the recording from the ultrasonic detector it is confirmed that this is the mentioned species.
A few days later, the Common noctule bat was recorded on Vilsonovo šetalište near the Hotel
Bristol. On the same recoding there were several weak, but by all characteristics recogniza-
ble signal of the social calls of the Parti-coloured bats. This is the first finding of this kind in
Sarajevo.
Key words: Common noctule (Nyctalus noctula) and Parti-colored bat (Vespertilio
murinus), social calls, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
Noćni šišmiš (Nyctalus noctula) je tokom zimskog monitoringa 2016. i 2017. godine
(Presetnik et al. 2016, 2017) registrovan na osnovu socialnog glasanja kod zgrade
u ul. Trg solidarnosti u Sarajevu. Ove godine je na istom mjestu prvi put snimljen
detektorom 6. 11. 2017., a kasnije još i tokom nekoliko sljedećih večeri. Vizelno je
osmatrano nekoliko životinja 9. 11. tako da je potvrđeno njihovo prisustvo u puko-
tinama između spratova i uskim proširenjima između blokova zgrade. Budući da
1
82
Sredina jeseni u Sarajevu: noćni šišmiš i dvobojni šišmiš 83
je tih dana bilo toplo vrijeme, to je bio poticaj da se 7. 11. 2017. ode do Vilsonovog
šetališta pored rijeke Miljacke, gdje je tokom ljeta vrlo živo što se aktivnosti i šetača
i šišmiša tiče. Transekt je bio od hotela „Bristol“ do mosta „Ars aevi“ (Zemaljskog
muzeja). Snimanje je vršeno ultrazvučnim detektorom Petersson 240x, a snimano
na rekorder Zoom H2. Obrada snimaka vršena je softverom batSound 4.0. Pokazalo
se da pipistrelusi (P. kuhlii/nathusii) koji su „razvaljivali“ ljeti uopće nisu aktivni,
ali je zato ponovo snimljen noćni šišmiš i, na prijatno iznenađenje, dvobojni šiš-
miš (Vespertilio murinus). Iako je signal bio slab, njegove frekvencijske katakteristi-
ke i oblik signala svadbenog glasanja nedvosmisleno potvrđuju njegovo prisustvo u
gradskoj zoni Sarajeva. Nešto ranije dvobojni šišmiš je opažen na Bjelašnici (Tiganj
& Mulaomerović 2017), a snimljeno je i njegovo svadbeno glasanje na Igmanu
(Mulaomerović 2017). Njegovo prisustvo u Sarajevu (prvi nalaz ove vrste u gradskoj
sredini), iako temeljeno samo na jednom nalazu, u skladu je sa tvrdnjom da dvo-
bojni šišmiš ima godišnje migracije iz ljetnjih staništa u niskim zgradama u otvo-
renim prostorima i prigradskim naseljima u zimska skloništa koja nalazi u visokim
gradskim zgradama (doduše u slučaju Danske) (Baagoe 1986). Ovo će biti svakako
izazovno potvrditi ove zime, ukoliko vremenske prilike budu povoljne (ako zima
bude topla), kako je to bilo 2014. godine, kada smo ga 18. januara slušali oko upravne
zgrade u kamenolomu Ljubačevo kod Banja Luke (Presetnik et al. 2014).
Slika 1. Sonogram i frekvencijski spektar snage zvuka snimka noćnog šišmiša

(Nyctalus noctula).
Figure 1. Sonogram and power spectrum of Common noctule (Nyctalus noctula).
Slika 2. Sonogram i frekvencijski spektar snage zvuka snimka dvobojnog šišmiša

(Vespertilio murinus).
Figure 2. Sonogram and power spectrum of Parti-coloured bat (Vespertilio murinus).
Literatura
Baagoe H. J., 1986. Summer occurrence of Vespertìlio murinus LINNÉ – 1758 and Eptesicus
serotinus (SCHREBER – 1780) (Chiroptera, Mammalia) on Zealand, Denmark, based
on records of roosts and registrations with bat detectors. Annalen des Naturhistorischen
musem Wien 88/89 B: 281-291.
Mulaomerović J., 2017. Dvobojni šišmiš (Vespertilio murinus) na Igmanu. Hypsugo, II(2):
68-70.
Presetnik P., J. Mulaomerović, J. Pašić, 2014. Rezultati pregleda potencijalnih zimskih skloništa
šišmiša u Bosni i Hercegovini u zimu 2013/14. Naš krš, XXXIV (47), Bilten radne grupe za
zaštitu šišmiša, Supplementum 1:16-24.
Presetnik P., J. Mulaomerovic, J. Pašic, I. Napotnik, S. Milanolo, I. Budinski, B. Pejić, 2016.
Rezultati pregleda potencijalnih zimskih skloništa šišmiša u Bosni i Hercegovini u zimu
2015/16. Hypsugo I (2): 34-48.
Presetnik P., J. Mulaomerovic, J. Pašic, M. Hodžić, I. Napotnik, S. Milanolo, M. Husanović,
2017. Rezultati pregleda potencijalnih zimskih skloništa šišmiša u Bosni i Hercegovini u
zimu 2016/17. Hypsugo II (1): 27-41.
Tiganj E., J. Mulaomerović, 2017. Vespertilio murinus, 1.10. 2017, Bjelašnica mountain,
Bosna and Herzegovina : Vespertilio murinus, 1. 10. 2017., Bjelašnica planina, Bosna i
Hercegovina. Hypsugo II (2): 68-70.
DVOBOJNI ŠIŠMIŠ (VESPERTILIO MURINUS) NA IGMANU
PARTI-COLOURED BAT (VESPERTILIO MURINUS) ON THE
MOUNTAIN IGMAN
Sažetak
Početkom oktobra 2017. godine snimljeno je socijalno glasanje dvobojnog šišmiša (Vespertilio
murinus) nedaleko od hotela „Maršal“ na Igmanu. To je prvi nalaz ove vrste na Igmanu.
Ključne riječi: dvobojni šišmiš (Vespertilio murinus), socijalno glasanje, Igman, Bosna i
Hercegovina
Abstract
At the beginning of October 2017, the social sounding of a two parti-coloured bats (Vespertilio
murinus) was recorded near the hotel “Maršal“ on the mountain Igman. This is the first fin-
ding of this species on the mountain Igman.
Key words: Parti-coloured bat (Vespertilio murinus), social calls, mountain Igman, Bosnia
and Herzegovina
Potaknut nalaskom dvobojnog šišmiša (Vespertilio murinus) pod krovom brvnare

na skijaškoj stazi na Bjelašnici (Tiganj & Mulaomerović 2017) i radom o snimanju
svadbenog glasanja na automobilskom transektu u Sloveniji (Presetnik et al. 2013)
iskoristio sam tu metodu na Igmanu 5. 10. 2017. godine. Za transekt je izabrana
dionica ceste od planinarskog doma „Bijele vode“ do hotela „Maršal“ koja prolazi
kroz bukovu šumu. Dužina transekta je bila 5,5 km, a nadmorska visina se kretala
od 1.470 do 1.300 metara. Brzina vozila je bila približno 20 km/h. Temperatura zraka
je bila 11 oC. Vrijeme nije bilo baš najpogodnije, puhao je jak vjetar, tek na nekoliko
mjesta bi vozilom ušli u zavjetrinu. Zbog toga sam socijalno glasanje slušao samo
na ultrazvučnom detektoru Pettersson D240x i snimao na digitalni snimač Zoom
H2. Podaci su kasnije analizirani pomoću programa BatSound 4.0 (Pettersson
Elektronik). Na dijelu transekta udaljenom oko 800 m od hotela snimljeno je svad-
beno glasanje koje pripada dvobojnom šišmišu. To je prvi nalaz ove vrste na Igmanu.
Metoda se pokazala vrlo jednostavnom i efikasnom i za očekivati je da ćemo je u
budućnosti mnogo više koristiti.
1
85
Slika 1. Sonogram i frekvencijski spektar snage zvuka snimka dvobojnog šišmiša

(Vespertilio murinus).
Figure 1. Sonogram and power spectrum of Parti-coloured bat (Vespertilio murinus).
Literatura
Presetnik P., M. Podgorelec, A. Petrinjak, 2013. Is the parti-coloured bat Vespertilio murinus
Linnaeus, 1758 a common bat species in Slovenia? Natura Sloveniae 15(2): 39-50
Tiganj E., J. Mulaomerović, 2017. Vespertilio murinus, 1.10. 2017, Bjelašnica Mountain,
Bosna and Herzegovina : Vespertilio murinus, 1. 10. 2017., Bjelašnica planina, Bosna i
Hercegovina. Hypsugo II(2): 68-70.
PORODILJSKA KOLONIJA MALOG POTKOVASTOG
ŠIŠMIŠA (RHINOLOPHUS HIPPOSIDEROS) U PEĆINI
KOZARA
MATERNITY COLONY OF LESSER HORSESHOE BATS
(RHINOLOPHUS HIPPOSIDEROS) IN THE KOZARA CAVE
Miralem Husanović
Sažetak
Tokom istraživanja 8.7.2016. godine utvrđeno je prisustvo porodiljske kolonije od 4 odrasla
mala potkovasta šišmiša (Rhinolophus hipposideros) u pećini Kozara. Pećina Kozara se nalazi
kod sela Bijela u distriktu Brčko.
Ključne riječi: mali potkovasti šišmiš (Rhinolophus hipposideros), porodiljska kolonija, peći-
na Kozara, sjeverna Bosna
Abstract
During the research on 8 of July 2016 in the cave Kozara was confirmed the presence of
maternity roost of 4 adults Lesser Horseshoe Bat (Rhinolophus hipposiderus). Kozara cave is
located near the village of Bijela in the Brčko District.
Key words: Lesser Horseshoe Bat (Rhinolophus hipposideros), maternity roost, Kozara cave,
Northeastern Bosnia
Mali potkovasti šišmiš (Rhinolophus hipposideros) je česta vrsta šišmiša u zimskim

skloništima Bosne i Hercegovine (Pašić et al. 2013). Jedinke su često ljeti pronađene
i u pećinama u dolini rijeke Neretve (Mulaomerovic et al. 2015). Prva porodiljska
kolonija malog potkovastog šišmiša u Bosni i Hercegovini je otkrivena tokom istra-
živanja u 2015. i 2016. godini kad je utvrđeno prisustvo porodiljske kolonije 30–50
odraslih malih potkovastih šišmiša (Rhinolophus hipposideros) u prostoru ispod
vanjskih stepenica privatne kuće u sjeveroistočnom dijelu Hutovoga Blata (Dervović
& Presetnik 2016).
Druga porodiljska kolonija otkrivena je u pećini Kozara tokom istraživanja
8. 7. 2017. godine. U pećini je primijećeno prisustvo dvije vrste šišmiša koji su bili
u letu, mali potkovasti šišmiš (Rhinolophus hipposideros) i veliki potkovasti šišmiš
(Rhinolophus ferrumequinum). Prebrojavanjem u objektu utvrđeno je 16 životinja,
od čega 12 malih potkovastih šišmiša i 4 velika potkovasta šišmiša. Četiri mala pot-
87
88 Miralem Husanović
kovasta šišmiša su bile ženke sa mladima, tako da je ovo drugi nalaz porodiljske
kolonije malog potkovastog šišmiša u Bosni i Hercegovini.
Pećina Kozara se nalazi kod sela Bijela u Distriktu Brčko (lat. 44.7798 / long.
18.5718). Iako označena na topografskoj karti nije imala broj u Katastru speleoloških
objekata BiH (Mulaomerović et al. 2016) pa je zavedena pod brojem 5023. Pećina
Kozara je manji speleološki objekat formiran u oolitičnim krečnjacima sarmatske
starosti (M31). Pećina ima dva ulaza. Ulazni kanali od po 16 metara se spajaju na
kraju pećine. Jedan ulaz je visok 1,5 metara, a širok 4 metra, dok je drugi visok 2
metra, a širok 5 metara.
Od ostalih primijećenih životinja treba spomenuti puha(Glis glis).
Reference
Dervović I., P. Presetnik, 2016. Prvi nalaz porodiljske kolonije malog potkovastog šišmiša
(Rhinolophus hipposideros) u Bosni i Hercegovini. . Hypsugo I (2): 49-52.
Hercegovine. Sarajevo: Centar za krš i speleologiju, ...str.
Mulaomerović J., S. Milanolo, J. Pašić, 2015. Šišmiši dolnjeg toka rijeke Neretve. Sarajevo:
Centar za krš i speleologiju, 24 str.
Pašić J., J. Mulaomerović, P. Presetnik, 2013. Rezultati pregleda potencijalnih zimskih skloništa
šišmiša u Bosni i Hercegovini u zimu 2012/13. Naš krš, XXXIII (46), Bilten radne grupe za
zaštitu šišmiša, Supplementum 1: 23–34.
Slika 1. Ženke malog potkovastog šišmiša (Rhinolophus hipposideros) sa mladuncima.

Figure 1. Females of Lesser Horseshoe Bat (Rhinolophus hipposideros) with cubs.
Porodiljska kolonija malog potkovastog šišmiša (Rhinolophus hipposideros) u pećini... 89
Slika 2. Puh (Glis glis).

Figure 2. The edible dormouse (Glis glis).
VELIKI POTKOVASTI ŠIŠMIŠ – NOVA VRSTA U PEĆINI
PONIKVA KOD VAREŠA
GREAT HORSESHOE BAT – NEW SPECIES IN THE PONIKVA
CAVE NEAR TOWN VAREŠ
Jasminko Mulaomerović1, Miralem Husanović2
Sažetak
Pećina Ponikva poznata je kao stanište više vrsta šišmiša. 27. maja 2017. godine je istraži-
van mali fosilni kanal kojom prilikom su otkrivene tri mumije velikog potkovastog šišmiša
(Rhinolophus ferrumequinum). To je nova vrsta za ovu pećinu.
Ključne riječi: veliki potkovasti šišmiš (Rhinolophus ferrumequinum), pećina Ponikva, Vareš,
Bosna i Hercegovina
Abstract
The Ponikva cave is known as the habitat of several species of bats. A small fossil channel
was explored in May 25, 2017 during which there were discovered three mummies of Great
Horseshoe Bat (Rhinolophus ferrumequinum). It’s a new species for this cave.
Key words: Greater Horseshoe Bat (Rhinolophus ferrumequinum), Ponikva cave, Vareš,
Bosnia and Herzegovina
Zadnji dan škole speleologije (27. 5. 2017.), koju je organizovala Komisija za speleolo-
giju Planinarskog saveza FBiH, proveli smo u pećini Ponikvi kod Vareša. Još uvijek
su bile velike vode i rijeka Stavnja je nanijela velike količine raznog smeća u pećinu.
Ponor u lijevom kanalu nije mogao sve da primi pa se formiralo malo jezero, a i voda
se vraćala kroz drugi kanal nazad prema glavnom kanalu. Elem, oba kraka lijevog
kanala su bila potopljena. Bez obzira na to, iako baš i nismo sa čizmama bili pripre-
mljeni za toliki nivo vode, došli smo do kraja.
U tom dijelu postoji na višoj etaži jedan fosilni kanal koji spaja ova dva aktivna
kanala (na slici označen crvenom linijom) u kome su pronađene tri mumije šišmiša
koje smo iznijeli sa sobom. Nakon obrade kod kuće (uklanjanje ostataka kože i dla-
ka) mogli smo konstatovati da se radi o velikom potkovastom šišmišu (Rhinolophus
ferrumequinum). To je šesta vrsta za ovu pećinu. Do sada su zabilježene vrste: mali
potkovasti šišmiš (Rhinolophus hipposideros) (Presetnik et al. 2016), širokouhi šišmiš
1
2
Klub ekstremnih sportova „Summit“, Banovići, miralem.husanovic@gmail.com
90
Veliki potkovasti šišmiš – nova vrsta u pećini Ponikva kod Vareša 91
(Barbastella barbastellus) (Milanolo 2009, Pašić et al. 2013, Presetnik et al. 2016),
(Plecotus macrobularis) (Husanović et al. 2016) te na osnovu ostataka kostiju veliki
mišouhi šišmiš/Mali mišouhi šišmiš (Myotis myotis/Myotis oxygnathus) i možda ve-
liki kasni šišmiš (Eptesicus serotinus) (prema širini epifize humerusa). Obzirom da
pećina Ponikva nije do kraja istražena u svojim najvišim etažama, u budućnosti se
mogu očekivati i nove vrste šišmiša.
Slika 1. Karta sa položajem fosilnog kanala (crvena linija) i mjestom nalaza (+) mimija šišmiša.
Figure 1. Map with position of fossil channel (red lines) and location (+) of mummy bats.
Literatura
Husanović M., J. Mulaomerović, P. Presetnik, 2017. Plecotus macrobullaris, 8. 11. 2016, Cave
Ponikva, Vareš, Bosnia and Herzegovina / Plecotus macrobullaris, 8. 11. 2016., Pećina
Ponikva, Vareš, Bosna i Hercegovina. Hypsugo II (1): 52-54.
Milanolo S., J. Mulaomerović, A. Zukanović, 2009. Alcune osservazioni di chirotteri in Bosnia
ed Erzegovina. Labirinti 27: 43-52.
Pašić J., J. Mulaomerović, P. Presetnik, 2013. Rezultati pregleda potencijalnih zimskih skloništa
šišmiša u Bosni i Hercegovini u zimu 2012/13. Naš krš, XXXIII (46), Bilten radne grupe za
zaštitu šišmiša, Supplementum 1: 23–34.
Presetnik P., J. Mulaomerović, J. Pašić, I. Napotnik, S. Milanolo, I. Budinski, B. Pejić, 2016.
Rezultati pregleda potencijalnih zimskih skloništa šišmiša u Bosni i Hercegovini u zimu
2015/16. Hypsugo (1)2: 34–48.
TRAGOM JEDNE FOTOGRAFIJE: MALI MIŠOUHI ŠIŠMIŠ
(MYOTIS BLYTHII OXYGNATUS) U PEĆINI MEGARI
NA BJELAŠNICI
ON THE TRACE OF THE ONE PHOTOGRAPHY: LESSER
MOUSE-EARED BAT (MYOTIS BLYTHII OXYGNATUSS)
IN THE MAGARA CAVE ON BJELAŠNICA MOUNTAIN
Sažetak
U radu se analiziraju kosti vilice šišmiša koju prikazuje fotografija iz pećine Megare na
Bjelašnici objavljene u jednoj studiji. Prema karakteristikama ramus mandibulae zaključeno
je da se radi o vrsti mali mišouhi šišmiš (Myotis blythii oxygnatus).
Ključne riječi: Pećina Megara, Bjelašnica planina, mali mišouhi šišmiš (Myotis blythii oxygnatus)
Abstract
This paper analyzes the jaw bones of the bat, shown on the photography from the Megara
cave on Bjelašnica, which is published in one study. According to the characteristics of the
ramus mandibuale it was concluded that this species is Lesser mouse-eared bat (Myotis blythii
oxygnatus).
Key words: Megara pećina cave, Bjelašnica mountain, Lesser mouse-eared bat (Myotis blythii
oxygnatus)
U studiji o vrijednostima pećine Megare (Lukić Bilela et al. 2011) za faunu šišmiša
ove pećine se navodi samo rod Chiroptera, vjerovatno na osnovu skeletnih ostataka
koji su nađeni i koje prikazuje slika 47. na strani 94. (autor fotografije: L. Lukić Bilela)
(Slika 1.). Za širi prostor Igmana i Bjelašnice autori navode 20 vrsta pozivajući se na
novija istraživanja (BRL ingeniere 2007, Kotrošan et al. 2005, Lelo et al. 2007). Među
nabrojanim vrstama nalaze se i vrste natuzijev šišmiš (Pipistrelus nathusii), vodeni
šišmiš (Myotis daubentoni) i veliki kasni šišmiš (Eptesicus serotinus) koje do vre-
mena publikovanja navedene studije nisu bile uopće poznate u Bosni i Hercegovini
(Zagmajster et al. 2008). Za vrste veliki noćni šišmiš (Nyctalus lasiopterus) posto-
ji samo podatak da nastanjuje Hercegovinu bez konkretnog lokaliteta (Kryštufek
1974) kao i dvobojni šišmiš (Vespertilio murinus) koji je bio poznat samo sa jednog
1
92
Tragom jedne fotografije: mali mišouhi šišmiš (Myotis blythii oxygnatus)
u pećini Megari na Bjelašnici 93
lokaliteta, iz okolice Miljevine (Ciechanowski 2005). Nekoliko drugih vrsta bile su

poznate samo sa jednog ili dva mjesta daleko izvan područja Bjelašnice i Treskavice,
tako trobojni šišmiš (Myotis emarginatus) (Dujaković 2004, Červeny & Kryštufek
1988), natererov šišmiš (Myotis nattereri) (Červeny & Kryštufek 1988), mali noć-
ni šišmiš (Nyctalus leisleri) (Mirić & Paunović 1997). Uostalom, rad Kotrošan et al.
(2005) ne navodi ni za jednu vrstu lokalitete, a rad Lelo et al. (2007)2 ne postoji u refe-
rencama studije o Megari. Zahvaljujući ljubaznosti zaposlenih u Ministarstvu okoliša
i turizma bio sam u prilici da pogledam stranice o sisarima u spomenutoj studiji koju
je radila francuska kompanija BRL ingéniere za potrebe Ministarstva za poljoprivre-
du, vodoprivredu i šumarstvo.3 Obzirom na podatke koje donose bilo je stvarno zani-
Slika 1. Fotografija iz studije o pećini Megari (Lukić Bilela et al. 2011).

Figure 1. Photo from a study on the Megara pećina cave (Lukić Bilela et al., 2011).
2
U popisu literature navedene su samo dvije refernece na koje se može odnositi Lelo et al. 2007., i to: Lelo, S., Kotro-
šan, D., & Muzaferović, Š. (2009). Izmijenjeni i dopunjeni sistematski prijegled sisara Bosne i Hercegovine. Unutar: S.
Lelo (urednik), Fauna Bosne i Hercegovine – Biosistematski pregledi. 5. izmijenjeno i dopunjeno izdanje Udruženja
za inventarizaciju i zaštitu životinja, Ilijaš, Kanton Sarajevo, pp. 499-506.
Lelo, S. (2010) Fauna Bosne i Hercegovine – Biosistematski prijegledi. 6. izmijenjeno i dopunjeno interno izdanje
Udruženja za inventarizaciju i zaštitu životinja, Ilijaš, Kanton Sarajevo.
Nisam uspio doći do gornjih radova jer se radi o internoj dokumentaciji, ali u 2. izmijenjenom i dopunjenom izdanju
(Lelo 2006) do kojeg sam došao zahvaljujući D. Kulijeru ne navode se lokaliteti za vrste.
3
Na web stranici ove kompanije (www.brli.brl.fr) navedene su studije koje su radili u Francuskoj i inostranstvu.
U Bosni i Hercegovini su radili studiju pod nazivom: Étude de faisabilité de zones naturelles d’intérêt spécifique
mljivo vidjeti kako su došli do tih podataka. Na pismo u kojem sam to tražio, došao je
lakonski odgovor da su koristili samo literaturu, ali da se ne sjećaju koju.
Bilo kako bilo, fotografija koju sam spomenuo ipak omogućava da se kaže nešto
više o vrsti koja je prisutna u pećini Megari.
Na fotografiji se vide jedna nadlaktica, dvije podlaktice, jedna lopatica, dva re-
bra, kosti prstiju i, što je vrlo važno, donja vilica. Za analizu od koristi su obje vilice,
i lijeva (A), na kojoj se jasno vidi foramen mentale4 i desna (B), na kojoj se jasno vide
corpus mandibuale i ramus mandibulae.
Za određenje vrste prema vilicama svakako su odlučujući zubi, dužina zubnog
niza CM3, ali i dužina vilice te oblik ramusa. Za analizu sam koristio ključeve za ko-
sti glave (Schober & Grimmberger 2001, Ruprecht 1987). Prema obliku ramusa, do-
nje vilice mogu pripadati vrstama veliki kasni šišmiš, veliki mišouhi šišmiš (Myotis
myotis) i mali mišouhi šišmiš (Myotis blythii oxygnatus). Veliki kasni šišmiš ima vid-
ljivo manji prvi od drugog pretkutnjaka što nije slučaj kod vilice na fotografiji. I ugao
caput mandibulae prema incisura mandibulae nije kao na slici 2. Za Myotis grupu
u prilog idu jednaki prvi i drugi pretkutnjak (P1 i P2) te odnos njihove visine prema
očnjaku (C). Za nastavak determinacije važno je obratiti pažnju na oblik koji ima
procesus coronoides, posebno linea obliqua mandibulae i incisura mandibulae. I kod
Schober & Grimmberger (2001) i kod Ruprecht (1987) linea obliqua mandibulae nije
ravna kod velikog mišouhog šišmiša, za razliku od malog mišouhog šišiša. Zadnja
dva elementa donje vilice teško možemo razlikovati na slici. Međutim, oblik i polo-
žaj (pravac pružanja) processus angularis-a je lijepo vidljiv na fotografiji. Kod velikog
mišouhog šišmiša završetak processus angularis-a je zašiljen, blago savijen i položen
horizontalno (u liniji sa corpus mandibulae) za raziliku od processus angularis-a kod
malog mišouhog šišmiša, koji je položen pod uglam u odnosu na corpus mandibulae
i kraj mu je zaobljen, kao što se lijepo može vidjeti na slici 2.
U svojoj kolekciji osteoloških ostataka šišmiša imam jedan broj dobro očuva-
nih mandibula velikog mišouhog šišmiša i to: iz Srednje bijambarske pećine 5, iz
Pećine u Srednjoj stijeni 2, iz Rastuše 6 i iz podzemnog kamoloma u selu Dardagani
kod Zvornika 2. Kod svih je procesus angularis položen horizontalno i završava se
šiljkom kako je i prikazan na slici 2.
Iz svega navedenog se nameće zaključak da kosti koje prikazuje fotografija 47.
iz studije o vrijednostima pećine Megare (Lukić Bilela et al. 2011) pripadaju vrsti
mali mišouhi šišmiš (Myotis blythii oxygnatus).
P. Presetnik je u pećini Megari, tokom zimskog monitoringa 21. 2. 2016. godi-
ne, opazio velikog/malog mišouhog šišmiša (Myotis myotis/blythii oxygnatus) kao i
vrste malog potkovastog šišmiša (Rhinolophus hipposideros) i malog brkatog šišmiša
(Myotis mystacinus) (Presetnik et al. 2017).
représentant un enjeu environnemental significatif pour la Bosnie Herzégovine (2006. godine) (www.brli.brl.fr/eva-
luation-environnementale-84.html). Tekst studije nije dostupan. Studija o kojoj je ovdje riječ (BRL ingéniere 2007)
ne postoji na web stranici kompanije.
4
Latinski nazivi su dati prema NAV (2012).
Tragom jedne fotografije: mali mišouhi šišmiš (Myotis blythii oxygnatus)
u pećini Megari na Bjelašnici 95
Slika 2. Donja vilica malog mišouhog šišmiša (gore) i velikog mišouhog šišmiša (dole)
(prema Ruprecht 1987); Pa – processus angularis, Pc – procesus coronoideus, Cm – corpus
mandibulae, Lom – linea obliqua mandibulae, Im – incisura mandibulae.
Figure 2. Lower jawbone of the Lesser mouse-eared bat (up) and the Greater mouse-
eared bat (bottom) (according to Ruprecht 1987); Pa – processus angularis, Pc – process
coronoideus, Cm – corpus mandibulae, Lom – linea obliqua mandibulae, Im – incisura
mandibulae.
Literatura
Ciechanowski M., K. Sachanowicz, A. Rachwald, P. Benda, 2005. First records of
Tadarida teniotis (Rafinesque, 1814) (Chiroptera, Molossidae) from Serbia and
Montenegro and from Bosnia and Herzegovina. Mammalia, 69(2): 257-260.
Červeny J., and B. Kryštufek, 1988. A contribution to the knowledge of the bats of
Central and Southern Dalmatia, Yugoslavia (Chiroptera, Mammalia). Biološki
vestnik, 36(4): 17-30.
Dujaković G., 2004. Pećine Republike Srpske : Caves of Republic of Srpska. Srpsko
Sarajevo: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, 330 pp.
Kryštufek, B., 1974. Nyctalus leisleri (Kuhl, 1818) (Chiroptera, Mammalia) v Sloveniji.
Biološki vestnik 22(1): 89–90.
Lukić Bilela L., R. Ozimec, S. Đug, N. Drešković, 2011. Valorizacija pećine “Megara”
na planini Bjelašnici (Općina Hadžići) : „Karakteristike pećine Megare u funkciji
zaštite i valorizacije“. Sarajevo: Prirodno-matematički fakultet, 120 str.
Mirić Đ., M. Paunović, 1997. New data on the Leisler’s bat Nyctalus leisleri (Kuhl,
1817) (Vespertilionidae, Chiroptera) from the Balkan peninsula, with a review of
the Balkan range. Myotis, 35: 67-75.
NAV, 2012. Nomina Anatomica Veterinaria, Fifth edition (revised version). Prepared
by the International Committee on Veterinary Gross Anatomical Nomenclature
(I.C.V.G.A.N.), dostpno na: http://www.wava-amav.org/downloads/nav_2012.pdf
Presetnik P., J. Mulaomerović, J. Pašić, M. Hodžić, I. Napotnik, S. Milanolo, M.
Husanović, 2017. Rezultati pregleda potencijalnih zimskih skloništa šišmiša u
Bosni i Hercegovini u zimu 2016/17. Hypsugo II(1): 27-41.
Ruprecht A. L., 1987. Klucz do oznaczania żuchw nietoperzy fauny Polski. Przegląd
Zoologiczny 31: 89-105.
Schober W., E. Grimmberger, 2001. Gids van de Vleermuizen van Europa Azoren en
Canarische Eilanden. Baarn: Tirion Uitgevers BV, 265 str.
REZULTATI ISTRAŽIVANA FAUNE ŠIŠMIŠA
SJEVEROISTOČNE BOSNE
RESULTS OF BAT FAUNA RESEARCH IN NORTHEASTERN
BOSNIA
Miralem Husanović
Sažetak
Tokom istraživanja 10 pećina sjeveroistočne Bosne u periodu od maja 2015. do jula 2016. go-
dine vizualnim posmatranjem, detaljnijim ispitivanjem pojedinih vrsta ili na osnovu ostatka
kostiju utvrđeno je 8 različitih vrsta jedinki, i to: Rhinolophus hipposideros, Rhinolophus ferru-
mequinum, Rhinolophus euryale, Myotis emarginatus, Plecotus auritus, Miniopterus schreiber-
sii, Pipistrellus pipistrellus i Myotis myotis.
Klučne riječi: Sjeveroistočna Bosna, pećine, šišmiši
Abstract
Exploring 10 caves in the area of northeast Bosnia during the period from May 2015 till
July 2016 by visual observations, occasional detailed examination of individual species and
by determination of bone remains 8 species of bats were found: Rhinolophus hipposideros,
Rhinolophus ferrumequinum, Rhinolophus euryale, Myotis emarginatus, Plecotus auritus,
Miniopterus schreibersii, Pipistrellus pipistrellus i Myotis myotis.
Key words: Northeast Bosnia, caves, bats
Uvod
U ovom radu su predstavljeni rezultati istraživanja faune šišmiša u 10 pećina na po-
dručju sjeveroistočne Bosne. Istraživanja su vršena u 2015. i 2016. godini, a akcenat
je stavljen na broj i vrste šišmiša. Dosadašnja istraživanja šišmiša na ovom području
su bila skromna, a raniji podaci za neke pećine stari i preko 50 godina (Jovanović &
Budinski 2015).
97
Slika 1. Lokacije istraženih speleoloških objekata u sjeveroistočnoj Bosni.

Figure 1. Locations of explored caves in northeast Bosnia.
Materijali i metode
Metode korištene tokom terenskog istraživanja bile su: obilazak skloništa, nepo-
sredno hvatanje (ručno ili mrežom za hvatanje), fotografisanje, pregledanje i pušta-
nje. Tokom istraživanja neke pećine su posjećene više puta, a neke samo jednom.
Determinacija je vršena pomoću ključa Dietz & Hilversen, (2004). U radu su korište-
na imena za šišmiše prema Mulaomerović (2013).
Rezultati
U 10 pećina na području sjeveroistočne Bosne zabilježeno je prisustvo 8 vrsta šiš-
miša: mali potkovasti šišmiš (Rhinolophus hipposideros), veliki potkovasti šišmiš
(Rhinolophus ferrumequinum), mediteranski potkovasti šišmiš (Rhinolophus eurya-
le), trobojni šišmiš (Myotis emarginatus), smeđi dugouhi šišmiš (Plecotus auritus),
Šrajberov šišmiš (Miniopterus schreibersii), mali šišmiš (Pipistrellus pipistrellus) i ve-
liki mišouhi šišmiš (Myotis myotis).
1. Puzavac, katastarski broj 3198

(selo D. Pribitkovići, općina Banovići, 316 m n.v., lat: 44.428622 / long: 18.427022)
Rezultati istraživana faune šišmiša sjeveroistočne Bosne 99
Na ulazu u pećinu postavljene su rešetke i metalna vrata (kod posljednjeg istra-

živanja vrata nije bilo). Širina ulaza je 3,5 metra, visina 2 metra, a dužina objekta je
377 metara. Istraživanje je vršeno 18. 5. 2015. godine u suhom dijelu pećine u dužini
od 197 metara (kako su dalje kanali pod vodom koju mještani naselja D. Pribitkovići
koriste za piće, ti kanali nisu istraživani). U suhom dijelu primjećeno je 13 jedinki
velikog potkovastog šišmiša (Rhinolophus ferrumequinum). Tri jedinke su mirova-
le, dok ih je 10 bilo u letu. Ručno je ulovljena jedinka velikog potkovastog šišmiša
muškog pola.
Ostale primjećene životinje: Troglophilus brevicauda.
Slika 2. Ulaz u pećinu Puzavac

Figure 2. Entrance to Puzavac cave
2. Pećina ‘92, katastarski broj 5016

(naselje Stupari, selo Tarevo, općina Kladanj, 811 m n.v., lat: 44.325417 / long:
18.650194)
Pećina ‘92 ima ulaz širok 1,1 metar, visok 0,6 metara, a ukupna dužina objekta
je 81 metar. Pećina je istražena 23. 5.2015. godine kad je uočeno 6 jedinki malog pot-
kovastog šišmiša (Rhinolophus hipposideros). Temperatura u pećini je iznosila 9 °C.
3. Studešnica, katastarski broj 5006

(lokalitet Jelova glava, planina Konjuh, općina Banovići, 611 m n.v., lat: 44.341472 /
long: 18.576000)
Pećina Studešnica je jednostavan speleološki objekat dužine 46 metara. Ulaz
je širok 7,5 metara, a visok 2,5 metra. Pećina je istraživana dva puta: prvi put, 25. 5.
2015. godine, kad su ručno uhvaćene i identifikovane tri vrste šišmiša: mali potko-
vasti šišmiš (Rhinolophus hipposideros), veliki potkovasti šišmiš (Rhinolophus ferru-

mequinum) i trobojni šišmiš (Myotis emarginatus); drugi put, 13. 11. 2016. godine,
kad su primjećene 4 vrste šišmiša: mali potkovasti šišmiš, veliki potkovasti šišmiš,
trobojni šišmiš i mali šišmiš (Pipistrellus pipistrellus)
Ostale primjećene životinje: Euscorpius tergestinus
4. Šalenta, katastarski broj 5001

(selo Jaruške Gornje, općina Lukavac, 383 m n.v. lat: 44.44075/ long: 18.40768)
Šalenta je jednostavna pećina dužine 45 metara. Ulaz je visok 2.5, a širok 2
metra. Prilikom istraživanja 29. 5. 2015. godine primijećena su 3 mala potkovasta
šišmiša (Rhinolophus hipposideros) i 2 velika potkovasta šišmiša (Rhinolophus ferru-
mequinum). Kod jedne jedinke malog potkovastog šišmiša uočen je parazit (Ixodes
vespertiliones). Jedinka je ručno ulovljena, nakon čega je parazit uklonjen.
Slika 3. Rhinolophus hipposideros sa parazitom Ixodes vespertiliones

Figure 3. Rhinolophus hipposideros with Ixodes vespertiliones
5. Pećina Igrište, katastarski broj 976

(Selo Tugovo, Jelovik, opićna Vlasenica, 990 m n.v., lat: 44.159139 / long: 18.925658)
Pećina Igrište ima ulaz visok 8 i širok 7 metara, a dužina kanala je 29 meta-
ra. Većim dijelom pećina je osvijetljena dnevnim svjetlom. Pećina je posjećena dva
puta: 6. 6. 2015. i 18. 6. 2016. godine. Kod prve posjete otkrivene su samo kosti malog
potkovastog šišmiša (Rhinolophus hipposideros), dok su kod drugog istraživanja pri-
mijećene dvije vrste šišmiša u letu, i to 4 mala potkovasta šišmiša i 2 velika potkova-
sta šišmiša (Rhinolophus ferrumequinum).
Slika 4. Ostaci malog potkovastog šišmiša (Rhinolophus hipposideros)

Figure 4. Remains of the Lesser Horseshoe Bat (Rhinolophus hipposideros)
Slika 5. Rekonstruisani skelet malog potkovastog šišmiša (Rhinolophus hipposideros)

Figure 5. Reconstructed skeleton of of the Lesser Horseshoe Bat (Rhinolophus hipposideros)
6. Velika majdanska pećina, katastarski broj 5010

(selo Babunovići, općina Srebrenik, 189 m n.v., lat: 44.719475 / long: 18.467497)
Veliku majdansku pećinu čini samo jedna prostorija. Pećina je formirana u se-
dri: Lokalno stanovništvo je iskopavalo materijala za nadgrobne spomenike (nišane)
i tako širilo pećinu. Visina ulaza je 1,3 metra, širina 2,6 metara, a dužina objekta 21
metar. Pećina je posjećena tri puta u periodu od dva mjeseca, i to 2. 5. 2015., 27. 6.
2015. i 11. 7. 2015. godine. Kod prve i posljednje posjete u pećini nije bilo šišmiša.
Prilikom posjete 27. 6. 2015. godine utvrđena je prisutnost najmanje tri vrste šišmi-
ša, i to porodiljska kolonija velikog potkovastog šišmiša (Rhinolophus ferrumequi-
num), mediteranskog potkovastog šišmiša (Rhinolophus euryale) i trobojnog šišmiša
(Myotis emarginatus). Prebrojavanjem je utvrđeno oko 200 životinja, od kojih je
većina bila sa mladima, većinom trobojnog šišmiša i mediteranskog potkovastog šiš-
miša, dok je velikih potkovastih šišmiša bilo samo nekoliko. Unutar pećine šišmiši
su bili grupisani na tri lokacije, a ispod šišmiša je bila prisutna veća količina guana.
Temperatura unutar pećine mjerena je kod svake posjete i svaki put je iznosila 11°C.
Kolonija šišmiša u ovoj pećini do sada nije bila poznata.
Ostale primijećene životinje: škorpija (Euscorpius sp.).
7. Lužnička pećina, katastarski broj 5013

(selo Babunovići, općina Srebrenik, 191 m n.v., lat: 44.719397 / long: 18.467283)
Lužnička pećina ima ulaz visok 11 m i širok 14 m, a duga je 76 m. Pećina je
posjećena tri puta u periodu od dva mjeseca, tačnije 2. 5. 2015., 27. 6. 2015. i 11. 7.
2015. godine. Šišmiši su opaženi prilikom svake posjete. Prebrojavanjem je bilo teš-
ko utvrditi tačan broj šišmiša s obzirom da su svaki put šišmiši bili u letu. Najmanji
broj životinja zabilježen je kod prve posjete (oko 10), drugi put ih je bilo između 30
i 40, a treći put više od 100. Guano je rasprostranjen skoro cijelom dužinom pe-
ćine. Primijećena je samo jedna vrsta šišmiša i to mediteranski potkovasti šišmiš
(Rhinolophus euryale). Međutim, taj podatak treba uzeti s rezervom zbog brojnosti
i zbog toga što su šišmiši bili u letu. Kod posljednje posjete primjećen je veliki broj
mladih šišmiša. Kako je zabilježeno da se broj šišmiša u Lužničkoj pećini od 27. 6.
2015. 11. 7. 2015. godine povećao skoro tri puta, dok se u istom tom periodu u Velikoj
majdanskoj pećini smanjio, može se pretpostaviti da je došlo do migracije šišmiša
zbog male udaljenosti između pećina (manje od 100 metara). Razlog migracije nije
utvrđen. Moguće i zbog uznemiravanja, obzirom da su nađeni ostaci paljenja plasti-
ke unutar pećine.
Ostale primjećene životinje: daždevnjak (Salamandra salamandra).
8. Šuplja stijena, katastarski broj 5022

(Donji Podpeć, općina Srebrenik, 330 m n.v., lat: 44.653500 / long: 18.532794)
Pećina je interesantna kao arheološki lokalitet jer postoji mogućnost da je ne-
kad služila kao isposnica ili stražarnica u nekom ranijem periodu. Ulaz u pećinu je
u stijeni na visini od oko 10 metara, tako da je za ulaz, ali i izlaz iz objekta potrebna
alpinistička, odnosno speleološka oprema. Pećina se sastoji od samo jedne prostorije

dužine 18,5 metara. Pećina je posjećena 3. 4. 2016. godine. Na osnovu pronađene
lobanje utvrđeno je prisustvo velikog mišouhog šišmiša (Myotis myotis). Posebnost
ove lobanje je rijetka dentalna anomalija (Mulaomerović 2017).
9. Kozara, katastarski broj 5023

(naselje Bijela, distrikt Brčko, 236 m n.v., lat: 44.779881 / long: 18.571889)
O šišmišima u ovoj pećini vidjeti bilješku u ovom broju časopisa (str. 87-89).
10. Mračna pećina, katastarski broj 2416

(naselje Bijela, distrikt Brčko, 207 m n.v., lat: 44.782222 / long: 18.548697)
Mračna pećina je pećina koja se sastoji od jedne velike dvorane i manjeg kanala,
ukupne dužine 33 metra. Ulaz u pećinu je širok 10, a visok 6 metara. Pećina je posje-
ćena 8. 7. 2016. godine kojom prilikom su primjećeni veliki mišouhi šišmiši (Myotis
myotis). Šišmiši su bili u pukotini na plafonu i bilo je prisutno najmanje 10 životinja.
Također, primjećena je velika količina guana. Pronađene su i kosti Šrajberovog šiš-
miša (Miniopterus schreibersii).
Zaključak
Prikazani rezultati istraživanja šišmiša u 10 pećina nisu odraz trenutnog stanja po-
pulacije šišmiša na području sjeveroistočne Bosne. Da bi se provjerile vrste i brojnost
populacije neophodan je višegodišnji monitoring. Prikazani rezultati daju tačne
informacije o pećinama koje služe kao staništa i skrovišta nekoliko vrsta šišmiša.
Posebno treba istaknuti Veliku majdansku pećinu koja je do sada bila nepoznata kao
porodiljska kolonija i Mračnu pećinu kao potencijalna staništa porodiljskih koloni-
ja, ali i uočene velike količine guana. Ponovljenim istraživanjima navedenih pećina
u različitim periodima godine dobilo bi se više informacija o ulozi ovih pećina u
životu šišmiša što je neophodan korak u izradi plana njihove zaštite.
Literatura
Dietz C., O. von Helversen, 2004. Illustrated identification key to the bats of Europe. Electronic
publication. Version 1.0. Tuebingen & Erlangen, Germany, 72 pp.
Jovanović J., I.Budinski, 2015. Prilog poznavanju ekologije slepih miševa Bosne i Hercegovine
na osnovu podataka Obrada Ivanovića. Naš krš, XXXV (48), Bilten radne grupe za zaštitu
šišmiša, Supplementum 1: 5-11.
Mulaomerović J., 2007-2008: Bosanskohercegovačka nomenklatura šišmiša.- Naš krš, XXVII-
XXVIII(40-41): 25-27.
Mulaomerović J., 2017. Veliki mišouhi šišmiš (Myotis myotis) – prvi zabilježeni slučaj
oligodntije na Zapadnom Balkanu /Greater Mouse-eared Bat (Myotis myotis) – first
recoreded case of oligodontia in Western Balkan. Hypsugo II(1): 46-48.
Hercegovine. Sarajevo: Speleološko društvo „Speleododo“, 423 str.
PRIKAZI
DNEVNIK SPELEOBIOLOGA / EGON PRETNER.

Urednik: Slavko Polak. Postojna: Zavod Znanje, OE Notranjski muzej, 2016, 296 str.
Zahvaljujući Slavku Polaku, kustosu Notranjskog muzeja, napokon izlazi na vidjelo

terenski dnevnik jednog od najvećih speleobiologa. Kamo sreće da je ovaj vrijedni
materijal publikovan ranije (Pretner je umro 1982. godine), ali bolje ikad nego ni-
kad. O Pretneru, njegovom životu i posvećenosti speleobiologiji (iako je bio pravnik)
vrlo informativne tekstove su napisali Jan Carnelutti i Slavko Polak, pa ih svakako
nema smisla prepričavati. To se mora pročitati, zapravo to mora pročitati svaki pola-
znik speleološke škole, zanimala ga speleobiologija ili ne.
Ono što ipak treba izdvojiti jeste podatak da je Egon Pretner od 1933. do 1981.
godine – period koji obuhvata njegov dnevnik – posjetio 1607 speleoloških objekata,
većinu više puta (ukupno 3627 posjeta). Od ovog broja 188 pećina je u BiH, od kojih
je neke također posjetio više puta (npr. Vjetrenicu 23 puta).
Ovdje će biti dat pregled samo onih Pretnerovih aktivnosti u BiH, radi naše hi-
storije speleologije, radi pećina za koje do sada nismo znali, radi vrsta koje su nađene
u pećinama. Ukratko, Pretnerov dnevnik je jedna od najvažnijih knjiga za bosan-
sko-hercegovačku speleologiju.
Dijelovi Dnevnika koji se odnose na Bosnu i Hercegovinu

9. VII. 1955: Nikšić – Zavala, Vjetrenica na Popovom polju kod Zavale.
10. VII. 1955: Vjetrenica – Absolonov kanal, Bjelušica iznad Zavale.
13. VIII. 1955: ... popodne automobilom iz Nikšića u Bileću gdje smo prenoćili.
14. VIII. 1955: Dejanova pećina kod izvora Trebišnjice, dopodne. Popodne otputova-
li u Trebinje, gdje smo prenoćili.
15. VIII. 1955: De Lavaur i ja smo se odvezli autom u Dubrovnik, ostali Francuzi pre-
ko Mostara u Francusku. (Napomena J.M.: Prvi boravak stranih speleologa u BiH
nakon 2. svj. rata.) Habeje otputovao još 14.VIII. iz Bileće vozom u Dubrovnik.
24. I. 1956: S. Modrijan, I. Gams i E. Pretner otputovali u Sarajevo.

25. I. 1956. Iz Sarajeva sa Jovom Petrovićem i Žarkom Jovanovićem otputovali preko
Kalinovika za Miljevinu.
26. I. 1956. Posjetili i istražili pećinu Skakavac u dolini Oteše (novoopisana vrsta
Apholeonus nudus petrovici Pretner 1963).
104
Dnevnik speleobiologa / Egon Pretner 105
27. I. 1956. Posjetili „Propast“ do dubine od samo 20 m (zbog malih ljestvi koje su
imali sa sobom).
28. I. 1956. Autom do Dobrih Voda blizu Borije; posjetili pećinu Dobra voda.
29. I. 1956. Izjutra vlakom kroz kanjon Bistrice, zatim preko Ustiprače u Sarajevo.
30. I. 1956. U Sarajevu obilazak Muzeja; ing Rehak (Napomena J.M.: treba Ržehak ),
Uprava za vodnu privredu.
31. I. 1956. u 22.55 sati vratio se nazad u Postojnu.
16. III. 1956. Adem Buturović, E. Pretner: Rakova kotlina, Planinska jama
17. III. 1956. Adem Buturović i E. Pretner: Jama pod Jamskim gradom kod Predjame.
8.-27. IX. 1956. Ekskurzija sa ljubljanskim biolozima na Skadarsko jezero i u Bileću
24. IX. 1956. Svi otputovali preko Titograda u Bileću.
25. IX. 1956. Svi posjetili Pećinu kod izvora Trebišnjice (izuzev Matjašiča, Stefan
Michelija i Majde Ahlinove). Pretner sa inž. Troštom posjetio drugu pećinu
blizu izvora, gdje je velika udubina, u koju se dođe desnim rubom do vode s
ribama (Paraphoxinus?). Navečer otputovali za Dubrovnik.
23. X.-12. XI. 1956. Ekskurzija u Crnu Goru, Dalmaciju i Hercegovinu.
3. XI. 1956. U Dubrovniku u Biološkom institutu JAZU. Navečer Nikolić i ja autobu-
som u Trebinje.
4. XI. 1956. U Trebinju.
5. XI. 1956. Izjutra otputovali iz Trebinja nazad u Dubrovnik.
7. XI. 1956. U pećini bez imena kod želj. stanice Ivanica (HR) (Napomena J.M.: Želj.
stanica Ivanica se nalazi u BiH), po cesti pješke cca 13 km hoda.
8. XI. 1956. Sam sam otputovao iz Dubrovnika u Turkoviće na Popovom polju. Ponori
Crnulja i Žira bili pod vodom. Istražio dva ponora na većoj visini kod zaseoka
Velje Selo i to Djed (CG) i Baba pećinu (CG), zatim još Pećinu kod sela Pećina
(CG). Na žalost Baba pećina kod Čvaljine također puna vode. (Napomena J.M.:
sve nabrojane pećine su u BiH.)
12. VIII.-25. IX. 1957. Ekskurzija u Crnu Goru, Dalmaciju i Hercegovinu.

11. IX. 1957. Sa dr. Droppom (speleolog iz Liptovskog Mikulaša) preko Trebinja do
Veličana, preko Popovog polja do Zavale, gdje smo posjetili pećinu Vjetrenicu.
Odatle kroz Slano nazad u Dubrovnik.
18. IX. 1957. Sa Boletom i Sketom otputovao vozom iz Dubrovnika do Zavale na
Popovom polju.
19. IX. 1957. Posjetili Vjetrenicu i Babu pećinu kod Čvaljine.
106 Prikazi
20. IX. 1957. Benetina peć pod Žednom Glavom i pećina Zaploče, obje dobar sat
daleko od sela Golubinac.
21. IX. 1957. Bjelušica kod Zavale, Gubava pećina kod Mareve Ljuti.
22. IX. 1957. Vozom u Turkoviće, tu posjetili ponor Crnulja i „Pećinu Žiru“ kod
Pločnih Guvna. Naveče vozom nazad u Zavalu.
23. IX. 1957. Povratak u Dubrovnik.
20.XII.1958: Pećina Žukovica (HR) kod Rupnog Dola (Napomena J.M.: Pećina se na-
lazi u BiH.) iznad Mlina
23. XII. 1958. Pećina Bitomišlja kod Zavale (vodena pećina), pećina orlica kod Zavale
(vodena pećina), pećina Bjelušica (postavio 6 zamki), Vjetrenica kod Zavale
(postavio 10 zamki).
24. XII. 1958. Vjetrenica kod Zavale (postavio 13 zamki).
29. XII. 1958. Pećina Žukovica kod Rupnog dola iznad Mlina.
2. I. 1959. Pećina Bjelušica kod Zavale, pećina Vjetrenica kod Zavale, Gubava peć kod
Mareve Ljuti kod Zavale.
3.VII. – 24.VIII.1960: Ekskurzija u zapadnu Srbiju (Tara pl., Zvijezda, okol. Užica i
okolica Višegrada)
13. VIII. 1960: Iz Mitrovca kamionom Dječijeg oporavilišta do Kremne, zatim vozom
u Višegrad. Popodne kupanje u Drini.
14. VIII. 1960: Vozom do Mosta na Drini, zatim pješke u Moremišlje i sa vodičem do
vrlo lijepe pećine Propastve – ekscentrični stalaktiti. Pješke u Međeđu i vozom
u Višegrad.
15. VIII. 1960. Vozom do Mosta na Drini, zatim do pećine Propastva (SR). (Napomena
J.M.: Propastva je u BiH.). Pješke u Međeđu i vozom u Višegrad.
16. VIII. 1960. Iz Višegrada vozom u Dobrun, popodne pješke do dobrih 100 m duge
„Pećine“ pune šišmiša (SR). (Napomena J.M.: Vjerovatno se radi o „Pećini“ u
Dobrunskoj Rijeci; nalazi se u BiH.)
17. IX. do 1. X. 1960. Ekskurzija na Popovo polje sa dr. J. Matjašičem, Borisom
Sketom i J. Boletom
18. IX. 1960. Navečer iz Dubrovnika vozom u Zavalu.
19. IX. 1960. Donja Vjetrenica, Baba pećina kod Čvaljine.
20. IX. 1960. Popodne Bitomišlje i Orlica.
21. IX. 1960. Crnulja kod Turkovića, pregled ulaza Doljašnice (vertikale -17, -12, -12, -5).
22. IX. 1960. Vjetrenica – Cvijićeva dvorana, zatim do kraja pećine.
23. IX. 1960. Sređivanje materijala, pranje čamca. Popodne u Gubavoj pećini, Boris
Sket u Gladnici – za ostale preuska.
24. IX. 1960. Pećina Zagajce i pećina Zaploče kod Golubinca.
25. IX. 1960. Svitavsko blato iz Hrasna.
26. IX. 1960. Kod Turkovića u pećinama: Ponikva, Žira, Đed, Baba pećina, na ulazu
Provalije kod Trnčine.
27. IX. 1960. Bjelušnica i Vjetrenica kod Zavale
28. IX. 1960. Izjutra vozom u Dubrovnik.
14.X. – 4.XII.1961: Biološka ekskurzija u Hercegovinu i odmor u Dubrovniku

18. X. 1961. Sci – osim Breliha, koji se morao vratiti u Ljubljanu – otputovali vozom
u Zavalu, gdje smo posjetili Vjetrenicu.
18. X. 1961. Vozom u Turkoviće, gdje smo posjetili pećinu Crnulju i Žiru. Pljusak!
Vratili se vozom iz Zelenikovca u Zavalu.
20. X. 1961. Vozom otputovali u Mostar.
21. X. 1961. Autobusom u Nevesinje. Popodne prema Luginji jazbini kod Rasta, koja
je izbacivala vodu! (Nedostupno!)
22. X. 1961. Pećina Novakuša. Saznali položaj Pećine kod Trepetljike u Paljevom dolu
u Bišini.
23. X. 1961. Matjašič i Carnelutti se vratili kući. Bole i ja istražili Pećinu kod Trepetljike
u Paljevom Dolu.
24. X. 1961. Ekskurzija na Veliki Velež 1754 m. Krasan pogled!
25. X. 1961. Autobusom preko Fojnice u Gacko. Izvori između Gacka i Avtovca.
26. X. 1961. Ponor Čučini kod Bašića zbog visoke vode nedostupan. Male pećine:
Pećina na Velikom brdu i Ras peć. Izvor Sopot kod Fazlagića Kule.
27. X. 1961. Autobusom u Korita: pećina Kljenovača kod Pejovih torina i ogromna
Đatlo pećina kod Kobilje glave.
28. X. 1961. Vučja bara pod Baba planinom. Ponor Mušice se zove Bukovci.
29. X. 1961. Autobusom u Stepen. Izvor Barica na Ključkom polju, ponor Jasovica
– cca. 100 m daleko prošli, Vilina pećina i Veliki ponor kod Zagradaca, izvor
Studenac kod Zagradaca.
30. X. 1961. Sakupljao na Ponikvama iznad Gacka, našao Vodenu pećinu.
108 Prikazi
31. X. 1961. Vodena pećina iznad Gacka.

1. XI. 1961. Autobusom u Avtovac, zatim pješke na Lebršnik do ogromne pećine
Đatlo.
2. XI. 1961. Sakupljao kod Gračanice.
3. XI. 1961. Autobusom iz Gacka u Bileću. Dejanova pećina zbog visoke vode nedo-
stupna. Izvor Studenac kod zaseoka Ružić Njive kod Čepelice. Pozdravili Borisa
Sketa koji tu služi vojsku.
4. XI. 1961. Kiša! Zajedno sa Borisom Sketom.
5. XI. 1961. U „Pećini“ iznad Bileće postavili 5 zamki.
6. XI. 1961. Autobusom u Planu: Pećina Tavnica, Grnkovača pećina i Pećina kod
Dragušice.
7. XI. 1961. Kiša. Autobusom iz Bileće u Dubrovnik.
9. XI. 1961. Vozom u Jasenicu. Pećina Golubinka kod Nevabi (Napomena J.M.: Treba
Nevada.), Pčelina pećina između Vjetrenog i Kutina. Spavali u Trnovici.
10. XI. 1961. Pećina Poganjača kod Grebaca, Stara i Nova Đurkovina na brdu Ramni
kod Grebaca. Spavali u Trnovici.
11. XI. 1961. Velika i lijepa Vodena pećina blizu kote 519 Tekijač (Napomena J.M.:
Treba kota 520 Tekljač) kod Trnovice. Pješke kroz Osojnik u Dubrovnik.
24. XI. 1961. Autobusom u Trebinje. Hadžića pećina, povremeno vrelo Buk – cca 100
m daleko prošli i vrelo Oko kod Čičeva.
25. i 26. XI. 1961. Kiša u Trebinju.
27. XI. 1961. Autobusom se vratio iz Trebinja u Dubrovnik.
12. VI. – 2. VII. 1962. Ekskurzija s dr. J. Boleom u Bosni i Hercegovinu na III. jugo-
slovenski kongres u Sarajevu
12. VI. 1962. Vozom do Maglaja.
13. VI. 1962. Mokra i Suva megara kod Božića pod Ozren planinom.
14. VI. 1962. Vozom iz Maglaja u Žepče. Pješke do Markovog brda u dolini Ljubine,
gdje smo bezuspješno tražili Ledenicu kod Žepča.
15. VI. 1962. Bezuspješno se raspitivao za Ledenicu. Džipom u Želeće, zatim pješke
do Kiseljaka kod Golubinja. Vratili se u Žepče vozom iz Želeće.
16. VI. 1962. Vozom iz Žepča u Travnik.
17. VI. 1962. Autobusom u Turbe, zatim pješke kroz Skulje na Vlašić planinu, prvo
do planinarskog doma „Galica“, zatim do planinarskog dona „Jusuf Pečenković“
na Devečanima 1763 n.m.
18. VI. 1962. Sakupljali na najvišim vrhovima Vlašić planine, na Paljeniku 1943 m i
na Vlašiću 1919 m.
19. VI. 1962. Od planinarskog doma Devečani preko Kalambaše (Napomena JM:
Treba Kajabaše.) Travnik.
20. VI. 1962. S autobusom iz Travnika u Sarajevo.
20. – 23. VI. 1962. III. jugoslovenski speleološki kongres u Sarajevu.
(Napomena J.M.: Pretner je na kongresu imao referat: Kako zaštititi pećinsku fau-
nu Vjetrenice kod Zavale. Treći Jugoslavesnki speleološki kongres, Sarajevo i Istočna
Hercegovina 21.-27. VI 1962. godine: 169-173.)
24.-27. VI. 1962. Kongresna ekskurzija autobusom.
28. VI. 1962. U sarajevskom muzeju pregladao jamske kukce.
29. VI. 1962. Žičarom na Trebević planinu, pješke do planinarskog doma Dobre
vode. Popodne vozom u Maglaj.
30. VI. 1962. Pokupio zamke u Suvoj i Mokroj Megari kod Božića. Pogledao još kod
„Ponora“ treću Megaru na dnu velike doline s ogromnim ulazom i Pećinu bez
imena blizu ponora koja je u vezi sa Mokrom Megarom (ljestve cirka 8 m bi bile
potrebne!).
1. VII. 1962. Vozom iz Maglaja u Postojnu, gdje sam došao 2. VII. U 1.45 sati.
21.IX. – 5.10.1962: Ekskurzija u Hercegovinu
Učesnici: dr. Jože Bole, Jan Carnelutti, Egon Pretner, Marko Aljančić, Kazimir
Drašlar, Janez Gregori
23.IX.1962: Slano – Zavala; U Vjetrenici do kraja, postavio 6 zamki.
24.IX.1962: Zavala – Strujići; Mega (Napomena JM: Treba Maginja.) i Baba pećina.
25.IX.1962: Vozom iz Zavale u Turkoviće; pećina Crnulja i Žira. Vozom iz Zelenikovca
nazad u Zavalu.
26.IX.1962: Vjetrenica i Bjelušica u Zavali; popodne autom preko Ravnog u Trebinje.
27.IX.1962: Trebinje – Bileća; pećina na Liscu – postavio 6 zamki, Mali i Veliki Čepeo
kod Čepelice – Bole i Pretner, Dejanova pećina kod izvora Trebišnjice – ostali
biolozi.
28.IX.1962: Bileća – Bjeljani na Dabarskom polju. Dopodne kiša, popodne u vodenoj
pećini Sušici Bole i Pretner sa čamcem, u Ljelješnici postavio 4 zamke, do kraja
su bili Bole i Carnelutti, Danojlina pećina – postavio 2 zamke, u toj jami su bili
Vera Barančić i E. Pretner. U ponoru Ponikve su bili Marko Aljančić i oba đaka
Kazimir Drašler i Janez Gregori.
29.IX.1962: Bjeljani – Fatnica; kiša dopodne. Velika pećina 5 zamki u Lepirnici,
Obodska pećina i Baba pećina Pretner i oba đaka.
110 Prikazi
30.IX.1962: Fatnica – Gacko; vodena pećina Ponor iznad Gacka 5 zamki, Pećina u
Crvenoj gredi kod Dramešine – potreban je bio čamac, Čučin ponor kod Bašića
Aljančić, oba đaka.
1.X.1962: Gacko – Nevesinje; Šnjetica kod Kifinog Sela i Provalija u dolini Kolješkog
Potoka. (Napomena J.M.: Provalija se prema topografskoj karti nalazi u dolini po-
toka Surdup. Koleško je kraj sa desne strane rijeke Zalomke i obuhvara sela Rilja,
Balabani, Gornje Selo, Gaj, Vjetrače.)
2.X.1962: Nevesinje – Rakova Noga; Ponor Kolješke Rijeke, Vranjačka pećina i pećina
Rušpija kod zaseoka Ponor. Bole i Vera u Luginji pećini kod Rasta. (Napomena
J.M.: Na top. karti označena kao Jazbina; kod Remy-ija kao Luginja jazbina.)
3.X.1962: Nevesinje – Mostar; Jama Lipovača iznad Nevesinja – premalo 40 m ljestvi-
ca, Novakuša i Jama kod Treperljike u Bišini.
4.X.1962: Mostar – Jablanica – Jajce – Prijedor. Nije bilo vremena za pećinu
Hrustovaču.
5.X.1962: Prijedor – Dubica – Novska ...
4.XI. – 10.XII.1962: Na dopustu u Dubrovniku
8.XI.1962: Iz Dubrovnika vozom u Ravno, zatim pješke u Zavalu. Pokupio zamke u
Vjetrenici i Bjelušici. Navečer vozom u Trebinje, gdje sam prenoćio.
9.XI.1962: Iz Trebinja autobusom u Gacko. Popodne po kiši u Vodenu pećinu na
Ponikvama, gdje sam pokupio zamke.
10.XI.1962: Iz Gacka autobusom u Planu, zatim u Fatnicu. Pokupio zamke u Velikoj
pećini. Pješke u Divin i dalje do Danojline pećine kod Bijeljana, gdje sam poku-
pio zamke. U Ljelješnici nisam mogao pokupiti zamke, jer je iz nje kuljala voda.
Navečer iz Divina autobusom u Bileću.
11.XI.1962: Iz Bileće autobusom u Dubrovnik.
14.XI.1962: Popodne iz Dubrovnika u Trebinje.
15.XI.1962: Iz Trebinja autobusom u Jasen, zatim pješke u Pećinu na Liscu, gdje
sam pokupio zamke. Zatim sam posjetio Surinu pećinu iznad Jasena. Pješke u
Trebinje i zatim autobusom u Dubrovnik.
13. – 25.V.1963: Putovanje s ornitolozima Bruno Anfelli iz Coma i dr. Mario Guerra
te dr. Alberto Pozzi, Rudolfo Pozzi i Germana Pozzi iz Postojne do Skadarskog jezera
15.V.1963: Split – Dubrovnik (preko Biokova) – Trebinje – Dubrovnik.
20.V.1963: Dubrovnik – Trebinje – Bileća – Gacko – Čemerno – Sutjeska – Sarajevo.
21.V.1963: Sarajevo – Jajce – Plivsko jezero.
23.V.1963: Plivsko jezero – Plitvička jezera – Rakovica.

16. – 28.IX.1963: Ekskurzija u Liku, Bosnu i Hercegovinu
Učesnici: dr. Janez Matjašič, dr. Boris Sket
18.IX.1963: ...Popodne iz Udbine kroz Lapačko Polje u Bosanski Petrovac i dalje u
Drvar.
19.IX.1963: Titova pećina kod Drvara. U Bosansko Grahovo i u Livno (hotel Dinara).
20.IX.1963: Vodena pećina Mali Duman i pećina Propunta iznad Livna, Veliki ponor
na Livanjskom polju i pećina Suhača.
21.IX.1963: Livno – Glamočko polje – Glamoč – Rore – Božine Livade pod Šatorom.
Iznad sela Rore ispod pećina Vrankovina i druga malo više. Po istom putu nazad
u Livno.
22.IX.1963: Livno – Buško Blato – Vrelo – pećina Jezero (Napomena JM: Možda Vrilo
i 3. pećina), Pećina u ______ Duvno – Duvanjsko polje – Mostarsko Blato –
Mostar (hotel Bristol).
23.IX.1963: Mostar – Buna – Radimlje (bogumilski grobovi) – Stolac – Žegulja – pe-
ćina Golubinka – 20 m i Pećina ca. 200 m NE od restorana na vrhu – Ljubinje
– Strujići – Ravno – Zavala (hotel sa strujom!).
24.IX.1963: Vjetrenica – do kraja!
25.IX.1963: Vozom u Turkoviće: Žira pećina i ponor Crnulja. Nazad vozom u Zavalu.
26.IX.1963: Popodne Zavala – Slano – Neum – Metković – Ploče – Podgora
– Makarska.
19.VII. – 5.VIII.1964: Ekskurzija sa Francuzima na Velebit i u Hercegovinu

Učesnici: Jacques i Jeannine Tisserand, Daniele Dugois, Robert Bouillon (Boubou),
Jean – Pierre Gamblin, Daniel Godard (Marabou) Michel Hardy, Jena-Claude
Liebeaux i Egon Pretner. (JM: Iz kasnijeg teksta u Dnevniku vidi se da su članovi
Speleoclub des Ardennes.)
23.VII.1964: Omiš – Gata – Župa – Vrgorac – Ljubuški – Čapljina – Metković – Neum.
24.VII.1964: Neum.
25.VII.1964: Neum – Dubrovnik.
26.VII.1964: Dubrovnik – Trebinje – Bileća – Gatačko polje – Čemerno.
27.VII.1964: Lukavička pećina (CG), Ršenička pećina (HR) i Pećina Mora (HR) kod
Čemerna. (Napomena JM: sve pećine su u BiH.)
28.VII.1964: Rekognosciranje pećina na Lebršniku s Hardyjem i Gamblinom.
29.VII.1964: 3 pećine u Crvenoj Gredi (HR) kod Dramešine s Hardyjem, Gamblinom
i Godardom. (JM: Sve pećine u BiH.)
112 Prikazi
30.VII.1964: Paćina Đatlo (HR) kod sela Korita. (JM: Pećina Đatlo je u BiH.)
31.VII.1964: Paćina Đatlo (HR) kod sela Korita. (JM: Pećina Đatlo je u BiH.)
1.VIII.1964: Čemerno.
2.VIII.1964: Čemerno – Tjentište – Foča – Goražde – Sarajevo.
3.VIII.1964: Sarajevo.
4.VIII.1964: Sarajevo – Kladanj – Tuzla (Hotel Bristol) – Brčko – Bosanski Šamac –
Slavonski Brod.
19. – 29.VIII.1965: Ekskurzija u Hercegovinu s Francetom Velkovrhom , Borisom

Sketom
21.VIII.1965: Sakupljapo u izvorima Butina i Stinjevac u polju Jezero. Zatim u selo
Veliki Prolog i Vrgorac, gdje smo ručali. Spustili smo se u polje Rastok (izvori su
bili suhi!) i kroz Orahovlje (1 sat je daleko pećina, zato je velika) u Vitinu, gdje
je vodena pećina Vrioštica (HR) (JM: Vitina i Vrioštica su u BiH-) – Monolistra,
dalje u Ljubuški u Gornje Studence, gdje smo posjetili pećinu kod Vrila, blizu
sela Mali Pirići (Napomena J.M.: Treba Mahala Pirići.) (batiscije!) i pećinu iznad
izvora Vakuf. Treće pećine iznad trećeg izvora nismo posjetili. Kako je počelo
kišiti, odvezli smo se u Čapljinu i prenoćili u hotelu.
22.VIII.1965: Čapljina – Metković – Domanovići – Stolac – dolina Bregave (kod
izvora sakupljali) – Dabarsko polje. Prenoćili u šatorima u polju ispod pećine
Sušice, u koju su ušli čamcem Sket i Velkovrh.
23.VIII.1965: Ja posjetio Danojlinu pećinu i prvi dio Ljelješnice. Sket i Velkovrh po-
sjetili Ljelješnicu čamcem i Obodinu pećinu na Dabarskom polju. Velkovrh i
Sket se spustili u periodičnu estavelu Obod na Fatničkom polju. – Dalje preko
Plane u Bileću gdje smo svi posjetili Dejanovu pećinu. Blizu izvora Trebišnjice
prenoćili u šatorima.
24.VIII.1965: Sket i Velkovrh se odvezli u vodenu jamu Čepelicu (JM: tako se zove i
selo), ja sam sačekao na stanici u Bileći Janeza Matjašića. Popodne se odvezli u
Trebinje i Grab, gdje zbog pljuska nismo mogli u vodenu pećinu na Braveniku.
... Prenoćili u Trebinju u hotelu Leotar.
25.VIII.1965: Trebinje – Ravno – Zavala. Sket i Velkovrh u pećinu Bjelušnicu, ja u
Ravno da telefoniram predsjedniku narodnog odbora u Trebinju radi dozvole
za sakupljanje životinja u Vjetrenici. U Vjetrenici popodne vrlo visoka voda, ...
pa nismo mogli do jezera. Prenoćili u hotelu u Zavali.
26.VIII.1965: Iz Zavale željeznicom u Turkoviće. U pećini Crnulji vrlo visoka voda
(najmanje +15 m!), malo manja u pećini Žiri. Iz Zelenikovca vozom nazad u
Zavalu, gdje smo opet u hotelu prenoćili.
27.VIII.1965: Još jednom posjetili Vjetrenicu – Sket ulovio 1 Adriaphaenopsa.

Popodne autom preko Slanog u Trsteno...
Odmor u Dubrovniku od 25.X. do 28.XI.1966, skupa sa dr. Boleom (do 6.XI.1966)

28.X.1966: Autobusom iz Dubrovnika u Trebinje. Prema izvorima kod mosta preko
Trebišnjice kod Dražin Dola. Izvori su jako isticali. Sakupljali u Bobinoj pećini
istočno od Grmljana: Autobusom iz Trebinja nazad u Dubrovnik.
1.XI.1966: Autobusom iz Dubrovnika do Volujca. Pješke u Bihovo i sa vodičem
u Doli pećinu ili „Dolsku pećinu“ – postavio 8 zamki. Zatim u „Pećinu kod
Rasovca“ iznad izvora Zbora. Pješke u Trebinje, autobusom u Dubrovnik.
3.IX.1966: Autobusom u Trebinje. Pješke u Rapte i do „pećine u Zelenikovcu“ (sino-
nimi „Matulić – Hohle“, „Matulić pećina“, Verhoef). Iz Trebinja autobusom u
Dubrovnik.
8.XI.1966: Autobusom do Volujca, zatim pješke kroz Bihovo do Kremenog Dola, gdje
sam dobar sat tražio „Pećinu na Pošaniku“ – 2 Tapinopterus anophthalamus,
par Neotrechus sutiuralis. Pješke nazad u Bihovo, zatim autobusom u Trebinje i
Dubrovnik.
9.XI.1966: Autobusom u Trebinje, zatim vozom do stanice Crvene Stijene. ... Zatim
u Petroviće. Posjetio porodicu Tejović. Saznao za Crnilovu pećinu na Stražišću
(uz cestu).
11.XI.1966: Autobusom do Aleksine Međe. S vodičem iz Rasovca u pećinu Veliki
Zazubac – postavio 4 zamke i Mali Zazubac – postavio 2 zamke. Pješke u Trebinje,
posjetio gospođu Emi Lokenbauer. Autobusom iz Trebinja u Dubrovnik.
20.XI.1966: Autobousom iz Trebinja do Volujca, zatim pješke u Bihovo i u Doli peći-
nu. Kiša! Pokupio zamke u pećini. Pješke u Trebinje i autobusom u Dubrovnik.
25.XI.1966: Autobusom do Aleksine Međe. Pješke u pećine Veliki i Mali Zazubac
kod Rasovca – pokupio zamke, zatim preko planine skoro 3 sata (!!) po kiši do
Pećine u Zelenikovcu na Petrini kod Rapti, gdje sam pokupio zamke. Vozom
naveče iz Trebinja u Dubrovnik.
2. – 15.VII.1968: Ekskurzija u Bosnu s dr. J. Boleom i njegovom Majdom

2.VII.1968: ... u Bihać (prenoćili u hotelu Park). Tokom putovanja kod izvora Klokot.
3.VII.1968: Iz Bihaća u Vedro polje do izvora Lise. Kaurska pećina iznad izvora na
zabranjenom vojnom području. Pećinu Duparicu kod Čekrlija zatvorila i ogra-
dila vojska, zato nam je bila nedostupna. Izvor Privalica kod Bihaća je kapti-
ran za vodovod. Iz Bihaća preko Ripča u Praščijak, gdje smo posjetili Jelinu
114 Prikazi
pećinu – vodena pećina. Na putu do Bosanskog Petrovca smo posjetili malu

pećinu Turkovac (Napomena J.M.: Treba Tarkovac.) između Dubovskog i Lipe.
Prenoćili u hotelu Grmeč u Bos.Petrovcu.
4.VII.1968: Iz Bosanskog Petrovca autom u Čatrnju. Posjetili vodenu pećinu Palež,
zatim Golubnjaču – postavio 3 zamke, Novačićevu pećinu – postavio 1 zamku.
Dragišićevu pećinu nismo posjetili zbog dubokog kravljeg blata, ali zato obli-
žnju Cigansku pećinu: lijeva je manja, desna je cca 50 m duga – postavio 5 za-
mki. Vratlili se u Petrovac.
5.VII.1968: Iz Bos. Petrovca odvezli se ponovo u Čatrnju, gdje smo posjetili veliku
Rakovića pećinu – postavio 8 zamki. Popodne se odvezli u Smoljanu, odakle
smo posjetili veliku Ledenicu – postavio 4 zamke. Vratili se u Bos. Petrovac.
6.VII.1968: Bos. Petrovac – Hrustovo, odakle pješke u Hrustovačku pećinu – posta-
vio 10 zamki. Prenoćili u hotelu Sana u Sanskom Mostu.
7.VII.1968: Autom iz Sanskog Mosta do Dolca, zatim 1 sat pješke do izvora Dabra,
gdje je ogromna Dabarska pećina, u kojoj nam je duboko jezero prepriječilo
daljnje prodiranje u pećinu. Vratili se u Dolac, zatim autom do Mrkonjić Grada,
gdje smo prenoćili u hotelu Krajina.
8.VII.1968: Mrkonjić Grad – Mlinište. Popodne autom do Dragnića, zatim pješke do
izvora Plive. Po istom putu nazad u Mlinište, gdje smo prenoćili u kući šumske
uprave.
9.VII.1968: Mlinište – vrelo Sane – Mlinište.
10.VII.1968: Mlinište – Trljica (gdje je mala Sniježnica) – Mlinište. Kod naselja
Riđuša (na karti Vasići) posjetili Ledenicu. Nedaleko od Ledenice kod ponora
duboka pećina (? 40 m). Popodne kroz Mrkonjić Grad u Jajce, gdje smo preno-
ćili u hotelu Turist.
11.VII.1968: Jajce – Vodenice s autom, zatim pješke u Gornje Mile, gdje smo našli vo-
diča do Papča ili Papine pećine na Griču u Goloj planini. Vratili se do vodenica
na Plivi, gdje smo se kupali. Popodne u Travnik, gdje smo se naveče sastali u ka-
fani Lipa sa članovima planinarskog društva (E. Jablanović, Ibro Kajmaković).
(JM: Također i članovi Speleološke sekcije...). Prenoćili u hotelu u Travniku.
12.VII.1968: Do podne kod izvora kod Putičeva i Šumeće u Travniku. Popodne sa
Ernestom Jablanovićem i J. Boleom u 450 m dugoj pećini Kruščici, gdje smo na
masnom papiru, što su ga travnički speleololozi ostavili na kraju pećine , ulovili
batyscije – po cijeloj dužini pećine postavili 10 mesnih zamki. Vratili se u Travnik.
13.VII.1968: Travnik – speleološki dom kod Sebešića u Kruščićkoj planini. Posjetili
Vilinsku pećinu – postavili 10 zamki. Prenoćili u speleološkom domu, gdje se
skupilo mnogo speleologa i planinara. Zapalili veliku vatru.
14.VII.1968: Autom Sebešić – Travnik – Jajce – Banja Luka – Okučani – Zagreb –

Ljubljana, željeznicom u Postojnu.
20.VII. – 13.VIII.1968: Ekskurzija u Bosnu i Hercegovinu s P. Robert, Christino i
Boudewijn Deeleman i Marietto Dekking
21.VII.1968: Slunj – Bihać – Bosanski Petrovac – Čatrnja, gdje smo postavili šatore u
blizini pećine Golubnjače. Popodbe (JM: vjerovatno prijepodne) pokupili zamke
u pećini Golubnjači i Novačićevoj pećini. Popodne kiša.
22.VII.1968: Dopodne u blatnoj vodenoj Budžinoj pećini. Popodne se odvezli u
Smoljanu, gdje sam pokupio zamke u Ledenici. Nazad u Čatrnju.
23.VII.1968: U pećini iznad kuće Proščića u Čatrnji ulovila je Marjetta Dekking pe-
ćinske tvrdokrilce. Pokupio zamke u Ciganskoj pećini i Dragišića pećini – u toj
pećini Laemostenus cavicola subsp. Leg. Deeleman. Popodne se odvezli u Sanski
Most – prenoćili u hotelu Sana.
24.VII.1968: Sanski Most – Hrustovo. Pokupio zamke u Hrustovačkoj pećini. Zatim
kroz Ključ u Mlinište, gdje smo prenoćili u kući šumske uprave.
25.VII.1968: Spustio se 20 m duboko u Ledenicu u Pločnom dolu, koja je još dublja
(cca 20 m?), zatim sakupljali u Ledenici kod Riđuše (na karti Vlasići). Podne sa-
kupljali u Donjoj pećini kod Javorovih Potoka, posjetili Gornju pećinu, udaljenu
cca 100 m od Donje pećine. Po kiši se odvezli nazad u Mlinište.
26.VII. 1968: Mlinište – Mrkonjić Grad – Jajce – Donji Vakuf (pećina u Elezovcima
zatrpana!) – Travnik – speleološki dom kod Sebešića u Kruščićkoj planini.
Pokupio zamke u Vilinskoj pećini. Prenoćili u speleološkom domu, gdje je bilo
veselo društvo planinara iz Novog Travnika i speleologa iz Travnika.
27.VII. 1968: Odvezli se do pećine Kruščice, gdje sam pokupio zamke. (*na osnovu
uhvaćenih primjeraka na tim zamkama su bile opisane dvije nove vrste, naime
Antrosedes longicollis Pretner, 1970 i Leonhardia droveniki Perreau 1999 – napo-
mena urednika). Zatim dalje u Kiseljak, gdje smo prenoćili u hotelu – motelu.
28.VII.1968: Otputovali u Kreševo, gdje smo posjetili Veliki Oklop. U Kreševu ručali,
zatim kroz Sarajevo do pećine Bijambare – preko 100 Antroherpona! U gor-
njoj pećini Bijambare nikavih pećinskih tvrdokrilaca. Posjetili također ponor
Bijambare sa vodenicom pred ulazom u pećinu – ponor. Prenoćili u šatorima
nedaleko od tih pećina.
29.VII. 1968: Odputovali u Sarajevo posjetiti Zavod za zaštitu spomenika radi do-
zvole za sakupljanje pećinske faune u BiH. Popodne otputovali kroz Mostar u
Nevesinje. Prenoćili u šatorima između Nevesinja i Kifinog Sela.
30.VII. 1968: Izjutra s dr. P. R. Deelemanom otputovali u Bišinu, gdje smo sakuplja-
li Antroherpon ganglbaueri – postavio 6 zamki. Zatim sam postavio u pećini
116 Prikazi
Šnjetici – 3 zamke, u Provaliji i pećini Novakuši – po 10 zamki. Prenoćili u

šatorima blizu Nevesinja.
31.VII. 1968: U Sr. Brataču saznali da je Pećina na Pločnom brdu (kota 1123) dublja
od 20 m! Poslije otputovali do Rakove Noge i dalje do Džinove Mahale. Pješke
do ponora Vranjača, gdje sam postavio 10 zamki. Nazad u Nevesinje, gdje smo
prenoćili u šatorima.
1.VIII. 1968: Dopodne popravili rezervoar za benzin u Nevesinju. Popodne otpu-
tovali kroz Kifino Selo – Ulog – Kalinovik do Dobre Vode, gdje smo postavili
šatore.
2.VIII. 1968: Sakupljali u sljedećim pećinama kod Dobre Vode: Pećina u Glavičinama
– postavio 6 zamki, Pećina u Rakovcu – postavio 4 zamke, Pećina Zovnjak veća –
4 zamke, Pećina Zovnjak manja – 3 zamke. Prenoćili u Dobroj Vodi u šatorima.
3.VIII. 1968: Autom do Krbljina, gdje smo posjetili Ledenicu – postavio 5 zamki.
Zatim nazad u Kalinovik i posjetili vrlo dugi periodični ponor Kneždo ispod
sela Božanovići. Navodno se na drugoj strani brda izađe vani u pećini Brabor.
Na Vranjoj Glavi južno od Kalinovika je Čavčina jama „navodno bez dna“. Kiša
skoro cijeli dan. Prenoćili u Dobroj Vodi.
4.VIII. 1968: Dobra Voda – Foča – Tjentište (ručali u hotelu) – Čemerno. Posjetili
Ršeničku pećinu i Lukavičku pećinu – u kojoj sam postavio 5 zamki. Prenoćili
u hotelu u Čemernom.
5.VIII. 1968: Dopodne otputovali po lijepoj novoj cesti do Orlovačkog jezera na
Zelengori. ¾ sata daleko od jezera je kakvih 25 m duboka Ledenica. Vratili se
u Čemerno, zatim kroz Avtovac u Milenkoviće, gdje smo prenoćili u šatorima.
6.VIII. 1968: Izjutra u samo 6 m dugu rupu bez imena pod Oštrom Glavicom /kota
1402/ zatim u veliki abri Golubnjača, Veliku Snježnicu u Radenom Podu i cca 15
m dugu i osvijetljenu pećinu Šupljaku. Prenoćili u Milenkovićima.
7.VIII. 1968: Izjutra s Deelemanom i njegovim sinom u Vilinoj pećini. Otputovali
kroz Avtovac – Gacko – Fojnicu – Kifino Selo u Nevesinje (ručali u hotelu). U
pećini Novakuša pokupio zamke, zatim također u Šnjetici kod Kifinog Sela. Na
ulazu u dolinu s pećinom Provalijom postavili šatore. Cijeli dan kiša, po noći je
kiša lila.
8.VIII. 1968: Dopodne gospođa Deeleman i Marjetta pokupili zamke u pećini
Provaliji. P. Robert Deeleman, njegov sin Boudewijn i ja smo otputovali do
Rakove Noge i dalje do Džinove Mahale, zatim pješke do naselja Kovačevići.
Deelemanovi su sakupljali u pećini Rušpiji, ja sam pokupio zamke u ponoru
Vranjači. Povratak prema šatorima na ulazu u dolinu sa pećinom Provalijom.
9.VIII. 1968: Otputovali kroz Ulog u Kalinovik i do Krbljina, gdje sam pokupio
zamke u Ledenici. Ručali u Kalinoviku. Popodne pokupili zamke u Pećini u
Glavičinama u Rakovcu, pećini Zovnjak veći i Zovnjak mali. Prenoćili u šatori-
ma kod Dobre vode.
10.VIII. 1968: Dobra Voda – Miljevina – D. Budanj gdje smo posjetili pećinu Toplicu
– u unutrašnjosti cca 10 m duboka stepenica i vrlo dugu Ledenjaču – ispod nje
je ponor. Zatim u Foču (ručak u novom hotelu), Tjentište, u Čemernom poku-
pio zamke u Lukavičkoj pećini. Prenoćili u hotelu.
11.VIII. 1968: Čemerno – Avtovac – Gacko – Stepen, kod Kobilje glave sakupljali u
pećinama: Đatlo, Pećina u Pejovim Torinama, Pećina kod Pejovih Torina, pe-
ćina Klenovača i Pećina u Jabukovcu pokraj ceste. Zatim dalje u Bileću, gdje
smo večerali u novom hotelu i dalje do Moškog , gdje smo prenoćili u našim
šatorima.
12.VIII.1968: Moško – Trebinje – Bihovo, gdje smo posjetili Doli pećinu – Komolac
– Makarska. Prenoćili u šatorima, noću oluja!
1.- 17.VII.1969: Ekskurzija u Bosnu i Hercegovinu sa dr. J. Boleom

1.VII.1969: Vozom iz Postojne u Ljubljanu, zatim autom u Zagreb – Bos. Gradišku
– Banja Luku – Jajce – Travnik i Sarajevo. Na Komaru (prije Travnika) ručak, u
Kampingu kod Ilidže večera.
2.VII.1969: Kod Ržehaka u Sarajevu uzeo dozvolu za speleološka istraživanja.
Popodne preko Trnova u Kalinovik.
3.VII.1969: Iz Kalinovika u Gvrozno Polje, zatim pješke na Treskavicu – Vratlo –
Spasovača – Planinarski dom Josip Sigmund u Kozjoj Luci – Veliko i Bijelo je-
zero – bez puta na Malo Vratlo – dolinom (mnogo Lilium bosniacum) u Gvozno
Polje, zatim autom nazad u Kalinovik. 10 sati hodanja.
4.VII.1969: Dopodne posjetili pećinu u Knež Dolu – cirka 500 m duga vodena jama
sa izlazom u pećini kod vrela Brabor; tu su još dva izlaza, odnosno ulaza, jedan
iznad drugog.
5.VII.1969: Kalinovik – Dobra Voda, gdje smo posjetili Pećinu u Glavičinama. U
Miljevini ručak. Kod sela Donji Budanj postavio u pećini Ledenjači – 9, u pećini
Toplici – 7 zamki. Toplica je veliki, podzemni kanjon, koji se strmo spušta prema
dolje. Radi manjka ljestvica nismo prodrli do dna. Dalje kroz Dočo (Napomena
J.M.: Treba Foču.) u Tjentište. Kod Popovog mosta u potoku Hrčavki sakupljao
Hydrene.
6.VII.1969: Dopodne šetnja Sutjeskom, popodne u Foču po benzin, zatim nazad na
Tjentište.
118 Prikazi
7.VII.1969: Autom do Lokve Dernečište kroz prašumu Perućicu, zatim pješke na

Maglić. Bogat ulov. Kiša i Jožina „prečica“. Lijep pogled! U 18.30 smo bili na
vrhu Maglića, negdje oko 22 sata kod auta prije Lokve Dernečište, oko 23 sata u
Tjentištu, vrlo žedni! 11 sati na nogama.
8.VII.1969: Dopodne odmor, spremanje materijala. Naveče sa ing. Fukarekom u
hotelu.
9.VII.1969: Iz Tjentišta u Čemerno. Sakupljanje u Hrast Vrelu, Jože posjetio Pećinu
iznad Hrast Vrela. Popodne autom i pješke do lovačke kuće kod Orlovačkog
jezera. Magla i kiša! Kuća je bila zatvorena. U povratku smo sakupljali kod pla-
nine „Podklanac“ na Zelengori.
10.VII.1969: Dopodne postavio u Lukovačkoj pećini – 7 zamki (3 u gornjem, 4 u
donjem kanalu). Zatim sakupljao na Živnju (kota 1615 m). Nijednog čobana
nismo našli da bi nam pokazao ledenu pećinu.
11.VII.1969: Magla i kiša cijeli dan onemogućila uspon na Lebršnik.
12.VII.1969: U pećini Mori u gornjoj pećinu na ivici stijene iznad glavne pećine posta-
vio 3 zamke. Popodne otputovali iz Čemerna u Gacko. Na putu lovio Hydraene
u potoku Vrba, zatim u potoku Gračanica kod Gacka. Prenoćili u hotelu.
13.VII.1969: Uspon na Lebršnik. U Vilinoj pećini pod vrhom postavio 13 zamki, bo-
gat ulov! Hladan, jak vjetar, bilo je jako hladno pri usponu gore! Nazad u Gacko.
14.VII.1969: Iz Gacka otputovali do Garevske ili Dobreljske pećine, koja je ponor
Ljeljeničkog potoka. Popodne smo bezuspješno tražili na brdu Jelovac pećinu
Dragaljicu.
15.VII.1969: Iz Gacka preko Stepena, Korita do Poljice u podnožju Troglava. Pješke
na trigonometar 1556 Bobija na Troglavu. Po istom putu nazad u Gacko.
16.VII.1969: Iz Gacka do Klinjeg jezera, zatim u Čemerno, na putu od tamo pre-
ma Tjentištu sakupljao Hydraene u potoku Klobučarici. U Tjentištu se sastali
sa dr. Wraberjem, Zupančićem i Puncerjem i crtačem Miletom te učesnicima
Sarajevskog simpozija o balkanskim prašumama (iz Italije dr. Poldini i drugi).
Prenoćili u Omladinskom centru.
17.VII.1969: Iz Tjentišta u Foču, odakle je dr. Bole otputovao nazad u Ljubljanu.
Popodne sam sakupljao Hydraene u Sušjenom potoku (Napomena J.M.: Treba
Susješni potok.) blizu željezničke stanice Foča. Prenoćio u hotelu Zelengora.
18.VII.1969: Dopodne sakupljao Hydraene u potoku kod Patkovine, popodne u ma-
lom potoku na periferiji Foče na podnožju Crnog Vrha i u potoku ispod sela
Biokovo.
19.VII.1969: Sakupljao Hydraene u potoku kod Donjeg Prevrača blizu Foče.
20.VII.1969: Iz Foče pješke u Brod, putem sakupljao u malom potoku prije Broda. Od
Bistrice do Avdagića Luke, odakle sam se vratio vozom u Foču. Popodne došli
Deelemanovi.
21.VII.1969: Iz Foče autom u Donji Budanj, gdje smo pokupili zamke u pećini
Ledenjači i pećini Toplici. Nazad u Foču. Naveče folklorna predstava Beograđana.
22.VII.1969: Iz Foče u Tjentište, zatim do Perućice i nazad u Tjentište i dalje u
Čemerno. Popodne pokupio zamke u pećini Mori i Lukavičkoj pećini. Prenoćili
u Čemernu.
23.VII.1969: S Boleom, Leticijom i Robertom na Lebršnik, gdje sam u Vilinoj pećini
pokupio zamke. Nazad na Čemerno.
24.VII.1969: Iz Čemerna u Gacko – Avtovac i Mulje, gdje smo posjetili periodični
izvor Pećinu Vučić – 1 Monolistra leg, Christa Deeleman. U Luki kod Bobotovog
Groblja na putu prema Nikšiću Ponor s mlinom. (CG) Dalje kroz Krstac do
Javljena, gdje smo prenoćili u šatorima pod školom.
27.VII.1969: .... Nikšić – Podbožur – Osječenica – Lastva – Trebinje (Hotel Leotar).
28.VII.1969: Trebinje – Ćilipi – Dubrovnik – Ćilipi (Robert Deeleman otputovao
kući u Nizozemsku) – Trebinje – Bunar Oko (CG) (Napomena J.M.: Bunar
Oko je u BiH.) u cca 60 m dugu periodični izvor Buk (CG) (Napomena J.M.:
Buk u BiH.) (isto?). Popodne iz Trebinja preko Lastova (Napomena J.M.: Treba
Lastve.) – Osječenice do Rudine, gdje smo prenoćili u šatorima blizu kuće
Petrović (Radivoj pukovnik sudac sa djecom, prijateljem i djevojkom).
4. VIII.1969: Posjetili malu suhu Kerovaču pećinu (CG) kod Ništica (?). Zatim iz
Javljena, kroz Krstac, Avtovac u Gacko. Popodne kod jezera Klinje, gdje niko ne
zna za Kadinu pećinu. Prenoćili u hotelu Metohija u Gacku.
5.VIII.1969: Gacko – Bileća – Vilusi – Osječenica. ...
8.VIII.1969: Rudine – Osječenica – Lastva – Trebinje – Mokošica – Močiljska špilja
(HR) – nazad u Trebinje, gdje smo prenoćili u hotelu Leotar.
9.VIII.1969: Trebinje – Split – Klis ....
25.V. – 20.VII.1970: Ekskurzija s dr. J. Boleom i dr. A. Martinčičem u Sandžak

14. VII.1970: Dubrovnik – Trebinje – Dražin Do, autom skoro do Bobine pećine kod
Grmljana, gdje smo se spustili do tekuće vode (Troglocaris!). U periodičnom
vrelu Tučevac kod Dražinog Dola niz stepenice do horizontalnog hodnika ko-
jih 50 m do bazena na kraju pećine. Vratili se u Dubrovnik.
15.VII.1970: Autom iz Dubrovnika do Zavale, zatim vozom do Zelenikovca. Sakupljali
u Žiri pećini – Bole ulovio na dnu Adriaphaenops pretneri ženku!, ja samo
120 Prikazi
Neotrechus crnuljensis i Neotr. meixneri i u ponoru Crnulji – par Neotrechus

crnuljensis. Vozom se iz Turkovića vratili u Zavalu, gdje smo posjetili igumana
Petrovića u manastiru. Autom se kasno vratili u Dubrovnik.
17.VII.1970: Metković – Gornji Studenci (asfaltirana cesta od Ljubuškog!), gdje sam
postavio po 4 zamke u pećini Vrelo (HR) i pećini Vakuf (HR). (Napomena J.M.:
Obe pećine su u BiH.) Poslije toga smo se odvezli do slapa Kravice, gdje smo se
oprostili od Jože i Majde. Odvezli smo se preko Čapljine – Stoca do Dabarskog
polja. Prenoćili u šatorima pored Divina.
18.VII.1970: Na putu prema Danojlinoj pećini urušio se mali most i zgnječio moju li-
jevu nogu, ali usprkos tome sam postavio 5 zamki u Danojlinoj pećini i 4 zamke
u pećini Podosojnici. Prenoćili u šatorima.
19.VII.1970: Zato što mi je noga otekla i pošteno boljela, odmarao sam u šatoru.
Deelemanovi posjetili Veliku pećinu na Fatničkom polju, popodne Deeleman
sa sinom bezuspješno tražio pećine kod Plane, jer nisu našli vodiča. Prenoćili u
šatorima.
20.VII.1970: Plana – Bileća – Trebinje (dr. Dekleva je bio mišljenja da kosti nisu po-
lomljene) – Dubrovnik, gdje su u bolnici slikali nogu i potvrdili da kosti stvarno
nisu polomljene ili napukle.
31.III.- 10.IV. 1972: Ekskurzija na otok Cres, u okolinu Žegarja kod Obrovca, Knina
i Bos. Grahova
Učesnici: Christa, Jannis, Boudewijn i P. Robert Deeleman, Marjetta Dekking i E.
Pretner
6. IV.1972: Putovali po kiši iz Otišića preko Knina u Bosansko Grahovo. Postavili ša-
tor u borovoj šumi pored ceste između Grahova i Resanovaca, ja sam prenoćio
u motelu u Grahovu.
7.IV.1972: Tokom noći je zasniježilo, sva brda su bijela, smrzlo. Autom u Resanovce,
gdje smo posjetili Suvu pećinu – 4 zamke, Mokru pećinu – 6 zamki i Ledenu
pećinu (Napomena J.M.: Ledenica.) u kojima smo postavili zamke. Ledena pe-
ćina je vrlo duga, cca 600 m hodnika sa velikom dvoranom! Prenoćili u motelu
u Bos. Grahovu.
8.IV.1972: Autom se odvezli u Crni Lug, zatim cca 250 m više na stmom padini
Dinare planine u Jakovsku pećinu, u kojoj je Bol Deeleman išao preko velikog
bazena s vodom do kraja pećine. Prenoćili u šatorima kod Bosanskog Grahova.
9.IV.1972: Autom do naselja Marinkovci, gdje smo posjetili Cevičkovu pećinu, koja
je periodični ponor voda na polju. Bez uspjeha smo tražili pećine između
Marinkovaca i naselja Rore pećine (na Marinom brdu).
10.IV.1972: Bol Deeleman se spustio po užetu u Hajdučku pećinu iznad restorana

pored ceste kod sela Stožišta (- 20 m). Zatim se vratili u Postojnu.
25.IV. – 28.IV. 1972: Ekskurzija u sjevernu Dalmaciju i Bosansko Grahovo
Učesnici: J. Bole, B. Drovenik i E. Pretner
27.IV.1972: Iz Knina otputovali u Bos. Grahovo i u Resanovce. Pokupili zamke u Suhoj
pećini, Mokroj pećini i u Ledenici. Otputovali preko Vijenca (lovili Carabus-e!)
u Drvar, gdje smo prenoćili.
28.IV.1972: Iz Drvara preko Bos. Grahova – Bihać – Karlovac vratili se u Ljubljanu i
Postojnu.
13.VII. – 6.VII.1972: Ekskurzija u Dalmaciju, Crnu Goru, Makedoniju i Bosnu
Učesnici: Christa, Boudewijn i R. Deeleman, Marietta Dekking, Egon Pretner
15.VII.1972: U Slijepoj pećini (HR) kod Golića, Dugopolje. Otputovali preko Splita –
Metkovića do Omble i zatim do Osojnika, gdje smo prenoćili u školi.
16.VII.1972: Posjetili s vodičem Debelin pećinu (HR) kod Osojnika (Napomena J.M.:
Debelin pećina je u BiH.), još uvijek u Dalmaciji, skoro na dalmatinsko – herce-
govačkoj granici. Popodne kiša!. Prenoćili u Osojniku.
17.VII.1972: Sa župnikom don Petrom Franjićem prvo u Grepce, zatim sa vodičem u
Kali pećinu. Pravo nazad u Osojnik.
18.VII.1972: Iz Osojnika putovali do Titograda. ...
3.VIII.1972: Zaborje – Donja Brezna – Pivski manastir – Foča – (ručak) – Savina
voda prije Pala na Romaniji planini (Napomena J.M.: Ovdje je Pretner pomiješao
pravac puta – Savina Voda je između Metaljke i Pljevalja.), gdje smo nabrali
mnogo gljiva i pripremili ih za večeru. Tu smo kampirali.
4.VIII.1972: Savina voda – Pale – Sarajevo – Travnik – Jajce – Šipovo. Posjetili pećinu
kod Sokograda kod Sokoca. Kod Sokoca kampirali.
5.VIII.1972: Sokolac – Šipovo – Jezero – Jajce – Banja Luka (popravili nosač amor-
tizera, koji se odlomio u tijelu!) – Sanski Most – Gornji Kamičak. Posjetili
„Pećinu“ u Sani pod Kamičkom. Kampirali kod Kamička.
6.VIII.1972: Još jednom posjetio s R. Deelemanom „Pećinu“ u Sani. Zatim Sanski
Most – Novska – Gornji Rajci (tu tražio Hydraene) – Novska – Zagreb –
Ljubljana – Postojna.
15. – 22.IV.1973: Ekskurzija u Bosnu, Hrvatsku i Sloveniju s P. Robert, Boudewijn i

Christa Deeleman te Mariettom Dekking
15. 4.1973: Postojna – Ljubljana – Zagreb – Novska – Prijedor (ručak) – Sanski Most
– Ilidža.
122 Prikazi
16.IV. 1973: Ilidža – Gornji Kamičak, „Pećina uz Sanu“ – postavio 8 zamki – Gornji
Ramići, Radina pećina, ponor Potoci i ponor Duljkova bara – Ključ.
17.IV. 1973: Ključ – Sitnica – Mačkići – Mačkića pećina – Sitnica – Ključ.
18.IV. 1973: Ključ – Gornja Sanica – pećina Jezernica kod izvora – rudarski rov SE Od
Gornje Sanice W malo iznad ceste Ključ – Mrkonjić Grad – Šipovo. Prenoćili u
hotelu Sokočnica.
19.IV. 1973: Deelemanovi posjetili pećinu kod Sokograda kod Sokoca. U Šipovu
nismo dobili dozvolu za spavanje pod šatorima i za obilazak pećine kod sela
Vaganj. Kroz Mrkonjić Grad – Ključ – Bihać do Plitvičkih jezera. Prenoćili u
šatorima u kampingu. Tokom noći 15 cm snijega.
13.VII. – 9.VIII.1973: Ekskurzija sa porodicom Deeleman u pećine Jugoslavije i
Grčke Makedonije
Učesnici: dr. P. R., Christa i Jannis Deeleman
5.VIII.1973: Zlot – Bogovina – u potoku iza Bogovine skoro ništa – Beograd –
Županja – Kladanj – Brateljevići, obišli Brateljevićku pećinu, ulaz 9,5 oC, unutra
11,2 oC, jer ide strmo dole – Bijambare. Kampovali u šumi.
6.VIII.1973: Pećina Bijambare – nakon ulaza 3oC – Sarajevo (obišli u Muzeju Sofiju
Nikšić) – Trčanj – Mjesna Luka (Napomena J.M.: Treba Tarčin – Mehina Luka)
Popodne autom skoro do Laništa, zatim pješke s vodičem do jame Ledenice
1,5 oC. Kampovali pored potoka, negdje iza cestovne rampe. U potoku lovili
Hydraene.
7.VIII.1973: Autom u Lanište, zatim ¾ sata pješke do pećine Megare na Opančaku – 5
oC na kraju, 4,6 oC na najnižoj tački. Policija zabranila kampovanje. Otputovali
do Kiseljaka, gdje smo prenoćili u Park hotelu (skandalozne sobe za Din 60.-)
8.VIII.1973: Kiseljak – Teslić – Rastuša (do nove škole), zatim pješke ¾ sata do
Rastuške pećine, također Subotića pećine i Hrnjine pećine, nazvana tako jer je
u Hrnjinom brdu. Trigonometar 432; cca 360 m nadmosrka visina ulaza, 13 oC
gdje se pećina račva, pećina duga par stotina metara, horizontalna, puna guana
šišmiša, vrlo vlažna. Kojih 100 m niže je veliki abri s ponorom sada suhog po-
toka. Vratili se u Teslić, zatim kroz Slavonski Brod – Novu Kapelu – prije sela
Vrhovci Gradski pored puta na rubu hrastove šume kampovali.
29.VI. – 22.VII.1974: Ekskurzija s dr. P. R. Deelemanom, njegovom ženom Christom

i sinom
12.VII.1974: Otputovali preko Čapljine u Nevesinje, gdje smo obišli pećinu Novakušu
u Bišini -3,2 oC na dnu, 17 oC na ulazu. Na vrhu nadstropa 950 m, na ulazu u
dnu vrtače 900 i na dnu pećine 85 m nad morem!. Prenoćili u šatorima u dolini,
gdje se nalazi pećina Provalija, blizu sela Plužine.
13.VII.1974: Dopodne obišli pećinu Provaliju, ali samo desni kanal, jer u lijevom,
većem kanalu voda je bila previsoka. Popodne sam sakupljao ob rijeci Zalomki.
14.VII.1974: Plužine – Fojnica – Gacko – Avtovac – Ključ, zatim pješke do Viline
pećine. Pri povratku sakupljao Hydraene u potoku _______ na Gatačkom polju
i u Fojnici. Prenoćili opet u Plužinama.
15.VII.1974: Plužine – Obrnja. S vodičem do pećina mala Đeverđela, u kojoj je malo
iza ulaza cca 10 m duboki skok i Velika Đeverđela, u kojoj je kojih 30 m od ulaza
strmina približno 10 m prema dole. Za obilazak ovih pećina su potrebne ljestvi-
ce!. Velika Đeverđela 820 m n.m.., 7,2 oC, Mala 800 b n.v. Vratili se u Plužine.
16.VII.1974: Plužine – Nevesinje – Mostar – Omerovići – defekt na gumi auta. Pećina
„Dana“ (Napomena J.M.: Treba Dahna.) je bila začepljena s velikim kamenjem.
Neki povjerenik Milicije je tražio posebno odobrenje opštine Duvno, zbog čega
nismo smjeli otkopati pećine!. Otputovali u Imotski, gdje smo prenoćili u hotelu
„Imota“. Popodne sam se kupao u Modrom jezeru.
17.VII.1974: Imotski – Peć Mlinovi (Napomena J.M.:Treba Mlini.), gdje smo posjetili
vrlo prostranu i nekih 100 m dugo pećinu Ravnico (HR). (Napomena J.M.: Treba
Ravlića pećina; nalazi se u BiH.) Razgledali smo također veliki izvor Tihaljine,
za čiji obilazak treba čamac. Pokupili zamke u pećini Čelar (HR), Svaguše (530
m n.m. 12 oC na kraju).
3.IX. – 15.IX.1975: Ekskurzija sa biolozima Ljubljanskog univerziteta na Popovo po-

lje, Hercegovina
Učesnici: dr. Boris Sket – vođa, Ignac Sivec, Anton Novak, Velika Kuštor, Rado
Smerdu, Nada Primožič, Štangelj Mojmir, Velkovrh France.
3.IX.1975: Otputovali sa starim kombijem Inštituta za raziskovanje krasa preko
Zagreba – Karlovca – Bihaća – Bos. Petrovca – D. Vakufa – Prozora u Jablanicu,
gdje smo prenoćili u hotelu.
4.IX,1975: Odputovali iz Jablanice preko Mostara – Metkovića – Neuma i Slanog u
Zavalu, gdje smo se smjestili u motelu. Popodne izmjerili pećinu Bjelušicu. Ja i
Nada obišli igumana samostana kaluđera Petkovića.
5.IX.1975: Sa Novakom produžio u Vjetrenicu do sifona pred jezerom cirka 100 za-
mki (svakih 10 m).
6.IX.1975: sa Sketom i Velkovrhom autom iz Zavale preko Ravnog u Strujiće. U Babi
pećini postavio 3 zamke, Velkovrh je našao 1 Neotrechus, u vodi na dnu glavnog
rova 1 Proteus, 1 Troglocaris i mnogo naplavljenih puževa. U Meginji smo bili
124 Prikazi
samo u prvom dijelu, jer za dalje prodiranje nismo imali dovoljno opreme sa
sobom.
7.IX.1975: Vozom iz Zavale u Turkoviće, svi (osim Novaka i Štangelja). U pećini
Crnulji brojne Neotrechus cnuljensis i Velkovrh našao 1 Anthroherpod apfel-
becki. Nestali Delaster dichrous i Speleaeoella, sve Mariguije (Napomena J.M.:
Vjerovatno treba Marifugije.) mrtve. U pećini Žiri postavio 7 zamki. Pješke u
Zelenikovac i vozom u 18.30 vratili se u Zavalu.
8.IX.1975: S Novakom i Sivcem postavio zamke oko ulaza Vjetrenice i u Dimini peći
blizu nje (3 dubinske!). Posjetili Vražju pećinu negdje nad poljem. Na potoku (iz
Lukavca) postavili driftne mreže.
9.IX.1975: Otputovali Sivec, Velika, Mojmir, Tone i ja u Grepce, preko Slanog,
Mokošice i Osojnika. U pećinama Poganjači i Reznici postavili zamke. Prenoćili
vani po lijepom vremenu.
10.IX.1975: Postavili zamke u Staroj i Novoj Đurkovini kod Grebaca, u Staroj je
Mojmir našao 2 Speonesiotes. Potom otputovali u Cavtat, gdje smo posjetili
Šipun pećinu (HR) – izmjerili, našao još 3 Speonesiotes. Navečer se vratili u
Zavalu.
11.IX.1975: Tražili bez uspjeha neku pećinu sa potokom. „Navodno“ je vlasnik ze-
mljišta zatrpao pećinu i neće da kaže gdje je ulaz u pećinu. Popodne lovili vode-
ne kukce u potoku. Uglavnom odmor.
12.IX.1975: S Novakom, Štangljem i Sketom pokupio zamke u Vjetrenici od sifona
prije jezera (cca 100 Anthoherpon, više Speonesitoes, nekoliko Neotrechus, samo
na ulazu neke male batiscije). Vani je lilo!
13.IX.1975: S Novakom pokupio zamke, u Dimini peći u dubokim zamkama
Tapinopterus anophthalamus.
14.IX.1975: Dopodne pospremali, Sket i Velkovrh su dopodne otputovali, ostali
popodne kombijem u Dubrovnik, gdje sam ih ostavio. Drugi su otputovali u
Grepce, da bi pokupili zamke u pećinama Poganjači, Reznici i obje Đurkovine.
20.IX.1975: Od 14 popodne do naveče u Dubrovniku. (Napomena J.M.: Možda treba
15.IX.1975. budući da je ekskurzija u tom periodu.)
20. – 28.IX.1975: Ekskurzija na Popovo polje s biolozima Biološkog instituta Slovenske
akademije
Učesnici: dr. Jože Bole, Božo Drovenik i Pero Tonkli
20.IX.1975: Otputovali iz Dubrovnika u Zavalu. Božo leg. u donjoj Vjetrenici 1
Anthroherpon apfelbecki i 1 Hadesia!
21.IX.1975: Iz Zavale autom u Strujiće. U Babi pećini na zamkama par Neotrechusa i

1 batiscija. U Meginji je našao Drovenik par Neotrechusa.
22.IX.1975: Pješke u Baba pećinu kod Čvaljine, na zamkama nekoliko Speonesiotes.
Popodne u Gubavu pećinu kod Mareve Ljuti, u kojoj je Božo našao 3 batiscije.
30.VII. – 5.VIII.1976: Ekskurzija s Gottlieb Ba:rtschi-jem I Thomas Honagger-om

iz Hrogena, od Dubrovnika dalje sa dr. Bernd Hauser-om i dr. Piette Strinati-jem iz
Ženeve
3. VIII.1976: Poslije ručka u Komolcu otputovali u Osojnik i 1 sat dalje ispred sela
Grepci. Pješke u Grepce i s vodičem u Slivnicu i sa 2 dečka do prekrasne i vrlo
prostrane pećine Grabovice, u kojoj smo bili od 18. do 21. sat. Najgore je kad
smo izašli, da su nam poslali momke ususret. Po istom putu nazad i u Dubrovnik
smo došli iza ponoći u 1 sat, prilično umorni.
23.IX.1976: Iz Postojne vozom u 5.40 u Ljubljanu, zatim sa B. Drovenikom i P.
Tonklijem s autom preko Zagreba – Karlovca – Bihaća – Bos. Petrovca –
Mrkonjić Grada – Jajca – D. Vakufa i Travnika u Sarajevo, gdje smo noćili u
hotelu Nacional.
24.IX.1976: Izjutra obišli prof. Luterka, poslije na Igman planinu u pećinu
Klokočevicu – Apholeuonus longisollis i pauci, u šumi još Carabus-i. Prenoćili u
hotelu Nacional.
25.IX.1976: Iz Sarajeva po novoj cesti (asfaltiranoj) prema Kalinoviku. U Meždrima
pod Treskavicom lovili Carabus-e i Hydraene. Posjetili Ledenicu kod Krbljina i
Pećinu u Glavičinama kod Dobre Vode. Zato što u Foči nije bilo mjesta, preno-
ćili u Brodu u restoranu Bašta.
26.IX.1976: Iz Broda u Tjentište i na Perućicu, gdje smo sakupljali Carabus-e. Nakon
slabog ručka u hotelu „Mladost“ na Čemerno, gdje sam pokazao 3 km udaljenu
Lukovačku pećinu. Zatim dalje u Trebinje, gdje smo prenoćili u hotelu Leotar.
27.IX.1976: Iz Trebinja preko Komolca – Zatona – Stona u Orebić i sa trajektom u
Korčulu gdje smo se smjestili u hotelu Bon Repos.
4. -14.IX.1977: Godišnja skupština i kolokvij Jugoslovenskog entomološkog društva
u Tjentištu
4.IX.1977: Vozom izjutra iz Postojne u Ljubljanu, zatim autom Cerneluttija preko
Karlovca – Bihaća – Travnika u Sarajevo, gdje smo prenoćili u hotelu Nacional.
5.IX.1977: Obilazak Muzeja i autom u Tjentište po novoj cesti (do Broda) u Tjentište.
6.IX.1977:Predavanja, popodne s autom Biol. Inštituta SAZU prema Zelengori, gdje
je Drovenik postavio zamke. Dopodne prvo godišnja skupština.
126 Prikazi
7.IX.1977: Predavanja.
8.IX.1977: Dopodne ekskurzija na Perućicu i do Prijevora, popodne na Donje Bare
na Zelengori.
9.IX.1977: U Tjentištu, ručak u Suhoj na otvorenom. U potoku Suha lovili Hydrene.
10.IX.1977: Autom Cerleuttija preko Avtovca – Trebinaj u Dubrovnik, gdje sam od-
sjeo kod udovice Franje Nikolića.
17. – 28.VII.1978: Ekskurzija na Velebit (Hrvatska) i u Prokletije (Crna Gora)

Učesnici: Božo Drovenik, Peter Tonkli i Egon Pretner.
18.VII.1978: Nazad cestom u Gospić, zatim preko Medaka i Sv. Roka na mali Halan,
gdje je Tonkli nekada uhvatio nekoliko apolona, kojih sada nije bilo.. nazad u Sv.
Rok, kroz Gračac, Udbinu i po makadamskoj cesti u Lapac, dalje opet po asfal-
tnoj cesti skoro do Ripča, dalje kroz vrtoče – Bos. Petrovac – Ključ – Mrkonjić
Grad – Jajce – Donji Vakuf – preko Komara (920 m) u Travnik – Vitez – Sarajevo
(posjetili Boru Mihaljevića) u Rogaticu gdje smo prenoćili u hotelu Park.
19.VII.1978: Rogatica – Čajniče (asfalt, zatim makadamska cesta) – Metaljka – Savina
Voda – Pljevlja (odatle dalje asfalt) – Jabuka – Bijelo Polje – Ivangrad – Turjak,
gdje smo prenoćili u motelu Turjak. U potoku lovili vodene kukce blizu motela.
27.VII.1978: Rožaje – Ivangrad – Bijelo Polje – Prijepolje – Jabuka – Pljevlje – Savina
Voda – Metaljka – Čajniče – Goražde – Rogatica do Sarajeva, gdje smo prenoćili
u hotelu Nacional.
28.VII.1978: Sarajevo – Travnik – D. Vakuf – Jajce – Mrkonjić Grad – Ključ – Bos.
Petrovac – Bihać – Samobor – Čatež – Ljubljana. Autobusom iz Ljubljane u
Postojnu.
27.VII. do 10.VIII.1981: Ekskurzija na Durmitor

Učesnici: Jože Bole, Jan Cernelutti, Peter Tonkli, Jože i Mili Broder (iz Kranja)
27.VII.1981: Vozom iz Postojne u Ljubljanu, zatim autom: Novo Mesto – Karlovac –
Turilović – Vojnić – Vel. Kladuša – Cazin – Bos. Petrovac – Jajce – Donji Vakuf
– Kupres, gdje smo prenoćili.
28.VII.1981: Kupres – Donji Vakuf – Travnik _ Sarajevo – Rogatica (ručak) – Ivangrad
– Pljevlja – Žabljak (dolazak oko 20 sati). Prenoćište u Vojnom odmaralištu
Žabljak (bungalovi).
9.VIII.1981: Autom otputovali iz Žabljaka: Đurđevića Tara – Bistra (do 40 m visoki
pinusi!) – Mojkovac – Bijelo polje – Prijepolje – Priboj – Višegrad – Ustiprača
– Rogatica – Sarajevo – Kakanj, gdje smo prenoćili u motelu „Sretno“. Trka au-
tomobila u Kaknju.
10.VIII.1981: Kakanj – Lašva – Travnik – D. Vakuf – Jajce – Mrkonjić Grad – Ključ –
Bos. Petrovac (ručak) – Bihać – Rakovica – Slunj – Karlovac – Ribnik – Metlika
– Ljubljana dolazak u 18 sati). Vozom u 20.05 iz Ljubljane u Postojnu.
DIVLJA VINOVA LOZA
Goran Zdunić, Katarina Hančević, Lukrecija Butorac, Ana Mucalo, Tomislav

Radić, Irena Budić-Leto, Marijo Leko, Jure Beljo, Ana Mandić, Silvio Šimon, Edi
Maletić, 2015. Divlja loza (Vitis vinifera subsp. sylvestris Gmel.): predak plemeni-
te vinove loze: istraživanja uz Krku i Neretvu. Split: Institut za jadranske kulture
i melioraciju krša, 125 str.
Iako smo divlju lozu viđali često prilikom naših istraživanja na kršu, čak se odnosili
prema njoj sa omalovažavanjem, tek sa projektom Očuvanje divlje loze u Hrvatskoj
i Bosni i Hercegovini kojeg je 2014-2015. godine finansijski potpomogao CEPF –
Critical Ecosystem Partnership Fund, a proveo tim Instituta za jadranske kulture
i melioraciju krša iz Splita pod vođstvom dr. Gorana Zdunića, smo se i mi u Bosni
i Hercegovini upoznali sa značajem i prirodnom vrijednošću vinove loze. Duduše,
kad bi ostali bez vode, znali smo se itekako obradovati kad bi u kršu našli lozu i po-
jeli nekoliko bobica grožđa. Tad nam je bila slađa od onog najslađeg sa pijace. Tad
nismo ni znali da je od te loze sve počelo.
Tokom prezentacije rezultata projekta koje smo imali prilike čuti od dr. Zdunića
u Mostaru 2016. godine, mogli smo saznati o značaju divlje vinove loze i potrebi nje-
nog istraživanja i zaštite. Knjiga koja je jedan od rezultata spomenutog projekta ta sa-
znanja još više produbljuje i upućuje na mogući angažman istraživača krša i u Bosni
i Hercegovini da doprinesu novim saznanjima o njenom rasprostranjenju kod nas.
Knjiga na sistematičan način uvodi čak i običnog čitaoca u problematiku divlje
vinove loze. Iako će stučnjaci naći mnogo više u čisto stručnom dijelu u poglavljima
Genetska struktura divlje loze, Mikorizne gljive na korijenu loze, Gospodarska vrijed-
nost loze, za istraživače krša od izuzetne je važnosti poglavlje Sistematika vinove
loze i njezini divlji srodnici, a posebno poglavlja Stanište divlje loze i šumske biljne
zajednice u blizini divlje loze te Morfološke značajke divlje loze (Vitis vinifera subsp.
Sylvestris Gmel.) koja pružaju dovoljno informacija o divljoj lozi da mogu dati svoj
doprinos barem u dijelu širenja saznanja o novim staništima u Bosni i Hercegovini.
U Hercegovini je tokom projekta loza nađena (i uzorkovana) u Cerovici u
zaleđu Neuma, kod ..., Karaotoku na Hutovom blatu, Čapljini, Čitluku, Velikom
Ograđeniku kod Čitluka ..., Mostaru, Podgoranima u Bijelom Polju i Grabovici, što
je najsjeverniji lokalitet.
Već nakon predavanja dr. Zdunića u Mostaru, tokom naših speleoloških istra-
živanja zabilježili smo divlju lozu u kanjonu Bregave, uz samu rijeku te na ulazu u
vještački tunel pored brane Salakovac. Sa još više detalja o morfologiji divlje loze
koju nam donosi ova zaista pionirska knjiga o divljoj lozi kod nas, za nadati se otkri-
ćima novih staništa, posebno u pritokama Neretve.
128
KAMENSKI LEDARI
Goran Ž. Komar, 2017. Ledari iz Kamenoga kod Herceg Novog i kamensko-ubalj-

ski spor. Herceg Novi: Mjesna zajednica Kameno i Društvo za arhive i povijesnicu
hercegnovsku, 99 str.
Pažnju speleologa ova mala knjižica privlači zbog područja koje obrađuje: Kameno
i okolica, prije svega Kamenska planina koja čini dio masiva Orjena. Na ovom po-
dručju je, početkom devedesetih godina održano nekoliko istraživačkih kampova
pod nazivom, koliko se sjećam, „Kameno more“. Ledari iz Kamenoga i kamensko-
ubaljski spor su zapravo nastavak njegovih ranijih istraživanja Orjena koje je subli-
mirao u knjizi Orjenski masiv (Herceg Novi, Vlastito izdanje, 290 str.).
Autor se u većem dijelu bavi geografijom područja dva sela, Ubla i Kamenog te
njihovog planinskog zaleđa na Orjenu kao prostora koje je služilo za ljetnju ispašu
od koje su stanovnisi ovih sela u mnogome zavisili. Prije svega od vode koje zapravo
i nije bilo, ali i od pašnjaka koji su graničili između seoskih posjeda i prava na ispa-
šu. Malo je teško čitaocu kojem nije blizak ovaj teren pratiti bez topografske karte
detaljno razlaganje granica posjeda na koje ukazuje autor kao na tačke prijepora
između stanovnika ova dva sela, što je u suštini „kamensko-ubaljski spor“.
U dobrom dijelu knižice autor se bavi etnografijom i topografijom sela te lo-
kalnom privredom. Vidimo da su ovce i koze osnova stočarske proizvodnje i nešto
poljoprivrede u malim dolovima i vrtačama.
Speleolozima može biti zanimljiva Glava VII. Vađenje leda u jamama planine
Subre u kojoj autor daje popis poznatih jama iz kojih je vađen led i onih koje je sam
istražio. Autor navodi, što je za buduće istraživače ove teme interesantno, dosadaš-
nje radove na ovu temu, posebno eksploataciju leda u 18. i 19. stoljeću, ali i doku-
mente iz 17 stoljeća o trgovini ledom Dubrovačke republike i bokokotorskog zaleđa.
Zanimljiv je podatak o vađenju leda iz dubokuh jama za koje je korišteno vitlo (u
junu 1911. g. su neki stanovnici Ubla slomili i u ledenicu Izvod bacili „vinć“).
Naša dosadašnja saznanja o eksploataciji leda uglavnom su se odnosila na
Bosnu i planine oko Sarajeva, Romaniju i Treskavicu, gdje je postojalo nekoliko
velikih ledenica. O onoj na Treskavici pisao je i Cvijić u jednij svojoj studiji u ko-
joj daje i procjene količine leda (Glacijalne i morfološke studije o planinama Bosne,
Hercegovine i Crne Gore. U: Sabrana dela, Knjiga 10, Glacijacija na balkanskim pla-
ninama, Beograd, 1994, 67-156) , a i sam sam se dotakao ove teme (Eksploatacije leda
iz pećina Bosne i Hercegovine, Naš krš, VI (1982)12-13: 107-114) . Kasnije je Mirnes
Hasanspahić proširio naša saznanja o eksplataciji leda iz pećina i jama na drugim
bosansko-hercegovačkim planinama (Eksploatacija snijega i leda iz speleoloških
objekata kao tradicionalni način korištenja vode, Naš krš, XXXIV (2014), 47: 112-
122). Osvrt G. Komara na trgovinu ledom sa Dubrovačkom republikom trebao bi
129
130 Prikazi
biti i nama poticajan za istraživanje snabdijevanja ledom iz hercegovačkih ledenica

kako Dubrovnika tako i Trebinja.
Na kraju, moram priznati da mi je ova knjižica prvi put razjasnila pojam ubo,
po kojima je i selo Ubli dobilo ime, jer i kod nas u Hercegovini postoje toponimi
Ubo.
SKUPOVI
SASTANAK SAVJETODAVNOG KOMITETA SPORAZUMA O

ZAŠTITI ŠIŠMIŠA EUROBATS, BEOGRAD 27.-29. 3. 2017.
Kao i svake godine okupljanje počinje subotom, dakle 25. 3. U Beograd stižem kom-
bijem kompanije „Terra“ koji vozi od adrese do adrese. To ima svojih prednosti ako
si zadnji u nizu, ali ako si prvi ili drugi to je problem jer valja se načekati dok se put-
nice oproste od tetaka, prijateljica, amidžični po Sedreniku i Velešićima. Taman da
se korisnici Loprila H predbilježe za jedno mjesto. Međutim, ako se ima iskustva od
ranije, ne pije se puno tečnosti prije puta, pa se i Vlasenica nekako dočeka.
U Beograd se stiže kasno, jer, po nepisanom pravilu, oni koji su u kombi ušli
zadnji izlaze prvi po raskrsnicama pred Beogradom ili u Novom Beogradu. U hotel
stižem oko 9, ima se vremena za večericu, a tu su i Branko i Primož. Kroz prozor
sobe vidim neku zgradurinu u izgradnji sa svjetlećom reklamom koja zaklanja po-
gled prema Savi ili Dunavu (u Beogradu nikad ne znam koja je koja rijeka). Poslije
će mi objasniti da je to dio famoznog „Beograda na vodi“ koji je podijelio lokalne
urbaniste i ruraliste. Za mene će Beograd na vodi biti uvijek nešto drugo.
Subota je rezervisana za izlet kojim bi se učesnici sastanka trebali upoznati sa
nekim zanimljivim krajem zemlje domaćina. Mislio sam da će to biti neki kraj u
Istočnoj Srbiji gdje ima lijepih pećina, ali zbog ograničenja koja UNEP ima za ovakve
prilike najdalje što se može otići je dva sata vožnje autobusom. Vinča, Viminacium i
vožnja brodom do Golupca na početku Đerdapske klisure su bili program za taj dan.
Na početku je uobičajeni plenarni dio na kome se podnose izvještaji o stanju
zaštite šišmiša u pojedinim zemljama potpisnicama Sporazuma, zemljama nepotpi-
snicama u koje spada i BiH, i nevladine organizacije koje se aktivno bave zaštitom
šišmiša. U BiH smo prošle i početkom ove godine imali dosta uspjeha u istraživanju
i akcijama na edukaciji mladih, ali i dalje smo jedna od rijetkih zemalja u Evropi
koja nije potpisala ovaj Sporazum. U toku jedne od plenarnih sjednica Branko
Karapandža je predstavio časopis Hypsugo, zajednički poduhvat zapadno-balkan-
skih istraživača šišmiša. Dobili smo dosta pohvala za časopis kao jedan od rijetkih
koji se bavi samo istraživanjem šišmiša.
U radnim grupama je bilo zanimljivo – ja sam učestvovao u IWG za vjetrenjače,
IWG za svjetlosno zagađenje i IWG za uticaj infrastrukture. U ovoj posljednjoj spo-
menutoj bila je vrlo zanimljiva prezentacija o efikasnosti tunela za šišmiše i različitih
tipova mostova za šišmiše koji po pravilu koštaju puno, pogotovo na autoputevima.
131
132 Skupovi
Zaniljiva je bila i prezentacija o kućama za šišmiše, od kojih neke, npr. u

Kambodži, ljudi prave da bi, osim zaštite, dobijali i vrlo kvalitetno đubrivo. Kad smo
mi pokušali da nešto slično napravimo od njemačkog bunkera iz Drugog svjetskog
rata na Lašvi, od Željeznica FBiH smo dobili ponudu na 3 KM/m2 mjesečno. Toliko o
društvenoj koristi i odgovornosti. Budući da je šišmišima to puno da plaćaju, bunker
će i dalje služiti kao odlagalište smeća i javni klozet za ribare.
Godišnji sastanak EUROBATS-a je uvijek prilika da se razmijene iskustva, na-
uči štošta, dobiju nove ideje, ali i dogovore međusobna istraživanja i projekti. Ja sam
iskoristio priliku da se vidim i sa starim prijateljima iz Beograda, speleolozima iz
ASAK-a.

Nas Krs 50-2017-Za Web1a

Uploaded by

Document Information

Original Description:

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Nas Krs 50-2017-Za Web1a

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

XXXVII, 50, Sarajevo 2017.

XXXVII, 50, Sarajevo 2017.

Redakcija – Editorial board

DTP & print

Izdavanje časopisa Naš krš pomoglo je Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke.

Admir Bajraktarević, Ivica Piljić, Ramajana Zahirović, Sabahudin Huskić,

1. Milanović within the context of the history of karst

1.2. The Contemporary holistic concepts of karstology: Vladimir Panoš

names of traditional disciplines such as geography, geology, and numerous which

2. Life and works of Petar Milanović

Milanović fulfills the two preconditions very well. He successfully discu-

3. The concept of karstology, its boundaries and what’s

fails that emerged on it. It includes numerous engineering experiences of capturing

3.3.1. Toward to appreciation of the environment and the ecosystem

As can be seen, engineering operations could cause a strong impact on the

4. Experiences of Milanović's Karstology

protection, as well as the regulatory procedures applicable to non-target areas, are

Bonacci, Ognjen, 2003. Ekohidrologija vodnih resursa i otvorenih vodotoka. Split:

Interview conducted by Ivo Lučić

Can you give us some more important papers on this subject?

“Some methods of hydrogeological exploration and water regulation in the Dinaric

Education & Specializations

Key Qualifications & Specialty

– After 1999 – free consultant.

Educational & Scientific Activities

– Lecture at Training Course on Karst Hydrogeology and Karst Ecosystem. International

– Internationl Subsidnece Conference (key speaker) Huntsvile, USA, 2003.

Professional Experience in the area of former Yugoslavia

– 1992: Dam and reservoir Spilje, deep leakage below dam.

Water supply, irrigation and water

Professional Experience Abroad (after 1980)

Water supply, irrigation and water

Books & articles

– Hydrogeological Background of Hydrodinamic Regime in the Karst Aquifer. GSA Annual

– Hydrogeological characteristics of karst aquifers with examples of Trebisnjica and Bregava

– Subsidences hazards as a consequence of dam, reservoir and tunnel costruction.

– Hypogene karstification – specific problem at dam site hydrogeology. Presentation on

Admir Bajraktarević1, Ivica Piljić1, Ramajana Zahirović1,

Nakon proglašenja dijela Konjuha zaštićenim, ukazala se potreba za proširenjem

Znajući potencijal speleološke ponude u turizmu, Turistička zajednica tuzlan-

Geološki odnosi planine Konjuh

Istočne padine Konjuha izgrađene su od stijena jurske dijabaz rožnačke forma-

Slika 1. Pojednostavljena geološka

Figure 1. Simplified geological

Karstne oblasti istočnih obronaka Konjuha

Slika 2. Karta istraživanog područja.

Istorijat istraživanja Krabanjskog krša

Rezultati istraživanja Krabanjskog krša

Istraženi speleološki objekti u Krabanjskom kršu

Pronađeni a samo dijelom istraženi speleološki objekti u Krabanjskom kršu

Slika 3. Pauk Meta menardi u Jami iznad izvoda Krabašnjice.

Slika 4. Leptiri Triphosa sabaudiata u Jami iznad izvora Krabašnjice.

U speleološkom objektu Katedrala je pronađeno više kostiju: fibula, rebro i do-

Slika 5. Vilica mrkog medvjeda (Ursus arctos) iz pećine Katedrala.

Slika 6. Fibula mrkog medvjeda (Ursus arctos) iz pećine Katedrala.

Slika 7. Ulaz u Điki.

Slika 8. Ulaz u Jamu iznad izvora Krabašnjice.

Slika 9. Ulaz u Vučiju spilju.

Slika 10. Ulaz u Katedralu.

Slika 11. Dio ekipe istraživača krabanjskog krša.

Speleološki objekti Jama-sutra, Piljina pećina u stijeni i Osinjak nisu navedeni

sport, agencije...). U sklopu uređenja pećine Studešnice za turističke posjete uredila