Professional Documents
Culture Documents
Nas Krs 50-2017-Za Web1a
Nas Krs 50-2017-Za Web1a
Urednik – Editor
Jasminko Mulaomerović
Korice – Cover
Detalj nastarijeg popisa pećina Bosne i Hrecegovine iz 1885.
Detail of the oldest cave list of Bosnia and Herzegovina from 1885
Bilten Naš krš upisan je u evidenciju javnih glasila pod brojem 132 od 10. 3. 1991. godine.
3
SADRŽAJ
Ivo Lučić
KARSTOLOGY AND PETAR MILANOVIĆ'S KARST RESEARCH CONCEPT . . . . . . . . . . . . 5
INTERVIEW WITH PETAR MILANOVIĆ
ON THE OCCASION OF HIS 80TH YEAR OF LIFE:
I WAS LUCKY TO FIND MYSELF IN THE RIGHT PLACE AT THE RIGHT TIME . . . . . . . . . 19
PETAR T. MILANOVIĆ CV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27
Jasminko Mulaomerović
DVOBOJNI ŠIŠMIŠ (VESPERTILIO MURINUS) NA IGMANU
PARTI-COLOURED BAT (VESPERTILIO MURINUS) ON THE MOUNTAIN IGMAN . . . . . . 85
Miralem Husanović
PORODILJSKA KOLONIJA MALOG POTKOVASTOG ŠIŠMIŠA (RHINOLOPHUS
HIPPOSIDEROS) U PEĆINI KOZARA
MATERNITY COLONY OF LESSER HORSESHOE BATS (RHINOLOPHUS HIPPOSIDEROS)
IN THE KOZARA CAVE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87
Jasminko Mulaomerović, Miralem Husanović
VELIKI POTKOVASTI ŠIŠMIŠ – NOVA VRSTA U PEĆINI PONIKVA KOD VAREŠA
GREAT HORSESHOE BAT – NEW SPECIES IN THE PONIKVA CAVE NEAR TOWN VAREŠ 90
Jasminko Mulaomerović
TRAGOM JEDNE FOTOGRAFIJE: MALI MIŠOUHI ŠIŠMIŠ (MYOTIS BLYTHII
OXYGNATUS) U PEĆINI MEGARI NA BJELAŠNICI
ON THE TRACE OF THE ONE PHOTOGRAPHY: LESSER MOUSE-EARED BAT (MYOTIS
BLYTHII OXYGNATUS) IN THE MAGARA CAVE ON BJELAŠNICA MOUNTAIN . . . . . . 92
Miralem Husanović
REZULTATI ISTRAŽIVANA FAUNE ŠIŠMIŠA SJEVEROISTOČNE BOSNE
RESULTS OF BAT FAUNA RESEARCH IN NORTHEASTERN BOSNIA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97
PRIKAZI
DNEVNIK SPELEOBIOLOGA / EGON PRETNER. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104
DIVLJA VINOVA LOZA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 128
KAMENSKI LEDARI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 129
SKUPOVI
SASTANAK SAVJETODAVNOG KOMITETA SPORAZUMA O ZAŠTITI ŠIŠMIŠA
EUROBATS, BEOGRAD 27.-29. 3. 2017. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 131
KARSTOLOGY AND PETAR MILANOVIĆ'S
KARST RESEARCH CONCEPT
Ivo Lučić1
The term karstology refers to a scientific endeavor that seeks to encompass the karst as a
whole. The paradox is that in Dinaric Karst, the cradle of karstology, that expression is very
rare, certainly less frequent than in some other prominent karstological zones. It was used
only by several domestic researchers, mostly on the margins of their research. One of them
is Petar Milanović, a geologist who spent most of his career exploring extremely demanding
Trebišnjica karst basin. At that time, completely new scientific research was carried out, the
results of which had a strong echo in the worldwide professional literature.
In 2018 Milanović marks 80 years anniversary. On this occasion, we try to analyze how this
controversial and symptomatic phenomenon was copied through his work. This paper will
discuss biographical and social contexts of Milanović's use of karstology or karst research;
then a regional scientific tradition related to this problem; it will also question terminology
Milanović used in describing karst, a phenomenon that was usually researched in his work in
a more comprehensive way than a single discipline. Although Milanović used the term “kar-
stology” quite rare in his work, he often crossed the boundaries set by the definition of that
concept. In doing so, he was faced with the limitations of his own scientific and professional
environment and social circumstances. For all that he was able to preserve the need for a
broader and more open view of karst.
Key words: karstology, multidisciplinarity, Milanović, anniversaries
1
Center for Karst and Speleology, Sarajevo, B&H, ivolucic@gmail.com
5
6 Ivo Lučić
karstology cradle, that basic term is very rarely frequent, certainly less than at some
important karstological zones. One of the most prominent 20th-century karstolo-
gists in Dinaric Karst, Ivan Gams, said that "it term is of a newer date and is more
frequently used in the world" (2004).
Indeed, in Dinaric Karst, this term is rarely heard despite the long research
history and the historical importance of the Dinaric Karst. There, several huge en-
gineering projects have been launched over the last about 150 years, through which
new methods have been developed, as well as new concepts have been set up and a
huge fund of scientific data created. Ivan Gams, who used to use this term, defined
karstology as a profession that unites many branches, among which the most pre-
valent are physical speleology, including vulcanospeleology and glaciospeleology,
speleotherapy, speleobiology, karst climatology and karst hydrology (2004). The tra-
ditional professions such as karst geomorphology, geology, biology, and archeology,
have been engaged in karst. Some others, like geophysics, chemistry, sedimentology,
cave tourism, military karstology and cave ecology, joined them to a considerable
extent (Gams 2004).
Also, the term is occasionally used by Andrej Kranjc, a long-time geographer
at the Postojna Karst Research Institute (IZRK), where also Gams has been engaged
for some time. Kranjc (2003) sees karstology as an integral system of karst science,
very similar to physical geography. Kranjc has analyzed the approaches and topics
dealt with by karst researchers. With colleagues from IZRK, he launched and led a
postgraduate study of karstology at the University of Nova Gorica in Slovenia, as we
know, unique in the world.
The term karstology has been used by hydrologist Ognjen Bonacci for the last
ten years, the first time in occasion on invited lectures in Bratislava in Slovakia
(Bonacci 1998a) and Slovenia in Postojna (Bonacci 1998b). He talked about new
multidisciplinary approaches to karstology, which he saw as an opportunity for the
integration of hydrological professions.
In the articles that followed, Bonacci attempts to associate karst hydrology and
ecology (Lučić 2009), after such linkage was established between ecology and open
streams hydrology (Bonacci 2003). The ecohydrological approach means an integral
karst study within the general ecological, biological, hydrological, hydrogeological,
geomorphological and geochemical contexts, which should give real theoretical and
practical answers as well (Bonacci et al. 2008, Bonacci et al. 2009).
Then Bonacci strived to link ecohydrology with the karstology directly. He de-
fined karstology as a science that integrates hydrological, geomorphological, hydro-
geological, ecological, ecological, biological, speleological, socio-economic, cultural,
political and other processes at various spatial and temporal scales in certain karst
areas (Bonacci 2009). Then he directly calls on definition karstology as an integrated
scientific system composed of certain branches which undertake complex studies of
karstic systems, as Panoš (1995) gave it.
Karstology and Petar Milanović’s Karst Research Concept 7
2
Personal communications
10 Ivo Lučić
But it wanted that term engineering karstology came to the title of the new
Milanović book "Engineering Karstology of Dams and Reservoirs" (CRC Press,
USA), which appeared just before this article was finished. A brief glimpse into the
terms of the book reveals that the term karstology used in the book at about 25 pages
– ten times more than the total number so far recorded in Milanović’s career.
3.2. The Concept of karstology of Petar Milanović
The central issue is the concept of the Milanović karstology: how does he determine
it, how he looks at the relationship karstology to the karst environment, what episte-
mological and engineering experience he gains with it, and how do those experien-
ces revert to its determination?
As Milanović rarely uses the term karstology, he is also marginally concerned
with its definition. At one place he defines karstology as a specific scientific discipli-
ne based on geology, hydrology, and geophysics. The book in which Milanović gives
this sting definition (1979, 1981), however, is a broad and detailed illustration of what
karstology may be as a discipline. It is consist of two main parts, as its title shows. The
first one is related with the karst hydrogeology, in which Milanović widely considers
next issues: karst development, geomorphological and hydrological phenomena in
karst and underground waters. A number of authentic examples are attached in this
part of the book, most of them from the karst of eastern Herzegovina. In the second
part, the author presents and elaborates karst research methods, among which some
are them are developed and applied first time at all.
Methods, which are predominantly hydrogeological, show that the central
issue of Milanović's karstology is karst engineering, what is a logical consequence of
his work goals and tasks. The approaches of various disciplines that have common
to deal with karst and which they fit into a somewhat broader definition of karsto-
logy, often overlap in studies. The title of his second book “Geološko inženjerstvo u
karstu“ (1999) / Water Resources Engineering in Karst (2004) directs on Milanović's
narrow focus of interest. However, if we check the frequency of using the term "engi-
neering" in that book, we will face quite a small number of them. At about 220 pages
of books, excluding quotes and references, this term appears only seven times, and
it appears much more in references and bibliographies. This leads to the conclusion
that these names have a general and manifest function, but not operational meaning.
There is no doubt that the most frequent term for this scientific area is “hydrogeo-
logy”, which appears in the book a lot of times. But also, there is no doubt that what
Milanović calls “hydrogeology” is actually karstology, because almost his experien-
ces come from its subject: the carbonate rocks in which karst has been developed.
3.3. Engineering works influences on karst environments
However, Milanović's analysis of the influence of engineering works on karst envi-
ronments, allows an insight into his karstology. This is one of the topics which
Milanović has been continuously dealing with since his second decade spent in
Karstology and Petar Milanović’s Karst Research Concept 11
Trebinje. In one of the earlier works available to us (1983), Milanović explores the
influence of the regime HPP Trebišnjica on the regime of surface and groundwater,
starting from the hydrogeological characteristics of the Popovo Polje in natural con-
ditions. Milanović notes that their consequences are "disturbed relationship in the
chain", what indicates he extended his geophysical and technical view of the karst
gave in definition at 1979. He did it with elements that have environmental signifi-
cance, although they are not mentioned under that name.
There were more than 500 ponors and estavelas in natural conditions, with the
maximum measured "losses" of 63.43 m3/s water. The consequences of the changes
in the natural water regime were significantly altered karstic aquifer: the Popovo
Polje was liberated by floods and got a constant river flow, and the aquifer depleted
for the average annual flow of 105 m3/s (Milanović 1983). When this number is mul-
tiplied by a unit of time, the amount of 3.32 billion cubic meters of water per year is
obtained. Because of this, the aquifer level is less frequent and shorter than the polje
surface, but the complex karst conditions, as well as short time changes, do not allow
these phenomena to be accurately quantified.
Monitoring of the 64 karst springs has shown that some facilities of this system
have an impact on some significant springs in the Adriatic coastal belt as well as
springs at the Neretva valley. The Ombla spring minimum flow rate increased from
4 to 8-10 m3/. The Ombla spring disturbance effect manifests itself only in the dry
season, while it does not feel in the high water level period. Also, the flow rate of sub-
marine springs (vrulja) in Janska and Malostonski zaljev bay has been reduced, and
numerous estavelas have lost their swallows function. In fact, this swallows function
of estavelas is minimized, and they mostly do as intermittent springs with a total
discharge of 70-80 m3/s. In addition, the process of soil erosion has advanced in
Popovo Polje surface. Milanović concludes that the hydrological disorder causes the
disruption of the hydrogeological relations, and it reverses on the already disturbed
hydrological regime of Popovo Polje, which creates disturbed relations in the chain
(1983: 49).
In a series of papers (for example, 1999, 2002b, 2006), Milanović systematizes a
set of indicators of the impact of engineering works on karst. Milanović mostly focu-
ses on abiotic effects, which he divides into two groups: positive and negative ones.
Positive yields unimaginable effects through the water supply improvement, infra-
structure improvement, agriculture, reduction the deforestation, power production,
demography improvement, the formation of sustainable water bodies, tourism and
overall improvement of living standards.
Negative impacts can manifest by powerful deterioration of aquifers, changes
in natural resource capacity, arable land loss, cultural and historical monuments flo-
oding, deterioration of the quality of underground and surface waters, induced sei-
smicity and subsidence surface of the terrain, endangering of underground fauna, etc.
In the book published in 1999 and 2004, Milanović presented, stimulated by
hydrologist Vujica Jevđević, the examples of overcoming the problem of karst and
12 Ivo Lučić
Delminichthys ghetaldii) has lost contact with the surface at most locations and is
now threatened with extinction. Fishing on the estavelas openings, which has been
an important tradition and the source of the Popovo polje population food for the
centuries, is also completely disappeared.
The hydro-technical construction and urbanization of the area are seriously
threatened the well-known Dinaric cave endemic species Proteus anguinus, a "hu-
man fish", found in Popovo Polje at 37 sites, points out Milanović rely on Stevo
Čučković's (1978) research.
Also, with the change of the natural hydrological and hydrogeological proper-
ties of Popovo Polje, the mass of endemic worms – Marifugia cavatica as well as
only known subterranean shells Kongeria kusceri – are seriously endangered. Both
species normally live in siphons of large ponors with a 10 m3/s and 60 m3/s swelling
capacity. The survival of both species is questioned due to the polje’s flooding con-
trol, and the fact that the Trebišnjica rivers bank is covered with layered concrete
that omits water sinking.
Milanović points out that, contrary to the fear of a possible dam collapse, the
main question is how to maintain a balance between regional socio-economic and
environmental conservation of karst (2018). After the dam construction, it is not
easy to maintain the upstream and downstream ecosystem parameters at the same
level as they were before the dam constructed. The most common disturbance is due
to the temperature and flow regimes, especially if the dam purpose is to produce
energy, where the reservoir water body is not thermal and hydraulic homogeneous.
Also, the magnitude and frequency of reservoir fluctuations are fast and enor-
mous. Thermal stratification is very pronounced. The suction structure on the dam
body is one of the essential requirements for reducing the impact of complex pro-
cesses in the reservoir. Water quality disturbance from the dam upstream is tran-
smitted to the downstream part of the river. Huge daily flow fluctuations and speeds
due to the operation of the hydro-power plant can cause catastrophic effects on the
flora, fauna and physical properties of the riverbeds. In order to reduce negative
environmental impacts on downstream points, a guaranty ecological flow (GEF)
have to be respected.
Milanović cites different definitions of GEF and accepts it as the amount of
water flow that guarantees the sustainability of the natural ecosystem. Flora and
fauna are key indicators in determining the balance between all ecological para-
meters, and adaptation processes can last for many years until equilibrium become
established (2018).
In one chapter, dealing with the environmental aspects of the dam in karst,
Milanović points out that water transition from one to the other watershed creating
conflicts between the owner of the dam and the water users from the source.
3.3.2 On criteria for determining positive and negative impacts
14 Ivo Lučić
5 In conflicts of interest?
The term "karstology" Milanović mentioned rarely and marginally, but all his work
took place within that discipline. The reason why he did not mention it is likely to
be the developmental question of the karstology as a discipline. This science, despite
the fact that received by Panoš its modern formal and epistemological justification,
has not reached the required level of self-consciousness still today. One of the most
specific determinants to which Milanović comes thanks his research experience is
that every place in karst rock is specific and must be thoroughly explored in order
to give it's using a responsible opinion. Along with Atkinson and Ford (Stevanović
& Milanović 2015), Milanović for these aquifer properties likes to use the effective
phrase: always expect unexpectedly! This is an important determinant, common to
the whole range of karstological disciplines, but it still does not manage to gather
them on joint action.
Within his narrow see discipline, Milanović does not necessarily refer to epi-
stemological questions, and he for a long time, as he says, uses the notion of kar-
16 Ivo Lučić
stology more informally and verbally. But the science advances results with term
karstology in the title of Milanović last book.
Notwithstanding these remarks, the fact remains that Milanović spent his en-
tire life in karstology and significantly improved it. It confirms a global interest for
his works, as well as widely appreciation and quotation it results in relevant karsto-
logical papers.
Milanović's dealing with karst is primarily engineering, but it produces wider
effects. First of all, his engineering work resulted in yields for the development of
karstology at a scientific level. Unlike Milanović, a large number of his colleagues,
engineers who worked in large companies, never tried to formulate scientific papers
and expose them to critics. In this sense, Milanović's contribution is great.
Furthermore, Milanović designs and publishes numerous data that is inten-
ded for people outside scientific and professional circles. It could be considered as a
knowledge dissemination and science popularization as well. This presents his new
level of responsibility for karstology, i.e. to expand and strengthen its social influ-
ence.
But his responsibility for karstology seems to be at least partly motivated by hu-
manistic principles. He sees hydro-technical construction in karst as the possibility
of making a better life3. Furthermore, this inclination occasionally goes beyond the
limits of concern for humans and assumes the level of responsibility for the karst li-
ving world, especially for the aquatic fauna of the karst underworld. The assumption
is, these are the stimulus that pushes Milanović on writing about the influence of en-
gineering works on the underground fauna because the geophysical profession does
not have any interest for that. With his engagement, Milanović is exposed to a con-
flict of interests between two opposite sides: engineering and environmental logic.
Valuing the results of “conflicts of interest”, through which Milanović probably
periodically passes within the bounds of the karstology, would be a very interesting
and demanding task. Finally, it would be the undisputed sign of karstology maturity
and responsibility.
Bibliography
Bonacci, Ognjen, 1998a. Karstology – an integration of hydrology, hydraulic and
hydrogeology.In: Leškova, D. (ed.), Proceedings of International Seminar „Challenges in
the Development of Hydrologic“ Slovak Hydrometeorological Institut, Bratislava, 20-23
(https://www.bib.irb.hr/12535, accessed in May 2018).
Bonacci, Ognjen 1998b. Novi multidisciplinarni pristupi u karstologiji, (pozvano predavanje).
(New multidisciplinary approach in karstology). Slovenska akademija nauk in umetnosti,
Centar za raziskovanje krasa, Postojna (https://www.bib.irb.hr/12626, accessed in May
2018).
3
Personal communication
Karstology and Petar Milanović’s Karst Research Concept 17
Milanović, Petar 2002b. Subsidence hazards as a consequence of dam, reservoir and tunnel
construction. International Journal of Speleology, (31) 1/4 2002, 169-180.
Milanović, Petar, 2004. Water Resources Engineering in Karst, CRC Press, Taylor & Francis
Group, Boca Raton, USA.
Milanović, Petar 2006. Karst Istočne Hercegovine i dubrovačkog priobalja, ASOS Beograd.
Milanović, Petar, 2015. Karst of eastern Herzegovina, the Dubrovnik littoral, and western
Montenegro. Environ Earth Sci 74: 15. https://doi.org/10.1007/s12665-014-3923-0
Milanović, Petar T. 2018. Dam Engineering and its Environmental Aspects: In: Meyers, R.A.
(ed.), Encyclopedia of Sustainability Science and Technology. Springer Science+Business
Media LLC 2018
Panoš, Vladimir. 1995. Karstology, an integrated system of sciences on karst. Acta carsologica
24: 43–50.
Stevanović, Z. & Milanović, P. 2015. Engineering Challenges In Karst. Acta Carsologica 44/3,
381–399, Postojna.
Tolmachev V., & Leonenko M., 2011. Experience in collapse risk assessment of building on
covered karst landscapes in Russia. In: van Beynen, P. (ed) Karst management. Springer,
Berlin, pp 75–102.
White, W.B., 1988: Geomorphology and Hydrology of Karst Terrains.- Oxford
University Press, p. 464, New York
INTERVIEW WITH PETAR MILANOVIĆ
ON THE OCCASION OF HIS 80TH YEAR OF LIFE:
I WAS LUCKY TO FIND MYSELF IN THE RIGHT PLACE
AT THE RIGHT TIME
19
20 Ivo Lučić
and this was a new stimulus. The Faculty of Civil Engineering in Mostar was foun-
ded, which took a lot of my time.
In the meantime, colleagues from Energoprojekt form Belgrade were talking
me into moving to that company that was recognized internationally in its field. And
moving to the Faculty of Civil Engineering in Split was almost done.
However, my father died. My mother remained alone in the house that had to be
taken care of, Tina was about to enroll in the faculty, so I decided for Energoprojekt.
Soon, my mother died. I continued to lecture in Mostar, but that was quite difficult.
I began to hold lectures at the third level at Hacettape University in Ankara. At the
time, at hydrogeology in Belgrade there was some ambivalence among some of the
colleagues, and I had a good relation with all of them, and I wanted it to stay that
way. There was also a combination with the Faculty of Civil Engineering. However,
the main reason was my assessment that Energoprojekt offers me bigger opportuni-
ties. Besides that, I had too many consulting engagements, so I retired early and that
proved to be a good decision.
Can you recall how and when did the term karstology become a part of your work? As
far as I know, you have only used it in your first book (1979,1981) and in American edi-
tion of your second book (2004). However, your work has always kept an eye on karst
that is wider than one discipline, no matter what it is called.
As for the term karstology, it somehow came spontaneously because I worked
with colleagues from various professions who looked at karst from the aspect of the-
ir profession. Then there were a few of those who were dealing with the problems of
karst that were created as part of engineering projects or as a result of these projects.
It has even been argued if the term hydrogeology of karst should be used. Even in
karst dictionaries (FAO, 1972 and EPA 1999), the term karstology is not mentioned.
I used it more verbally than in articles.
The term karstovedenie or karstology, as far as I know, was first used by Grigory
Alekseevich Maksimovich or shorter Maksimovich G.A. at Molot’s Carnival
Conference about karst in 1947. The term then carried the name of Molotov. The
Russians then had great problems while building a railway network through the
areas of karst. There have been numerous damages that had to be repaired by en-
gineering methods. Maksimovich then also proposed the term inženjernoje krsto-
vedenije or “engineering karstology”. He started issuing a periodical publication of
Hydrogeology and Karstology (Gidrogeologya and Karstovedenie). He wrote the two-
volume monograph of Principles of Karstology (1963 & 1969). He is also the founder
of the Institute for Karstology and Speleology, in the USSR. The term Karstovedenie
or Karstology is used routinely, as a generally accepted term in Russia and in the
territory of the former Soviet Union. I have adopted this term for a book that has
recently been printed out – CRC Press, USA, “Engineering Karstology of Dams and
Reservoirs”.
Interview with Petar Milanović on the occasion of his 80th year of life 21
How would you describe the conditions that you had for the research in the 1970s and
1980s with regard to the needs of economy and energetics, the availability of expert
sources and management and social circumstances?
I was lucky to find myself in the right place at the right time. An exceptional
multipurpose hydrosystem, THS, was being built. The hydro power was the priority,
and the construction was expensive. Approximately in the period from 1900 – 1950,
there were numerous damages and failures of the dams built in karst. After some
time, two approaches were formed between the dam engineers: get away from karst
or fight with karst. The designers of THS and some other designers had that in mind.
Since the Karst of Dinarides has been explored with great water potential but with
extremely unfavorable water regime, it has been decided to adapt, as much as possi-
ble, this regime to the needs of the region development. The great role was played
by prof. Stjepan Mikulec. He has always supported the thesis: “If you save on a re-
search, you will later pay ten times more.” When his associate Dušan Aranđelović
(geophysicist) warned him not to expect too much from geophysics, the answer was,
“we do not expect from you to solve the problem, but any information you provide
to us, no matter how insignificant it might look, will be welcomed.”
So there was enough money for the investigations and research, and the area
where THS is situated is the real “Ali Baba’s Cave” for anyone who like to work with
karst. It is difficult to find an internationally recognized carstologist who did not
come to meet with karst of the Dinarides and its world-famous symbol of Popovo
Polje. So I had the opportunity to meet with most of them and to cooperate with some:
Josip Roglić, Milan Herak, Mirko Malez, Rado Gospodarić, Borivoje Mijatović, Joe
Jennings, Derek Ford, Phil LaMoreaux, Richard Parizek, Lu Yaoru, Daoxian Yuan,
Wolfgang Dreibrodt, Gultekin Gunay, and many others.
Several meetings of the International Karst Commission (IAH) were organized
during their tour of the Dinaric karst, from Slovenia to Montenegro. So, for exam-
ple, in 1973 there were most of the leading geologists who deal with karst, almost all
of them who formed the Karst Commission in 1970 in Neuchâtel (I am enclosing a
photo from Kotor from visit to the springs of Kotor). The meeting and tour of the
Dinaric karst was organized by B. Mijatović in cooperation with colleagues from
Slovenia, Croatia, Bosnia and Herzegovina and Montenegro. Since then (1973), to
this day, I am a member of that Commission. I organized one of the Commission
meetings in Trebinje in 1986.
Can you describe your relationship and cooperation with professors Vujica Jevđević
and Stjepan Mikulec?
I have already mentioned Professor Mikulec. Exceptional personality. It can
truly tell that he is the most responsible person for building the THS System. I have
always had his, valuable support. He was an exceptional authority for all of those
who were in charge then. No matter what someone thinks today, that was the period
22 Ivo Lučić
when the profession was extremely appreciated and the authorities in the profession
were respected.
Prof. Jevđević, who went to America in 1956, was a well known name in the
world in the field of hydrology. In addition to numerous world prizes, he has also
received the exceptional award given by the Swedish Academy of Science as the fo-
under of stochastic hydrology. He was one of the 2-3 world top leading hydrologists.
With the academician Aleksandar Trumić and Prof. Mikulec in 1972 he organized
a Yugoslav – American bilateral project “Hydrology and Water Resources in Karst”
with the aim of exchanging experiences in the utility of the water resources of the
karst areas, and above all, introducing American experts with the experiences of
successfully realized hydro power structures in the Dinarid karst, above all with the
dams and reservoirs. Prof. Jevđević has made possible that a large number of colle-
agues from Yugoslavia dealing with water utility upgraded their knowledge at the
US universities. Most of them later became prominent experts and professors at the
Yugoslav universities. Within the mentioned project, a large number of engineers
in order to prepare PhDs or complete doctoral studies were visiting scientist at Fort
Collins University in Colorado. Among others, I was also in the United States on two
occasions for the purpose of data processing for the PhD thesis “The Application of
Remote Detection in the Hydrogeology of Karst”. On my every trip to the USA and
his to Yugoslavia and later in Serbia, we used to see each other, and that I learn some
news from my professional field because he was always up to date with the latest
achievements, but he would also spend a few hours in a relaxed atmosphere with my
family.
How do you explain your inclination to publish professional and scientific papers? In
fact, your colleagues from Energoinvest at that time rarely or at least a lot less rarely
did that than you. I felt this by searching for the data and on a number of occasions I
felt grateful to you for that practice.
I was not some enthusiast nor did I think to go that way. But for the project of
Čapljina RPP, due to the extremely complex geological problems (Popovo Polje and
similar), a Panel of Experts was established in which there were Milan Herak, an
academician from Zagreb and Dr. Boris Sikošek from Belgrade. At one meeting I
showed the results of the transverse experiments that were conducted in the down-
stream part of the Popovo Polje. Dr. Sikošek said that it would be interesting to
publish it. The academician Herak agreed “write what you have told us and send it
to me”. So that is how my first paper was published in Bulletin Scientifique, JAZU,
1971. Then everything went at its own pace – work – edit – publish. I also had a great
support there from my mentors for MA and PhD, Professors Nikola Milojević and
Miroslav Marković from the Faculty of Geology and Mining in Belgrade.
When it comes to colleagues from Energoinvest, and it is similar with
Energoprojekt, rare are the ones who wanted to publish fantastic results from many
projects.
Interview with Petar Milanović on the occasion of his 80th year of life 23
It was mainly explained that they were in the “machinery” for project produc-
tion and in the back of the race with deadlines
The book “Karst Hydrogeology” was quoted in many other papers. How many editions
were there?
The book “Karst Hydrogeology” (1979) after translating in English and publis-
hing in US (Water Resources Publication, Colorado, 1981) was translated in Iran
to Farsi, and to Russian but, as far as I know, only for the internal needs of the-
ir largest engineering company Elektroprojekt from Moscow. Two more my books
were published in US by CRC Press: “Water Resources Engineering in Karst” 2004;
and recently “Engineering Karstology of Dams and Reservoirs” 2018. My experien-
ce accumulated after many years of engagement in karst I summarize in the book
“Karst of Eastern Herzegovina and Dubrovnik Littoral”, 2006.
The expert of your profile rarely talks about environmental issues, and you have done
that in several places. What happened that you thought you should do this?
As for the relationship with the environment, there has never been a dilemma.
We have always wanted to find a balance between the need for the development of
the region and the preservation of the environment. Due to the nature of karst, the
relationship between people and environment is complicated. The natural water re-
gime (permanent changes of floods and droughts) has created many problems. The
population was emigrating. In order to decrease the unfavorable water regime, a
tunnels for drainage from the karst fields started being built. The step wise position
of the karst poljes has enabled us to use water for the production of energy besi-
des water drainage. Certainly, they could not avoid some negative consequences.
They were very careful about this in project solutions. But there were also completely
unforeseen positive and negative consequences and the formation of irreconcilable
opposing views. This was just damaging for everyone, and mostly for natural envi-
ronment. It happened, and it happens, that opponents of some work are those who
will have undoubted, if not the greatest benefit. Meanwhile, it has been shown on a
few examples that nature has its own defense mechanisms, or better, it adjusts to the
new state, and often comes out as a winner.
Personal Data
Petar T. Milanovic, Ph. D. G. E.
Born: 1938, Belgrade
Nationality: Serbian
Profession: Geological Engineer
Position in Company: Professor Emeritus, Free consultant
Specializations
1976-1977, USA Colorado State University
1980, EROS Data Center, USA, Sioux Falls
Topic: Application of remote sensing methods in hydrogeology
Affiliations
Professor of “Applied Karst Hydrogeology”, Civil Engineering Faculty, Mostar University.
Many years in the roster of UNDP
As United Nations consultant in karst hydrogeology seated a few times in Turkey (1979,
1985, and 1989) and one month in Greece (1986)
27
28 Ivo Lučić
Speciality
The basic hydrogeological parameters of the karst aquifer and geotechnical characteristics of
karstified rock mass are subjected of long period of investigations and analysis.
Areas of Experience
The main professional activities are focused primarily on the technical problems of gro-
undwater explorations in karst regions; geotechnical improvement of karstified rock masses
at dam sites, around the tunnel tubes, along the reservoir banks and tailings; application of
remote sensing methods in karst hydrogeology; karst spring taping, protection of coastal
aquatorium and organizing of water tracing experiments.
Memberships
Professional Memberships:
– International Association of Engineering Geology,
– International Association of Hydrogeologists (President of Serbian IAH Chapter).
– Member of IAH Karst Commission, since 1975
– Yugoslav (Serbian) Association of Hydrogeology and Engineering – Geology
– Yugoslav (Serbian) Committee for Large Dams
– National Speleological Society
– Member of Editorial Board of International Journal of Geoscieneces “Environmental
Geology”, Springer
– Member of Governing Board of International Research Centre on Karst (IRCK) Under the
Auspices of UNESCO, Guilin, China.
Awards
– Mostar University, award for contribution of scientific development of University (1987).
– Yugoslav National Committee for Hydrogeology and Engineering Geology for contributi-
on in hydrogeology and engineering geology (1987).
– Hacettepe University – Turkey, award for contribution in karst geology (2000)
– Karst China 2001- Beijing. Award for outstanding contribution to the karst engineering
geology.
– US National Speleological Society. Honorary membership, awarded July 2011.
– International Association of Hydrogeologists, 2017 President’s Award.
Professional Experience
– 1965- field geologist at the mine Trepca – led, zinc.
– 1968 – project Physical Development Plan for South Adriatic Region, Dubrovnik.
– 1970 – Multipurpose Project: Hydrosystem Trebisnjca.
1974 – become Head of Investigation Branch and
1978 – Head of Department in Karst Water Resources Institute, at Trebinje.
– 1987 – 1999 – Head of Geological Department of Energoproject – Hidroinzenjering
Consult. Co – Belgrade.
Petar T. Milanović CV 29
Scientific Activities
More than eighty professional and scientific papers are presented in Yugoslavia, Canada,
USA, Greece, Turkey, Austria, Switzerland, China, Belgium, Russia, Iran, Italy, Spain and
France.
Some of them are presented at:
– 24th International Geological Congress, Montreal, 1972;
– Symposium, Karst Hydrogeology and Water Resources, Dubrovnik, 1975;
– International Seminar on Karst Hydrogeology, Oymopinar, Turkey, 1979;
– 100 Years of Speleological Society of Austria, Wiena, 1979;
– Annual Meeting, GSA, Atlanta USA, 1980;
– Karst Symposium Ankara-Antalia, 1985;
– Journal of Hydrology, 1986;
– Ninth European Conference of Soil Mechanics and Foundation Engineering, Dublin,
1987;
– IAH 21st Congress, (key speaker) Guilin, China, 1988;
– International Karst Seminar, (key speaker) Antalia, Turkey, 1990;
– 12nd IAH Congress, (key speaker), Lausanne, Swiss, 1990;
– International Karst Symposium, (key speaker) Shiraz, Iran 1993;
– International Karst Symposium, (key speaker) Antalia, Turkey, 1995;
– International Conference on Trends in the Development of Geotechnics, Belgrade,
Yugoslavia, 1966;
– International Symposium on Engineering Geology, Athens, Greece, 1997.
– International Karst Seminar (Invited Lecture) Tehran, Iran, 1998.
– International Karst Symposium (key speaker), Marmaris, Turkey, 2000;
– Karst China 2001 (key speaker) Beijing; 2001,
Petar T. Milanović CV 31
– 1997: Rudbar Lorestan dam site and reservoir geological and hydrogeological problems,
Iran.
– 1997: Behesthabad reservoir and dam site, geological and hydrogeological problems, Iran
– 1998: Upper Kharkheh Project (Sazbon and Seymareh dam sites and reservoir) geological
and hydrogeological problems, Iran
– 1996/2007. Ghir damsite, Iran. Karst hydrogeology problems. Feasibility, second phase and
construction. Grout curtain design and supervising during construction.
– 1999/2001. Kuhrang III tunnel, 23 km in karstified rock mass. Geotechnical and hydroge-
ological problems. Grouting works against groundwater intrusion.
– 2000: Seymareh dam site, hydrogeological and geotchnical problems.
– 2002: Ostour dam, Iran, hydrogeological and geotechnical problems.
– 2002: Spilje dam, leakage problems at dam site, FYUR Macedonia.
– 2003: Geotechnical problems – stability of dike and foundations in the area of Dead Sea
Works. Israel.
– 2004: Akkopru dam, Turkey. Watertghtness problems of reservoir.
– 2004: Gotvand dam and reservoir, Iran. Problem of salt and gypsum in reservoir bank and
watertightnes of dam site in conglomerate.
– 2004: Havasan dam and reservoir, Iran. Watertightnes of dam site and reservoir.
– 2004: Karun 3, Iran. Watertghtness of right reservoir bank.
– 2004: Kuhrang dam and reservoir, Iran. Watertightness of dam site and reservoir.
– 2005: Subansiri dam site, India. Hydrogeological and geotechnical problems of dam site.
– 2005: Kavar dam and reservoir, Iran. Watertightness of dam site and reservoir.
– 2005: Seymareh dam site, Iran. Hydrogeological problems of dam site and Power House
area.
– 2006: Sirvan project, Iran. Four dam sites and reservoirs. Nowsoud tunnel (50 km), Azad-
Ravansar tunnel. Member of Panel of experts.
– 2006: Kuhrang III Tunnel, Iran, Member of Panel of experts.
– 2007: Hammam Grouz Dam and reservir, Saf-Saf dam and Ourkis dam site, Algeria, wa-
tertightness problems.
– 2007: Kuhrang III Dam and reservoir, Iran. Hydrogeological part of final Engineering
Geological Report, reservoir watertightnes and grout curtain.
– 2008/09: Sami Soydam (Sandalcik) dam and reservoir, Turkey. Investigation works and
Feasibility Study,
– 2008/10: Protection of Priority Wetlands for Bird Migration in the Dinaric Arch Region
through Intergrated Site and River Neretva Mnagement. Hydrogeology. WWW Europian
Policy Programme, Bosnia and Herzegovina
– 2008. Badovli, Sheshpir and Damghan dams, watertightnes problems, Iran.
– 2008 – 2013: Cerro Corona Copper-Gold Project Tailings Facility, Karst seepage and pro-
tection problems. Consultant for karst geology. Cajamarca, Peru
– 2009. Bakhtiary dam site investigations, for 315 high double arch, concrete dam, Iran.
– 2009. Sirvan Project. Belbar dam site investigation for feasibility project. Iran.
34 Ivo Lučić
– 2010/12. Regional water management and water protection of Neretva and Trebisnjica ri-
ver basen. Bosnia and Herzegovina and Croatia.
– 2010. Lar Dam Rehabilitation Project, Water leakage problem, Iran
– 2011, Samanalawewa Dam project in karstified limestone. Water leakage problem from
reservoir. Sri Lanka.
– 2011. Ombla Hydropower project. Technical Due Diligence. Underground dam in extre-
mely karstified limestone. European Bank for Reconstruction and development. Tractabel
Engineering, Paris.
– 2012. Karun 4 Dam, Seimareh Dam and Seshpir Dam site. Leakage problems and grout
curtain analyses in karstified rock. Iran
– 2013. Panel of experts: Seymareh dam site – seepage problem. Iran.
– 2014. Panel of experts: Dam, reservoir watertightness and power house foundation (PP
Dabar) hydrogeology and geotechnic, Eastern Herzegovina.
– 2015 Water balance analysis of Dabarsko polje region, Bosnia and Herzegovina. Team
member. Zavod za Vodoprivredu, Bijeljina.
– 2015. Environmental influence of water transmission from catchment of Neretva River to
the catchment of Trebisnjica River catchment. Bosnia and Herzegovina.
– 2015/16/17. Boqaata Dam Project – Reservoir Waterproofing. Lebanon. Consultant for
hydrogeology and geotechnic.
– 2016. Nargesi Dam. Iran. Water tightening and stability of foundation in evaporates.
Member of international Panel of Experts.
– 2016. Beheshtabad Dam and Reservoir. Iran. Feasibility study. Panel of exparts.
– 2016. Wudongde dam site. China. Problem of karstification, particularly problem of large
cavern at right embankment (volume 369000 m3).
– 2017. Nengirri Dam and Reservoir, Dam site and reservoir foundation and seepage pro-
blem in karstified rock.
– 2017. Jadro tailings project, Serbia, Consultant for Rio Tinto and AECOM Co.
– 2009: Sirvan Project. Bell Spring – underground structure for water tapping. Iran.
Articles
– An attempt at defining the routes of Ponikva in Popovo Polje. Bulletin Scientifique, Section
A – Tome 16. JAZU, Zagreb, 1971.
– Underground Flow Direction of Karst System Ponikva by Radioisotope Br.82. Bulletin
Geologique, 15. Sarajevo, 1971.
– Savremene metode primenjene u istraživanju hidrogeoloških karakteristika Popovog po-
lja. Simpozijum HG-IG, Herceg Novi, 1971.
– The Methods of Exploration of Karst Underground Water Flows. 24th International
Geological Congress, Montreal, 1972.
– Features and Methods of Investigation in Karst of Eastern Herzegovina. Vesnik, Institut de
Geologiques, Beograd 1972/73.
– Water Regime in Deep Karst. Water resources Publication, Colorado, USA, 1976.
– Determination of space position of underground karst channels. Water Resources
Publication, Colorado, 1976.
– Use of Piezometers Boreholes for Karst Investigations. Water Resources Publication,
Colorado, USA, 1976.
– Establishing Karst Underground Connections and Responses by Using Tracers. Water
Resources Publication, Colorado, USA, 1976.
– The Review of Exploration of Karst Underground Water Flows in Eastern Herzegovina. 3rd
International Symposium of Groundwater Tracing, Postojna, 1976.
– The Velocities of Underground Flows in Dinaric Karst. 3rd International Symposium of
Underground Water Tracing, Postojna, Slovenia, 1976.
– An Application of Radioactive Tracers for the Determination of Underground Flows in the
Eastern Herzegovina. International Symposium of Underground Water Tracing, Postojna,
1976.
– Hydrogeology of the Ombla Spring Drainage Area. Bulletin Geologique, 22, Sarajevo,
1977.
– Importance of Speleology in Hydrotechnical Works. Symposium ²100 Years of Speleological
Society of Austria² Vienna, 1979.
– Circulation in the Dinaric Karst Aquifers, Yugoslavia. International Seminar on Karst
Hydrogeology, Oymopinar, Turkey, 1979.
36 Ivo Lučić
Abstract
The paper gives an overview of seven-month-long speleological explorations and their re-
sults carried out in the part of Krabanja karst situated on the eastern slopes of Mt. Konjuh in
Eastern Bosnia. This region was not, except sporadically, included in earlier explorations and
therefore was the main reason for focusing on this part of Mt. Konjuh. Caves are developed
in the formations of Middle Triassic and Upper Triassic limestones, which are in lithological
contact with the igneous rocks of the central Mt. Konjuh massif, as well as with Jurassic dia-
base-chert formation.
Alongside basic cave survey and mapping, this paper also provides maps of terrain that was
in detail researched for possible caves and therefore it could be left out of scope in future
explorations. Moreover, as a part of exploration special emphasis was put on fauna in afore-
mentioned caves, but at the time of writing this paper most of the research on the samples
collected was still not concluded.
Key words: karst, speleology, Mt. Konjuh, Krabanja karst, Bosnia and Herzegovina
Geografski položaj
Planina Konjuh (najviši vrh Konjuh, 1328 m n.v.) nalazi se u istočnoj Bosni, i djelo-
mično predstavlja razvođe između rijeka Krivaje i Spreče. Pravac pružanja osnovne
strukture je dinarski, sjeverozapad-jugoistok. Sa istoka planinu ograničava doli-
na rijeke Gostilje sa izvorišnim kracima, dok jugoistočni obronci pripadaju slivu
Drinjače. Sa juga se na Konjuh nastavlja planina Smolin (Zečji rat, 1273 m n.v.), koja
u orografskom i geološkom smislu čini sa Konjuhom gotovo jedinstvenu cjelinu.
Slično važi i za Djedinsku planinu (1177 m n.v.), koja se nalazi između Suhodola i
donjeg toka Gostilje, sjeveroistočno od glavnog masiva Konjuha.
Biološki uzorci su uzeti iz speleoloških objekata Điki, Ljuta i Jama iznad izvora
Krabašnjice kao i iz izvora kod Albinovog prolaza. Uzorci su poslani biolozima na
dalju obradu i određivanje vrsta. Nije radjeno sistemom postavljanja klopki za kukce
nego samo direktno prikupljanje vidjenih primjeraka.
Posljednji vikend istraživanja u lokvama na lokalitetu Prijeka voda viđen je
veliki broj tritona (Triturus alpestris).
U nacrtima speleoloških objekata su upisane viđene vrste faune.
Literatura
Bajraktarević A., D. Basara, 2003. Speleološki kamp “Kladanj 2001”. Speleo’zin 16: 32-36.
Ćalić J., J. Mulaomerović, A. Bajraktarević, 2003-2004. Speleološka istraživanja planine
Konjuh. Naš krš XXIII-XXIV (36-37): 3-9.
Mulaomerović J., J. Ćalić-Ljubojević, A. Bajraktarević, 2005. Speleološka istraživanja planine
Konjuh. Zbornik radova Prvog kongresa geografa Bosne i Hercegovine 2004 Sarajevo fali
broj strana???
Čičić, S., Č. Jovanović, M. Mojićević, S. Tokić, 1991. Tumač za Osnovnu geološku kartu SFRJ,
list Tuzla. Beograd: Savezni geološki zavod, fali broj strana
Strajin, V., M. Mojićević, J. Pamić, O. Sunarić-Pamić, D. Veljković, D. Đorđević, 1980. Tumač
za Osnovnu geološku kartu SFRJ, list Vlasenica. Beograd: Savezni geološki zavod, fali broj
strana
Rezultati speleoloških istraživanja planine Konjuh – zona krabanjskog krša 51
52 Admir Bajraktarević, Ivica Piljić, Ramajana Zahirović, Sabahudin Huskić, Senad Huskić
Rezultati speleoloških istraživanja planine Konjuh – zona krabanjskog krša 53
54 Admir Bajraktarević, Ivica Piljić, Ramajana Zahirović, Sabahudin Huskić, Senad Huskić
Rezultati speleoloških istraživanja planine Konjuh – zona krabanjskog krša 55
56 Admir Bajraktarević, Ivica Piljić, Ramajana Zahirović, Sabahudin Huskić, Senad Huskić
Rezultati speleoloških istraživanja planine Konjuh – zona krabanjskog krša 57
58 Admir Bajraktarević, Ivica Piljić, Ramajana Zahirović, Sabahudin Huskić, Senad Huskić
ZNAČAJ TURISTIČKOG UREĐENJA
PEĆINE STUDEŠNICE NA KONJUHU
THE SIGNIFICANCE OF TURISTIC ARRANGEMENT
OF STUDEŠNICA CAVE ON MOUNTAIN KONJUH
Miralem Husanović
Sažetak
U radu je istaknut značaj turističkog uređenja pećine Studešnice na planini Konjuh. Pećina
je smještena u Zaštićenom pejzažu „Konjuh“ te je kategorisana kao prostor najviših prirod-
nih vrijednosti. Turističkim uređenjem ove prirodne ljepote bi se približile posjetiteljima, a
istovremeno bi njihova vrijednost ostala u potpunosti očuvana zahvaljujući kontrolisanim
posjetama. Također je predstavljena i analiza ekonomske isplativosti koja pokazuje da se ure-
đenjem pećine stvaraju nova radna mjesta uz potrebnu finansijsku samoodrživost.
Ključne riječi: pećina Studešnica, speleološki turizam, Zaštićeni pejzaž „Konjuh“, Bosna i
Hercegovina
Abstract
This paper highlights the importance of tourist arrangement of the Studešnica cave on moun-
tain Konjuh. The cave is located in the Protected Landscape “Konjuh” and is categorized as the
site of the highest natural values. With this arrangement the natural beauty would approache
closer to visitors and at the same time its value would be fully preserved thanks to controlled
visits. In paper it is also presented the analysis of economic feasibility which shows that the
arrangement of the cave creates new jobs with the necessary financial self-sustainability.
Key words: Studesnica cave, speleological tourism, Protected landscape „Konjuh“, Bosnia and
Herzegovina
Uvod
Pećina Studešnica je smještena u prvoj zoni Zaštićenog pejzaža „Konjuh“, što pred-
stavlja prostor najviših vrijednosti koje moraju ostati u potpunosti očuvane. Prema
dosadašnjoj praksi, turističko uređenje i kontrolisani pristup najbolji su način da se
očuvaju i zaštite ovakve prirodne vrijednosti. Pored zaštite, značaj turističkog ure-
đenja ogleda se u približavanju ovog prirodnog fenomena mladima različitog škol-
skog uzrasta, ali i ostalim ljubiteljima prirode. Za turističko uređenje pećine su po-
trebna minimalna finansijska sredstva koja se mogu opravdati za kratak period. Za
osiguranje finansijske održivosti svakako da će se brinuti Zaštićeni pejzaž „Konjuh“
kroz prodaju ulaznica i dodatnih usluga od speleoturizma (suveniri, hrana, tran-
59
60 Miralem Husansović
Položaj
Pećina Studešnica se nalazi na planini Konjuh, ispod vrha Jelova glava, a iznad izvora
rijeke Studešnice. Dobila je ime po rijeci Studešnici iz koje se snabdijeva Banovićki
vodovod. Pećina je smještena unutar područja Zaštićenog pejzaža „Konjuh“ koji se
prostire sjevero-istočnim dijelom Bosne i Hercegovine, tačnije jugo-zapadnim dije-
lom Tuzlanskog kantona. Zaštićeni pejzaž “Konjuh” je smješten između 44°22´42,2”
i 44°11´18,4” sjeverne geografske širine, te između 18°29´48,8” i 18°41´6,4” istočne
geografske dužine. Ukupna površina iznosi 8.139,77 ha. Oblik granice ovog područ-
ja je izdužen, sa dužinom centralne ose od 21,3 km koja se pruža u pravcu sjeveroza-
pad-jugoistok i prosječnom širinom od 4,4 km (Slika 1).
Prirodne karakteristike
Pećina Studešnica je morfološki jednostavan speleološki objekat koji se sastoji od
jedne dvorane i kanala koji vodi do kraja pećine. Ukupna dužina pećine je 46,10
metara. Ulaz u pećinu širok 5,5 metara, a visok 2,5 metara (Slika 2). Radi se o mlađoj
pećini koja je u najvećem dijelu nastala urušavanjem stropa i nije posebno bogata
ukrasima.
U pećini je zabilježen boravak 4 vrste šišmiša: mali potkovasti šišmiš
(Rhinolophus hipposideros), veliki potkovasti šišmiš (Rhinolophus ferrumequinum),
trobojni šišmiš (Myotis emarginatus) i mali šišmiš (Pipistrellus pipistrellus). Od osta-
lih životinja primjećeno je pristustvo sivog puha (Glis glis), te škorpija (Euscorpius
tergestinus) (Husanović 2016a).
Pećina Studešnica je zbog geografskog položaja i svoje morfologije potencijalno
arheleološko nalazište, ali do danas nije zabilježeno niti jedno arheološko istraživanje.
Pregled istraživanja
Pećina Studešnica je dugo poznata lokalnom stanovništvu i planinarima iz Banovića.
Članovi planinarskog društva „Husinski rudar“ iz Banovića, koje je poslije rata pro-
mijenilo ime u PD „Varda“ Banovići, su uredili i markirali stazu do pećine. Međutim,
skoro da nema nikakvih starijih zapisa o njoj.
Tek u prostornom planu područja posebnih obilježja Zaštićeni pejzaž „Konjuh“
2010-2030, objavljenom 2013. godine, za pećinu Studešnicu je navedeno da je istra-
žena dužina od oko 50 m, sa dvoranom širine 15 m i visine oko 7 m.
Prva poznata speleološka istraživanja je izveo Miralem Husanović sa člano-
vima Kluba ekstremnih sportova Summit iz Banovića 2013. godine kada je pećina
prvi put toporafski snimljena (slika 3) i uvedena u Katastar speleoloških objekata
Bosne i Hercegovine pod brojem 5006 (Mulaomerović et al. 2006). 2016. godine pu-
blikovani su rezultati biospeleološkog istraživanja gdje je utvrdio prisustvo tri vrste
šišmiša u pećini Studešnica (Husanović 2016b). Iste godine publikovan je tekst o pe-
ćini Studešnici, gdje su objavljeni rezultati o četvrtoj vrsti šišmiša, te nalazu škorpije
koja predstavlja četvrti nalaz škorpija u pećinama Bosne i Hercegovine (Husanović
2016a).
što se laganom šetnjom može preći za dvadesetak minuta. Uređenje pješačke staze
podrazumijevalo bi uređenje dijela staze od parkinga do pećine, postavljanje puto-
kaza na ključnim mjestima, postavljanje info panoa, zaštitne ograde (rukohvata) i
označavanje (markiranje) staze.
Zaključak
Analiza i istraživanje razvoja, stanja i trendova speleoturizma na globalnom, evrop-
skom, regionalnom a i lokalnom nivou pokazuje da speleoturizam ima razvojnu
funkciju kao i turizam generalno. Pećina Studešnica kao prirodna vrijednost već pri-
pada zaštićenom dijelu, tačnije, zoni A2 Zaštićenog pejazaža „Konjuh“, i kao takva
zaslužuje uređenje za turističke posjete i postavljanje na viši nivo zaštite. Također,
u sklopu uređenja pećine Studešnice za turističke posjete uredila bi se i pristupna
staza do samog objekta. Staza bi vodila kroz kameni luk i samim tim uključila i taj
geomorfološki spomenik prirode u turističku ponudu. Omogućile bi se kvalitetnije
škole u prirodi mladima različitog školskog uzrasta, a pored njih i ostalim ljubitelji-
ma prirode. Zaštićeni pejzaž „Konjuh“ dobiva novu ponudu i stvara mogućnost za
otvaranje četiri nova radna mjesta. I na kraju, osiguranje održivosti projekta će biti
samostalno, kroz prodaju ulaznica i dodatnih usluga od speleoturizma.
Reference
Anon., 2013a. Prostorni plan područja posebnih obilježja Zaštićeni pejzaž „Konjuh“ 2010-
2030, Tuzlanski kanton, Ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okolice, Tuzla (izvor:
< http://www.vladatk.kim.ba/Ministarstva/MPUZO/13/Prostorni_plan-Konjuh.PDF>
[1.10.2017.]
Anon., 2013b. Tuzlanski kanton u brojkama. Federalni zavod za statistiku, Sarajevo (izvor: <
http://fzs.ba/wp-content/uploads/2016/06/KantBr3.pdf> [1.10.2017.]
Husanović M., 2016a. Pećina Studešnica. Bilten kluba ekstremnih sportova iz Banovića
Summit I(1): 23.
Husanović M., 2016b. Tri vrste šišmiša Chiroptera u pećini Studešnici na planini Konjuhu
Bosna i Hercegovina. Hypsugo I (1): 41-48.
Lina, P.H.C., 2016. Common Name of European Bats. EUROBATS Publication Series No. 7.
UNEP/EUROBATS Secretariat, Bonn, Germany, 104 pp.
Mulaomerović J., E. Handžić, D. Zahirović, 2006. Katastar speleoloških objekata Bosne i
Hercegovine. Sarajevo: Speleološko društvo „Speleo dodo“, ... str.
Mulaomerović J., 2014. Speleoturizam u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Centar za krš i
speleologiju, 163 str.
DVIJE METATARZALNE KOSTI IZ MRAČNE PEĆINE
U KANJONU PRAČE
TWO METATARSAL BONES FROM MRAČNA PEĆINA CAVE
IN THE PRAČA CANYON
Sažetak
Tokom speleoloških istraživanja u Mračnoj pećini u kanjonu rijeke Prače, u već iskopanoj
sondi, nađene su u različitim prilikama dvije metatarzalne kosti pećinskog medvjeda Ursus
spelaeus. Skromna morfometrijska analiza pokazala je da se radi o dvije životinje te odredi
njihov položaj u varijacijskom rasponu pećinskih medvjeda iz naših krajeva.
Ključne riječi: Pećinski medvjed Ursus spelaeus, metatarzalne kosti, Mračna pećina, Bosna i
Hercegovina
Abstract
During the speleological researches in Mračna pećina cave in the canyon of the river Prača,
in the already excavated probe, two different metatarsal bones of the cave bear Ursus spelaeus
were found. A modest morphometric analysis showed that it was two animals and determi-
ned their position in the variation range of cave bears from our regions.
Key words: Cave bear Ursus spelaeus, metatarsal bones, Mračna pećina cave, Bosnia and
Herzegovina
1
Centar za krš i speleologiju, Branilaca Sarajeva 30, Sarajevo; jasminko@centarzakrs.ba
2
Centar za krš i speleologiju, Branilaca Sarajeva 30, Sarajevo; tiganjersan@gmail.com
66
Dvije metatarzalne kosti iz mračne pećine u kanjonu Prače 67
gih sisara. U drugom radu (Brajković et al, 1997) navodi se samo detaljan inventar
kostiiju pećinskog medvjeda, između ostalog i veći broj kostiju prednje i zadnje šape.
Tokom detaljnih speleoloških istraživanja Mračne pećine zadnjih godina, u
sondi koja je ostala nezatrpana nađene su dvije metapodijalne kosti u različitim pri-
likama. One daju mogućnost bar neke morfometrijske analize u pogledu veličine
pećinskih medvjeda koji su nastanjivali ovu pećinu.
Nađene su desna četvrta metatarzalna kost (Mt IV dext.) (Slika 1.) čija je duži-
na 93,0 mm i treća lijeva metatarzalna kost (Mt III sin.) (Slika 2) čija je dužina 82,3
mm.
Opći varijacijski raspon za ove dvije kosti prema nalazima iz naših krajeva je:
za Mt IV dext. od 75,0 do 101,5 mm, a za Mt III sin. od 65,0 do 92,0 mm (Malez
1965), što govori da se obe jedinke nalaze unutar općeg varijacijskog raspona za pe-
ćinske medvjeda iz naših krajeva, ali također i da Mt IV dext. pripada većoj životinji
(gornji dio varijacijskog raspona), a Mt III sin. manjoj životinji, odnosno da su ove
dvije kosti pripadale različitim jedinkama.
Za nadati se da će u skorijoj budućnosti u ovoj pećini, zbog ponencijalno broj-
nih nalaza pleistocenske faune, ponovo izvesti iskopavanja i ozbiljna stratigrafsko-
paleontološka i morfološka analiza paleontoloških ostataka.
Zahvala
Zahvaljujem se prijatelju Kazimiru Miculiniću za literaturu i pomoć oko determio-
nacije kostiju.
Literatura
Brajković D., G. Gužvica, A. Kapel, J. Lenardić, M. paunović, M. Poje, T. Slišković, 1997. Nova
nalazišta pleistocenskih vertebrata u Bosni i Hercegovini. Geološki zbornik, 12: 224-240.
Daneš J., 1921. Pećine u kanjonu Prače i okolini Glasinčkog polja. Glasnik Geografskog
društva, 5: 139-142.
Malez M., 1965. Novi opći varijacijski raspon vrste Ursus spelaeus Rosenmuller and Heinroth.
Geološki vjesnik, 18(1964)(1): 133-139.
Pales L., C. Lambert, 1971. Atlas osteologiques pour servir a l’identification des Mammiferes
du quaternaire : I. Les membres – Carnivores. Paris: Centre national de la rechercehe
scientifique, 51 pp.
Slišković, T., 1979. Stratigrafska i paleontološka istraživanja pećinskih naslaga u Bosni i
Hercegovini. Naš krš 6: 21-27.
68 Jasminko Mulaomerović, Ersan Tiganj
Sažetak
U radu su prikazana dva nova nalazišta vrste Islamia valvataeformis (Möllendorff, 1873) koja
je do sada bila poznata samo sa tipskog lokaliteta Vrelo Bosne. Sada njen areal možemo proši-
riti i na područje prigorja planine Treskavice. Po prvi put je prikazan i nalaz Ancylus recurvus
Martens, 1873 u dolini rijeke Idbar, nove vrste za Bosnu i Hercegovinu.
Ključne riječi: Ancylus recurvus, Islamia valvataeformis, Bosna i Hercegovina, vodeni puževi
Abstract
Two new findings of the Islamia valvataeformis (Möllendorff, 1873), which until now were
known only from the typical locality of Vrelo Bosne near Sarajevo, are presented in this paper.
Now its area can be extended to the area of Treskavica Mountain. For the first time in Idbar
valley (Konjic municipality) it was shown the findings of Ancylus recurvus Martens, 1873,
which is a new species for Bosnia and Herzegovina.
Key words: Ancylus recurvus, Islamia valvataeformis, Bosnia and Herzegovina, freshwater
snails
Interes za puževe Bosne i Hercegovine imao je svoje uspone i padove tokom zadnjih
150 godina. O tome sažeto govori B. Karaman (2006) u radu o istraživanju puževa
kod nas. U istom radu dat je pregled do tada svih poznatih, i kopnenih i vodenih
puževa. Najveći doprinos istraživanju vodenih puževa u Bosni i Hercegovini nakon
Drugog svjetskog rata dali su Pavle Radoman i Jože Bole, a u zadnje vrijeme Peter
Glöer i Vladimir Pešić. O broju vrsta vodenih puževa kod nas teško je govoriti,
ali procjena od oko 100 koju navode Trožić-Borovac et al. (2013), pokazuje da taj
broj nije ni blizu konačnog, obzirom da je za susjednu Hrvatsku opisano 200 vrsta
(Habdija et al. 2011).
1
Biodiversity Research Laboratory, Hetlingen, Germany, gloeer@malaco.de
2
Centar za krš i speleologiju, Sarajevo, jasminko@centarzakrs.ba
69
70 Peter Glöer, Jasminko Mulaomerović
Slika 4. Ancylus recurvus Martens, 1873 (1) i Ancylus fluviatilis Müller, 1774 (2).
Figure 4. Ancylus recurvus Martens, 1873 (1) and Ancylus fluviatilis Müller, 1774 (2).
(Foto/Photo: Peter Glöer)
Literatura
Boeters, H.D., P. Glöer, V. Pešić, 2013. Some new freshwater gastropods from Southern Europe
(Mollusca: Gastropoda: Truncatelloidea). Folia Malacologica, 21(4): 225–235.
Glöer, P., J. Grego, 2015. New subterranean freshwater Molluscs from Bosnia & Hercegovina
(Mollusca: Hydrobiidae). Ecologia Montenegrina, 2 (4): 307-314.
Glöer, P., V. Pešić, 2014. Belgrandiella bozidarcurcici n. sp., a new species from Bosnia and
Herzegovina (Gastropoda: Hydrobiidae). Archives of Biological Sciences, 66 (2): 461-464.
Glöer, P., V. Pešić, 2014a. Two new species of the genus Bythinella Moquin-Tandon, 1856
(Mollusca: Gastropoda: Hydrobiidae) from the Western Balkan Peninsula). Ecologia
Montenegrina, 1 (4): 249-255.
Habdija, I., B. Primc Habdija, I. Radanović, M. Špoljar, R. Matoničkin Kepčija, S. Vujčić Karlo,
M. Miliša, A. Ostojić, M. Sertić Perić, 2011. Protista – Protozoa – Metazoa – Invertebrata :
Strukture i funkcije. Zagreb: Alfa d.d., 584 str.
Karaman, B. J., 2006. Former investigations of the fauna of snails (Mollusca, Gastropoda) in
Bosnia & Herzegovina. Natura Montenegrina, 5: 55-66.
Möllendorff, O., 1873. Beiträge fur Fauna Bosniens.- Görlitz: druck von Hoffmann & Reiber,
73 str.
Pešić, V., P. Glöer, 2013. A new freshwater snail genus (Hydrobiidae, Gastropoda) from
Montenegro, with a discussion on gastropod diversity and endemism in Skadar Lake.
ZooKeys 281: 69-90.
Trožić-Borovac, S., A. Šanjta, S. Krlić-Avdibegović, 2013. Diverzitet gastropoda u izvorima na
području spomenika prirode vrela Bosne. Voda i mi, XVII, 81: 23-30.
DRUGI NALAZ PSEUDOŠKORPIJE NEOBISIUM (N.)
MACRODACTYLUM (DADAY, 1888)
U BOSNI I HERCEGOVINI
THE SECOND FINDING OF PSEUDOSCORPION NEOBISIUM
(N.) MACRODACTYLUM (DADAY, 1888) IN BOSNIA
AND HERZEGOVINA
Sažetak
U bilješci je opisan novi nalaz pseudoškorpije Neobisium (N.) macrodactylum (Daday, 1888)
sa Visočice planine.
Ključne riječi: Pseudoškorpije, Neobisium (N.) macrodactylum, Visočica, Bosna i Hercegovina
Abstract
The note describes a new finding of the pseudoscorpion Neobisium (N.) macrodactylum
(Daday, 1888) from Visočica mountain.
Key words: Pseudoscorpions, Neobisium (N.) macrodactylum, Visočica mauntain, Bosna i
Hercegovina
1
via Monte Corno 12/1, 16166 Genova, Italy; giulio.gardini@gmail.co
2
Centar za krš i speleologiju, Branilaca Sarajeva 30, Sarajevo; jasminko@centarzakrs.ba
75
76 Giulio Gardini, Jasminko Mulaomerović
Slika 1. Položaj nalaza na UTM karti Bosne i Hercegovine i na detalju topografske karte.
Figure 1. Location of finding on UTM map of Bosnia and Herzegovina and on the detail of
topographic map.
Drugi nalaz pseudoškorpije Neobisium (N.) macrodactylum (Daday, 1888) u BiH 77
Literatura
Beier, M., 1928. Die Pseudoskorpione des Wiener Naturhistorischen Museums. I.
Hemictenodactyli. Annalen des Naturhistorischen Museums in Wien, 42: 285-314.
Beier, M., 1963. Ordnung Pseudoscorpionidea. Berlin: Akademie Verlag, 313 pp.
Daday, J., 1887-1888. A Magyar Nemzeti Múzeum Álskoepioinak Áttekintése. Természetrajzi
Füzetek 11/3-4: 111-136. / Daday, E., 1887-1888. Übersicht der Chernetiden des
Ungarischen Nationalmuseums in Budapest . Természetrajzi Füzetek 11/3-4: 165-192./
Giachino, M., D. Vailati, 2010. The Subterranean environment. Hypogean life, concepts and
collecting techniques. Verona: World Biodiversity Association, 130 pp.
Harvey, M.S. (2011). Pseudoscorpions of the World, version 2.0. Western Australian Museum,
Perth. http://www.museum.wa.gov.au/catalogues/pseudoscorpions.
Ozimec, R., 2004. List of Croatian pseudoscorpion fauna (Arachnida, Pseudoscorpiones).
Natura Croatica, 13(4): 381-394.
Ozimec, R., 2006. Sistematski pregled pseudoškorpija Bosne i Hercegovine. U: S. Lelo (Ur.),
Fauna Bosne i Hercegovine – Biosistematski pregledi. Interno izdanje Udruženja za
inventarizaciju i zaštitu životinja, Ilijaš, Kanton Sarajevo, 59-62.
NOVI PODACI O PEĆINSKIM PAUCIMA
IZ BOSNE I HERCEGOVINE
(prema radu: Naumova, M. V., S. P. Lazarov, B. P. Petrov, C. D.
Deltshev, 2016. New faunistic data on the cave-dwelling spiders in the
Balkan Peninsula (Araneae). Ecologica Montenegrina, 7: 425-438)
NEW DATA ON CAVE SPIDERS FROM
BOSNIA AND HERZEGOVINA
(according to article: Naumova, M. V., S. P. Lazarov, B. P. Petrov,
C. D. Deltshev, 2016. New faunistic data on the cave-dwelling
spiders in the Balkan Peninsula (Araneae).
Ecologica Montenegrina, 7: 425-438)
Jasminko Mulaomerović1
Sažetak
Tokom speleoloških istraživanja u nekoliko pećina Bosne i Hercegovine sakupljen je jedan
broj pauka koje su arahnolozi iz Bugarske odredili u pogledu vrsta. U pećini Glovranjka na
Podveležu sakupljen je pauk Pauk Lepthyphantes notabilis Kulczynski, 1887 koji je nova vrsta
za Balkan te pauci Centromerus cavernarum (L. Koch, 1872) i Diplocephalus foraminifer (O.P.-
Cambridge, 1875) nove vrste za BiH.
Ključne riječi: pauci, pećine, Bosna i Hercegovina
Abstract
During speleological research in several caves of Bosnia and Herzegovina, a number of spi-
ders were found and determined by Bulgarian arachnologists in terms of species. The spi-
der Pauk Lepthyphantes notabilis Kulczynski (1887), which is a new species for the Balkans
and spiders Centromerus cavernarum (L. Koch, 1872) and Diplocephalus foraminifer (O.P.-
Cambridge, 1875), were collected in the Cave Glovranjka on Podveležje.
Key words: spiders, caves, Bosnia and Herzegovina
Rad iz naslova obuhvata podatke o vrstama pećinskih pauka iz 157 pećina iz Albanije,
Bosne i Hercegovine, Bugarske, Hrvatske, Makedonije, Crne Gore, Srbije i Turske.
Kako je materijal obiman u ovoj bilješci su navedene samo one vrste koje su saku-
1
Centar za krš i speleologiju, Sarajevo, jasminko@centarzakrs.ba
78
Novi podaci o pećinskim paucima iz Bosne i Hercegovine 79
Jasminko Mulaomerović1
Sažetak
Početkom novembra 2017. godine registrovano je glasanje noćnog šišmiša (Nyctalus noctula)
u zgradi na Alipašinom polju u Sarajevu koja je od ranije poznata kao mjeto za hibernaciju
ove vrste tokom zime. Kasnije je obradom snimaka sa ultrazvučnog detektora potvrđeno da
se radi o ovoj vrsti. Nekoliko dana iza toga, noćni šišmiš je snimljena i u Vilsonovom šetalištu
kod hotela „Bristol“. Na istom snimku nalazilo se i nekoliko slabih, ali po svim karakteristika-
ma prepoznatljivih signala socijalnog glasanja dvobojnog šišmiša (Vespertilio murinus). To je
prvi nalaz ove vrste u Sarajevu.
Ključne riječi: noćni šišmiš (Nyctalus noctula), dvobojni šišmiš (Vespertilio murinus), socijal-
no glasanje, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Abstract
At the beginning of November 2017, a Common noctule bats (Nyctalus noctula) sounding
was recorded in a building on Alipašino polje in Sarajevo. The building was previously known
as a place of hibernation of this species during the winter. Later on, during the processing of
the recording from the ultrasonic detector it is confirmed that this is the mentioned species.
A few days later, the Common noctule bat was recorded on Vilsonovo šetalište near the Hotel
Bristol. On the same recoding there were several weak, but by all characteristics recogniza-
ble signal of the social calls of the Parti-coloured bats. This is the first finding of this kind in
Sarajevo.
Key words: Common noctule (Nyctalus noctula) and Parti-colored bat (Vespertilio
murinus), social calls, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
Noćni šišmiš (Nyctalus noctula) je tokom zimskog monitoringa 2016. i 2017. godine
(Presetnik et al. 2016, 2017) registrovan na osnovu socialnog glasanja kod zgrade
u ul. Trg solidarnosti u Sarajevu. Ove godine je na istom mjestu prvi put snimljen
detektorom 6. 11. 2017., a kasnije još i tokom nekoliko sljedećih večeri. Vizelno je
osmatrano nekoliko životinja 9. 11. tako da je potvrđeno njihovo prisustvo u puko-
tinama između spratova i uskim proširenjima između blokova zgrade. Budući da
1
Centar za krš i speleologiju, Sarajevo, jasminko@centarzakrs.ba
82
Sredina jeseni u Sarajevu: noćni šišmiš i dvobojni šišmiš 83
je tih dana bilo toplo vrijeme, to je bio poticaj da se 7. 11. 2017. ode do Vilsonovog
šetališta pored rijeke Miljacke, gdje je tokom ljeta vrlo živo što se aktivnosti i šetača
i šišmiša tiče. Transekt je bio od hotela „Bristol“ do mosta „Ars aevi“ (Zemaljskog
muzeja). Snimanje je vršeno ultrazvučnim detektorom Petersson 240x, a snimano
na rekorder Zoom H2. Obrada snimaka vršena je softverom batSound 4.0. Pokazalo
se da pipistrelusi (P. kuhlii/nathusii) koji su „razvaljivali“ ljeti uopće nisu aktivni,
ali je zato ponovo snimljen noćni šišmiš i, na prijatno iznenađenje, dvobojni šiš-
miš (Vespertilio murinus). Iako je signal bio slab, njegove frekvencijske katakteristi-
ke i oblik signala svadbenog glasanja nedvosmisleno potvrđuju njegovo prisustvo u
gradskoj zoni Sarajeva. Nešto ranije dvobojni šišmiš je opažen na Bjelašnici (Tiganj
& Mulaomerović 2017), a snimljeno je i njegovo svadbeno glasanje na Igmanu
(Mulaomerović 2017). Njegovo prisustvo u Sarajevu (prvi nalaz ove vrste u gradskoj
sredini), iako temeljeno samo na jednom nalazu, u skladu je sa tvrdnjom da dvo-
bojni šišmiš ima godišnje migracije iz ljetnjih staništa u niskim zgradama u otvo-
renim prostorima i prigradskim naseljima u zimska skloništa koja nalazi u visokim
gradskim zgradama (doduše u slučaju Danske) (Baagoe 1986). Ovo će biti svakako
izazovno potvrditi ove zime, ukoliko vremenske prilike budu povoljne (ako zima
bude topla), kako je to bilo 2014. godine, kada smo ga 18. januara slušali oko upravne
zgrade u kamenolomu Ljubačevo kod Banja Luke (Presetnik et al. 2014).
Literatura
Baagoe H. J., 1986. Summer occurrence of Vespertìlio murinus LINNÉ – 1758 and Eptesicus
serotinus (SCHREBER – 1780) (Chiroptera, Mammalia) on Zealand, Denmark, based
on records of roosts and registrations with bat detectors. Annalen des Naturhistorischen
musem Wien 88/89 B: 281-291.
Mulaomerović J., 2017. Dvobojni šišmiš (Vespertilio murinus) na Igmanu. Hypsugo, II(2):
68-70.
Presetnik P., J. Mulaomerović, J. Pašić, 2014. Rezultati pregleda potencijalnih zimskih skloništa
šišmiša u Bosni i Hercegovini u zimu 2013/14. Naš krš, XXXIV (47), Bilten radne grupe za
zaštitu šišmiša, Supplementum 1:16-24.
Presetnik P., J. Mulaomerovic, J. Pašic, I. Napotnik, S. Milanolo, I. Budinski, B. Pejić, 2016.
Rezultati pregleda potencijalnih zimskih skloništa šišmiša u Bosni i Hercegovini u zimu
2015/16. Hypsugo I (2): 34-48.
Presetnik P., J. Mulaomerovic, J. Pašic, M. Hodžić, I. Napotnik, S. Milanolo, M. Husanović,
2017. Rezultati pregleda potencijalnih zimskih skloništa šišmiša u Bosni i Hercegovini u
zimu 2016/17. Hypsugo II (1): 27-41.
Tiganj E., J. Mulaomerović, 2017. Vespertilio murinus, 1.10. 2017, Bjelašnica mountain,
Bosna and Herzegovina : Vespertilio murinus, 1. 10. 2017., Bjelašnica planina, Bosna i
Hercegovina. Hypsugo II (2): 68-70.
DVOBOJNI ŠIŠMIŠ (VESPERTILIO MURINUS) NA IGMANU
PARTI-COLOURED BAT (VESPERTILIO MURINUS) ON THE
MOUNTAIN IGMAN
Jasminko Mulaomerović1
Sažetak
Početkom oktobra 2017. godine snimljeno je socijalno glasanje dvobojnog šišmiša (Vespertilio
murinus) nedaleko od hotela „Maršal“ na Igmanu. To je prvi nalaz ove vrste na Igmanu.
Ključne riječi: dvobojni šišmiš (Vespertilio murinus), socijalno glasanje, Igman, Bosna i
Hercegovina
Abstract
At the beginning of October 2017, the social sounding of a two parti-coloured bats (Vespertilio
murinus) was recorded near the hotel “Maršal“ on the mountain Igman. This is the first fin-
ding of this species on the mountain Igman.
Key words: Parti-coloured bat (Vespertilio murinus), social calls, mountain Igman, Bosnia
and Herzegovina
1
Centar za krš i speleologiju, Sarajevo, jasminko@centarzakrs.ba
85
86 Jasminko Mulaomerović
Literatura
Presetnik P., M. Podgorelec, A. Petrinjak, 2013. Is the parti-coloured bat Vespertilio murinus
Linnaeus, 1758 a common bat species in Slovenia? Natura Sloveniae 15(2): 39-50
Tiganj E., J. Mulaomerović, 2017. Vespertilio murinus, 1.10. 2017, Bjelašnica Mountain,
Bosna and Herzegovina : Vespertilio murinus, 1. 10. 2017., Bjelašnica planina, Bosna i
Hercegovina. Hypsugo II(2): 68-70.
PORODILJSKA KOLONIJA MALOG POTKOVASTOG
ŠIŠMIŠA (RHINOLOPHUS HIPPOSIDEROS) U PEĆINI
KOZARA
MATERNITY COLONY OF LESSER HORSESHOE BATS
(RHINOLOPHUS HIPPOSIDEROS) IN THE KOZARA CAVE
Miralem Husanović
Sažetak
Tokom istraživanja 8.7.2016. godine utvrđeno je prisustvo porodiljske kolonije od 4 odrasla
mala potkovasta šišmiša (Rhinolophus hipposideros) u pećini Kozara. Pećina Kozara se nalazi
kod sela Bijela u distriktu Brčko.
Ključne riječi: mali potkovasti šišmiš (Rhinolophus hipposideros), porodiljska kolonija, peći-
na Kozara, sjeverna Bosna
Abstract
During the research on 8 of July 2016 in the cave Kozara was confirmed the presence of
maternity roost of 4 adults Lesser Horseshoe Bat (Rhinolophus hipposiderus). Kozara cave is
located near the village of Bijela in the Brčko District.
Key words: Lesser Horseshoe Bat (Rhinolophus hipposideros), maternity roost, Kozara cave,
Northeastern Bosnia
87
88 Miralem Husanović
kovasta šišmiša su bile ženke sa mladima, tako da je ovo drugi nalaz porodiljske
kolonije malog potkovastog šišmiša u Bosni i Hercegovini.
Pećina Kozara se nalazi kod sela Bijela u Distriktu Brčko (lat. 44.7798 / long.
18.5718). Iako označena na topografskoj karti nije imala broj u Katastru speleoloških
objekata BiH (Mulaomerović et al. 2016) pa je zavedena pod brojem 5023. Pećina
Kozara je manji speleološki objekat formiran u oolitičnim krečnjacima sarmatske
starosti (M31). Pećina ima dva ulaza. Ulazni kanali od po 16 metara se spajaju na
kraju pećine. Jedan ulaz je visok 1,5 metara, a širok 4 metra, dok je drugi visok 2
metra, a širok 5 metara.
Od ostalih primijećenih životinja treba spomenuti puha(Glis glis).
Reference
Dervović I., P. Presetnik, 2016. Prvi nalaz porodiljske kolonije malog potkovastog šišmiša
(Rhinolophus hipposideros) u Bosni i Hercegovini. . Hypsugo I (2): 49-52.
Mulaomerović J., E. Handžić, D. Zahirović, 2016. Katastar speleoloških objekata Bosne i
Hercegovine. Sarajevo: Centar za krš i speleologiju, ...str.
Mulaomerović J., S. Milanolo, J. Pašić, 2015. Šišmiši dolnjeg toka rijeke Neretve. Sarajevo:
Centar za krš i speleologiju, 24 str.
Pašić J., J. Mulaomerović, P. Presetnik, 2013. Rezultati pregleda potencijalnih zimskih skloništa
šišmiša u Bosni i Hercegovini u zimu 2012/13. Naš krš, XXXIII (46), Bilten radne grupe za
zaštitu šišmiša, Supplementum 1: 23–34.
Sažetak
Pećina Ponikva poznata je kao stanište više vrsta šišmiša. 27. maja 2017. godine je istraži-
van mali fosilni kanal kojom prilikom su otkrivene tri mumije velikog potkovastog šišmiša
(Rhinolophus ferrumequinum). To je nova vrsta za ovu pećinu.
Ključne riječi: veliki potkovasti šišmiš (Rhinolophus ferrumequinum), pećina Ponikva, Vareš,
Bosna i Hercegovina
Abstract
The Ponikva cave is known as the habitat of several species of bats. A small fossil channel
was explored in May 25, 2017 during which there were discovered three mummies of Great
Horseshoe Bat (Rhinolophus ferrumequinum). It’s a new species for this cave.
Key words: Greater Horseshoe Bat (Rhinolophus ferrumequinum), Ponikva cave, Vareš,
Bosnia and Herzegovina
Zadnji dan škole speleologije (27. 5. 2017.), koju je organizovala Komisija za speleolo-
giju Planinarskog saveza FBiH, proveli smo u pećini Ponikvi kod Vareša. Još uvijek
su bile velike vode i rijeka Stavnja je nanijela velike količine raznog smeća u pećinu.
Ponor u lijevom kanalu nije mogao sve da primi pa se formiralo malo jezero, a i voda
se vraćala kroz drugi kanal nazad prema glavnom kanalu. Elem, oba kraka lijevog
kanala su bila potopljena. Bez obzira na to, iako baš i nismo sa čizmama bili pripre-
mljeni za toliki nivo vode, došli smo do kraja.
U tom dijelu postoji na višoj etaži jedan fosilni kanal koji spaja ova dva aktivna
kanala (na slici označen crvenom linijom) u kome su pronađene tri mumije šišmiša
koje smo iznijeli sa sobom. Nakon obrade kod kuće (uklanjanje ostataka kože i dla-
ka) mogli smo konstatovati da se radi o velikom potkovastom šišmišu (Rhinolophus
ferrumequinum). To je šesta vrsta za ovu pećinu. Do sada su zabilježene vrste: mali
potkovasti šišmiš (Rhinolophus hipposideros) (Presetnik et al. 2016), širokouhi šišmiš
1
Centar za krš i speleologiju, Sarajevo, jasminko@centarzakrs.ba
2
Klub ekstremnih sportova „Summit“, Banovići, miralem.husanovic@gmail.com
90
Veliki potkovasti šišmiš – nova vrsta u pećini Ponikva kod Vareša 91
(Barbastella barbastellus) (Milanolo 2009, Pašić et al. 2013, Presetnik et al. 2016),
(Plecotus macrobularis) (Husanović et al. 2016) te na osnovu ostataka kostiju veliki
mišouhi šišmiš/Mali mišouhi šišmiš (Myotis myotis/Myotis oxygnathus) i možda ve-
liki kasni šišmiš (Eptesicus serotinus) (prema širini epifize humerusa). Obzirom da
pećina Ponikva nije do kraja istražena u svojim najvišim etažama, u budućnosti se
mogu očekivati i nove vrste šišmiša.
Slika 1. Karta sa položajem fosilnog kanala (crvena linija) i mjestom nalaza (+) mimija šišmiša.
Figure 1. Map with position of fossil channel (red lines) and location (+) of mummy bats.
Literatura
Husanović M., J. Mulaomerović, P. Presetnik, 2017. Plecotus macrobullaris, 8. 11. 2016, Cave
Ponikva, Vareš, Bosnia and Herzegovina / Plecotus macrobullaris, 8. 11. 2016., Pećina
Ponikva, Vareš, Bosna i Hercegovina. Hypsugo II (1): 52-54.
Milanolo S., J. Mulaomerović, A. Zukanović, 2009. Alcune osservazioni di chirotteri in Bosnia
ed Erzegovina. Labirinti 27: 43-52.
Pašić J., J. Mulaomerović, P. Presetnik, 2013. Rezultati pregleda potencijalnih zimskih skloništa
šišmiša u Bosni i Hercegovini u zimu 2012/13. Naš krš, XXXIII (46), Bilten radne grupe za
zaštitu šišmiša, Supplementum 1: 23–34.
Presetnik P., J. Mulaomerović, J. Pašić, I. Napotnik, S. Milanolo, I. Budinski, B. Pejić, 2016.
Rezultati pregleda potencijalnih zimskih skloništa šišmiša u Bosni i Hercegovini u zimu
2015/16. Hypsugo (1)2: 34–48.
TRAGOM JEDNE FOTOGRAFIJE: MALI MIŠOUHI ŠIŠMIŠ
(MYOTIS BLYTHII OXYGNATUS) U PEĆINI MEGARI
NA BJELAŠNICI
ON THE TRACE OF THE ONE PHOTOGRAPHY: LESSER
MOUSE-EARED BAT (MYOTIS BLYTHII OXYGNATUSS)
IN THE MAGARA CAVE ON BJELAŠNICA MOUNTAIN
Jasminko Mulaomerović1
Sažetak
U radu se analiziraju kosti vilice šišmiša koju prikazuje fotografija iz pećine Megare na
Bjelašnici objavljene u jednoj studiji. Prema karakteristikama ramus mandibulae zaključeno
je da se radi o vrsti mali mišouhi šišmiš (Myotis blythii oxygnatus).
Ključne riječi: Pećina Megara, Bjelašnica planina, mali mišouhi šišmiš (Myotis blythii oxygnatus)
Abstract
This paper analyzes the jaw bones of the bat, shown on the photography from the Megara
cave on Bjelašnica, which is published in one study. According to the characteristics of the
ramus mandibuale it was concluded that this species is Lesser mouse-eared bat (Myotis blythii
oxygnatus).
Key words: Megara pećina cave, Bjelašnica mountain, Lesser mouse-eared bat (Myotis blythii
oxygnatus)
U studiji o vrijednostima pećine Megare (Lukić Bilela et al. 2011) za faunu šišmiša
ove pećine se navodi samo rod Chiroptera, vjerovatno na osnovu skeletnih ostataka
koji su nađeni i koje prikazuje slika 47. na strani 94. (autor fotografije: L. Lukić Bilela)
(Slika 1.). Za širi prostor Igmana i Bjelašnice autori navode 20 vrsta pozivajući se na
novija istraživanja (BRL ingeniere 2007, Kotrošan et al. 2005, Lelo et al. 2007). Među
nabrojanim vrstama nalaze se i vrste natuzijev šišmiš (Pipistrelus nathusii), vodeni
šišmiš (Myotis daubentoni) i veliki kasni šišmiš (Eptesicus serotinus) koje do vre-
mena publikovanja navedene studije nisu bile uopće poznate u Bosni i Hercegovini
(Zagmajster et al. 2008). Za vrste veliki noćni šišmiš (Nyctalus lasiopterus) posto-
ji samo podatak da nastanjuje Hercegovinu bez konkretnog lokaliteta (Kryštufek
1974) kao i dvobojni šišmiš (Vespertilio murinus) koji je bio poznat samo sa jednog
1
Centar za krš i speleologiju, Sarajevo, jasminko@centarzakrs.ba
92
Tragom jedne fotografije: mali mišouhi šišmiš (Myotis blythii oxygnatus)
u pećini Megari na Bjelašnici 93
mljivo vidjeti kako su došli do tih podataka. Na pismo u kojem sam to tražio, došao je
lakonski odgovor da su koristili samo literaturu, ali da se ne sjećaju koju.
Bilo kako bilo, fotografija koju sam spomenuo ipak omogućava da se kaže nešto
više o vrsti koja je prisutna u pećini Megari.
Na fotografiji se vide jedna nadlaktica, dvije podlaktice, jedna lopatica, dva re-
bra, kosti prstiju i, što je vrlo važno, donja vilica. Za analizu od koristi su obje vilice,
i lijeva (A), na kojoj se jasno vidi foramen mentale4 i desna (B), na kojoj se jasno vide
corpus mandibuale i ramus mandibulae.
Za određenje vrste prema vilicama svakako su odlučujući zubi, dužina zubnog
niza CM3, ali i dužina vilice te oblik ramusa. Za analizu sam koristio ključeve za ko-
sti glave (Schober & Grimmberger 2001, Ruprecht 1987). Prema obliku ramusa, do-
nje vilice mogu pripadati vrstama veliki kasni šišmiš, veliki mišouhi šišmiš (Myotis
myotis) i mali mišouhi šišmiš (Myotis blythii oxygnatus). Veliki kasni šišmiš ima vid-
ljivo manji prvi od drugog pretkutnjaka što nije slučaj kod vilice na fotografiji. I ugao
caput mandibulae prema incisura mandibulae nije kao na slici 2. Za Myotis grupu
u prilog idu jednaki prvi i drugi pretkutnjak (P1 i P2) te odnos njihove visine prema
očnjaku (C). Za nastavak determinacije važno je obratiti pažnju na oblik koji ima
procesus coronoides, posebno linea obliqua mandibulae i incisura mandibulae. I kod
Schober & Grimmberger (2001) i kod Ruprecht (1987) linea obliqua mandibulae nije
ravna kod velikog mišouhog šišmiša, za razliku od malog mišouhog šišiša. Zadnja
dva elementa donje vilice teško možemo razlikovati na slici. Međutim, oblik i polo-
žaj (pravac pružanja) processus angularis-a je lijepo vidljiv na fotografiji. Kod velikog
mišouhog šišmiša završetak processus angularis-a je zašiljen, blago savijen i položen
horizontalno (u liniji sa corpus mandibulae) za raziliku od processus angularis-a kod
malog mišouhog šišmiša, koji je položen pod uglam u odnosu na corpus mandibulae
i kraj mu je zaobljen, kao što se lijepo može vidjeti na slici 2.
U svojoj kolekciji osteoloških ostataka šišmiša imam jedan broj dobro očuva-
nih mandibula velikog mišouhog šišmiša i to: iz Srednje bijambarske pećine 5, iz
Pećine u Srednjoj stijeni 2, iz Rastuše 6 i iz podzemnog kamoloma u selu Dardagani
kod Zvornika 2. Kod svih je procesus angularis položen horizontalno i završava se
šiljkom kako je i prikazan na slici 2.
Iz svega navedenog se nameće zaključak da kosti koje prikazuje fotografija 47.
iz studije o vrijednostima pećine Megare (Lukić Bilela et al. 2011) pripadaju vrsti
mali mišouhi šišmiš (Myotis blythii oxygnatus).
P. Presetnik je u pećini Megari, tokom zimskog monitoringa 21. 2. 2016. godi-
ne, opazio velikog/malog mišouhog šišmiša (Myotis myotis/blythii oxygnatus) kao i
vrste malog potkovastog šišmiša (Rhinolophus hipposideros) i malog brkatog šišmiša
(Myotis mystacinus) (Presetnik et al. 2017).
représentant un enjeu environnemental significatif pour la Bosnie Herzégovine (2006. godine) (www.brli.brl.fr/eva-
luation-environnementale-84.html). Tekst studije nije dostupan. Studija o kojoj je ovdje riječ (BRL ingéniere 2007)
ne postoji na web stranici kompanije.
4
Latinski nazivi su dati prema NAV (2012).
Tragom jedne fotografije: mali mišouhi šišmiš (Myotis blythii oxygnatus)
u pećini Megari na Bjelašnici 95
Slika 2. Donja vilica malog mišouhog šišmiša (gore) i velikog mišouhog šišmiša (dole)
(prema Ruprecht 1987); Pa – processus angularis, Pc – procesus coronoideus, Cm – corpus
mandibulae, Lom – linea obliqua mandibulae, Im – incisura mandibulae.
Figure 2. Lower jawbone of the Lesser mouse-eared bat (up) and the Greater mouse-
eared bat (bottom) (according to Ruprecht 1987); Pa – processus angularis, Pc – process
coronoideus, Cm – corpus mandibulae, Lom – linea obliqua mandibulae, Im – incisura
mandibulae.
Literatura
Ciechanowski M., K. Sachanowicz, A. Rachwald, P. Benda, 2005. First records of
Tadarida teniotis (Rafinesque, 1814) (Chiroptera, Molossidae) from Serbia and
Montenegro and from Bosnia and Herzegovina. Mammalia, 69(2): 257-260.
Červeny J., and B. Kryštufek, 1988. A contribution to the knowledge of the bats of
Central and Southern Dalmatia, Yugoslavia (Chiroptera, Mammalia). Biološki
vestnik, 36(4): 17-30.
Dujaković G., 2004. Pećine Republike Srpske : Caves of Republic of Srpska. Srpsko
Sarajevo: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, 330 pp.
96 Jasminko Mulaomerović
Kryštufek, B., 1974. Nyctalus leisleri (Kuhl, 1818) (Chiroptera, Mammalia) v Sloveniji.
Biološki vestnik 22(1): 89–90.
Lukić Bilela L., R. Ozimec, S. Đug, N. Drešković, 2011. Valorizacija pećine “Megara”
na planini Bjelašnici (Općina Hadžići) : „Karakteristike pećine Megare u funkciji
zaštite i valorizacije“. Sarajevo: Prirodno-matematički fakultet, 120 str.
Mirić Đ., M. Paunović, 1997. New data on the Leisler’s bat Nyctalus leisleri (Kuhl,
1817) (Vespertilionidae, Chiroptera) from the Balkan peninsula, with a review of
the Balkan range. Myotis, 35: 67-75.
NAV, 2012. Nomina Anatomica Veterinaria, Fifth edition (revised version). Prepared
by the International Committee on Veterinary Gross Anatomical Nomenclature
(I.C.V.G.A.N.), dostpno na: http://www.wava-amav.org/downloads/nav_2012.pdf
Presetnik P., J. Mulaomerović, J. Pašić, M. Hodžić, I. Napotnik, S. Milanolo, M.
Husanović, 2017. Rezultati pregleda potencijalnih zimskih skloništa šišmiša u
Bosni i Hercegovini u zimu 2016/17. Hypsugo II(1): 27-41.
Ruprecht A. L., 1987. Klucz do oznaczania żuchw nietoperzy fauny Polski. Przegląd
Zoologiczny 31: 89-105.
Schober W., E. Grimmberger, 2001. Gids van de Vleermuizen van Europa Azoren en
Canarische Eilanden. Baarn: Tirion Uitgevers BV, 265 str.
REZULTATI ISTRAŽIVANA FAUNE ŠIŠMIŠA
SJEVEROISTOČNE BOSNE
RESULTS OF BAT FAUNA RESEARCH IN NORTHEASTERN
BOSNIA
Miralem Husanović
Sažetak
Tokom istraživanja 10 pećina sjeveroistočne Bosne u periodu od maja 2015. do jula 2016. go-
dine vizualnim posmatranjem, detaljnijim ispitivanjem pojedinih vrsta ili na osnovu ostatka
kostiju utvrđeno je 8 različitih vrsta jedinki, i to: Rhinolophus hipposideros, Rhinolophus ferru-
mequinum, Rhinolophus euryale, Myotis emarginatus, Plecotus auritus, Miniopterus schreiber-
sii, Pipistrellus pipistrellus i Myotis myotis.
Klučne riječi: Sjeveroistočna Bosna, pećine, šišmiši
Abstract
Exploring 10 caves in the area of northeast Bosnia during the period from May 2015 till
July 2016 by visual observations, occasional detailed examination of individual species and
by determination of bone remains 8 species of bats were found: Rhinolophus hipposideros,
Rhinolophus ferrumequinum, Rhinolophus euryale, Myotis emarginatus, Plecotus auritus,
Miniopterus schreibersii, Pipistrellus pipistrellus i Myotis myotis.
Key words: Northeast Bosnia, caves, bats
Uvod
U ovom radu su predstavljeni rezultati istraživanja faune šišmiša u 10 pećina na po-
dručju sjeveroistočne Bosne. Istraživanja su vršena u 2015. i 2016. godini, a akcenat
je stavljen na broj i vrste šišmiša. Dosadašnja istraživanja šišmiša na ovom području
su bila skromna, a raniji podaci za neke pećine stari i preko 50 godina (Jovanović &
Budinski 2015).
97
98 Miralem Husanović
Materijali i metode
Metode korištene tokom terenskog istraživanja bile su: obilazak skloništa, nepo-
sredno hvatanje (ručno ili mrežom za hvatanje), fotografisanje, pregledanje i pušta-
nje. Tokom istraživanja neke pećine su posjećene više puta, a neke samo jednom.
Determinacija je vršena pomoću ključa Dietz & Hilversen, (2004). U radu su korište-
na imena za šišmiše prema Mulaomerović (2013).
Rezultati
U 10 pećina na području sjeveroistočne Bosne zabilježeno je prisustvo 8 vrsta šiš-
miša: mali potkovasti šišmiš (Rhinolophus hipposideros), veliki potkovasti šišmiš
(Rhinolophus ferrumequinum), mediteranski potkovasti šišmiš (Rhinolophus eurya-
le), trobojni šišmiš (Myotis emarginatus), smeđi dugouhi šišmiš (Plecotus auritus),
Šrajberov šišmiš (Miniopterus schreibersii), mali šišmiš (Pipistrellus pipistrellus) i ve-
liki mišouhi šišmiš (Myotis myotis).
Zaključak
Prikazani rezultati istraživanja šišmiša u 10 pećina nisu odraz trenutnog stanja po-
pulacije šišmiša na području sjeveroistočne Bosne. Da bi se provjerile vrste i brojnost
populacije neophodan je višegodišnji monitoring. Prikazani rezultati daju tačne
informacije o pećinama koje služe kao staništa i skrovišta nekoliko vrsta šišmiša.
Posebno treba istaknuti Veliku majdansku pećinu koja je do sada bila nepoznata kao
porodiljska kolonija i Mračnu pećinu kao potencijalna staništa porodiljskih koloni-
ja, ali i uočene velike količine guana. Ponovljenim istraživanjima navedenih pećina
u različitim periodima godine dobilo bi se više informacija o ulozi ovih pećina u
životu šišmiša što je neophodan korak u izradi plana njihove zaštite.
Literatura
Dietz C., O. von Helversen, 2004. Illustrated identification key to the bats of Europe. Electronic
publication. Version 1.0. Tuebingen & Erlangen, Germany, 72 pp.
Jovanović J., I.Budinski, 2015. Prilog poznavanju ekologije slepih miševa Bosne i Hercegovine
na osnovu podataka Obrada Ivanovića. Naš krš, XXXV (48), Bilten radne grupe za zaštitu
šišmiša, Supplementum 1: 5-11.
Mulaomerović J., 2007-2008: Bosanskohercegovačka nomenklatura šišmiša.- Naš krš, XXVII-
XXVIII(40-41): 25-27.
Mulaomerović J., 2017. Veliki mišouhi šišmiš (Myotis myotis) – prvi zabilježeni slučaj
oligodntije na Zapadnom Balkanu /Greater Mouse-eared Bat (Myotis myotis) – first
recoreded case of oligodontia in Western Balkan. Hypsugo II(1): 46-48.
Mulaomerović J., E. Handžić, D. Zahirović, 2006. Katastar speleoloških objekata Bosne i
Hercegovine. Sarajevo: Speleološko društvo „Speleododo“, 423 str.
PRIKAZI
27. I. 1956. Posjetili „Propast“ do dubine od samo 20 m (zbog malih ljestvi koje su
imali sa sobom).
28. I. 1956. Autom do Dobrih Voda blizu Borije; posjetili pećinu Dobra voda.
29. I. 1956. Izjutra vlakom kroz kanjon Bistrice, zatim preko Ustiprače u Sarajevo.
30. I. 1956. U Sarajevu obilazak Muzeja; ing Rehak (Napomena J.M.: treba Ržehak ),
Uprava za vodnu privredu.
31. I. 1956. u 22.55 sati vratio se nazad u Postojnu.
16. III. 1956. Adem Buturović, E. Pretner: Rakova kotlina, Planinska jama
17. III. 1956. Adem Buturović i E. Pretner: Jama pod Jamskim gradom kod Predjame.
8.-27. IX. 1956. Ekskurzija sa ljubljanskim biolozima na Skadarsko jezero i u Bileću
24. IX. 1956. Svi otputovali preko Titograda u Bileću.
25. IX. 1956. Svi posjetili Pećinu kod izvora Trebišnjice (izuzev Matjašiča, Stefan
Michelija i Majde Ahlinove). Pretner sa inž. Troštom posjetio drugu pećinu
blizu izvora, gdje je velika udubina, u koju se dođe desnim rubom do vode s
ribama (Paraphoxinus?). Navečer otputovali za Dubrovnik.
23. X.-12. XI. 1956. Ekskurzija u Crnu Goru, Dalmaciju i Hercegovinu.
3. XI. 1956. U Dubrovniku u Biološkom institutu JAZU. Navečer Nikolić i ja autobu-
som u Trebinje.
4. XI. 1956. U Trebinju.
5. XI. 1956. Izjutra otputovali iz Trebinja nazad u Dubrovnik.
7. XI. 1956. U pećini bez imena kod želj. stanice Ivanica (HR) (Napomena J.M.: Želj.
stanica Ivanica se nalazi u BiH), po cesti pješke cca 13 km hoda.
8. XI. 1956. Sam sam otputovao iz Dubrovnika u Turkoviće na Popovom polju. Ponori
Crnulja i Žira bili pod vodom. Istražio dva ponora na većoj visini kod zaseoka
Velje Selo i to Djed (CG) i Baba pećinu (CG), zatim još Pećinu kod sela Pećina
(CG). Na žalost Baba pećina kod Čvaljine također puna vode. (Napomena J.M.:
sve nabrojane pećine su u BiH.)
20. IX. 1957. Benetina peć pod Žednom Glavom i pećina Zaploče, obje dobar sat
daleko od sela Golubinac.
21. IX. 1957. Bjelušica kod Zavale, Gubava pećina kod Mareve Ljuti.
22. IX. 1957. Vozom u Turkoviće, tu posjetili ponor Crnulja i „Pećinu Žiru“ kod
Pločnih Guvna. Naveče vozom nazad u Zavalu.
23. IX. 1957. Povratak u Dubrovnik.
20.XII.1958: Pećina Žukovica (HR) kod Rupnog Dola (Napomena J.M.: Pećina se na-
lazi u BiH.) iznad Mlina
23. XII. 1958. Pećina Bitomišlja kod Zavale (vodena pećina), pećina orlica kod Zavale
(vodena pećina), pećina Bjelušica (postavio 6 zamki), Vjetrenica kod Zavale
(postavio 10 zamki).
24. XII. 1958. Vjetrenica kod Zavale (postavio 13 zamki).
29. XII. 1958. Pećina Žukovica kod Rupnog dola iznad Mlina.
2. I. 1959. Pećina Bjelušica kod Zavale, pećina Vjetrenica kod Zavale, Gubava peć kod
Mareve Ljuti kod Zavale.
3.VII. – 24.VIII.1960: Ekskurzija u zapadnu Srbiju (Tara pl., Zvijezda, okol. Užica i
okolica Višegrada)
13. VIII. 1960: Iz Mitrovca kamionom Dječijeg oporavilišta do Kremne, zatim vozom
u Višegrad. Popodne kupanje u Drini.
14. VIII. 1960: Vozom do Mosta na Drini, zatim pješke u Moremišlje i sa vodičem do
vrlo lijepe pećine Propastve – ekscentrični stalaktiti. Pješke u Međeđu i vozom
u Višegrad.
15. VIII. 1960. Vozom do Mosta na Drini, zatim do pećine Propastva (SR). (Napomena
J.M.: Propastva je u BiH.). Pješke u Međeđu i vozom u Višegrad.
16. VIII. 1960. Iz Višegrada vozom u Dobrun, popodne pješke do dobrih 100 m duge
„Pećine“ pune šišmiša (SR). (Napomena J.M.: Vjerovatno se radi o „Pećini“ u
Dobrunskoj Rijeci; nalazi se u BiH.)
17. IX. do 1. X. 1960. Ekskurzija na Popovo polje sa dr. J. Matjašičem, Borisom
Sketom i J. Boletom
18. IX. 1960. Navečer iz Dubrovnika vozom u Zavalu.
19. IX. 1960. Donja Vjetrenica, Baba pećina kod Čvaljine.
20. IX. 1960. Popodne Bitomišlje i Orlica.
Dnevnik speleobiologa / Egon Pretner 107
21. IX. 1960. Crnulja kod Turkovića, pregled ulaza Doljašnice (vertikale -17, -12, -12, -5).
22. IX. 1960. Vjetrenica – Cvijićeva dvorana, zatim do kraja pećine.
23. IX. 1960. Sređivanje materijala, pranje čamca. Popodne u Gubavoj pećini, Boris
Sket u Gladnici – za ostale preuska.
24. IX. 1960. Pećina Zagajce i pećina Zaploče kod Golubinca.
25. IX. 1960. Svitavsko blato iz Hrasna.
26. IX. 1960. Kod Turkovića u pećinama: Ponikva, Žira, Đed, Baba pećina, na ulazu
Provalije kod Trnčine.
27. IX. 1960. Bjelušnica i Vjetrenica kod Zavale
28. IX. 1960. Izjutra vozom u Dubrovnik.
12. VI. – 2. VII. 1962. Ekskurzija s dr. J. Boleom u Bosni i Hercegovinu na III. jugo-
slovenski kongres u Sarajevu
12. VI. 1962. Vozom do Maglaja.
13. VI. 1962. Mokra i Suva megara kod Božića pod Ozren planinom.
14. VI. 1962. Vozom iz Maglaja u Žepče. Pješke do Markovog brda u dolini Ljubine,
gdje smo bezuspješno tražili Ledenicu kod Žepča.
15. VI. 1962. Bezuspješno se raspitivao za Ledenicu. Džipom u Želeće, zatim pješke
do Kiseljaka kod Golubinja. Vratili se u Žepče vozom iz Želeće.
16. VI. 1962. Vozom iz Žepča u Travnik.
17. VI. 1962. Autobusom u Turbe, zatim pješke kroz Skulje na Vlašić planinu, prvo
do planinarskog doma „Galica“, zatim do planinarskog dona „Jusuf Pečenković“
na Devečanima 1763 n.m.
Dnevnik speleobiologa / Egon Pretner 109
18. VI. 1962. Sakupljali na najvišim vrhovima Vlašić planine, na Paljeniku 1943 m i
na Vlašiću 1919 m.
19. VI. 1962. Od planinarskog doma Devečani preko Kalambaše (Napomena JM:
Treba Kajabaše.) Travnik.
20. VI. 1962. S autobusom iz Travnika u Sarajevo.
20. – 23. VI. 1962. III. jugoslovenski speleološki kongres u Sarajevu.
(Napomena J.M.: Pretner je na kongresu imao referat: Kako zaštititi pećinsku fau-
nu Vjetrenice kod Zavale. Treći Jugoslavesnki speleološki kongres, Sarajevo i Istočna
Hercegovina 21.-27. VI 1962. godine: 169-173.)
24.-27. VI. 1962. Kongresna ekskurzija autobusom.
28. VI. 1962. U sarajevskom muzeju pregladao jamske kukce.
29. VI. 1962. Žičarom na Trebević planinu, pješke do planinarskog doma Dobre
vode. Popodne vozom u Maglaj.
30. VI. 1962. Pokupio zamke u Suvoj i Mokroj Megari kod Božića. Pogledao još kod
„Ponora“ treću Megaru na dnu velike doline s ogromnim ulazom i Pećinu bez
imena blizu ponora koja je u vezi sa Mokrom Megarom (ljestve cirka 8 m bi bile
potrebne!).
1. VII. 1962. Vozom iz Maglaja u Postojnu, gdje sam došao 2. VII. U 1.45 sati.
21.IX. – 5.10.1962: Ekskurzija u Hercegovinu
Učesnici: dr. Jože Bole, Jan Carnelutti, Egon Pretner, Marko Aljančić, Kazimir
Drašlar, Janez Gregori
23.IX.1962: Slano – Zavala; U Vjetrenici do kraja, postavio 6 zamki.
24.IX.1962: Zavala – Strujići; Mega (Napomena JM: Treba Maginja.) i Baba pećina.
25.IX.1962: Vozom iz Zavale u Turkoviće; pećina Crnulja i Žira. Vozom iz Zelenikovca
nazad u Zavalu.
26.IX.1962: Vjetrenica i Bjelušica u Zavali; popodne autom preko Ravnog u Trebinje.
27.IX.1962: Trebinje – Bileća; pećina na Liscu – postavio 6 zamki, Mali i Veliki Čepeo
kod Čepelice – Bole i Pretner, Dejanova pećina kod izvora Trebišnjice – ostali
biolozi.
28.IX.1962: Bileća – Bjeljani na Dabarskom polju. Dopodne kiša, popodne u vodenoj
pećini Sušici Bole i Pretner sa čamcem, u Ljelješnici postavio 4 zamke, do kraja
su bili Bole i Carnelutti, Danojlina pećina – postavio 2 zamke, u toj jami su bili
Vera Barančić i E. Pretner. U ponoru Ponikve su bili Marko Aljančić i oba đaka
Kazimir Drašler i Janez Gregori.
29.IX.1962: Bjeljani – Fatnica; kiša dopodne. Velika pećina 5 zamki u Lepirnici,
Obodska pećina i Baba pećina Pretner i oba đaka.
110 Prikazi
30.IX.1962: Fatnica – Gacko; vodena pećina Ponor iznad Gacka 5 zamki, Pećina u
Crvenoj gredi kod Dramešine – potreban je bio čamac, Čučin ponor kod Bašića
Aljančić, oba đaka.
1.X.1962: Gacko – Nevesinje; Šnjetica kod Kifinog Sela i Provalija u dolini Kolješkog
Potoka. (Napomena J.M.: Provalija se prema topografskoj karti nalazi u dolini po-
toka Surdup. Koleško je kraj sa desne strane rijeke Zalomke i obuhvara sela Rilja,
Balabani, Gornje Selo, Gaj, Vjetrače.)
2.X.1962: Nevesinje – Rakova Noga; Ponor Kolješke Rijeke, Vranjačka pećina i pećina
Rušpija kod zaseoka Ponor. Bole i Vera u Luginji pećini kod Rasta. (Napomena
J.M.: Na top. karti označena kao Jazbina; kod Remy-ija kao Luginja jazbina.)
3.X.1962: Nevesinje – Mostar; Jama Lipovača iznad Nevesinja – premalo 40 m ljestvi-
ca, Novakuša i Jama kod Treperljike u Bišini.
4.X.1962: Mostar – Jablanica – Jajce – Prijedor. Nije bilo vremena za pećinu
Hrustovaču.
5.X.1962: Prijedor – Dubica – Novska ...
4.XI. – 10.XII.1962: Na dopustu u Dubrovniku
8.XI.1962: Iz Dubrovnika vozom u Ravno, zatim pješke u Zavalu. Pokupio zamke u
Vjetrenici i Bjelušici. Navečer vozom u Trebinje, gdje sam prenoćio.
9.XI.1962: Iz Trebinja autobusom u Gacko. Popodne po kiši u Vodenu pećinu na
Ponikvama, gdje sam pokupio zamke.
10.XI.1962: Iz Gacka autobusom u Planu, zatim u Fatnicu. Pokupio zamke u Velikoj
pećini. Pješke u Divin i dalje do Danojline pećine kod Bijeljana, gdje sam poku-
pio zamke. U Ljelješnici nisam mogao pokupiti zamke, jer je iz nje kuljala voda.
Navečer iz Divina autobusom u Bileću.
11.XI.1962: Iz Bileće autobusom u Dubrovnik.
14.XI.1962: Popodne iz Dubrovnika u Trebinje.
15.XI.1962: Iz Trebinja autobusom u Jasen, zatim pješke u Pećinu na Liscu, gdje
sam pokupio zamke. Zatim sam posjetio Surinu pećinu iznad Jasena. Pješke u
Trebinje i zatim autobusom u Dubrovnik.
13. – 25.V.1963: Putovanje s ornitolozima Bruno Anfelli iz Coma i dr. Mario Guerra
te dr. Alberto Pozzi, Rudolfo Pozzi i Germana Pozzi iz Postojne do Skadarskog jezera
15.V.1963: Split – Dubrovnik (preko Biokova) – Trebinje – Dubrovnik.
20.V.1963: Dubrovnik – Trebinje – Bileća – Gacko – Čemerno – Sutjeska – Sarajevo.
21.V.1963: Sarajevo – Jajce – Plivsko jezero.
Dnevnik speleobiologa / Egon Pretner 111
30.VII.1964: Paćina Đatlo (HR) kod sela Korita. (JM: Pećina Đatlo je u BiH.)
31.VII.1964: Paćina Đatlo (HR) kod sela Korita. (JM: Pećina Đatlo je u BiH.)
1.VIII.1964: Čemerno.
2.VIII.1964: Čemerno – Tjentište – Foča – Goražde – Sarajevo.
3.VIII.1964: Sarajevo.
4.VIII.1964: Sarajevo – Kladanj – Tuzla (Hotel Bristol) – Brčko – Bosanski Šamac –
Slavonski Brod.
9.VIII. 1968: Otputovali kroz Ulog u Kalinovik i do Krbljina, gdje sam pokupio
zamke u Ledenici. Ručali u Kalinoviku. Popodne pokupili zamke u Pećini u
Glavičinama u Rakovcu, pećini Zovnjak veći i Zovnjak mali. Prenoćili u šatori-
ma kod Dobre vode.
10.VIII. 1968: Dobra Voda – Miljevina – D. Budanj gdje smo posjetili pećinu Toplicu
– u unutrašnjosti cca 10 m duboka stepenica i vrlo dugu Ledenjaču – ispod nje
je ponor. Zatim u Foču (ručak u novom hotelu), Tjentište, u Čemernom poku-
pio zamke u Lukavičkoj pećini. Prenoćili u hotelu.
11.VIII. 1968: Čemerno – Avtovac – Gacko – Stepen, kod Kobilje glave sakupljali u
pećinama: Đatlo, Pećina u Pejovim Torinama, Pećina kod Pejovih Torina, pe-
ćina Klenovača i Pećina u Jabukovcu pokraj ceste. Zatim dalje u Bileću, gdje
smo večerali u novom hotelu i dalje do Moškog , gdje smo prenoćili u našim
šatorima.
12.VIII.1968: Moško – Trebinje – Bihovo, gdje smo posjetili Doli pećinu – Komolac
– Makarska. Prenoćili u šatorima, noću oluja!
20.VII.1969: Iz Foče pješke u Brod, putem sakupljao u malom potoku prije Broda. Od
Bistrice do Avdagića Luke, odakle sam se vratio vozom u Foču. Popodne došli
Deelemanovi.
21.VII.1969: Iz Foče autom u Donji Budanj, gdje smo pokupili zamke u pećini
Ledenjači i pećini Toplici. Nazad u Foču. Naveče folklorna predstava Beograđana.
22.VII.1969: Iz Foče u Tjentište, zatim do Perućice i nazad u Tjentište i dalje u
Čemerno. Popodne pokupio zamke u pećini Mori i Lukavičkoj pećini. Prenoćili
u Čemernu.
23.VII.1969: S Boleom, Leticijom i Robertom na Lebršnik, gdje sam u Vilinoj pećini
pokupio zamke. Nazad na Čemerno.
24.VII.1969: Iz Čemerna u Gacko – Avtovac i Mulje, gdje smo posjetili periodični
izvor Pećinu Vučić – 1 Monolistra leg, Christa Deeleman. U Luki kod Bobotovog
Groblja na putu prema Nikšiću Ponor s mlinom. (CG) Dalje kroz Krstac do
Javljena, gdje smo prenoćili u šatorima pod školom.
27.VII.1969: .... Nikšić – Podbožur – Osječenica – Lastva – Trebinje (Hotel Leotar).
28.VII.1969: Trebinje – Ćilipi – Dubrovnik – Ćilipi (Robert Deeleman otputovao
kući u Nizozemsku) – Trebinje – Bunar Oko (CG) (Napomena J.M.: Bunar
Oko je u BiH.) u cca 60 m dugu periodični izvor Buk (CG) (Napomena J.M.:
Buk u BiH.) (isto?). Popodne iz Trebinja preko Lastova (Napomena J.M.: Treba
Lastve.) – Osječenice do Rudine, gdje smo prenoćili u šatorima blizu kuće
Petrović (Radivoj pukovnik sudac sa djecom, prijateljem i djevojkom).
4. VIII.1969: Posjetili malu suhu Kerovaču pećinu (CG) kod Ništica (?). Zatim iz
Javljena, kroz Krstac, Avtovac u Gacko. Popodne kod jezera Klinje, gdje niko ne
zna za Kadinu pećinu. Prenoćili u hotelu Metohija u Gacku.
5.VIII.1969: Gacko – Bileća – Vilusi – Osječenica. ...
8.VIII.1969: Rudine – Osječenica – Lastva – Trebinje – Mokošica – Močiljska špilja
(HR) – nazad u Trebinje, gdje smo prenoćili u hotelu Leotar.
9.VIII.1969: Trebinje – Split – Klis ....
31.III.- 10.IV. 1972: Ekskurzija na otok Cres, u okolinu Žegarja kod Obrovca, Knina
i Bos. Grahova
Učesnici: Christa, Jannis, Boudewijn i P. Robert Deeleman, Marjetta Dekking i E.
Pretner
6. IV.1972: Putovali po kiši iz Otišića preko Knina u Bosansko Grahovo. Postavili ša-
tor u borovoj šumi pored ceste između Grahova i Resanovaca, ja sam prenoćio
u motelu u Grahovu.
7.IV.1972: Tokom noći je zasniježilo, sva brda su bijela, smrzlo. Autom u Resanovce,
gdje smo posjetili Suvu pećinu – 4 zamke, Mokru pećinu – 6 zamki i Ledenu
pećinu (Napomena J.M.: Ledenica.) u kojima smo postavili zamke. Ledena pe-
ćina je vrlo duga, cca 600 m hodnika sa velikom dvoranom! Prenoćili u motelu
u Bos. Grahovu.
8.IV.1972: Autom se odvezli u Crni Lug, zatim cca 250 m više na stmom padini
Dinare planine u Jakovsku pećinu, u kojoj je Bol Deeleman išao preko velikog
bazena s vodom do kraja pećine. Prenoćili u šatorima kod Bosanskog Grahova.
9.IV.1972: Autom do naselja Marinkovci, gdje smo posjetili Cevičkovu pećinu, koja
je periodični ponor voda na polju. Bez uspjeha smo tražili pećine između
Marinkovaca i naselja Rore pećine (na Marinom brdu).
Dnevnik speleobiologa / Egon Pretner 121
16.IV. 1973: Ilidža – Gornji Kamičak, „Pećina uz Sanu“ – postavio 8 zamki – Gornji
Ramići, Radina pećina, ponor Potoci i ponor Duljkova bara – Ključ.
17.IV. 1973: Ključ – Sitnica – Mačkići – Mačkića pećina – Sitnica – Ključ.
18.IV. 1973: Ključ – Gornja Sanica – pećina Jezernica kod izvora – rudarski rov SE Od
Gornje Sanice W malo iznad ceste Ključ – Mrkonjić Grad – Šipovo. Prenoćili u
hotelu Sokočnica.
19.IV. 1973: Deelemanovi posjetili pećinu kod Sokograda kod Sokoca. U Šipovu
nismo dobili dozvolu za spavanje pod šatorima i za obilazak pećine kod sela
Vaganj. Kroz Mrkonjić Grad – Ključ – Bihać do Plitvičkih jezera. Prenoćili u
šatorima u kampingu. Tokom noći 15 cm snijega.
13.VII. – 9.VIII.1973: Ekskurzija sa porodicom Deeleman u pećine Jugoslavije i
Grčke Makedonije
Učesnici: dr. P. R., Christa i Jannis Deeleman
5.VIII.1973: Zlot – Bogovina – u potoku iza Bogovine skoro ništa – Beograd –
Županja – Kladanj – Brateljevići, obišli Brateljevićku pećinu, ulaz 9,5 oC, unutra
11,2 oC, jer ide strmo dole – Bijambare. Kampovali u šumi.
6.VIII.1973: Pećina Bijambare – nakon ulaza 3oC – Sarajevo (obišli u Muzeju Sofiju
Nikšić) – Trčanj – Mjesna Luka (Napomena J.M.: Treba Tarčin – Mehina Luka)
Popodne autom skoro do Laništa, zatim pješke s vodičem do jame Ledenice
1,5 oC. Kampovali pored potoka, negdje iza cestovne rampe. U potoku lovili
Hydraene.
7.VIII.1973: Autom u Lanište, zatim ¾ sata pješke do pećine Megare na Opančaku – 5
oC na kraju, 4,6 oC na najnižoj tački. Policija zabranila kampovanje. Otputovali
do Kiseljaka, gdje smo prenoćili u Park hotelu (skandalozne sobe za Din 60.-)
8.VIII.1973: Kiseljak – Teslić – Rastuša (do nove škole), zatim pješke ¾ sata do
Rastuške pećine, također Subotića pećine i Hrnjine pećine, nazvana tako jer je
u Hrnjinom brdu. Trigonometar 432; cca 360 m nadmosrka visina ulaza, 13 oC
gdje se pećina račva, pećina duga par stotina metara, horizontalna, puna guana
šišmiša, vrlo vlažna. Kojih 100 m niže je veliki abri s ponorom sada suhog po-
toka. Vratili se u Teslić, zatim kroz Slavonski Brod – Novu Kapelu – prije sela
Vrhovci Gradski pored puta na rubu hrastove šume kampovali.
dnu vrtače 900 i na dnu pećine 85 m nad morem!. Prenoćili u šatorima u dolini,
gdje se nalazi pećina Provalija, blizu sela Plužine.
13.VII.1974: Dopodne obišli pećinu Provaliju, ali samo desni kanal, jer u lijevom,
većem kanalu voda je bila previsoka. Popodne sam sakupljao ob rijeci Zalomki.
14.VII.1974: Plužine – Fojnica – Gacko – Avtovac – Ključ, zatim pješke do Viline
pećine. Pri povratku sakupljao Hydraene u potoku _______ na Gatačkom polju
i u Fojnici. Prenoćili opet u Plužinama.
15.VII.1974: Plužine – Obrnja. S vodičem do pećina mala Đeverđela, u kojoj je malo
iza ulaza cca 10 m duboki skok i Velika Đeverđela, u kojoj je kojih 30 m od ulaza
strmina približno 10 m prema dole. Za obilazak ovih pećina su potrebne ljestvi-
ce!. Velika Đeverđela 820 m n.m.., 7,2 oC, Mala 800 b n.v. Vratili se u Plužine.
16.VII.1974: Plužine – Nevesinje – Mostar – Omerovići – defekt na gumi auta. Pećina
„Dana“ (Napomena J.M.: Treba Dahna.) je bila začepljena s velikim kamenjem.
Neki povjerenik Milicije je tražio posebno odobrenje opštine Duvno, zbog čega
nismo smjeli otkopati pećine!. Otputovali u Imotski, gdje smo prenoćili u hotelu
„Imota“. Popodne sam se kupao u Modrom jezeru.
17.VII.1974: Imotski – Peć Mlinovi (Napomena J.M.:Treba Mlini.), gdje smo posjetili
vrlo prostranu i nekih 100 m dugo pećinu Ravnico (HR). (Napomena J.M.: Treba
Ravlića pećina; nalazi se u BiH.) Razgledali smo također veliki izvor Tihaljine,
za čiji obilazak treba čamac. Pokupili zamke u pećini Čelar (HR), Svaguše (530
m n.m. 12 oC na kraju).
samo u prvom dijelu, jer za dalje prodiranje nismo imali dovoljno opreme sa
sobom.
7.IX.1975: Vozom iz Zavale u Turkoviće, svi (osim Novaka i Štangelja). U pećini
Crnulji brojne Neotrechus cnuljensis i Velkovrh našao 1 Anthroherpod apfel-
becki. Nestali Delaster dichrous i Speleaeoella, sve Mariguije (Napomena J.M.:
Vjerovatno treba Marifugije.) mrtve. U pećini Žiri postavio 7 zamki. Pješke u
Zelenikovac i vozom u 18.30 vratili se u Zavalu.
8.IX.1975: S Novakom i Sivcem postavio zamke oko ulaza Vjetrenice i u Dimini peći
blizu nje (3 dubinske!). Posjetili Vražju pećinu negdje nad poljem. Na potoku (iz
Lukavca) postavili driftne mreže.
9.IX.1975: Otputovali Sivec, Velika, Mojmir, Tone i ja u Grepce, preko Slanog,
Mokošice i Osojnika. U pećinama Poganjači i Reznici postavili zamke. Prenoćili
vani po lijepom vremenu.
10.IX.1975: Postavili zamke u Staroj i Novoj Đurkovini kod Grebaca, u Staroj je
Mojmir našao 2 Speonesiotes. Potom otputovali u Cavtat, gdje smo posjetili
Šipun pećinu (HR) – izmjerili, našao još 3 Speonesiotes. Navečer se vratili u
Zavalu.
11.IX.1975: Tražili bez uspjeha neku pećinu sa potokom. „Navodno“ je vlasnik ze-
mljišta zatrpao pećinu i neće da kaže gdje je ulaz u pećinu. Popodne lovili vode-
ne kukce u potoku. Uglavnom odmor.
12.IX.1975: S Novakom, Štangljem i Sketom pokupio zamke u Vjetrenici od sifona
prije jezera (cca 100 Anthoherpon, više Speonesitoes, nekoliko Neotrechus, samo
na ulazu neke male batiscije). Vani je lilo!
13.IX.1975: S Novakom pokupio zamke, u Dimini peći u dubokim zamkama
Tapinopterus anophthalamus.
14.IX.1975: Dopodne pospremali, Sket i Velkovrh su dopodne otputovali, ostali
popodne kombijem u Dubrovnik, gdje sam ih ostavio. Drugi su otputovali u
Grepce, da bi pokupili zamke u pećinama Poganjači, Reznici i obje Đurkovine.
20.IX.1975: Od 14 popodne do naveče u Dubrovniku. (Napomena J.M.: Možda treba
15.IX.1975. budući da je ekskurzija u tom periodu.)
20. – 28.IX.1975: Ekskurzija na Popovo polje s biolozima Biološkog instituta Slovenske
akademije
Učesnici: dr. Jože Bole, Božo Drovenik i Pero Tonkli
20.IX.1975: Otputovali iz Dubrovnika u Zavalu. Božo leg. u donjoj Vjetrenici 1
Anthroherpon apfelbecki i 1 Hadesia!
Dnevnik speleobiologa / Egon Pretner 125
7.IX.1977: Predavanja.
8.IX.1977: Dopodne ekskurzija na Perućicu i do Prijevora, popodne na Donje Bare
na Zelengori.
9.IX.1977: U Tjentištu, ručak u Suhoj na otvorenom. U potoku Suha lovili Hydrene.
10.IX.1977: Autom Cerleuttija preko Avtovca – Trebinaj u Dubrovnik, gdje sam od-
sjeo kod udovice Franje Nikolića.
– Rogatica – Sarajevo – Kakanj, gdje smo prenoćili u motelu „Sretno“. Trka au-
tomobila u Kaknju.
10.VIII.1981: Kakanj – Lašva – Travnik – D. Vakuf – Jajce – Mrkonjić Grad – Ključ –
Bos. Petrovac (ručak) – Bihać – Rakovica – Slunj – Karlovac – Ribnik – Metlika
– Ljubljana dolazak u 18 sati). Vozom u 20.05 iz Ljubljane u Postojnu.
Jasminko Mulaomerović
DIVLJA VINOVA LOZA
Iako smo divlju lozu viđali često prilikom naših istraživanja na kršu, čak se odnosili
prema njoj sa omalovažavanjem, tek sa projektom Očuvanje divlje loze u Hrvatskoj
i Bosni i Hercegovini kojeg je 2014-2015. godine finansijski potpomogao CEPF –
Critical Ecosystem Partnership Fund, a proveo tim Instituta za jadranske kulture
i melioraciju krša iz Splita pod vođstvom dr. Gorana Zdunića, smo se i mi u Bosni
i Hercegovini upoznali sa značajem i prirodnom vrijednošću vinove loze. Duduše,
kad bi ostali bez vode, znali smo se itekako obradovati kad bi u kršu našli lozu i po-
jeli nekoliko bobica grožđa. Tad nam je bila slađa od onog najslađeg sa pijace. Tad
nismo ni znali da je od te loze sve počelo.
Tokom prezentacije rezultata projekta koje smo imali prilike čuti od dr. Zdunića
u Mostaru 2016. godine, mogli smo saznati o značaju divlje vinove loze i potrebi nje-
nog istraživanja i zaštite. Knjiga koja je jedan od rezultata spomenutog projekta ta sa-
znanja još više produbljuje i upućuje na mogući angažman istraživača krša i u Bosni
i Hercegovini da doprinesu novim saznanjima o njenom rasprostranjenju kod nas.
Knjiga na sistematičan način uvodi čak i običnog čitaoca u problematiku divlje
vinove loze. Iako će stučnjaci naći mnogo više u čisto stručnom dijelu u poglavljima
Genetska struktura divlje loze, Mikorizne gljive na korijenu loze, Gospodarska vrijed-
nost loze, za istraživače krša od izuzetne je važnosti poglavlje Sistematika vinove
loze i njezini divlji srodnici, a posebno poglavlja Stanište divlje loze i šumske biljne
zajednice u blizini divlje loze te Morfološke značajke divlje loze (Vitis vinifera subsp.
Sylvestris Gmel.) koja pružaju dovoljno informacija o divljoj lozi da mogu dati svoj
doprinos barem u dijelu širenja saznanja o novim staništima u Bosni i Hercegovini.
U Hercegovini je tokom projekta loza nađena (i uzorkovana) u Cerovici u
zaleđu Neuma, kod ..., Karaotoku na Hutovom blatu, Čapljini, Čitluku, Velikom
Ograđeniku kod Čitluka ..., Mostaru, Podgoranima u Bijelom Polju i Grabovici, što
je najsjeverniji lokalitet.
Već nakon predavanja dr. Zdunića u Mostaru, tokom naših speleoloških istra-
živanja zabilježili smo divlju lozu u kanjonu Bregave, uz samu rijeku te na ulazu u
vještački tunel pored brane Salakovac. Sa još više detalja o morfologiji divlje loze
koju nam donosi ova zaista pionirska knjiga o divljoj lozi kod nas, za nadati se otkri-
ćima novih staništa, posebno u pritokama Neretve.
Jasminko Mulaomerović
128
KAMENSKI LEDARI
Pažnju speleologa ova mala knjižica privlači zbog područja koje obrađuje: Kameno
i okolica, prije svega Kamenska planina koja čini dio masiva Orjena. Na ovom po-
dručju je, početkom devedesetih godina održano nekoliko istraživačkih kampova
pod nazivom, koliko se sjećam, „Kameno more“. Ledari iz Kamenoga i kamensko-
ubaljski spor su zapravo nastavak njegovih ranijih istraživanja Orjena koje je subli-
mirao u knjizi Orjenski masiv (Herceg Novi, Vlastito izdanje, 290 str.).
Autor se u većem dijelu bavi geografijom područja dva sela, Ubla i Kamenog te
njihovog planinskog zaleđa na Orjenu kao prostora koje je služilo za ljetnju ispašu
od koje su stanovnisi ovih sela u mnogome zavisili. Prije svega od vode koje zapravo
i nije bilo, ali i od pašnjaka koji su graničili između seoskih posjeda i prava na ispa-
šu. Malo je teško čitaocu kojem nije blizak ovaj teren pratiti bez topografske karte
detaljno razlaganje granica posjeda na koje ukazuje autor kao na tačke prijepora
između stanovnika ova dva sela, što je u suštini „kamensko-ubaljski spor“.
U dobrom dijelu knižice autor se bavi etnografijom i topografijom sela te lo-
kalnom privredom. Vidimo da su ovce i koze osnova stočarske proizvodnje i nešto
poljoprivrede u malim dolovima i vrtačama.
Speleolozima može biti zanimljiva Glava VII. Vađenje leda u jamama planine
Subre u kojoj autor daje popis poznatih jama iz kojih je vađen led i onih koje je sam
istražio. Autor navodi, što je za buduće istraživače ove teme interesantno, dosadaš-
nje radove na ovu temu, posebno eksploataciju leda u 18. i 19. stoljeću, ali i doku-
mente iz 17 stoljeća o trgovini ledom Dubrovačke republike i bokokotorskog zaleđa.
Zanimljiv je podatak o vađenju leda iz dubokuh jama za koje je korišteno vitlo (u
junu 1911. g. su neki stanovnici Ubla slomili i u ledenicu Izvod bacili „vinć“).
Naša dosadašnja saznanja o eksploataciji leda uglavnom su se odnosila na
Bosnu i planine oko Sarajeva, Romaniju i Treskavicu, gdje je postojalo nekoliko
velikih ledenica. O onoj na Treskavici pisao je i Cvijić u jednij svojoj studiji u ko-
joj daje i procjene količine leda (Glacijalne i morfološke studije o planinama Bosne,
Hercegovine i Crne Gore. U: Sabrana dela, Knjiga 10, Glacijacija na balkanskim pla-
ninama, Beograd, 1994, 67-156) , a i sam sam se dotakao ove teme (Eksploatacije leda
iz pećina Bosne i Hercegovine, Naš krš, VI (1982)12-13: 107-114) . Kasnije je Mirnes
Hasanspahić proširio naša saznanja o eksplataciji leda iz pećina i jama na drugim
bosansko-hercegovačkim planinama (Eksploatacija snijega i leda iz speleoloških
objekata kao tradicionalni način korištenja vode, Naš krš, XXXIV (2014), 47: 112-
122). Osvrt G. Komara na trgovinu ledom sa Dubrovačkom republikom trebao bi
129
130 Prikazi
Kao i svake godine okupljanje počinje subotom, dakle 25. 3. U Beograd stižem kom-
bijem kompanije „Terra“ koji vozi od adrese do adrese. To ima svojih prednosti ako
si zadnji u nizu, ali ako si prvi ili drugi to je problem jer valja se načekati dok se put-
nice oproste od tetaka, prijateljica, amidžični po Sedreniku i Velešićima. Taman da
se korisnici Loprila H predbilježe za jedno mjesto. Međutim, ako se ima iskustva od
ranije, ne pije se puno tečnosti prije puta, pa se i Vlasenica nekako dočeka.
U Beograd se stiže kasno, jer, po nepisanom pravilu, oni koji su u kombi ušli
zadnji izlaze prvi po raskrsnicama pred Beogradom ili u Novom Beogradu. U hotel
stižem oko 9, ima se vremena za večericu, a tu su i Branko i Primož. Kroz prozor
sobe vidim neku zgradurinu u izgradnji sa svjetlećom reklamom koja zaklanja po-
gled prema Savi ili Dunavu (u Beogradu nikad ne znam koja je koja rijeka). Poslije
će mi objasniti da je to dio famoznog „Beograda na vodi“ koji je podijelio lokalne
urbaniste i ruraliste. Za mene će Beograd na vodi biti uvijek nešto drugo.
Subota je rezervisana za izlet kojim bi se učesnici sastanka trebali upoznati sa
nekim zanimljivim krajem zemlje domaćina. Mislio sam da će to biti neki kraj u
Istočnoj Srbiji gdje ima lijepih pećina, ali zbog ograničenja koja UNEP ima za ovakve
prilike najdalje što se može otići je dva sata vožnje autobusom. Vinča, Viminacium i
vožnja brodom do Golupca na početku Đerdapske klisure su bili program za taj dan.
Na početku je uobičajeni plenarni dio na kome se podnose izvještaji o stanju
zaštite šišmiša u pojedinim zemljama potpisnicama Sporazuma, zemljama nepotpi-
snicama u koje spada i BiH, i nevladine organizacije koje se aktivno bave zaštitom
šišmiša. U BiH smo prošle i početkom ove godine imali dosta uspjeha u istraživanju
i akcijama na edukaciji mladih, ali i dalje smo jedna od rijetkih zemalja u Evropi
koja nije potpisala ovaj Sporazum. U toku jedne od plenarnih sjednica Branko
Karapandža je predstavio časopis Hypsugo, zajednički poduhvat zapadno-balkan-
skih istraživača šišmiša. Dobili smo dosta pohvala za časopis kao jedan od rijetkih
koji se bavi samo istraživanjem šišmiša.
U radnim grupama je bilo zanimljivo – ja sam učestvovao u IWG za vjetrenjače,
IWG za svjetlosno zagađenje i IWG za uticaj infrastrukture. U ovoj posljednjoj spo-
menutoj bila je vrlo zanimljiva prezentacija o efikasnosti tunela za šišmiše i različitih
tipova mostova za šišmiše koji po pravilu koštaju puno, pogotovo na autoputevima.
131
132 Skupovi