Marko Marulić, Molitva suprotiva Turkom

-domoljubna pjesma u kojoj se pjesnik žali na turska razaranja i nariče nad nesretnom sudbinom
hrvatskoga naroda
-172 stiha

-pjesnik moli Svemogućeg Boga za pomoć

-neka odvrati gnjev i zlo i neka ih pomiluje
-nabraja što su sve Turci napravili:
-poplijenili su šume, sela, gradove
-muževe, žene, mlade su svezali i odveli, ubili su junake koji su se borili, sinove su ugrabili iz
materinjeg krila, a kćerkama su činili sramotu
-raskidali su oltare i sve svete knjige
-u 'temple' su uveli svoje konje, kovaju pehare od svetih kaleža i sablje kovaju
-oduzeli su djevstvo djevicama koje su činile pokoru Bogu
-Turci ih napadaju, a njih je već strah ubio; puk gine i pjesnik govori Bogu kako je odstupio
-tjeraju ih, vežu, biju, deru, ne mare za Boga i vjeru
-oborili su sve, kao kad drveće ostane bez lišća – takvi su sad gradovi
-s njima su se borili Harvati, Bošnjaci, Garci, Latini, Sarblji, Poljaci
-obraćanje Bogu: spusti milost na narod da ne izginu, slomi mač poganski, rođeni smo od Eve, ti si
naš spasitelj i otkupitelj
„Tebi vapijemo tužeći u plaču:
Tvoji smo, a ginemo, pogani nas tlaču.“
-nemaju kuda nego biti pod božjim krilom, on kraljuje svuda
-narodi prejaki su izgubili jakost jer nemaju božju milost
-bijela polja od kostiju viteza, vojvoda, knezova
-neka Bog ukaže Turcima svoju moć i jakost kao kad je potopio vojsku kad su htjeli uhvatit Iliju
proroka ili onda kad je pokazao onima koji su sjedili pod gradom Dotajimom jer su htjeli uhitit Helizeu
ili kad je vojska došla s vojvodom pred Jerozolim
-kako to da je njima svima ukazao svoju moć, a njima ne? Turci su za jednu noć pobili toliko tisuća
- ili kad je kralj Žara išao u boj puku Izraila, bilo ih je 10 300, a on je poslao strah na njih, Ozrit se nije
smijao
-neka ukaže svoju milost narodu kao što je pomogao svom izraelskom narodu od vojske idumjeske i
Moabita i Amonita
-tužne majke Bogu hode, da ne plode, jer im plod Turci odvode
-neki su prognani iz bašće svoje, a neki u sužanstvo stoje
-neka Bog neda da ih dave pogani i kolju sabljama
-na kraju obraćanje Gospi – neka moli sinka za njih, neka ih brani i neka ih spasi u vijeke.