Etologija – nauka o ponašajnu

Uvoda u teologiju
Etologija je nauka o ponašanju. Pojam dolazi od grčke riječi ethos (običaj, narav, karakter) i logos (nauka), a
označava proučavanje fiziološkog i uporednog ponašanja s isključivo biološkog gledišta. Tačnije, etologija
pokušava objasniti nastajanje različitih oblika ponašanja, prateći historiju razvoja pojedinih vrsta.

Biolozi koji se bave ponašanjem utvrđuju

1. koji unutarnji i vanjski faktor uzrokuju podređeno ponašajne,

2. šta upravlja ponašanjem i
3. kako ponašanje i okolina utiču jedno na drugo.

Metode kojima se služe etolozi

 opažanje i opisivanje
 eksperimentiranje
 zaključivanje i stvaranje modela

Kao obrazac ponašanja označavamo tipično i prepoznatljivo ponašanje neke životinje ili čovjeka. Potpuni opis
i klasifikaciju različitih oblika ponašanja životinje nazivamo etogram. Na određeni oblik ponašanja imaju
uticaji iz spoljašnje i unutrašnje sredine organizma. Ako se radi o spoljašnjim uticajima onda se to zove
uzročno ili kauzalno ponašanje. Ako je ponašanje uslovljeno unutrašnjim faktorima onda se to zove
spontano ponašanje. Sva ponašanja mogu se podijeliti na urođena i naučena. Urođena ponašanja su svi
oblici ponašanja naslijeđeni od roditelja. Osnovu urođenog ponašanja predstavlja instinkt. Među instinktivne
oblike ponašanja spadaju:

Izbjegavanje okolinskih opasnosti

Većina životinja ima niz instinktivnih oblika ponašanja koji im omogućavaju zaštitu ili odbranu od svojih
neprijatelja. Neke bježe i udaljavaju se od grabežljivaca, neki se kamufliraju, neke mijenjaju boju itd. (navesti
nekoliko primjera).

Pronalaženje hrane
Zavisno od načina ishrane svaka životinja ima niz prilagođenih oblika ponašanja u cilju pronalaženja hrane.
One to rade lovom, hvatanjem, ubijanjem, pripremanjem, sklanjanjem, čuvanjem i skladištenjem. (primjeri:
pauk, jastreb, mačke, glodari i sl.)

Održavanje higijene tijela

Ovi oblici instinktivnog ponašanja u funkciji su sprečavanja zaraznih bolesti i održavanja opće tjelesne
sposobnosti. (lizanje, češanje, češljanje i sl.)

Spolno ponašanje
Ovaj oblik ponašanja imaju životinje sa izraženim spolnim dimorfizmom. Prepoznaje se preko identifikacije
spolnih partnera, veze među spolnim partnerima, borbom mužjaka za polaganje prava na parenje sa svim
ženkama itd. kada je u pitanju čovjek ovome treba pridodati i specifičnost spolnog razvića i društvene
elemente kroz bračne zajednice.
Briga o potomstvu
Mnoge vrste životinja vode brigu o održavanju i uzgoju svojih mladih potomaka. Ovaj vid instinktivnog
ponašanja izražen je kod sviju vrsta životinja na određene načine, a kako se ide prema složenije građenim
skupinama briga je sve izraženija. Ona se ogleda u ishrani, u zaštiti, edukaciji za lov i druge oblike važne u
preživljavanju. Briga je najduža kod čovjeka.

Teritorijalnost
Mnoge vrste nastanjuju određeni teritoriji i prema njemu se odnose kao prema svom vlasništvu. To je
njihova teritorija ili revir. Takav odnos životinje prema svom teritoriju se označava kao teritorijalno
ponašanje. (primjeri: horoz, pas, goveče itd.). Svaka vrsta svoj teritoriji na određeni način brani i označava,
što je posebno izraženo kod sisara.

Rangiranje
Ovaj oblik ponašanja izražen je kod vrsta koje žive u grupama i koje se međusobno poznaju. Unutar grupe
jedinke se međusobno bore za prostor i hranu. Jače jedinke pobjeđuju i tako se formiraju rangovi. Jedinke
stiču rang dok odrastaju pa tako stečeni rang ostaje dugo vremena bez potrebe za novim borbama. (primjer
kokoši – kljucanjem hrane).

Odnosi među individuama (komuniciranje)

Životinje su kroz evolucije postale upućene jedne na druge radi svog opstanka. Moraju dolaziti u kontakt radi
razmnožavanja, pronalaženja hrane, odbrane od grabežljivaca i sl. Skoro sve životinje počev od ameba do
najsloženijih, imaju sposobnost komuniciranja. Komunikacija se ostvaruje putem lučenja mirisnih tvari,
izgledom i položajem tijela, oglašavanjem. Sa aspekta značaja i uzroka najvažniji oblici odnosa među
životinjama su: komuniciranje, agresivnost, udvaranje, roditeljsko ponašanje i podizanje i uzgoj mladih.

Kada ptice pjevaju, psi laju, jeleni riču, tvorovi zaudaraju, leptiri upadljivo izgledaju sve su to različiti oblici
emitiranja signala o prisutnosti i potrebi komunikacije među životinjama. Pri tome je važno znati značenje
poruka koje se šalju. Poruka može značiti da je neka teritorija zauzeta, da se predator približava, i sl.
Razumijevanje poruke može biti presudno u opstanku vrsta.

Komunikacija se odvija među jedinkama iste vrste, i među jedinkama različitih vrsta. Npr. žute i crne pruge
kod ose su znak međusobnog prepoznavanja. No isto tako i znak pticama da ih izbjegavaju. Neke životinje su
u stanju da imitiraju druge vrste koje su otrovne. Na ovaj način služe se tzv. obmanom u komunikaciji. Npr.
neki leptiri imitiraju druge koji su otrovni pa ih ptice izbjegavaju. Kod ptica pjevanje može značiti odbijanje
rivala ili privlačenje ženke. Dokle dopire pjev dotle znači da je i njegova teritorija. Kod jelena vodi se borba
rikanjem, primicanjem suparniku i odmicanjem od njega.

Prilikom udvaranja posebno dolaze do izražaja različiti oblici komunikacije. Spolno predstavljanje obavlja se
bučno i upadljivo kako bi se ženka solno uzbudila i odabrala najatraktivnijeg partnera. Životinje koje žive u
grupama mnogo suptilnije komuniciraju i lahko se prenose poruke. (npr. majmuni u grupi).

U osnovi životinje koriste tri kanala komunikacije: vizuelni (pokazivanje), zvučni i mirisni. Vizualni signali
putuju najbrže ukoliko nema prepreka. Zvuk se širi u svim pravcima (npr. grbavi kit proizvodi zvuk koji se čuje
i do 1200 km udaljenosti). Mirisom se mogu predstaviti jednostavni ali i vrlo složene poruke. Miris potiče od
tzv. feromona koji ukazuju: kojoj vrsti pripada, dali je mužjak ili ženka, dali je u fazi razmnožavanja i sl. Neke
ribe komuniciraju putem električnih organa kojim se šalje bio elektricitet koji one međusobno razumiju.
Mada imaju složene oblike komunikacije životinje, no niti jedna vrsta nema sposobnost vizualne gestikulacije
i verbalne komunikacije kao čovjek.

Krijesnice
Krijesnice su životinje koje komuniciraju noću. One to rade emitovanjem svjetlosnih signala koje same
proizvode. Npr. mužjak od krijesnice Photinus macdermotti emitira dva odvojena bljeska u dvije sekunde. Na
njih ženka odgovara jednim bljeskom u jednoj sekundi. Nakon ovog može početi parenje. Krijesnica Photuris
versicolor nakon signala neke druge vrste emitira signale karakteristične za tu vrstu, čime ga primami i hvata
kao plijen.

Nasljedno i stečeno ponašanje

Ukupno ponašanje životinja zasniva se na morfo – fiziološkim svojstvima i funkcijama čula, nervnog sistema i
organa koji reaguju. Cjelokupno ponašanje i aktivnost životinja, s obzirom na njihove uzroke mogu se
podijeliti u tri kategorije: 1. Urođeno ili instinktivno ponašanje je naslijeđeno od predaka i predstavlja
reakciju na djelovanje vanjskih podražaja. 2. Stečeno ili naučeno ponašanje je nastalo dejstvom novih
podražaja i povezano je sa pozitivnim i negativnim iskustvima. Ono je povezano sa nervnim sistemom.

3. Inteligentno ili razumno ponašanje je vezano za aktivnost mozga. Ono ima izvjesne sličnosti ponašanjem
čovjeka. Ponašanja nekih životinja (pas, delfin, konj, čimpanza) ima elemente razumnog ponašanja.

Urođeno ponašanje (instinkt)

Instinkti su postupci životinja koji se ponavljaju stalno, automatski i koji su karakteristična odlika svake vrste.
Ova ponašanja su često odraz reakcije na vanjske podražaje., npr. sklanjanje sa svjetlosti (kišna glista,
krtica)ili okupljanje na svjetlo (mnogi insekti). Instinkti su uzrokovani i drugim podražajima: glad,
razmnožavanje, mriješćenje, polaganje jaja na tačno određeno mjesto itd. Način pravljenja gnijezda, mjesto
njegovog svijanja strogo instinktivna radnja ptica. Instinktivna radnja je strogo genetski određena osobina,
koju su naslijedili od svojih roditelja.

Neke instinktivne radnje se vrše samo jednom (migracije nekih riba), dok se neke ponavljaju više puta u toku
života. Urođeno ponašanje je kod nekih prosta a kod nekih vrlo složena radnja. Npr. mužjaci ribe gregorca
pod utjecajem spolnih hormona u proljeće se sele iz mora u rijeke. Seoba traje sve dok ne dođu u vodu sa
određenom temperaturom i specifičnim biljem. Tu se onda tjeraju mužjaci drugih vrsta (borbe) prave
gnijezda, udvaranje ženkama, tjeranje ženki da polože ikru u gnijezda itd. sve je ovo nazvano kao svadbeno
ponašanje i striktno je genetski uvjetovano. Slična ponašanja su svojstvena pticama i sisarima.

Stečeno ili naučeno ponašanje

Veliki dio životinjskog ponašanja sastavljen je od aktivnosti u kojima je došlo do pojave koju zovemo
pamćenje, učenje ili iskustvo. Pamćenje je posebno izraženo kod životinja na većem stupnju razvoja. Mnoga
ponašanja su naučena od roditelja ili stečena iskustvom u toku života. Tako npr. tek izleglo pile kljuca sve na
što naiđe dok se ne namjeri na kakvog neukusnog kukca npr. Nakon uboda ili neukusnog zalogaja, pri
ponovnom kontaktu, pile odbaci taj objekt i više ga ne dira. Ako pas naiđe na pacova pojest će ga. Ako naiđe
na ježa, pokušat će ga zadaviti. Ako se pri tom ubode odbacit će ga i više ga neće dirati pri ponovnom
susretu. Ovdje se radi o prijatnim i neprijatnim iskustvima koja se u mozgu životinje povezuju. Sva iskustva su
naknadno stečena, naučena.
U slobodnoj prirodi životinje nova iskustva stiču na osnovu brojnih pokušaja i grešaka. Tako mnoge životinje
svoje mlade uče onim radnjama bez kojih ne mogu opstati. Većina ptica mlade uči letenju, a sisari lovljenju.
Čovjek je odavno uočio da neke životinje ispoljavaju naročitu sposobnost učenja. Na toj spoznaji se zasniva
dresura. Pri dresuri životinje se mogu naučiti da prepoznaju oblike, boj, pravac, boju glasa i dr. Kod nekih
životinja postoji jedan neobičan oblik učenja, tzv. Stvaranje prvog utiska ili utiskivanje. Npr. tek izleglim
pačićima utiskuje se lik prvog predmeta kojeg ugledaju nakon ispiljena. Zbog toga mladi pačići prate npr.
kokoš. Između urođenog i stečenog ponašanja ne postoje oštre granice jer jedno drugo dopunjuju.

Inteligentno ili razumno ponašanje

Inteligencija je mjerljivo svojstvo kod čovjeka, a osnova joj leži u nasljednim faktorima. Inteligencija je
sposobnost snalaženja u novonastalim okolnostima. Pri tom su posebno izraženi brzina i ukupne mogućnosti
razumijevanja, invencije (domišljatosti), prilagođavanja i cenzure (procjene). Ona predstavlja složen skup
osobina i sposobnosti učenja i pamćenja, sluh za jezik, računske operacije, uočavanje oblika, osjećanje
prostora i vremena, predosjećanje bez prethodnog iskustva i logičko zaključivanje i sl. Ostvareni stepen
inteligencije je rezultat nasljednih i okolinskih utjecaja. (testovi za inteligenciju: za djecu i odrasle).

Izvjesne oblike inteligentnog ponašanja ispoljavaju majmuni, psi, delfini, konji i dr. Delfini se mogu izdresirati
da izvode različite radnje, ispoljavaju oblike raspoloženja: radost, žalost i dr. Čimpanza naslaže razbacane
sanduke i dohvati visoko obješenu bananu o strop. Isti problem riješe i sa štapom koji čak dodaju jedan na
drugi (produžuju). Iako u ovim ponašanjima ima inteligencije, u njima još uvijek nisu jasno razdvojeni utjecaji
razuma i dresure. Sama dresura utvrđuje stečene oblike ponašanja, a njene mogućnosti zavise od urođene
inteligencije.

Oblici i karakteristike društvenog organiziranja životinja

Mnoge životinje žive u manjim ili većim grupama ili zajednicama, kao što su rojevi, kolonije, stada, čopori.
Ove grupe su kod nekih sastavljene od malog broja, a kod drugih vrsta od ogromnog broja jedinki. Za
zajednicu karakterističan je poseban oblik unutrašnje organizacije i ponašanja, te imaju izvjesne odlike
društvenog ponašanja. Ne misli se na društveno ponašanje kakvo imaju ljudi.

Neke životinje imaju toliku potrebu za društvenim životom da se moraju međusobno dodirivati, npr zebe.
Druge pak žive zajedno ali se drže na određenoj udaljenosti (distanci). Ako se distanca naruši dolazi do
borbe. (npr. Galebovi). Kod ptica svaki pokušaj ugrožavanja jedinke ili grupe, reagira čitavo jato uzlijetanjem i
udaljavanjem na određenoj distanci. Najčešće jedna jedinka uzleti a onda sve za njom. Ova pojava naziva se
oponašanje ili imitacija.

Udruživanje u kome susrećemo jedinke koje razvijaju aktivnosti korisne za cijelu grupu susrećemo kod nekih
insekata. To su pčele, mravi, ose, termiti itd. Kod ovih životinja postoji vrlo visok stupanj organizacije i
podjela rada. U zajednici pčela postoji velika međusobna ovisnost jedinki. One su samo dio cjeline i ne mogu
opstati van zajednice. Pčelinju zajednicu čini više desetina hiljada jedinki, a među njima razlikujemo: maticu,
radilice i trutove. Matica se razvije za 16 dana ako se hrani matičnom mliječju i njen zadatak je da polaže jaja,
to je plodna ženka. Mužjaci su trutovi, razviju se iz neoplođenih jaja i njihov je zadatak da oplode jaja. Iz
oplođenih jaja razvijaju se radilice (neplodne ženke). One grade saće, održavaju čistoću, donose hranu,
obavljaju zaštitu, brinu o potomstvu itd.

Slične zajednice rade ose i bumbari koji su aktivni jednu sezonu pa se zbog toga zovu sezonske države.
Najsloženiji oblik udruživanja i podjele rada srećemo kod termita. Termiti žive u ogromnoj koloniji koja se
sastoji od para plodnih jedinki (kralja i kraljice), i njihovog brojnog potomstva koje se dijeli na vojnike i
radnike. Vojnici i radnici nemaju oči ni krila, ali su im dobro razvijeni glava i čeljusti. Radnici sakupljaju hranu,
brinu o podmlatku, grade gnijezdo itd. Vojnici štite gnijezdo. Vojnici imaju veću glavu i vilice. Termitnjaci
budu veliki i do 3 metra.

Mnoge životinje u zajednici obilježavaju i brane svoj teritoriji. Pri tome međusobno surađuju bilo da se radi o
obilježavanju ili odbrani teritorija. Pri odbrani ispoljavaju različite oblike agresivnog ponašanja. Većina
životinja koristi mogućnosti koje su im na raspolaganju za napad ili odbranu. Teritorija se ne brani samo zbog
hrane. Mnog životinje to čine zbog prostora koji služi za privlačenje suprotnog spola ili za gniježđenje i
podizanje mladih. Primjeri:

 mali tetrijeb i golub grivnjaš brane malu teritoriju koja služi za parenje, na tom mjestu ženke izaberu
mužjaka, pare se i odlaze na drugo mjestu gdje podižu mlade. Mužjaci koji nemaju teritorij ne
učestvuju u parenju.
 Morski slonovi dolaze na obalu svake godine na mjesec dana. Mužjaci prvi izlaze na kopno i osvajaju
dio teritorije na kojoj može boraviti više ženki. Mužjak na svom teritoriju polaže pravo na sve ženke.
Pri tome se stalno bori sa rivalima.
 Mužjak plave sjenice bori se za vlastito razmnožavanje tako što štiti svoju teritoriju i hranu na njoj.
Tako osigurava uspješno podizanje mladih sa svojom ženkom. Ako ne osigura dovoljno hrane mladi
mogu izgladnjeti do smrti.
 Neke životinje uopće ne brane teritoriju. Takvi su babuni, afričko divlje govedo, bizoni, čvorci i dr.
Oni žive u krdima i kreću se kroz velika prostranstva koja i ne bi mogli braniti.

Životinje koje imaju smrtonosno oružje (kandže, zube, rogove, snagu), da bi umanjili međusobne povrede
imaju posebne oblike ponašanja kao što su: prijetnje, nasrtaji, blagovremeno ustuknjivanje, zaštita osjetljivih
dijelova tijela od ugriza itd. Kod babuna, tuljana i vodenih konja, vrat je zaštićen dugim i gustim krznom ili
debelom kožom.

Kod pasa na primjer, izražava se podčinjenost izlaganjem vrata protivniku što ovaj prihvata odustajanjem od
daljnjih napada. Budući da se borbe mužjaka vode zbog pristupa spolno zrelim ženkama, učestalost borbi
među njima ima sezonski karakter. U početku borbe imaju ispitivački karakter, mužjaci se odmjeravaju u
snazi i vještini da bi se kasnije izdvojili najsnažniji i najutjecajniji u grupi.

Agresivnost je izražena i kod ženki. One se bore za hranu i dr. resurse. Agresivnost je izražena više u
reproduktivnom periodu. Visoko rangirane dominantne ženke kod babuna napadaju niže rangirane što za
posljedicu ima izostanak ovulacije i isključivanje iz reprodukcije.