Statut 2 PDF

STATVTA CIVITATIS CATHARI
STATUT GRADA KOTORA
Knjiga II
Povodom
1200-godišnjice od
prenosa relikvija sv. Tripuna
iz Carigrada u Kotor
&
700-godišnjice od prvog sačuvanog dokumenta
na području današnje Crne Gore pohranjenog u
Državnom arhivu - Istorijskom arhivu Kotor
&
60-godišnjice od osnivanja
Istorijskog arhiva Kotor
Urednik Predgovor
Jelena Antović Jelena Antović
Izdavač Uvod; Tumač ključnih pojmova;

Državni arhiv Crne Gore Ortografska načela
Miloš Milošević
Za izdavača Sima Ćirković
Stevan Radunović
Indeks
Stručna redakcija Jelena Antović
Miloš Milošević Miloš Milošević
Sima Ćirković
Jelena Danilović Prevod Uvoda
Jelena Antović, sekretar Redakcije Borivoj Jovanović, italijanski
Joško Katelan, engleski
Prevodioci
Jelena Antović Redakcioni odbor
Anita Mažibradić Stevan Radunović
Snežana Pejović Jelena Antović
Joško Katelan Srđan Pejović
Aleksandra Milić
Mirko Vukasović Kotor, 2009.
Lenka Blehova Čelebić
Gordana Mušura
© 2009 — Državni arhiv Crne Gore

Nijedan dio ove knjige nije dozvoljeno reprodukovati u bilo kojem obliku
bez pismene dozvole izdavača, sem kada je riječ o kraćim dijelovima
teksta koji se mogu navoditi kao citati
Državni arhiv Crne Gore
vvvvvvvvvvvvvvvvvv
STATVTA CIVITATIS CATHARI

STATUT GR A DA KOTOR A
vvvvvvvvvvvvvvvvvv
prevod originala iz 1616. godine sa naučnim aparatom
Knjiga II
Kotor, 2009.
vvvvvvvvvvvvvvvvvv
STATUT GR A DA KOTOR A
vvvvvvvvvvvvvvvvvv
Sadržaj
Jelena Antović:
Predgovor, 7
Miloš Milošević, Sima Ćirković:

O Statutu grada Kotora, 11
Sima Ćirković, Miloš Milošević:

Tumač ključnih pojmova, 29

Ortografska načela kod prevoda Statuta, 77
Statut grada Kotora - prevod sa latinskog, 79

O Statutu grada Kotora - prevod na italijanski jezik, 493

O Statutu grada Kotora - prevod na engleski jezik, 513
Jelena Antović, Miloš Milošević:
Indeks, 533
vvvvvvvvvvvvvvvvvv
PREDGOVOR
vvvvvvvvvvvvvvvvvv
ˇ
tampanje Statuta grada Kotora projekat je Dr-
S
žavnog arhiva - Istorijskog arhiva Kotor koji će
zasigurno biti jedna od kapitalnih crnogorskih
publikacija jer je zaista i riječ o kapitalnom dje-
lu, nesumnjivo centralnom dokumentu srednjo-
vjekovne istorije prava na području današnje
Crne Gore, a najvrednijem dokumentu Istorijskog arhiva Kotor.
Istorijski značaj Statuta zasnovan je na činjenici da je on dao čvrstu pravnu
osnovu srednjovjekovnoj kotorskoj komuni. Iako štampan u Veneciji 1616, naj-
starija glava Statuta datira iz 1301. godine. Njegovi redaktori su bili pripadnici
kotorske vlastele Marijan Buća i Frano Bolica.
To originalno, štampano, izdanje Statuta grada Kotora našlo se u posjedu Isto-
rijskog arhiva Kotor već u njegovim prvim danima rada. U februaru mjesecu
1950. (Arhiv je osnovan 30. novembra 1949), pored dijelova dva velika fonda,
Sudsko-notarski (1326-tada do 1797) i Upravno-politički (1684-1797), Arhiv je
preuzeo i građu Okružnog i Sreskog suda pa je sa građom Okružnog suda stigao
u Arhiv i Statut na kome je utisnut pečat Biblioteke Okružnog suda u Kotoru.
Pomalo začuđen činjenicom da ni nakon proteklih više decenija rada Isto-
rijskog arhiva Kotor ni jedan arhivista ili naučni istraživač nije sveobuhvatnije
prišao radu na ovako značajnom dokumetu, autor ovog predgovora, budući na
mjestu pomoćnika direktora Državnog arhiva - rukovodioca Istorijskog arhiva
Kotor, planom rada za 1998. godinu na prevodu Statuta sa latinskog na naš jezik
angažuje 6 arhivista Istorijskog arhiva Kotor: Jelenu Antović, Anitu Mažibra-
dić, Snežanu Pejović, Joška Katelana, Aleksandru Milić, Mirka Vukasovića i dva
spoljna saradnika, Lenku Blehovu Čelebić i Gordanu Mušura. Na njegovu ini-
cijativu direktor Državnog arhiva Crne Gore Rajko Kalezić formira “Odbor za
obilježavanje 50 godina Istorijskog arhiva Kotor” u sastavu: Rajko Kalezić, Milica
7
8 Predgovor
Martić, Jadranka Selhanović, Slavka Jovićević, Jelena Živković, Miloš Milošević,
Vesna Vičević, Jelena Antović, koji, između ostalih, usvaja predloženi projekat
pripreme Statuta za štampu i bira za članove redakcije Statuta Miloša Miloševića,
Simu Ćirkovića i Jelenu Danilović, a za sekretara redakcije Jelenu Antović. Godi-
ne 2009. na predlog direktora Državnog arhiva Crne Gore, Stevana Radunovića,
formira se “Redakcioni odbor” u sastavu Stevan Radunović, Jelena Antović i Srđan
Pejović, a gore pomenuta postojeća redakcija dobija naziv “Stručna redakcija”.
Svi članovi Stručne redakcije predstavljaju istaknute ličnosti istorijskih i prav-
nih nauka. Miloš Milošević, doktor istorijskih i pravnih nauka, naučni savjetnik,
dugogodišnji arhivista i direktor Istorijskog arhiva Kotor, gotovo je cijeli radni
vijek proveo u radu sa dokumentima XIV-XX vijeka i na osnovu njih objavio više
knjiga i preko 200 studija i članaka. Za istoriju Crne Gore i Boke Kotorske poseb-
no su značajne publikacije Pomorski trgovci, ratnici i mecene (Beograd-Podgorica,
2003), Boka Kotorska, Bar i Ulcinj od XV do XVIII vijeka (Podgorica, 2008), Iz
prošlosti Boke Kotorske (Zagreb, 2008), kao i edicija Statut Bratovštine sv. Nikole
mornara u Kotoru iz 1463. sa alegatima do 1807. godine (Kotor, 2009), u koau-
torstvu sa Jelenom Antović. Sima Ćirković bio je akademik SANU i CANU od
1963. godine i redovni profesor Beogradskog univerziteta na Katedri za istoriju
južnoslovenskih naroda u srednjem vijeku. Do smrti objavio je oko 300 knjiga,
studija i članaka od kojih veliki broj u uglednim međunarodnim izdanjima. U
tomu 2 Istorije Crne Gore 1970. godine napisao je poglavlje Zeta u državi Nema-
njića i Doba Balšića. Jelena Danilović, doktor nauka, profesor je Pravnog fakulteta
u Beogradu, na kome je predavala rimsko pravo i druge predmete. Ima veliki broj
objavljenih radova iz pravne istorije srednjeg vijeka Crne Gore. Predavala je i na
Pravnom fakultetu u Podgorici i posebno brinula o odgoju crnogorskih kadrova,
tako da danas na njemu predaju njeni đaci. Na žalost, Jelenu Danilović smrt je
onemogućila da, osim redakture malog dijela prevoda, pruži svoj doprinos na
cjelokupnoj redakturi i izradi ostalih komponenti naučnog aparata.
Sekretar Stručne redakcije, Jelena Antović, 32 godine radi u Istorijskom arhivu
Kotor na dokumentima XIV-XX vijeka. Objavila je preko 100 većih i manjih
radova iz oblasti arhivistike i istorije. Autor je i urednik više publikacija. Koautor
je edicije Statut Bratovštine sv. Nikole mornara u Kotoru iz 1463. sa alegatima do
1807. godine (Kotor, 2009), sa Milošem Miloševićem. Od 1992. godine kada je
Istorijski arhiv Kotor ušao u sastav Državnog arhiva Crne Gore do danas, nalazi
se na rukovodećoj funkciji Kotorskog arhiva.
Predgovor 9
A zbog čega je Statut Kotora do danas ostao nedovoljno obrađen govore slje-
deći podaci. Tokom rada na Statutu otvorile su se brojne dileme sa kojima su se
suočili uvaženi pomenuti redaktori. U samom Uvodu publikacije oni navode da
je bilo neophodno još prikupiti sve komunalne zakonodavne odluke koje se ne
nalaze u štampanom Statutu, a citirane su u notarskim sveskama i drugoj arhiv-
skoj građi u Kotoru, naročito Istorijskom i Biskupskom arhivu, kao i arhivima
Zadra i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a zatim obaviti istraživanja u
italijanskim arhivima gdje su postojali univerzitetski kolegiji nadležni za apelacije
Kotorana, bilo prije mletačke vladavine (Vatikanski arhiv u Rimu, Bolonja, Peru-
đa i Padova), bilo poslije 1433. godine kada je prihvaćen mletački predlog da se
apelacije podnose samo univerzitetskim kolegijima sa mletačke teritorije (Padova,
Vićenca, Verona i Trevizo). U svim tim izvorima našao bi se sigurno izvjestan
broj kotorskih statutarnih odluka koje nisu bile uvrštene u štampanu kodifikaciju
1616. godine, ali zato bi bio potreban višegodišnji timski rad u zemlji i inostran-
stvu. Ovim poduhvatom htjelo se samo izraditi što tačniji prevod sa latinskog
jezika štampanog Statuta i pružiti savremenom čitaocu neophodna objašnjenja
u naučnom aparatu za što bolje razumijevanje tog srednjovjekovnog teksta.
Nakon višegodišnjih priprema dovršen je rad na ovom svojevrsnom pravnom
spomeniku i on je realizovan u dvije knjige i jedan CD ROM. Prvu čini foto-
tip originala Statuta, a drugu prevod Statuta sa latinskog sa naučnim aparatom:
Predgovorom, uvodom - O Statutu grada Kotora, Tumačem ključni pojmova,
Ortografskim načelima kod prevoda Statuta, prevodima Uvoda na italijanski i
engleski jezik i Indeksom. CD-ROM obuhvata cjelokupne sadržaje prve i druge
knjige, u elektronskom obliku, ali i prepis latinskog originala Statuta što će biti
od ogromne koristi za istraživače koji će samostalno moći pretraživati željene
podatke na osnovu originalnih latinskih termina.
Uz zahvalnost svim učesnicima u ovom projektu, posebno studioznim re-
daktorima Stručne redakcije i mojim dragim kolegama prevodiocima, duboko
vjerujem da smo ovim poduhvatom dali osnov za dalja, iscrpnija, istraživanja na
području pravnih i istorijskih nauka u Crnoj Gori i da smo, prije svega, zaštitili
primjerak najvrednijeg kulturnog nasljeđa koje baštini srednjovjekovni grad Ko-
tor - original rijetkog štampanog izdanja Statuta grada Kotora.
Jelena Antović,
načelnik Državnog arhiva Crne Gore - Istorijskog arhiva Kotor
10
vvvvvvvvvvvvvvvvvv
O Statutu gr ada Kotor a

vvvvvvvvvvvvvvvvvv
V ećina gradova na istočnoj obali Jadrana dobila je u XIII i XIV vijeku svoje
statute, koji su u isto vrijeme služili kao instrument vladanja, i bili temelj
pravnog poretka, ali i izraz individualnosti zajednice građana i simbol njihove
autonomije. Statuti su, kao i komunalni sistem u cjelini, bili lišeni funkcije još
prije nego što su moderne države gradove podvrgle svom mehanizmu nivelacije i
homogenizacije. U nekim od tih gradova statuti su ostali sačuvani kao spomenici,
kojima su tek moderni istraživači posvetili pažnju, u drugima su nestali ostavivši
pomene i tragove u dokumentima. Na potezu od Neretve do Bojane sačuvali su
se statuti Dubrovnika, Kotora, Budve i Skadra, a pouzdano se zna da su ih imali
i Bar i Ulcinj.
Najstariji po postanku i neosporno najznačajniji po ulozi u životu Republike
bio je Dubrovački statut, po kome se Republika upravljala dokle god je postojala.
Sklopljen je u cjelinu, Knjigu Statuta, 1272. godine, a kritičko izdanje je dobio
početkom XX vijeka.1 Budvanski statut je nastao mnogo kasnije, u godinama kad
su srpski vladari nosili titulu cara, dakle 1346-1371, ali najvjerovatnije za vladavine
Stefana Dušana 1346-1355. Različito od dubrovačkog i kotorskog, sastavljenih i
sačuvanih na latinskom jeziku, Statut Budve je sačuvan u italijanskom prevodu za
koji se misli da je nastao u kasnijim vijekovima.2 Statut Skadra je tek srazmjerno
1 V. Bogišič, C. Jireček, Liber statutorum civitatis Ragusii compositus anno 1272, Monu-
menta historico - juridica Slavorum Meridionalium, 9, Zagreb, 1904. Kritičko izdanje je
dva puta vjerno reprodukovano u dodatku hrvatskog prevoda: Statut grada Dubrovnika
1272, preveli M. Križman, J. Kolanović, Dubrovnik, 1990; zatim uporedo sa hrvatskim
prevodom: Statut grada Dubrovnika sastavljen godine 1272, preveli A. Šoljić, Z. Šundrica,
I. Veselić, Dubrovnik, 2002. Oba prevoda su snabdjevena studijama o Statutu: A. Cvita-
nića (1990) i N. Lonza (2002).
2 Š. Ljubić, Statuta et leges civitatis Buduae, civitatis Scardone et civitatis insulae Lesinae,
Monumenta historico - juridica Slavorum Meridionalium 3, 1882-1883. Izdanje je preštam-
pano u dodatku srpskog prevoda: Средњовековни сатут Будве, preveo i predgovor napi-
sao N. Vučković, Будва, 1988. Up. i: И. Синдик, Однос града Будве према владарима из
династије Немањића, Историјски часопис, 7, 1957.
11
12 O Statutu
nedavno otkriven i objavljen, očuvan je takođe na italijanskom sa jakim uticajem
lokalnog romanskog dijalekta. Nastao je u prvoj polovini XIV vijeka, svakako pri-
je 1346. jer se u njemu, kao u kotorskom, srpski vladar naziva kraljem.3 Postojanje
Statuta Ulcinja i Bara zajamčeno je brojnim dokumentima. U slučaju ulcinjskog
se zna da je 1426. bio podnijet na potvrdu Veneciji.4 Statut Bara takođe nije sa-
čuvan ali se može dvadesetak članova rekonstruisati na osnovu presuda poslatih
na apelaciju u Dubrovnik.5
Znatno veći broj gradskih statuta sačuvao se u srednjoj Dalmaciji, otocima,
sve do Istre. Iako su nastali u istoj epohi, svaki je donijet u osobenim uslovima
imajući u vidu lokalne prilike i potrebe. Zajedničko im je oslanjanje na običaj-
no i opšte pravo (“jus commune”), koje je zračilo iz italijanskih gradova. Svi oni
pokazaju otvorenost za promjene i prilagođavanje, neki među njima dobijaju
produžetke. Kotorski statut se među njima ističe jednom osobenošću čiji značaj
nije dovoljno naglašen. On je štampan 1616, u vrijeme dok je bio na snazi i kad je
pravni poredak grada Kotora počivao na njemu. Priređivači knjige Statut i zakoni
grada Kotora nisu mogli računati sa brojnom čitalačkom publikom, a morali su
podnijeti ne male troškove. Kao što će dalje biti izloženo, stekla su se dva interesa
i dvije ambicije: Kotorana da pokažu starinu svoga uređenja i kontinuitet svoje
autonomije, a venecijanskih vlastodržaca da dokazuju zakonitost uspostavljanja
vlasti nad Komunom i djelotvornost zaštite koju joj pružaju.
Štampanim izdanjem Statuta iz 1616. nije obuhvaćeno cjelokupno pravno
nasljeđe grada Kotora. Odluke namijenjene da se trajno poštuju donošene su i
mnogo ranije, poneke su sačuvane od kraja XII vijeka. Knjiga Statuta, skloplje-
na najvjerovatnije u prvoj deceniji XIV vijeka - najstarije datirane odluke su iz
1301. godine, redigovana je i dopunjavana u više mahova sve do 1425. Sadržala
je zatečene stare odluke statutarnog karaktera i nove dodavane u toku vremena,
nametnute u skladu sa potrebama gradskog života. Štampano izdanje je obuhva-
tilo i više od Knjige Statuta, u njega su uključene i odluke koje su imale zakonsku
snagu, koje su dopunjavale ili mijenjale odluke iz ranijih vremena, propisivale
nove norme. Te kasnije odluke grupisane su u dvije cjeline, jednu koja je pripisana
vremenu kotorske samostalnosti (1384-1420), i drugu, koja je sadržala odluke iz
prvog perioda mletačke vrhovne vlasti (1421-1444).
3 Lucia Nadin, Statuti di Scutari della prima metà del secolo XIV con le addizioni fino al
1469, Corpus statutario delle Venezie 15, Roma, 2002.
4 A. Pertusi, Per la storia di Dulcigno nei secoli XIV-XV e dei suoi statuti citadini, Studi
Veneziani 15, 1973, str. 213-271.
5 Историја Црне Горе, II, 1, Титоград, 1970, str. 90-92 (С. Ћирковић).
grada Kotora 13
U štampanom izdanju se ne reflektuje rukopisna tradicija Kotorskog statuta,
koji se, kao i u drugim gradovima, čuvao i prenosio u rukopisnom obliku. Istra-
živači su uspjeli da nađu i evidentiraju četiri sačuvana rukopisa Statuta: jedan
u biblioteci porodice Kapor na Korčuli, drugi u biblioteci Marćana u Veneciji,
iz koga je štampan mali broj poglavlja; treći u Sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu
i četvrti u Bogišićevoj biblioteci u Cavtatu.6 Vrijeme je prorijedilo i primjerke
štampanog izdanja, tako da je on u vrijeme kritičkih istraživanja predstavljao
veliku rijetkost. Prije prvog svjetskog rata evidentirano je u cijelom svijetu 10
primjeraka.7 Kotorski arhiv je zadužio nauku i olakšao rad istraživačima time
što je na CD ROM-u reprodukovao štampano izdanje uz druge znamenitosti
Kotorskog arhiva i grada Kotora .8
I
A mbicije redaktora ovog drugog savremenog izdanja Kotorskog statuta,
nisu bile da pokušaju rekonstrukciju cjelokupne postojeće kotorske za-
konodavne građe, pa da u izdanje uvrste i sve brojne eliminisane statutarne
odluke, koje sadrže rukopisi i različiti dokumenti. Izbor su proveli redakto-
ri rukopisa i štampanog izdanja iz 1616. godine. Ovim poduhvatom htjelo se
samo izraditi što tačniji prevod sa latinskog jezika štampanog Statuta i pružiti
savremenom čitaocu neophodna objašnjenja u naučnom aparatu za što bolje
razumijevanje teksta. Pritom treba reći da je bilo pokušaja da se, u manjem ili
većem obimu, učini taj izuzetno veliki napor i prikupi cjelokupna statutarna
građa Kotora, koja je ostala izvan spomenutog štampanog izdanja. Na tome su
djelimično radili Stojan Novaković, Ilija Sindik i Slavko Mijušković. U svom
izdanju zakonskih spomenika Stojan Novaković je štampao 40 poglavlja Sta-
tuta na osnovu ispisa Konstantina Jirečeka iz rukopisa Statuta, koji se čuva u
Biblioteci svetog Marka u Veneciji9. Pišući o komunalnom uređenju Kotora,
6 I. Strohal, Statuti primorskih gradova i općina, Zagreb, 1911; И. Синдик, Комунално

уређење Котора од друге половине ХII до почетка ХV столећа, Београд, 1950, str. 7-8;
A. Marinović, Razvitak vlasti u srednjovjekovnom Kotoru, Historijski zbornik 1-4, 1957;
S. Mijušković, Statvta civitatis Cathari, Godišnjak Pomorskog muzeja u Kotoru 13, 1965.
7 И. Синдик, Комунално уређење Котора од друге половине ХII до почетка ХV столећа,
Београд, 1950, str. 10.
8 The Statute of Kotor and the First Public Notary Book (1326-1335), CD-ROM, /autori
tekstova: Jelena Antović, Miloš Milošević, Zorica Čubrović; urednici: Žarko Mijajlović,
Jelena Antović, Kotor, 1998.
9 Ст. Новаковић, Законски споменици српских држава средњега века, Посебна издања
САН, 5, Београд, 1912, стр. 1-16.
14 O Statutu
Ilija Sindik10 je prikazao pored štampanog izdanja iz 1616. i rukopisnu tradiciju
Statuta posvetivši pažnju i tzv. Dopunama Statutu grada Kotora, koje je Stojan
Novaković dobio od istoričara Jovana Tomića, a poticale su iz štampane knjige
bez oznake godine i mjesta izdanja.11 Sindik je pokazao da se po svom tekstu
“Dopune” slažu sa štampanim izdanjem, samo što imaju uput na stranu ili list na
kome se poglavlje nalazi u rukopisnoj knjizi Statuta. On je ukazao na citate poje-
dinih statutarnih odluka u arhivskim dokumentima i apelacionim presudama. Za
ovom vrstom izvora tragao je Slavko Mijušković, u okviru projekta sačinjenog u
Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti i saopštio rezultate svojih djelimičnih
istraživanja12. Ta djelimična građa apelacija koju je prikupio Mijušković čuva se u
Istorijskom arhivu u Kotoru pod signaturom: IAK, KOP I-1, 1-1073. Međutim,
do sveobuhvatnih i konačnih istraživanja u navedenim slučajevima nije došlo,
jer se radi o veoma složenom, dugotrajnom, i skupom projektu. Bilo bi, naime,
neophodno, prije svega, prikupiti sve komunalne zakonodavne odluke koje se ne
nalaze u štampanom Statutu, a citirane su u notarskim sveskama i drugoj arhiv-
skoj građi u Kotoru (naročito Istorijskom i Biskupskom arhivu), kao i arhivima
Zadra i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a zatim obaviti istraživanja u
italijanskim arhivima gdje su postojali univerzitetski kolegiji nadležni za apela-
cije Kotorana, bilo prije mletačke vladavine (Vatikanski arhiv u Rimu, Bolonja,
Peruđa i Padova), bilo poslije 1433. godine kada je prihvaćen mletački predlog
da se apelacije podnose samo univerzitetskim kolegijima sa mletačke teritorije
(Padova, Vićenca, Verona i Trevizo). U svim tim izvorima našao bi se sigurno
izvjestan broj kotorskih statutarnih odluka koje nisu bile uvrštene u štampanu
kodifikaciju 1616. godine.

Београд, 1950, str. 7-13.
11 U navedenom Novakovićevom izdanju str. 16-21. “Drugo” štamapano izdanje pored
Jovana Tomića pominju i Giuseppe Valentinelli i Valtazar Bogišić. Takvu knjigu nismo
mogli pronaći, a nismo mogli naći ni rukopis na italijanskom jeziku o Kotorskom statutu,
koji je, navodno, njegov autor Josip Gelčić krajem XIX vijeka predao za štampu tadašnjoj
Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Zagrebu.
12 S. Mijušković, I testi delle sentenze d’appello dei Collegi di Padova, Vicenza, Verona e Trevi-
so su ricorsi da Cattaro, Atti del II Congresso internazionale della societa italiana di storia
del diritto, Venezia, 18-22 Settembre 1967, Firenze, MCMLXXI, pp. 529-539.
grada Kotora 15
II
A zašto je do štampane kodifikacije došlo baš tokom 1614-1616. godine, šta
se zapravo htjelo sa ovakvom redakcijom Statuta i o čemu su tom prilikom
razmišljali redaktori ove kodifikacije Marijan Buća i Frano Bolica, najbolje mogu
da nas obavijeste oni sami. Ali nauka nije ozbiljnije uzimala njihov predgovor
Statutu, jer njegovo ruho baroknih stilskih pretjerivanja zaista ne uliva povjerenje.
Ali ako skinemo sve te nakite i verbalne zanose, ipak ostaje neko racionalno jez-
gro, makar i natopljeno stalnim veličanjem Mletaka, tadašnjeg rektora i providura
Ivana Delfina i postojeće aristokratske vlasti. Čini nam se, ipak, da su u tom tekstu
jasno istaknuta tri za nas veoma značajna pitanja, i da su dati jasni odgovori.
Prvo je ponosno davanje velikog značaja predmletačkoj vladavini kotorske
vlastele, koja je “za dugo vrijeme” uspješno vladala, i to, kako je navedeno “u duhu
najstarijih građanskih običaja”. Tu redaktori Statuta ne misle samo na period kratke
faktične samovlade grada - države (1390-1420), nego i na više nominalnu bo-
sansku Tvrtkovu vladavinu (1384-1390), što je, uostalom zajedno obuhvaćeno
drugim dijelom Statuta. Ali i tokom sve četiri predmletačke vladavine, donose se
bez prekida odluke kotorskih zakonodavnih vijeća. Ta se kotorska aristokratska
vladavina, posebno iz vremena samostalnosti Grada, u Predgovoru veliča jer se
smatralo da je, s jedne strane, izbjegla krajnostima tiranije pojedinca, ali, isto
tako i demokratije, ocijenjene kao “nezdrave” vladavine mnogih, što je za njih
tada značilo “površnosti neiskusnog mnoštva”. Uostalom, ta je misao o samovladi
Kotora kao samostalnog grada - države, veoma vidno i snažno podvučena od-
mah na drugoj naslovnoj strani Statuta, sa likom zaštitnika grada sv. Tripuna,
gdje je, poslije ponovljenog glavnog naslova, posebno podvučeno da se u njemu
nalaze “zakoni grada Kotora, kojima je kao Republika, sama sobom i potčinjenim,
isto slavnim narodom, ta Komuna dugo vladala”, dok se nije “svojom voljom”
podložila Veneciji.
Druga je važna konstatacija da se ta stara kotorska statutarna dokumentacija iz
vremena samostalne vladavine predaka “skoro u cjelini sačuvala”, a da je te domaće
zakone Mletačka Republika uvažavala “kao veoma pravedne i mudre, crpljene iz
dubine pravnih načela i skoro od Atinjana preuzete”. Pa su i sami predstavnici
Venecije, kada su prihvatili vlast nad Kotorom redovito obećavali “da će biti pre-
suđivano na osnovu tih istih naših komunalnih zakona i institucija”.
Treća je i, možda, najvažnija motivacija zbog koje se rektor Delfin toliko pre-
komjerno slavi i uzdiže, da to prezime čak i među ostalim ribama “plemeniti
16 O Statutu
izgled uvijek ima”! On je, naime, na “oprezni” poticaj Kotorana da bi te sačuvane
statutarne odredbe “sve zajedno trebalo štampati”, stvarno i donio takvu odluku,
“uklanjajući naš strah i bol”, da ta građa zaista “bude štampana za besmrtnost”. To
znači da su i raniji rektori bili poticani da se priđe štampi, ali do toga nije dolazilo
prije izbora Delfina za rektora. A samo davanje tolikog značaja štampi ukazuje,
svakako, na vjeru u jačanje kotorskih aristokratskih pozicija, jer se smatralo da će
se, jednom štampani i svima dostupan tekst, morati više cijeniti i u praksi uvaža-
vati. A u štampanom Statutu je dovedena do kraja prevaga kotorskog patricijata.
Ranije se u statutarnim odlukama sretala i “narodna skupština”, ili “cjelokupni
narod”, dok je u štampanom Statutu to zamijenjeno sa “cjelokupna vlastela” (“uni-
versi nobiles”).
III
O dluka o štampanju Statuta donijeta je odmah po dolasku rektora Delfi-
na i to 27. oktobra 1614. godine na zajedničkoj sjednici Malog (Tajnog)
i Velikog vijeća, u prisustvu rektora, trojice sudija i 36 članova Vijeća. Pozitivna
odluka o štampi Statuta na račun Kotorske komune, donijeta je u Malom vijeću
jednoglasno, dok je u Velikom vijeću prihvaćena sa 30 glasova za i 6 glasova protiv.
Iz teksta ove Odluke još saznajemo da su rukopisi kotorskih zakonskih odreda-
ba čuvani u posebnom omotu Statuta i zakonskih odluka i da su bili u veoma
trošnom stanju, pa je postojala opasnost da se tokom vremena “izgubi mnogo od
toga”. Zato je prije svega bilo neophodno da neka “vrijedna i pouzdana osoba” u
Kotoru izvrši prepis sa originala za potrebe mletačke štamparije. A da bi se došlo
do ostvarenja prihvaćenog projekta prišlo se najprije izboru petorice pripadnika
vlastele koji su predlagali svaki svoga kandidata za redaktore, a zatim se o toj
izabranoj petorici glasalo. Izabrani redaktori su završili svoj dio posla relativno
veoma brzo, ako pretpostavimo da je to bilo kada su datirali posvetu rektoru 13.
avgusta 1615. godine dok je rad na štampi, vjerovatno, bio gotov kada je korektor
3. juna 1616. zabilježio da je završio korekturu, što znači upoređivanje štampanog
teksta sa rukopisom prepisa originala, koji je bio izrađen u Kotoru13. Načelno se
govorilo o korišćenju cjelokupnog sačuvanog materijala, ali je svakako već na
početku rada postalo jasno da je to nemoguće, a da je i za normalnu upotrebu
Statuta neophodno izvesti metodološki jasnu podjelu odabranog, najvažnijeg
materijala. A to se nije moglo pomiriti sa žurbom, pa taj napor oko tematskih
13 И. Стјепчевић, Р. Ковијанић, Одлука о штампању Статута града Котора,
Историјски записи 10, 1, 1954, str. 236-237.
grada Kotora 17
cjelina, u velikom dijelu nije uspio. Uz to ima mnogo nedatiranih glava, a previše
često nema ni osnovnog hronološkog reda.
IV
R edaktori Kotorskog statuta podijelili su izlaganja pravne materije na četiri
jasno izdvojene cjeline. Prije toga, na samom početku, postoji još i niz uvod-
nih tekstova na 52 nepaginirane strane.14 Ovi sadrže najprije dvije naslovne strane
(naknadno upisan broj strane na originalu 01, 02), a na drugoj je i lik gradskog pa-
trona sv. Tripuna (naknadno upisan broj strane na originalu 02). Na trećoj strani
je patron Venecije, krilati lav sv. Marka, a ispod tri grba. U sredini je grb tadašnjeg
rektora i providura Ivana Frana Delfina, a sa strane grbovi dvojice redaktora Sta-
tuta, Marijana Buće i Ivana Frana Bolice. U dnu strane je prva prigodna pjesma
sa posvetom spomenutom kotorskom rektoru Delfinu, sa označenim autorom,
tadašnjim kancelarom kotorske komune, Joanisom Petrelijem (naknadno upisan
broj strane na originalu 03). Na četvrtoj strani je u sredini grb tadašnjeg mletač-
kog dužda Ivana Bemba, sa prigodnom pjesmom posvećenom gradu Veneciji
i Bembu (naknadno upisan broj strane na originalu 04). Zatim slijedi uvodni
tekst redaktora Statuta, posvećen rektoru Delfinu (naknadno upisan broj strane
na originalu 06-011). Na sljedećoj strani su dvije prigodne pjesme posvećene re-
daktorima Statuta i gradu Kotoru, bez navođenja autora (naknadno upisan broj
strane na originalu 012). Dalje, breve pape Klementa VIII odobrava tekstove koji
se čitaju na svečanost pokrovitelja Grada, a Kotorska biskupija je za to posebno
tražila zvanično pismeno odobrenje (naknadno upisan broj strane na originalu
013, 014, 015). Slijedi bilješka da je izvršena korektura Statuta (naknadno upisan
broj strane na originalu 016), i na kraju dva indeksa, abecedni i tematski (naknad-
14 Danas se u cilju lakšeg snalaženja prilikom korišćenja originala, u ovom drugom savreme-
nom izdanju Statuta sa prevodom, indeksom i prepisom u elektronskom obliku na CD-u,
odlučilo za varijantu naknadnog upisivanja brojeva na pomenute nepaginirane strane ori-
ginala. Ti naknadno upisani brojevi na početku Statuta idu u kontinuitetu od 01 do 052 i
za njih je korišćen termin “naknadno upisan broj strane na originalu 01-052”. Zatim slijedi
originalna paginacija Statuta koja počinje od prve glave, sa originalnom numeracijom od
broja 1 do 440. i za njih je korišćen termin “strana originala broj 1-440”. Posljednjih pet
strana Statuta takođe nema originalnu paginaciju pa su te strane naknadno upisane, one
idu u kontinuitetu od 440/1 do 440/5 i za njih je korišćen termin “naknadno upisan broj
strane na originalu 440/1-440/5”. Važno je napomenuti i to da je ovaj primjerak Statuta
koji se u Istorijskom arhivu Kotor čuva pod signaturom: IAK, ŠTAMP I-1, imao dvije
nedostajuće strane originala, 013 i 014, i one su naknadno, kao kopije, uvrštene u fototip
originala i na CD koji čini sastavni dio ove savremene publikacije Kotorskog statuta.
18 O Statutu
no upisan broj strane na originalu 017-040), kao i indeks odjeljaka - “rubrica”
(naknadno upisan broj strane na originalu 041-052).
V
P rvi dio Statuta je vremenski najstariji i najobimniji. Sastoji se od jedne pravne
cjeline koja nema svoju naslovnu stranu, nego odmah počinje odlukom o
načinu izbora gradskih sudija (“De constitutione iudicum civitatis Cathari”), ali
ipak, iznad tekstova sljedećih 275 paginiranih strana teče jedan isti, zajednički na-
slov, kao intestat: “Statuta et leges Civitatis Cathari” (“Statutarne odluke i zakoni
grada Kotora”) - (strana originala broj 1-275). Svaka statutarna odluka označena
kao “glava” (“caput”), snabdjevena je rimskim brojem od 1 do 439 i naslovom.
Posljednja 440. glava (strana originala broj 270-274) i nije statutarna odluka
već sadrži Privilegij o granicama Komune i grada Kotora. U stvari to predstavlja
italijanski prevod poznate falsifikovane povelje - presude sa potpisom cara Du-
šana. Ta privilegija - povelja bila je veoma važna za Kotor, smatrali su je pravnim
osnovom posjedovanja svoje teritorije. Na posljednjoj 275. strani originala Sta-
tuta navedena je njena kasnija ovjera od strane kotorskog rektora Mikaela Ema
1491. godine.15
Statut u užem smislu riječi ima manje “glava” nego što njihova numeracija
pokazuje. Ima ih 437 zbog toga što su glave 215 i 216 doslovno ponovljene u
tekstu i naslovima kao glave 345 i 346.16 Od tih 437 glava samo 94 imaju datum
kad su donijete, nekad samo godinu, češće potpuni datum. Približni datum ili širi
hronološki okviri mogu se utvrditi za još desetak glava na osnovu imena ljudi
koji se spominju, datuma kasnijih potvrda, povezanosti sa datiranim glavama,
itd17. Datirane glave ispunjavaju interval od 1301. do 1425. godine. Gornja granica
15 Datum je u neskladu sa kneževanjem Mikaela Ema, koji je po spisku djelovao u Kotoru
1493. godine.
16 Sve uočene nedosljednosti u originalu Statuta konstatovane su u napomenama prevoda
Statuta; О. О. Марковъ, Статутъ гор. Котора (Опитъ изследованыя его истории и
источниковъ), Записки Русскаго научнаго Института в Белграде, 1, 1930, str. 122. Isti
autor je upozorio da se i glave 90 i 93 poklapaju utoliko što je glava 90 u cjelini obuhvaćena
glavom 93 koja ima produžetak.
17 O. O. Markov je u radu iz prethodne napomene, str. 122, napomena 10, primijetio da
glava 111 mora biti iz vremena Nikole Buće, carskog protovestijara, što znači prije 1355;
da se u glavi 300 spominje kao notar Bartolomeus de Tribus Bazilicis, što znači da je
nastala poslije 1357. kad je primljen u službu, a da je glava 426. u kojoj se spominju
Tripo Buća i Toma Pavla Tominog iz 1312-1326, dodali bismo do 1329, kad je
sastavljen testament Tome.
grada Kotora 19
je bliska vremenu “inkorporacije”, obrazovanja cjeline od pojedinačnih odluka,
koje su mogle biti i ranije donijete. Na osnovu jedne pozajmice iz Dubrovačkog
statuta, datirane 1293.18 može se zaključiti da je najstarije jezgro Statuta moralo
nastati u posljednjim godinama XIII ili prvoj deceniji XIV vijeka.
Najmlađe datirane glave zaslužuju posebnu pažnju zbog razgraničenja sa dru-
gim dijelom Statuta, odlukama donijetim u vrijeme kotorske samostalnosti. Iako
je faktički taj period započeo 1370. godine, najstarija odluka u tom dijelu je iz
1384. godine, što znači da dio odluka (18 datiranih i nepoznat broj onih bez da-
tuma) uključenih u Statut pokriva i cijelo doba samostalnosti. Pri tome postoji
tijesna povezanost između odluka uključenih u prvi dio Statuta i onih iz doba
samostalnosti, o kojima će još biti riječi. Odluke iz drugog dijela potvrđuju ili
modifikuju one iz prvog dijela, što se vidi iz sadržaja a kod nekih je izričito re-
čeno da predstavljaju “ispravku” ili “dodatak” statutarne odluke (glava 27, strana
originala broj 299; glava 36, strana originala broj 307-308).
Na osnovu glava sa upisanim datumom, koje čine skoro jednu četvrtinu svih
glava (94 od 437), pouzdano se zaključuje da glave nisu raspoređene hronološki.
Samo kao primjer navodimo: najstarije glave u Statutu, datirane u 1301. godinu,
dobile su mjesto bliže kraju sa brojevima 349 (strana originala broj 189-190) i
381(strana originala broj 209-210), dok su one iz 1312. i 1313. u drugoj polovini
sa brojevima 256 (strana originala broj 143) i 350 (strana originala broj 190-191).
Već pri površnom pregledu zapaža se da je u rasporedu većine glava presudna
bila sadržina. Povezanost predmeta prepoznaje se u većim ili manjim skupina-
ma glava, ali nema povezivanja odredaba u prostranije cjeline kakve su “knjige”
Dubrovačkog statuta. Ispitivanje “sistema” u Kotorskom statutu otkrilo je brojne
osobenosti i neujednačenosti, prije svega, poslije glave 349 (strana originala broj
189-190) povezanost među njima praktično nestaje. Prepoznaje se uticaj “knjiga”
Dubrovačkog statuta na raspored u ovom Statutu.19 Poslije grupe članova o izboru
organa i službi, slijedi grupa članova sa zakletvama, pa odredbe o suđenju, zatim
porodično i imovinsko pravo, komunalni red i krivično pravo. Međutim, u tim
elementima sistema nema dosljednosti, dešava se da je u niz glava posvećenih
jednoj materiji ubačena glava koja s tom materijom nema veze.
18 О. О. Марков, navedeno djelo, str. 157.
19 “Sistem” u Kotorskom statutu proučavao je i pokušao rekonstruisati O. O. Markov u radu
navedenom u napomeni 16, str. 138-142.
20 O Statutu
Taj kompleks pitanja se ovdje ne može podrobno raspravljati. Tek predstoje
istraživanja kojima treba provjeriti iznijete zaključke.20 Neosporno je samo da su
brojni tragovi uticaja Dubrovačkog statuta u različitim vidovima: kao pozajmice
naslova i teksta, samo naslova, samo dijela teksta, koji je prilagođen osobenim
prilikama u Kotoru. Broj onih glava koje predstavljaju preradu i prilagođavanje
dubrovačkih propisa posebnim prilikama u Kotoru približava se broju preuzetih
odredaba.
Kao i drugi gradski statuti i kotorski nije nastao odjednom niti je djelo ruku
jedne grupe zakonodavaca. Poznati su i već spomenuti primjeri promjena: ispu-
štanje “nepravednog statuta” koji je zabranjivao da Kotoranin postane biskup u
svome gradu (1331), zatim ispuštanje opširne vladarske titule u 23. glavi o primanju
kneza (strana originala broj 14). Uočeni su brojni primjeri kasnijeg modifikovanja
i dopunjavanja statutarnih odredaba. U XV vijeku se spominje Knjiga Statuta sa
svojom paginacijom. Prepisivač jedne odluke u drugom dijelu, u kome su odluke
iz vremena kotorske samostalnosti (glava 29, strana originala broj 300), kaže da
nije htio da je u cjelini upisuje jer je vidio da se već nalazi u Knjizi Statuta na
listu 80 (odgovara glavi 80 štampanog izdanja, strana originala broj 46). Pitanje
o hronologiji pojedinih redakcija načeto je ali je ostalo otvoreno. Navedeni su
ozbiljni argumenti u prilog jedne redakcije 1373. godine, ali problemi vremena i
obima pojedinih redakcija tek će se morati proučavati.
Oblik Statuta u užem smislu, kako je reprodukovan u štampanom izdanju do-
bijen je svakako poslije 1425. godine, a prije kraja XV vijeka, a njegovo formiranje
zavisilo je od političkih okolnosti. Prihvatanje vrhovne vlasti Venecije imalo je
za posljedicu podnošenje Statuta venecijanskim organima sa traženjem potvrde
jer je dolazilo do spora između domaćih vijeća i mletačkog rektora. U vrijeme
kneza Stefana Kvirina, koji je na dužnosti bio 1426, trebalo je da on u dogovoru
sa Vijećem prilagodi Statut i pošalje ga u Veneciju. U duždevoj kancelariji taj
Statut se izgubio, pa su poslije dvije godine slali prepis ponovo.21 Uticaj politič-
kih okolnosti može se prepoznati i u stavljanju Dušanove povelje o granicama
na sam kraj Statuta. Sporovi o granicama kotorskog gradskog područja počeli su
već sredinom XV vijeka, a poslije turskog osvajanja zemalja u zaleđu prerasli su u
granične sporove između Osmanskog carstva i Mletačke Republike.
20 Kao polazna tačka mogu poslužiti zaključci O. O. Markova i tabelarni pregled glava
Kotorskog i pojedinih odredaba Dubrovačkog statuta na str. 142-157 citirane disertacije.
21 Историја Црне Горе, II, 2, Титоград, 1970, str. 258-259 ( И. Божић).
grada Kotora 21
VI
D rugi dio Statuta pod naslovom Izglasane odluke (“Partes capte ...”) je manja
pravna cjelina od svega 39 glava, koje treba da potiču iz perioda od 1371-1420.
godine (strana originala broj 277-312), jer u samom naslovu redaktori s ponosom
ističu da je to doba kada se vladalo vlastitim zakonima i institucijama (“Quo tem-
pore suis legibus et institutis regebantur”). Ali, kako su sve glave datirane, vidi se da
odluke stvarno potiču iz znatno kraćeg perioda 1384-1420. S druge strane, znatan
broj odluka iz perioda samostalnosti (15 datiranih) uključen je, kako smo vidjeli,
u osnovno jezgro Statuta.
Prva glava ne sadrži statutarnu odluku, već izlaganje o tome kako je došlo do
formiranja ove skupine zakonskih odluka. Našlo se da zbog “starine i oštećenosti
i nereda u sveskama u koje su odluke bile upisane”, nije bilo mogućnosti da se pro-
nađu kad bi zatrebalo, pa se tome potražilo lijeka. U vrijeme kneza i kapetana
Nikolò Pizanija, koji je stupio na službu 1431, izabrana je komisija od trojice
pripadnika vlastele da zajedno sa tadašnjim kancelarom Ivanom od Luža, ispita
unazad sveske ranije donijetih odluka i da ih upiše u knjigu od pergamenta, koju
je darovao spomenuti kancelar. Pizani je kao knez imao razvijenu zakonodavnu
djelatnost, za njegovo vrijeme donijeto je 18 odluka, a kancelar je među zakonske
odluke uvrstio i one o svome izboru i produženju službe. On je imao značajnu
ulogu ne samo u formiranju korpusa zakonodavnih odluka koji će poslužiti kao
podloga štampanog izdanja, nego i u procesu zavođenja mletačke vrhovne vlasti.
Za razliku od glava u Knjizi Statuta, kod kojih ima više načina formulisanja
odluke, ovdje sve imaju formu odluke izglasane u Velikom vijeću sa navođenjem
datuma, broja prisutnih, rezultatom glasanja. U Statutu u užem smislu ovako
stilizovanih glava je srazmjerno malo, samo 58, većina počinje sa “odlučujemo”,
“određujemo”, u nekima je navedena i pobuda za donošenje, a jedan dio počinje
sa formulacijom “Mi sudije, vijećnici i sva vlastela ...”.
Postavlja se pitanje o uzajamnom odnosu ovih “usvojenih odluka” i glava uklju-
čenih u osnovni dio Statuta. Već je spomenuto da su sadržajno povezane, da
neke odluke upotpunjavaju ili zamjenjuju propise iz pojedinih glava, da čak ima
odluka koje su u potpuno jednakom tekstu u Statutu i “izglasanim odlukama”
iz vremena samostalnosti kao što je slučaj sa zabranom otuđenja posjeda opatije
svetog Đorđa, od 28. februara 1405, koja je u Statutu glava 434 (strana originala
broj 254-255) a među “izglasanim odlukama” glava 14 (strana originala broj 289-
290). Prepisivač odluka iz doba samostalnosti nije unio u cjelini glavu 29 (strana
22 O Statutu
originala broj 300) jer se već nalazi u Knjizi Statuta (glava 80, strana originala broj
46-50). Nema nikakve sumnje da su “izglasane odluke” imale u pravnom životu
istu funkciju kao i statutarne odluke. U nekim glavama se to izričito kaže. Tako
glava 35 (strana originala broj 306-307) iz doba kotorske samostalnosti dopunjuje
glavu 169 (strana originala broj 101-103), glava 36 (strana originala broj 307-308)
modifikuje glavu 100 (strana originala broj 60-62) iz Knjige Statuta.
Iz velikog broja odluka vijeća o veoma raznovrsnim predmetima birane su
one od opšteg značaja, kojima se moglo pripisati trajno važenje i pridati zakonska
snaga. U tom smislu se ovaj dio štampanog izdanja Statuta može uporediti sa
Zelenom knjigom (“Liber viridis”) i Žutom knjigom (“Liber croceus”), u Dubrov-
niku, koje su takođe predstavljale prirodni produžetak već formiranog Statuta
u čiji tekst se nije diralo. U dubrovačkom slučaju su odluke vijeća očuvane pa se
može i pratiti kako su iz mnogobrojnih odluka o dnevnim problemima izdvajani
oni koji su smatrani zakonom. U slučaju Kotora slijedi zaključak da se poslije
1425. više nije diralo u tekst Knjige Statuta. Iz perioda 1425-1431, od uspostavlja-
nja mletačke vrhovne vlasti do kneževanja Pizanija, samo je 8 izglasanih odluka
odabrano za ovu zbirku.
VII
Č injenica da nisu sve odluke unošene, nego one kojima je pridavana snaga
zakona može da objasni zbog čega se u tim odlukama ne reflektuju veoma
burni događaji kojima je ispunjeno doba samostalnosti, koje zahvaća doba ugar-
sko - hrvatske vladavine sa teškim reperkusijama đenoveško - mletačkog rata, pa
čak i kratkotrajnim pučkim zbacivanjem promletačke vlastele u Kotoru (1371-
1384); zatim 7 godina uglavnom nominalne vladavine bosanskog kralja Tvrtka
do njegove smrti (1384-1390) i tri decenije pune samostalnosti Kotora kao grada
- države (1390-1420). U cjelini to je bio izuzetno težak period strahovanja Ko-
tora od jasnih aspiracija ne samo Balše II (1385) i Đurđa II Balšića (1390) nego i
Radiča Crnojevića (1395), da ga osvoje, ali i velikih napora Kotorana da se to ne
desi, bilo davanjem darova (1383), pa čak i iznoseći netačnu tvrdnju da je Venecija
već preuzela suverenitet (1395), ili prihvatanjem visokih kontribucija (1413).22
Zaziranje od vrhovne vlasti gospode iz zaleđa nije polazilo samo od uvjerenja da
oni Kotoru ne mogu pružiti međunarodnu zaštitu i sigurnost, nego još više, da
22 S. Mijušković, Statvta civitatis Cathari, Godišnjak Pomorskog muzeja u Kotoru,

13, 1965, str. 7-13.
grada Kotora 23
mu umjesto podrške i materijalne pomoći, mogu donijeti još veće ekonomsko
iscrpljivanje, kao što se to desilo za vrijeme vladavine Balšića u Baru.23 Uz to su
išla uporna kotorska pismena traženja sedam puta (1396, 1404, 1405, 1410, 1411,
1414. i 1419. godine) da ih Mletačka Republika zaštiti i preuzme suverenitet.24
Treći dio Statuta čine pet dokumenata o završnim pregovorima, formulacijama
uslova i javnim oblicima predaje Kotora Veneciji (strana originala broj 313-343).
Strogo uzevši, ova obimna građa ne bi spadala među zakonodavne, statutarne
odluke, nego više među arhivsku dokumentaciju jednog zaista prelomnog istorij-
skog trenutka. U svakom slučaju zaslužuje pažnju kao izraz obostranog interesa
da uslovi prihvatanja vrhovne vlasti Venecije budu pismeno fiksirani i poznati
onako kao i samo kotorsko autonomno zakonodavstvo.
Sve je počelo 2. februara 1420. godine kada su kotorski knez, sudije, Malo i
Veliko vijeće poslije nekoliko dana vijećanja, opunomoćili svog gradskog notara,
kancelara i sekretara Komune, Antonija Pukcija da, prema dobijenim uputstvima,
u Veneciji sklopi ugovor o predaji Kotora.25 Na osnovu toga Pukci je 8. marta pred
vlastima u Veneciji usmeno izložio namjeru i uslove Kotora, ističući i trenutnu
vojnu opasnost od Balše, kao i činjenicu da Crnojevići u tom trenutku vojno podr-
žavaju Kotor. Iako je, načelno, kotorska ponuda prihvaćena, Venecija je zahtijevala
da još o svemu tome treba sastaviti jedan precizni pismeni bilateralni ugovor.
Formalno - pravna zvanična mletačka isprava izrađena je 15. marta, a dan kasnije
je dukalom opunomoćen notar Ivan od Luža da u Kotoru sprovede ratifikaciju
ugovora, primi zakletvu vijernosti i prisustvuje podizanju zastave sv. Marka. Po-
slije toga je kotorski knez Marin Bizanti, sudije i članovi Tajnog vijeća, zajedno sa
zvaničnim predstavnikom dužda Tome Moćeniga, spomenutim Ivanom, trebalo
da usaglasi jedan bilateralni zvanični dokument. Postupak se ipak odužio zbog
dodatnih zahtjeva Kotorana, tako da je tek 13. maja 1420. Tajno vijeće prošireno
dvanaestoricom pripadnika vlastele ratifikovalo ugovor o prihvatanju mletačke
vlasti i od tog trenutka formalno - pravno počinje mletačka vladavina Kotorom,
a prisutni članovi Vijeća su položili zakletvu u prisustvu duždevog predstavni-
ka. U literaturi su ovi dokumenti proučavani, tumačeni i komentarisani s oslon-
23 Историја Црне Горе, II, 2, Титоград, 1970, str. 24 ( И. Божић).

24 M. Milošević, Kotorske ponude Veneciji za preuzimanje vlasti, Glasnik cetinjskih
muzeja 6, 6, 1973, str. 5-21.
25 Statvta et leges civitatis Cathari, IAK, ŠTAMP I-1, 325; Š. Ljubić, Listine o odnošajih
Južnoga Slavenstva i Mletačke republike, VIII, str. 7-8.
24 O Statutu
cem na druge sačuvane dokumente iz Venecije i Kotora.26 Ovdje nije potrebno
detaljno prikazivati složeni tok pregovora i realizacije onoga što je ugovoreno.
Čini se da je značajnije obratiti pažnju na ono što je uticalo na gradski Statut i
njegov dalji razvoj.
Prije svega to je insistiranje Kotorana da Statut ostane na snazi, da se nadalje
sačuva kontinuitet važenja vlastitog Statuta i već vjekovima uhodanog komunal-
nog uređenja sa što širim granicama autonomnog odlučivanja. Kotorski prego-
varači su, prije svega, tražili i dobili pozitivnu kratku i jasnu načelnu formulaciju
“da će se statuti i uredbe rečene Komune poštovati” (“quod Statuta et ordinamenta
dictae Communitatis observentur”). Drugo, što je u pet štampanih dokumenata
o prihvatanju vrhovne vlasti značajno s gledišta Statuta, jeste ličnost tadašnjeg
mletačkog notara Ivana od Luža. Ovaj građanin Venecije i Treviza, porijeklom
iz plemenite porodice iz Feltra, uključen je u pregovore, dobio je zatim ulogu
duždevog zastupnika, a po obavljenom poslu do dolaska prvog kneza zastupao
je mletačku vlast u Kotoru.27 Ostao je zatim punu deceniju (1420-1431) u službi
zapovjednika gradske posade - kaštelana. Živan Silvestrović, kako je zapisan u
jednom ćiriličkom dokumentu, bio je čovjek od pera, prepisivač i ljubitelj knji-
ge, koji je prikupio znatnu biblioteku koju je zaviještao samostanu. On je 1431.
poslije smjenjivanja prethodnika izabran za kancelara Komune i na tu dužnost
je ponovo biran više puta do 1443. kad je postao službenik Venecije i više nije
biran od strane kotorskih organa sve do smrti 1458. godine. Naporedo je Ivan
vršio izvjesno vrijeme i dužnost biskupskog notara.28
26 Pored radova navedenih u napomenama 22 i 24, uporedi i M. Matijević Sokol, Uspostava
mletačke vlasti u Kotoru 1420. godine (Na osnovi kotorskih notarskih isprava), Zbornik
Zavoda za povijesne znanosti, JAZU, 12, 1982.
27 Ova ličnost je bezbroj puta spomenuta u kotorskim dokumentima i u literaturi je pisan
kao Ivan ili Jovan Luksija prema latinskom obliku Johannes de Luxia de Venetiis ili nešto
opširnije u bilješci na kraju Statuta: Johannes condam Silvestri de Luxia de Venetiis. Manje
je bilo zapaženo da postoji ćirilički notarski akt, kneževa presuda od 4. aprila 1454, u kome
je ime ovako navedeno: “Ја Живан Силвестровић од Лужа из Бнетак проглашени по
царској власти нотар и нотар бнетачки и канжилијер опкине которске ... писах овози
писаније, прогласих с мојијем билиегом и именом обичнијем.” (F. Miklosich, Monumenta
Serbica, Vindobonae, 1858, str. 465). Živan je oblik od imena Johannes kao Giovanni ili
Zuan u italijanskom; Silvestrović je patronimik, a Luže ili luže, kako je štampano u Mi-
klošićevom izdanju, su očigledno toponim, dio ili kvart Venecije. U citiranom ćiriličkom
dokumentu se za kneza Alviza Bafa kaže da je sudio “na počtenom stolu pod lužom opke-
nom”. Nema sumnje da je riječju luža reprodukovano ono latinsko Luxia, koje je i samo
oblik riječi “lođa” (“loggia”) iz lokalnog govora. Iz svega slijedi da oblik “Luksija” pisan
ćirilicom ili južnoslovenskom latinicom nema opravdanja i da ga treba izbjegavati.
28 Najpotpuniji pregled podataka o Ivanu Silvestroviću dao je Н. Фејић, Которска
канцеларија у средњем веку, Историјски часопис, 27, 1980, str. 45.
grada Kotora 25
O ulozi Ivana od Luža u pripremanju korpusa zakonodavnih akata koji će
ispuniti štampano izdanje Statuta iz 1614. govori se u samom tekstu u uvodu
“Izglasanih odluka” iz vremena kotorske samostalnosti, o čemu je bilo riječi. On je
poklonio knjigu i upisao odluke koje su izabrane radom komisije koju je formirao
knez Nikolò Pizani. Nema nikakve sumnje da je Ivan, koji je tada počeo da vrši
dužnost kancelara, unosio i odluke zakonskog karaktera iz vremena knezova prije
1431. godine (1420-1431) i da je nastavio da to radi dok je bio kancelar. Tome treba
pripisati činjenicu da je svako obnavljanje izbora unijeto kao odluka u Statut, da
su odluke o ličnoj stvari dobile mjesto uz zakone. O zapisivanju odluka on sam
govori iza posljednje odluke (strana originala broj 337). Njegova bilješka i notar-
ski znak sigurno su svjedočanstvo da je tu zaokruženo kodifikovanje izglasanih
odluka kojima se produžava i dopunjava Knjiga Statuta.
Postavlja se, međutim, pitanje zašto je stao kod osme glave29 kneza Leonarda
Bemba iz proljeća 1444, kad se zna da je dužnost kancelara vršio do smrti 1458.
godine i da su u notarsku knjigu njegovom rukom upisane imbrevijature čak iz
jula 1458. U traženju odgovora treba obratiti pažnju, na jednoj strani, na odnose
kancelara i Komune, a na drugoj na odnose Kotora i Venecije. Sačuvano je pismo
dužda Franćeska Foskarija baš tome knezu Leonardu Bembu iz 1443. o tome da
je uslišena molba Ivana od Luža da postane i ubuduće bude službenik mletačke
vlasti i da platu prima od njene komore. Njegov status u odnosu na Komunu se
tada promijenio, ali iz toga ne slijedi da je prestala obaveza da prepisuje i sabira
odluke. Da li su se odnosi poremetili? Iz odluka se vidi da je uvijek bilo opozicije
u Velikom vijeću kad mu je produžavana služba, ili je bila ispunjena knjiga koju je
za prepisivanje odluka 1431. poklonio. S druge strane je poznato da je isti kancelar
Ivan prepisao Statut carinarnice Kotora, koji je bio poslat u Ankonu.30 Na planu
odnosa Kotora i Venecije aktuelno je bilo podnošenje i potvrđivanje statutarnih
odluka. Na samom završetku štampanog izdanja (strana originala broj 437) nalazi
se odlomak, izvod iz duždevog pisma iz juna 1446, u kome se nalazi odgovor
samo na jedno pitanje koje su predstavnici Kotora pokrenuli pred Sinjorijom
“o potvrđivanju odluka usvojenih u njegovim vijećima”. Tu je rečeno da je Lovro
Buća formalno protestvovao zbog toga što kod usvajanja odluke nisu poštovane
odredbe i odgovarajuće formalnosti. Ne ulazeći u pitanje o opravdanosti prigo-
29 Odluka je dobila broj 8, ali je ustvari sedma, jer je odluka broj 6 preskočena.
30 В. Макушев, Исторические паматники жних Славх и соседних им народов,
Варшава, 1874.
26 O Statutu
vora, može se zaključiti da je tada bilo aktuelno potvrđivanje odluke koje su u
suštini nastavak Statuta.31
VIII
Č etvrti dio Statuta predstavlja po formi i sadržaju nastavak “usvojenih
odluka” (“Partes capte”) iz perioda samostalnosti. Po načinu formulisanja i
funkciji u pravnom životu ove odluke se ne razlikuju od prethodnih, samo su
drukčije raspoređene. I ovdje svaka odluka ima datum, strogo je poštovan
hronološki red, i ovdje su glave dobile redne brojeve, samo se brojevi ponavljaju
u okviru službe svakog pojedinog kneza. Ovaj dio sadrži 52 glave izglasanih
zakonskih odluka u kotorskom Velikom vijeću u prvih 24 godina mletačkog
perioda od 1420. do 1444. godine (strana originala broj 345-436). S izuzetkom već
spominjanih odluka o kancelaru Ivanu i njegovom prethodniku (ukupno 5 glava),
ostale imaju načelan karakter kao i statutarne odluke iz Knjige Statuta i izglasanih
odluka iz vremena samostalnosti. O vezama među njima govori ponegdje sam
tekst izričito. U glavi 7 (strana originala broj 351) iz vremena prvog mletačkog
kneza se konstatuje da je opštepoznato i u jednoj presudi iz 1416. naglašeno da se
od zavještanja uzima 3% za popravku i građenje crkve svetog Tripuna, ali da to nije
bilo upisano “u Knjigu odluka ili Statuta” pa se ona ponovo donosi. Očigledno je
da tada donijeta odluka ima jednaku pravnu snagu kao odluke iz Knjige Statuta.
Većinom se ponavljaju stare teme: testamenti, mirazi, suđenje, patronatsko
pravo, važnost notarskih isprava, zabrana sađenja vinograda na određenim mje-
stima, zabrana kocke, javni red itd. Ali, ima i odluka u kojima se reflektuju novi
odnosi, bitno drukčiji od onih u vrijeme najstarijeg jezgra Statuta, kad se npr.
zabranjuje građanima da zakupljuju carine bilo gdje izvan Kotora (1421), ili kad se
zabranjuju odnosi sa velikašima iz susjedstva (1439), ili kad se propisuje obavezno
naoružavanje građana (1442). Srazmjerno više mjesta u zakonskoj regulativi ovog
perioda dobile su odluke o vijećnicima, načinu glasanja, pozivanja na sjednice,
zaklinjanju prije izbora (ukupno 5 odluka). Još više to važi za brigu o crkvenoj
imovini, inventarisanju posjeda i brizi prokuratora, sakupljanju novca za održava-
nje Katedrale. Predmet zakonske regulacije postaju svetkovine, utvrđuje se njihov
kalendar, izjednačava proslavljanje Svetog Marka sa proslavom gradskog patrona,
31 Tu je svakako riječ o poslednja 52 člana statuta, donijeta između 1420. i 1444. godine.
Историја Црне Горе, II, 2, Титоград, 1970, str. 259 (И. Божић); И. Синдик,
Извештај о раду на Которском статуту, Историјски часопис, 3, 1952.
grada Kotora 27
uvodi mnogo strožije poštovanje nedjelje, zvonjenje zvona. U ranijim periodima
su propisivane stavke carina za glavne vrste roba, to se u periodu samostalnosti
i mletačke vrhovne vlasti nije činilo, ali su zato donošene tarife naplate kod pri-
nudnog izvršenja (1426) i mnogo opširnije tarife naplata za usluge notara (1431).
U štampanom izdanju se bez ikakvog naslova ili objašnjenja poslije notarskog
znaka Ivana od Luža (strana originala broj 434) dodaju dokumenti iz kasnijeg
vremena, koji nemaju oblik formalno usvojenih odluka, ne liče na ranije glave
Statuta, ali su sadržajno povezane s njima. Prvi dokument (strana originala broj
434-436), najmlađi po postanku, 1582-1584, odnosi se na zabranu uvoza vina i
predstavlja nastavak regulative iz mnogo ranijeg vremena. Drugi dokument ima
važnost za poznavanje procesa nastajanja zakonodavnog korpusa koji će poslužiti
kao podloga štampanom izdanju Statuta. To je već spomenuti odlomak iz dužde-
vog pisma iz juna 1446. (strana originala broj 437) u kome se ne uvažava protest
Lovra Buće zbog toga što usvojene odluke nisu donijete po proceduri. Kad se
ima na umu da je kodeks Ivana Silvestrovića završen poslije juna 1444. može se s
mnogo vjerovatnoće pretpostaviti da je upravo taj kodeks ili njegov prepis poslat
na potvrdu u Veneciju i da je proces potvrđivanja završen duždevim pismom od
28. juna 1446. Odluke nisu tada bile spojene sa Statutom u užem smislu, sa Knji-
gom Statuta kako se kaže u dokumentima, jer prvi dio koji je potvrdio Mikele
Emo (1491) završava se 440. glavom (strana originala broj 270-274), poveljom
cara Dušana.
Najzad, treći dokument dodat u vrijeme pripreme štampanog izdanja, potiče
iz 1532. godine (strana originala broj 437-440) i predstavlja dekrete kojima se
odgovara na traženja kotorskih poslanika. Jedan se odnosi na veoma stari spor
između vlastele i pučana oko zakupa ostrva Gabrio, drugim se modifikuju propisi
o apelaciji kad su sporovi male vrijednosti.
Poslije tih dokumenata na 4 nepaginirane strane (naknadno upisan broj stra-
ne na originalu broj 440/1-440/4) slijedi popis 116 imena kotorskih rektora
i providura, sa tačno označenim godinama njihovog službovanja od 1420. do
1614. godine. Na posljednjoj nepaginiranoj strani (naknadno upisan broj strane
na originalu 440/5) su navedene štamparske greške sa ispravkama, kojima nisu
obuhvaćene sve greške kojima knjiga obiluje.
Miloš Milošević
Sima Ćirković
28
vvvvvvvvvvvvvvvvvv
Tumač ključnih pojmova

vvvvvvvvvvvvvvvvvv
O graničeni prostor nije dozvoljavao da se u ovom izdanju komentariše svaka

pojedina glava Statuta, pa se moralo pribjeći skromnijem aparatu kojim bi
se olakšalo tumačenje i razumijevanje teksta. Činjenica da se čitav niz termina,
koji se odnose na gradske organe i službe, zatim mjere i novčane jedinice, ustano-
ve, vrste dokumenata i sl. ponavlja u većem broju glava, upućivala je na to da se na
jednom mjestu pruže objašnjenja koja mogu poslužiti u radu sa cijelim Statutom.
U Statutu nije rijetka pojava da termin, koji je u jednoj glavi samo spomenut,
u nekoj kasnijoj bude objašnjen ili preciziran. Uslijed toga je bilo veoma važno
obraćati pažnju na povezanost među odredbama iz raznih glava, utoliko više što
je tokom perioda koji Statut pokriva dolazilo do promjena i što su se neke službe
i ustanove u toku vremena mijenjale. Činilo se da je na raspoloživom prostoru
najbolje objašnjenja davati za sadržajno povezane cjeline, koje se odnose na po-
jedine predmete zastupljene u Statutu i na pojedine oblasti gradskog života.
Objašnjenja se neposredno oslanjaju na pojedine glave kojima je broj naveden
u zagradi zajedno sa brojem strane originala. Citiranjem broja glave i strane na
kojoj se ona nalazi u originalu pouzdan je i praktičan u snalaženju i njemu se
moralo pribjeći iz tog razloga što original štampanog izdanja Statuta, kojeg ovaj
prevod sa prepisom na CD-u prati, ima složenu numeraciju glava s obzirom da
one gotovo u svakoj cjelini otpočinju nanovo od broja 1. Snalaženje je pojedno-
stavljeno i time što je, unutar prevoda i prepisa na CD-u, znakom || označeno na
kom mjestu original prelazi sa jedne na drugu stranu, a broj prethodne i sljedeće
strane označen je na margini: npr. 5 || 6.
Prije šire obrade samih pojmova, slijedi njihov kratak abecedni popis sa ime-
nima obrađivača i brojevima strana na kojima su u ovom tumaču obrađeni:
Arhivska služba u Kotoru: Мiloš Мilošević, str. 30-31.
Ascrivium: Мiloš Мilošević, str. 31-32.
Crkva i njene ustanove: Sima Ćirković, str. 33-34.
29
30 Tumač
Društveni status stanovnika: Sima Ćirković, str. 34-37.
Dugovanja i potraživanja - obligacioni odnosi: Sima Ćirković, str. 37-38.
Građansko pravo: Мiloš Мilošević, str. 38-39.
Granice i teritorija: Sima Ćirković, str. 39-41.
Karavani: Sima Ćirković, str. 41-42.
Knez: Sima Ćirković, str. 42-43.
Komunalni red: Sima Ćirković, str. 44-45.
Kotorska samovlada (Tempore Catharinorum): Мiloš Мilošević, str. 45-48.
Miraz (prćija): Мiloš Мilošević, str. 48-50.
Mjere: Sima Ćirković, str. 50-52.
Nasljedno pravo: Мiloš Мilošević, str. 52-53.
Notarijat i notari: Мiloš Мilošević, str. 53-55.
Novac: Sima Ćirković, str. 55-56.
Običajno pravo: Мiloš Мilošević, str. 56-57.
Plovidba i pomorska trgovina: Мiloš Мilošević, str. 57-58.
Službe: Sima Ćirković, str. 58-60.
Statut, statuti: Мiloš Мilošević, str. 60-61.
Stranci: Sima Ćirković, str. 61-63.
Sudije i sudstvo: Мiloš Мilošević, str. 63-66.
Svetkovine i ceremonije: Sima Ćirković, str. 66-68.
Vijeća: Sima Ćirković, str. 68-70.
Vrhovna vlast: Sima Ćirković, str. 70-73.
Zločini i kazne - krivično pravo: Sima Ćirković, str. 73-75.
Arhivska služba u Kotoru

Š iroka i dobra organizacija arhivske službe svjedoči o volji neke društvene
zajednice da sačuva plodove svoga rada jer ga smatra značajnim i od trajne
vrijednosti. Kotorska komuna, sa razvijenom trgovinom - pomorskom i karavan-
skom, jakom vlastelom i pučanskim staležima i zanatima, a pod uticajem brojnih
mediteranskih uzora, daje o tome brojne dokaze u Statutu.
To je najpregnantnije izraženo u glavi 435 (strana originala broj 255-260) Sta-
tuta, kada se u odluci iz 1417. godine, dakle za kotorske samovlade i prije mletačke
vladavine, navode tri razna arhivska spremišta za čuvanje oporuka. Ti arhivi su
relikvijar katedrale svetog Tripuna sa posebnom škrinjom (“una capsa sive scri-
ključnih pojmova 31
nea”), kancelarija Komune i notareva kancelarija. A tadašnji arhivisti bili su trojica
čuvara crkvenih dragocjenosti, kancelar Kotorske komune, dodijeljen knezu, i
notar koji je svoj “katastik”, odnosno knjigu duplikata prepisanih dokumenata,
čuvao na sudu (glava 294, strana originala broj 162-163). Inače je poznato da su
pomeni učenih kotorskih notara daleko stariji, kao biskup Ursacije koji je ispisao
prvu sačuvanu kotorsku ispravu iz 1124. godine, dok je pomen prvog notara iz
1200. godine (Junius presbyter), a prvi notar - svjetovnjak je Petar Vitin iz 1309.
godine. Od 1351. godine isprave su, pored notara i sudije, potpisivali i neka vrsta
svjedoka pod nazivom “auditori”. Daleko kasnije, 1764. godine sreće se baš i ter-
min “arhivist”, kada je Marin Vraćen izabran “za arhivistu svih akata ... i tumača
slovenskog jezika”. Da se radilo o dobrim čuvarima arhivalija govori činjenica da
se, i pored brojnih zemljotresa, požara i petnaest promjena vladavina i do danas
sačuvalo dosta građe. Posebno dragocjen obimni fond notarskih spisa od 1326.
godine odnio je italijanski okupator 1943. godine u Italiju. Ta građa je 1949. vra-
ćena najprije u Zadar, pa onda u Kotor.
Literatura:
И. Синдик, Комунално уређење Котора од друге половине XII до почетка
XV столећа, Београд, 1950; M. Milošević, Četrdeset godina Istorijskog arhiva u
Kotoru, Godišnjak Pomorskog muzeja Kotor, XXXVII-XXXVIII, 1989-1990;
J. Antović, 50 godina Istorijskog arhiva Kotor, 1949-1999, Kotor, 1999.
Ascrivium
A scrivium, kao tobožnje ime Kotora iz starog vijeka, više puta se sreće u Sta-
tutu i to ne samo kao poetski dekor u prigodnim pjesmama (“Ascriviensis
civitas”), nego čak i u uvodnom tekstu dvojice redaktora, posvećenom tadašnjem
rektoru i providuru Delfinu, nazivajući ga “Ascrivii Rectori et Provisori ...”.
U stvari radi se o humanističkoj etimološkoj konstrukciji, nastaloj vjerovatno
tokom XVI vijeka, a to iz uvjerenja da i Kotor mora da ima značajne veze sa pro-
slavljenim starim mediteranskim kulturnim prostorom. To se tim prije osjećalo
neophodnim jer su dva obližnja manja gradska naselja, Risan i Budva, zajedno sa
Kotorom (“Agruvium”, “Acruvium”) spominjani od latinskih pisaca kao “oppida
civium Romanorum”, na jasnoj geografskoj liniji: “Rhisinium, Acruium, Butua-
num ...”. Ali dok su dva spomenuta susjeda imala svoje sigurne drevne korjene i s
njima povezane krupne ličnosti, bilo ilirske (“Rhisinium”, “Rizon”, “Risan”), bilo
grčke (“Butua”), za Kotor se za dugo tako nešto nije moglo navoditi.
32 Tumač
Doduše, za Kotor se, sve do savremenih istraživanja, nije dovodila u sumnju
veza i kontinuitet između lokacije i naziva grada starog vijeka “Agruvium, Acruvi-
um” (Strabon, Ptolomej, Livije) i mnogo kasnijeg naziva srednjeg vijeka ravenskog
geografa (oko 680. godine) “Decadaron”, smatrajući da je Grad sa novim imenom
nastao na ruševinama staroga grada. Ali se tu nije našao neki, za humaniste ne-
ophodan, slavni predak - utemeljitelj Grada. Onda je, izgleda početkom XVI
vijeka, iz grčkih tekstova, prvobitno čitanje “Acruvium” pročitano i “Ascruvium,
Ascrivium”. Na osnovu toga je došlo do povezivanja Kotora sa Ascrom, slavnim
gradom Beotije, blizu Atine, rodnim mjestom velikog grčkog pjesnika Hesioda
(oko 770. godine prije Krista), čija se veličina cijenila čak odmah iza Homera.
Kotorani su se, u humanističkom maniru, otada mogli smatrati nasljednicima
Hesioda, jer su im Grad, po legendi, navodno, osnovali askrejski doseljenici, koji
su, poslije smrti svog velikog pjesnika, napustili domove i lutajući, izabrali za sebe
u brdima novo naselje. Za “dokaz” da je to bio baš grad Kotor, bilo je dovoljno
spomenuto izmijenjeno čitanje njegovog imena.
Smatralo se da je otac ovog humanističkog povezivanja sa nekim neizostavnim
slavnim pretkom, bio Ivan Bolica, u svom čuvenom latinskom spjevu “Descriptio
Ascriviensis urbis”, objavljenom 1595. godine. To nije tačno jer je najraniji nama
poznat pomen naveden u Illyricum sacrum iz 1514. godine. Ne treba misliti da su
takve humanističke konstrukcije bile neka namjerna prevara. Stručnjaci za grčku
paleografiju smatraju da se u grčkom pisanju imena “Acruvium” mogao naslutiti
i neki, makar sasvim nesigurni trag grčkog slova sigme, što je, u atmosferi huma-
nističkih zanosa, odmah prihvaćeno, a do ostale spomenute poetske nadgradnje,
lako je došlo.
Ta čisto humanistička etimologija (Agruvium, Acruvium, Ascrivium), danas je
još sigurnije odbačena, kada je utvrđeno da ime “Agruvium” pripada ilirsko - indo-
evropskom korjenu agr - polje. Pa zato stari Agruvium, umjesto da bude vezan za
položaj sadašnjeg Kotora na kamenom brijegu, pripada lokaciji Grbaljskog polja,
vjerovatno negdje kod Trašta - Bigova, gdje se nalaze neki tragovi, još dovoljno
neproučenog, većeg starog naselja. Naziv toga naselja dao je i ime Grblju.
Literatura:
A. Mayer, Staroilirske studije, Nastavni vjesnik, 1-4, Zagreb, 1931, str. 45; A. Mayer,
Studije iz toponomastike rimske provincije Dalmacije, Vjesnik za arheologiju i histo-
riju Dalmatinsku, L, 1932, str. 85-93; A. Mayer, Kotorski spomenici, Zbornik Historij-
skog instituta Jugoslavenske akademije, 1, Zagreb, 1951, str. 95-109; M. Garašanin,
Acruvium - Bigova, Istorija Crne Gore, I, Titograd, 1967, str. 216-220; Farlati,
Illyricum sacrum VI, Episcopi Ascrivienses sive Catharenses, pag. 478.
Crkva i njene ustanove
U Kotoru su kao i u drugim gradovima širom katoličkog svijeta u kasnom
srednjem vijeku crkvene i svjetovne vlasti bile odvojene, svaka je djelovala
autonomno u svom domenu sa posebnim zadacima, nadležnostima i pravima.
O toj odvojenosti izričito svjedoče neke glave Statuta. Biskup nije mogao suditi
svjetovnjacima (glava 421, strana originala broj 241), kleriku, opet, svjetovna vlast
nije sudila ni u krivičnim stvarima kao što je krađa, nego ga je predavala biskupu
da sudi po kanonima. Svećenik nije mogao biti notar Komune (glava 295, strana
originala broj 163) a gradski notar nije smio pisati isprave klericima niti se miješati
u nihove sporove (glava 420, strana originala broj 240; glava 421, strana originala
broj 241). Vjerovatno je ta odluka bila izazvana nekom prolaznom krizom, ali
ostala je u Statutu.
Idealnu ravnotežu između crkvenih i svjetovnih vlasti u Gradu nije bilo lako
održavati, pogotovo što su svjetovne vlasti imale dužnost da štite i pomažu cr-
kvu i njene ustanove, ponajviše sa materijalne strane. Jedna prolazna ali veoma
zaoštrena kriza u odnosima crkvenih i svjetovnih vlasti uticala je na Statut Grada
iako nije ostavila traga u njemu. Statut je, naime, do 1330. godine sadržao odred-
bu po kojoj onaj ko je rođen u Gradu ne može postati kotorski biskup. Tako
se prepričavao sadržaj toga “nepravednog statuta” čiji tačan sadržaj nije poznat.
Desilo se, ipak, da je u jesen 1328. godine Sergije Bolica iz poznate porodice u
Rimu imenovan za biskupa od strane pape Jovana XXII koji je sebi rezervisao
pravo postavljanja. Kotorani ovog biskupa nisu pustili u Grad, brata i sinovce
zatvorili, imovinu zaplijenili na ime veoma velike kazne kralju, dostojanstvenici-
ma i Komuni. Stav Grada je podržao nadbiskup Barija, pod čijom jurisdikcijom
je bila kotorska dijeceza. On je imenovao drugog biskupa koji je u Gradu vršio
funkciju. Papa je veoma oštro reagovao, izuzeo dijecezu Bariju, odredio dubro-
vačkog nadbiskupa i hvarskog biskupa da uvedu red. Zahtijevao je 1330. godine
da iz knjiga ili kapitulara izbrišu “nepravedni statut” prijeteći interdiktom. Papa
je Kotorane ekskomunicirao i 1331. godine su obje strane pokazale popustljivost.
Papa je Bolicu postavio za biskupa u Puli a u Kotoru imenovao stranca koga su
Kotorani primili. Interdikt je skinut, za što se zalagao i Sergije Bolica, a statut je
ukinut pa ga nema u kasnijim rukopisima ni u štampanom izdanju.
Imovinom crkvene ustanove upravljale su starješine u duhu kanonskih načela
podrazumijevajući pomoć svjetovnjaka prokuratora, koje je u Kotoru Vijeće ime-
novalo za katedralu svetog Tripuna i za svaki od samostana popisanih u glavi o
34 Tumač
izboru prokuratora (glava 18, strana originala broj 11-12). U Statutu je ponovljeno
kanonsko načelo po kome je crkvena imovina neotuđiva, nije se smjela prodavati
(glava 260, strana originala broj 145-146). Zabranjeno je bilo i davanje u zalog,
što je put ka otuđenju (glava 439, strana originala broj 268-270). Specifičan slučaj
su predstavljale patronatske crkve, koje bi podigla porodica svojim sredstvima i
na svojoj zemlji i držala kao nasljednu svojinu. Za obavljanje svećeničkih funk-
cija osnivač bi uzimao u službu svećenika koji bi od biskupa dobio posvećenje i
ovlašćenje. Takvom svećeniku (rektor ili opat) sljedovala bi plata po ugovoru, a
prihode crkve od milostinje, zavještanja, davanja zemlje u zakup, dobijenih plo-
dova, dijelili bi nosioci patronatskog prava na crkve. Razgranjavanjem porodice
pravo bi se dijelilo i odluke donosile skupno svi vlasnici dijelova (glava 168, strana
originala broj 100-101). Statut je ograničio pravo izbora utoliko što je zabranio da
se stranci biraju za opate ili rektore (glava 124, strana originala broj 78-79). Pri
tome su spomenuti Albanci jer su klerici iz albanskih gradova, tada katoličkih,
odlazili u druga mjesta po ovakve službe. I u periodu mletačke vlasti nastojalo se
na uvođenju reda u upravljanje patronatskim crkvama utoliko što je određeno
da su vlasni da biraju oni nosioci prava koji su u Kotoru (glava 6, strana originala
broj 349-350).
Po odlukama Statuta se vidi da je vlast u Kotoru bdjela nad imovinom crkava.
U nekim obrazloženjima propisa koji se donosi iskazuje se kritika načina uprav-
ljanja crkvama (glava 438, strana originala broj 267-268; glava 3, strana originala
broj 368-369 iz 1431. godine).
Literatura:
L. Blehova Čelebić, Hrišćanstvo u Boki 1200-1500. Kotorski distrikt, Podgorica, 2006.
Društveni status stanovnika

S tatut reflektuje i u isto vrijeme ozakonjuje podijeljenost društva i nejednak
status pojedinih slojeva stanovnika. Dijelovi društva su neravnomjerno zastu-
pljeni u Statutu, najviše se govori o plemstvu, “svetoj plemenitosti” (“sacra nobili-
tas”), kako je rečeno u jednoj glavi Statuta (2, strana originala broj 2-3). U svim
propisima o organima vlasti, službama, izborima, Statut ima u vidu “plemiće”,
“plemenite muževe” i “vlastelu”, u onovremenoj terminologiji. Pripadnost plem-
stvu bila je nerazdvojno povezana sa članstvom u Velikom vijeću i prenosila se
nasljeđem. Ugledne i bogate porodice izdvojile su se i isticale u životu Grada
znatno prije najranijih odluka Statuta iz 1301. godine, a njihov krug se formalno
zatvorio statutarnom odredbom iz aprila 1361. po kojoj su u Velikom vijeću mu-
ževi stariji od 18 godina “čiji su očevi, djedovi i preci po muškoj liniji od starine bili
u našem Vijeću” (glava 35, strana originala broj 20). Vremenom je zatvaranje išlo
dalje, pa je 1412. godine propisano da se kotorski plemić ne smije oženiti ženom
koja ne pripada plemstvu grada u kome je rođena (glava 394, strana originala
broj 224). Onima koji bi taj zakon prekršili nasljednici su bili lišeni članstva u
Vijeću, plemićke titule, prava na položaj, službu, beneficije koje plemići imaju u
Gradu. U Statutu ne dolaze otvoreno do izražaja borbe između plemstva i puka
iz kritičnih osamdesetih godina XIV vijeka. Možda se jedan trag može prepoznati
u odluci iz 1388. godine (glava 4, strana originala broj 281), koja je predviđala da
neko može “zatražiti milost” da postane plemić i član Vijeća. Bilo je potrebno
ispuniti veoma težak uslov, neophodno je bilo da dvije trećine članova Malog
vijeća podrži molbu, da bi se mogla proslijeditu Velikom vijeću, gde je takođe
bilo potrebno dobiti dvije trećine glasova.
U velikom broju članova terminologija Statuta naporedo navodi “građane” i
“stanovnike” distrikta. O građanima govore indirektno brojna poglavlja o zana-
tima, trgovini itd. Da bi došljak postao građanin morao se upisati kod notara,
obavezati se na terete koji su se sastojali iz plaćanja danka i čuvanja straže (glava
225, strana originala broj 132-133).
Podrobniji su propisi o “robovima” koji su ili donijeti približno u isto vrijeme
ili su ih redaktori grupisali. Vjerovatno pripadaju starijem periodu kad se računalo
sa jačim uticajem vladara na život u Gradu. Zabranjeno je bilo slati roba vladaru
da ga oslobodi, a ako bi se to desilo, niko nije smio primiti takvog oslobođenika
(glava 223, strana originala broj 131-132). Robovi kotorskih plemića ili građana
malo su se razlikovali od rimskih robova, pripadali su potpuno gospodaru ili
gospodarici koji su ih mogli prodati (glava 220, strana originala broj 130), oslo-
boditi, a oslobođenici su se mogli predati na služenje bez nadoknade. Ako bi rob
pobjegao i našli ga, mogli su gospodari “s njim činiti što hoće” (glava 221, strana
originala broj 130-131). Ako bi gospodar izgnao roba iz kuće njegova vlast nije
prestajala, onaj koji bi roba primio bio je odgovoran i morao bi nadoknaditi
štetu gospodaru i “za ličnost da plati 12 perpera” (glava 222, strana originala broj
131). Statut je posebno regulisao položaj potomstva. Prirodni otac djeteta koje bi
rodila robinja mogao ga je prve godine otkupiti za 10 perpera, inače je pripadalo
gopodaru ili gospodarici (glava 217, strana originala broj 129). Iz mješovitih veza
36 Tumač
roba sa slobodnom ženom, slobodnog čovjeka sa robinjom, bila je potrebna sa-
glasnost gospodara i sklapanje braka da bi potomstvo bilo slobodno (glava 218,
strana originala broj 129; glava 219, strana originala broj 130).
Najbrojnija kategorija među stanovnicima distrikta bili su “posadnici” (taj
oblik se upotrebljava u latinskom tekstu). Iako Statut u jednom poglavlju pro-
pisuje da “ljudi kmetovi i posadnici budući slobodni, želimo da budu naši građani
kao i drugi” (glava 229, strana originala broj 134-135), oni su ipak imali gospodare
(glava 224, strana originala broj 132), kojima su dodijeljivani zajedno sa zemljom.
Samo uz pristanak gospodara posadnik je mogao preći drugome (glava 227, stra-
na originala broj 134), niko nije smio primiti tuđeg posadnika (glava 227, strana
originala broj 134). Pristanak je bio potreban i za preseljenje u Grad (glava 225,
strana originala broj 132-133), pri čemu se očekivalo da posadnik prihvati terete
građanina, u protivnom ga ni raniji gospodar nije mogao primiti. Onoga koji je
proveo kao građanin godinu dana niko nije mogao izvesti iz Grada niti smje-
stiti na selo (glava 228, strana originala broj 134; glava 234, strana originala broj
136-137).
Poglavlje o stražama i odgovornosti za krađu ubraja među obavezne da plate
štetu koju je pretrpjela teritorija i one koji su “godišnici” ili “polovnici” (glava 111,
strana originala broj 71-73). U Statutu se ne nalaze objašnjenja, ali u jednom
dokumentu se kaže da su polovnici oni koji obrađuju vinograd na polovinu, a
godišnici oni koji za svoje gospodare borave u vinogradima. Ipak, zabranjeno je
bilo da njih predaju kao krivce osim ako nisu notorni lopovi. Kolektivna odgo-
vornost se na njih protezala samo djelimično jer nisu bili trajno vezani za zemlju
koja se čuvala. U Statutu se samo jednom pominje termin “vlaštak” (glava 125,
strana originala broj 79), termin koji je igrao važnu ulogu u razvoju društvenih
odnosa. U Statutu su “vlaštaci” izjednačeni sa onima “ropskog roda” i sa kopila-
di kod odmjeravanja kazne onima koji bi digli ruku na gospodara. Uvredljivi
termin stanovnici Grblja nisu prihvatali za sebe i mletačka vlast je tražila da se
ne primjenjuje.
Neka vrsta društvene hijerarhije, kako su je vidjeli kotorski zakonodavci, može
se naći u glavi 100 (strana originala broj 60-62) koja propisuje kazne za silova-
nje. Kazne su stepenovane prema društvenom položaju žrtve: sluškinja koja ima
gospodara; sluškinja “od slobodnih”; “srednjeg stanja”; “od plemenitih”. U vrijeme
mletačke vrhovne vlasti u propisu o obaveznom opremanju građana oružjem
(glava 1, strana originala broj 358-359) i 1442. godine primijenjeni su drukčiji
kriteriji. Svi obveznici, vlastela i pučani, podijeljeni su u “tri izbora, naime, veli-
kih, srednjih i malih u imovini”, i u skladu sa grupom u koju su izabrani bilo je
propisano naoružanje.
Literatura:
I. Stjepčević, Prevlaka, Zagreb, 1930; I. Stjepčević, Lastva, Kotor, 1934; I. Stjepčević,
Kotor i Grbalj, Split, 1941. (sve tri studije u: I. Stjepčević, Arhivska istraživanja Boke Kotor-
ske, Perast, 2003, str. 110-178, 181-318, 321-347; Istorija Crne Gore, II, 2, Titograd, 1970,
str. 172-186, 255-276 (I. Božić); M. Milošević, Stavovi grbaljskih pobunjenika XV stoljeća
- od revolta kotorskim zemljoposjednika do predaje Turcima, Glasnik Društva za nauku i
umjetnost Crne Gore, 2, Titograd, 1975, str. 25-47. (= M. Milošević, Pomorski trgovci,
ratnici i mecene, Beograd - Podgorica, 2003, str. 262-290); S. Ćirković, Vlaštaci. Stranica
iz socijalne istorije, Godišnjak Društva istoričara Bosne i Hercegovine, 39, 1988, str. 34-41.
Dugovanja i potraživanja - obligacioni odnosi

U privrednom životu Kotora je u svim periodima zaduživanje i kreditiranje
igralo važnu ulogu, što se moralo reflektovati u Statutu. Odredbe koje se
tiču obligacionih odnosa nisu toliko brojne koliko su složene i međusobno po-
vezane. Mogu se prepoznati hronološki slojevi iz kojih potiču, jedan iz prvih
decenija XIV vijeka i drugi s početka XV iz vremena kotorske samostalnosti.
Iz drugih izvora se zna da su pred sredinu XIV vijeka poslovni ljudi i građani
Kotora bili u značajnoj mjeri zaduženi kod jedne grupe od desetak Venecijanaca
i drugih italijanskih trgovaca, koji su duže vrijeme boravili u Gradu i uz sebe pri-
vezali znatan broj domaćih trgovaca koji su radili u Srbiji. Zaduženost je postala
toliki problem da joj je bio posvećen cio ugovor “pacta Cathari” između Venecije
s jedne i kralja Dušana i Kotora s druge strane 1335. godine (ponovljen 1345. i
1348. godine). Cilj je bio da se mletačkim kreditorima osigura i olakša naplata
dugova. Brat je morao odgovarati za brata, član trgovačkog društva za sve ostale
članove ukoliko se nije distancirao; udovica nije mogla zaštititi imovinu sinova,
morala je javno registrovati popis dobara svoga muža da bi se znalo šta se može
uzeti za kreditora. Sudijama je nametnuto da dva dana u nedjelji rješavaju pred-
mete Venecijanaca i da spor riješe najdalje 15 dana poslije pokretanja. Opština je
bila obavezna da drži u zatvoru mletačkog dužnika ili brata ili ortaka sve dok ne
izmiri dug. Imanje dužnika se imalo prodati na licitaciji u roku od mjesec dana
po dospijeću duga. Dužnika koji radi u Srbiji sudije su morale pozvati da dođe i
u roku od dva mjeseca odgovara sudu.
Dužnički problemi toga perioda ne reflektuju se na statutarne odluke iako
su neke bile suprotne postojećim propisima i pravnim običajima. I Statut je pro-
38 Tumač
pisivao da ortaci pojedinci moraju vraćati dug cijelog trgovačkog društva (glava
302, strana originala broj 166; glava 301, strana originala broj 166); onome ko nije
imao čime da plati dug prijetio je zatvor, opštinski, možda i privatni (glava 80,
strana originala broj 46-50; glava 83, strana originala broj 52). Ali očeva ili majčina
imovina nije se mogla uzimati za dugove sinova (glava 305, strana originala broj
167), niti su sudije po Statutu pravile razlike među dužnicima.
Prodaju imanja za dug poznavali su i pravni običaji i praksa. I statutarne odred-
be starijeg sloja iz 1316. i 1320. godine najviše se bave zalogama koje su kod zadu-
živanja u Gradu imale veću ulogu od ličnog jemstva. Kad bi se neko zadužio kod
krčmara, dućandžije ili trgovca, u pogledu iznosa duga mjerodavno je ono što
kaže krčmar, dućandžija, trgovac (glava 104, strana originala broj 64) a mnogo
kasnije, 1414. godine, to je prošireno i na sve zaloge date za dug (glava 32, strana
originala broj 302). Tri godine kasnije je propisano da se oružje, postelja i posteljni
pribor ne mogu davati ni primati u zalog (glava 35, strana originala broj 306-307).
U prvom periodu vlast je bila prvenstveno zaokupljena problemom dobara obe-
ćanih kao jemstvo, što znači obećanih da će biti dati u zalog, kakva su prava onih
kojima je obećano ako se dobro proda ili da u miraz (glava 263, strana originala
broj 147; glava 267, strana originala broj 149; glava 270, strana originala broj 151).
U periodu kotorske samostalnosti, početkom XV vijeka izvršena je neka vrsta
normiranja postupka u slučaju kad dug nije izmiren na vrijeme (glava 79, strana
originala broj 45-46), i postupka zaduživanja uopšte sa svim posljedicama (glava
80, strana originala broj 46-50). Usaglašavano je sa postojećim postupcima na
koje se upućuje. Revidiran je i veoma složeni postupak o korišćenju stvari date
u zalog (glava 273, strana originala broj 152-153; glava 37, strana originala broj
308-309).
Literatura:
XV столећа, Београд, 1950.
Građansko pravo
G rađansko pravo sa ključnim društvenim pitanjem svojine normira tri glavna
oblika vlasništva: komune, crkve i svakog slobodnog čovjeka.
Prvi podatak o vlasništvu Kotorske komune datira od skoro dva vijeka prije od
početnih statutarnih normi 1331. godine. Po drugim izvorima poznato je da je još
1124. godine Komuna darovala kotorskoj katedrali svoj posjed Prevlake. Zatim
mlinovi i solila u Grblju isto su pripadali Komuni. Ali najkrupnija donacija došla
je od strane srpskih vladara, a odnosila se na Grbalj, Bijelu, Kruševice i Ledenice
(glava 413, strana originala broj 236; glava 415, strana originala broj 237). Ti su
posjedi dijeljeni vlasteli i pučanima sa određenim brojem “karata” i to uz tipično
srednjovjekovnu klauzulu “na vječna vremena”. Zato su postojala ograničenja i
konkretni modaliteti kod eventualnih otuđivanja (glava 433, strana originala broj
253-254, iz 1339. godine). Svakako Grbalj ima najsloženije oblike svojinskih odno-
sa (glava 414, strana originala broj 236; glava 419, strana originala broj 239-240).
Crkva je imala velike nepokretne posjede zahvaljujući postojanju dvije kato-
ličke biskupije (Risan, Kotor) i kasnije pravoslavne episkopije na Prevlaci. Tu su
i veoma brojni i bogati, naročito benediktinski samostani, sa velikim okolnim
zemljišnim posjedima (glava 281, strana originala broj 157), zatim više samostana
u Kotoru i oko njega, kao i sama katedrala svetog Tripuna. U Statutu se mogu
pratiti procesi naglog siromašenja crkve i njenih redova, pa zato pokušaja prodaje
velikih posjeda, ali i grčevitih napora Kotora da spriječi bivše kmetove, koji su
postajali uspješni pomorci i bili nezadrživi u želji otkupa zemljišnih posjeda crkve.
Najzad svojina privatnih lica prisutna je u Statutu u svim svojim oblicima, kao
što su: prodaja (“venditio”), kupovina (“emptio”), razmjena (“permutatio”), poklon
(“donatio”), zaplijena (“oppignoratio”), najam (“affictatio”). Statut je zabilježio i
oblike zaštite svih tih oblika putem oglašavanja (glava 436, strana originala broj
260-263).
Literatura:
Granice i teritorija
V last gradskih organa i važenje Statuta prostirali su se na grad Kotor i grad-
sku teritoriju, koja se u Statutu naziva “distrikt”. Nekad se navode “grad”,
“distrikt” i “župa” podrazumijevajući pod tim teritoriju Župe Grbalj, koja je u
upravnom sistemu Kotora imala svoju individualnost: upravitelje Grblja, sudije
Grblja, pravne običaje Grblja (glava 414, strana originala broj 236; glava 417,
strana originala broj 238; glava 419, strana originala broj 239-240). O promjeni
obima teritorije Statut samo indirektno govori, kao u glavi 416 (strana originala
broj 237) o oslobađanju stanovnika Grblja obaveze odnošenja ribe kralju “kako
su se starali da nose” (tj. prije 1307. godine). Ili u odluci kojom se zabranjuje da
40 Tumač
stranac dobije dio u Grblju “ili u drugim predjelima ili mjestima koja je vladar
našoj Komuni prepustio” (glava 419, strana originala broj 239-240). U nažalost
nedatiranoj, 423. glavi Statuta (strana originala broj 241-242) govori se o “Bijeloj,
Ledenicama i Kruševicama, koju je Gospodar milošću nama ustupio”, gdje treba
da se izvrši podjela ljudi. Ledenice i Sveti Petar su, pored Grblja, 1334. godine u
vlasti Komune, koja zabranjuje svaku transakciju sa opštinskim zemljištem na tim
teritorijama (glava 415, strana originala broj 237).
Na osnovu jedne nedatovane odluke unijete u Statut zaključuje se da je u
nekom trenutku prijetila opasnost da Metohija svetoga Mihajla bude “izvučena
ispod vlasti našeg grada i oduzeta”. Strogo se zabranjivalo pod prijetnjom ogromne
kazne od 1000 perpera da građanin ili stanovnik distrikta u tom slučaju primi
Metohiju cijelu ili dio od vladara (glava 403, strana originala broj 228-229). U
ljeto 1355. godine u jednoj odluci računa se sa hipotezom da bi se mnogo veća
teritorija mogla otuđiti i povratiti: “Župa Grbalj, Bijela, Ledenice ili nešto od
teritorija naše Komune”. U tom slučaju se propisuje da svi dobiju svoje dijelove.
Dragocjene podatke o teritoriji kotorskog distrikta pruža glava 111 (strana ori-
ginala broj 71-74) nastala prije 1355. godine, u kojoj su raspoređene dužnosti po-
jedinih naselja i zavisnih seljaka na pojedinim dijelovima teritorije, prvenstveno
duž granica. Na osnovu toponima spomenutih kod određivanja područja za koje
su odgovorne grupe seljaka i imena naselja iz kojih su stražari, može se stvoriti
predstava o kotorskoj teritoriji bez Grblja.
Kotorskim granicama je posvećena ona neobična glava Statuta (440, strana
originala broj 270-274) koja se u cjelini sastoji od interpolirane povelje cara Ste-
fana Dušana. Za razliku od drugih povelja iz kompleksa tzv. kotorskih falsifikata,
sačuvanih u ćiriličkim prepisima i prevodima na latinski i italijanski, koje imaju
oblik darovnice, ova povelja ima oblik presude. Njome je car Dušan, stvarno ili
navodno, riješio spor između grada Kotora i srpskog patrijarha kao gospodara
Budve. Prema tekstu povelje Kotorani su se požalili kad je car bio u Budvi da je
gospodar Marko, inače nepoznata ličnost, svakako patrijarhov čelnik u Budvi,
zahvatao kotorske teritorije (“zauzima naše granice”). U Prizrenu su pred carem
žalbe ponovljene, a patrijarh je u odgovoru predložio da podobni i vjerodostoj-
ni ljudi obiđu granicu. Car je poslao dvojicu pripadnika vlastele primjenjujući
postupak uobičajen kod rješavanja sporova o granicama. Obišavši teren oni su
izvijestili cara i parnične strane o svom nalazu u vidu opisa granica. Ocrtane su
dvije granične linije: stare granice Kotora i ono što car kaže da je darovao Gradu.
Obje strane su se saglasile i povelja je izdata.
Ali, u aktu koji u svojim pojedinim dijelovima reprodukuje formule iz isprava
Dušanovog doba, nalaze se, pored imena carevih savremenika, i ličnosti sporne ili
nemoguće u doba kad povelja treba da je izdata. Na prvom mjestu tu je patrijarh
Danilo, koji pripada kraju XIV vijeka. Krajnje je neobično da je među zastupni-
cima Kotora naveden Marko Bagaš, iz porodice nepoznate u Kotoru, ali poznate
u Srbiji. U spisku carevih velikaša, neuobičajenom u vrijeme carstva, nalaze se
ličnosti koje su se istakle tek poslije 1355. godine.
Povelja je sklopljena u kotorskoj sredini dugo poslije careve smrti za potrebe
odbrane granica koje je Kotor imao. Več od grbaljskih buna, sredinom XV vijeka,
Kotor je morao da se bori da očuva svoju teritoriju. Uslijedili su sporovi sa Ivanom
Crnojevićem, pa i sporovi između Mletačke Republike i Osmanskog carstva na
samom kraju XV vijeka.
Literatura:
И. Синдик, Комунално уређење Котора од друге половине XII до почетка XV
столећа, Београд, 1950, str. 14-30; Историја Црне Горе, II, 2, Титоград, 1970,
str. 173-186; 223-228; 290-293 (И. Божић).
Karavani
K otor je vezu sa drugim gradovima i oblastima održavao dvojako, morem sa
mjestima na obali i bližem zaleđu, i kopnenim putevima sa trgovima i pre-
djelima u unutrašnjosti Balkanskog poluostrva. Dok su za plovidbu morem bile
na raspolaganju razne vrste brodova, za putovanje i transport robe u unutrašnjost
moralo se zadovoljiti tovarnim životinjama s kojima su se jedino mogle savladati
vrletne planine. Teški uslovi za kretanje prisiljavali su putnike i trgovce da se
udružuju kako bi se mogli braniti i uzajamno pomagati pri savlađivanju prepreka
i teškoća. Iz te potrebe nastao je “karavan” kao oblik organizacije transporta u
oba smjera. Karavan je bio sastavljen od vlasnika tovarnih životinja, ponosnika,
često Vlaha - stočara iz zaleđa, i od trgovaca koji bi jašući pratili tovare svoje robe.
Karavani su se kretali uhodanim putevima na kojima su bila isto tako uobičajena
mjesta za noćenje pod šatorima koje su učesnici karavana nosili sobom.
Kopneni transport se u Kotoru kao i u drugim gradovima obavljao na bazi pri-
vatnog ugovora između “ponosnika” i trgovaca, kojim se utvrđivala cijena prenosa
robe i uzajamne obaveze i odgovornosti. Gradska vlast je intervenisala utoliko
što je imenovala “kapetana karavana” i propisivala disciplinu i odgovornost za
karavan kao cjelinu. Kao zvanje kapetana tako su i drugi neki termini i pravila
preuzeti iz pomorstva. Cijena prenosa tovara nazivala se “naul” što potiče od
42 Tumač
plovidbe, a na karavane su sa brodova prenijeta i načela solidarne naknade štete
koja zadesi pojedinca (“avarea”).
Karavan nije smio napustiti Kotor bez kapetana, koga su imenovale sudije
(glava 362, strana originala broj 199-200). Njemu su se morali pokoravati učesnici
putovanja, po njegovoj tužbi sudije su kažnjavale neposlušne. Kapetan je polagao
zakletvu čiji je formular unijet u Statut (glava 34, strana originala broj 20). Uče-
snici karavana su i danju i noću stražarili i snosili odgovornost za krađu (glava
369, strana originala broj 202), vlasnik je snosio odgovornost za životinju koja bi
uginula (glava 367, strana originala broj 201-202), ali kapetan i svi učesnici bili
su dužni da obezbijede dalji prenos tovara ako bi neka životinja uginula ili bila
onesposobljena (glava 363, strana originala broj 200). Pri prelazu rijeke kockom
se određivalo ko će prvi preći, a oni koji pređu bili su obavezni da sačekaju da se
cio karavan prebaci (glava 364, strana originala broj 200). Šteta nanijeta uslijed
napada ili pljačke raspoređivala se među učesnike karavana (glava 368, strana
originala broj 202), a isto tako svi su učestvovali u troškovima podmićivanja ili
darovanja tokom puta (glava 366, strana originala broj 201). Pomen rudarskog
trga Brskova kao glavnog cilja karavana (glava 362, strana originala broj 199-200)
svjedoči o starosti te odredbe jer od početka XIV vijeka i druga mjesta kao Rud-
nik, Novo Brdo, Trepča, u većoj mjeri privlače trgovce pa i Kotorane.
Literatura:
M. Dinić, Dubrovačka srednjevekovna karavanska trgovina, Jugoslovenski istoriski ča-
sopis, 3, 1937, str. 119-146 (= M. Dinić, Srpske zemlje u srednjem veku, Beograd, 1978,
str. 305-330; M. Dinić, Iz srpske istorije srednjega veka, Beograd, 2003, str. 688-710).
Knez
N a čelu uprave Kotora nalazio se knez. Tim starim slovenskim terminom
prenosi se više latinskih naziva: “comes”, “rector” odnosno “comes et capita-
neus”, koji se upotrebljavaju u Statutu u raznim epohama. Mnogo prije najsta-
rijih statutarnih odluka, još od kraja XII vijeka, kneza u Kotoru postavljao je
srpski vladar kako se kaže u Statutu (glava 23, strana originala broj 14), on je
dolazio “po nalogu preuzvišenog kralja”. Propisi iz prvog dijela Statuta o zakletvi
pred skupštinom naroda sa obrascem zakletve (glava 26, strana originala broj
15), kojom se knez obavezivao da će poštovati pravne običaje, upravljati Gradom
u njegovom interesu a na čast kralja, odnosili su se na ovog kneza čiji se uticaj
inače u Gradu malo osjećao u XIV vijeku. Građanima je bilo zabranjeno da tra-
že službu pomoćnika kneza, koju je takođe dodjeljivao vladar (glava 24, strana
originala broj 14-15). Zabranjeno je bilo uzimati kneza za kuma (glava 25, strana
originala broj 15).
Negdje prije 1371. godine Kotor se osamostalio u odnosu na državu cara Uroša
(1355-1371) i počeo sam da bira sebi kneževe čija je služba bila ograničena na godi-
nu dana. Tada je donijeta opširna statutarna odluka o knezu, njegovim dužnosti-
ma i nadležnostima (glava 40, strana originala broj 24-26). Knez je bio obavezan
da tokom službe stanuje u Kotoru, da drži pomoćnika i 6 štitonoša, od kojih je
jednoga sam izdržavao. Dobijao je platu od 1000 perpera za godinu i kao regalije:
ribu i drvo od onoga što se donese u Grad, a pripadao mu je i dio taksa i osuda.
Zajedno sa sudijama dijelio je pravdu u građanskim i civilnim stvarima, bio je
vlastan da propiše kaznu do 50, a u krivičnim stvarima do 200 perpera. Nasuprot
odredbama s početka Statuta, gde je građanima bilo zabranjeno da se okume sa
knezom, sada je knezu i porodici bilo zabranjeno da prime darove, da se okume
sa građanima, nije smio da objeduje s građanima osim na svadbama.
Ovi propisi imaju u vidu strance, koje je Komuna uzimala da vrše službu kne-
za. U jednoj statutarnoj odluci iz 1417. godine kao knez, koji predsjedava vije-
ćima, naveden je Đorđo Ćedulini iz Zadra (glava 435, strana originala broj 255-
260). Vremenom su ipak i Kotorani prešli na biranje knezova iz redova svoje
vlastele. Može se to zaključiti iz odredbe (glava 430, strana originala broj 248-250)
o odgovornosti kneza u vezi sa radom Komisije za iskorjenjivanje zabranjenih
vinograda. Tu se i knezu prijeti kaznom lišavanja članstva u vijećima, službi i
beneficija u roku od 5 godina. Neko vrijeme je u Kotoru, kao u Dubrovniku, kne-
ževska vlast trajala samo mjesec dana, ali u Statutu nema odluke o toj promjeni.
Još prije perioda kotorske samostalnosti u latinskim i italijanskim tekstovima
upotrebljava se titula “rektora”. Primjera ima počev od 1359. godine (glava 427,
strana originala broj 244-246), a u glavi 39 (strana originala broj 22-24) iz 1372.
izjednačuju se “knez ili rektor”.
U Statut su uključeni dokumenti o prihvatanju vrhovne vlasti Venecije i u
njima nema pomena o postavljanju kneza, podrazumijevalo se da će biti poslan
iz Venecije. Iz tih dokumenata se može zaključiti da je posljednji domaći knez
bio Pavle Buća, a prvi “po naređenju Presvijetle Duždeve Vlasti” poštovani knez i
kapetan Kotora Antonio Bokoli. Na snazi su ostale ranije odredbe o knezovima,
koji su bili obavezni da poštuju Statut Kotora i da sarađuju sa vijećima. Štampa-
nom izdanju Statuta priključen je spisak knezova poslatih iz Venecije.
Literatura:
XV столећа, Београд, 1950, str. 95-97.
44 Tumač
Komunalni red
U svojoj brizi za ono što je zajedničko gradska uprava je bdjela nad komu-
nalnom svojinom i prihodima neophodnim za normalno funkcionisanje
Grada, a pored toga je uticala na uslove života ograničavajući privatni lični interes
u korist javnog. U periodu kad su nastajale i bile na snazi odredbe Statuta gradilo
se od tvrdog materijala, drvene građevine smatrane su za privremene, pa je propi-
sano kako se drvene pregrade zamjenjuju zidom (glava 245, strana originala broj
139; glava 246, strana originala broj 139-140). Otuda se u Statutu nalaze propisi
kojih su se morali pridržavati oni koji bi zidali kuću. Polazili su od temelja kao
međe građevinskog zemljišta (glava 239, strana originala broj 138), a za temelje
koji su se nalazili izvan gradskih zidina, pored mora ili rijeke, bilo je vlasnicima
zabranjeno da na njima grade (glava 241, strana originala broj 138). Bilo je to
diktirano brigom za bezbjednost, jer se zabranjivalo praviti otvore prema moru
i rijeci (glava 242, strana originala broj 138). Kod otvaranja vrata konobe propi-
sivalo se da ne smiju biti na manjem razmaku od jednog lakta od vrata susjeda
(glava 240, strana originala broj 138); razmak od najmanje jednog lakta morao je
biti kod naspramnih prozora i balkona dvaju susjeda (glava 238, strana originala
broj 137). Oslanjanje na susjedov zid uslovljeno je bilo plaćanjem naknade za
polovinu vrijednosti zida (glava 236, strana originala broj 137), a na opštinski zid
kupovinom od Komune (glava 237, strana originala broj 137). Balkon nije smio
biti nad javnom ulicom (glava 232, strana originala broj 136), a terasa i krov nisu
smjeli biti viši od krova susjeda (glava 233, strana originala broj 136; glava 235,
strana originala broj 137). Vlasnik ruševnog zida ili arhivolta bio je dužan da ga
popravi ili bi sud naredio rušenje (glava 243, strana originala broj 138-139).
Gradske ulice su morale biti sežanj široke i ulica se nije smjela sužavati (glava
230, strana originala broj 135), bez dozvole Komune nije se smjela arhivoltom
pokriti ulica (glava 231, strana originala broj 136). Putevima izvan Grada odre-
đena je dimenzija od šest lakata (glava 248, strana originala broj 140), a toliko
se moralo ostaviti između vinograda i obradivog zemljišta. Vlasnici parcela koje
naliježu na put bili su dužni da ga održavaju (glava 247, strana originala broj 140).
Morao je ostati slobodan pristup vinogradu (glava 249, strana originala broj 141),
a propisano je i kako se podižu suhomeđine i druge vrste ograda (glava 251, strana
originala broj 141-142).
Propisi o održavanju čistoće imaju u vidu konkretne uslove u Gradu. U topli-
jem dijelu godine, od Duhova do Bogorodičinog praznika 15. avgusta, morala se
očistiti ulica ispred kuće i nečistoća odnijeti do mora (glava 405, strana originala
broj 229-230), zabranjeno je bilo bacati prljavštinu ili prolivati vodu na ulicu (gla-
va 406, strana originala broj 230). Posebno se to zabranjivalo voskarima (glava
407, strana originala broj 230), bačvarima (glava 408, strana originala broj 230)
i obućarima (glava 409, strana originala broj 230-231) kod kojih je nečista voda
nastajala u procesu rada. Bunar su morali čistiti carinici tri puta u godini u odre-
đene praznike (glava 411, strana originala broj 232), dok su čistoću ulica i trgova
nadzirali provizori Komune (glava 1, strana originala broj 405-407).
U cilju očuvanja bezbjednosti zabranjeno je bilo da se noću, poslije trećeg
zvona, kreće bez svjetla, niti se smjelo nositi oružje. Svako tako zatečen bio je
sumnjiv osim opravdanih slučajeva (glava 94, strana originala broj 58). Ni krčme
nisu smjele biti otvorene noću (glava 95, strana originala broj 58-59). Jemstvo
bezbjednosti bila je straža u kojoj je morao učestvovati svaki građanin. Nema
propisa o tome kako se dužnost raspoređivala, ali ima stroga zabrana da se sa stra-
že, koristeći noć, ide u krađu. Izvan Grada su bile straže koje su držali seljaci koji
su i kolektivno odgovarali za krađe i štete na dijelu teritorije koji im je povjeren
(glava 111, strana originala broj 71-73).
Literatura:
Kotorska samovlada (Tempore Catharinorum)

Z a vremenski period koji pokriva zakonodavnu djelatnost gradskih vijeća u
štampanom kotorskom Statutu (1301-1614), smijenile su se, stvarno ili no-
minalno, pet vladavina. Prva je Raška, prisutna u stvari još od 1186. godine, i u
Statutu često spominjana, ali samo tokom posljednjih 70 godina nemanjićke
vladavine (1301-1371). Slijede, 13 godina, ugarsko - hrvatske vladavine (1371-1384),
koja legislativno u Statutu skoro nije ni vidna, iako su se tada u Gradu dešavale
tako krupne stvari kao što su zbacivanja plemićke vlasti od strane pučana. Ali,
možda je baš to i razlog nedostatka dokumentacije o radu komunalnih vlasti,
koje su u stvari bile blokirane. Zatim slijede sedam godina Tvrtkove Bosne, sa
više nominalnim nego stvarnim prisustvom (1384-1390), pa tri decenije prave
samostalnosti Kotora kao grada države (1391-1420). Na kraju je legislativa kotor-
skih vijeća tokom prvih 183 godina mletačke vladavine, koja će, poslije izdavanja
Statuta 1616. godine vladati još isto toliko godina - do 1797.
46 Tumač
Sve ovo je neophodno imati u vidu da bi mogli shvatiti prave ciljeve Kotorana
da se izda ono što je sačuvano i odabrano od dokumentacije djelovanja Komune,
sa posebno euforičnim isticanjem perioda samovlade (Tempore Catharinorum),
koja je u stvari, strogo pravno gledano, trajala svega tri decenije. U tom smislu
vrijedi navesti misli iz uvodne posvete Statuta mletačkom predstavniku: “Statut
i zakoni grada Kotora sa kojima je, u punoj mjeri sjajnim, ova Komuna kao Repu-
blika, dugo upravljala sama sobom i podaničkim narodom, i zadržala ih, kada se
dobrovoljno potčinila da nad njom upravlja Prevedra Mletačka Vlast.”. Očito je,
i to ne bez razloga, postojala svijest kod Kotorana da samovlada stvarno postoji
kadagod komunalne institucije, posebno zakonodavna vijeća, slobodno djeluju
i donose svoje odluke, koje se u Gradu i na teritoriji Komune stvarno poštuju.
Tako da, u stvari, Kotorani čitav ovaj štampani Statut, sa neometanim donoše-
njem zakonodavnih odluka domaćih vijeća tokom preko tri vijeka (1301-1614),
u cjelini smatraju dobom vlastite samovlade. Naravno da to istorijski - pravno
nije tačno, naročito u doba vladavine Nemanjića, ali je veoma indikativno u ko-
likoj je mjeri lokalna kotorska legislativa baš i u to doba bila aktivna i brižljiva
u pogledu zaštite interesa Komune čak i kada se radilo o osjetljivim stavovima
vezanim sa najvišim organima srpske države i “Gospodinom Kraljom”. Takvu
su kontinuiranu dokumentaciju u štampanom Statutu 1616. godine, Kotorani
smatrali od neocjenjivog značaja za ugled Grada pred Venecijom koja će, kako
su oni očekivali, prema takvom uzoru, i sama dalje morati da poštuje lokalnu
slobodnu legislativu Grada koji se dobrovoljno predao. Ali i pored verbalnog
prihvatanja autonomije Kotora od strane Serenissime, i gradska upravno - sudska
vlast i tzv. “slobodna legislativa” se vremenom, velikim dijelom, sasvim drugačije
morala ponašati.
U vezi sa ovim pitanjem, od interesa je sasvim kratko osmotriti koje su
se to zakonodavne teme u vijećima Kotora konkretno isticale baš u to doba sa-
mostalnosti Grada u užem smislu tog istorijskog pojma (1391-1420). Pada u oči
da se, u prvom redu, radilo o najkrupnijim ekonomskim temama. To su najprije
vinogradarstvo i kontrolisana proizvodnja vina, uz pažljivo isključivanje nedo-
zvoljene konkurencije. Zemljoradnici su imali pravo na jedan kvadranjol vlastitih
vinograda, što je površina od sto čokota loze. Pa se 1409. godine predviđaju dra-
konske kazne uništenja nedozvoljenih vinograda, pa čak i paljenje kuća njihovih
vlasnika (glava 22, strana originala broj 296). To se 1418. godine ublažava tako
da se predviđa mogućnost otkupa nedozvoljenih vinograda u Grblju i Metohiji
“kao i ranije” (glava 39, strana originala broj 310-311). U vezi sa tim su usko po-
vezani stari benediktinski samostani, koji su sačuvali stare crkvene latifundije,
koje su isto donosile prihode Kotoru. To se naročito odnosilo na otok svetog
Đorđa pred Perastom, sa velikim okolnim vinogradima. Ali u XV vijeku teče
proces opadanja reda i osamostavljivanja kmetova koji su ih obrađivali. Pa zato,
da bi se onemogućile bilo kakve pravne legalizacije otuđivanja, darivanja, zakupa
samostanskih nekretnina, 1405. godine Veliko vijeće zabranjuje bilo kakvu sličnu
transakciju sa tadašnjim opatom Sv. Đorđa, Antunom. (glava 14, strana origina-
la broj 289-290). A što se tiče otoka svetog Gabrijela (Gavrila), tamo nalazimo
poticanje vlasnika vinograda da ih održavaju i šire (glava 8, strana originala broj
284-285). U cjelini, odluke o vinu, krčmarima, baždarenju, zabrani strancima da
kupuju na malo, ali i dozvole ako se prelazi iznos od 100 perpera, govori o obilju
vina i širokom korišćenju po krčmama Grada i distrikta, “kupovanje od Vlaha ili
Slovena” i materijalne koristi od toga artikla (glava 7, strana originala broj 283-284;
glava 9, strana originala broj 285-286; glava 10, strana originala broj 286-287). Da
se kotorsko vino ilegalno izvozilo u Dubrovnik, ima pomena u Dubrovačkom
statutu, gdje su predviđene i kazne.
Dalji značajni artikal, za koji je u ovo doba Kotor imao obučene zanatlije, bio
je drvo, od koga su se izrađivale bačve, zemljoradničke alatke i slično. Zato je još
od 1405. i 1406. godine bilo zabranjeno da se sa tim dragocjenim artiklima trguje
ili da se izvoze. Sa time su vezani i kovači, sa potkovicama, bravama i sl. i njima
se zabranjuje dizanje cijena (glava 13, strana originala broj 289; glava 16, strana
originala broj 291; glava 18, strana originala broj 292-293).
Što se tiče pomorske trgovine i određivanja carina, tu je važio princip recipro-
citeta, pa se 1407. godine Komuna odlučuje za takvo ukidanje carina Pulinjanu,
Bariju i Ankoni (glava 20, strana originala broj 295).
Inače vidna je briga o apsolutnom autoritetu nedodirljive Komune, tako da
ni građanin ni stranac nemaju mogućnosti da protestvuju protiv Komune, jer im
takav dokument jednostavno ne smije pisati ni notar, ni kancelar Grada (glava 5,
strana originala broj 282), vijeća su zatvorena, a za eventualno prihvatanje novog
pripadnika vlastele traži se i u Malom i u Velikom vijeću cenzus od tročetvrtinske
većine (glava 4, strana originala broj 281).
U sudstvu Kotora 1400. godine dolazi do ukidanja Malog suda, pa redovni
godišnji sudija i knez stiču pravo da presuđuju do sume od 10 perpera. (glava 11,
strana originala broj 288). A važnost listina ili isprava, odlukom Velikog vijeća iz
48 Tumač
1410. godine zavisila je isključivo od poštovanja propisa Statuta, i to se odnosilo
i na svjetovne i na crkvene vlasti (glava 24, strana originala broj 297-298).
Još vrijedi spomenuti pojavu dopisivanja između građana Kotora, bilo vlastele
ili pučana, i “Slovena ili Albanaca” iz okoline. Valjda strahujući od mogućnosti
nekih dogovora protiv vlasti, Veliko vijeće odlučuje 1410. godine da se prepiska
strogo zabranjuje i oštro sankcioniše. Inače je pripadnik vlastele gubio sve svoje
gradske časti za čitavu deceniju, a pučanin bivao prognan. Svako pismo je moralo
da prođe kontrolu Malog vijeća (glava 23, strana originala broj 297).
Literatura:
N. Ćorić, Grad Kotor do godine 1420. s osobitim obzirom na bosansku prevlast (1385-
1420), Stara Gradiška, bez godine; P. Butorac, Kotor za samovlade (1385-1420),
Perast, 1999.
Miraz (prćija)
U latinskom “dos” i “perchivium”, naziv je za novac, pokretne i nepokretne
stvari i robove (doživotna posluga), što muž pisanim dokumentom potvr-
đuje da je žena unijela u bračnu zajednicu. Statut tom dijelu privatno - pravnih
odnosa bračnog prava obraća veliku pažnju sa preko dvadeset glava. Svuda je
vidan osnovni princip da se žena u raznim okolnostima što bolje zaštiti, usvaja-
jući u osnovi rimsko Justinijanovo načelo da sve što pripada ženi kod sklapanja
braka, ostaje trajno i neotuđivo njeno vlasništvo. Ključni tekst Statuta o mirazu
(glava 149, strana originala broj 89-90) datiran je 1316. godine i nalazi se među
najstarijim odredbama. Jasno se iznosi i neposredan povod za takvu odluku, jer se,
naime, u Kotoru proširila praksa da povjerioci muževa naplaćuju njihove dugove
od ženinog miraza. Čak se to dešava i za dugove starije od sklapanja braka i samog
sticanja miraza. Kako žene nisu znale da izdvoje i obezbijede svoje vlasništvo
(“trahere suum”), gubile su novac.
Osnovne prihvaćene garancije za očuvanje ženinog miraza su višestruke. Prvo
je obaveza sastavljanja precizne notarske isprave sa popisom cjelokupnog miraza.
Pri tom još treba imati u vidu da prsten i neki eventualni dodatni pokloni roditelja
i drugih lica, isto spadaju u isključivo vlasništvo žene (glava 151, strana originala
broj 91). A činjenica da je, isto 1316. godine, veoma brižljivo opisano luksuzno
oblačenje kotorske nevjeste, naravno pripadnice vlastele, sa pet raznih skupocje-
nih odjevnih dijelova, isto govori da se i na tome htjelo zaštititi potpuno ženino
vlasništvo (glava 150, strana originala broj 90-91). A ako takve pobrojane skupe
robe ne bi bilo, “da se brak ne bi zadržavao”, predviđa se, umjesto toga, i mogu-
ća novčana naknada. Kako je sve to praktično izgledalo i o kojim se novčanim
iznosima radilo, može se pratiti u notarskim knjigama XIV vijeka. Kod bogate
vlastele novčani iznosi se kreću od 400 do 1400 perpera, zatim tu je zlatni nakit
(naročito naušnice, nakit za pletenice, zlatne kapice, dijademe), oprema vlaste-
le, kuće, vinogradi, posebno “ždrijebi” u Grblju. Kod bračnih ugovora pučana,
zanatlija, zemljoradnika i služavki, sve je mnogo skromnije sa težištem na kuće,
zemlju i vinograde potrebne za život.
Muž, inače, može raspolagati ženinim novcem, ali sami povjerioci ne mogu na
taj novac stavljati zaloge, niti uzimati naknadu. Čak ni sud, ako je muž osuđen na
kakvu naknadu, ne smije uzimati bilo šta iz ženinog miraza. Ali da se praksa zala-
ganja miraza nije bila iskorijenila, govori ponavljanje toga principa u Statutu još
jednom 1423. godine. U svakom slučaju, poslije muževljeve smrti, miraz u cjelini
mora biti vraćen udovici. Izgleda da su jamčenja ženinim novcem bila najčešća
pojava, pa se posebnom glavom isključuje bilo kakvo jamčenje, osim bagatelnog
iznosa od ispod 10 perpera. I ovdje se u Statutu otvoreno ističe da je bilo takvih
prevara “koje su mnogo puta muževi počinili ženama” (glava 153, strana originala
broj 92). Međutim, ako se radi o ženinom zemljištu koje muž obrađuje, on će u
slučaju vraćanja miraza, imati pravo da zadrži polovinu. Isto tako je predviđen niz
drugih slučajeva kao pravljenje trgovačkog društva braće koja su u posjedu više
miraza (glava 158, strana originala broj 94-95), života braće u zajednici (glava 159,
strana originala broj 95-96), ili razna rješenja o mirazu poslije prestanka braka.
Treba istaći jedno iz 1320. godine koje posebno štiti ženu. Udovica je imala pravo
da poslije smrti muža izjavi da želi “zadržati postelju”, tj. ostati u njegovoj kući i
koristiti se njegovim imanjem (glava 194, strana originala broj 115-116).
Neophodno je na kraju još podvući tada naizbježne radikalne staleške stavove
Statuta o brakovima između vlastele i pučana. U tom slučaju se, bez izuzetka,
sinovi lišavaju plemićke titule, svih službi, članstva u vijećima i drugih visokih
položaja, kao i drugih povlastica. Obrazloženje zašto uopšte dolazi do tog mije-
šanja staleža i nešto kasniji datum u donošenju takve odluke 1412. godine, više
od navedene “zaraze klice, plemena i krvi”, govori o laganom procesu siromašenja
vlastele, a bogaćenju pučanskih trgovaca i zanatlija. Zato se želi da “obuzdamo
lakomost... jer su neki pripadnici vlastele pohlepni na veliki miraz koji su dobijali
od neplemenitih žena” (glava 394, strana originala broj 224).
50 Tumač
Literatura:
столећа, Београд, 1950, str. 130-131; L. Blehova - Čelebić, Žene srednjovjekovnog Ko-
tora, Podgorica, 2002; J. Martinović, Crkvene prilike u Kotoru prve polovine XIV vijeka
(Bračni ugovori i karakteristike miraza prilikom ženidbi i udaja prve polovine XIV vijeka),
Perast, 2003.
Mjere
K ao i drugi gradovi Kotor je imao svoje mjere (“mensure Cathari”), otje-
lovljene u tegovima i mjericama koje su se čuvale u gradskoj carini. Jedna
od važnih funkcija gradskih vlasti bilo je obezbjeđivanje tačnih mjera i praved-
nog mjerenja, što dolazi do izraza u Statutu. Propisani su bili standardi mjerica i
usječeni u kamenu Komune (glava 329, strana originala broj 180), sa njima su se
morale slagati sve mjerice koje su prodavci upotrebljavali. Neispravnost mjerica se
kažnjavala, a osumnjičeni se morao opravdavati zakletvom trojice svojih najbližih
i najboljih (glava 330, strana originala broj 180-181; glava 331, strana originala broj
181-182). Otuda se u dokumentima često kaže: “po mjeri kamena” (“ad mensuram
lapidis”). Nadzor nad mjericama i tegovima vršili su justicijari (glava 12, strana
originala broj 89; glava 330, strana originala broj 180-181). Kod trgovanja obave-
zno je bilo korišćenje opštinske vage (“bolanče”), koja je naplaćivala uslugu što je
bio jedan od izvora gradskih prihoda (glava 321, strana originala broj 178; glava
322, strana originala broj 178).
U Statutu se spominje tek mali dio mjera poznatih iz dokumenata, a o od-
nosima mjernih jedinica, i o njihovim fizičkim veličinama uopšte se ne govori.
Otuda se za razumijevanje tih u Statutu spomenutih mjera moraju uzeti u obzir
i drugi dokumenti. Statutarnom odlukom (glava 328, strana originala broj 180)
propisano je bilo da mjera za vosak, sir i meso mora biti 25% veća od mjere za
srebro. Širom Evrope poznata podjela na “debele” i “tanke” mjere je time uneko-
liko izmijenjena. Zahvaljujući podacima iz priručnika o trgovini F. B. Pegolotija
moglo se utvrditi da je kotorska tanka “litra” (za srebro) bila 329,75 grama a debela
(za vosak) 360,22 grama. Od spomenute reforme debela litra (težinska) bila je 412
grama. Manje mjere (“unča”, 1/12 dio i “aksađa”, 1/72 dio) spominju se u kotorskim
dokumentima, a iz Statuta se vidi da su poznate bile velike jedinice “centenar” od
100 i “miljar” od 1000 litara.
Mjere za dužinu spomenute su u više propisa o građenju: “sežanj” (“passus de
canna”) kao širina ulice (glava 230, strana originala broj 135); “lakat” (“cubitus”)
kod širine puteva (glava 247, strana originala broj 140; glava 248, strana originala
broj 140), prolaza među vinogradima (glava 254, strana originala broj 142), raz-
maka između balkona i prozora (glava 238, strana originala broj 137; glava 239,
strana originala broj 138), dimenzije jama i dasaka (glava 214, strana originala broj
125-128; glava 215, strana originala broj 128); “stopa” (“pes”) kod pribijanja uz tuđi
zid (glava 236, strana originala broj 137) i “šaka” (“palmus”) kod dimenzije dasaka
(glava 215, strana originala broj 128). Od njih je poznata samo veličina kotorskog
lakta na osnovu relacije sa mletačkim laktom, iznosila je 52,5 santimetara, a na
osnovu toga se može utvrditi red veličina ostalih spomenutih mjera.
Mjere za površinu su zastupljene u Statutu “kvadranjolom” kojim su odmjera-
vani vinogradi (glava 412, strana originala broj 232-235; glava 2, strana originala
broj 407-409 iz 1437. godine). Zahvatao je 336 kvadratnih metara, petinu dubro-
vačke zlatice, a u nekim notarskim dokumentima se spominje i kao kvadranjol
od 100 čokota. Mjere za zapreminu, tzv. šuplje mjere, imale su daleko veći značaj
nego danas, jer se njima nisu mjerile samo tečnosti već i suva materija, prije svega
razne vrste zrnevlja. Osnovne jedinice bile su “star” (“star”) i “modij” (“modius”,
“mozo”). Kotorski modij se dijelio na 8 stari, a modij za žito nije bio iste veličine
kao modij za so. Propisi o opštinskoj vagi (glava 321, strana originala broj 178;
glava 322, strana originala broj 178) govore o “centenaru modija” (“centenarius
modiorum”), jedinici od 100 modija. Zahvaljujući poznatom odnosu prema mle-
tačkim, dubrovačkim i južnoitalijanskim mjerama, moglo se utvrditi da je kotor-
ski modij zahvatao 139,8 zapreminskih litara, a star 17,47 litara. Kotor je imao još
jednu mjericu za žito, čiji naziv nije poznat, a koja je zahvatala 20,27 zapreminskih
litara (u XIX vijeku nazivana je “kupel”). Star je u Statutu spomenut u odredbama
o mlinarima i pekaricama (glava 341, strana originala broj 185; glava 342, strana
originala broj 185-186). Od mjera za tečnosti spominju se “konatica” (“canatella”)
i “kvarta” (“quarta”) za odmjeravanje ulja na malo (glava 326, strana originala broj
179). Iz drugih dokumenata se zna da je Kotor imao i svoje “vedro” (“quincum”).
Već spomenuti Pegoloti kaže da je kotorski “miljar” ulja manji za 5% od apulij-
skog (“Migliaio I d` olio di Puglia fae in Catera migliaio meno 1/20”), što znači
639,79 litara. Ako je vedro kao u drugim mjestima bilo 1/40 miljara zahvatalo bi
15,99 zapreminskih litara. Karakteristično je da su Kotorani u prvim decenijama
mletačke vlasti izvršili značajne reforme mjerica za žito (veličina kotorskog stara
je udvostručena), ali odluke o tome nisu ušle u Statut.
52 Tumač
Literatura:
M. Vlajinac, Rečnik naših mera u toku vekova, I-IV, Beograd, 1961-1974; M. Blagoje-
vić, Prilog proučavanju srednjovekovnih mera. Kotorski star i kvadranjol, korčulanski
gonjaj i kvarta, Istorijski glasnik, 1, 1972, str. 95-110; S. Ćirković, Mere u srednjovekov-
noj srpskoj državi, Mere na tlu Srbije kroz vekove, Beograd, 1974, str. 41-64 (= Rabot-
nici, vojnici, duhovnici. Društva srednjovekovnog Balkana, Beograd, 1997, str. 135-168).
Nasljedno pravo
N asljedno pravo, zajedno sa svojim bliskim pravnim kategorijama (bračnim,
roditeljskim, građanskim), zauzima znatan prostor u Statutu. Tu se normi-
raju, doduše bez strožeg tematskog reda, spomenuti osjetljivi privatno - pravni
odnosi. Kao i cijeli Statut, norme su nastajale iz konkretnih kotorskih životnih
prilika, koje su same nametale potrebu da se uspostave precizna zakonska pravila,
iako su neke dosta slične sa rješenjima drugih istočnojadranskih gradskih statuta,
a posebno dubrovačkog.
U središtu pažnje je, prirodno, testament koji je moglo da sastavlja samo pu-
noljetno lice, odnosno muškarac od 14, a žena od 12 godina (glava 189, strana ori-
ginala broj 113), isključivo u prisustvu dva svjedoka i uz naknadno provjeravanje
dokumenta u roku od 30 dana od strane notara i sudije. Tek onda se dokument
smatra punovažnim (“publikovanim”). Inače se smatralo od krupnog značaja da li
je testament sastavljen u Gradu ili van njega (glava 186, strana originala broj 111).
Bitan faktor testamenta je, pored izjašnjavanja posljednje volje, određivanje
skrbnika (epitropa) koji su jedini ovlašćeni da ostvaruju volju oporučioca. Ne-
dostojne skrbnike je mogla mijenjati rodbina, i to u Kotorskom statutu jedino
putem građanskog, a u Dubrovačkom preko crkvenog suda.
Brojni tekući problemi doveli su do izmjene pojedinosti u testamentarnom
postupku poslije preuzimanja mletačkih vlasti 1428. godine (glava 2, strana origi-
nala broj 360-362), a bitne razlike su zavisile od visine iznosa nasljedstva, odnosno
do 100 perpera, ili iznad te sume.
I procedura nasljeđivanja za onoga koji je umro bez testamenta, utvrđena
je poslije preuzimanja mletačke vlasti 1420. godine kada se posebno podvlači
neizostavna uloga suda..
Treba iznijeti i jedan kotorski kuriozitet kod načina podjele imovine između
braće i sestara iz oko 1370. godine. Tada je, uz zakletvu, veoma krupne dijelove
imovine (kuće, dućane, vrtove, mlinove i sl.) najprije dijelio najmlađi brat, i to
počevši od najstarijeg brata. Zatim najstariji brat dijeli vinograde i zemlje, počevši
od najmlađeg brata. Najzad pokretne stvari dijeli srednji brat, ili srednja braća,
ako ih ima više. A u slučaju da nema braće, i za sestre važi isti postupak (glava 138,
strana originala broj 83-85).
Literatura:
XV столећа, Београд, 1950, str. 138.
Notarijat i notari
D o preuzimanja notarijata, značajne rimske institucije, kao javnopravne usta-
nove u Dalmaciji dolazi krajem XII i početkom XIII vijeka. Prvi sačuvani
spomen jednog službenog notara je iz Zadra sredinom XII vijeka (1146. godine
“ex praecepto domini comitis”), a u Kotoru je “presbiter Junius” 1200. godine izričito
vezan za javnu djelatnost gradskih vijeća “consilii notarius”. Taj prvi spomenuti
notar je za čitav vijek raniji od prvog notarskog dokumenta iz 1303. godine koji
je štampan u Statutu. Dokumenti notara XIII vijeka nisu, dakle, sačuvani. Vje-
rovatno su i poslije 1200. dominirali notari - crkvena lica sve dok se statutarnom
odlukom (glava 295, strana originala broj 163) nije zabranilo da klerik bude notar.
Notari u Kotoru su bili većinom stranci i to iz Ankonitanske Marke, Milana i
Apulije, svoje kvalifikacije su isticali “carskim ovlašćenjem” (“imperiali auctoritate
notarius”). Izdavanje isprava bilo je isključivo pravo opštinskog “zakletog notara”,
svima ostalima je to bilo zabranjeno pod prijetnjom visoke kazne (glava 306,
strana originala broj 168). Isprave notara gradova pod vlašću srpskog kralja, od
Bara do Drača, nisu važile na sudu jer tamošnji notari nisu poštovali pravni red
(glava 297, strana originala broj 164). Kotorski notari su mogli ranije sačinjene
privatne dokumente u Srbiji, zvane “cedulje” ili “hirografi” potvrditi i izdati kao
svoje isprave, ali od 1339. godine nadalje to više nije bilo dozvoljeno (glava 303,
strana originala broj 166-167). U periodu mletačke vrhovne vlasti ponovljen je
propis da hirografi nemaju snagu protiv notarskih ispava (glava 2, strana originala
broj 402-403)
Osnovna dužnost notara propisana je 1316. godine: da zasijeda zajedno sa
sudom gdje je čitao zakonske propise, akte i zapisivao odluke za što je dobijao
nagradu (glava 47, strana originala broj 30). Jedna odluka iz 1350. unijeta u Statut
izjednačava notara i kancelara, nalaže da u kancelariji izdaje isprave u prisustvu
sudije i jednog vijećnika (glava 365, strana originala broj 200), po već ranije pro-
pisanom postupku (glava 286, strana originala broj 159; glava 287, strana origi-
54 Tumač
nala broj 159). Kasnije su potpisivali isprave posebno izabrani auditori. Isprava
notara nije se mogla osporavati izjavama svjedoka (glava 2, strana originala broj
402-403), ni sudija nije bio vlastan da poništi notarsku ispravu (glava 289, strana
originala broj 160). Falsifikovanje isprava surovo se kažnjavalo, slično mnogim
drugim sredinama, odsijecanjem desne ruke (glava 291, strana originala broj 161).
Jemstvo autentičnosti bio je “katastik”, registar, knjiga u koju bi notar unosio
svaki akt koji je izdavao strankama (glava 365, strana originala broj 200-201). Ako
bi stranke izgubile akt mogle su od sudija i Vijeća moliti da se notaru odobri uvid
u “katastik” i da izda prepis dokumenta (glava 294, strana originala broj 162-163).
Isprave sačinjene poslije notara Miha Gige, sredinom XIII vijeka, nisu se mogle
obarati svjedocima, ali su se morale unositi u katastik (glava 393, strana originala
broj 223; glava 290, strana originala broj 160-161). Krajem XIV vijeka notarima
je nametnuta obaveza da ne smiju sačiniti ispravu koja sadrži osporavanje (pro-
testaciju) protiv Komune ili njenih građana (glava 5, strana originala broj 282) i
da ne smiju strancima izdavati izvode iz Statuta ili odluka vijeća osim za procese
i apelacije (glava 6, strana originala broj 282-283). Notar je smio zatvorenicima
izdati isprave ali samo do vrijednosti od pet perpera (glava 288, strana originala
broj 160). Za nedopuštene ugovore (glava 171-174, strana originala broj 103-104)
nije odgovarao notar; nije smio pisati ispravu za biskupa u klerike (glava 240,
strana originala broj 138). Propisan je bio cjenovnik notarskih uluga (glava 4,
U periodu mletačke vrhovne vlasti jače je naglašena funkcija kancelara, kako
se notar često tituliše. Dijelom je to u vezi sa ulogom Ivana od Luža, o čijoj ulozi
u sređivanju pisanih odluka se govori u uvodu statutarnih odluka donijetih u
vrijeme kotorske samostalnosti (glava 1, strana originala broj 277-279). Tokom
prve dvije decenije mletačke vlasti uzimanje kancelara u službu ili produženje
službe postaje političko pitanje i ulazi u Knjigu Statuta, koja se inače nije bavila
odlukama o pojedincima (glava 1, strana originala broj 363-367; glava 13, strana
originala broj 9-10; glava 14, strana originala broj 10; glava 15, strana originala
broj 10-11; glava 3, strana originala broj 403-405). U mletačkom periodu i knez
ima svoga kancelara, koji je nadležan za isprave potrebne notaru u svojstvu pri-
vatnog lica (glava 1, strana originala broj 394-395). Statut ne spominje posebnog
“slovenskog kancelara” kakav je bio Stefan Kalođurđević u periodu 1436-1462.
Literatura:
N. Fejić, Kotorska kancelarija u srednjem veku, Istorijski časopis, 27, 1980, str. 5-62;
N. Fejić, Isprave kotorskih notara iz XV stoleća, Mešovita građa - Miscellanea, 8,
Beograd, 1980, str. 9-90; A. Marinović, Postanak i prvi spisi kancelarija srednjovjekovnih
dalmatinskih gradova, posebno Dubrovnika i Kotora i 13. i 14. stoljeću, Anali Zavoda za
povjesne znanosti u Dubrovniku, 1985, str. 7-23.
Novac
N ovčane jedinice se vrlo često spominju u Kotorskom statutu, skoro u svakoj
glavi gdje je predviđena i propisana neka kazna. Tokom nastajanja Statuta
novčani sistem je ostajao u osnovi neizmijenjen. Najvažnije mjesto u njemu imao
je srebrni “groš” (“grossus”) ili “dinar” (“denarius”). Mnogo češće se upotrebljava
naziv “groš”, a rijetko se oba koriste naporedo kao u cjenovniku usluga notara
(glava 4, strana originala broj 369-372). Dvanaest dinara je činilo jednu “perperu”
(u srednjem vijeku uvijek ženskog roda nasuprot novovjekovnom crnogorskom
novcu “perper”, koji je bio muškog roda). Ime potiče iz Vizantije, gdje se njime
označavao zlatnik (“hyperpyron”). U međuvremenu je prestalo kovanje zlatnog
novca u Vizantiji, a ime je u susjednim zemljama poslužilo kao obračunska je-
dinica. Vrijednost i kupovna moć perpere zavisila je od težine i finoće “groševa”
(“dinara”) koji su bili u opticaju. U gradu su najvažniji bili “kotorski groševi”, koji
se mnogo puta spominju u Statutu u vremenu 1350-1437. Kovanje su nadzirala
dvojica oficijala birana na pola godine (glava 14, strana originala broj 10). Na
novcu je bio predstavljen gradski patron sveti Tripun, a u vrijeme careva Dušana
i Uroša stajalo je i ime vladara. Prije sopstvenog novca i uporedo s njim u opticaju
su bili venecijanski i groševi srpskih kraljeva, među kojima se posebno spominju
“krstati groševi” (pred sredinu XIV vijeka). U Statutu se rijetko spominju “folari”,
sitan bakarni novac koji je igrao važnu ulogu u svakodnevnom životu. Spominje
se kod cijena namirnica i sitnih taksa koje su uzimali justicijari (glava 12, strana
originala broj 8-9; glava 47, strana originala broj 30). I njegov naziv je vizantijskog
porijekla (“folis”). Obično je 24-30 folara išlo u jedan groš, zavisno od težine i
finoće groša.
U većem broju glava Statuta spomenut je venecijanski zlatni “dukat” (u ka-
snijim vijekovima preovladaće naziv “cekin”), glavno sredstvo plaćanja u među-
narodnoj trgovini. Odnos između zlatnog dukata i srebrnih groša mijenjao se u
toku vremena. Vrijednost zlata prema srebru ostajala je približno 1:10; stalna je
ostajala i težina i finoća dukata, mijenjali su se, međutim, srebrni dinari. U prvoj
polovini XIV vijeka jedan dukat se mijenjao za 24 groša (dvije perpere), kasnije
je bilo potrebno za dukat dati 30, 32 pa i 36 groša. Prihvatanje mletačke vlasti nije
56 Tumač
donijelo bitne promjene, ali je otvorilo put sistemu vrlo popularnom u Veneciji,
u kome su bili “parvuli” ili “pikoli” (mali dinari, potisnuti kad su uvedeni groši,
veliki dinari). Obračunavani su u “solidima” od 12 parvula, dok je 20 solida činilo
“liru”. U jednoj kasnoj odluci u Statutu (glava 3, strana originala broj 368-369)
ukrštaju se oba sistema. Propisano je da se kod izvršenja presuda naplaćuje na sva-
ku perperu vrijednosti dva solida ako je riječ o maloj vrijednosti (do 25 perpera),
a pola groša (1/24) kod presuda veće vrijednosti. U duždevom pismu od aprila
1532. godine, uključenom u Statut, predviđen je poseban lokalni sud za apelacije
na presude u vrijednosti od 15 lira do 75 lira. Stara odredba iz 1367. godine pro-
pisivala je da se ne može apelirati protiv presuda ispod 50 perpera vrijednosti.
Literatura:
K. Stockert, Die vorvenezianischen Münzen der Gemeinde von Cattaro, Numismatis-
che Zeitschrift, 44, 1911, str. 202-236; 45, 1912, str. 113-148; V. Ivanišević, Novčarstvo
sre-dnjovekovne Srbije. Serbian Medieval Coinage, Beograd, 2001, str. 65-66, 140, 251,
262; S. Dimitrijević, Katalog zbirke srpskog srednjovekovnog novca Sergija Dimitrijevi-
ća, Beograd, 2001, str. 446-458.
Običajno pravo
O bičajno pravo je prisutno u Statutu sa više neposrednih pomena, ali i po-
sredno sa nepostojanjem dovoljno normi za vitalne ekonomske tokove
Grada. To se posebno odnosi na razvijenu pomorsku privredu, po svojoj prirodi
izrazito konfliktne prirode (vidi odrednicu: “Plovidba i pomorska trgovina”).
Najveći značaj ima načelni stav iz 37. glave (strana originala broj 21) u kojoj je
rečeno da se u slučaju nedostatka statutarne odluke za neko konkretno pitanje
pristupa savjetovanju sa starijim građanima, što svakako znaći i znalcima određe-
ne materije, pa se onda presuđuje “na osnovu starog pravnog običaja”. Poštovanje
pravnog običaja uz Statut nalazi se u zakletvama kneza i sudija (glava 26, strana
originala broj 15; glava 27, strana originala broj 15-16). A u jednoj od hronološ-
ki najstarijih glava iz 1301. godine (349, strana originala broj 189-190) riječ je o
eventualnim ispravama i poveljama izdatim od vladara tada nemanjićke dinastije
koji bi se protivili običajima Grada, pa bi zato i one bile smatrane nevažećim. U
tom kontekstu dodaje se da su i ranije postojali napadi na Komunu i principe
Statuta od mnogih građana, pa se zato predviđaju i mogućnosti takvih pokušaja
uz podršku vladara.
Drugi, nešto kasniji spomeni seoskih običaja iz 1367. godine vezani su za Gr-
balj i druge slične predjele Komune. Jedan od njih pokazuje kako je običajno
pravo bilo jedan od izvora Statuta: “...odobravajući stari potvrđeni i do sada u miru
poštovani pravni običaj našeg grada Kotora, namjeravajući da ga zapišemo da bi se
pamtilo u budućnosti...” (glava 419, strana originala broj 239-240). Drugi pomen
se odnosi na poštovanje nepisanog prava stanovnika distrikta. Dozvoljavalo se
rješavanje sporova od strane lokalnih seoskih zborova, porota i zaklinjanja “prema
njihovim pravnim običajima”, što je podrazumijevalo i uzuse pravoslavlja (glava
424, strana originala broj 242). “Stari pravni običaj” se nekad navodi kao izvor
statutarnog propisa koji važi za građane kao u propisu o podjeli imanja među
sinove (glava 139, strana originala broj 85).
Literatura:
О. О. Марковъ, Статутъ гор. Котора (Опитъ изследованыя его истории и исто-
чниковъ), Записки Русскаго научнаго Института в Белграде, 1, 1930, str. 139-141.
Plovidba i pomorska trgovina

O davno je uočen veoma mali broj normi vezanih za pomorstvo. Za razliku
od drugih Statuta gradova jadranske obale, naročito Dubrovnika, sa više -
manje bogatim podacima u vezi sa pomorstvom, u Kotoru su neki pisci uočavali
samo jednu ili tri norme takvog karaktera. To, naravno, nije tačno, ali i pored
postojećih desetak neposrednih i posrednih normi takvog karaktera, stvarna
oskudica iznenađuje. A tih desetak postojećih statutarnih odredaba o pomorstvu
bave se: zakletvom galijaša (glava 33, strana originala broj 19), hitnoćom sudskih
postupaka vezanih za pomorska pitanja (glava 70, strana originala broj 42), zabra-
nom izvoza žitarica (glava 181, strana originala broj 108), zabranom preuzimanja
već angažovanih mornara (glava 226, strana originala broj 133), zabranom izrade
većih brodova u brodogradilištu Perasta (glava 377, strana originala broj 206-
207), obavezom da vlasnici predaju zakupnicima brodove u ispravnom stanju,
havarijama (glava 379, strana originala broj 207), zabranom da se bez dozvole
vlasnika preuzimaju tuđi brodovi (glava 383, strana originala broj 210-211), zabra-
nom bavljenja piraterijom - bilo samostalno, bilo s Omišanima (glava 400, strana
originala broj 227; glava 401, strana originala broj 228) i zabranom krstarenja u
vodama Luštice zbog vojno - političke situacije 1421. godine.
Ovakva oskudica pomorske materije u Statutu, mnogih ključnih problema
pomorstva, može se objašnjavati jasnim interesnim sferama vlastele, koja je pr-
venstveno bila okrenuta svom zemljišnom posjedu, dok je bavljenje rizičnim po-
morstvom uglavnom bilo prepušteno zanatlijama slovenskog porijekla, dobro
58 Tumač
organizovanim u tzv. “bratovštinama” raznih tipova. Ipak ne smije se propustiti
a da se ne istakne jedna statutarna kategorija koja je trebalo da pokrije i brigu o
pomorstvu. To su trojica justicijara, tržnih nadzornika, službenika uprave komu-
nalnih prihoda, koji su do 1371. godine imali veoma široke kompetencije. Pored
komunalne trošarine, naplaćivanja taksi, brige o mjerama, dućanima i sl. pod
njihov nadzor je išao i uvoz i izvoz, što je direktno vezano za pomorstvo. Otuda
otpor justicijarima, naročito u mletačko doba, kada je i sama vlast shvatila da
se radi o tako složenim faktorima, kao faktoru nevremena, tercarija, piraterija,
carina, troškova prevoza i sl. Zato se, umjesto da se ide putem unašanja u Statut
tako velikog broja specifičnih i teških odluka, rješenje prepuštalo institucijama i
ljudima kojima je pomorstvo bilo život. To su bili znalci te materije, sa izabranim
sudovima oslonjenim na drevnom običajnom pravu, a okupljeni oko Bratovštine
svetog Nikole mornara, kasnije zvane “Kotorska mornarica”.
Literatura:
S. Mijušković, Odredbe o pomorstvu u Kotorskom statutu, Godišnjak Pomorskog
muzeja u Kotoru, 6, 1957, str. 175-180; S. Mijušković, Kotorska mornarica, Podgori-
ca, 1994; M. Milošević, Bokeljska mornarica, Godišnjak Pomorskog muzeja u Koto-
ru, 41-42, 1993-1994, Kotor, 1999, str. 13-28 (= M. Milošević, Pomorski trgovci, ratnici
i mecene, Beograd-Podgorica, 2003, str. 159-181).
Službe
Ž ivot Komune u XIV i XV vijeku bio je toliko složen da se nametala potreba za
različitim službama. Statut je prvenstveno vodio računa o službenicima koji
su bili birani od strane autonomnih organa Komune - sudije i Malo vijeće, kasnije
i Vijeće umoljenih (glava 4, strana originala broj 427-428). Oni službenici koje
je Komuna unajmljivala bili su, očigledno, u nadležnosti izvršne vlasti. Izuzetak
čine notari i kancelari kojima je posvećena znatna pažnja (vidi odrednicu: Notari
i notarijat). Najveći dio statutarnih odredaba o službama i službenicima odnosila
se na izbor i na formular zakletve. Izborima je posvećeno prvih dvadesetak glava
Statuta: advokata (glava 4, strana originala broj 4-5; glava 6, strana originala broj
6), carinika soli (glava 5, strana originala broj 5-6), komornika (glava 7, strana
originala broj 6), “kneževa Slovena” (glava 8, strana originala broj 7), auditora
(glava 9, strana originala broj 7), carinika vina (glava 10, strana originala broj 7-8),
službenika za zidine (glava 11, strana originala broj 8), justicijara (glava 12, strana
originala broj 8-9), kovničara (glava 14, strana originala broj 10), opštinskog pro-
kuratora (glava 15, strana originala broj 10-11), prokuratora umrlih bez testamenta
(glava 16, strana originala broj 11), prokuratora samostana i crkve svetog Tripuna
(glava 18, strana originala broj 11-12), procjenitelja šteta (glava 17, strana originala
broj 11), crkvenjaka (glava 19, strana originala broj 12), vikara i zdura (glava 20,
strana originala broj 12) i nadzornika za hvatanje stoke izvan Grada (glava 21,
strana originala broj 13). Propisi sa formularom zakletve nisu se odnosili na sve
izborne službe, ali su pored onih trajnih, godinu ili pola godine, kao advokata
(glava 29, strana originala broj 17-18), vikara ili riparija (glava 30, strana originala
broj 18) i carinika (glava 32, strana originala broj 18-19), obuhvatale i privremene
službe kao poslanika (glava 31, strana originala broj 18), kapetana karavana (glava
34, strana originala broj 20) i galiota (glava 33, strana originala broj 19).
Neka opšta načela propisana su u posebnim glavama Statuta, kao ono da ko
ima jednu službu ne može imati drugu (glava 22, strana originala broj 13-14), ili
da se mora nadoknaditi šteta koju bi službenik pretrpio vršeći dužnost (glava 42,
strana originala broj 27). Druga se mogu izvesti iz propisa o zadacima i nadlež-
nostima sadržanim u odlukama o izboru. Prije svega to je načelo da se službenici
biraju i to svi na isti dan, praznik Svetog Đorđa (23. april). Zatim, da se za vršenje
službe dobija plata, a u nekim slučajevima nagrađuje i izvjesnim procentom onoga
što uberu. Isto tako je opšte načelo bilo da se za odbijanje službe na koju je plemić
ili građanin izabran, kažnjava novčano, u zavisnosti od važnosti službe, najčešće
sa 25 perpera. O nadzoru nad službenicima govori nedatirani propis (glava 370,
strana originala broj 202) po kome svi službenici moraju predati sveske sa raču-
nima koje se čuvaju u kancelariji.
Odredbe Statuta pokazuju da je tokom vremena dolazilo do promjena. U
slučaju justicijara došlo je 1373. godine do promjene u odluci o izboru. Oduzeto
im je pravo suđenja u sporovima do 10 perpera, koje se i ne javlja u prvobitnoj
odluci, ali im je dodijeljena taksa od stoke koja se zakolje (glava 12, strana origi-
nala broj 8-9). Uvođene su i nove službe kao ispitivača crkvenih posjeda (glava
437, strana originala broj 263-266), posrednika u trgovini iz 1416. godine (glava
33, strana originala broj 302-303), procjenitelja Komune (glava 37, strana origi-
nala broj 308-309) i provizora Komune koji su imali zadatak da nadziru dolazak
ljudi u Grad da bi se sačuvao od širenja zaraza i da se brinu o javnim putevima
i čistoći (glava 1, strana originala broj 405-407). Uvedeni su i branioci karata,
što je značilo dijelova zemljišta koji su ostali u svojini Komune (glava 2, strana
originala broj 395-397). O službenicima koje je grad unajmljivao u Statutu skoro
da i nema podataka. Natkapetan i kapetan straže uzgred su spomenuti kao izu-
zeci od opšteg pravila, kao službe uz koje se mogla dobiti i druga služba. U vezi
60 Tumač
sa obavezama kod proslavljanja gradskog patrona spomenuti su ljekari, notari,
kancelari, apotekari i berberi (glava 34, strana originala broj 303-306; glava 92,
Literatura:
XV столећа, Београд, 1950, str. 95-101.
Statut, statuti
Š tampani Kotorski statut na naslovnoj stranici nosi natpis “Statvta civitatis
Cathari”, što treba prevesti sa “Statut grada Kotora”, jer u datom kontekstu
naša jednina, umjesto latinske množine (statutum, statuta) ima značenje većeg
broja statutarnih odredbi u tom Zakoniku. Na poleđini iste naslovne stranice
naslov je ponovljen, ali u sintagmi “Statuta et leges civitatis Cathari” (“Statut i
zakoni”). Na osnovu toga se može zaključiti da je u praksi bilo dvije faze u arhivi-
ranju donesenih zakonskih odluka koje su se u vijećima donosile u doba mletačke
vladavine ali i ranije. Jer tu isti termin “statuta” označava i zakonik, dakle veću
zbirku raznih odluka zakonodavnih vijeća, ali, istovremeno i svaku pojedinačnu
odluku tih zakonodavnih tijela. Rijetko se spominje knjiga statutarnih odluka:
“volumina statutorum Cathari” (glava 430, strana originala broj 248-250). Postu-
pak donošenja ili mijenjanja statutarne odluke završavao se upisom u knjigu: “in
statutorum volumine scribatur”( glava 36, strana originala broj 20-21; glava 437,
Pojedinačna statutarna odluka izjednačava se sa zakonom: “ordo, lex aut sta-
tutum” ili “lex sive statutum” (glava 436, strana originala broj 260-263), češće sa
odlukom Velikog vijeća (“pars”): “Quod ipsa pars scribatur in Statutis Cathari
cum infrascripta parte” (glava 437, strana originala broj 263-266; glava 438, strana
originala broj 267-268). Pojedinačni statuti nastajali su kao odluke izglasane u
Velikom vijeću, ali nisu sve odluke unošene u Statut, niti su knjige odluka (“li-
ber partium”) identične sa knjigom statuta (“volumina statutorum”). Štampano
izdanje Statuta obuhvatilo je i odluke opšteg karaktera grupisane u hronološke
odjeljke: doba samostalnosti Kotora i pojedinih mletačkih kneževa do 1444.
Ipak, u osnovni dio Statuta (do glave 440) uključene su četiri odluke iz mletač-
kog vremena (glave 436, 437, 439, podrazumijeva se po tekstu i glava 438 - strana
originala navedenih odluka broj 260-270) i čak 20 odluka iz vremena kotorske
samostalnosti. Na sjednici Malog i Velikog vijeća u Kotoru od 27. oktobra 1614.
godine donijeta je odluka o štampanju veoma trošnog arhivskog materijala u volu-
men “Statuta i odluka”, na italijanskom “...nel volume dei Statuti e parti...”. Radilo
se, dakle, o dvije vrste dokumenata arhiviranih u jednom volumenu. Jedna vrsta
dokumenata “parti” bili su isto prihvaćene odluke zakonodavnih vijeća ali koje,
po tadašnjem formalno - pravnom i arhivističkom principu, još nisu bile prošle
određenu proceduru i stekle rang statutarne odluke, i oni drugi slični dokumenti
“statuti”, koji su taj rang i naziv stekli.
Literatura:
О. О. Марковъ, Статутъ гор. Котора (Опитъ изслъдованыя его истории и
источниковъ), Записки Русскаго научнаго Института в Белграде, 1, 1930, str. 120-
124; И. Синдик, Комунално уређење Котора од друге половине XII до почетка XV
столећа, Београд, 1950, str. 10-11; И. Стјепчевић, Р. Ковијанић, Одлука о шта-
мпању Статута града Котора, Историјски записи, 10, 1, 1954, str. 236-237.
Stranci
K otor je poznavao formalno dodjeljivanje građanstva, ali o tome nema sta-
tutarnih propisa. Iz Statuta se može vidjeti da se moralo stanovati u Gradu,
upisati kod notara i snositi terete (“angariju”), čiji su glavni elementi bili čuvanje
straže i plaćanje poreza. Pored građana u Kotoru i distriktu, uvijek je bilo stranaca
koji su se veoma razlikovali po imovnom stanju i društvenom položaju. Bilo ih je
koji su samo kratko posjećivali Grad, ali i takvih koji su tu duže živjeli i poslovali,
bilo je bogatih i onih bez ikakvog imetka. U propisima Statuta ogleda se nejednak
odnos Komune i njenih organa prema pojedinim grupama stranaca.
Najniže na društvenoj ljestvici stojali su stanovnici bližeg i daljeg zaleđa koji
su u službenoj latinštini nazivani “Sclavi”, “Albanenses” rjeđe i “Valahi”. Oni se pr-
venstveno javljaju u Statutu kao potencijalni stanovnici distrikta. Njihovo smje-
štanje na parcele koje su građani dobili od Komune bilo je dozvoljeno ali pod
uslovom da budu podložni teretima i rabotama kao ostali stanovnici (glava 412,
strana originala broj 232-235), i da ne smiju nanositi štetu drugima. Zabranjeno je
bilo da se Sloven, Arbanas ili drugi, silom naseli ili napasa stoku; u takvom slučaju
Komuna je bila dužna da pruži pomoć oštećenom (glava 412, strana originala
broj 232-235). Kasnije, 1339. godine, posebna glava je posvećena Arbanasima i
Slovenima u Župi Grbalj (418, strana originala broj 238-239). Svaki je morao biti
“posadnik”, a ako ne bi htio, ili je gospodar morao platiti kaznu za njega, ili bi bio
predat u zatvor, ili bi bio istjeran iz Župe Grbalj za vječita vremena.
62 Tumač
Od stranaca iz bliže okoline prijetila je opasnost od nanošenja poljskih šteta.
Oni čiji bi vinogradi, voćnjaci ili polja bili oštećeni mogli su da se zakunu na koga
sumnjaju i da dokazuju svjedocima, u kom slučaju bi dobijali naknadu (glava 110,
strana originala broj 70-71). Propisane straže (glava 111, strana originala broj 71-
73) čuvale su od šteta nanijetih spolja, a ujedno su pod kolektivnu odgovornost
stavljali lokalne stanovnike. Kotorani, koji bi bilo gdje na svijetu pretrpjeli štetu
dolazili bi pred svoje sudije, dali da se zapiše u knjige njihova tužba, naveli svje-
doke i njihove izjave zapisivali. Sudije su bile dužne da sude i osuđuju okrivljene
za napad ili pljačku, da ih obavežu na naknadu oštećenom. Ako bi neki od tih
osuđenih Slovena, Arbanasa ili Vlaha došao u Grad, sudije su bile dužne da ih
prisile na naknadu štete (glava 380, strana originala broj 208-209).
Ipak, i neki od takvih mogli su slobodno, kao i dužnici, da dođu u Kotor tri
dana prije i tri dana poslije praznika Svetog Tripuna (glava 404, strana origina-
la broj 229). Prihvatanje mletačke vrhovne vlasti unijelo je promjene u odnose
Kotorana sa strancima iz susjedstva. Već 1421. godine bilo je zabranjeno davati
strancima ili primati životinje na ispašu ili davati u najam (glava 2, strana origi-
nala broj 346-347); zabranjeno je isto tako uzimati u zakup tuđu carinu osim
venecijanske i kotorske (glava 3, strana originala broj 347-348). Potvrđena je već
1410. godine donijeta odluka (glava 23, strana originala broj 297) o zabrani sla-
nja ili primanja pisama nekom Slovenu ili Arbanasu. Ponovo je to 1440. godine
proglašeno i prošireno zabranom da se prihvati bilo kakva služba, uslovni po-
sjed za vršenje službe (“pronija”), poklon u pokretnoj ili nepokretnoj stvari od
strane neke vlade ili velikaša iz zaleđa. Propis je važio retroaktivno pa se moralo
knezu predočiti i predati ono što je ranije dobijeno (glava 2, strana originala
broj 412-416).
Strani trgovci koji bi kraće ili duže boravili u Kotoru bili su druga katego-
rija stranaca. Oni su tretirani na osnovu reciprociteta kako pokazuje odluka iz
vremena samostalnosti po kojoj su trgovci iz grada Pulinjana bili slobodni od
carine i dažbina, kao slobodni trgovci iz Barija i Ankone, gdje iste slobode uži-
vaju Kotorani (glava 20, strana originala broj 295). Opšti propis iz 1396. godine
zabranjivao je svim stranim trgovcima da trguju među sobom i da trguju na malo
sa domaćim ljudima (glava 9, strana originala broj 285-286; glava 10, strana origi-
nala broj 286-287). Stranca pred kotorskim sudom nije smio zastupati Kotoranin
osim sudskih advokata (glava 77, strana originala broj 44-45), a građanin je bio
dužan da se u roku od tri dana odazove sudu po tužbi stranca (glava 74, strana
originala broj 43-44).
Iako su Dubrovčani od svih stranaca imali u Kotoru najveću ulogu, u Statutu
im je posvećena samo jedna glava, (381, strana originala broj 209-210) iz 1301.
godine, u kojoj odzvanja ogorčenost zbog nedavnog napada na Kotor u društvu
sa Venecijancima i njihovim saveznicima. Bilo je to vrijeme rata Venecije sa Vi-
zantijom i srpskim kraljem. Ukinuti su svi ugovori sa Dubrovnikom i nametnuta
Dubrovčanima obaveza da u Kotoru izlaze pred sud kao Kotorani u Dubrovniku.
Kao i u drugim gradovima širom Evrope i u Kotoru su u odnosima sa stranci-
ma značajno mjesto zauzimale represalije (“zalozi”, “pignora”). Princip je opisan
u nedatiranoj glavi 91 Statuta (strana originala broj 55-56), u kojoj se traži da u
slučaju da kotorskom građaninu bilo gdje na svijetu (nabrojane su vrste naselja),
bude nešto ukradeno, opljačkano, ili ne bude vraćen kredit ili depozit, da vlast
uputi poruku u to mjesto sa zahtjevom za nadoknadu. Ako se to ne učini, onda
će prvi koji iz tog mjesta dođe u Kotor biti prisiljen na nadoknadu. Još ranije,
1316. godine, predviđen je bio odgovor Kotora na tu praksu u glavama 395 (strana
originala broj 225) i 396 (strana originala broj 225-226), koje traže da onaj zbog
koga su nametnuti zalozi (“represalije”) mora otići i srediti račune. Ako to ne bi
učinio morao je nadoknaditi štetu svome sugrađaninu na kome je izvršena repre-
salija. Ovaj propis odnosio se samo na gradove i mjesta koja nisu “pod vlašću našeg
Vladara”, jer inače bi on, odnosno njegov sud, imao ulogu arbitra.
Literatura:
Sudije i sudstvo
S udije su predstavljale samu osnovu komunalnog sistema i njima se bavi izu-
zetno veliki broj statutarnih odredbi. Autoritet sudija, bez potrebe posebnog
pravnog obrazovanja, počivao je na izuzetnom ličnom ugledu koji su uživali u
gradu uz obavezno pripadanje vlasteoskom staležu. I baš zbog njihovog značaja,
vjerovatno nije slučajno da Statut počinje izborom trojice sudija od strane Malog
vijeća (glava 1, strana originala broj 1-2). Ali odmah u drugoj glavi određuje se
obrnuto, da zaklete sudije biraju 12 pripadnika vlastele za vijećnike Malog vijeća,
među kojima treba da budu sudije iz protekle godine “po starom i dobrom običaju”.
Uočivši tu nesaglasnost u “uzajamnom biranju” u nauci se izražava mišljenje da te
dvije, inače nedatirane glave, nisu sređene po hronološkom redu. Tako bi biranje
članova Malog vijeća od strane sudija (glava 2, strana originala broj 2-3) vjerovatno
64 Tumač
trebalo biti ranija odluka od one iz označene prve glave. U slučaju izuzeća sudije
zbog srodstva, zamjenu je određivalo Malo vijeće (glava 56, strana originala broj
34). Svakako do 1372. godine sudije su sa Malim vijećem, a kasnije i Vijećem
umoljenih, birale sve gradske službe (advokate, carinike, kovničare novca, i dr.),
a same sudije su birale izvršne organe i vikare i riparijuse. Obavezno prisustvo u
vijećima sadašnjih ili bivših sudija uvećavalo je političku težinu njihove funkcije.
Do 1400. godine postojala su dva kolegijalna tročlana suda “Curia parva”
i “Curia”, koji nisu bili subordinirani, nego su im se kompetencije vezivale za
novčanu vrijednost spora, do 10 perpera i iznad toga (glava 13, strana originala
broj 9-10). Mali sud je 1400. ukinut, pa su članovi Uprave sudili u sporovima do
10 perpera. (glava 11, strana originala broj 288). Zaklete sudije su izricale pravdu
uvijek u prisustvu notara. Dužina mandata je varirala: 6 mjeseci kod Malog suda,
jednu godinu kod ostalih. Sudije su se zaklinjale da neće primati nagradu za par-
nicu (glava 27, strana originala broj 15-16), u početku su primali taksu - poklone
zvane “aptagije”. Ali kada se uvidjelo da to potiče korupciju, plata je određena na
12 perpera godišnje i takse od donijetih presuda i isprava o oglušenju (glava 51,
strana originala broj 32-33), kasnije je plata povećavana na 25 perpera (glava 39,
Sudije su radile u vijećima, pa su im za sudovanje određena dva dana, subota
i ponedjeljak, a po potrebi i više (glava 46, strana originala broj 30). Sudilo se
na otvorenom “sub lodia” (kameni zasvođeni trijem pored Katedrale), ali i izvan
gradskih vrata. Sporovi o međama su raspravljani na licu mjesta (glava 5, strana
originala broj 429-430). Svakom procesu je morao prisustvovati notar, koji je
dobijao nagradu za isprave (47, strana originala broj 30). Sud nije radio od 1.
avgusta do 29. septembra (49, strana originala broj 31). Proces se nije smio ote-
zati preko 3 mjeseca (glava 46, strana originala broj 30). Propisani su bili rokovi
u kojima se moralo odgovarati (glava 50, strana originala broj 31-32; glava 74,
strana originala broj 43-44; glava 17, strana originala broj 392-394). Sudilo se po
Statutu, i pravnim običajima Grada (glava 48, strana originala broj 31), o kojima
su se mogli savjetovati sa starim ljudima (glava 37, strana originala broj 21). Za
suđenje u distriktu birali su se “kneževi Slovena”, trojica na godinu dana (glava 8,
strana originala broj 7). Vjerovatno se na njih odnosi ono što je u Statutu rečeno
o Župi Grbalj, naime, da je imala “upravitelje ili sudije”, koji su jednom mjesečno
obilazili naselja. Kazne koje bi izrekli predavali su Komuni, a njih je izdržavalo
selo (glava 414, strana originala broj 236; glava 417, strana originala broj 238).
Za seljake su važili pravni običaji Župe Grbalj, među kojima je bilo i zaklinjanje
u poroti (glava 424, strana originala broj 242). Statut je predviđao i izabrano
arbitražno sudstvo, primjenjivano najčešće u sporovima među trgovcima (glava
65, strana originala broj 38-39).
Veoma se mnogo nastojalo na objektivnosti sudija. Kao i u vijećima, i kod
sudijskog kolegija, bili su isključeni bliski srodnici (glava 1, strana originala broj
1-2; glava 2, strana originala broj 2-3); sudija se izuzimao ako bi bio u srodstvu sa
jednom od parničnih strana (glava 56, strana originala broj 34; glava 61, strana
originala broj 36). Po odredbi iz 1347. godine niko nije smio tražiti pravdu dok
je bio sudija (glava 44, strana originala broj 29), a u mletačkom periodu je zabra-
njeno bilo da sudi nekom iz svog roda ili nekome s kim je u novčanim obavezama
(glava 10, strana originala broj 378-379; glava 11, strana originala broj 379). S druge
strane, sudije su bile zaštićene, visoka kazna je prijetila onome ko bi uvrijedio su-
diju ili vijećnika (glava 41, strana originala broj 27), pri tome se pravila razlika da
li je uvrijeđen kad je bio u funkciji ili kad nije (glava 84, strana originala broj 52).
U Statutu su brojne odredbe koje štite građanina pred sudom. Odredbom iz
1373. godine birala su se četiri sudska advokata sa zadatkom da zastupaju stranke
na sudu (glava 4, strana originala broj 4-5; glava 6, strana originala broj 6). Pozva-
ni pred sud u imovinskoj stvari mogao je pod određenim uslovima ne prihvatiti
sud (glava 67, strana originala broj 30-41), što kod prestupa ili nasilja nije bilo
moguće (glava 68, strana originala broj 41). Podrobne su odredbe o odazivanju
na sud članova porodice (glava 71, strana originala broj 42; glava 72, strana ori-
ginala broj 42-43; glava 73, strana originala broj 43; glava 388, strana originala
broj 215), ako je pozvani na putu (glava 69, strana originala broj 41-42), ako je
pred putovanjem (glava 70, strana originala broj 42), ako je Kotoranin pozvan
od stranca (glava 74, strana originala broj 43-44). Klerik se morao odazvati kao
svaki svjetovnjak (glava 75, strana originala broj 44). Propisi o oglušenju štitili
su interese tužitelja, ali je bilo moguće naknadno ispravljanje posljedica (glava
62, strana originala broj 36-37; glava 63, strana originala broj 37; glava 64, strana
originala broj 37). Izvršenje i naplata globe i troškova zahtijevala se neposredno po
donošenju presude (glava 57, strana originala broj 34-35; glava 79, strana originala
broj 45-46; glava 109, strana originala broj 67-70).
Za mletačke vladavine u sudovanju je veliku ulogu imao knez. U Kotoru je
postojala i mogućnost apelacija na presude zakletih sudija. U opširnoj odredbi o
apelaciji (glava 390, strana originala broj 217-222) dat je i podroban opis prvoste-
66 Tumač
penog postupka. Do mletačke vladavine apelacije su se mogle uputiti univerzitet-
skim kolegijima Rima, Peruđe, Bolonje i Padove, a poslije se ostajalo na teritoriji
Mletačke Republike (Padova, Vićenca, Verona i Trevizo).
Literatura:
столећа, Београд, 1950, str. 109-121; A. Marinović, Razvitak vlasti u srednjovje-
kovnom Kotoru, Historijski zbornik, 10, 1957, str. 83-109; Историја Црне Горе,
II, 1, Титоград, 1970, str. 90-93 (С. Ћирковић); II, 2, str. 258-261 (И. Божић).
Svetkovine i ceremonije
U životu grada, kao u životu pojedinca, porodice i čitavog srednjovjekovnog
svijeta, izdvajali su se dani koji su odskakali od sivila svakodnevice, kada
bi umjesto rada dolazilo praznovanje, kada bi oskudicu, makar za kratko, poti-
snulo obilje, a igra i veselje dali sjaj življenju prepunom brige i patnje. Dok su u
privatnoj sferi takve dane određivali značajni porodični događaji kao: rođenje,
smrt, sklapanje braka, ispraćaji i dočeci, u životu većih zajednica poput gradske
komune kakav je bio Kotor takve dane su izdvajali, sa jedne strane, zbivanja u
vezi sa djelovanjem gradskih vlasti, a na drugoj strani, kalendar hrišćanskih pra-
znika i proslavljanja svetitelja. U gradovima koji su imali svoga patrona, njegovo
proslavljanje je nadmašivalo sve druge gradske svečanosti.
U Kotoru su svetkovine u čast patrona svetog Tripuna održavane od kako
je postao zaštitnik Grada, ali propis o tome kako treba proslavljati i kakve su
dužnosti, donijet je tek u vrijeme kotorske samostalnosti 1417. godine (glava 34,
strana originala broj 303-306). To nije neobično jer je vremenom kult gradskog
patrona postao značajno obilježje individualnosti, simbol oko koga se okupljaju
građani i integrišu u zajednicu, kao što je zastava, zatim heraldička predstava na
pečatima i novcima. Politička dimenzija proslavljanja Svetog Tripuna postala je
vidljiva samo nekoliko godina kasnije, poslije prihvatanja venecijanske vrhovne
vlasti, kada je svetom Tripunu stavljen uz bok patron Venecije sveti Marko, čiji se
krilati lav pridružio gradskim simbolima i održao vjekovima. Uvođenje mletačkih
simbola propisano je bilo aktom o prihvatanju vlasti (strana originala broj 313-
343), a za svečanosti u čast svetog Marka propisano je da budu kao svečanosti u
čast svetog Tripuna (glava 1, strana originala broj 345-346).
Propisi iz spomenutog poglavlja ne daju scenario proslave, računaju “po starom
običaju” sa litanijama i procesijom, povorkom koja je pratila glavu svetog Tripuna,
bave se, prije svega, obavezama svih izabranih i unajmljenih gradskih funkcionera,
od kneza i sudija do ljekara, notara, kancelara, apotekara i berbera, da u proce-
siji nose voštanicu određene težine i u vrijednosti srazmjernoj veličini plate. Po
završetku procesije voštanica je sa ispisanim imenom darodavca prilagana crkvi.
Ko nije zbog bolesti mogao učestvovati morao je slati svoj prilog preko drugih.
Zahtjev da se i Dan svetog Marka na isti način proslavlja (glava 1, strana originala
broj 345-346), odnosio se sigurno na bogosluženja, procesije i obaveze službeni-
ka, ali se nije mogao do kraja ostvariti, mošti svetog Marka nisu bile u Kotoru,
vjerovatno su nošene domaće relikvije. Razlika je sigurno bila i u tzv. “franchizia
stendardi”, privilegiji da za vrijeme dignute zastave u nedjelji dana koja uokviruje
praznik Svetog Tripuna (tri dana prije i tri dana poslije Praznika), dužnici i drugi
koji bi mogli odgovarati, slobodno dolaze u Grad, da ih niko ne može potezati
na sud (glava 404, strana originala broj 229).
Pored Svetog Tripuna i Svetog Marka u Kotoru je naročitu pažnju uživao
i Sveti Đorđe, čiji je praznik odabran, negdje davno prije nego što je sačinjena
Knjiga statuta, za smjenjivanje organa vlasti i izbornih službenika. Bio je to kraj
mandata jednima i početak drugima. Polaganje zakletve kneza, sudija, vijećnika,
moralo je biti povod manjih ili većih ceremonija, ali o njima nema propisa.
Prihvatanje mletačke vrhovne vlasti povuklo je sobom više regulacije u crkve-
noj sferi s ciljem da se običaji u Kotoru prilagode venecijanskim i da se usklade
sa rastućim talasom narodne pobožnosti pod uticajem vatrenih propovjednika
iz prosjačkih redova. Posebne mise nad škrinjom sa relikvijama svetog Tripuna
tri puta nedjeljno uvedene su 1431. godine s namjerom da se ojača zaštita koju
pružaju relikvije gradskog patrona (glava 5, strana originala broj 372-373), zatim
su 1435. godine statutarnom odlukom (glava 1, strana originala broj 397-402)
ozakonjeni praznici koji se obavezno moraju proslavljati, kada se ne smije raditi,
niti dijeliti pravda. Ukupno 37 praznika je grupisano po mjesecima, posebno je
navedeno 5 pokretnih praznika zavisnih od Uskrsa i dodate su sve nedjelje. Slje-
deće godine biskup Marin Kontareno je zaprijetio ekskomunikacijom onima koji
bi radili, kupovali ili prodavali, a knez je nametnuo novčanu kaznu.
Sudeći po daljim događajima način praznovanja nedjelje nije zadovoljio za-
htjeve crkvenih vlasti. U Kotoru je, naime, bilo uobičajeno da se nedjeljom dijeli
pravda Župljanima i da se drži trg tako da se prodavalo i kupovalo i radilo kao da
nije praznik. Iz odluke (glava 3, strana originala broj 422-427) jedne od najop-
širnijih u Statutu, donijete 1443, slijedi da su se građani, opomenuti i zastrašeni
od strane propovjednika, sami obratili knezu s mobom da se stvari promijene, ali
68 Tumač
nije bilo lako prekinuti sa dotadašnjom praksom. Nađen je kompromis tako što je
odobreno da se namirnice i stvari potrebne za život mogu kupovati na malo a ne
za zalihe i preprodaju, dućani su ipak bili zatvoreni, u vrijeme berbe dozvoljen je
izuzetak ukoliko to vremenske prilike nametnu. Kako je suđenje građanima bilo
po starim propisima subotom premješteno je na petak, da bi suđenje Župljanima
bilo premješteno sa nedjelje na subotu.
Na podsticaj vlasti uvedeno je dotle u Kotoru neuobičajeno izbijanje velikog
zvona Katedrale u treći i deveti čas. Obrazloženo je to potrebom da svima budu
poznati časovi dana i okolnošću da se to radi u svim gradovima (glava 2, strana
originala broj 421-422). Rezultati glasanja: 49 za, 11 protiv i 9 neodlučnih, po-
kazuju da je otpor bio neobično velik. Inače to nije opterećivalo, plaćalo se od
3% uzimanih od zaostavština namijenjenih Svetom Tripunu. Kako su u srednjem
vijeku dan i noć bili podijeljeni na 12 časova oni nisu imali jednaku dužinu, zavisili
su od godišnjeg doba. Odluka se odnosila na dnevne sate što bi odgovaralo našim
9 prijepodne i 3 poslijepodne.
Literatura:
S. Bojanin, Zabave i svetkovine u srednjovekovnoj Srbiji, Beograd, 2005, str. 43-98.
Vijeća
U Statutu dolaze do izraza promjene do kojih je došlo u toku 150 godina koje
pokrivaju odluke obuhvaćene štampanim izdanjem iz 1616. godine. Naj-
starije i najvažnije bilo je “Veliko vijeće”, u kasnijem periodu nazivano i “Veliko” i
“Opšte vijeće”, nasljednik narodne skupštine koja je dobila ceremonijalnu ulogu:
pred njom (“in concione publica”) je knez polagao zakletvu (glava 23, strana ori-
ginala broj 14). Preduslov za članstvo u Vijeću bilo je punoljetstvo od 18 godina
(glava 35, strana originala broj 20). Maloljetnost je prestajala sa 14 godina (glava
99, strana originala broj 60), kada se sticala poslovna sposobnost i odgovornost
(glava 87, strana originala broj 53-54), ali ne i politička zrelost.
Veliko vijeće je formalno “zatvoreno” 1361. godine kada je propisano da su
članovi samo oni “čiji su očevi, djedovi i preci po muškoj liniji od starine bili u na-
šem vijeću” (glava 35, strana originala broj 20). Ipak, poslije društvenih potresa iz
osamdesetih godina XIV vijeka, donijeta je 1388. godine odluka (glava 43, strana
originala broj 28) da se može pojedinačno molbom tražiti prijem u Vijeće, istina
pod teškim uslovima, dobijanja 3/4 glasova Malog, a zatim isto tako 3/4 glasova
Velikog vijeća. Godine 1361. je propisano da je za punopravan rad Vijeća potrebno
prisustvo najmanje 40 vijećnika. To se nije uvijek poštovalo. Iz kasnijeg perioda
ima odluka kod kojih je zapisan broj prisutnih i rezultata glasanja. Radilo se i
sa 28 vijećnika, a broj 100 je dostizan za vrijeme velikih odluka kao što je bilo
prihvatanje mletačke vlasti. U svim kolektivnim organima, osim Velikog vijeća,
važio je princip da ne mogu u isto vrijeme biti članovi bliski rođaci. U nekim
statutarnim odlukama su nabrojani stepeni srodstva koji isključuju izbor (glava 1,
strana originala broj 1-2; glava 2, strana originala broj 2-3; glava 3, strana originala
broj 3; glava 39, strana originala broj 22-24), a u Velikom vijeću su bliski srodnici
izlazili kad bi se glasalo o nekome od rođaka ili na dnevnom redu bio predmet
nekog od njih.
Vijeće je zasijedalo u “velikoj sali palače Komune” a okupljalo se na zvuk zvona
kako je nebrojeno puta ponovljeno u odlukama. Izuzetno se pozivalo glasnikom
(glava 1, strana originala broj 2; glava 39, strana originala broj 22-24) na zasijedanje
o Đurđevdanu kad su birani opštinski službenici. Posebnim odlukama je propisan
način pozivanja za prijepodnevno ili popodnevno zasijedanje Vijeća (glava 9,
strana originala broj 377-378; glava 16, strana originala broj 390-392).
U periodu kotorske samostalnosti Veliko vijeće se više bavilo načinom svoga
rada. Još ranije, 1364. godine, zabranjene su bile izvjesne inicijative: nisu se smjela
iznositi novčana potraživanja (glava 355, strana originala broj 193), niti ulagati mo-
lba za milost osuđenima (glava 356, strana originala broj 193). Uslijedilo je i strogo
regulisanje dnevnog reda, 1408. godine, i ponovo 1411. odlučeno je da samo ono
što bude pretreseno na Malom vijeću i proslijeđeno može biti na dnevnom redu
Velikog vijeća (glava 21, strana originala broj 295-296; glava 28, strana originala
broj 299-300). Zatim je bilo zabranjeno da se govori o predmetima koji nisu došli
na predlog Malog vijeća (glava 31, strana originala broj 301).
Dok su iz Velikog vijeća privremeno isključivani, sa sjednice ili jednog njenog
dijela, rođaci onih o kojima se raspravljalo, u Malo ili Tajno vijeće nisu mogli biti
birani bliski rođaci. Obavezno su ulazili trojica sudija iz prethodne godine. Man-
dat članovima trajao je godinu dana i izbor se nije mogao ponoviti godinu dana.
U periodu vrhovne vlasti srpskih vladara Malo vijeće bilo je neka vrsta pomoći
sudijama. Najvažnija funkcija mu je bila biranje opštinskih službenika. Tada se
vrlo rijetko spominje. Kasnije je dobilo veći značaj, prije svega u periodu samo-
stalnosti. Značajna reforma je sprovedena 1372. godine kad je uvedeno Vijeće
umoljenih. Sastojalo je od 15 članova među kojima su bile i sudije. Veliko vijeće
70 Tumač
biralo je članove Vijeća umoljenih, a ovo je biralo sudije, članove Malog vijeća
i sve gradske službenike (glava 39, strana originala broj 22-24). Članovi Vijeća
umoljenih mogli su se birati svake godine, dok je kod sudija bio prekid od dvije
godine. Malo vijeće je tada imalo šest članova, ali se dešavalo da se dodaju čla-
novi (glava 19, strana originala broj 293-295). Izvjesne promjene su nastale i za
vrijeme prihvatanja mletačke vrhovne vlasti. Knez i trojica sudija radili su sa 4
ili 6 vijećnika, a ustalio se pod mletačkom vlašću sastav 7 članova. Malo vijeće je
zasijedalo u prostorijama kancelarije, dobilo je funkcije izvršne vlasti, vodilo je
svoju knjigu odluka. Odlučivalo je na osnovu ovlašćenja Velikog vijeća, kao kad
je propisivalo cijenu usluga notara, a što je mnogo važnije, pripremalo je i biralo
predmete i određivalo dnevni red zasijedanja Velikog vijeća.
Privremeno tijelo izvan sistema gradske uprave bio je Dodatak od 12 članova
vlastele, koja je zastupala Veliko vijeće u vrijeme tajnih pregovora sa Venecijom i
prihvatanja mletačke vrhovne vlasti. Odluke su donošene glasanjem kuglicama i
kutijama (“ad busulos et balotas”) kako se kaže u velikom broju odluka u kojima
je naveden i rezultat glasanja. Kuglice “za predlog” su stavljane u crvenu, kuglice
“protiv” u zelenu kutiju. U periodu mletačke vrhovne vlasti došlo je jednom do
zloupotrebe, otkrivene su dvije kuglice više nego što je bilo prisutnih vijećnika
(glava 1, strana originala broj 363-366). Tada je strogo zabranjeno pod prijetnjom
kazne lišavanja svih prava da se upotrijebi više od jedne kuglice (glava 7, strana
originala broj 374-375). Bilo je to moguće pošto su vijećnici kuglice uzimali iz
šešira. Prilikom biranja je pored bijelih kuglica bilo i zlatnih (glava 8, strana ori-
ginala broj 376), koje su davale jače pravo elektora kod biranja za razne službe.
Kutije u koje su kuglice stavljane smio je nositi samo kancelar.
Literatura:
XV столећа, Београд, 1950; Д. Синдик, Которско Мало веће и црква Свете
Тројице, Зборник радова Византолошког института, 41, 2004, str. 271-277.
Vrhovna vlast
O d kako je započet Statut, 1301. godine, Kotor je nepunih sedam decenija
bio pod vrhovnom vlašću srpskih vladara iz dinastije Nemanjića. Kasnije
je neko vrijeme bio pod vrhovnom vlašću bosanskog kralja Stefana Tvrtka I i na-
sljednika, ali to nije ostavilo traga u Statutu. Od vremena kad je sačinjen Statut
smijenili su se na srpskom prijestolu: kralj Stefan Uroš II Milutin (1282-1321), kralj
Stefan Uroš III Dečanski (1321-1331), Stefan Dušan (1331-1346. kao kralj; 1346-
1355. kao car), i car Stefan Uroš (1355-1371). Oblastima u neposrednom zaleđu
Kotora i drugih primorskih gradova upravljali su: kraljica majka Jelena (1276-
1308) i “mladi kraljevi” Stefan (1309-1314) i Stefan Dušan (1321-1331). Koliko se
zna, oni nisu imali ingerencije nad primorskim gradovima.
U Statutu je vladar označavan terminom “Dominatio”, što je prevedeno sa
“Vladar”, a u nekim poglavljima je upotrijebljena i titula “Kralja” (“Rex”). Većina
pomena vladara kao vrhovnog gospodara pripada hronološki starijim slojevima
Statuta. U tome dolaze do izraza promjene u odnosima grada Kotora i vladara
čiji je uticaj vremenom slabio i svodio se na odnos sa Komunom, dok je u prvim
decenijama XIV vijeka značajna bila uloga građana kao pojedinaca.
Kraljeva vlast se najpotpunije izražavala u imenovanju i slanju kneza koji se
zaklinjao da će čuvati pravne običaje i statute, upravljati Gradom “na čast Gospodi-
na Kralja” (glava 23, strana originala broj 14; glava 26, strana originala broj 15). U
vrijeme štampanja Statuta 1616. godine pomen kralja pripadao je dalekoj prošlosti,
pa je redigovano tako da knez dolazi “po nalogu”, dok je u starijim rukopisima
navedena opširna kraljevska titula kako je bila uobičajena u prvoj deceniji XIV
vijeka (glava 23, strana originala broj 14).
Propisi Statuta u kojima se spominje vladar ili kralj nastoje da ograniče direk-
tnu vezu i saobraćaj građana kao pojedinaca sa vladarem. Zabranjeno je da od
vladara traže da ih imenuje za zamjenika kneza (glava 24, strana originala broj
14-15). Pod prijetnjom veoma visokih kazni zabranjeno je bilo da se nešto ugovara
sa vladarem što bi moglo biti na štetu drugog građanina ili slobode Grada (glava
349, strana originala broj 189-190); zatim je zabranjeno bilo da jedan drugog
predaju na kažnjavanje kralju (glava 350, strana originala broj 190-191); da ishode
povelju koja bi bila protiv pravnih običaja Grada (glava 349, strana originala broj
189-190). Povelje koje bi stranke podnijele u parnicama nisu smjele uticati na sud
(glava 48, strana originala broj 31).
Pored svojevoljnog obraćanja građana kralju, koje organi Komune nisu odo-
bravali, Statut je imao u vidu i kraljeve pozive i zahtjeve u odnosu na građane.
Pri tome se pravila razlika da li je neko bio pozvan na sud zbog svoje stvari, kad
je Komuna bila dužna da moli da mu se sudi po “našim” pravnim običajima, ili je
pozvan zbog Komune, u kom slučaju je dobijao svaku materijalnu i drugu pomoć
(glava 359, strana originala broj 196-197). Ako bi se u nekom suđenju “desila poro-
ta” i građanin bio pozvan da se zaklinje, tražilo se da to bude u Kotoru, u svakom
slučaju da ne ide dalje od Onogošta i Skadra (glava 351, strana originala broj 191).
72 Tumač
Kotorski građani se javljaju u kraljevoj službi kao zakupnici carina i upravi-
telji njegove komore. Sudeći po formulaciji: “ako Kralj pozove”, takav odnos se
nije uvijek uspostavljao dobrovoljno. Komuna je bila dužna da brani građanina,
osim ako bi onaj pozvani bio zbog nečega kriv (glava 352, strana originala broj
191-192). Sudeći po glavi Statuta (316, strana originala broj 174) iz 1315. godine,
zakupljivanje trgova nije uvijek bilo dobrovoljno. Onome koji je već bio zakupac
carine nekog trga zabranjeno je bilo da navede vladara da pozove i drugog. Svu
štetu koju bi ovaj drugi pretrpio morao je prvi nadoknaditi. Zakupnici vladarevih
carina morali su plaćati 2% za robu kojom su trgovali osim srebra i soli (glava 315,
strana originala broj 173); građani nisu smjeli jamčiti za zakupce kraljevih trgova
(glava 353, strana originala broj 192). Smatralo se da zakupnici carina uzimaju
ortake koji nanose štetu građanima, zbog toga je propisano da svi ortaci soli-
darno odgovaraju (glava 431, strana originala broj 250-251). Rečeno je već da se
pomoć nije pružala u slučaju da vladar pozove zakupnike carina ili one koji su u
njegovoj komori (glava 358, strana originala broj 195-196). U toj glavi se izričito
pominje građanin Ivan Bazilijev jer za njega i njegove rođake nije važila obaveza
pomaganja. Još oštrija je odredba Statuta, nedatirana ali donijeta svakako prije
1329, koja čini odgovornim Tripa Buću i Tomu Pavla Tominog za slučaj da se
desi da neko od građana bude “opljačkan, orobljen ili zatvoren od strane Vladara i
bude dokazano...”. Ovi kraljevi službenici morali su nadoknaditi štetu (glava 426,
Velika uloga kotorskih trgovaca u vođenju vladarevih finansija imala je i svoju
drugu stranu. Preko njih je Grad, odredbom svoga Statuta (glava 317, strana ori-
ginala broj 174-175), propisivao način na koji će se carina naplaćivati u trgovima
Srbije. Carinicima u tim mjestima prijetilo se kaznom od 1000 perpera ako tu
odredbu ne bi poštovali.
Srpski vladar se u Statutu javlja i kao darivalac teritorije. U glavi 423 Statuta
(strana originala broj 241-242), govori se o “Bijeloj, Ledenicama i Kruševicama,
koju je Gospodar milošću nama ustupio”. Zabranjeno je bilo da stranci dobiju di-
jelove u Grblju “ili u drugim predjelima ili mjestima koja je Vladar našoj komuni
prepustio” (glava 419, strana originala broj 239-240). Posredno se to vidi iz odluke
kojom su oslobođeni seljaci obaveze da odnose ribu “Gospodinu Kralju” (glava
416, strana originala broj 237) i iz pretpostavke da bi kralj mogao tražiti dio ili dati
ga nekom svom velikašu ili nekoga silom naseliti (glava 412, strana originala broj
232-235). U Statutu nema tragova nekih novčanih obaveza Grada prema vladaru,
a samo izuzetno se vladaru prepušta deseti dio globe, koju bi platio onaj koji bi
neovlašćeno zasadio zemlju opatije svetog Đorđa (glava 281, strana originala broj
157), i polovina globe od ogromne kazne od 2000 perpera, koja je prijetila onome
ko bi protivrječio propisu iz glave 352 (strana originala broj 191-192).
Uspostavljanje vrhovne vlasti Venecije, uslovi njenog prihvatanja opširno su
opisani u dokumentima uključenim u štampano izdanje Satuta prije odluka do-
nijetih u vrijeme mletačkih kneževa.
Literatura:
столећа, Београд, 1950, str. 77-88; С. Ћирковић, Удава, Зборник Филозофског
факултета у Београду, 11, 1, 1970, str. 345-351.
Zločini i kazne - krivično pravo

M aterija koja se danas podvodi pod krivično pravo, a za čiju osobenost su
imali osjećanje već pravnici koji su uticali na formulisanje statutarnih od-
luka, obilno je zastupljena u Statutu. Veliki je broj prestupa o kojima se vodilo
računa a višestruko veći i raznovrsniji je instrumentarij sankcija koje su primjenji-
vane. Na njima se mogu prepoznati razni uticaji: običajnog prava, vrhovne vlasti,
komunalnog prava drugih gradova. Primjećuje se više nego u drugim oblastima
napor za sistematizacijom.
“Ubistvu” je posvećena samo jedna glava Statuta (92, strana originala broj 56-
57) sa nijansiranim kaznama zavisno od društvenog položaja žrtve i ubice. Smrtna
kazna vješanjem (odsijecanjem glave kod vlastele), prijetila je onome ko bi ubio
građanina Kotora koji je 10 godina živio u Gradu; isto tako i strancu koji bi ubio
stranca, ali ako je od strane građanina ubijen Kotoranin koji nije 10 godina živio
u Gradu, kazna je bila novčana, istina ogromna od 500 perpera. Ako bi Kotoranin
ili neko drugi ubio stranca kazna bi imala da bude recipročna da odgovara ono-
me kako bi bio kažnjen Kotoranin u tom mjestu. Na Slovena, Albanca ili Vlaha
osumnjičenog za ubistvo dozvoljeno je bilo primijeniti torturu ali se o kazni ne
govori. Onaj koji je ubio u nužnoj odbrani nije bio kažnjen, baš kao ni onaj koji
bi ubio razbojnika koji mu je provalio u kuću (glava 118, strana originala broj 76).
Ranjavanje nije posebno tretirano već kao posljedica tuče i napada i udaranja
toljagom ili kamenom, kad je kazna zavisila od veličine ozljede (glava 89, strana
originala broj 54-55) i kod udarca sa prolivanjem krvi (glava 93, strana originala
74 Tumač
broj 58). Kažnjavani su i napadi potezanjem noža (glava 90, strana originala broj
55), dizanje ruku radi napada (glava 116, strana originala broj 75), tuča Slovena ili
Albanca (glava 117, strana originala broj 75), tuča sluge (glava 120, strana originala
broj 77), posebno ako sluga digne ruku na gospodara (glava 119, strana originala
broj 76) ili vlaštak (glava 125, strana originala broj 79). Višestruko veće su bile
kazne za udaranje vikara (glava 85, strana originala broj 52-53) i riparija (glava 86,
strana originala broj 53). Kažnjavao se i napad bez prolivanja krvi, kao potezanje
noža bez udara (glava 90, strana originala broj 55). Silovanju žena posvećena je
obimna glava Statuta (glava 100, strana originala broj 60-62) sa stepenovanjem
sankcija prema društvenom položaju žrtve i nasilnika (glava 36, strana originala
broj 307-308). Ugrožavanje ličnosti je prijetilo i od otrovnika (glava 101, strana
originala broj 62), za koje je predviđena bila veoma visoka kazna od 100 perpera
ili spaljivanje!
Kažnjavalo se novčano sa 10 perpera čupanje brade u čemu je pored napada bio
i element sramoćenja i uvrede (glava 112, strana originala broj 74). Kod uvreda se
razlikovalo vrijeđanje djelima i vrijeđanje riječima, pri čemu je za vrijeđanje dje-
lima odmjeravana dvostruka kazna. Vrijeđanje ružnim riječima bilo je taksirano
sa 3 perpere (glava 115, strana originala broj 75) kao tuča, a već uvreda stranke na
sudu 10 perpera, a sudije i notara pri vršenju dužnosti 50 perpera. Napad na kneza
i povorku oštro se kažnjavao (glava 30, strana originala broj 301).
Kod ugrožavanja imovine najviše pažnje posvećeno je krađi. Notornom lopo-
vu koji bi bio uhvaćen u krađi prijetilo je da bude lišen oba oka (glava 105, strana
originala broj 64), ali 500 perpera ako je Sloven tj. kraljev podanik. Kazne saka-
ćenjem predviđene su i u drugim glavama o krađi u slučaju da uhvaćeni u krađi
nije u stanju da plati propisanu novčanu kaznu. Pri tome je strogost stepenovana
prema vrijednosti ukradenog predmeta, kod manje vrijednosti šibanje i žigosanje,
zatim jedno oko i desna ruka do oba oka i obje ruke. Ako bude uhvaćen drugi
put sljedovala je za stepen viša, a treći put je posljednja kazna bilo vješanje (glava
107, strana originala broj 64-67). Desna ruka se otsijecala onome iz straže koji bi
bio uhvaćen u krađi (glava 108, strana originala broj 67). Napad i razbojništvo
van Grada ima u vidu strance pa su u skladu s tim propisi o svjedočenju i osudi
da bi se krivac uhvatio kad se nađe u domašaju vlasti (glava 371, strana originala
broj 203-204; glava 380, strana originala broj 208-209). Provala u kuću uz nasilje
i uzimanje stvari kažnjavalo se novčano sa 24 perpera i vraćanje stvari (glava 118,
strana originala broj 76). U ovom kao i u nekim drugim slučajevima dopuštalo
se osumnjčenom da se pravda zaklinjući se sa odeđenim brojem ljudi.
Bile su predviđene sankcije i za djela koja bismo danas podveli pod politička:
izdaja, saradnja sa neprijateljem (glava 398, strana originala broj 227; glava 402,
strana originala broj 228) Sasvim za sebe stoji zabrana psovanja Boga (glava 97,
strana originala broj 59).
Sima Ćirković
Miloš Milošević
76
vvvvvvvvvvvvvvvvvv
Ortografska načela
kod prevoda Statuta
vvvvvvvvvvvvvvvvvv
U cjelini lako je uočiti da se kod latinskog originala štampanog Statuta posve-

ćivala mala briga i oko stilizacije i oko dosljednosti u ortografiji. U tome
se, svakako, ogleda očita brzina u radu davnih notara i kasnijih redaktora, kao i
nedostatak želje da se obavi bilo kakva naknadna redakcija tekstova. Kako je sve
to važna karakteristika originala, smatrali smo da ona velikim dijelom mora ostati
i u prevodu. Preveliki estetski zahvati kod prevoda teksta učinili bi ga, svakako,
tečnijim i ljepšim, ali on ne bi bio ni autentičan ni tačan. Iz tog razloga smo sa-
čuvali i mnoge negativne karakteristike originala, ali sve do granice koja treba da
onemogući pogrešno razumijevanje teksta. Zato smo npr. naročito često tačkama
prekidali nepregledno duge rečenice originala i postavljali u originalu nepostojeće
zareze, svuda tamo gdje je to tražila potreba jasnog razumijevanja teksta.
Sa stilskog stanovišta latinski statut je velikim dijelom pisan u duhu baroka,
ali isto bez veće dosljednosti. To je naročito vidno u pompeznoj titulaturi ličnosti
i ustanova, sa obiljem velikih slova, što smo smatrali da znatnim dijelom treba
sačuvati i u prevodu. Činilo nam se da bi, bez tog spoljašnjeg ruha, kojim se isto
jasno isticala dominantna uloga privilegovanih i distanciranih predstavnika mle-
tačkih vlasti i viših gradskih staleža, sadržaj baroknih tekstova bio manje ubjedljiv
za savremenog čitaoca. Zato su velika slova uglavnom i u prevodu zadržana.
Vodilo se računa da se ponegdje u prevodu sačuva i kolorit izražavanja u sta-
rom Kotoru, a posebno da se poštuje zvanična terminologija vezana za određene
ličnosti ili objekte katoličke ili pravoslavne crkve (biskup - episkop, samostan -
manastir i sl.).
Bilo da je riječ o stranoj ili domaćoj ličnosti imena i prezimena su prevedena i
pisana su u skladu sa tadašnjim dobom. Samo je u indeksu, u zagradi, navedeno
originalno pisanje imena i prezimena bez obzira da li je u pitanju prva ili druga
ličnost.
77
78 Ortografska načela
U prevodu se za organizaciju sistema vlasti u Kotoru dosljedno koristi termin
“Komuna”, jer je razlika između srednjovjekovne mediteranske komune, kojem
tipu je pripadao Kotor, i savremene “Opštine” tolika da opravdava zadržavanje
izvornog latinskog naziva.
Posebno ističemo da je često citirana sintagma “Dominio Venetiarum” prevo-
đena sa “Mletačka Vlast” a ne “Mletačka Vlada”, jer bi savremeni čitalac termin
“vlade” mogao vezivati za moderni izvršni organ vlasti, uobičajen pod takvim
nazivom, iako, naravno, to prije novih principa Francuske revolucije o razdvajanju
vlasti, nije mogao biti slučaj. Takođe, često citirana sintagma “Regimen Comuni-
tatis Cathari” prevođena je sa “Uprava Komune Kotora”.
Radi lakšeg snalaženja prilikom korišćenja prevoda Statuta, slovni ili rimski
prikaz godine u originalu, u prevodu je izražavan arapskim brojnim sistemom. A
kada se on nalazio na početku glave ili rečenice, dodavana je riječ “Godine”, iako
ta riječ ne postoji u originalu.
Svaka intervencija redaktora kod prevoda Statuta iskazana je unutar kosih
zagrada, italikom.
Na marginama su predstavljena mjesta prekida strana originala.
Miloš Milošević
Sima Ćirković
S TAT U T
G R A D A
K O T O R A
U VENECIJI, 1616.
Kod Ruberta Mejeta.
|| 01 || 02
S TAT
I
U T
ZAKONI GRADA
KOTORA
Sa kojima je, u punoj mjeri sjajnim, ova Komuna kao Republika,
dugo upravljala sama sobom podaničkim narodom, i zadržala ih,
kada se dobrovoljno potčinila da nad njom upravlja
P R E V E D R A M L E TA Č K A V L A S T.
Sa indeksima u odjeljcima, prema alfabetskom redu.
/��
Lik sv. Tri-
puna, patrona
grada Kotora/
S A PRIVILEGIJAMA.
02 || 03 ||
/Prikaz krilatog
lava sv. Marka,
patrona grada
Venecije; ispod
su tri grba: u
sredini grb ta-
dašnjeg rektora
i providura
Ivana Frana
Delfina, a sa
strane grbovi
dvojice redak-
tora Statuta,
Marijana Buće
i Ivana Frana
Bolice/
PRE S V I J ET LO M
GOSPODINU IVANU
Franu Delfinu, kotorskom Rektoru
i Providuru, i tako dalje,
Ivan Petreli, građanin Venecije i kancelar uzvišene Komune

Usred Askrivija, Delfine, sa Cvijetom i Bivolom stojiš,
To su ti plemstva znaci, kao i zasluge tvoje,
Cvijet znači prvenstvo Kraljevskih veza i pređa,
U Domovini, vani, bivolja rika te slavi.
U Cvijet spletene, zaslužne vođe kliču,
Nek Vijenac tebi Mletački Imperij bude.
|| 03 || 04
GRADU
M L E TA Č K O M
Tim plemstvom, Bembo je zaštita. Raduj se znameniti Grade.
Štitom se ne bi mogao sjajnije odbraniti.
/Grb mletačkog
dužda Ivana
Bemba/
Presvijetlom Duždu
Veliki Bembo, ukras si,

a i cvijet njihov glavni, ti.
Pa Grad te svih ASKRIVLJANA
radosna glasa pozdravlja.
04 || 05 ||
Tu istu ti, proslavljenu
s hiljadu sjajnih pobjeda,
ljube sad tvoju desnicu
i sreću ti zazivaju.
Ti, vedar, sve njih prihvati,
građane i sve ostale,
a prvog od njih, BOLICU,
i BUĆU isto zaštiti.
Plodove svojih napora
tvom imenu posvećuju,
pružajući ti sitnice,
svog poštovanja zaloga.
Božanstva neka čuvaju
tu krepkost tvoje starosti
i omoguće ti radosti
trofeja novih sticanja.
|| 05 || 06
84
IVANU FRANU
DELFINU,
SINU ĐORĐA ,
odličnom Rektoru i Providuru
Kotora,
MARIJAN BUĆA
I FRANO BOLICA MNOGO ZDRAVLJA ŽELE
ršeći dužnosti najbolje i najpažljivije, i to
V
za dugo vrijeme, naši su preci dugo i sret-
no vodili brigu o razvoju ovoga grada, tako
da upravljanje njime u krajnjoj mjeri bude
u duhu najstarijih građanskih običaja. A to
znači, da se mora odlučiti kako se u domovi-
ni ne vlada ni preko pojedinca sa neograničenom vlašću, u cilju
izbjegavanja tiranije, niti preko uvijek nezdrave vlasti mnogih,
06 || 07 radi uklanjanja površnosti neiskusnog mnoštva, || nego putem
stalne vlasti aristokratije i zakona. Ovaj najpošteniji i najsjajniji
oblik javnog upravljanja, doduše, nije rođen sa nastankom Ko-
tora, nego se razvio, naravno, sa razvijenim zapadom. Ali kako
85
i onaj koji se rađa skoro besmrtan, nestao bi, da nas nije, naš
ljubljeni Bog spasenja i mira našega, 8. avgusta 1420. godine
poslije Kristovog utjelovljenja u utrobi Marije Djevice, predao
Mletačkoj Republici da nas čuva i neokrnjene sačuva. U stva-
ri, zaista je zakone, kojima su oni veoma mudri zakonodavci
utvrdili našu aristokratiju i za mnogo godina sačuvali je sasvim
slobodnu od nesreće svake građanske nesloge, mletačka razbo-
ritost priznala kao veoma pravedne i mudre, crpljene iz dubine
pravnih načela i skoro od Atinjana preuzete, pa ih je tako za
nas, u svojoj nevjerovatnoj dobroti prema nama, skoro u cjelini
sačuvala i predala. Tako su svi državni službenici, koji su nam
ovdje slati iz Venecije kao Rektori i Guverneri, obećavali da će
biti presuđivano na osnovu tih istih naših Komunalnih zakona
i institucija. To nije predstavljalo granice i međe da bi se prema
nama blago postupalo, nego je Republika zaista uvijek savjeto-
vala predstavnicima Venecije, da uvijek djeluju što blaže. Stoga
koliko god je njima veoma teško, u najvećem obilju vrsnih lju-
di, između kojih se bira i koji treba da se šalju, || ipak je uvijek 07 || 08
najteže i najmučnije onome koji prilazi poslu i koji je voljan, po
godinama, koristi, autoritetu i prirodi stvari, da podnosi toliki
teret i potvrđuje našu nadu, koja se umnožavanjem povećava.
Stoga, premda zbog neobuzdane i divlje obijesti muhamedan-
skog naroda skoro svi žele i svima nedostaje udobnost života,
ovaj ranije čuven i bogat grad, sa naoružanim neprijateljima u
blizini, a okružen surovošću neplodnih i pustih brda, dugo i
skoro uvijek bez sunca, nama je ipak veoma prijatan. I pored
svega, nijedno mjesto nije draže od domovine, kada u njenom
srcu otkrivamo bezbrojne znakove Republike, da bi u najstraš-
nijoj tami jasnije blistala svjetlost, a u najoporijim teškoćama,
vjera. Zatim, oni koji se senatskom odlukom šalju kod nas, pa tu
dolaze kao rektori, moderatori, a potom kao zaštitnici, pokro-
vitelji i očevi, do neba dižu našu postojanu volju i vjeru prema
Republici, ali se vraćaju u Veneciju. A svakako bilo je mnogo
86
bolje dok su tvoje čudesne sposobnosti nama omogućavale da
do kraja ostvarimo: slušanje u lakoći, odlučivanje u blagosti, su-
đenje u pravednosti, kažnjavanje u milosrđu, predviđanja i brige
u naravima i svijesti, oštrine u tijelu i duši, snage u predstojećim
naporima, vedrine u postojećim patnjama za tješenje i opora-
vak, razboritosti u nemirima koje treba ukrotiti, umjerenosti
08 || 09 u podnošenju omamljujućeg žara || strasti, pažnje, ispitivanja,
savjeta i truda u opasnostima, zlu i svemu što moramo otkloniti.
Koliko god te, zaista, zbog tvojih slavnih vrlina više veliča Salo,
a sada to čini i cjelokupna Breša, gdje te Senat prije postavio, a
onda uputio nama, koji smo čekali i divili se kako je svako od
senatora Saloa i Breše, tebe Venecijanca, posvuda dostojnom
hvalom isticao, ipak cijeloj Dalmaciji zaista izgleda da si sa neba
nama sišao da nas štitiš i krasiš. Premda si ti, u službi Mletačke
Republike, tako pravedno, mudro, nevino i jasno pružao nama
plodove svoga rada, uvijek smireno i uzvišeno, a svakoga dana
još i smirenije i uzvišenije, ne samo da se ispunjavaju naša očeki-
vanja i jamstvo tvog ugleda, nego se, gotovo, ti sam, tvoje snage
i vrline, tvoje dosadašnje zasluge i želje Kotora i svih njegovih
građana, premašuju. Nije, zaista, čudo da plemstvo ima toliko
čvrstine i snage, da im nije ništa teško, ništa mučno ili neugodno,
kada je povezano sa poštenjem. Rod Delfina, da kažem nešto o
vječnoj uspomeni na tvoga oca Đorda, znamenitog senatora,
zaista toliko plemenitog čovjeka, vrhunskog poznavaoca starog
vijeka, vojne nauke i oblasti učene ljudske slave, mletačkog i
rimskog dostojanstva i sjaja svih vrlina. Među ostalim ribama,
plemeniti izgled uvijek ima Delfin. Ali, na svoju ruku ja idem
09 || 010 || dalje, jer doista naše plemstvo nije ono što se crpi od zasluga
očeva i predaka i njihove fame i slave, nego što se mi možemo
upoređivati, uz Božju pomoć, sa vrlinom naših vođa. Svakako
ne mogu da prećutim ono što najviše govori o tvojim zaslugama
i nas još čvršće vezuje za tebe. Kada si ti, svojom humanošću, vi-
dio naše zakone, nama draže od samoga života, pisane mastilom
87
koje je već blijedilo, uništene proždrljivim vremenima nepravde,
kako nestaju bez traga, jer se jedva naziru u pradavno napisanim
knjigama, donio si pravednu i za nas tešku odluku. Tako se do-
godilo, dok smo mi smatrali da bi sve zajedno trebalo štampati i
oprezno, slušajući te, izrekli naše mišljenje, ti si, uklanjajući naš
strah i bol, odredio da to bude štampano za besmrtnost. Stoga
je istoga dana cjelokupno Vijeće donijelo odluku o što bržem
štampanju, sa dekretom da cijeli taj posao bude povjeren Marija-
nu Bući i Franu Bolici, na osnovu tvog povjerenja i naređenja. A
mi, pošto smo sa najvećom radošću rješavali pitanja Domovine,
brinuli smo o teretu predviđenom za ljude. Ali ovako odštampa-
ni i priređeni, zakoni su bez ukrasa i znamenja. Tako prekrasni
i sjajni, a bez ukrasa i znamenja tvoga imena, smatrali smo da se
tebi svi zajedno, sa obavljenim poslom moramo obratiti i tebi ga,
sa najvećim pravom povratiti. A ako bi utvrdili da tebi sve ovo
nije neugodno, zaista bi se trostruko radovali. Jer našim zako-
nima || i ustanovama koji su vraćeni u život, mi veličanstvenim 010 || 011
teretom opskrbljujemo potomstvo, a ti zakoni i naše ustanove
vezuju naše potomke sa besmrtnim sjajem tvoga znamenitog
imena i, skoro, na drugi život ukazuju. Bez tvoga zalaganja, cijela
bi ova Komuna bila obuzeta stalnom težnjom za uživanjima. A
osobito su se Buća i Bolica, bez moga znanja, usudili sa vama
latiti se ovoga posla. Latili smo se, Presvijetli Delfine, latili smo
se, neporočni Oče Domovine naše, ali uzdajući se u tvoju je-
dinstvenu humanost i ponoseći se blagošću naših običaja, da bi
se što više saznalo za tvoju skromnost, koje nisi svjestan. Mirna
srca, dakle, sada primaš ovu najiskreniju knjigu, siguran da su ti
naše duše sklone, pa te čvrsto i uporno molimo da, koliko puta
ti bude došla do ruku, toliko te puta ponovno molimo, da nas
se sjetiš. Isto tako i naši će se sjetiti tebe, jer gdje se vole prave
stvari, tamo se neizbježno nalazi i onaj koji je voljen. Budi zdra-
vo i dugo živi za Domovinu, sebe i za nas, svakako budi zdrav i
živ. To osjećamo i želimo, a za to nikako nismo rukovođeni ni
88
nesigurnim zaključcima, ni poučavani olakim računicama, niti
pripremljeni nejasnim argumentima. Tvoji Kotorani molbama i
željama zazivaju za tebe Boga Najboljega i Najvišega, a sa njima
je i cijela Domovina da ti se oduže na što dostojniji način.
011 || 012 U Kotoru, 13. avgusta 1615. ||
Budite zdravo uzvišeni zakoni, moćni

Grade, zidine drevne,
Zdrav budi BOLICA i ti BUĆA, plemići,
Čijim je trudom izdata
Knjiga ova, sad pod međama neba,
Čišća od blistavog zlata.
Vas Solone, vas Likurge
Svoje, KOTOR sa razlogom naziva,
Vas će uzdizati hvalama i častima,
Ovo i buduće doba.
Gradu Kotoru
I/n/ P/ace/ C/hristi/ V/ester/
Sretna si, triput sretna, božanska Moći Zemlje,

Koja okružuješ Kotor zidinama moćnim,
Ne usrećuje tebe jasna blagost neba,
Ali ne samo zato što zidine ponosne priječe svjetlost,
Ili što okolna brda posvuda utiču na to.
Usrećuju te običaji i um građana tvojih,
Jer jedan je opet veći i sjajniji od tebe, eto
012 || 013 Veliki Frano Bolica ima tebe. ||
89
KLEMENT
P A P A V I I I32
lavno čašćenje Kristovih mučenika na traj-
S
ni spomen, zaista je veoma poznato i često
kod kršćanskih naroda, da bi se njima izra-
zila dužna čast, a nama, za one čija rođenja
slavimo na zemlji, primjeri vrlina kazuju
koliku slavu uživaju na nebu. Časna braća
biskupi i dragi sinovi Kapitula Kotorske crkve iznijeli su nam
da u najvećoj mjeri, koliko mogu, prema sv. Tripunu Mučeniku,
čije tijelo leži u spomenutoj crkvi, obavljaju izraze pobožnosti,
odabiraju gore spomenuta čitanja u službama kojim se proslavlja
rečeni svetac u spomenutoj crkvi, Gradu i kotorskoj dijecezi.
Stoga, oni sve to upućuju na odobrenje nama i Apostolskoj sto-
lici, da se, apostolskom dobrotom, udostojimo, preduzeti sve što
je neophodno. Mi smo, dakle, blagonaklono prihvaćajući traže-
32 Original Kotorskog statuta koji je pohranjen u Državnom arhivu - Istorijskom
arhivu Kotor (pod signaturom IAK, ŠTAMP I-1), ne posjeduje dvije, od ukupno
tri, strane koje se odnose na Papu Klementa VIII. One su uvrštene u ovu ediciju
zahvaljujući primjerku Biblioteke Odjeljenja za istoriju Filozofskog fakulteta u
Beogradu. Na njemu je utisnut pečat nekadašnjeg vlasnika N. Stefanovića iz
Kotora. Te dvije strane naknadno su paginirane brojevima 013 i 014, a
postojeća treća strana, brojem 015.
90
nja tamošnjih pobožnih biskupa i Kaptola, od naše časne braće
kardinala prepozita Kongregacije sv. Obreda naše Svete Rimske
Crkve, koji su, odabrane istorije sv. Tripuna ispitali i prihvatili
i, svojim odlukama upućenim tamošnjem Biskupu, Kaptolu,
Kanonicima i cjelokupnom gradskom kleru kotorske dijeceze,
odobrili, pa hoćemo da slobodno budu dopuštena čitanja ove
013 || 014 vrste, Druge || Noćne službe, koje smo dolje naveli, a kojima se
spomenutog sveca, povodom te svečanosti, običava slaviti. To za
sada odobravamo i dopuštamo apostolskim autoritetom, i pored
Konstitucija i apostolskih naredaba ili, čak, uz bilo kakvu datu
zakletvu o apostolskoj potvrdi, koja bi se ovome protivila, bilo
kako osnažena statutima, običajima i ostalim.
Sadržaj tih Čitanja je, kako slijedi, naime: Čitanja drugog
dijela Noćne službe, na svečanost Sv. Tripuna Mučenika. - Čita-
nje IV: Tripun je rođen od pobožnih roditelja u malom mjestu
Kampsadi, u Frigiji. On je od dječačke dobi u tolikoj mjeri nje-
govao pobožnost, da su zato, već za vrijeme njegovog djetinjstva
cvjetala mnoga i velika čuda, pa je, molitvama upućenim Bogu,
liječio razne bolesti i, nerijetko, istjerivao demone iz opsjednutih
tijela. U toj vrsti vrlina toliko je blistao da bi zli duhovi bježali
i na sam pomen Tripunovog imena. Kada je on ušao u mlade-
načko doba, po smrti cara Filipa, Decijeva progonstva kršćana
postajala su sve svirepija, pa je tada konačno postalo jasno kojom
je namjerom Božja Providnost, svoga borca, još od djetinjstva
ukrasila tako sjajnim vrlinama i opremila nebeskim oružjem. -
Čitanje V: Tripun, je, dakle, optužen prefektu Akvilinu da ne
samo veoma štuje Krista, nego uz to, čudesnim ozdravljenjima i
nekom božanskom rječitošću, mnoge druge privlači na kršćan-
sku vjeru. Velikom i stalnom brigom prefekta, on je odmah tra-
žen, pronađen i izveden ped Sud. Kada mu je naređeno da iznese
svoje ime, domovinu, imovinu i vjeru, neustrašivo je odgovorio:
Po vjeri sam kršćanin, ime mi je Tripun, domovina mi je mjesto
Kampsada, a imovina među nama niti postoji, niti se o njoj go-
91
vori, jer vjerujemo da Božja Providnost nad svima nama vlada.
Tada je, po naredbi prefekta, izložen raznim vrstama mučenja,
ali je sve to podnio nevjerovatnom postojanošću i snagom. Naj-
prije je, tokom mnogo sati, obješen o drvo i dugo vremena šiban,
a zatim je, vezan i prisiljen da bosonog trči po hrapavom putu.
Dok je nesalomljivog duha podnosio takva mučenja, pjevao je:
Utvrdi, Gospodine, korake moje na putevima tvojim, da se ne
pomjere tragovi moji. Tada su probijali njegove noge oštrim ča-
vlima, goneći ga, uz to, šibama kroz grad. Zatim je ponovno ši-
ban i gorućim bakljama paljen po bokovima, da bi, konačno, bio
osuđen da mu se odrubi glava. - Čitanje VI: Kada se, dakle, kod
Niceje konačno završilo slavno mučeništvo blaženoga Tripuna,
oni iz Niceje su njegovo tijelo umotali u čisto platno || i poma- 014 || 015
zali raznim pomastima, namjeravajući ga odnijeti i pokopati pod
okrilje grada, ali ih je sv. Mučenik u snu opomenuo da njegovo
tijelo prenesu i sahrane u rodnom mjestu Kampsada. Pošto su
dugo vremena Svete Moći ovog Slavnog Mučenika počivale,
kako je želio, u Kampsadi, blizu grada Apameje, Božjoj Pro-
vidnosti se, najzad, svidjelo da toliko blago podijeli sa Italijom,
pa je, tako, mletačkim brodom prenijeto i u dalmatinski grad
Kotor pohranjeno, gdje ga svi obližnji narodi sa velikim sjajem
časte. Izdato u Rimu, kod Sv. Marka, pod prstenom Ribara, 17.
septembra 1594. treće godine Našega Pontifikata.
M. Vestrius Barbianus.
Gornji apostolski Breve, pod prstenom Ribara, čuva se u Škrinji Relikvija

crkve sv. Tripuna.
|| 015 || 016
92
Ispravio je doktor Hupert

Faber Ubius, Agripinas. Godina od
Porođenja Djevice 1616. 3. juna.
016 || 017 ||
93
I N D E K S
A B E C E D N I
P O J E D I N I H
P O G L A V L J A S T A T U T A,
koji pokazuje gdje se u ovom volumenu nalaze.
A
O aptagijama i roku za isplaćivanje duga. Glava 79. /lxxix/33,
strana 45.
O tome da se ne sijeku stabla na Crepisu. Glava 113. /cxiii/,
strana 74.
Kako se opati imaju zaklinjati. Glava 123. /cxxiii/, strana 78.
O nevjestinom prstenu. Glava 151. /cli/, strana 9634.
33 U indeksu latinskog originala Statuta označene su arapskim brojem i glave i stra-
ne originala. Radi otklanjanja mogućih zabuna kod korišćenja indeksa, arapskim
brojevim glava u ovom prevodu indeksa Statuta dodati su rimski brojevi u kosim
zagradama, pa oni najčešće odgovaraju rimskom broju glave teksta latinskog ori-
ginala Statuta. Sve moguće eventualne nedoumice koje bi čitalac mogao imati
zbog pogrešno štampanih, izostavljenih ili dva puta ponovljenih brojeva glava i
strana kako u latinskom tekstu, tako i u indeksu latinskog originala, razriješene
su i u prevodu teksta i prevodu indeksa Statuta, sa preciznom bilješkom da se
radi o grešci. Iste precizne bilješke u ovom prevodu indeksa Statuta date su i
za ispuštene, ponovljene, necjelovite ili opširnije naslove glava indeksa latins-
kog originala u odnosu na glave teksta latinskog originala Statuta. Dopune
naslova glava u prevodu indeksa Statuta, na osnovu naslova glava teksta
latinskog origi-nala Statuta, umetane su unutar kosih zagrada.
34 U indeksu latinskog originala Statuta je štampana pogrešna strana teksta
latinskog originala Statuta arapskim brojem 96, umjesto 91, kako je ispravno.
94 INDEKS
O zlatarima i njihovim izrađevinama. Glava 177. /clxxvii/, stra-
na 106.
O arhivoltima nad ulicom Komune. Glava 331. /cccxxxi35/,
strana 12636.
O drveću izraslom između vinograda dvojice vlasnika. Glava
252. /cclii/, strana 142.
O kaparama koje se daju za trgovačku robu. Glava 298.
/ccxcviii/, strana 164.
Da su svi zakupi i darivanja itd. tvrdi i valjani. Glava 314.
/cccxiv/, strana 173.
O nekome koji bi izvozio žito ili druge namirnice. Glava 336.
/cccxxxvi/, strana 183.
O životinjama na ispaši. Glava 361. /ccclxi/, strana 198.
017 || 018 O zanatlijama. Glava 391. /cccxci/, strana 222. ||
O Albancima i Slovenima koji su u Župi Grbaljskoj. Glava 418.
/ccccxviii/, strana 238.
O tome da se posjedi crkava ne smiju davati u zakup i otuđivati
ni trajno ni na određeno vrijeme. Glava 438. /ccccxxxviii/,
strana 267.
O tome da se ne smiju davati u zakup posjedi crkava. Glava 439.
/ccccxxxix/, strana 268.
B
O globama koje neki sudija u službi Komune određuje čak i bez
zvona. Glava 58. /lviii/, strana 35.
O globama sudija i vijećnika koje su presuđene uz najavu zvo-
nima. Glava 59. /lix/, strana 35.
35 U indeksu latinskog originala Statuta je štampana pogrešna glava teksta latinskog
originala Statuta arapskim brojem 331, umjesto 231, kako je ispravno.
36 U indeksu latinskog originala Statuta je štampana pogrešna strana teksta latinskog
ORIGINALA 95
O globama sudija izrečenim nekome zbog svađe, takođe bez
najave zvonima. Glava 60. /lx/, strana 35.
Da se očuvaju dobra građana. Glava 80. /lxxx/, strana 46.
O onima koji psuju Boga. Glava 97. /lxxxxvii/, strana 59.
O trećoredicama i drugim redovnicama. Glava 212. /ccxii/,
strana 124.
O brijegu niže vinograda. Glava 250. /ccl/, strana 141.
O vagi Komune. Glava 321. /cccxxi/, strana 178.
O životinjama karavana uginulim, ukradenim, iznemoglim i
bolesnim. Glava 363. /ccclxiii/, strana 200.
O tovarnim životinjama datim u najam. Glava 367. /ccclxvii/,
strana 201.
C
O postavljanju sudija grada Kotora. Glava 1. /i/, strana 1.
O postavljanju i izboru vijećnika Malog vijeća, koji treba da bi-
raju službenike. Glava 2. /ii/, strana 2.
Kako treba da bude primljen Gospodin Knez od strane Komune
|| kad prvi put dolazi. Glava 23. /xxiii/, strana 14. 018 || 019
Da niko ne uzima Kneza za kuma. Glava 25. /xxv/, strana 15.
O savjetovanju prilikom sumnji u sporovima kojih nema u Sta-
tutu. Glava 37. /xxxvii/, strana 21.
O oglušenjima o sudski poziv. Glava 62. /lxii/, strana 36.
O obaveznom odgovoru Sudu. Glava 63. /lxiii/, strana 37.
O oglušenjima kod zločina. Glava 64. /lxiv/, strana 37.
O priznanju datom pred sudijom ili vikarom. Glava 66. /lxvi/,
strana 39.
O Kotoraninu pozvanom na parnicu od strane stranca. Glava
74. /lxxiv/, strana 43.
96 INDEKS
O našim građanima koji bi bili orobljeni, ili kojima bi kradom
nešto bilo uzeto ili opljačkano, ili, od strane naših građana,
Župljana i stanovnika Distrikta, rečenim strancima dato na
kredit. Glava 91. /lxxxxi/, strana 55.
O kleriku uhvaćenom u krađi. Glava 106. /cvi/, strana 64.
O donesenim presudama koje treba izvršiti nad osuđenim. Glava
109. /cix/, strana 67.
O tome da građani ili podanici Kotora ne mogu svojim brodo-
vima prevoziti žitarice u druge krajeve. Glava 181. /clxxxi/,
strana 108.
O određivanju epitropa. Glava 87. /lxxxvii37/, strana 111.
O unajmljivanju na određeno vrijeme. Glava 226. /ccxxvi/,
strana 133.
O odvodnim kanalima ili nužnicima. Glava 244. /ccxliv/, stra-
na 139.
O određivanju prodaje posjeda. Glava 256. /cclvi/, strana 143.
O nagodbi, preuzimanju obaveze i davanju u zalog. Glava 258.
/cclviii/, strana 144.
Da se moraju priložiti isprave starije od trideset godina. Glava
278. /cclxxviii/, strana 155.
O ispravama koje se mogu sačiniti zatvorenicima od strane no-
tara Kotora, kada je vrijednost posla do pet perpera. Glava
288. /cclxxxviii/, strana 160.
O ispravama čiju vjerodostojnost nije potrebno provjeravati.
Glava 290. /ccxc/, strana 160.
O notarskim ispravama sačinjenim da bi se tražila pravda od
019 || 020 drugog suda. Glava 292. /ccxcii/, strana 16038. ||

originala Statuta sa riječcom “ibid.” koja se odnosi na 160. stranu, a treba 161, kako
je ispravno.
ORIGINALA 97
O priznanici nađenoj poslije parnice. Glava 293. /ccxciii/,
strana 162.
O izgubljenim javnim ispravama koje treba tražiti u katastiku.
Glava 294. /ccxciv/, strana 162.
Da klerik ne može biti notar. Glava 295. /ccxcv/, strana 163.
O notarskim ispravama drugoga grada. Glava 297. /ccxcvii/,
strana 164.
O prvoj ispravi o nekome, da je pravovaljana i da se prvo ispla-
ćuje. Glava 299 /ccxcix/, strana 164.
O ispravama koje je izdao notar Bartolomej od Tri Bazilike da
su tvrde i vjerodostojne. Glava 300. /ccc/, strana 165.
O potvrdama da ne važe. Glava 303. /ccciii/, strana 166.
O povjeriocu čiji je dužnik prodao nešto od svojih stvari datih
njemu u zalog. Glava 304. /ccciv/, strana 167.
O kreditima koje su uzeli sinovi, da otac ili majka ne mogu pro-
tivurječiti da se naplate od robe nađene u kući. Glava 305.
/cccv/, strana 167.
O siru i stoci, da se ne nose u druge gradove, Glava 310. /cccx/,
strana 170.
O tome da se zabranjeno meso i ono crknute životinje ne smiju
prodavati. Glava 324. /cccxxiv/, strana 178.
O Kotoraninu koji prodaje žito u svojoj kući. Glava 335.
/cccxxxv/, strana 183.
O pekarkama. Glava 342. /cccxlii/, strana 185.
O ispravama i poveljama donesenim od Vladara /protiv pravnog
običaja Grada/39. Glava 349. /cccxlix/, strana 189.
O stražarenju karavana noću i danju. Glava 369. /ccclxix/,
strana 202.
39 Naslov ove glave teksta latinskog originala Statuta glasi: “De cartis, et povellis
adductis a Dominatione contra consuetudinem Civitatis”. Naslov iste glave indeksa
latinskog originala kraći je i glasi: “De cartis, et povellis adductis a Dominatione”.
98 INDEKS
O našim građanima opljačkanim van našega grada. Glava 371.
/ccclxxi/, strana 203.
O kuririma. Glava 376. /ccclxxvi/, strana 206.
O opljačkanim građanima Kotora ili Distrikta. Glava 380.
/ccclxxx/, strana 208.
O našem građaninu koji je dao zaloge izvan našega grada. Glava
396. /cccxcvi/, strana 225.
O voskarima. Glava 407. /ccccvii/, strana 230.
O obućarima. Glava 409. /ccccix/, strana 230.
O pravnom običaju Župe Grbaljske i drugih predjela Komune.
020 || 021 Glava 419. /ccccxix/, strana 239. ||
O pravnim običajima zemljoradnika iz Grblja. Glava 424.
/ccccxxiv/, strana 242.
O prodavanju kreča. Glava 425. /ccccxxv/, strana 242.
O onima koji borave na dvoru i čine nekome štetu. Glava 426.
/ccccxxvi/, strana 243.
O crepovima ili opekama. Glava 428. /ccccxxviii/,
strana 246.
D
Dvije trećine Velikog vijeća treba da se saglase kod donošenja
neke nove statutarne odredbe ili kod ispravljanja ili dodava-
nja ili poništavanja. Glava 26. /xxvi40/, strana 20.
O zahtjevu da sinovi namire očev dug, dokazan ispravom. Glava
76. /lxxvi/, strana 44.
O potraživanju duga umrlih kada ne postoji isprava. Glava 78.
/lxxviii/, strana 45.

ORIGINALA 99
Dužnik41 koji nema odakle platiti, neka se uhvati lično. Glava
83. /lxxxiii/, strana 52.
O oštećenima izvan Grada. Glava 111. /cxi/, strana 71.
O diobi između oca i sinova prve žene. Glava 137. /cxxxvii/,
strana 82.
O diobi nasljeđa među braćom i o doznačivanju dijelova posli-
je diobe, a takođe i među sestrama. Glava 138. /cxxxviii/,
strana 83.
O diobi koju neko vrši među braćom42 i sinovima, da ne bude
njemu na štetu. Glava 140. /cxl/, strana 85.
O diobi nasljeđa među nasljednicima različitih žena. Glava 141.
/cxli/, strana 86.
O mirazu i prćiji. Glava 149. /cxlix43/, strana 89.
O darivanjima nevjeste preko miraza. Glava 152. /clii/,
strana 92.
O tome da ne važi darivanje klerika od strane njegovog oca ili
majke preko dijela. Glava 206. /ccvi/, strana 122.
O poklonu oca nezakonitim nasljednicima i o njegovoj vlasti
nad njima. Glava 210. /ccx/, strana 123. || 021 || 022
O poklonu oca sinu koji odlazi u samostan. Glava 211. /ccxi/,
strana 124.
O poklonu majke kćeri redovnici. Glava 213. /ccxiii/,
strana 125.
O razdiobi trgova i ulica u Gradu. Glava 230. /ccxxx/,
strana 135.
41 Naslov ove glave teksta latinskog originala Statuta glasi: “De aliquo non habente
unde possit solvere, quod capiatur in propria persona”. Naslov iste glave indeksa
latinskog originala glasi: “Debitor non habens unde solvere quod capiatur in
propria persona”.
42 U indeksu latinskog originala Statuta umjesto “patres”, kako je ispravno štampano
u tekstu latinskog originala Statuta, greškom stoji “fratres”.
43 U tekstu latinskog originala Statuta je štampana pogrešna glava rimskim brojem
CXLXI, umjesto CXLIX, kako je ispravno.
100 INDEKS
O braniteljima prodatih stvari. Glava 271. /cclxxi/, strana 151.
O kućama ili zemljištima položenim kao zalog ili datim u zakup.
Glava 273. /cclxxiii/, strana 152.
O kućama datim u najam ili o posjedima datim na obradu. Glava
275. /cclxxv/, strana 154.
O carinicima soli i carinicima Komore44, koliko treba da utroše
na izgradnju zidina. Glava 307. /cccvii/, strana 168.
O carini koju treba plaćati za izvjesne robe. Glava 318.
/cccxviii/, strana 175.
O dugu koji se traži od Komune45. Glava 354. /cccliv/,
strana 192.
O darivanju prava prevoza od strane Komune samostanu sv.
Đorđa. Glava 373. /ccclxxiii/, strana 205.
O carini Kotora koju treba plaćati komornicima Komune.46
Glava 385. /ccclxxxv/, strana 211.
O carini Kotora koju treba plaćati komornicima Komune.47
Glava 387. /ccclxxxvii/, strana 214.
O carini za popravke /rečenog/48 našeg grada. Glava 389.
/ccclxxxix/, strana 215.
44 Naslov ove glave teksta latinskog originala Statuta glasi: “De duanariis salis, et
duanariis Camerae quantum expenderi debeans in laborario murorum”. U indeksu
latinskog originala Statuta tekst naslova glave je skraćen i glasi: “De Doanariis
salis, et doanariis Camerae”.
45 Naslov ove glave teksta latinskog originala Statuta glasi: “De debito querendo
super Comite”. U naslovu iste glave indeksa latinskog originala stoji ispravno:
“De Debito querendo super Communitate”.
46 Naslov ove glave latinskog teksta i indeksa originala istovjetan je sa naslovom
glave CCCLXXXVII (strana originala 214), ali se radi o dvije sadržajno
različite glave.
47 ��
Naslov ove glave latinskog teksta i indeksa originala istovjetan je sa naslovom gla-
ve CCCLXXXV (strana originala 211), ali se radi o dvije sadržajno različite glave
48 Naslov ove glave teksta latinskog originala Statuta glasi: “De doana pro reparatione
dictæ Civitatis nostrae”. U naslovu glave indeksa latinskog originala je ispuštena
riječ “rečenog” (dictæ) pa ona glasi: “De Doana pro reparatione nostrae civitatis”.
ORIGINALA 101
E
O izboru četiri sudska advokata. Glava 4. /iv/, strana 4.
O izboru svih službenika, a najprije carinika soli. Glava 5. /v/,
strana 5.
O izboru sudskih advokata. Glava 6. /vi/, strana 6.
O izboru komornika. Glava 7. /vii/, strana 6.
O izboru Kneza Slovena. Glava 8. /viii/, strana 7. || 022 || 023
O izboru auditora notarskih isprava. Glava 9. /ix/, strana 7.
O izboru carinika /vina/49. Glava 10. /x/, strana 7.
O izboru službenika za zidine. Glava 11. /xi/, strana 8.
O izboru justicijara i o njihovoj službi. Glava 12. /xii/, strana 8.
O izboru i službi Male kurije. Glava 13. /xiii/, strana 9.
O izboru kovničara. Glava 14. /xiv/, strana 10.
O izboru prokuratora nad poslovima Komune. Glava 15. /xv/,
strana 10.
O izboru prokuratora za osobe koje su umrle bez testamenta.
Glava 17. /xvii50/, strana 1051.
O izboru procjenitelja šteta. Glava 17. /XVII/, strana 1052.
O izboru prokuratora samostana i crkve sv. Tripuna. Glava 18.
/xviii/, strana 1053.
49 Naslov ove glave teksta latinskog originala Statuta glasi: “De electione Gabella-
riorum vini”, dok je u indeksu latinskog originala Statuta on skraćen, ispuštena je
riječ “vini”, pa glasi: “De electione Gabellariorum”.
50 U indeksu latinskog originala Statuta je štampan pogrešan broj naslova glave
teksta latinskog originala arapskim brojem 17, umjesto 16, kako je ispravno.
51 U indeksu latinskog originala Statuta je štampana pogrešna strana naslova glave
teksta latinskog originala sa riječcom “ibid.” koja se odnosi na 10. stranu, a treba 11,
kako je ispravno.
kako je ispravno.
kako je ispravno.
102 INDEKS
O izboru crkvenjaka Sv. Tripuna. Glava 19. /xix/, strana 12.
O izboru ili postavljanju vikara ili54 riparijusa. Glava 20. /xx/,
strana 12.
O izboru onih koji iznalaze i hvataju stoku koja van Grada pase
po posjedima. Glava 21. /xxi/, strana 13.
O onome koji bi tukao vikara. Glava 85. /lxxxv/, strana 52.
O onome koji bi tukao riparijusa. Glava 86. /lxxxvi/,
strana 53.
O izboru, plati i službi Kneza Slovena. Glava 175. /clxxv/,
strana 105.
O epitropima onih koji ostavljaju nepunoljetne nasljednike.
Glava 189. /clxxxix/ strana 113.
O građenju uz zid Komune. Glava 237. /ccxxxvii/,
strana 137.
O postupku sa ispravama drugih sudova i ispravama koje treba
sačiniti za drugi sud. Glava 360. /ccclx/, strana 197.
O tome da Gospodin biskup ne može presuđivati svjetovnjaci-
ma bez zakletih sudija Grada. Glava 421. /ccccxxi/,
023 || 024 strana 241. ||
E
55
O sinu pozvanom na parnicu u odsustvu oca. Glava 73. /lxxiii/,

strana 43.
O onima koji spravljaju otrove. Glava 101. /ci/, strana 62.
O ukradenoj stvari nađenoj kod nekoga. Glava 103. /ciii/,
strana 63.
54 Naslov ove glave teksta latinskog originala Statuta glasi: “De electione, vel con-
stitutione Vicarii, et Ripariorum”. U naslovu glave indeksa latinskog originala je
umjesto tačnog “et”, upisano “vel” (ili).
55 U indeksu latinskog originala Statuta je štampano pogrešno ponovljeno slovo E,
umjesto F, kako je ispravno.
ORIGINALA 103
O krađama počinjemim u Gradu i Distriktu Kotora. Glava 107.
/cvii/, strana 64.
Da nijedan stranac ne može biti izabran za opata neke crkve.
Glava 123. /cxxiii56/, strana 78.
O vjeri koja treba da se poklanja svjedocima. Glava 134.
/cxxxiv/, strana 81.
O izvođenju lažnih svjedoka. Glava 136. /cxxxvi/, strana 82.
Da kćeri udate s mirazom nemaju nikakva prava nad ostatkom.
Glava 147. /cxlvii/, strana 88.
O bratu ili braći koji ulažu miraze u trgovačko društvo s ostalom
braćom. Glava 158. /clviii/, strana 94.
O braći koja zajedno žive i ulažu miraze svojih žena u zajednicu.
Glava 159. /clix/, strana 95.
O kovačima. Glava 178. /clxxviii/, strana 107.
O tome da stranci ne mogu kupovati mrs ili namirnice. Glava
180. /clxxx/, strana 107.
O formi testamenata u Gradu. Glava 183. /clxxxiii/,
strana 109.
O nepodijeljenoj braći koja mogu sačiniti testament. Glava 192.
/cxcii/, strana 114.
O formi testamenta oženjenog sina. Glava 193. /cxciii/,
strana 115.
O slobodnom čovjeku koji oženi robinju bez saglasnosti gospo-
dara. Glava 219. /ccxix/, strana 130.
O prozorima i balkonima. Glava 238. /ccxxxviii/,
strana 137.
O temeljima nađenim pod zemljom. Glava 239. /ccxxxix/,
strana 138.
56 U indeksu latinskog originala Statuta je štampana pogrešna glava teksta originala

arapskim brojem 123, umjesto 124, kako je ispravno.
104 INDEKS
O temeljima izvan gradskog zida kraj mora i rijeke. Glava 241.
024 || 025 /ccxli/, strana 138. ||
O onome ko sačini lažnu ispravu. Glava 291. /ccxci/, strana 161.
O neispravnosti mjera. Glava 331. /cccxxxi/, strana 181.
O voću za prodaju. Glava 348. /cccxlviii/, strana 189.
O Dubrovčanima. Glava 381. /ccclxxxi/, strana 209.
O diobi Župe Grbaljske. Glava 412. /ccccxii/, strana 232.
O naplati carine za trgovce strance. Glava 431. /ccccxxxi/,
strana 250.
G
O prigradnjama i kuhinjama. Glava 232. /ccxxxii/, strana 136.
O načinu kako treba kupovati žito i druge namirnice. Glava 333.
/cccxxxiii57/, strana 182.
O tome da se ne kupuju žito i druge namirnice. Glava 334.
/cccxxxiv/, strana 182.
O tome da se pšenica, odnosno žito, ne može prodavati sku-
plje od cijene koju je prvi /prodavač/58 odredio. Glava 397.
/cccxcvii/, strana 226.
H
O onima koji treba da izađu iz vijeća kada se službenici biraju
59
ili ulažu tužbe. Glava 3. /iii/, strana 4.
57 U indeksu latinskog originala Statuta je štampan pogrešan broj naslova glave

teksta latinskog originala arapskim brojem koji je sada nečitak jer je preko
njega rukom prepravljen u broj 333, kako je ispravno.
58 Naslov ove glave teksta latinskog originala Statuta glasi: “De grano, seu blado quod
non possit vendicarius quam primo venditor posuerit”. U naslovu glave indeksa
latinskog originala nedostaje riječ “venditor” (prodavač).
59 Naslov ove glave teksta latinskog originala Statuta glasi: “De iis pro qui debent
exire de consiliis per Officialibus, vel petitionibus faciendis”. U naslovu glave indeksa
latinskog originala početak formulacije je jasniji, i ona glasi: “De iis qui debent
exire de consiliis per Officialibus, vel petitionibus faciendis”.
ORIGINALA 105
O onima koji mogu biti u Velikom vijeću i da Velikog vijeća ne
može biti ako u njemu nema najmanje četrdeset vijećnika.
Glava 35. /xxxv/, strana 20.
O onima koji bi vrijeđali sudije ili Vijeće. Glava 41. /xli/,
strana 27.
O onima koji Sudu moraju da plaćaju troškove i četrdesetinu.
Glava 53. /liii/, strana 33.
O onima koji mogu da traže izuzeće sudije. Glava 61. /lxi/,
strana 36.
O onima koji Sud ne prihvataju. Glava 67. /lxvii/, strana 39.
O onima koji Sud ne mogu odbiti. Glava 68. /lxviii/,
strana 460.
O onima koji riječju ili djelom uvrijede sudije ili || notara pred 025 || 026
kojima imaju parnicu. Glava 84. /lxxxiv/, strana 52.
O onima koji bi uvrijedili neke dok imaju parnicu pred sudija-
ma. Glava 88. /lxxxviii/, strana 54.
O ubistvima. Glava 92. /lxxxxii/, strana 56.
O onima koji protiv drugih potežu oružje i udaraju noću ili
danju. Glava 93. /lxxxxiii/, strana 58.
O onima koji se kreću poslije trećeg zvonjenja. Glava 94.
/lxxxxiv/, strana 58.
O onima koji lome Križ ili pečat. Glava 96. /lxxxxvi/,
strana 59.
O onima koji napuštaju stražu i idu u krađu. Glava 108. /cviii/,
strana 67.
O onima koji prvi dižu ruku na nekoga. Glava 116. /cxvi/,
strana 75.
O onima koji ulaze u kuće drugih i povređuju ih. Glava 118.
/cxviii/, strana 76.
106 INDEKS
O onima koji tuku tuđe sluge ili sluškinje. Glava 120. /cxx/,
strana 77.
O onima koji odbijaju svjedočenje. Glava 127. /cxxvii/,
strana 80.
O nasljednicima prve žene koji nisu izuzeli majčin miraz za oče-
va života. Glava 156. /clvi/, strana 94.
O onima koji sprječavaju da žito dođe u grad Kotor. Glava 184.
/clxxxiv/, strana 109.
O onima koji stupaju u samostan ili neku crkvu. Glava 207.
/ccvii/, strana 122.
O nasljednicima koji se rode od robinje. Glava 217. /ccxvi61/,
strana 129.
O onima koji istjeraju iz kuće robove ili robinje. Glava 222.
/ccxxii/, strana 131.
O ljudima koji dolaze da stanuju u gradu Kotoru. Glava 225.
/ccxxv/, strana 132.
O nasljednicima nekog prodavca da ne mogu ponovo otkupiti
026 || 027 taj posjed. Glava 262. /cclxii/, strana 147. ||
O onima koji prodaju svoje posjede i žele da stanuju van Grada.
Glava 266. /cclxvi/, strana 149.
O onima koji bi za tuđu imovinu rekli da je njihova. Glava 272.
/cclxxii/, strana 152.
O onima koji nekom daju zemljište da napravi kuću. Glava /274. /
cclxxiiii62, strana 153.
O onima koji su odredili neku cijenu nekom radniku za posao.
Glava 280. /cclxxx/, strana 156.
O onima koji su nekome dali punomoć za svoju ispravu. Glava
296. /ccxcvi/, strana 163.
CCXVI, umjesto CCXVII, kako je ispravno.
62 U indeksu latinskog originala Statuta je štampan broj ove glave teksta latinskog
originala rimskim, umjesto uobičajenim, arapskim brojem.
ORIGINALA 107
O onima koji su držali trgove da plaćaju carinu. Glava 315.
/cccxv/, strana 17363.
O onima koji su držali trgove u ime Vladara /da ne mogu druge
pozivati u svoje društvo/64. Glava 316. /cccxvi/, strana 174.
O onima koji su dovozili vino iz drugih krajeva u Brskovo. Glava
339. /cccxxxix/, strana 184.
O tome da se ne mogu uznemiravati oni koji su posjede držali
deset godina, ili će ih posjedovati tokom dvije godine. Glava
375. /ccclxxv/, strana 206.
O onima koji uzimaju barke, cole, gondole /i londre/65 mimo
volje vlasnika. Glava 383. /ccclxxxiii/, strana 210.
O onima koji dovode prognanike. Glava 399. /cccxcix/,
strana 227.
O onima koji idu u piratske akcije sa Omišanima. Glava 401.
/cccci/, strana 228.
O onima koji dolaze na svečanost Sv. Trupuna. Glava 404.
/cccciv/, strana 229.
O onima koji prazne bačve. Glava 408. /ccccviii/, strana 230.
O kmetovima Župe da ne nose ribe Gospodinu Kralju. Glava
416. /ccccxvi/, strana 237. || 027 || 028
O kmetovima Bijele, Ledenica i Kruševica. Glava 423.
/ccccxxiii/, strana 241.
63 U tekstu latinskog originala Statuta je štampana pogrešno, dva puta ponovljena

ova ista glava i strana teksta latinskog originala pa je ona jednostavno u ovom
prevodu, zbog moguće zabune, izostavljena.
64 Naslov ove glave teksta latinskog originala Statuta glasi: “De iis qui tenuerunt
mercata pro parte Dominationis, quod non possint vocare facere alios in societatem
secum”. Naslov iste glave indeksa latinskog originala kraći je i glasi: “De iis qui
tenuerunt mercata pro parte Dominationis”.
65 U ovoj glavi teksta latinskog originala Statuta, na ovom mjestu, naveden je
i tip broda “londra”, dok je u indeksu latinskog originala navođenje broda
“londra” izostalo.
108 INDEKS
I
Da sudije u vrijeme svog službovanja ne mogu traziti vođenje
parnice. Glava 44. /xliv/, strana 29.
Da sudije ne mogu presudom, bez parnice, izdavati ispravu o
nečijem dugu. Glava 45. /xlv/, strana 29.
O sudijama koji treba da sude svima po Statutu, kako građanima
tako strancima. Glava 48. /xlviii/, strana 31.
O raznim suđenjima živim i mrtvim osobama. Glava 50. /l/,
strana 31.
Da sudije ne troše ništa bez dozvole vijećnika. Glava 52. /lii/,
strana 3366.
O sudijama i drugim službenicima koji odlaze van Grada, da se
drugi izaberu. Glava 55. /lv/, strana 34.
O sudijama izuzetim u slučajevima srodstva. Glava 56. /lvi/,
strana 34.
O sudijama arbitrima. Glava 65. /lxv/, strana 38.
O onome koji potegne nož a ne udari. Glava 90. /lxxxx/,
strana 55.
O uvredi koja se nekome nanese. Glava 115. /cxv/, strana 75.
Da se ne daje zajam opatu. Glava 285. /cclxxxv/, strana 159.
Kako se ima sačiniti isprava o zaduženju. Glava 287.
/cclxxxvii/, strana 159.
O onima koji su davali na kredit. Glava 301. /ccci/, strana 16567.
O prihodima Komune od klanice. Glava 320. /cccxx/,
strana 176.
O tome da se sudija i auditor potpisuju na ispravama, inače
/ove/ nisu valjane. Glava 386. /ccclxxxvi/, strana 214.
O suđenjima i apelacijama. Glava 390. /cccxc/, strana 217.
66 U indeksu latinskog originala je štampana nečitka strana teksta latinskog originala
arapskim brojem preko kojeg je rukom ispisan broj 33, kako je ispravno.
originala arapskim brojem 165, umjesto 166, kako je ispravno.
ORIGINALA 109
O tome da se isprave sačinjene u Kotoru od strane notara od
vremena đakona Mihe Gige notara, ne mogu obarati || svje-
docima. Glava 393. /cccxciii/, strana 223. 028 || 029
O nečistoći koja se baca na ulicu. Glava 406. /ccccvi/,
strana 230.
O tome da se sudije i vijećnici ne miješaju u sporove biskupa
i Kaptola, niti da ih notar zapisuje. Glava 420. /ccccxx/,
strana 240.
L
O tome da nema dijeljenja pravde tokom mjeseca avgusta sve do
svečanosti Sv. Mihaila. Glava 49. /xlix/, strana 31.
O drvima, daskama, gredama, /vrbovom/ pruću, daščicama
/šindrama/ i drugim stvarima te vrste. Glava 215. /ccxv/,
strana 128.68
Da niko ne može izvoziti drva iz našeg grada ili njegovog Dis-
trikta. Glava 216. /ccxvi/, strana 128.
O drvenoj gradnji. Glava 245. /ccxlv/, strana 139.
O građenju obavljenom na nekom posjedu unutar ili izvan Gra-
da, da ne može škoditi pravu nekoga ko je nepunoljetan.
Glava 269. /cclxix/, strana 150.
O drvima, daskama, gredama, /vrbovom/ pruću, dašćicama
/šindrama/ /i drugim stvarima te vrste/69. Glava 345.
/cccxlv70/, strana 187.
68 I u tekstu i u indeksu latinskog originala ponovljen je isti naslov ove glave. Tekst
latinskog originala glave CCXV istovjetan je sa glavom CCCXLV.
69 Naslov ove glave teksta latinskog originala Statuta glasi: “De lignaminibus, tabulis,
genestris, salicibus, sclamgis, et aliis huiusmodi”. U naslovu iste glave indeksa
latinskog originala nedostaje završni dio: “...et aliis huiusmodi”.
70 I u tekstu i u indeksu latinskog originala ponovljen je dva puta isti naslov ove
glave. Tekst latinskog originala glave CCXV istovjetan je sa glavom CCCXLV
(strane originala 128 i 187).
110 INDEKS
M
O udovici pozvanoj na parnicu. Glava 71. /lxxi/, strana 42.
O ženi pozvanoj na parnicu a ima muža. Glava 72. /lxxii/, stra-
na 42.
O načinu polaganja zakletve o posjedima u Gradu i izvan Grada.
Glava 122. /cxxii/, strana 77.
Da žena ne može biti svjedok. Glava 130. /cxxx/, strana 80.
029 || 030 O ženama udatim s mirazom, koje stvari || treba da naslijede.
Glava 148. /cxlviii/, strana 88.
Da žena ne može jamčiti svojim mirazom. Glava 153. /cliii/,
strana 92.
O ženi koja ima nasljednike od više muževa. Glava 167. /clxvii/,
strana 100.
O ženi koja uzima drugog muža a zadržava sebi miraz. Glava
170. /clxx/, strana 103.
O ženi koja neće da posjeduje muževljevu postelju. Glava 196.
/cxcvi/, strana 117.
O komunalnom zidu. Glava 236. /ccxxxvi/, strana 137.
O starim i ruševnim zidovima. Glava 243. /ccxliii/, stra-
na 138.
O suhomeđinama, jarkovima i plotovima. Glava 251. /ccli/,
strana 141.
Da majka ne smije prisvojiti dobra svojih sinova. Glava 277.
/cclxxvii/, strana 155.
O načinu kako notari Grada imaju sačiniti isprave. Glava 286.
/cclxxxvi/, strana 159.
O trgovcima koji se nalaze izvan Grada i sklapaju kakav ugovor.
Glava 306. /cccvi/, strana 168.
ORIGINALA 111
O trgu soli, da niko ne može prodavati so /skuplje nego uobi-
čajeno bez saglasnosti Komune71/. Glava 308. /cccviii/,
strana 169.
O trgu soli, da niko ne prodaje so osim u Gradu /Kotoru/72 i
Risnu. Glava 309. /cccix/, strana 170.
O trgu soli u Budvi. Glava 311. /cccxi/, strana 171.
O mlinovima koje treba sagraditi u Župi Grbaljaskoj i na koji
način. Glava 313. /cccxiii/, strana 171.
O robama koje nose trgovci po Vladarevim trgovima, /kako tre-
ba plaćati carinu/73. Glava 317. /cccxvii/, strana 174.
74
//O mjerama za namirnice. Glava 322. /cccxxii/, strana 178.//
75
//O mjerama za vino, ulje i druge stvari. Glava 329. /cccxxix/,
strana 180.//
71 Naslov ove glave teksta latinskog originala Statuta glasi: “De mercato salis, quod
nullus possit vendere salem carius solito sine voluntate Communis”. U naslovu iste
glave indeksa latinskog originala nedostaje završni dio: “...carius solito sine
voluntate Communis”.
72 Naslov ove glave teksta latinskog originala Statuta glasi: “De mercato salis: quod
nullus vendat salem nisi in Civitatem Cathari et in Reseno”. U naslovu ove glave
indeksa latinskog originala Statuta ispušten je navod grada Kotora i on glasi:
“De mercato salis, quod nullus vendat salem, nisi in Civitate, et in Resereno”.
73 Naslov ove glave teksta latinskog originala Statuta glasi: “De mercationibus, quas
portant mercatores per mercata Dominationis, qualiter esset solvenda doana”. U
naslovu iste glave indeksa latinskog originala nedostaje završni dio: “..., qualiter
esset solvenda doana” i on glasi: “De mercationibus, quas portant mercatores per
mercata Dominationis”.
74 U indeksu latinskog originala na ovom mjestu izostavljen je naslov glave latinskog
originala Statuta koja glasi: “De mensuris victualium“ - “O mjerama za namirnice”,
glava CCCXXII, strana 178. U samom tekstu latinskog originala Statuta sve to
uredno postoji. Ova glava je po naslovu, ali ne i po sadržaju, ista kao i glava koja
glasi: “De mensuris victualium“ - “O mjerama za namirnice”, glava CCCXXX,
strana 180.
75 U indeksu latinskog originala na ovom mjestu izostavljen je naslov glave latinskog
originala Statuta koji glasi: “��
De mensuris vini, et olei, et aliarum rerum“ - “��
��
O mje-
rama za vino, ulje i druge stvari”, glava CCCXXIX, strana 180. U samom tekstu
latinskog originala Statuta sve to uredno postoji.
112 INDEKS
O mjerama za namirnice.76 Glava 330. /cccxxx/, strana 180.
O vinu pomiješanom sa medom. Glava 340. /cccxl/, stra-
na 185.
O mlinarima. Glava 341. /cccxli/, strana 185.
O majstorima bačvarima. Glava 343. /cccxliii/, strana 186.
O ženama pozvanim na Sud. Glava 388. /ccclxxxviii/, stra-
030 || 031 na 215. ||
O ženi udovici, da bez isprave ne odgovara za dobra svoga muža.
Glava 392. /cccxcii/, strana 222.
O Metohiji sv. Mihaila. Glava 403. /cccciii/, strana 228.
O čistoći Grada. Glava 405. /ccccv/, strana 229.
O čistoći bunara. Glava 411. /ccccxi/, strana 232.
N
/Da niko ne traži da bude zamjenik Kneza. Glava 24. /xxiv/,
77
strana 14./
O poslanicima ili ambasadorima Komune. Glava 42. /xlii/,
strana 27.
O notaru da zasjeda sa sudijama. Glava 47. /xlvii/, strana 30.
O pripadniku vlastele uzrasta četrnaest godina koji počini neki
prestup. Glava 87. /lxxxvii/, strana 53.
Da niko ko ima braću ili neudate sestre ne može sačiniti ispra-
vu osim na račun svog dijela. Glava 173. /clxxiii/,
strana 104.
76 U indeksu latinskog originala je pod naslovom “De mensuris victualium” navedena

samo glava CCCXXX, ali je potpuno izostavljena glava CCCXXII koja ima isti
navedeni naslov, ali ne i tekst. U samom tekstu latinskog originala Statuta sve to
uredno postoji.
77 U indeksu latinskog originala je na ovom mjestu izostavljen naslov jedne glave
teksta latinskog originala Statuta koja glasi: “De nullus intromittat se esse Vice
Comitem” - “Da niko ne traži da bude zamjenik kneza”, glava XXIV, strana 14.
U samom tekstu latinskog originala Statuta sve to uredno postoji.
ORIGINALA 113
Da niko ne šalje roba ili robinju Vladaru da ih otkupi. Glava 223.
/ccxxiii/, strana 131.
Da niko ne može preuzeti tuđeg posadnika obmanjujući ispra-
vom. Glava 224. /ccxxiv/, strana 132.
Da se niko ne usudi primiti ili držati tuđeg posadnika. Glava
227. /ccxxvii/, strana 134.
Da niko ne može nekog čovjeka izvesti iz Grada da bi ga smjestio
na selo. Glava 228. /ccxxviii/, strana 134.
Da nijedan posadnik nema vinograd na odrinama. Glava 282.
/cclxxxii/, strana 157.
Da niko ne može notaru osporiti neku ispravu. Glava 289.
/cclxxxix/, strana 160.
Da niko nije slobodan od dažbina78 /i carine Komune/. Glava
319. /cccxix/, strana 175.
Da niko ne može drva izvoziti iz našega grada79 /ili njegovog
Distrikta/. Glava 346. /cccxlvi/, strana 187.
Da niko ne može dati drugog građanina za kažnjavanje Gospo-
dinu || Kralju. Glava 350. /cccl/, strana 190. 031 || 032
Da Komuna nikoga ne pomaže novcem. Glava 359. /ccclix/,
strana 196.
O brodovima koji se daju u najam: galije, barkozije, /cole/, gon-
dole i /londre/80. Glava 378. /ccclxxviii/, strana 207.
O najmu za bure i mješine. Glava 384. /ccclxxxiv/, strana 211.
78 Naslov ove glave teksta latinskog originala Statuta glasi: “Quod nullus sit liber a
datiis, et doana Communitatis”. Naslov iste glave indeksa latinskog originala kraći
je i glasi: “Nullus sit liber a datiis etc”.
79 Naslov ove glave teksta latinskog originala Statuta glasi: “Quod nemo possit
lignamen extrahere de Civitate nostra, vel districtu eius”. Naslov iste glave indeksa
latinskog originala kraći je i glasi: “Nemo possit lignamen extrahere de civitate”.
80 Naslov ove glave teksta latinskog originala Statuta glasi: “De navibus naulizatis,
galeis, barcosis, zolis, gondolis, et londris”. Naslov iste glave indeksa latinskog origi-
nala kraći je jer među tipovima brodova nedostaju: cole i londre.
114 INDEKS
O tome da plemići Kotora ne uzimaju neplemenite žene i da
sinovi rođeni iz takvog braka budu lišeni službi i povlastica
Kotora. Glava 394. /cccxciv/, strana 224.
O tome da se nijedan naš građanin ne udružuje sa neprijateljima
Kotora. Glava 402. /ccccii/, strana 228.
O
Ko ima jednu službu ne može imati drugu. Glava 22. /xxii/,
strana 13.
O načinu biranja i izborima petnaest vijećnika Vijeća umolje-
nih, sudija, Malog vijeća i drugih službenika grada Kotora.
/1372, prvoga dana mjeseca novembra./81 Glava 39. /xxxix/,
strana 22.
O tome da se ulje ne prodaje za više od dva groša konatica. Glava
79. /clxxix/, strana 107.
O raspoređivanju imovine muža kad mu dođe smrtni čas. Glava
182. /clxxxii/, strana 108.
O tome kako ulje treba izvoziti iz Grada i Distrikta. Glava 326.
/cccxxvi/, strana 179.
O obavezi Kancelarije. Glava 365. /ccclxv/, strana 200.
Neka se sva trošarina, osim trošarine na vino, vraća Komuni.
032 || 033 Glava 427. /ccccxxvii/, strana 244. ||
P
O onima koji traže da budu u Velikom vijeću, pripadniku vlastele
grada Kotora. Glava 43. /xliii/, strana 28.
O kazni koja se odmah plaća za zločin. Glava 57. /lvii/,
strana 34.
81 U indeksa latinskog originala Statuta izostavljeno je datiranje donošenja ove
odluke. U samom tekstu latinskog originala sve to uredno postoji.
ORIGINALA 115
O parnicama između klerika i laika. Glava 75. /lxxv/,
strana 44.
O zastupnicima stranaca. Glava 77. /lxxvii/, strana 44.
O napasnicima koji udaraju toljagom, batinom ili kamenom.
Glava 89. /lxxxix/, strana 54.
O dječaku koji učini kakav prestup. Glava 99. /lxxxxix/,
strana 60.
O notornim lopovima. Glava 105. /cv/, strana 64.
O onima koji čupaju bradu. Glava 112. /cxii/, strana 74.
O ocu koji hoće da podijeli svoja dobra među sinove prve i po-
sljednje žene. Glava 139. /cxxxix/, strana 85.
Da otac može prije kćeri udavati nego sinove ženiti. Glava 142.
/cxlii/, strana 86.
Da otac može udavati kćeri iako sinovi tome protivrječe. Glava
143. /cxliii/, strana 86.
Iz kojih razloga može otac razbaštiniti sina. Glava 144. /cxliiii/,
strana 87.
Da je otac dužan prvo udati kćeri prve žene. Glava 145. /cxlv/,
strana 87.
O ocu koji prima miraze sinova. Glava 157. /clvii/, strana 94.
O ocu koji ima nepunoljetne nasljednike a hoće da otuđi nešto
od miraza. Glava 161. /clxi/, strana 96.
O mirazu žene koja je imala više muževa. Glava 164. /clxiv/,
strana 98.
O patronatu82 nad crkvama. Glava 168. /clxviii/, strana 100.
Da su svećenici, fratri, monahinje i drugi redovnici dužni da
pokažu sve isprave i prava crkava. Glava 169. /clxix/, strana
101. || 033 || 034
82 Iako je i u indeksu latinskog originala Statuta naslov ove glave “De patrimonio
Ecclesiarum”, po sadržaju i smislu samog njenog teksta latinskog originalu, ona
bi trebalo da glasi: “De patronatu Ecclesiaru”, što odgovara prevodu.
116 INDEKS
O djevojci koja sačini ispravu, da nije valjana. Glava 172.
/ccxxi83/, strana 10384.
O ugovorima koje međusobno sklapaju punoljetne sestre. Glava
176. /clxxvi/, strana 105.
O tome da otac ima svaku vlast da raspolaže svojim dobrima.
Glava 185. /clxxxv/, strana 110.
O ovlašćenju epitropa. Glava 188. /clxxxviii/, strana 112.
O vlasti žene koja posjeduje postelju koja neće da stanuje sa ože-
njenim sinom. Glava 195. /cxcv/, strana 116.
O zalogu muža i žene za miraz. Glava 198. /cxcviii/, strana 118.
O vlasti koju majka ima nad sinovima. Glava 199. /cxcix/,
strana 119.
O vlasti roditelja nad sinovima i kćerima. Glava 200. /cc/,
strana 119.
O ovlašćenju roditelja da nekoga posine. Glava 201. /cci/,
strana 120.
O ocu koji ne želi da stanuje sa oženjenim sinovima. Glava 202.
/ccii/, strana 120.
O vlasti oca da ženi sinove. Glava 203. /cciii/, strana 121.
O ocu koji hoće da otpusti jednog od sinova oženjenog ili više
njih, a drugog da zadrži. Glava 204. /cciiii/, strana 121.
O ugovoru koji se uzajamno sklopi među braćom i sestrama koji
odlaze u samostan. Glava 208. /ccviii/, strana 123.
Da su otac ili majka dužni prema svojoj volji, pomoći nečim
kćeri koja ide u samostan. Glava 209. /ccix/, strana 123.
O polovnicima vinograda. Glava 213. /ccxiii85/, strana 125.
83 U tekstu latinskog originala Statuta je štampan pogrešan rimski broj glave

CCXXI umjesto rimskog broja CLXXII, kako je ispravno.
84 U indeksu latinskog originala Statuta je štampana nečitka strana originala arap-
skim brojem (broj 105?) preko kojeg je rukom ispisan broj 103, kako je ispravno.
85 ��
U indeksu latinskog originala Statuta je štampan pogrešan broj glave teksta latin-
skog originala arapskim brojem 213, umjesto 214, kako je ispravno.
ORIGINALA 117
O posadnicima koji dolaze u Grad da stanuju. Glava 229.
/ccxxix/, strana 134.
O pravljenju vrata konobe. Glava 240. /ccxl/, strana 138.
O tome da se vrata ne otvaraju na strani mora ili rijeke. Glava
242. /ccxlii/, strana 138.
O drvenoj pregradi između dvije kuće, kada se zida kamenom.
Glava 246. /ccxlvi/, strana 139. || 034 || 035
O posjedima u Gradu koji se prodaju i posjeduju. Glava 257.
/cclvii/, strana 143.
O posjedima izvan Grada koji se prodaju. Glava 259. /cclix/,
strana 145.
O tome da se ne odgovara za posjed koji se drži dvije godine.
Glava 265. /cclxv/, strana 148.
O ribarima. Glava 325. /cccxxv/, strana 179.
O tome da se mrs ne izvozi iz Grada. Glava 327. /cccxxvii/,
strana 180.
O tegovima. Glava 328. /cccxxviii/, strana 180.
O tome da se ne kupuje biskupov dio ribolova. Glava 332.
/cccxxxii/, strana 182.
O određivanju porote. Glava 351. /cccli/, strana 191.
O tome da se jemstva ne daju Vladaru. Glava 353. /cccliii/,
strana 192.
O potraživanju iznijetom u Vijeću. Glava 355. /ccclv/,
strana 193.
O molbi za zatvorenike. Glava 356. /ccclvi/, strana 193.
O kaznama ili globama koje se ne opraštaju. Glava 357.
/ccclvii/, strana 193.
O prevozu od “Maligna” i od “Magarčeve kazne”. Glava 374.
/ccclxxiv/, strana 205.
O zaštićenim predmetima i djelima u Sv. Tripunu. Glava 382.
/ccclxxxii/, strana 210.
118 INDEKS
O nametanju zaloga na naš grad. Glava 395. /cccxcv/,
strana 225.
O izdaji svoje domovine. Glava 398. /cccxcviii/, strana 227.
O piratima. Glava 400. /cccc/, strana 227.
O tome da se ne podnose zahtjevi na nečiju štetu. Glava 410.
/ccccx/, strana 231.
O kaznama ili globama koje presuđuju sudije Župe. Glava 417.
/ccccxvii/, strana 238.
O tome da se posjedi i dobra Sv. Đorđa ne otuđuju. Glava 434.
/ccccxxxiv/, strana 254.
Neka se posjedi crkava i samostana Kotora i Distrikta obilaze
od strane delegiranih službenika poslije svečanosti Sv. Đor-
đa. Glava 437. /ccccxxxvii/, strana 263.
Privilegija granica Komune i grada Kotora. Glava 440.
035 || 036 /ccccxl/, strana 270. ||
Q
O četrdesetini koja se ima plaćati u sporu oko naplate duga.
Glava 54. /liv/, strana 33.
O knjigama službenika koje treba čuvati u Kancelariji. Glava
370. /ccclxx/, strana 202.
R
O kneževoj upravi, plati i djelokrugu njegovog rada. Glava 40.
/xl/, strana 24.
O založenim stvarima. Glava 81. /lxxxi/, strana 50.
O razbojnicima na cestama86 /izvan Grada/. Glava 98.
/lxxxxviii/, strana 59.
86 Naslov ove glave teksta latinskog originala Statuta glasi: “De robatoribus stratarum
extra Civitatem”. Naslov iste glave indeksa latinskog originala kraći je i glasi:
“De robatoribus stratarum”.
ORIGINALA 119
O stvarima pod sumnjom da su ukradene. Glava 102. /cii/,
strana 63.
O stvarima datim u zalog vlasnicima dućana, krčmarima ili tr-
govcima. Glava 104. /civ/, strana 64.
O izmjenama na krovu. Glava 235. /ccxxxv/, strana 137.
O stvarima prodatim sa nekom obavezom. Glava 267.
/cclxvii/, strana 149.
O stvarima koje treba da se prodaju u određenom roku a nose
obavezu prema drugima. Glava 268. /cclxviii/, strana 149.
O stvarima datim u miraz a vezanim obavezom prema drugom.
Glava 270. /cclxx/, strana 151.
O stvarima primljenim na obradu, na rizik ili na poček. Glava
283. /cclxxxiii/, strana 158.
O rogacijama. Glava 372. /ccclxxii/, strana 204.
O Rektorima Župe Grbaljske. Glava 414. /ccccxiv/, strana 236.
O onima koji provaljuju zatvor Komune. Glava 432.
/ccccxxxii/, strana 251.
S
O zakletvi Kneza. Glava 26. /xxvi/, strana 15.
O zakletvi sudije. Glava 27. /xxvii/, strana 15.
O zakletvi vijećnika. Glava 28. /xxviii/, strana 17.
O zakletvi advokata. Glava 29. /xxix/, strana 17.
O zakletvi vikara ili riparijusa. Glava 30. /xxx/, strana 18.
O zakletvi poslanika koji se šalju Vladaru ili na druge strane.
Glava 31. /xxxi/, strana 18. || 036 || 037
O zakletvi carinika. Glava 32. /xxxii/, strana 18.
O zakletvi galijaša. Glava 33. /xxxiii/, strana 19.
O zakletvi kapetana karavana. Glava 34. /xxxiv/, strana 20.
O plati sudija. Glava 51. /li/, strana 32.
120 INDEKS
O izudaranim Slovenima ili Albancima. Glava 117. /cxvii/,
strana 75.
O slugama ili sluškinjama koji dignu ruku na svoje gospodare ili
gospodarice. Glava 119. /cxix/, strana 76.
O zakletvi koja se ima polagati o nekom posjedu sa ispravom ili
bez isprave. Glava 121. /cxxi/, strana 77.
O neudatim sestrama koje poslije očeve smrti ostaju sa braćom.
Glava 146. /cxlvi/, strana 87.
O sestrama sirotama koje među sobom sklope ugovor. Glava 171.
/clxxi/, strana 103.
O drugoj ženi koja ima nasljednike sa mužem. Glava 205.
/ccv/, strana 121.
O robovima koji ožene slobodnu ženu bez dozvole svojih gos-
podara. Glava 218. /ccxviii/, strana 129.
O oslobođenicima, robovima i robinjama. Glava 220. /ccxx/,
strana 130.
O robovima bjeguncima. Glava 221. /ccxxi/, strana 130.
O terasama iznad krova. Glava 233. /ccxxxiii/, strana 136.
O ortacima koji su uzeli kredit, kako su dužni da ga plaćaju.
Glava 302. /cccii/, strana 166.
O soli koju smo dužni podijeliti među sobom. Glava 312.
/cccxii/, strana 171.
O daru karavana. Glava 366. /ccclxvi/, strana 201.
Da se ne grade skabe. Glava 377. /ccclxxvii/, strana 206.
O darivanju brodova ili /daru/ pilotima. Glava 379. /ccclxxix/,
strana 207.
O nasljeđivanjima dobara umrlih bez testamenta, kako treba
dosuđivati od strane Uprave pošto se prethodno izvrše
propisana oglašavanja. Glava 436. /ccccxxxvi/,
strana 260.
ORIGINALA 121
T
O vremenu kada sudije treba da sude. Glava 46. /xlvi/,
strana 30.
O krčmama u kojima se prodaje vino poslije trećeg || zvonjenja. 037 || 038
Glava 95. /lxxxxv/, strana 58.
O određivanju svjedoka. Glava 126. /cxxvi/, strana 79.
O neprihvatanju svjedočenja klerika. Glava 128. /cxxviii/,
strana 80.
O svjedočenju oca ili majke među djecom. Glava 129. /cxxix/,
strana 80.
Da svjedočenje pojedinca ne vrijedi. Glava 131. /cxxxi/,
strana 80.
Kako treba primati svjedoke. Glava 132. /cxxxii/, strana 81.
O svjedocima, koliko ih treba prihvatiti. Glava 133. /cxxxiii/,
strana 81.
Da ne treba prihvatati svjedočenje posadnika. Glava 135.
/cxxxv/, strana 82.
O testamentima sačinjenim izvan Grada. Glava 186. /clxxxvi/,
strana 111.
Da ne možemo davati u zalog niti prodavati crkvene dragocje-
nosti. Glava 260. /cclx/, strana 145.
O zemlji datoj drugome na obradu. Glava 279. /cclxxix/,
strana 156.
O zasađenoj zemlji koja se od strane drugog osporava. Glava
284. /cclxxxiv/, strana 158.
O krčmarima. Glava 347. /cccxlvii/, strana 188.
O karavanima koji idu u Brskovo ili u druge krajeve Sklavonije87
/Srbije/. Glava 362. /ccclxii/, strana 199.
87 Naslov ove glave teksta latinskog originala Statuta glasi: “De turmis euntibus ad
Brisconiam, vel alias partes Sclavoniae”. Naslov iste glave indeksa latinskog origina-
la kraći je i glasi: “De turmis euntibus ad Brisconiam, vel alias partes”.
122 INDEKS
O karavanu koji prelazi rijeku. Glava 364. /ccclxiv/,
strana 200.
O opljačkanim karavanima građana. Glava 368. /ccclxviii/,
strana 202.
O tome da se ne mogu dati u zalog ili prodati ili dati u zakup
zemlje Grblja, Ledenica i Sv. Petra. Glava 415. /ccccxv/,
strana 237.
O tome da se ne mogu zasađivati zemljišta Metohije, Sv. Petra,
Kruševica i Ledenica. Glava 422. /ccccxxii/, strana 241.
O zemljama u Grblju prodatim, darovanim, otuđenim ili zalo-
ženim ili zamijenjenim. Glava 433. /ccccxxxiii/, strana 253.
O testamentima i konačnim uputstvima izvršiocima testamenta.
Glava 435. /ccccxxxv/, strana 255.
V
Da se prodaja, zalaganje, /otuđenje/88, darivanje ili trajno ili pri-
038 || 039 vremeno dodjeljivanje nekome || trošarine, carine ili posjeda
naše Komune, ne može obaviti, osim odlukom većine Veli-
kog vijeća. Glava 38. /xxxviii/, strana 22.
O onome koji je pozvan na Sud a nalazi se na putu. Glava 69.
/lxix/, strana 41.
O pozvanima pred Sud povodom onih stvari koje se odnose na
predstojeće putovanje. Glava 70. /lxx/, strana 42.
O vinogradima posječenim od strane građana nekom drugom
građaninu. Glava 82. /lxxxii/, strana 51.
O silovanju žena. Glava 100. /c/, strana 60.
88 Naslov ove glave teksta latinskog originala Statuta glasi: “��

Quod venditio, oppigno-
ratio, alienatio, donatio, aut concessio perpetuo, vel ad tempus fienda alicui de aliqua
gabella, doana, vel possessione nostri Communis fieri non possit salvo quem per ma-
iorem partem Maioris Consilii”. Naslov iste glave indeksa latinskog originala kraći
je i glasi: “Venditio, oppignoratio, donatio, aut concessio perpetuo, vel ad tempus
fienda alicui de aliqua gabella, doana, vel possessione nostri Communis, quod
fieri non possit, salvo quod per maiorem partem maioris Consilii”.
ORIGINALA 123
O vinogradima i stablima posječenim od stranaca. Glava 110.
/cx/, strana 70.
O posječenim vinogradima posadnika. Glava 114. /cxiv/,
strana 74.
O vlaštacima i ropskom rodu, koji bi digli ruku na vlastelu. Gla-
va 125. /cxxv/, strana 79.
O odjeći nevjesta. Glava 150. /cl/, strana 90.
O mužu koji je za miraz primio nekretnine i na njima obavio
radove. Glava 154. /cliv/, strana 92.
O mužu koji je uzeo drugu ženu i utrošio nešto na stvari njenog
miraza. Glava 155. /clv/, strana 93.
O zabrani ocu od strane nasljednika prve žene. Glava 160. /clx/,
strana 96.
O mužu koji ima kćeri od više žena i udaje kćerku od prve. Glava
162. /clxii/, strana 97.
O mužu koji ima nasljednike od prve, a uzima drugu ženu. Glava
163. /clxiii/, strana 98.
O ženi drugog muža koja ima nasljednike od prvog. Glava 165.
/clxv/, strana 99.
O ženi drugog muža koja nema nasljednike od prvog. Glava 166.
/clxvi/, strana 100.
O umobolnima da ne mogu sačiniti ispravu. Glava 174.
/clxxix89/, strana 104.
O prodajama koje vrše epitropi. Glava 190. /cxc/, strana 113.
O udovici koja ima maloljetne sinove. Glava 191. /cxci/,
strana 114.
O ženi koja posjeduje postelju poslije smrti svoga muža /1320/90.
|| Glava 194. /cxciv/, strana 115. 039 || 040
89 U tekstu latinskog originala Statuta je štampan pogrešan rimski broj glave

CLXXIX umjesto rimskog broja CLXXIV, kako je ispravno.
90 ��
U naslovu latinskog originala Statuta je štampana i godina, što je u indeksu latin-
skog originala izostavljeno.
124 INDEKS
O supruzi koja nema sinove i ne želi da posjeduje postelju već
hoće da izuzme svoj miraz. Glava 197. /cxcvii/, strana 117.
O kmetovima naših građana koji dolaze da stanuju u Gradu, da
se mogu izvesti. Glava 234. /ccxxxiiii/, strana 136.
O javnim putevima između vinograda i obradivih zemljišta. Gla-
va 247. /ccxlvii/, strana 140.
O putevima izvan našeg grada da budu od šest lakata. Glava 248.
/ccxlviii/, strana 140.
O putevima među vinogradima. Glava 249. /ccxlix/,
strana 141.
O vinogradima i zemljama koje se pružaju uz brdo. Glava 153.
/ccliii/, strana 142.
O graničnom prostoru između vinograda. Glava 254. /ccliv/,
strana 142.
O vinogradima ili zemljama koje dobijaju vodu odozgo. Glava
255. /cclv/, strana 142.
O prodaji sopstvenog posjeda. Glava 261. /cclxi/, strana 146.
O onima koji prodaju svoja dobra koja su nekom založena. Gla-
va 263. /cclxiii/, strana 147.
O prodaji zaloga. Glava 264. /cclxiv/, strana 147.
O vinogradu datom na obradu na dio. Glava 276. /cclxxvi/,
strana 154.
Da se ne zasađuju vinogradi na zemljama samostana crkve sv.
Đorđa. Glava 281. /cclxxxi/, strana 157.
O onima koji prodaju meso u kući. Glava 323. /cccxxiii/,
strana 178.
O tome da se vino ne dovozi izvana. Glava 337. /cccxxxvii/,
strana 183.
O vinu dovezenom izvana radi prodaje u našem Distriktu. Glava
338. /cccxxxviii/, strana 184.
ORIGINALA 125
O tome da se vino ne dovozi izvana. Glava 334. /cccxxxiv91/,
strana 186.
O onima koje Vladar poziva radi trgova. Glava 357. /ccclii/,
strana 191.
O onima koje Vladar pozove, da im se daju troškovi. Glava 358.
/ccclviii/, strana 195.
O zabrani sadnje vinograda na nekim mjestima. Glava 429.
/ccccxxix/, strana 247.
O zabrani sadnje vinograda na mjestima zabranjenim Statutom.
Glava 430. /ccccxxx/, strana 24892.
Z
O Župi Grbaljskoj, Bijeloj, Ledenicama i drugim raznim predje-
lima Komune oduzetim i vraćenim. Glava 413. /ccccxiii/,
strana 236.
KRAJ
|| 040 || 041
91 U indeksu latinskog originala Statuta je štampan pogrešan broj glave teksta latin-
skog originala arapskim brojem 334, umjesto 344, kako je ispravno.
92 U tekstu latinskog originala Statuta je umjesto arapskog broja strane 248, kako je
pravilno, štampan broj 247 koji je naknadno rukom preinačen u broj 248.
I N D E K S
P O G L A V L J A
Z A O D LU K E KO J E S U D O N I J ET E
i koje je trebalo donijeti u vjećima Kotora
/Strana origi- Doba Kotorske vladavine.

nala broj 277/
Predgovor ovoj Knjizi odluka donijetih u vijećima grada Kotora.
Glava i, strana 277.
O načinu plaćanja carine za robu uvezenu u Kotor i odatle izve-
zenu, kako od strane građana tako i stranaca, sa proglaše-
njem granica Kotora, unutar kojih se roba ne može iskrcavati
bez plaćanja carine. Glava ii, strana 279.
O tome da se svećenicima i njihovom svjedočenju vjeruje kao
građanima. Glava iii, strana 281.
O načinu provjeravanja onih koji žele da postanu vlastela Koto-
041 || 042 ra. Glava iiii, strana 281. ||
O tome da notar ili kancelar Kotora nikako ne mogu niti smiju
napisati protest protiv Komune Kotora, niti njenih građana,
na molbu nekog građanina ili stranca. Glava v, strana 282.
O tome da notar ili kancelar Kotora ne može izdati ovjerenu
statutarnu odluku, reformaciju, niti druge kancelarijske spise
126
ORIGINALA 127
na molbu nekog stranca, osim u procesima koji su u toku i
u apelacijama. Glava vi, strana 282.
O načinu kako imaju postupati krčmari prilikom prodaje vina.
Glava vii, strana 283.
O tome da oni koji imaju posjede na ostrvu sv. Gabrijela mogu
na njima zasaditi vinograde i te posjede zadržati kao imovi-
nu. Glava viii, strana 284.
O tome da stranci ne smiju od drugih stranaca kupovati na malo
pod prijetnjom određene kazne, niti smiju, sami ili preko
drugih, trgovati na malo. Glava ix, strana 285.
Proglašenje i ispravka gore upisane odluke. Glava x, strana 286.
O tome da se sudije Malog suda više ne biraju i da Gospodin
Knez i godišnje sudije Kotora, svaki za sebe, mogu suditi do
sume od 10 perpera. Glava xi, strana 288.
O tome da peći za kreč na Šuranju otvara jedino Komuna. Glava
xii, strana 288.
O tome da se niko ne usudi izvoziti drva. Glava xiii, strana 289.
O tome da se nepokretna dobra samostana sv. Đorđa u Kotor-
skom zalivu ni na koji način ne daju u zakup, zamjenjuju, || 042 || 043
daruju ili otuđuju. Glava xiv, strana 289.
O tome da obveznice i isprave koje ubuduće budu izdavali gra-
đani Kotora prema Dubrovčanima, budu važeće i čvrste.
Glava xv, strana 290.
O tome da kovači koji izrađuju motike ne mogu odbiti da prave
i popravljaju motike pod prijetnjom određene kazne. Glava
xvi, strana 291.
O tome da se životinje ili stoka ne drže u Gradu. Glava xvii,
strana 292.
O konjskim potkovicama, bravama i drugim izrađevinama od
gvožđa93 /i klinovima koje kovači imaju izrađivati za jedan i
93 Naslov ove glave teksta latinskog originala Statuta glasi: “De ferris equorum, clavis,
et aliis laboreriis ferri, et de acutis fiendis per fabros pro grosso uno cum dimidio pro
libra sub certa poena”. Naslov iste glave indeksa latinskog originala kraći je i glasi:
“Pars de ferris equorum, clavis, et aliis laboreriis ferreis”.
128 INDEKS
po groš po libri pod prijetnjom određene kazne/. Glava xviii,
strana 292.
Protiv životinja koje ulaze u vinograde, vrtove i na polja. Glava
xix, strana 293.
O tome da su oni iz Pulinjana slobodni i oslobođeni od plaćanja
carine kao oni iz Barija. Glava xx, strana 295.
O tome da se potraživanje ili predlog ne stavljaju na dnevni red
Velikog vijeća, ako prethodno nisu stavljeni i usvojeni u Ma-
lom i Tajnom vijeću Kotora. Glava xxi, strana 295.
O tome da se vinogradi Župe Grbaljske posijeku i spaljuju kuće
onih koji zasađuju vinograde u Župi preko odredbe ove od-
luke. Glava xxii, strana 296.
O tome da niko ne šalje pisma Slovenima ili Albancima, niti
ih od njih prima bez dozvole Uprave i Malog vijeća. Glava
xxiii, strana 297.
O tome da isprave ili listine, i crkvene i svjetovne, sačinjene po
propisima i statutarnim odredbama Kotora, i one koje će
biti ubuduće sačinjene, važe i da su pravosnažne. Glava xxiv,
strana 297.
O dopuni dodatoj statutarnoj odluci koja govori o zakupima,
prvinama i desetinama koje zahtijevaju svećenici i redovnici,
043 || 044 uz označavanje roka za traženje naprijed rečenog. || Glava
xxv, strana 298.
O pekarima, koliko treba da primaju za pečenje hljeba. Glava
xxvi, strana 299.
Ispravka statutarne odredbe “O posjedovanju” u odnosu na prava
crkava. Glava xxvii, strana 299.
O tome da se nijedno potraživanje ne stavlja na dnevni red Veli-
kog vijeća ako prvo nije stavljeno u Malom vijeću i u njemu
dobro ispitano. Glava xxviii, strana 299.
ORIGINALA 129
O otkazanim ugovorima i kako treba zadovoljiti dugove i oba-
veze o prodaji pokretnih i nepokretnih dobara i u kojim
rokovima. Glava xxix, strana 300.
Protiv onih koji napadaju osoblje /familia!/ Gospodina Kneza.
Glava xxx, strana 301.
O tome da vijećnici kotorskih vijeća ne raspravljaju u vijećima
niti govore, osim o odluci predloženoj od strane Rektora ili
sudija. Glava xxxi, strana 301.
O dopuni dodatoj statutarnoj odluci o zalozima da se svima koji
imaju zaloge vjeruje kao što se vjeruje trgovcima i prodavci-
ma. Glava xxxii, strana 302.
O biranju trojice posrednika, njihovoj službi i plati. Glava
xxxiii, strana 302.
O ceremonijama koje treba držati ili prirediti o svečanosti Pre-
blaženog Mučenika Sv. Tripuna, zaštitnika grada Kotora,
od strane službenika toga grada. Glava xxxiv, strana 303.
O tome da se oružje, postelja i posteljni pribor ne mogu uzimati
kao zalog. Glava xxxv, strana 306.
Dodatak statutarnoj odredbi o nasilju nad ženama i statutarnoj
odredbi o onima koji ulaze u tuđe kuće noću94 bez saglasno-
sti vlasnika. Glava xxxvi, strana 307. || 044 || 045
Posjed u koji se ulazi potraživanjem duga ispravom, odričući
se pravnih sredstava, procjenjuje se od strane procjenitelja
Komune, a ulazi se u njega za dvostruki iznos duga. Glava
xxxvii, strana 308.
O mirazu koji se ima dati onim plemkinjama koje se zaređuju
u samostan, i o tome da se posjedi rečenog samostana ne
mogu otuđiti bez ovlašćenja Malog vijeća. Glava xxxviii,
strana 309.
94 Naslov ove glave teksta latinskog originala Statuta na ovom mjestu ispravno
navodi: “tempore noctis”, dok u indeksu latinskog originala pogrešno stoji:
“tempore nostris”.
130 INDEKS
O tome da se vinogradi zasađeni na /nedozvoljenim ili/95 mjesti-
ma zabranjenim statutarnom odredbom, za sada ne sijeku,
nego otkupljuju kao ranije. Glava xxxix, strana 310.
O nasljedstvima dobara umrlih bez testamenta. Glava xl,
strana 311.
//Slijedi ono do čega je došlo tokom vremena između Prevedre

96
Mletačke Republike i prekrasnog grada i komune Kotora, koja

se, poslije prethodnog zrelog odlučivanja, postupajući po svojoj
volji, slobodna i na osnovu svjesnog znanja, ponudivši istovre-
meno i obećavši vjernost Prevedroj onoj Vlasti, predala njenom
srećnom okrilju da bude zaštićena i da se njome upravlja, na
osnovu jednodušne saglasnosti svega plemstva i naroda. Godi-
ne Kristovog rođenja 1420. /strana originala broj 313/
Odluka donijeta u Vijeću Prevedre Duždeve Mletačke Vlasti
/strana originala broj 313/
Druga odluka donijeta u istom Vijeću 1420, 12. marta. Isprava
o predaji koju je sačinila Komuna Kotora Presvijetloj i Pre-
uzvišenoj Duždevoj Mletačkoj Vlasti i drugo što je slijedilo
prilikom rečene predaje /strana originala broj 31697/
95 Naslov ove glave teksta latinskog originala Statuta glasi: “Quod vineae pastinatae
in locis vetitis, seu prohibitis per Statutum pro nunc non incidantur, sed redimantur,
sicut primo”. Naslov iste glave indeksa latinskog originala glasi: “Pars quod vineae
pastinatae in locis prohibitis per Statutum, pro nunc non incidantur, sed rediman-
tur, sicut primo”. Naime, sintagma o “zabranjenim mjestima” izražena je u indeksu
i tekstu latinskog originala Statuta sa dva različita termina, ali istog značenja:“locis
prohibitis” i: “locis vetitis seu prohibitis”.
96 U tekstu latinskog originala Statuta je štampan naslov poglavlja sa Duždevim
odlukama, ispravama i pismima što u cjelini nije obuhvaćeno indeksom
latinskog originala (strane originala od broja 313 do broja 343).
97 U tekstu latinskog originala su, unutar ove glave, nakon arapskim brojevima
označenih strana 316 i 317, ponovljeni brojevi 316 i 317, a nisu štampani kako
je pravilno, umjesto ponovljenih, brojevi 318 i 319.
ORIGINALA 131
Slijedi isprava o predaji Kotora i njegovog Distrikta, koja se gore
spominje, naime. /strana originala broj 324/
Duždevo pismo Prevedrog Gospodina Franćeska Foskarija, Mle-
tačkog Dužda, dato u Veneciji u Duždevoj palati dana 13.
mjeseca jula, indikcije prve, 1423. kojim je, pošto je tako mo-
lila Komuna Kotora, odlučeno bilo putem privilegija Presvi-
jetle Vlasti da se isprava potčinjavanja, gore registrovana,
ima zapečatiti Duždevim pečatom i u svim svojim dijelo-
vima efektivno poštovati. Ta su pisma upućena Prejasnom
Gospodinu Marku Barbadigu, Providuru Kotora, naime.
/strana originala broj 341/
Duždeva pisma Preuzvišenom Vijeću umoljenih povodom Statuta
pod naslovom “O presudama i apelacijama”. Da se ubuduće
apelacije upućuju na četiri kolegija Padove, Verone, Treviza i
Vićence /strana originala broj 342//
//Odluke98 usvojene u vijećima grada Kotora sređene u vrijeme
Prevedre i Preuzvišene Duždeve Mletačke Vlasti počev od
uprave Uzvišenog i Blagorodnog Muža Gospodina Antuna
Bokolija, za Prevedru i Preuzvišenu Duždevu Mletačku
Vlast prvog časnog Kneza i Kapetana rečenog grada Kotora
i Distrikta.
U vrijeme Gospodina Antuna Bokolija časnog Kneza i Kapetana
Kotora. /strana originala broj 345//
98 Naslov ovog poglavlja teksta latinskog originala Statuta glasi: “Partes captae in
consiliis Civitatis Cathari, Ordinatis tempore Serenissimi et Excellentissimi Ducalis
Dominis Venetiarum, incipiendo a Regimine Magnifici, et Generosi Viri D. Antonii
Aboculis pro Serenissimo et Excellentissimo Ducali Dominio Venetiarum primi
honorabilis Comitis, et Capitanei dictae civitatis Cathari, et districtus”. Naslov istog
poglavlja indeksa latinskog originala glasi: “Tempore Serenissimi Ducalis Dominii
Venetiarum. Partes captae in Consiliis Cathari, et primo tempore D. Antonii Abocu-
lis primi Comitis”.
132 INDEKS
/Strana origi- Doba Prevedre Duždeve Mletačke Vlasti. Odluke donijete u vijećima
nala broj 345/ Kotora, u prvo doba Gospodina Antuna Bokolija, prvog Kneza.99
O ceremoniji ili prinošenju žrtve koju treba vršiti o svečanosti
Preblaženog Sv. Marka, zaštitnika blagorodnog grada Vene-
cije. Glava i, strana 345.
Da životinje stranaca ne pasu na zemljištima kotorskog Distrik-
ta. Glava ii, strana 346100.
O tome da nijedan građanin, stanovnik Grada ili kotorskog
Distrikta ne može uzeti u zakup druge dažbine osim dažbi-
na grada Kotora. Glava iii, strana 347101.
Da barke, brodovi i manje barke /zopoli/ ne prevoze u Lušticu, niti
da se prodaju ili daju u zakup strancima. Glava iv, strana 348.
O onima koji se kockaju i održavaju igre u kući ili krčmama
045 || 046 /tavernama/. Glava v, strana 349. ||
O vlasti i uticaju koje imaju oni koji posjeduju pravo patronata
u crkvama, u pitanju izbora rektora tih crkava. Glava vi,
strana 349102.
O tome da se od svih zavještanja u testamentima tri odsto daje
crkvi sv. Tripuna. Glava vii, strana 351103.
99 Isto kao u prethodnoj napomeni.

100 U tekstu latinskog originala Statuta je štampana pogrešna strana pa je umjesto
arapskog broja strane 346, kako je pravilno, štampan ponovljeni broj 344 koji
je naknadno rukom preinačen u broj 346. U indeksu latinskog originala sve to
uredno postoji.
uredno postoji.
uredno postoji.
arapskog broja strane 351, kako je pravilno, štampan ponovljeni broj 349 koji je
naknadno rukom preinačen u broj 351. U indeksu latinskog originala sve to
uredno postoji.
ORIGINALA 133
U vrijeme Gospodina Marka Barbadika, /Strana origi-
poštovanog provizora, Kneza i Kapetana Kotora nala broj 352/
Da se ne prodaju posjedi ili zemljišta obavezana za miraze žena.

Glava i, strana 352.
O oltaru sv. Benedikta napravljenom u domu Bratovštine sv.
Križa i o tome da se njegovi prihodi ne mogu steći molbama.
Glava ii, strana 354.
U vrijeme Stefana Kvirina, /Strana origi-

poštovanog Kneza i Kapetana Kotora nala broj 354/
Da se dobra pokojnika procjenjuju u roku od mjesec dana i pla-

ćaju tri odsto crkvi sv. Tripuna. Glava i, strana 354.
O tome da su prokuratori sv. Tripuna dužni da prave obračune
o svom prokuratorstvu i da račun polažu nasljednicima u
rečenoj službi. Glava ii, strana 355.
O naplatama koje primaju vojnički pratioci Gospode Knezo-
va grada Kotora za presude i druge stvari predate izvršenju.
Glava iii, strana 356. || 046 || 047
Da se tkanine date u miraz procjenjuju i prema procjeni upisuju
u isprave o mirazu. Glava iv, strana 357.
O tome da se ribari ne usuđuju prodavati ribu drugdje osim u
Kotoru. Glava v, strana 358.
U vrijeme uprave Gospodina Petra Duoda, /Strana origi-

Ispravka odluke donijete u vrijeme Gospodina Marka Barbadika

o tome da se ne mogu otuđivati posjedi obavezani kao miraz
žena. Glava i, strana 358.
U vrijeme Gospodina Ivana Balbija, /Strana origi-

nala broj 360/
poštovanog Kneza i Kapetana Kotora
O tome da se nijednom primaocu ne predaje legat koji mu je te-
stator zavještao, ako prethodno izvršioci ne bi namirili crkvi
sv. Tripuna tri od sto od legata. Glava i, strana 360.
134 INDEKS
O tome da su izvršioci testamenta /komesari/ ili tutori nepuno-
ljetnih nasljednika, dužni da se pravno izjašnjavaju o spome-
nutim nasljednicima104 /Odluka donijeta gore rečenog dana./
O tome da se ne postavljaju tutori gdje se nalaze izvršioci testa-
047 || 048 menta. Glava iii, strana 362. ||
/Strana origi- U vrijeme Gospodina Nikole Pizanija,

nala broj 363/ poštovanog Kneza i Kapetana Kotora
Za Franćeska Indrika, kancelara Komune Kotora, /uklonje-
nog/105, i Ivana od Luža, kaštelanu kotorske tvrđave, po-
zvanog na njegovo mjesto za kancelara Komune Kotora i
o izvjesnim uslovima postavljenim kancelarima Komune
Kotora. Glava i, strana 363.
O tome da su prokuratori crkava dužni, pod prijetnjom izvjesne
kazne, za svoga vremena obavljati one građevinske radove
na crkvama, koje su od strane Uprave određene da se grade
i popravljaju. Glava ii, strana 367.
104 Naslov ove glave teksta latinskog originala Statuta glasi: “Quod commissarii, s
eu tutores heredum existentium infra legitimam aetatem, respondere teneantur in
iure praedictis heredibus capta sub die supradicta”. Naslov iste glave indeksa latin-
skog originala kraće je i glasi: “Pars quod commissarii, seu tutores heredum existenti-
um infra legitimam aetatem, respondere teneantur in iure pro dictis heredibus”.
U naslovu glave indeksa latinskog originala nedostaje završni dio o danu
donošenja odluke.
105 Naslov ove glave teksta latinskog originala Statuta glasi: “Pro Francisco de Indrico
Cancellario Communitatis Cathari, casso, et Ioanne de Luxia Casstellano Castri
Cathari loco sui in Cancellarium Communis Cathari subrogato, et de certis con-
ditionibus datis Cancellariis Communitatis Cathari”. Naslov iste glave indeksa
latinskog originala glasi: “Pars pro Francisco de Indrico, Cancellario Communitatis
Cathari, et Ioanne de Luxia Casstellano Castri Cathari, sui loco in Cancellarium
Communitatis Cathari subrogato, et de certis conditionibus datis Cancellariis Com-
munitatis Cathari”. U indeksu latinskog originala ispušten je, dakle, glagol “casso”
(uklonjen, brisan), koji, inače, stoji u naslovu ove glave teksta latinskog
originala Statuta.
ORIGINALA 135
O tome da se sačine inventari svih dobara i svih posjeda crkava
i samostana grada Kotora i njegovog Distrikta. Glava iii,
strana 368.
Cjenovnik naplata koje treba da primaju kancelari Komune
Kotora za spise koje izrađuju, a slično i za glasnike koji vrše
oglašavanja dražbi. Glava iv, strana 369.
O misama koje treba trajno služiti nad škrinjom sa relikvijama
sv. Tripuna i drugih svetitelja Božjih. Glava v, strana 372.
O inventarima izvršilaca testamenta koji se imaju sačiniti, i dru-
gim stvarima pokojnika, koje, uz dozvolu Uprave sa kance-
larom Komune treba prodavati i po redu upisivati u jednu
svesku. Glava vi, strana 373. || 048 || 049
O tome da se u svakom od vijeća Kotora glasa samo sa jednom
kuglicom. Glava vii, strana 374.
Da se u svakom vijeću iz šešira ne izvlači nego samo jedna kugli-
ca. Glava viii, strana 376.
O vlasteli koja ne dolazi na Veliko vijeće na zvuk zvona. Glava
ix, strana 377.
O tome da sudija iz jednog roda ne može biti sudija nekome iz
svoga roda. Glava x, strana 378.
O tome da povjerilac ne može biti sudija dužniku ni dužnik
povjeriocu. Glava xi, strana 379.
O zbrinjavanju crkve i samostana sv. Đorđa u Kotorskom zali-
vu106. Glava xii, strana 379.
Potvrda Gospodina Ivana od Luža kancelara Komune Kotora.
Glava xiii, strana 383.
106 Naslov ove glave teksta latinskog originala Statuta glasi: “De provisione facta Ecc-
lesia, et Monasterio Sancti Georgii de Golpho”. Naslov iste glave indeksa latinskog
originala glasi: “Pars de provisione facta Ecclesiae, et Monasterio Sancti Georgii
de Golpho Cathari”. U indeksu latinskoog originala , dakle, stoji potpunije da
je samostan u Kotorskom zalivu (“de Golpho Cathari”).
136 INDEKS
O tome da se traži dozvola od Velikog vijeća za izbor kancela-
ra Komune na mjesto Gospodina Ivana od Luža, kancelara
Komune, koji je odbio službu, i za izbor četiri branilaca Ko-
mune protiv Gospodina Draga Lukina u predmetu novca
koji traži od Komune. Glava xiv, strana 386.
Izbor i potvrda Gospodina Ivana od Luža za kancelara Komune
Kotora za šest ili za pet godina. Glava xv, strana 387.
O načinu zvonjenja zvona kada treba da se održi Veliko i Opšte
vijeće Kotora, ujutro i poslije ručka. Glava xvi, strana 390.
049 || 050 O tužbama i odgovorima na tužbe koje treba predočiti || u roku
od osam dana, što je utvrđeno od strane Uprave. Glava xvii,
strana 392.
/Strana origi- U vrijeme Gospodina Antuna de Ka Pezara,

nala broj 394/ poštovanog Kneza i Kapetana grada Kotora itd.
O tome da Kancelarija Gospodina Kneza i Kapetana Kotora,
sadašnjeg i budućih, može sačiniti isprave koje se tiču ličnih
pitanja kancelara Komune Kotora, sadašnjeg i budućih. Gla-
va i, strana 394.
O tome da se svake godine o svečanosti Sv. Đorđa biraju dva
službenika za branioce parcela zemljišta /karata/ Komune,
ispitivače katastika, i provjeritelje kome pripadaju karati.
/Strana origi- U vrijeme Gospodina Lorenca Viturija/,

nala broj 397/ poštovanog Kneza i Kapetana grada Kotora/
Svečanosti uobičajene i određene da se proslavljaju u gradu Ko-
toru. Glava i, strana 397.
O tome da svojeručni zapisi ili cedulje sačinjene o ispravama,
ili protiv isprava,107 ne važe protiv sadržaja i forme isprava.
107 Naslov ove glave teksta latinskog originala Statuta glasi: “Quod scripta manus,
sive cedulae factae super instrumenta, non valeant contra tenorem, et formam
ORIGINALA 137
Potvrđivanje Gospodina Ivana od Luža za kancelara Komune
Kotora za deset godina. Glava iii, strana 403.
U vrijeme Gospodina Pavla Kontarena/, /Strana origi-

poštovanog Kneza i Kapetana Kotora/ nala broj 405/
O izboru provizora Komune za očuvanje Grada i njegovih ko-

risti. Glava i, strana 405. || 050 || 051
Da se vinogradi od sada ne podižu u mjestima zabranjenim po
statutarnim odlukama Kotora i da se o tome svake godi-
ne biraju službenici na svečanost Sv. Đorđa. Glava ii, stra-
na 407.
U vrijeme Gospodina Albana Segreda, /Strana origi-

Proglas o slugama i sluškinjama koji se ne smiju upućivati /dru-

gom/ ili odvoditi izvan Grada ili Distrikta Kotora, pod pri-
jetnjom određene kazne. Glava i, strana 409.
O tome da se vlastela i građani Kotora ne upuštaju u odnose sa
Gospodom i velikašima. Glava ii, strana 412.
U vrijeme Gospodina Petra Dalmarija/, /Strana origi-

poštovanog Kneza i Kapetana Kotora/ nala broj 416/
O tome da se vlastela, građani i stanovnici108 Kotora snabdiju

izvjesnim oružjem. Glava i, strana 416.
instrumentorum”. Naslov iste glave indeksa latinskog originala glasi: “Pars quod
scripta manus, sive cedulae factae super Instrumenta, seu contra Instrumenta,
non valeant contra tenorem, et formam instrumentorum”. U indeksu latinskog
originala dakle nije propuštena ni kategorija takvih zapisa “protiv isprava” : “seu
contra Instrumenta”.
108 Naslov ove glave teksta latinskog originala Statuta glasi: “Quod Nobiles, et cives
Cathari se fulciant certis armis”. Naslov iste glave indeksa latinskog originala glasi:
“Pars quod omnes nobiles, et cives, et habitatores Cathari se fulciant certis armis”.
Indeks latinskog originala je nešto širi pa predviđa i kategoriju “stanovnika” :
“et habitatores”.
138 INDEKS
/Strana origi- U vrijeme Gospodina Leonarda Bemba/,
nala broj 419/ poštovanog Kneza i Kapetana Kotora/
Odluka o kmetovima /kolonima/ kada se otpuštaju sa zemljišta,
iz vinograda i sa posjeda, i o dozvoli koju treba uzeti od vla-
snika. Glava i, strana 419.
Odluka da se zvoni treći i deveti čas na crkvi sv. Tripuna. Glava
ii, strana 421.
Odluka o nedjelji i drugim praznicima koje treba poštovati. Gla-
va iii, strana 422.
O zakletvi koju imaju položiti vijećnici Vijeća umoljenih svake
051 || 052 godine na svečanost Sv. Đorđa, || prije nego što obave izbor
službenika. Glava iv, strana 427.
Odluka o onima koji dovode109 Sud na lice mjesta sporova i par-
nica oko posjeda i granica unutar i izvan Grada. Glava v,
strana 429.
Odluka o putevima i graničnim zidovima vinograda /maćeri-
jama/ na posjedima kotorskog Distrikta. Glava vi110, stra-
na 431.
Odluka o vinogradima koji se ne smiju podizati na mjestima
zabranjenim statutarnim odredbama Kotora. Glava vii111,
strana 432.
109 Naslov ove glave teksta latinskog originala Statuta glasi: “Pars pro conducenti-
bus curiam ad questiones, et differentias possessionum, et confinium intus et extra
Civitatem”. Naslov iste glave indeksa latinskog originala glasi: “Pars pro ducentibus
curiam ad quaestiones, et differentias possessionum, et confinium intus, et extra civi-
tatem”. Termin u naslovu ove glave teksta latinskog originala Statuta: “conducenti-
bus” je svakako precizniji od sličnog termina u latinskom indeksu: “ducentibus”.
110 U tekstu latinskog originala Statuta je umjesto rimskog broja VI, kako je ispravno,
štampan rimski broj VII. U indeksu latinskog originala sve to uredno postoji.
111 U tekstu latinskog originala Statuta je umjesto rimskog broja VII, kako je
ispravno, štampan rimski broj VIII. U indeksu latinskog originala sve
to uredno postoji.
ORIGINALA 139
112
//Slijedi drugo Duždevo pismo o apelacijama od petnaest do
sedamdeset i pet malih libara /parvula/ /strana originala broj
437//
113
//Imena svih Presvijetlih Rektora, Providura, koji su vremenom
bili poslani od strane Prevedre Mletačke Republike u Kotor,
poslije njegovog potčinjavanja, do godine 1614. /strana origi-
nala broj 440/1//
114
//Kod grešaka koje su se desile pa ih treba popraviti neka čitalac u
prvom redu obrati pažnju na grešku, zatim na datu ispravku;
najprije je navedena stranica, a za njom slijedi linija /gdje se
greška našla u tekstu/ /strana originala broj 440/5//
KRAJ
|| 052 || 1
112 U tekstu latinskog originala Statuta je štampan naslov poglavlja sa Duždevim

pismom, što nije obuhvaćeno indeksom latinskog originala (strane originala od
broja 437 do broja 440).
113 U tekstu latinskog originala Statuta je štampan naslov poglavlja sa popisom rekto-
ra i providura, što nije obuhvaćeno indeksom latinskog originala (strane originala
od broja 440/1 do broja 440/4).
114 U tekstu latinskog originala Statuta je štampan naslov poglavlja sa popisom
grešaka, što nije obuhvaćeno indeksom latinskog originala (strana originala
broj 440/5).
140
O 1
POSTAVLJANJU
S U D I JA G R A DA
Kotora
G L A VA P R VA
S
JAJ uzvišene svjetlosti osvjetljavao je božan-
skom samilošću želje našeg uma da bismo po
njoj prepoznali ono što je korisno za oču-
vanje Republike i što se odnosi na zdravo
stanje i dobrobit Uprave grada Kotora i da
odajemo čast Bogu Stvoritelju a, uz svakod-
nevne molitve Blaženoga Tripuna mučenika težimo spremnim
i iskrenim osjećanjima.
Stoga, mi, Komuna gore spomenutog grada, u cilju dostizanja
stanja dostojnog pohvale i za bolje upravljanje našim gradom,
razumno i brižno određujemo: da se svake godine, na dan Sv.
Đorđa u Malom vijeću, okupljeni, po običaju, na zvuk zvona i
pozivom glasnika, || od strane sudija i vijećnika Malog vijeća i 1 || 2
od strane toga Vijeća, izaberu glasačkim kutijama i kuglicama
tri plemića, povjerljiva i odana čovjeka, za sudije ovoga grada.
Ali tako da istovremeno ne mogu biti sudije: otac sa sinom, djed
141
142 Statut i zakoni
sa unukom, brat sa bratom, stric ili ujak sa nećakom, sestrić ili
bratić sa prvim rođakom, tast sa zetom ili djevjer sa šurom. Neka
ove sudije u toku jedne godine dobro, odano i oprezno vode
Grad i njime upravljaju i svima pružaju punu pravdu, u skladu sa
našim statutarnim odredbama. Poslije isteka te godine ne mogu
više biti birani za sudije, nego poslije tri godine. Svaki od njih
treba da dobije platu od 25 perpera.
Kada rečene sudije budu izabrane, njihovi prethodnici treba
da ih oglase na trgu na zvuk zvona, po starom običaju, i da po-
lože dužnu zakletvu prema statutarnoj odredbi o zakletvi sudija.
Ako pak, izabrani sudija ne bude htio da prihvati službu, pla-
tiće kaznu našoj Komuni 50 perpera, a na njegovo mjesto će se
drugi izabrati.
2 O postavljanju i izboru vijećnika Malog vijeća,

koji treba da biraju službenike
Glava II
R ado iz sveg srca želimo da na korist našem Vijeću budu oni

koji su proizašli iz kruga posvećenog plemstva, čijom se
plemenitošću, marljivošću i snagom naš grad Kotor može pa-
2 || 3 metno savjetovati, korisno povećavati i srećno upravljati. || Da
bi naše zaklete sudije mogle bolje upravljati Gradom, pošto se
osjete povezane sa još dostojnijim i korisnijim Vijećem, na hva-
le vrijedan način, određujemo da pomenute sudije imaju puno
ovlašćenje, i pod zakletvom su obavezni da svake godine postave
i izaberu dvanaest plemića za vijećnike Malog vijeća, najsposob-
nije i podobnije što ih ima u Gradu. U tom broju od dvanaest
vijećnika treba da budu prošle sudije, njihovi prethodnici po
starom i dobrom običaju. Ali tako da otac sa sinom, brat sa bra-
tom ne mogu biti vijećnici Malog vijeća, niti mogu biti u istom
stepenu srodstva sa rečenim sudijama. Ti vijećnici svoju službu
obavljaju jednu godinu i toliko treba da im pomenuta služba
prestane. Kada budu nađeni, sudije treba da ih na zvuk zvona
grada Kotora 143
oglase i učine da polože zakletvu kao što se do sada poštovalo.
I ako neki od njih ne bude htio da stupi u službu platiće kaznu
od 25 perpera. Sudije treba da se savjetuju sa Malim vijećem, da
dobro i vjerno upravljaju Gradom i dužni su koliko god puta
bude potrebno u spomenutom Vijeću birati službenike Grada
glasačkim kutijama i kuglicama. Ako se desi da neki od vijećnika
ide u Dubrovnik ili Bar ili drugdje na pedeset milja daleko od
našeg grada i ne vrati se u njega do jednog mjeseca od njegovog
odlaska, na njegovo mjesto se određuje drugi vijećnik kao što
3 || 4
je naprijed rečeno. ||
O onima koji treba da izađu iz vijeća kada se 4

službenici biraju ili ulažu tužbe
Glava III
R azumno određujemo da kada neko u Malom vijeću od stra-

ne birača bude imenovan na neku službu, otac, sin i brat
njegov ne mogu za njega glasati, već treba sa njim da izađu iz
spomenutog Vijeća prepuštajući drugima da biraju. U Velikom,
pak vijeću, koliko god puta bude neko imenovan od strane bira-
ča za bilo koju službu ili da obavi neki posao, djed, otac, sin, brat,
nećak, stric, ujak, tast, zet, šura ili prvi rođak ne mogu za njega
glasati, već moraju sa njim izaći iz Velikog vijeća. Slično ako se
desi da neko podnese tužbu gore navedene ličnosti srodne mu
u rečenim stepenima, i on sam, obavezni su i dužni odmah izaći
iz spomenutog Vijeća. I sudije, za to doba izabrane, zakletvom
su obavezne učiniti da takvi izađu iz naprijed rečenog Vijeća,
da bi drugi koji ostaju mogli učiniti što je prikladno u spome-
nutim stvarima.
O izboru četiri sudska advokata 4

Glava IV
G odine 1373, dana 23. septembra. Da bi se udovoljilo želja-

ma za izbor prikladnih i razboritih sudskih advokata, koji
144 Statut i zakoni
poznaju prava parničara, bilo da dalje gone ili brane, određu-
jemo da se ubuduće, bez obzira na postojanje suprotnih statu-
4 || 5 tarnih odredaba, || biraju četvorica sudskih advokata. Svaki od
njih treba da na ime plate od Komune dobije godišnje deset
perpera. Pored toga, od stranke koja ga uzima za advokata za
svoj trud i zaštitu treba da dobije i primi po 1 groš za spor vri-
jednosti ispod 50 perpera, a jedan i po groš za spor vrijednosti
od 50 do 100 perpera.115 Za svaku stotinu perpera, bilo da je
spor o pokretnim ili nepokretnim dobrima, dobija 3 kotorska
groša. Te groševe treba sam da prikupi od parničara pod ka-
znom zakletve, ne može ih se odreći, ni više tražiti i uzeti, pod
prijetnjom kazne od 25 perpera na račun Komune. Rektor i
sudije koji budu u to doba, ili su bili ranije, po službenoj duž-
nosti pod zakletvom su obavezni i dužni od rečenih sudskih
advokata primiti zakletvu i prisiliti da se poštuje gore rečeno
i ništa suprotno učiniti, bilo iz kog razloga. Koji bilo advokat
od naprijed rečenih, koji bi odbio službu advokature, platiće
kaznu našoj Komuni 100 zlatnih dukata u gotovom novcu, bez
ikakvog umanjivanja.
5 O izboru svih službenika, a najprije carinika soli
Glava V
O dređujemo da sudije i Malo vijeće izaberu glasačkim ku-

tijama i kuglicama u određeno vrijeme svake godine dva
carinika soli, ispravna i razborita, koji će u ime naše Komune
biti dužni da prodaju i kupuju so, i grade komunalne sola-
5 || 6 ne, kako dolično i pogodno bude da se podesi i uradi. || Sva-
ki od njih da ima na ime plate 100 perpera. I ako koji od njih
ne bude htio da prihvati službu platiće kaznu našoj Komuni
100 perpera.
115 U ispravkama grešaka na kraju teksta latinskog originala Statuta, naznačeno je
da umjesto “habere yperperos” treba da stoji “habere ab yperperos”, pa je tako
i prevedeno.
grada Kotora 145
O izboru sudskih advokata 6
Glava VI
T akođe neka se izaberu, kao što je gore rečeno, na dan Sv.

Đorđa za godinu dana četiri sudska advokata stručna, opre-
zna i ispravna. Oni su dužni za parničare i siromašne nastupati
na Sudu i njih vjerno i smotreno zastupati, savjetovati i braniti
u njihovim sporovima. I svaki od njih da ima na ime plate od
Komune godišnje 25 perpera i koji god od njih ne bi htio stupiti
u službu platiće kaznu od 25 perpera.
O izboru komornika 6
Glava VII
I sto tako na sličan način biraju se dva dobra, ispravna i

sposobna čovjeka za komornike riznice naše Komune na
godinu dana, koji će s najvećom brigom i staranjem traži-
ti, zahtijevati i ubirati sve prihode, carine i dohotke kotor-
ske Komune koji pripadaju njenoj Komori. Troškove će po
običaju isplaćivati i sve ono drugo vršiti što se zna da pripada
rečenoj službi. Ako neki od njih ne bude htio prihvatiti služ-
bu da plati kaznu 25 perpera, a svaki od njih ima na ime plate
25 perpera. || 6 || 7
O izboru Kneza Slovena 7

Glava VIII
T akođe neka se izaberu pomenutim načinom i redom tri

dobra, poštena ispravna čovjeka, za kneževe Slovena i
svih posadnika kotorskog Distrikta na godinu dana, koji će
otklanjajući svako lukavstvo i prevaru svima dijeliti pravdu
i našim službenicima naložiti ono što bude korisno i neop-
hodno za čast Komune. I ako neki ne želi da stupi u službu
da plati kaznu 25 perpera, a svaki od njih treba da ima plate
10 perpera.
146 Statut i zakoni
7 O izboru auditora notarskih isprava
Glava IX
I sto tako biraju se, kao što je rečeno, na šest mjeseci tri sposob-
na auditora notarskih isprava, koji će odobravati isprave koje
notar sastavlja, da se u ugovorima i među ugovornim stranama
ubuduće ne bi počinile prevare. Auditori imaju od notara za svoj
trud od isprava koje odobravaju polovinu cijene koju za pisanje
prima naprijed rečeni notar. Koji bi god od njih odbio da bude
u službi platiće kaznu 25 perpera.
7
O izboru carinika vina
Glava X
7 || 8
I sto tako se biraju, kao što je rečeno, dva dobra i ispravna cari-
nika vina na jednu godinu, koji će vjerno i brižljivo zahtijevati,
utjerivati, sabirati i primati pravednu || carinu vina koja pripada
našoj Komuni. Svaki od njih ima na ime plate 25 perpera. I ako
rečenu službu neki od njih prezirući ne prihvati platiće kaznu
25 perpera.
8 O izboru službenika za zidine
Glava XI
I sto tako biraju se, kao gore, na godinu dana dva brižna i vjerna
službenika, nadzornika radova na zidinama Komune. Oni će
svoju službu vršiti u skladu sa odredbom Statuta, koja je njima
posebno namijenjena. Svaki od njih imaće na ime plate 25 perpe-
ra. Ako pak neki od njih ne bude htio prihvatiti rečenu službu,
platiće kaznu od 25 perpera.
8 O izboru justicijara i o njihovoj službi

Glava XII
I sto tako biraju se za šest mjeseci, na isti način tri plemenita

muža, sposobna za justicijare nad svim što podliježe plaćanju
trošarine i globe, kao što je klanica, ribarnica, tegovi, mjere, krč-
grada Kotora 147
mari, drvo, izmet, smeće, stvari zabranjene da se uvoze i izvoze,
i sve druge vrste nedjela koja se odnose na krijumčarenje. Oni
treba marljivo da istražuju naprijed rečene stvari i da ih čuvaju
bez prevare, a valja da hvataju i uzimaju sve što je krijumčareno.
Prethodno obavivši ispitivanje saznaće kojoj kazni podliježu za
naprijed rečeno, prema prestupu uzeće zalog i dostaviti ga ko-
munalnoj Komori. Ako učine nešto suprotno tome, iz vlastitih
sredstava platiće Komuni. || Od svega toga dva dijela pripadaju 8 || 9
samoj Komuni, treći dobijaju naprijed rečeni justicijari. A da bi
mogli bolje vršiti svoju službu, treba da imaju pod sobom šest
sluga pučana koje će sami izabrati. Ako neki od ovih justicijara
ne bi htio prihvatiti službu platiće kaznu 25 perpera.
Godine 1373, dana 23. septembra. Želeći da justicijari naše
Komune svoju službu bolje vrše, naređujemo da se od sada, pre-
ma našim propisima, biraju tri justicijara, sposobna i dostojna
pripadnika vlastele. Oni ubuduće ne treba i ne mogu suditi u
stvarima vrijednim manje od 10 perpera, kao što je to do sada
bio običaj. Preko onoga što im pripada na osnovu spomenute
službe, justicijari treba da dobiju 1 folar od svake ovce, osim od
male jagnjadi i jarića na koje se ne plaća carina, pa se zakolje radi
prodaje. Od vola, krave ili svinje dobijaju 4 folara, od bivola ili
bivolice 8 folara. Ti folari pripadaju njima, pa treba da ih traže
i uzimaju, i nikom ne opraštaju, pod prijetnjom kazne zakletve.
9
O izboru i službi Male kurije
/Na margini:/
Glava XIII
Bilješka o ovoj
D a bi se u svim lakšim i manjim parnicama brže dijelila prav-

da, određujemo da se svakih šest mjeseci, prema statutar-
noj odredbi, biraju tri plemića, sudije Male kurije, koji mogu
statutarnoj
odluci, doni-
jetoj u doba
samostalnosti
i trebaju suditi svim građanima, stanovnicima i strancima u Kotora, 1400,
bez indikcije,
sporovima vrijednim do 10 perpera i da im presudu dostave na posljednjeg
izvršenje. Izuzimaju se Sloveni, Vlasi i Albanci, nastanjeni izvan dana januara.
kotorske teritorije. || Sudije obezbjeđuju da se njihove presude 9 || 10
148 Statut i zakoni
izvršavaju i dobijaju od parničnih strana, po običaju, aptagi-
je. Koji ne bude htio primiti službu platiće 25 perpera kazne
našoj Komuni.
10 O izboru kovničara
Glava XIV
I sto tako, kao što je gore pisano, biraju se na šest mjeseci dva
ispravna i stručna kovničara nad gradskim novcem koji će se
kovati. Svaki od njih da ima na ime plate 10 perpera, a koji god
ne bude htio da bude u toj službi, platiće kaznu 25 perpera.
10 O izboru prokuratora nad poslovima Komune
Glava XV
I sto tako da se, po gore rečenom načinu i redu, izaberu na

jednu godinu, dva plemića, za vjerne prokuratore i advokate
Komune, koji će ispitivati poslove i račune Komune. Pošto po-
lože zakletvu da će u dobroj vjeri i bez prevare provjeravati sva
prava, dobra, račune i poslove Komune, za koje budu znali sami
ili posredstvom drugih, da budu marljivi i revnosni u provjera-
vanju što je iznad 1 groša vrijednosti, i to objaviti, potraživati i
ništa ne skrivati. Ako neko duguje imovini Komune, bilo u njoj
ili izvan, daleko ili blizu, duže vrijeme ili tek nedavno, treba da
vjerno povedu parnice i ulože napor da se vrati Komuni. Proku-
ratori će dobijati dvadeseti dio onoga što sami budu povratili,
10 || 11 a ako neki od njih ne bi htio || stupiti u rečenu službu, platiće
kaznu od 25 perpera.
11 O izboru prokuratora za osobe koje su umrle bez testamenta

Glava XVI
I sto tako da se izaberu, kako je ranije rečeno, dva dobra pro-

kuratora za imovinu onih koji su umrli bez tetstamenta da
rade i naređuju držeći se odredaba Statuta koje se posebno na
njih odnose. Oni će dobijati kao naknadu jedan odsto od iznosa
grada Kotora 149
onog što naplate. Njihova služba traje jednu godinu, ako bilo
koji od njih ne prihvati službu platiće kaznu od 25 perpera.
O izboru procjenitelja šteta 11

Glava XVII
I sto tako da se izaberu dva dobra procjenitelja šteta učinjenih

van Grada u Distriktu Kotora, da rade na osnovu statutarne
odredbe godinu dana. Svaki od njih imaće 10 perpera na godi-
nu. Ako koji od njih odbije da stupi u službu da plati kaznu od
25 perpera.
O izboru prokuratora samostana i crkve sv. Tripuna 11

Glava XVIII
I sto tako moraju da se izaberu kako je ranije rečeno po starom

običaju dva plemenita muža za prokuratore i zaštitnike sva-
kog samostana našeg grada i Distrikta. Oni će na godinu dana
obavljati sve što jeste i što će biti korisno tim samostanima, s
dobrom vjerom i bez prevare. || A to su samostan sv. Đorđa 11 || 12
u Zalivu, samostan redovnica ili sv. Klare u Kotoru, samostan
sv. Petra sa Šuranja i svi ostali samostani koji pripadaju na-
šoj Komuni. Ako neki od njih odbije da primi službu da pla-
ti 25 perpera kazne. Na sličan način se biraju dva prokuratora
crkve sv. Tripuna.
O izboru crkvenjaka sv. Tripuna 12

Glava XIX
K oliko god puta bude cjelishodno, cijela Komuna Koto-

ra zajedno sa našim Gospodinom biskupom i njegovim
Kaptolom, ravnopravno i po starom običaju, izabraće i postaviti
nekog poštenog i veoma odanog muža za crkvenjaka u crkvi sv.
Tripuna. On će pobožno i časno upravljati, pripremati i obavljati
službu crkvenjaka, na čast rečene crkve i Komune, a o crkvenim
stvarima će svake godine polagati račune.
150 Statut i zakoni
12 O izboru ili postavljanju vikara i riparijusa
Glava XX
J edino sudije imaju ovlašćenje da po svojoj volji po starom obi-

čaju izaberu i postave vikara ili riparijusa Grada, koji će tokom
rada tih sudija izvršavati svoju dužnost odano i bez prevare. Ako
neki od njih ne bude htio da to bude platiće našoj Komuni 25
12 || 13 perpera kazne. ||
13 O izboru onih koji iznalaze i hvataju stoku koja van

Grada pase po posjedima
Glava XXI
D užne su sudije da u vrijeme svoje službe izaberu deset ljudi

koji treba da se zakunu da će, dobrom vjerom i bez prevare,
od mjeseca oktobra do mjeseca maja, najmanje jednom svakog
mjeseca obilaziti nadzirući i iznalazeći sve vrste stoke koja pase
po vinogradima, voćnjacima, vrtovima i zasijanim poljima, i da
je hvataju. Od svega što nađu imaće treći dio stoke i kazne, a
dvije trećine pripada Komuni. Ako bi neko od njih odbio da
izvrši naprijed rečeno, platiće kaznu 10 perpera. Ako i sudije
prekrše, platiće Komuni kaznu od 5 perpera.
13 Ko ima jednu službu ne može imati drugu

Glava XXII
Č esto se dešava da neki koji imaju više službi ipak bivaju

birani da dobiju druge, koje ne mogu vršiti valjano niti
korisno, već na ne malu štetu i gubitak naše Komune. Stoga
želeći da i drugi naši sugrađani dobiju ovakve službe i da budu
udostojeni odgovarajuće časti, razumno smo smatrali da treba
da bude zabranjeno da bilo ko, ko ima ili će imati jednu službu,
bude izabran za drugu službu, niti je može na koji način dobiti.
Jedino pravni savjetnik116, prokurator samostana, natkapetan ili
13 || 14 kapetan straže mogu dobiti drugu službu. || Ne namjeravamo
116 U ispravkama grešaka na kraju teksta latinskog originala Statuta, naznačeno je da
umjesto “curatus” treba da stoji “iuratus”, pa je tako i prevedeno.
grada Kotora 151
zabraniti da se neko ko ima bilo kakvu službu izabere za zakletog
sudiju.
Kako treba da bude primljen Gospodin Knez od 14

strane Komune kad prvi put dolazi
Glava XXIII
O dređujemo čvrsto i ustanovljujemo da je Gospodin Knez,

koji će za određeno vrijeme doći u grad Kotor po nalogu117,
dužan da se zakune nad Svetim Božjim Evanđeljem javno na
trgu na Narodnoj skupštini, sazvanoj na zvuk zvona po starom
običaju grada Kotora, da će sačuvati dobro upravljanje i stanje
cijelog Grada i ono što je očuvano, i pravne običaje čuvati, i da
će tvrdo poštovati ono na što se zakleo, kao što se po redu sadr-
ži u statutarnim odredbama grada Kotora. Pošto Knez položi
zakletvu, sudije, Rektori i vijećnici grada Kotora dužni su da se
na isti način zakunu da će pravne običaje Grada poštovati.
Da niko ne traži da bude zamjenik Kneza 14

Glava XXIV
P oznavajući teškoće i smutnje koje među nama svakodnevno

nastaju oko kneževstva, zbog toga što neki od naših građana
traže da budu zamjenici kneževa, utvrđujemo i određujemo da
niko iz našeg grada od sada ubuduće ne usudi se tražiti službu
zamjenika Kneza, niti prihod primiti, ni od Vladara kupiti, niti
Vladaru povlađivati /držati ruku/118, niti posredstvom Vladara,
niti bilo na koji način imati saučesništvo u ovoj stvari. I ako se
neko usudi postupiti protiv ove odredbe || platiće 500 perpera 14 || 15
našoj Komuni a ako šteta i nepovoljnost iz toga ili zbog ove tačke
uslijedi nekome ili Komuni, sve će vratiti ili naknaditi onaj koji
117 Tačan smisao se dobija iz mletačkog rukopisa Statuta: “qui pro tempore ad civita-
tem Cathari domini nostri excellentissimi regis Rascie, Dioclie, Albanie, Croacie et
Celmie atque totius Maritime regionis venerit ex mandato.”
umjesto “tenore” treba da stoji “tenere”, pa je tako i prevedeno.
152 Statut i zakoni
je tražio u iznosu na koji se oštećeni bude zakleo. I ako neki od
građana o ustanovljenju /ovakve odluke/ bude htio ispravu, no-
tar je dužan da mu je sačini. I onaj koji se sa tom ispravom bude
obratio onome koji je tražio /službu zamjenika Kneza/, imaće
od rečene kazne 100 perpera.
15 Da niko ne uzima Kneza za kuma

Glava XXV
O dređujemo takođe da nijedan naš građanin ni ne pomisli

ili se usudi uzeti Kneza za kuma.
15 O zakletvi Kneza
Glava XXVI
J a, Knez Kotora, zaklinjem se na Sveto Božje Evanđelje da ću u

dobroj vjeri i bez prevare i bez zle namjere upravljati, vladati i
čuvati taj grad prema njegovom običaju, na čast našeg Gospodi-
na Kralja, i takođe prava Komune Kotora u dobroj vjeri čuvati,
dijeleći pravdu podjednako velikima i malima. Podržavaću i sa
većinom u Vijeću uvećavaću dobre običaje, a umanjivaću rđave
i niti ću prijatelju pomoći, niti neprijatelju prevarom naškoditi.
15 O zakletvi sudije
Glava XXVII
15 || 16 J a sudija grada Kotora zaklinjem se nad Svetim Božjim Evan-

đeljem da ću sve parnice i sporove koji || dođu pred mene, u
kojima budem sudija sa svojim saradnicima sudijama, suditi bez
prevare, prema Statutu grada Kotora i po pravnom običaju i da
neću za parnice koje budem sudio primiti nagradu ni predmete
mita, a ako neko bude primio za mene i ja to saznam, daću da se
to vrati. I niti ću prijatelju pomoći, niti neprijatelju prevarom
naškoditi, a sve zakone koje treba primjenjivati dosuđivaću do-
brom vjerom i bez prevare. I neću na prevaru odlagati, već koliko
budem mogao pravdu ću dijeliti u onome u čemu budem sigu-
grada Kotora 153
ran, a ako budem u neizvjesnosti i u statutarnim odredbama se
ne nađe osnov odgovarajući tome sporu, primiću savjet o stvari
koju treba presuditi i presudiću po dobroj i čistoj savjesti. A ako
budem pozvan od strane nekog od mojih drugova sudija ili od
strane vikara, o svemu o čemu budem upitan, vezano za dobro
stanje grada Kotora, odgovoriću bez prevare po mojoj dobroj
savjesti. Ako bude potrebno potrudiću se da pravda bude zado-
voljena na čast Komune Kotora. I neću ići da ručam sa nekim
koji će imati parnicu bilo u kom mjestu, dokle god njegov spor
ne bude potpuno završen. I ako neko koji ima parnicu zatraži
da mu se poimence pokaže neka glava Statuta kao pomoć u nje-
govom sporu, ja, sudija sa svojim saradnicima sudijama, dužni
smo da mu pokažemo. Ako to ne učinimo, nego protiv te glave
presudimo, dužni smo da im platimo štetu i 100 perpera kazne
i nikada u Komuni nećemo imati neku službu. || 16 || 17
O zakletvi vijećnika 17
Glava XXVIII
J a, vijećnik, zaklinjem se na Sveto Božje Evanđelje u dobroj

vjeri i bez prevare i bez zle namjere, da ću dolaziti na Vijeće
kad se zvono oglasi, ako budem u Gradu, osim kada budem imao
opravdanu smetnju, i da ću dati pravi savjet po mojoj dobroj
savjesti i podržavati i čuvati čast i dobro stanje grada Kotora, i
neću prijatelju pomagati niti neprijatelju prevarom naškoditi,
niti što uzeti ili dati da se na prevaru uzme. Promišljaću i čuvati
čast grada Kotora i ono što se u Vijeću odlučilo čuvati kao tajnu
i pružiti pomoć i podršku da se ispuni ono što bude utvrdila
većina u Vijeću.
O zakletvi advokata 17
Glava XXIX
J a, advokat, zaklinjem se na Sveto Božje Evanđelje u dobroj

vjeri, bez prevare i bez zle namjere da ću vršiti dužnost advo-
154 Statut i zakoni
kata i zastupati na Sudu one koji me uzmu za advokata, prema
običaju našega grada. Neću neprijatelju škoditi prevarom, niti
prijatelja pomagati, osim što neću biti advokat u sporu protiv
brata, šuraka, bratučeda, brata po ocu ili majci, zeta ili sinovca
odnosno nećaka. I neću na prevaru primati darove, niti dati da
se za mene prime, osim jednoga groša po parnici. A ako mi su-
dije nalože da budem advokat za Komunu protiv nekoga, vršiću
advokatsku dužnost s dobrom vjerom i bez prevare za Komunu.
Neću nikome kojega u parnici zastupam dati savjet da se krivo
17 || 18 zakune ili iznese lažno svjedočanstvo, || niti ću na bilo koji način
počiniti neku prevaru.
18 O zakletvi vikara ili riparijusa
Glava XXX
J a, vikar ili riparijus, zaklinjem se na Sveto Božje Evanđelje da

ću s pravom vjerom i bez prevare biti brižljiv u svim stvarima
koje se tiču vikarijata ili riparijata, na čast grada Kotora i uzima-
ću zaloge bez ikakvog odlaganja i otezanja od onih od kojih mi
sudije nalože da uzmem zaloge. Ako to ne učinim biću dužan
da sve nadoknadim od moga sopstvenoga.
18 O zakletvi poslanika koji se šalju Vladaru ili na druge strane

Glava XXXI
J a, poslanik ili glasnik, zaklinjem se na Sveto Božje Evanđelje

da ću na ovom putovanju dobrom vjerom i bez prevare, bri-
žljivo i dobro pregovarati koliko najbolje mogu i da ću na sve
moguće načine djelovati za dobrobit i korist grada Kotora. I da
ću sve što mi bude naloženo od strane sudija, vijeća i Komune
reći i učiniti, brižljivo reći i učiniti bez prevare, ne pomažući
prijatelja niti neprijatelju škoditi prevarom. Pri svome povratku
u Kotor istinu ću reći sudijama i Vijeću. Ako što učinim više od
onoga što mi je naloženo i iz toga nastane neka šteta, Komuni
ću platiti štetu i troškove i 100 perpera kazne.
grada Kotora 155
18
O zakletvi carinika
Glava XXXII
J a, komornik ili carinik Komune Kotora, zaklinjem se na Sveto

Božje Evanđelje dobrom vjerom i || bez prevare i zle namjere,
da ću sakupljati carine i sve druge prihode Komune i sve činiti
18 || 19
i vjerno poštovati što se na Komunu odnosi, kao što je rečeno o

poslovima i prihodima Komune, i prijatelja neću pomagati ni
neprijatelju škoditi prevarom.
O zakletvi galijaša 19
Glava XXXIII
J a, galijaš, zaklinjem se na Sveto Božje Evanđelje da ću se u

dobroj vjeri i bez prevare pokoravati kapetanu koji mi je na-
dređen i zapovjedniku posade, čuvajući pri tome vjernost Ko-
muni Kotora, i da ću čuvati brod u kome sam ili u kome ću biti
galijaš, slijedeći naređenja moga kapetana. Užad, opremu i sve
što pripada Komuni Kotora čuvaću koliko god mogu i neću
nanijeti štetu, niti dati da se šteta počini, niti ću se saglasiti sa
tim, a ako saznam što brže mogu javiću svome zapovjedniku.
Ako se oglušim o naređenja kormilara i zapovjednika, neka me
bez ikakvog sporenja stave u zatvor, a ako budem htio izaći iz
zatvora prvo da platim 6 perpera, od kojih polovina pripada
kapetanima, a druga Komuni. Sudije koje tada budu, neka sve
neposlušne stave u zatvor, a kapetanima i kormilarima će se vje-
rovati na riječ, kako na moru tako na kopnu. I ako koji galijaš
bude digao ruku na kapetana ili kormilara, ili štap, ili nož protiv
kapetana ili kormilara, postupiće se po nahođenju toga kapetana
ili kormilara. || 19 || 20
O zakletvi kapetana karavana 20

Glava XXXIV
J a, kapetan karavana, zaklinjem se na Sveto Božje Evanđelje da

ću upravljati i voditi karavan, brinuti se i određivati u dobroj
156 Statut i zakoni
vjeri i bez prevare. Sve ću učiniti što je na korist i dobro stanje
karavana i na čast Grada, kada budem vodio karavan.
20 O onima koji mogu biti u Velikom vijeću i da Velikog vijeća ne može

biti ako u njemu nema najmanje četrdeset vijećnika
Glava XXXV
L jeta Gospodnjeg 1361. Dana 15. aprila. Za vječno pamćenje

ovom statutarnom odredbom želimo i potvrđujemo da u
našem Velikom vijeću jeste i treba da bude vlastela našega grada
čiji su očevi, djedovi i preci po muškoj liniji od starine bili u
našem Vijeću, a ne drugi. Hoćemo da se Veliko vijeće ne može
sastati, niti treba da se sastane, ako u njemu ne bude najmanje
četrdeset vijećnika i niko ne može ući ili prisustvovati Vijeću
ako nema napunjenih osamnaest godina.
20 Da dvije trećine Velikog vijeća treba da se saglase kod donošenja

neke nove statutarne odredbe ili kod ispravljanja ili
dodavanja ili poništavanja
Glava XXXVI
20 || 21
G odine 1361, dana 15. aprila. Na osnovu autoriteta građan-
skog i kanonskog prava sve ono što se sviju tiče treba da
bude od sviju || razložno odobreno, a pošto je poznato da briga
o Republici pripada ne manjini, nego većinskom i zdravijem
dijelu, smatrali smo razborito da treba utvrditi da kada zahtijeva
opravdan razlog, ili kada po nuždi bude potrebno da neku statu-
tarnu odredbu kao novu donesemo, ili dodamo, ili poništimo,
Rektor i sudije treba da na uobičajen način sazovu Veliko vijeće i
stave predlog o rečenim stvarima na glasanje kuglicama i glasač-
kim kutijama. Ako odluka o rečenim stvarima bude prihvaćena
i utvrđena od strane dvije trećine rečenog Vijeća, to isto Vijeće
naći će neke plemenite i mudre muževe koji će znati i biti dužni
da takvu statutarnu odedbu zapišu, srede, sastave i isprave na
papiru, prema dobroj namjeri spomenutog Vijeća. Pošto bude
napisana, treba da se oglasi i pročita javno na zvuk zvona, prema
grada Kotora 157
potvrđenom pravnom običaju, zatim da se upiše u knjigu statu-
tarnih odredaba Komune.
O savjetovanju prilikom sumnji u sporovima kojih nema u Statutu 21

Glava XXXVII
U tvrđujemo da ako između nekih iskrsne spor pred sudi-

jama, a o njemu se ne nalazi odredba u Statutu, sudije su
dužne da se posavjetuju sa starim ljudima iz Grada. Pošto se
posavjetuju neka presudom spor okončaju kako im se učini da
je po pravu na osnovu starog pravnog običaja. || 21 || 22
Da se prodaja, zalaganje, otuđenje, darivanje ili trajno ili privremeno 22

dodjeljivanje nekome trošarine, carine ili posjeda naše Komune,
ne može obaviti, osim odlukom većine Velikog vijeća
Glava XXXVIII
V jerujemo da pravedno činimo kad prava naše Komune ču-

vamo koliko nam snaga dopušta, stoga iz izvjesnih razu-
mnih razloga zabranjujemo i određujemo da prodaja, zalaganje,
otuđenje, darivanje ili trajno ili privremeno dodjeljivanje neko-
me neke trošarine, carine ili posjeda naše Komune, ne može, niti
smije biti na bilo koji način osim ako od strane većine Velikog
vijeća odluka bude donesena glasanjem, a ne od strane drugih,
ni na drugi način.
O načinu biranja i izborima petnaest vijećnika Vijeća umoljenih, 22

sudija, Malog vijeća i drugih službenika grada Kotora. 1372,
prvoga dana mjeseca novembra
Glava XXXIX
S jaj uzvišene svjetlosti osvjetljavao je božanskom samilošću

želje našega uma da bismo po njoj prepoznali ono što je ko-
risno za očuvanje Republike i što se odnosi na zdravo stanje i
dobrobit Uprave grada Kotora i da odajemo čast Bogu Stvori-
telju a, uz svakodnevne molitve Blaženog Tripuna mučenika,
težimo spremnim i iskrenim osjećanjima. Stoga mi, Komuna
158 Statut i zakoni
gore spomenutog grada, u cilju dostizanja pohvale dostojnog
stanja i za bolje upravljanje našim gradom, razložno i brižno
određujemo da se neprekidno svake godine na dan Sv. Đorđa u
Velikom vijeću okupljenom po običaju na zvuk zvona i pozivom
glasnika, od strane istog Vijeća izaberu kuglicama i glasačkim
22 || 23 kutijama za jednu godinu || petnaest vijećnika Vijeća umoljenih
u kom broju želimo da budu tadašnje sudije. Među tih petnaest
iz Vijeća umoljenih ne može biti otac sa sinom, ni brat sa bra-
tom, ni više od dvojice iz istog roda, osim ako nisu u bližem srod-
stvu. Tih petnaest vijećnika umoljenih, zajedno sa Gospodinom
Knezom ili Rektorom, izabraće rečenog dana i neposredno ku-
glicama i glasačkim kutijama tri skromna i odana plemića iz tri
roda za sudije rečenog grada. Ali tako da istovremeno sudije ne
mogu biti otac sa sinom, djed sa unukom, brat sa bratom, stric
ili ujak sa nećakom, sestrić ili bratić sa prvim rođakom, tast sa
zetom ili djever sa šurom. Ove izabrane sudije neka ovaj grad
dobro, odano i oprezno vode i njime upravljaju i svima pružaju
punu pravdu, u skladu sa našim statutarnim odredbama u toku
jedne godine, a pošto istekne godina, ne mogu se više birati za
sudije sve do treće godine. Svaki od ovih sudija treba da ima
platu 25 perpera godišnje. Kada rečene sudije budu izabrane,
njihovi prethodnici119 treba da ih oglase na trgu, na zvuk zvona
po starom običaju, i da polože dužnu zakletvu prema statutar-
noj odredbi o zakletvi sudija. Ako pak neki izabrani sudija ne
bude htio da prihvati službu platiće kaznu našoj Komuni 50
perpera, a na njegovo mjesto će se izabrati drugi. Hoćemo da
rečenih petnaest vijećnika Umoljenih mogu biti svake godine,
ako budu izabrani kao što je rečeno. Osim toga, da bi se rečeni
23 || 24 naš grad ubuduće mogao bolje i korisnije savjetovati, || vodi-
ti, upravljati i čuvati određujemo da se svake godine na ranije
rečeni dan Sv. Đorđa, pošto budu izabrane sudije, odmah od
119 Na ovom mjestu je štamparska greška u izdanju Statuta, što se uočava poređenjem
sa glavom prvom s kojom se tekst u znatnom dijelu poklapa pa je korišćen redigo-
vani prevod prve glave.
grada Kotora 159
strane petnaestorice Vijeća umoljenih budu izabrani kuglicama
i glasačkim kutijama šest plemenitih i mudrih muževa iz Grada,
iz šest rodova za vijećnike Malog vijeća. U tom Malom vijeću
ne mogu biti otac sa sinom i brat sa bratom. Ovi vijećnici Ma-
log vijeća za savjetovanje i upravljanje već rečenog grada ostaće
na rečenoj dužnosti godinu dana. Takođe utvrđujemo da se od
strane petnaestorice Vijeća umoljenih na rečeni dan Sv. Đorđa,
kuglicama i glasačkim kutijama imaju izabrati svi drugi službe-
nici našega grada kao što je običaj. Ako se desi da neko od sudija,
vijećnika od petnaestorice Umoljenih ili Maloga vijeća ili drugih
službenika, ide van Grada u Dubrovnik, Bar ili drugdje, dalje
od rečenog grada pedeset milja, i da se u njega ne vrati u toku
jednog mjeseca od njegovog polaska, umjesto njega drugi će se
izabrati za njegovu službu.
O Kneževoj upravi, plati i djelokrugu njegovog rada 24

Glava XL
G odine 1371, dana 15. aprila. Težeći koliko možemo da se naš

grad vodi, upravlja dobro i zdravo, statutarno određuje-
mo i hoćemo da bude poštovano da je Knez grada Kotora, koji
bude od strane kotorske Komune za određeno vrijeme izabran
za Upravu Grada, obavezan da stanuje i lično provodi u rečenom
gradu, || na Upravi ili kneževstvu samoga grada, samo za godinu 24 || 25
dana, počevši od dana kada Knez stigne u rečeni grad. Knez je
dužan i treba trajno uza sebe da ima i drži jednog dobrog kuha-
ra120, šest paževa ili štitonoša, jednog na svoj sopstveni trošak,
koji će od strane Gospodina Kneza biti odjeveni dobro i kako
dolikuje. Rečeni Gospodin Knez treba da ima od naše Komune
na ime svoje plate za rečenu godinu 1000 perpera kotorskih gro-
ša, što znači121 sa isplatom srazmjernog dijela na početku svakog
umjesto “eorum” treba da stoji “coquum”, pa je tako i prevedeno.
umjesto “ut” treba da stoji “videlizet”, pa je tako i prevedeno
160 Statut i zakoni
mjeseca. Pored toga treba da ima kao regalije ribe, drva i luči,
prema do sada poštovanom običaju rečenog grada, i ništa drugo.
Osim toga Knez je dužan, sa trojicom izabranih zakletih sudija,
postavljenih od strane Vijeća grada Kotora, kao što je običaj,
rečeni grad i njegov Distrikt dobro i odano voditi i upravljati i
pravdu dijeliti prema našim statutarnim odredbama, donijetim
i onim koji će se donijeti, i po našim potvrđenim starim običaji-
ma. I kako se većina njih saglasi tako će se presuda donijeti, kako
u građanskim tako i u krivičnim stvarima. Isto tako je rečeni
Knez pod zakletvom dužan da ubira i zahtijeva kazne i globe
koje se izreknu u njegovo vrijeme i da ih dostavi komornicima
naše Komune. I još, Knez sam može i ovlašćen je, kada to bude
potrebno, narediti i kaznu odrediti do 50 perpera groša. Radi
službe i časti Kotora i u slučaju meteža, svađe ili tuče, uzevši
25 || 26 u obzir težinu slučaja, može nametnuti || kaznu bilo kome do
sume 200 perpera u groševima. Isto tako da rečeni Knez, uvijek
sa jednim od zakletih sudija, u krivičnim stvarima ili zločinima
sa predumišljajem, može, imajući Boga pred očima, kazniti bilo
koga do 25 perpera u groševima. Isto tako da ni Knez ni njegova
supruga, ni njihova djeca, ni neko u njihovo ime, ne mogu niti
smiju od nekog primiti kakav dar osim do 4 groša vrijednosti u
voću. Isto tako da rečeni Gospodin Knez ne može ići da obje-
duje s nekim u Gradu ili izvan, osim na vjenčanja ili svadbenu
gozbu, kada je to na trošak Komune, ili kada bi Sud išao van
Grada da izviđa ili sudi parnice. Isto tako da Knez ne može ići
izvan kotorskog Distrikta, niti spavati izvan Grada, bez dozvole
Vijeća. Isto tako da rečeni Knez, njegova supruga ili njihova
djeca ne mogu nekog našeg građanina uzeti za kuma, niti biti
kumovi rečenih građana. Isto tako da rečeni Gospodin Knez ima
od svakog broda, tipa “sagene”, koji dovozi ribu, osamnaest riba
i takođe da dobije brod za ribarenje tipa “sagena”, za svečanost
Rođenja Gospoda Našeg Isusa Krista, jedanput zajedno sa sudi-
jama. Isto tako, ako neko doveze drva na prodaju, rečeni Knez
grada Kotora 161
ima tri veze od svakog broda tipa “skabe”, a dvije veze od svake
“gondole”, a jednu vezu od barke tipa “londre”. Isto tako ima isti
Knez od svake veze luči po jedan komad, prema običaju Grada. || 26 || 27
O onima koji bi vrijeđali sudije ili Vijeće 27

Glava XLI
G odine 1370, dana 5. decembra. Ako neka osoba, povodom

saziva ili predmeta vijećanja Velikog ili Malog vijeća, ili
neke odredbe donijete u rečenom Vijeću, bude tako drska da
sudijama ili Vijeću ili Gradu i Vijeću izrekne uvredu u Vijeću
ili izvan Vijeća, platiće, ako se to bude moglo dokazati dvojicom
svjedoka, od kojih i vijećnici mogu svjedočiti, kaznu našoj Ko-
muni 100 perpera groša u gotovom novcu, ili će ležati u zatvoru
naše Komune jedan mjesec. Tu kaznu Knez, koji je na dužnosti
ili koji bude u to doba ili njegov zamjenik, pod zakletvom su
dužni naplatiti i komornicima Komune doznačiti. Ako Knez
ili njegov zamjenik ne bi naplatili rečenu kaznu, sudije i Malo
vijeće će naplatiti, a ako ne, platiće od svoga sopstvenog.
O poslanicima ili ambasadorima Komune 27

Glava XLII
U tvrđujemo i određjemo da se tvrdo poštuje da ako neki

naš građanin bude upućen u neko poslanstvo, ili bude po-
stavljen da izvrši neku službu za Komunu, i u tom poslanstvu
ili službi pretrpi neku štetu, vršeći ono što mu je naloženo od
strane Komune, dužna je sama Komuna da mu sve nadoknadi
bez ikakvog sporenja. || 27 || 28
O onima koji traze da budu u Velikom vijeću, 28

pripadniku vlastele grada Kotora
Glava XLIII
G odine 1388, indikcije jedanaeste, dana 17. mjeseca aprila.

Želeći da naše Vijeće i našu vlastelu očuvamo u njihovoj
162 Statut i zakoni
/Na margini:/ časti i da oni koji žude da budu u rečenom Vijeću streme vrlina-
Zapazi da je o ma i dobrom stanju našega grada, iz razumnih razloga utvrđuje-
ovoj statutar-
noj odredbi mo da ako neko zaželi da bude u našim vijećima, svoju molbu,
prihvaćena od- u pismenoj formi, uputi Upravi u Malom vijeću. U tom Vijeću,
luka u vrijeme ako molioca budu smatrali za dostojnog da dobije takvu mi-
samostalnosti
Kotora, 1388, lost, molba će se staviti na razmatranje u Vijeću i čitati, pošto
indikcije jeda- se stavi predlog na glasanje kuglicama i glasačkim kutijama da li
naeste, dana njegova molba treba da se prihvati ili ne. Ako od strane tri dijela
6. aprila.
/tri četvrtine/ rečenog Malog vijeća bude usvojen predlog da se
prihvati njegova molba, rečena molba će se u pismenoj formi
uputiti našem Velikom vijeću. U njemu će se čitati i, uzevši u
obzir zasluge molioca, staviti predlog na glasanje kuglicama i gla-
sačkim kutijama. Ako predlog bude usvojen od strane tri dijela
/tri četvrtine/ spomenutog Velikog vijeća da se njegova molba
milostivo usliši, biće i treba da bude član naših vijeća, kao što
su i drugi, bez obzira na suprotno donijete statutarne odredbe.
Ali ako predlog, kao što je rečeno, u rečenim vijećima ne bude
usvojen od strane tri dijela /tri četvrtine/, ne može biti član naših
28 || 29 gore rečenih vijeća. ||
29 Da sudije u vrijeme svog službovanja ne mogu

tražiti vođenje parnice
Glava XLIV
G odine 1347, dana 19. mjeseca aprila. Mi, Komuna kotorska,

svečano sakupljena po običaju na zvuk zvona, utvrđujemo
i određujemo da nijedan sudija u vrijeme svog službovanja ne
može tražiti vođenje parnice pred ostalom dvojicom sudija svo-
jih saradnika u službi, već njegovi sporovi i prava treba da su i
ostanu u onom stanju na kraju njegove sudijske službe, u kome
su bili na početku njegove uprave i sudijske službe, a smatraće se
da vrijeme ne teče u toj godini. Ako neko povede parnicu protiv
nekog sudije pred ostalim sudijama njegovim saradnicima u su-
dijskoj službi, dužan je onaj sudija da odgovara i druga dvojica
sudija su dužna da mu presude.
grada Kotora 163
Da sudije ne mogu presudom, bez parnice, izdavati 29
ispravu o nečijem dugu
Glava XLV
G odine 1347, dana 19. aprila. Mi, Komuna kotorska, saku-

pljena po običaju na zvuk zvona, utvrđujemo i određuje-
mo da od sada ubuduće naše sudije ne mogu izdavati presudom
notarsku ispravu o novčanom dugu bez parnice, nego ko želi da
se izda isprava o dugu treba da je sačini pred sudijom i jednim
auditorom i notarom. Tako sačinjena ima snagu i važi, drukčije
ne. I ako kakav spor o dugu bude pred sudijama i notarom, kad
zasjedaju da dijele pravdu, sudije mogu sa notarom sačiniti ispra-
vu o dugu presudom, kako im se učini da je po pravu zajedno sa
notarom, i da bude tvrda. || 29 || 30
O vremenu kada sudije treba da sude 30

Glava XLVI
Ž elimo da sudije, koje budu u to vrijeme, budu dužne da za-

sjedaju i sude svakog ponedjeljka i svake subote, od prvog
časa ujutro, najmanje do šestog časa, ako to bude potrebno, a ako
i drugim danima budu htjeli da sude, svi su dužni da odgovaraju.
Svih drugih dana kad budu u Gradu, da sude o prodajama i svim
prestupima i dužni su da ne otežu presude preko tri mjeseca i da
daju da se zapišu presude prije nego što ih izdaju. Ako se tužilac,
u propisano vrijeme predaje ne pojavi cio dan u subotu, kada
Sud zasjeda do tri mjeseca, rečene sudije se, na osnovu zakletve,
ne smatraju obavezne.
O notaru da zasjeda sa sudijama 30

Glava XLVII
L jeta Gospodnjeg 1316, hoćemo i određujemo, radi časti i lak-

šeg rada Suda, da notar zasjeda sa sudijama svih dana kada
treba da se sudi, da bi saslušao zakone i čitao isprave i zapisivao
statutarne odredbe i parnice. Od svake presude dobiće notar
164 Statut i zakoni
jedan groš, a sudije drugi groš, a od svakog suđenja 3 folara i za
zapisivanje presude 6 folara. A, ako tužilac u nekoj parnici bude
htio da notar zapiše vrijeme predaje tužbe, notar je dužan da
zapiše kada plati 6 folara. Taj zapis neće važiti, osim u vrijeme
onih sudija koji su tada bili u sudijskoj službi, osim ako ta predaja
30 || 31 nije bila potvrđena notarskom ispravom. ||
31 O sudijama koji treba da sude svima po Statutu,

kako građanima tako strancima
Glava XLVIII
M noge su smutnje nastajale kod sudovanja, jer su se plašili

suditi nekima koji su dolazili sa poveljama122 ili zbog ne-
kih mahinacija ili prisile. Stoga odlučujemo da zaklete sudije
svima, kako građanima tako i strancima, jednako presuđuju u
dobroj vjeri i bez prevare, prema statutarnim odredbama i prav-
nim običajima Grada. Ako ih zadesi neka šteta ili nezgoda dok
tako sude, Komuna je dužna da im sve nadoknadi.
31 O tome da nema dijeljenja pravde tokom mjeseca avgusta

sve do svečanosti Sv. Mihaila
Glava XLIX
O dređujemo da od prvog dana mjeseca avgusta sve do sveča-

nosti Sv. Mihaila ne bude nijedne rasprave pred zakletim
sudijama, niti sudije smiju da donose presude dijeleći pravdu,
osim u slučaju prodaja, ukoliko je parnica bila započeta prije
mjeseca avgusta ili je uslijed odlaganja zašla u taj mjesec, kada
će sudije o tome odlučiti i presuditi.
31 O raznim suđenjima živim i mrtvim osobama

Glava L
A ko neko pred zakletim sudijama bude pokrenuo parnicu

protiv nekoga, ako se spor pokreće o živom čovjeku neka
122 U ispravkama grešaka na kraju teksta latinskog originala Statuta. naznačeno je da
umjesto “poscellis” treba da stoji “pouellis”, pa je tako i prevedeno.
grada Kotora 165
predmet miruje tri dana, a ako je u pitanju mrtva osoba pred-
met neka miruje osam dana. A ako kakav spor iskrsne iznenada
zbog nekog zločina, neka predmet miruje do dijeljenja prav-
de onoliko vremena koliko je potrebno da se pođe do || Rijeke 31 || 32
/Škurde/, ili do Šuranja, što se ima poštovati kako prema građani-
ma tako i prema strancima. A ako bi Komuna pokrenula parnicu
protiv nekoga, mirovanje predmeta treba da bude kao i prema
svima ostalima.
Ako bi neko došao u vrijeme odlaganja i izjavio kako posjedu-
je odbranu za ovo zbog čega ga terete i tražio rok da to iznađe,
Sud je dužan da mu odobri rok od osam dana, uzevši prethodno
od njega zakletvu da posjeduje odbranu. Ako je trenutno ne
može imati i ako u utvrđenom roku ne iznese odbranu, sudije
treba da donesu presudu. Ako on izjavi da neki čovjek koji nije u
Gradu ima ispravu o njegovoj odbrani, neka se zakune na Sveto
Božje Evanđelje, a Sud treba da mu odobri toliki rok koliko je
potrebno da se ode ili pošalje neko do toga mjesta i povrati, pre-
ma procjeni sudija. Ako on izjavi da je sasvim izgubio ispravu ili
spise svoje odbrane, neka to potvrdi zakletvom a Sud je dužan
da mu dozvoli traženje u katastiku, ili ako se drugdje nalazi.
O plati sudija 32
Glava LI
M noge smo i ogromne štete trpjeli zbog nemarnosti zakle-

tih sudija, pa stoga radi boljeg stanja Grada utvrđujemo
i određujemo da sudije imaju platu od Komune, svaki po 12
perpera godišnje. Svi prihodi koji im pristižu od Kurije ili sudo-
vanja u vrijeme njihove službe, pripadaju Komuni. Ove prihode
iste sudije su dužne da uberu i doznače komornicima Komune.
Ako to ne učine, platiće Komuni od svoga, || a takođe i kaznu 32 || 33
Komuni 25 perpera. Izuzetno od toga imaju 1 groš od izdavanja
isprave o presudi i 1 perperu od oglušenja i odbijanja Suda.
166 Statut i zakoni
33 Da sudije ne troše ništa bez dozvole vijećnika
Glava LII
O dlučujemo i utvrđujemo da sudije u vrijeme svoje služ-

be nemaju nikakvo ovlašćenje da troše novac radi koristi
Grada bez saglasnosti i dozvole vijećnika, osim za isplate do 1
perpere. Isplate da vrše komornici po nalogu sudija i vijećnika.
33 O onima koji Sudu moraju da plaćaju troškove i četrdesetinu
Glava LIII
B ilo ko da u Gradu ili izvan Grada bude izveo Sud radi suđe-
nja parnice oko posjeda, odlučujemo da onaj koji je izgubio
parnicu treba da plati troškove i 1 perperu kao četrdesetinu.
33 O četrdesetini koja se ima plaćati u sporu oko naplate duga
Glava LIV
U tvrđujemo i određujemo da koji god naš građanin ili stra-

nac pred sudijama ima spor o dugu, onaj koji izgubi spor
plaća četrdesetinu, naime od 40 groša 1 groš. Tu četrdesetinu
sudije su dužne da naplate i doznače carinicima. Ako to ne učine
33 || 34 dužni su da nadoknade od sopstvenog. ||
34 O sudijama i drugim službenicima koji odlaze van Grada,
da se drugi izaberu
Glava LV
O dlučujemo da ako koji od sudija ili drugih službenika naše

Komune bude išao van Grada, kao do Dubrovnika, Bara
ili drugdje do udaljenosti od 50 milja od Grada, ako se ne bude
vratio u isti grad u roku od jednog mjeseca nakon što je otišao,
umjesto rečenog sudije ili službenika izabraće se drugi prema
statutarnim odredbama.
34 O sudijama izuzetim u slučajevima srodstva
Glava LVI
P onekad se dešava da je jedan od sudija izuzet u slučajevi-

ma srodstva prema statutarnoj odredbi, a da je drugi sudija
grada Kotora 167
tražen u Sudu, zbog čega nastaje šteta i gubitak nekima jer nisu
mogli da potražuju svoja prava. Zato za opšte dobro i korist od-
lučujemo i određujemo da kada god bilo jedan među sudijama123
bude izuzet iz suđenja, a drugog traži Sud zbog kakve parnice,
kao što je rečeno, ili da iz bilo kojeg drugog razloga dvojica sudija
nisu u Sudu, Malo vijeće treba da izabere jednog sudiju pomoću
kuglica i glasačkih kutija na zvuk zvona kao što je običaj, da bi
se presudio samo onaj spor sa jednim sudijom koji je preostao.
Te sudije će rečeni spor presuditi kao da je u vrijeme službe pret-
hodnih zakletih sudija samo da bi se našim građanima poštovale
statutarne odredbe.
O kazni koja se odmah plaća za zločin 34

Glava LVII
G odine 1364, dana 26. septembra. Određujemo da || ko

god bude suđen ili osuđen za neki učinjeni zločin, smje-
sta bez ikakvog odlaganja dužan je da sve izmiri. Sudije koje
34 || 35
tada budu treba da naplate kaznu. Ako to ne urade nadoknadiće

od sopstvenog.
O globama koje neki sudija u službi Komune 35

određuje čak i bez zvona
Glava LVIII
U tvrđujemo i određujemo da sudije koje su na dužnosti

mogu, u interesu službe i časti Grada, da odrede globu
do 10 perpera protiv bilo koga, čak i bez zvona, pod prijetnjom
globe. Ko god ne posluša platiće izrečenu globu koja pripa-
da Komuni. Ako sudije ne naplate globu platiće od sopstve-
nog Komuni.

umjesto “ex iudicio” treba da stoji “ex iudicibus”, pa je tako i prevedeno.
168 Statut i zakoni
35 O globama sudija i vijećnika koje su presuđene uz najavu zvonima
Glava LIX
P ošto su mnogi uslijed oholosti ili osionosti i nasilja s prezi-

rom odbijali da poslušaju naloge i globe određene od strane
sudija i vijećnika, odlučujemo i određujemo da sve globe, bilo
velike ili male, koje su nekima iste sudije i vijećnici javno oglasile
uz zvuk zvona, budu čvrste, postojane i od svih poštovane.
35 O globama sudija izrečenim nekome zbog svađe i bez najave zvonima

Glava LX
35 || 36
K ako je mnogo puta među građanima dolazilo do nesugla-
sica i svađa zbog čega su u Gradu nastajale smutnje i štete,
|| određujemo da kad god izbije neka nesuglasica ili svađa među
nekima, sudije koje su tada na dužnosti imaju ovlašćenje i bez
najave zvona odrede kaznu do 50 perpera onima između kojih
je izbila svađa.
36 O onima koji mogu da traže izuzeće sudije

Glava LXI
A ko neko nekoga optuži na Sudu, ovaj može da zahtijeva da

se jedan od sudija izuzme ili ne prihvati ako bi tužiteljskoj
strani bio otac ili brat ili prvi rođak, ili ujak, to jest majčin brat,
ili stric, to jest očev brat, ili nećak, sin brata ili sestre, ili šura.
Tada druga dvojica sudija, koji bi ostali, treba da sude po pravdi
i zakletvom su obavezni da se ne savjetuju s onim koji je izuzet,
niti onaj koji je izuzet smije da bude prisutan.
36 O oglušenjima o sudski poziv

Glava LXII
A ko neko bude tri puta pozvan na Sud zbog neke parnice,

ogluši se i ne dođe, a spor bude o nekretnini, odlučujemo
da se tužilac uvede u posjed one stvari koju potražuje. Ako se
parnica odnosi na neka pokretna dobra, ili svotu novaca, tužilac
grada Kotora 169
treba da se uvede u posjed stvari za koju se oglušio, u dvostrukoj
vrijednosti iznosa duga koji potražuje. Kako od nekretnina tako
od pokretnih dobara, sudije će dobiti 1 perperu kada ga uvedu
u posjed.
Kada dođe onaj koji se oglušio o poziv Suda, može da povrati
svoju imovinu, vrativši perperu i ostale odgovarajuće dugove
tužitelja. Ovo mora da se uradi u toku jedne godine. Ako, pak,
onaj koji se oglušio o sudski poziv ne dođe u rečenom roku da
povrati svoje stvari, || kao što je rečeno, može onaj, koji je uve- 36 || 37
den, slobodno raspolagati stvarima. Ako se pojavi neko ko je
pozvan od strane Suda, a poslije se bez dozvole sudija udalji iz
Suda, podvrgnuće se gore spomenutoj kazni.
O obaveznom odgovoru Sudu 37

Glava LXIII
A ko bi neko od strane Suda bio obavezan da nekome iznese

prigovor povodom neke nekretnine, i taj pozvani na Sud
pobjegne ili ode na kakvo putovanje i ne ostavi zastupnika koji
će za njega odgovarati, tužitelj će se uvesti u posjed stvari koju
potražuje. Ako je spor oko pokretne stvari ili svote novca, tu-
žilac će se uvesti u posjed pozvanog na Sud, u mjeri dvostruke
vrijednosi onoga što potražuje. Kako od nekretnina tako i od
pokretnih stvari sudije dobijaju 1 perperu kad ga uvedu u posjed.
Ako pozvani na Sud dođe, može svoj posjed povratiti pošto vrati
perperu i ostale troškove tužiocu i iznese prigovor. Ovo treba
da uslijedi u toku jedne godine. Ako pak, pozvani u tom roku
ne dođe da povrati te stvari, onaj koji je ušao u posjed može
slobodno raspolagati njima.
O oglušenjima kod zločina 37

Glava LXIV
A ko neko ko je tri puta pozvan na Sud povodom neke neprav-

de iskazane riječima ili djelom ili kakvog drugog zločina, i
170 Statut i zakoni
prkosno odbije da dođe, smatraće se za osuđenog za ovaj zločin
37 || 38 ili nepravdu, pa ako poslije dođe neće o tome biti saslušan. ||
38 O sudijama arbitrima
Glava LXV
U tvrđujemo i određujemo da ako nekad neko, pozvan na

parnicu o nekretnini, zatraži sudije arbitre prije nego što
uđe u parnicu, Sud je dužan da to dopusti. Tužitelj i tuženi dužni
su da zajednički izaberu dvije odgovarajuće osobe, za koje znaju
da nisu ispunjene mržnjom. Treću osobu dužan je da da Sud. I
pred tim izabranim sudijama pravda će se utvrditi. Ako te iza-
brane sudije, pozvane dva i tri puta, ne budu prihvatile dužnost,
izabraće se druge sudije. Ako ovi izabrani i oni drugi izabrani
ne prihvate, tada su dužni da se vrate Sudu zakletih sudija. Ako
oni prvi ili drugi ili treći arbitri prihvate dužnost i obje strane se
saglase o njima, tada ti arbitri treba da saslušaju njihova spore-
nja i parničenje i svojom presudom riješe spor dobrom vjerom
bez prevare, po svojoj dobroj savjesti, prema pravnom običaju
i statutarnim odredbama grada Kotora. Ali tako da nijedan od
njih ne može reći “Primite jednu perperu jer hoću da pred drugim
Sudom tražim pravdu”. Pošto ovi arbitri saslušaju njihove sporo-
ve, ako ne budu htjeli da presude, svaki od sudija arbitara dužan
je da plati Komuni 6 perpera, a ako hoće da sude neka donesu
presudu, kao što je gore rečeno. Ako slučajno neka strana od
onih ne bude htjela saslušati presudu već hoće da odbije rečene
arbitre, ne može to učiniti ni na koji način. I one sudije arbitri,
pod prijetnjom rečene kazne dužne su da presudu proglase, a
38 || 39 njihova će presuda trajno biti čvrsta i valjana. || Arbitri su dužni
da stranci kojoj je dato za pravo, u roku od 15 dana od donoše-
nja presude, o tome izdaju javnu ispravu. I ako do tog roka ne
budu izdali ispravu o presudi, od svoga sopstvenog će zadovoljiti
stranku kojoj je dato za pravo. Ako bi ove sudije arbitri izjavile
da presudu nisu obznanile, svaki od njih je dužan da se opravda
grada Kotora 171
zakletvom i još pri tom jednim od najboljih svojih srodnika i
platiće gore rečenu kaznu. A tada su oni koji su u sporu dužni
da se vrate Sudu.
O priznanju datom pred sudijom ili vikarom 39

Glava LXVI
O dlučujemo i određujemo da ako neki čovjek u vezi nekog

svog dužnika pozove sudiju, ili sudije, ili vikara i ako sudije
ili pojedini od njih budu tajno razgovarali sa samim dužnikom
i budu ga pitali o onom dugu i sam dužnik obznani onaj dug
sudiji tajno, a ne pred Sudom ili u okviru nekog postupka pa
poslije tog, drugog dana ili drugog sata, onaj dužnik porekne
taj dug, koji je prethodno priznao, prvo priznanje koje je dao,
ni u čemu ne važi, niti mu škodi, osim ako bi pred Sudom, ili na
nekom suđenju priznao, pa će takvo priznanje biti čvrsto.
O onima koji Sud ne prihvataju 39

Glava LXVII
O dobravamo onome koji je prizvan na parnicu da, ako hoće,

Sud ne prihvati. Ipak, tužitelj treba da plati sudijama 1 per-
peru i tada će sudije, ako se sudi o nekretninama, uvesti tužitelja
u posjed dobara koje traži, || a ako se sudi o pokretnim stvarima, 39 || 40
sudije će uvesti tužitelja u posjed dobara onoga koji ne prihvata
Sud. Doznačiće mu od njegovih dobara dvostruko od onoga
što potražuje i izdaće mu ispravu. Ako onaj koji je odbio Sud
zatraži ispravu o tome da je odbio Sud i o tome u koji posjed je
tužitelj uveden, ta isprava će mu se izdati bez naplate. Kad iste-
kne vrijeme onih sudija, dužnik koji je odbio Sud, ako zaželi da
povrati svoja dobra pred drugim sudijama, nasljednicima onih,
u periodu od šest mjeseci od njihovog nastupanja na sudijsku
dužnost, treba da se pojavi i pozove na Sud tužitelja i kaže mu:
“Primi perperu i izađi iz moje imovine i pocijepaj ispravu o uvo-
đenju, a ako imaš za što da me tužiš spreman sam da odgovaram”.
172 Statut i zakoni
Kad to primi, tužitelj je dužan da vrati dužnikova dobra bez
oštećenja i klevetanja i treba da uzajamno izravnaju račune. Ako
se, pak, sam dužnik ne pojavi u gore rečenom roku da povrati
svoje stvari, kao što je rečeno, može onaj koji je uveden, ili tu-
žitelj, sa tim stvarima potpuno raspolagati po svojoj volji, kao
sa svojim sopstvenim stvarima. A rečeni dužnik je slobodan od
gore spomenutog duga, osim ako bi rečena dobra zbog njega
bila tužitelju ili povjeriocu, po pravu oduzeta, od strane nekog
drugog. Sam tužitelj, koji je bio uveden u posjed vinograda ili
drugog posjeda dužnika koji je odbio Sud, pa je prve godine
imao kakve troškove u tom vinogradu ili posjedu, a prije vre-
mena berbe vratio ga vlasniku, svome dužniku, sve te troškove
koji su, prema procjeni poštenih ljudi, vršeni preko povjerioca,
40 || 41 isti dužnik || treba da naplati tome povjeriocu, a ako odbije da
plati, povjerilac će uživati plodove.
41 O onima koji Sud ne mogu odbiti

Glava LXVIII
O dređujemo da niko ko je pozvan pred Sud, a izvršio je ka-

kav zločin ili nasilje, ni na koji način ne može odbiti taj
Sud, već je na svaki način dužan da odgovara, niti, ako je istog
dana kada je pozvan na Sud izvršio zločin, može imati odlaganje
ni na koji način, osim koliko se može otići do Šuranja i vratiti se.
Ako ga je izvršio drugog ili trećeg dana, imaće tri dana odlaganja
da odgovara.
41 O onome koji je pozvan na Sud a nalazi se na putu
Glava LXIX
A ko je neko pozvan pred Sud, a nalazi se van Grada na putu,

neka izjavi da ne može odgovarati tužitelju, pa tada neka
pođe u namjeravano mjesto putovanja. Kada on bude u tom
mjestu, tužitelj će mu poslati poziv od strane Suda po starom
pravnom običaju. Ako tada ne dođe i pojavi se lično ili preko
grada Kotora 173
zakonitog zastupnika, Sud će uvesti tužitelja u posjed stvari
onoga koji je pozvan. Došavši sa putovanja odgovaraće tužite-
lju, pošto mu je uzet zalog. I dokle god uzajamno ne izravnaju
račune, vlasnik tih stvari ne može mu tražiti plodove. Ovo se
podrazumijeva ako u toku jedne godine dođe da povrati svoje
stvari. Inače, rečeni pozvani na Sud, ne može rečenog uvedenog
u posjed, uznemiravati u bilo čemu. || 41 || 42
O pozvanima pred Sud povodom onih stvari koje 42

se odnose na predstojeće putovanje
Glava LXX
A ko između trgovaca udruženih u društvo, ili između patru-

na broda i trgovca, i između kormilara i mornara i patruna
broda, ili između patruna broda i mornara, ili između drugih
koji zajedno odlaze na putovanje, iskrsne kakav spor o neče-
mu što se tiče toga putovanja, onaj koji bude pozvan pred Sud
o tome mora odmah odgovarati i nikakvo odlaganje ne može
dobiti. A ovo se odnosi i na karavane koje polaze na putovanje.
O udovici pozvanoj na parnicu 42

Glava LXXI
Ž ena udovica, pozvana na parnicu, ako bude imala oca, ili

sina, ili brata, odnosno zeta, odsutnog van grada Kotora i
njega zatraži za svoga advokata, tada je Sud dužan da toj udovici
da rok za čekanje na gore rečenog advokata, toliko koliko može
otići i vratiti se i još nekoliko dana više od toga. Ovo ako bi bio u
Kraljevini Gospodina Kralja, a ako ne bi bio u Kraljevini, treba
da odgovara posredstvom drugih, prema običaju Grada.
O ženi pozvanoj na parnicu a ima muža 42

Glava LXXII
A ko neka žena, koja ima muža, bude pozvana na parnicu

vezanu za muža, ni na koji način nije dužna da odgovara
174 Statut i zakoni
za svoga muža. Ako ona sama odgovori bez htijenja svoga muža,
42 || 43 njen odgovor ne važi, niti || može biti od štete njenom mužu.
Sam muž može tu parnicu, čak i ako bude osuđen, obarati i opo-
zivati ako bude htio. A ako bude pozvana u svojoj sopstvenoj
stvari, kao što je šibanje, prisilno oduzimanje neke pokretne
stvari, pa ona bude htjela da muž odgovara za nju, ako je odsu-
tan, Sud je dužan da joj da rok koliko je potrebno da neko ode
u mjesto gdje se nalazi sam muž i da se vrati, da bi ona nekog
poslala, pozivajući ga da dođe i odgovara za nju. Ako muž ne
bi htio da dođe, ona sama neka odgovara. Ni o jednoj drugoj
stvari nije dužna da odgovara, čak ni sopstvenoj, niti je njen
odgovor valjan.
43 O sinu pozvanom na parnicu u odsustvu oca
Glava LXXIII
S in, koji je pod očevom vlašću, pozvan na parnicu, nije ni

na koji način dužan da odgovara. Ako bude nekim svojim
povodom pozvan, dužan je svima odgovarati. Ako bi neko pred
Sud izveo sina povodom nekog posjeda koji je obrađivao, a sin
se branio govoreći da mu je otac naredio da obrađuje, neka se
zakune da je tako i neće biti dužan da odgovara bez oca.
43 O Kotoraninu pozvanom na parnicu od strane stranca

Glava LXXIV
A ko Kotoranin bude pozvan na parnicu od strane stranca,

izuzimajući Slovene, odlučujemo da Kotoranin treba da
dobije odlaganje od tri dana. Kada ovi isteknu, Kotoranin je
dužan da u svemu odgovara strancu. U tom roku Kotoranin
ne može izaći iz Grada, i ako je bio spreman da pođe na neko
putovanje, dok ne odgovori i sredi račune sa gore spomenutim
43 || 44 strancem, || osim ako ne ostavi zakonitog zastupnika koji će za
njega odgovarati i platiti sve na što bi bio osuđen.
grada Kotora 175
O parnicama između klerika i laika 44
Glava LXXV
K ad klerik ima parnicu pred svjetovnim Sudom, dužan je da

sve daje i čini u Sudu što daju i čine laici u njemu kad imaju
parnice među sobom.
O zahtjevu da sinovi namire očev dug, dokazan ispravom 44

Glava LXXVI
O dlučujemo da ako se pred sinovima nađe dug koji je napra-

vio otac, poslije smrti sva njegova djeca koja su naslijedila
očevu baštinu, svaki pojedinačno, dužna su da povjeriocu plate
svoj dio duga. Ali ako bi neki od njih odbio da prihvati dio ba-
štine, on nikako nije dužan da plaća dug. Ako je otac za života
podijelio svoja dobra među sinove, a ova bi nosila opterećenja, ta
podjela onome ne treba da škodi, niti da ugrožava prava onoga
prema kome su gore spomenuta dobra opterećena, nego neka
tada onaj kome su dobra opterećena bude uveden u njihov po-
sjed, gdje mu bude zgodno. A ako bi za svoje potraživanje po-
vjerilac ušao u posjed jednog od njihovih dijelova, svi drugi su
dužni da tome pruže nadoknadu.
O zastupnicima stranaca 44
Glava LXXVII
Z bog toga što su mnogi sporovi i smutnje izbijali u našem

Gradu zbog zastupanja i pružanja advokatskih usluga stran-
cima od strane naših građana, stoga, za bolje stanje našeg Grada,
utvrđujemo i određujemo da se nijedan naš građanin ne usudi
da u bilo kakvom sporu bude zastupnik || nekog stranog gra- 44 || 45
đanina pred našim Sudom, niti da za njega preuzima funkciju
advokata, osim advokata našeg Grada, koji mogu biti advokati
stranaca, kada je i sam tužilac prisutan na Sudu. Ko, pak, učini
suprotno platiće 100 perpera tuženom i sve ono što se zahtijeva
od njega.
176 Statut i zakoni
45 O potraživanju duga umrlih kada ne postoji isprava
Glava LXXVIII
A ko bi neko bez isprave potraživao dug od imovine nekog

umrlog, od onih koji posjeduju dobra toga umrlog, i pouz-
danim svjedocima može to dokazati, dužan je onaj koji posjedu-
je dobra umrlog da plati tužitelju do 10 perpera. Ako tražitelj ne
bude mogao dokazati, onaj koji posjeduje dobra pokojnika treba
da se zakune: “Ne znam, niti sam što čuo od umrloga o toj stvari
o kojoj govoriš da bi tebi u bilo čemu bio dužan”. A ako potražuje
više od 10 perpera, zbog toga što svjedoke ne treba prihvatati
preko 10 perpera, čak i ako bi mogao svjedocima dokazati, od-
lučujemo da se onaj, koji posjeduje dobra umrlog, zakune da
umrli nije bio nešto dužan tužiocu i biće slobodan.
45 O aptagijama i roku za isplaćivanje duga
Glava LXXIX
A ko bi neko bio dužnik drugome, sa ili bez isprave, i onaj koji

treba da primi dug, došao pred Sud i tražio da mu se učini
pravda izjavljujući da mu treba isplatiti dug, tada Sud treba da
pozove onoga od koga se taj dug potražuje. Tako pozvani dužnik
treba da odgovara tužiocu ili povjeriocu prema pravnim običaji-
45 || 46 ma Grada. Ako bi sam || dužnik priznao dug pred Sudom, ili bi
se to vidjelo iz notarske isprave, tada Sud treba da nametne rok
od 15 dana dužniku da isplati dug, ukoliko je veći od 10 perpera,
a ako bude do 10 perpera, treba da ima rok od 8 dana za isplatu.
Ako u tom roku dužnik ne bi isplatio povjeriocu ili se nagodio s
njim, tada Sud treba toga povjerioca sa aptagijama, ako to bude
htio povjerilac, da uvede u posjed dobara dužnika izvan Grada.
Ako izvan Grada ne bi imao, uveo bi se u posjed u Gradu, za
dug veći od 10 perpera. Ako je dug do 10 perpera, dužnik može
davati zaloge iz kuće ili gdje bilo od pokretnih stvari. Ako ne bi
imao odakle davati u zalog, u kući će se uzimati zalog, kao što
to na drugom mjestu stoji. Treba znati da Sud treba da dobije
grada Kotora 177
kao aptagije od 10 perpera jednu i to samo od kapitala, ne od
dobitka. Onaj koji treba da plati dug, treba da plati aptagije.
Ako onaj koji treba da primi, bude htio i zatraži račun o čitavom
dobitku, prema sadržaju svoje isprave, tada Sud treba da uključi
u obračun sav dobitak bez aptagija.
Da se očuvaju dobra građana 46

Glava LXXX
U ime Krista amen. Ljeta rođenja njegovog 1412, indikcije

pete i pretposljednjeg dana mjeseca januara. U sabranom
Velikom i Opštem vijeću grada Kotora, u velikoj sali palate Ko-
mune, u kome je bilo 72 vijećnika, za dobro i korist građana
grada || Kotora, da bi građani Kotorani bolje očuvali i manje se 46 || 47
usuđivali zaduživati se, svoja dobra ne rasipali i uništavali, odlu- /Na margini:/
čeno je u rečenom Velikom vijeću od strane 66 vijećnika, bez ob- Obratiti pažnju
da je 1419.
zira na 6 kuglica nađenih “protiv”, pošto je odluka bila stavljena indikcije dva-
na glasanje kuglicama u kutijama: da se ona osoba koja se može naeste, zadnjeg
zaduživati i zaduživaće se od danas ubuduće na isplatu kakvog dana mjeseca
maja, u doba
duga, odričući se Statuta, zakona, rokova, odlaganja, svečanosti samostalnog
i drugih izuzimanja, itd., ni na koji način ne može podvrgnuti upravljanja
kazni u toj obavezi, osim kazni od pet na šest u godini /20 od- Kotora, doni-
jeta /zakonska/
sto/ prema starom, pravnom običaju i statutarnim odredbama odluka u vezi
našega grada, niti se može za njegova nepokretna dobra u Gradu kontinuiteta
ili van Grada javno oglasiti dražba i procjena za dug veći od 10 a ovog Statuta.
manji od 100 perpera u roku manjem od jednog mjeseca. A ako

je dug veći od 100 perpera treba da se u roku od četiri mjeseca
oglasi dražba i dodijeli onome ko najviše daje i od toga isplati po-
vjeriocu. Ako se nađe novac ili roba, od toga novca treba platiti
povjeriocu. Roba se tokom 15 dana oglašava na dražbu po Gradu
i dodjeljuje onome ko najviše daje i od onoga što se dobije plati
povjeriocu. Dužnik se poziva samo jednom pred Sud i ne može
odbiti Sud, već je prisiljen da odmah odgovara svome povjerio-
cu. Ako se, pak, ogluši o poziv i propusti da se pojavi na Sudu,
178 Statut i zakoni
smjesta će se dosuditi povjeriocu čim se isprava zakletvom potvr-
di, bez obzira na njegovo neodazivanje Sudu. Ako dužnik ne bi
imao ni novca ni robe, tada će se obaviti izvršenje protiv dužnika
47 || 48 na njegovim posjedima izvan Grada koja izabere povjerilac || za
iznos duga na koji je obavezan. Ako posjede izvan Grada ne bude
imao, ili ne budu dovoljni za isplatu duga, za ono što bude ne-
dostajalo obaviće se izvršenje na posjedima koji budu u Gradu,
koji će se oglasiti na dražbu i procijeniti na ranije rečeni način.
Dužnici, pak, koji svome povjeriocu budu obavezni kao gore,
odričući se, od današnjeg dana ubuduće dokle god se njihova do-
bra izlažu dražbi i procjenjuju da bi se zadovoljili njihovi povje-
rioci, obavezni su da pribave odgovarajuće jamce. Ako se dobra
dužnika ne učine Sudu dovoljna za isplatu povjeriocu, prisiliće
dužnika da preda zalog dok mu ne budu dodijeljena dobra. Uz
to, ako bi nešto nedostajalo povjeriocu od njegovog duga, jemac
je dužan da glavnog dužnika privede Sudu. Ako ga ne privede,
dužan je da plati povjeriocu ono što bude nedostajalo. Ako ne
bude imao dobara za isplatu duga svome povjeriocu, dužnik će
se lično uhvatiti i držati u zatvorima Komune dok ne isplati ono
što duguje. Žene, pak, djevojke ili mlađe od zakonitog uzrasta,
sluge ili kmetovi nekog našeg građanina, ili umobolni, ne mogu
se obavezati ni na koji način, osim ukoliko statutarne odredbe
Kotora dozvoljavaju da se spomenuti mogu obavezivati. Želeći
da ovoj statutarnoj odredbi ili njenoj izmjeni, bez obzira na te
statutarne odredbe, ni u čemu ne nanese štetu neka druga sta-
tutarna odredba ili apelacija ili odluka ranije usvojena, odluču-
jemo da u rečenim ispravama ili zadužnicama koje se, kao što je
gore rečeno, sačinjavaju, treba da se unesu kazne od pet na šest
48 || 49 godišnje. || Ova se kazna ne može zahtijevati već samo obaveza
u dvostrukom iznosu, ako dužnik povjeriocu ne isplati u roku
od pet godina računajući od roka navedenog u ispravi. Ako se,
pak, dužnik ne pojavi pred Sudom, pozvan kao što je gore re-
čeno, može se uhvatiti lično sa ovlašćenjem i dozvolom Suda u
grada Kotora 179
čitavom Distriktu i Komuni Kotora i držati u zatvoru do punog
zadovoljenja svog cjelokupnog duga. Ako protiv ove donijete
odluke u nekoj stvari bude stavljena neka klauzula ili neka kazna,
osim kazne od pet na šest, kao što je gore rečeno, neće važiti ni
taj dodatak, ni kazna, ni klauzula, a sudije, notari i auditori ne
treba da saslušaju, niti potvrde obaveze o nekom dugu drukčije
sastavljene od strane građana ili stanovnika Distrikta, pod pri-
jetnjom kazne od 100 perpera za svakoga od njih, a pored toga
neće važiti ona klauzula i dodatak i kazna suprotna odluci.
Odlučujemo, isto tako, da isprava o dugu i obavezi koja bi
prešla 30 godina i 6 mjeseci, ako ne bi bila u tom roku registrova-
na ili predočena prema statutarnim odredbama, nema važnost,
pravnu snagu i dejstvo i ne treba da se razmatra pred Upravom,
Rektorom i sudijama grada Kotora. A sudije da se ni na koji na-
čin ne usude niti pokušaju suditi suprotno ovoj usvojenoj odluci
o dugovima i obavezama koje će nastati u budućnosti, počevši
od dana ove odluke, pod prijetnjom kazne od 100 perpera našoj
Komuni Kotora svakom od njih i svakoga puta kada postupe
protivno. Ovo se podrazumijeva kako za || sadašnjeg Rektora i 49 || 50
sudije, tako i za buduće i za građane podložne kotorskoj vlasti,
a ne za strance. Stranci, pak, mogu preuzimati obaveze po nji-
hovoj slobodnoj volji, prema drugim strancima i Kotoranima i
stanovnicima Distrikta Kotora.
O založenim stvarima 50
Glava LXXXI
A ko neko od svog vlasništva da u zalog za dug nekome, to

jest124 kuće, vinograde, polja, ili vrtove, ili neki nepokretni
posjed, i drži tako kao zalog 3 mjeseca ne uništivši ništa zlona-
mjerno, lošom upotrebom, i ako se neka šteta ili manjkavost desi
na založenom posjedu bez krivice onoga koji ga drži u zalog u
umjesto “et” treba da stoji “videlizet”, pa je tako i prevedeno.
180 Statut i zakoni
niže spomenutom roku, onaj koji posjed drži u zalog nije du-
žan da izvrši popravak. Na kraju rečena 3 mjeseca treba da dođe
pred Sud i da pozove svoga dužnika i reče mu da otkupi svoju
založenu imovinu. Ako je ovaj otkupi, držalac zaloga je dužan da
vrati taj posjed, i sav prihod cijelog zaloga, koji je držalac imao
u toku 3 mjeseca da obračuna u iznos svoga duga, izuzimajući
troškove koje je sam držalac zaloga imao na posjedu u toku re-
čenih 6 /?!/ mjeseci i može ih računom pokazati. Ako ne bude
htio otkupiti, sudije će smjesta sačiniti ispravu držaocu zaloga
da može prodati tu založenu stvar prema pravnom običaju Gra-
da. Ako su pokretne stvari založene, kao kućna posluga, stoka
ili vino, treba da ih drži u spomenutom roku i ako u tom roku
50 || 51 nastane || kakva manjkavost uslijed bolesti, ili se vino pokva-
ri, štetu trpi onaj čije su stvari založene. Pošto istekne taj rok
držalac zaloga treba da dođe pred Sud i kaže svome dužniku
da otkupi svoje založene stvari. Ako otkupi, treba da ih držalac
zaloga vrati sa svim onim što se nađe da se uvećalo u spomenu-
tom roku od posluge ili stoke, a ako ne bude htio da otkupi,
sudije treba odmah da mu sačine ispravu da može prodati, kao
što je gore rečeno.
51 O vinogradima posječenim od strane građana

nekom drugom građaninu
Glava LXXXII
A ko bi neki od naših građana posjekao vinograd nekog na-

šeg građanina, ili iščupao, ako bude razložno dokazano,
kažnjava se sa 25 perpera i da nadoknadi štetu po procjeni Suda.
Od toga polovina pripada vlasniku vinograda i ostatak Komu-
ni. I ako rasadnik ili druga plodonosna drva posiječe ili iščupa,
kažnjava se sa 12 perpera. A ako bi posjekao drva koja ne donose
ploda kažnjava se sa 6 perpera, ako se dokaže. I uvijek i svemu da
nadoknadi štetu. Ako ne bi bilo dokazano, optuženi za posije-
canje ili čupanje vinograda opravdava se kao šesti sa najboljima
grada Kotora 181
i najbližima svojim, za posijecanje i čupanje plodnog drveća kao
četvrti, a bez ploda kao drugi. || 51 || 52
O nekom ko nema odakle platiti, da se uhvati lično 52

Glava LXXXIII
A ko neko primi od nekoga novac za sebe i ne bi imao odakle

bi mogao platiti, dužan je dati dovoljan zalog da će isplatiti
taj novac u roku koji mu odredi Sud. Ako ne bude dao, da se
uhvati lično.
O onima koji riječju ili djelom uvrijede sudije 52

ili notara pred kojima imaju parnicu
Glava LXXXIV
A ko neko riječju uvrijedi sudije ili notara dok vrše dužnost

u Sudu ili službi, kazniće se sa 50 perpera, ako djelom uvri-
jedi, kazniće se sa 100 perpera. Ako zbog dužnosti vršene ili u
toku vršenja van sudskog stola uvrijedi riječju platiće 10 perpera,
ako uvrijedi djelom 20 perpera i pored toga prema prestupu
podliježe kazni sadržanoj u statutarnim odlukama koje govore
o uvredama riječju ili djelom. Polovina kazni pripašće sudijama
sa notarom, druga polovina Komuni. Tu kaznu su sudije dužne
da naplate i doznače komornicima Komune, inače da nadoknade
od svojega.
O onome koji bi tukao vikara 52

Glava LXXXV
K oji bi god tukao vikara kad ide da vrši za Komunu dužnost

koja mu je povjerena, kazniće se sa 15 perpera, ako se sam
vikar zakune da je bio od njega tučen. Od ovih perpera dva dijela
pripadaju Komuni, 1 perpera || Knezu, a ostatak samom vikaru. 52 || 53
Ako Knez sa sudijama, koji tada budu, ne naplati dio Komune,
platiće od svoga sopstvenog.
182 Statut i zakoni
53 O onome koji bi tukao riparijusa
Glava LXXXVI
A ko bi neko tukao riparijusa dok vrši dužnost povjerenu od

strane Suda, kazniće se sa 10 perpera, ako se riparijus za-
kune da ga je taj tukao. Od toga 2 dijela pripadaju Komuni, 1
perpera Knezu, ostatak samom riparijusu. Ako tu kaznu sudije
ne naplate nadoknadiće od svoga sopstvenog.
53 O pripadniku vlastele uzrasta četrnaest godina koji počini neki prestup

Glava LXXXVII
G odine 1418, utvrđujemo i određujemo, mi Komuna Koto-

ra, sakupljena na zvuk zvona na uobičajen način u velikoj
sali palate Komune, da ako neki plemić ili rođen od plemeni-
tog roda, učini ili počini neki novčani prestup, stojaće i ima da
stoji u palati Komune iznad sale Velikog vijeća pri zatvorenim
vratima danju i noću, dokle god ne plati kaznu na koju bude
osuđen. Ne može otići, niti mu Knez može dati dozvolu, i ako
Knez, koji tada bude, da dozvolu ili ne učini da rečeni plemić,
koji je počinio prestup, ne stoji pri zatvorenim vratima, kao što
je naprijed rečeno, odmah mora od svoga platiti kaznu koju tre-
53 || 54 ba da plati rečeni koji je počinio prestup. I ako ga jedan Knez ||
preda drugom Knezu nasljedniku, rečeni Knezovi nasljednici su
dužni da poštuju na sličan način i podliježu sličnoj kazni. I da su
dužni predati jedan Knez drugom Knezu do potpune isplate. A
pučani koji su sposobni da plate, stojaće u zatvorima sv. Tripuna
dok ne budu platili. Ostali, rođeni od drugog roda, koji nisu
sposobni i od nižeg roda, neka je na volju Kneza da presudi. I
ovo ne treba da bude na uštrb drugih statutarnih odredaba, već
da baš potvrdi druge statutarne odluke i odredbe.
54 O onima koji bi uvrijedili neke dok imaju parnicu pred sudijama

Glava LXXXVIII
A ko neko ko ima parnicu pred zakletim sudijama drugu stra-

nu uvrijedi riječima kazniće se sa 10 perpera, ako uvrijedi
grada Kotora 183
djelom, sa 50 perpera i pored toga podliježe kazni koja se sadrži
u statutarnoj odluci o tome prestupu. Od te kazne dvije trećine
pripadaju Komuni, treći dio uvrijeđenom.
O napasnicima koji udaraju toljagom, batinom ili kamenom 54

Glava LXXXIX
A ko neko udari nekoga toljagom ili drvetom ili kamenom

kazniće se sa 6 perpera i platiće liječenje. Ako se na licu
pojavi ožiljak kazniće se sa 10 perpera i ako ožiljak bude ostao na
licu, kazniće se sa 25 perpera, od kojih će trećina pripasti udare-
nom a ostatak Komuni. Sve ovo ako bude mogao dokazati svje-
docima. Ako takav udarac bude toliki da izgubi neki dio tijela, || 54 || 55
napasnik će platiti za svaki dio 100 perpera i troškove kao što je
rečeno. A ako ustraje sa udarcima platiće za svaki udarac 6 groša,
od koje kazne dvije trećine pripašće Komuni, 1 perpera Knezu
a ostatak onome koji je tučen. A ako bi od istog udaranja umro
platiće kaznu za ubistvo kao što se sadrži u glavi o ubistvima.
O onome koji potegne nož a ne udari 55

Glava LXXXX
A ko neko rasrđene duše potegne nož na nekoga i ne udari,

a bude podobnim svjedocima dokazano da ga je rasrđene
duše potegao, kazniće se sa 10 perpera, od kojih će polovina pri-
pasti Komuni a druga polovina onome na koga je nož potegnut.
O našim građanima koji bi bili orobljeni, ili kojima bi kradom nešto 55

bilo uzeto ili opljačkano, ili, od strane naših građana, Župljana i
stanovnika Distrikta, rečenim strancima dato na kredit
Glava LXXXXI
M i, Komuna Kotora, sabrani u velikoj sali palate na uobi-

čajen način zvukom zvona, pošto smo mnoge štete pre-
trpjeli zbog kredita datih strancima i njihovih krađa i pljački,
određujemo da se čvrsto poštuje: Ako neki naš građanin, Žu-
pljanin, i stanovnik Distrikta i doseljenik bude orobljen ili po-
184 Statut i zakoni
vjeri nešto, ili mu bude nešto od strane tih nepoznatih stranaca
ukradeno, u bilo kome od gradova, sela125, mjesta i trgova na svi-
jetu, a Uprava Kotora sazna za tu pljačku i krađu, rečena Uprava
će uputiti poslanika onima iz grada, trga, sela, katuna i mjesta da
nadoknade opljačkanom povjeriocu, ili onome kome je ukrade-
55 || 56 no, || u roku koji odredi Sud. I ako se ne nadoknadi, kao što je
naprijed rečeno, kad bilo koji iz onih gradova, sela, katuna, trgo-
va i mjesta dođe u naš grad, Župu, tvrđavu i Distrikt biće prisi-
ljen da nadoknadi za kredit, pljačku i krađu. I ovo ne poništa-
vajući druge odredbe i statutarne odluke već potvrđujući i ova
statutarna odredba se ima poštovati kako za prošlost tako i za
budućnost. Odredba je bila objavljena na zvuk zvona na dan ne-
djelje 1419. dvanaestog indikta, 22. dana mjeseca oktobra u vri-
jeme kad je Rektor bio Gospodin Marin Paki, a sudije Gospoda
Nikola Bolica, Ivan Tripunov Buća i Tripun Paskvali, od mene
Pavla de Montelparo, kancelara, veličanstvenog grada Kotora.
56 O ubistvima
Glava LXXXXII
N astojeći da zauzdamo razmetljivu drskost zlotvora utvrđu-

jemo i određujemo da ako neko lice bilo na koji način ubije
neko lice porijeklom iz Grada, koje je deset proteklih godina
neprekidno stanovalo i djelatnosti i terete našega grada snosilo,
objesiće se omčom, i to ako se bude moglo dokazati pomoću
dvojice podobnih svjedoka. Ako pak neki naš građanin ili drugi
ubije neko drugo strano lice, hoćemo da pretrpi onu stvarnu ili
ličnu kaznu koju bi pretrpjeli naši građani u gradu ili mjestu
odakle je taj ubijeni. I ako neki stranac ubije nekog stranca u
56 || 57 našem gradu ili u Distriktu, objesiće se omčom. A ako neki ||
Albanac, Sloven ili Vlah ubije nekog kotorskog građanina i ne
bude se moglo svjedocima dokazati, a postoji fama ili pretpo-
umjesto “rutibus” treba da stoji “ruribus”, pa je tako i prevedeno.
grada Kotora 185
stavka o njemu, mogu Knez i sudije, imajući Boga pred očima,
toga Albanca, Slovena ili Vlaha staviti na muke, kako im se učini
pogodno, da bi se istina saznala i pravda zadovoljila. Ako neki
naš građanin ubije nekog građanina ili stanovnika Kotora, koji
nije neprekidno stanovao i snosio terete našega grada, kao što
je gore rečeno, platiće kaznu 500 perpera, od kojih će polovina
pripasti našoj Komuni a druga nasljednicima ili rođacima onoga
koji je ubijen. Ako neko napadne nekog drugog i bude ubijen
od strane njega, kojega je napao, i podobnim svjedocima se do-
kaže da je braneći se ubio onoga koji ga je napao, neće pretrpjeti
kaznu. Isto tako oni koji počine takva ubistva ili učine da do
ubistva dođe, podliježu rečenim kaznama. I ako se neki od re-
čenih zločinaca bude dao u bjekstvo, trajno su izgnani iz cijelog
Grada i našeg Distrikta i ako u bilo koje vrijeme padne u ruke
naše Komune podložan je kazni kao što je gore rečeno. Želimo
da ako neko od pripadnika vlastele našega grada počini neki od
rečenih zločina, da mu se glava odsiječe, kao što je gore rečeno o
vješanju. Želimo da u naprijed rečenim slučajevima naši plaćeni
ljekari, kancelar i notar, apotekar i brijač, koji su od nas plaćeni,
budu tretirani kao naša vlastela i građani Kotora. || 57 || 58
O onima koji protiv drugih potežu oružje 58

i udaraju noću ili danju
Glava LXXXXIII
A ko neko rasrđenog srca potegne mač ili nož na nekoga i

bude dokazano podobnim svjedocima, kazniće se sa 10
perpera, od kojih će dva dijela pripasti Komuni a treći dio ono-
me na koga je potegnut nož. Ako, pak, neko udari s prolivanjem
krvi, ako je na licu i udarac ostavi traga, platiće Komuni 100
perpera i povrijeđenom isto toliko; ako je na drugom mjestu 50
perpera Komuni i 50 udarenome. Ako pak ne ostavi traga platiće
polovinu u svakom slučaju.
186 Statut i zakoni
58 O onima koji se kreću poslije trećeg zvonjenja
Glava LXXXXIV
A ko se neko bude našao bez svjetla poslije trećeg zvona, pla-

tiće 1 perperu, ako se nađe sa oružjem platiće 4 perpere i
biti lišen oružja, osim ako bi dolazio iz vinograda ili bi odlazio
da siječe drva po nevremenu. Od koje kazne će polovina pripasti
Komuni a druga polovina čuvarima koji budu te noći.
58 O krčmama u kojima se prodaje vino

poslije trećeg zvonjenja
Glava LXXXXV
58 || 59
K rčma koja se poslije trećeg zvona nađe otvorena bez sa-
glasnosti vlasnika, platiće krčmar 1 perperu, a ako bude
uz saglasnost || vlasnika platiće sam vlasnik, od čega će polo-
vina pripasti Komuni a druga polovina čuvarima koji budu
one noći.
59
O onima koji lome Križ ili pečat
Glava LXXXXVI
A ko od strane Suda bude postavljen Križ u vinogradu ili

na barki ili bilo kojoj drugoj stvari, ili ako kuća ili dućan
budu iz bilo kog razloga zapečaćeni, i onaj na čijoj stvari je Križ
postavljen ili kuća ili dućan zapečaćeni, ukloni Križ ili da da se
Križ ukloni ili da se slomi pečat obmanom i to bude dokazano,
platiće kaznu Komuni 3 perpere, a ako mu ne bude dokazano
opravdaće se zakletvom da nije uklonio ili dao ukloniti, niti slo-
mio ili dao slomiti.
59
O onima koji psuju Boga
Glava LXXXXVII
A ko neko opsuje Boga ili njegove svece platiće kaznu 10 per-

pera, a ako ne bude mogao platiti biće vezan za stub. Polo-
vina kazne pripašće Komuni, druga polovina tužitelju.
grada Kotora 187
O razbojnicima na cestama izvan Grada 59
Glava LXXXXVIII
A ko neko bude nađen da pljačka na cesti ili da je nekoga

opljačkao, ako se bude moglo jednim svjedokom dokaza-
ti, platiće pljačkaš 25 perpera i vratiće sve na što se opljačkani
zakune i dokle god sve ne plati biće od strane Suda zatvoren u
tamnicu. Ako se, pak, ne bude moglo dokazati i bude ozloglašen
zbog lošeg života i glasa, || pravdaće se zakletvom sa dvanae- 59 || 60
storicom od svojih najbližih i najboljih. Od kazne polovina će
pripasti opljačkanom, 1 perpera Knezu, a ostatak Komuni. Ako
kaznu sudije ne bi utjerale, ili postupile suprotno, platiće od
svog sopstvenog.
O dječaku koji učini kakav prestup 60

Glava LXXXXIX
M aloljetni dječak, naime do 14 godina, ako učini ili podsta-

kne kakav prestup biće na prosuđivanju Suda, uzimajući
u obzir njegov uzrast i razboritost.
O silovanju žena 60
Glava C
A ko neko siluje ili napastvuje nečiju sluškinju protiv njene

volje, i bude se moglo dokazati, platiće 50 perpera, a ako ne
bude imao odakle platiti, ako gospodar sluškinje i sama sluškinja
budu htjeli, uzeće je napasnik za ženu bez miraza. Ako gospodar
i sluškinja ne budu htjeli, staviće se u zatvor do 3 mjeseca dok ne
plati rečenu kaznu. Ako pak ne plati odsjeći će mu se prvi prst
desne ruke koji se zove palac. Ako ova sluškinja bude bez posla,
platiće 100 perpera pod rečenom kaznom i u naprijed rečenom
obliku i načinu. Ako bude srednjeg stanja i od dobrih pučana i
ženina strana i ona sama bude htjela, uzeće je za ženu bez miraza,
inače će platiti 500 perpera. I dok ne isplati u roku od 3 mjeseca
staviće se u zatvor. || Ako pak do roka ne plati odsjeći će mu se 60 || 61
188 Statut i zakoni
dva prsta desne ruke, naime palac i posljednji koji se naziva ušni.
I ako bude od plemenitih, ako ženina strana i ona sama bude
htjela, uzeće je za ženu bez miraza, ako ne, platiće 1000 perpera
i dok ne plati za 3 mjeseca staviće se u zatvor. I ako do tog roka
ne plati odsjeći će mu se desna ruka. Ako se pak ne bude moglo
dokazati, zločinac će se pravdati u svakom slučaju sa šestoricom
od svojih najboljih i najbližih. Od kojih rečenih kazni Knez
dobija od prve 1 perperu, od druge 2 perpere, od treće 3 perpere,
od četvrte 4 perpere i od ostatka Komuna dobija trećinu i onaj
ko je pretrpio zlo dvije trećine. Sličnim kaznama se podvrgavaju
oni koji bi silovali ili napastvovali udate djevojke ili druge časne
žene. I od svake kazne i u svakom slučaju, bilo da ih uzimaju
za žene ili ne, Komuna dobija trećinu kazne i sudije pred ko-
jima se bude vodila parnica nekih od rečenih zločinaca, dužne
su da izvrše pravdu pod prijetnjom kazne od 500 perpera našoj
Komuni i pod prijetnjom kazne koja se plaća oštećenoj strani.
Ako neki od rečenih zločinaca počini nasilje prema Sudu i ne
bude dao da bude kažnjen od strane Suda, kao što je naprijed
rečeno, platiće naprijed rečenu kaznu i 1000 perpera rečenoj
Komuni. I sudije koje tada budu, dužne su da dojave takve zlo-
čince našem Vijeću. Ako to ne učine platiće rečene kazne našoj
Komuni i strani koja je pretrpjela silovanje i nasilje. Isto tako
61 || 62 ako neko bude htio da siluje || i napastvuje i pokuša neku ili
neke od rečenih sluškinja, žena i supruga, kako u Gradu tako
izvan, boreći se ili obarajući neku od njih na zemlju ili bijući iz
rečenog razloga protiv volje same žene i ne bude silovao i bude
dokazano podobnim svjedocima, platiće četvrtinu u novcu u
bilo kojem od slučajeva gore sadržanih, i dok ne plati biće u
zatvoru Komune zatvorenih vrata, a ne u domu Komune. Ako
se ne bude moglo dokazati pravdaće se kao treći sa dvojicom
od svojih najbližih i najboljih. Ako se ne bude moglo oprav-
dati platiće, kao što je rečeno, četvrti dio u svakom slučaju i na
rečeni način. Dodatak i uredba proglašena je na rečeni način u
grada Kotora 189
nedjelju, 2. oktobra 1409, indikcije jedanaeste, na zvuk zvona
na Trgu sv. Tripuna.
O onima koji spravljaju otrove 62

Glava CI
K oji bi god čovjek ili žena otrove spravljali i moglo se doka-

zati, biće dužni da plate 100 perpera, od kojih je polovina
Komune, a druga onoga protiv kojega je spravljan otrov ili neko-
ga od njegovih bližnjih, koji bi htio ovo ispitivati. Ako ne bude
mogao platiti biće spaljen. Ako se ne bi moglo dokazati, a postoji
zla sumnja na njega ili nju, pravdaće se od svog šestog stepena
srodstva sa svojim najboljim srodnicima126, ako ne, podvrgnuće
se rečenoj kazni. || 62 || 63
O stvarima pod sumnjom da su ukradene 63

Glava CII
B udući da su se mnogi pretvarali da imaju kao zalog one stva-

ri koje su drugima ugrabili, iz čega su proisticala mnoga i
velika zla, i mnogi kojima su tako rđavim načinom stvari bile
ugrabljene, oduzimali su te ugrabljene stvari, a otimači tih stvari
tvrdili da ih imaju kao zalog. Želeći da učinimo kraj ovoj zlobi,
utvrđujemo i određujemo da, ako neko postavi pitanje nekome
ili ga osumnjiči za krađu ili pljačku, a onaj osumnjičeni kaže da
onu stvar ima u zalogu, da mu se ne vjeruje, osim ako bi podob-
nim svjedocima dokazao da tu stvar ima u zalogu. Ako onaj
koji je bio osumnjičen zbog krađe svjedocima dokaže da onu
stvar ima kao zalog, onaj koji ga je osumnjičio platiće onom
osumnjičenom koliko vrijedi zalog i kazniće se sa 6 perpera, a
zalog ili ukradena stvar pripašće Sudu, 1 perpera Knezu, polo-
vina Komuni, druga polovina onome koji je dobio parnicu. A
ako onaj osumnjičeni ne bude mogao dokazati, kazniće se kao
lopov, kako se sadrži u glavama koje slijede.
umjesto “mulieribus” treba da stoji “melioribus”, pa je tako i prevedeno.
190 Statut i zakoni
63 O ukradenoj stvari nađenoj kod nekoga
Glava CIII
U tvrđujemo i određujemo da ko god sa Sudom uhvati kra-

denu stvar kod nekoga i onaj kod koga kradena stvar bude
nađena ima odakle će platiti vrijednost ukradenog, ukradena
stvar pripašće Sudu, kao što se na drugom mjestu sadrži. A ako
nema odakle bi mogao platiti, vratiće ukradenu stvar onome
kome je ukradena a lopov će se kazniti kako se sadrži u naprijed
63 || 64 rečenoj glavi. ||
64 O stvarima datim u zalog vlasnicima dućana,

krčmarima ili trgovcima
Glava CIV
U tvrđujemo da ako neko bude dao nešto u zalog krčmarima,

vlasnicima dućana ili trgovcima i onaj koji je založio zalog
ne bude mogao dokazati za koji iznos je dao zalog, vjerovaće se
krčmaru, vlasniku dućana o vrijednosti zaloga, i slično svima
drugima će se vjerovati o zalogu koji je kod njih ostavljen.
64 O notornim lopovima
Glava CV
M i Komuna kotorska, sabrani na zvuk zvona kao što je obi-

čaj, utvrđujemo i određujemo da ko god je u prošlosti bio
notorni lopov i bude u budućnosti uhvaćen javno u krađi, njemu
će se oba oka iskopati. Koji god sudija, u čijoj bude nadležnosti,
ili bilo koji Knez, ne bude poštovao naprijed rečeno, ako onaj
lopov bude Sloven, platiće kaznu 500 perpera našoj Komuni.
64 O kleriku uhvaćenom u krađi

Glava CVI
U tvrđujemo da svi treba da poštuju da ako neki klerik bude

uhvaćen u krađi biće na volju Gospodina biskupa da mu
sudi po kanonskom pravu.
grada Kotora 191
O krađama počinjemim u Gradu i Distriktu Kotora 64
Glava CVII
G odine 1371, dana 24. maja. Utvrđujemo i određujemo da

ako neka osoba počini krađu u našem gradu ili || njego-
vom Distriktu i padne u ruke naše Komune, a ukradena stvar
64 || 65
bude do iznosa od 5 perpera, za prvu krađu platiće za jedan tri

i nadoknaditi ukradenu stvar. Ako ne bude imao odakle može
platiti i ukradenu stvar nadoknaditi u roku od 5 dana, biće šiban
go kroz Grad za kaznu Komuni, a za naknadu ukradene stvari
baciće se u tamnicu Komune dok ne nadoknadi. Ako ukradena
stvar bude od 5 perpera do 25 perpera nadoknadiće kao što je
rečeno u roku od 15 dana, i ako ne bude imao odakle platiti,
šibaće se i žigosati. Ako ukradena stvar bude od 25 perpera do
50 perpera, nadoknadiće i platiti kao što je rečeno u roku od
15 dana, i ako ne bude imao odakle platiti, lišiće se jednog oka.
Ako ukradena stvar bude od 50 do 100 perpera, platiće kao što
je rečeno u roku od 15 dana, i ako ne bude imao odakle platiti
lišiće se jednog oka, odsjeći će mu se desna ruka. Ako ukradena
stvar bude preko 100 perpera, nadoknadiće kao što je rečeno,
i ako ne bude imao odakle platiti, lišiće se oba oka i lišiti obeju
ruku, u roku od 15 dana. I u bilo kojoj krađi dok ne nadoknadi
ukradenu stvar vlasniku biće zatvoren u zatvoru Komune. Isto
tako hoćemo da ako neka osoba drugi put počini krađu do 5
perpera u našem gradu ili Distriktu, platiće za jedan šest i šibaće
se go po Gradu, a ako ne bude imao odakle platiti, šibaće se i
žigosati po licu, kao kazna Komuni u naprijed rečenom roku.
Ako drugi put počini krađu || od 5 do 25 perpera, platiće za jedan 65 || 66
šest i žigosaće se po licu kao što je rečeno u roku od 15 dana, a ako
nema odakle da plati, šibaće se kroz Grad, žigosati i lišiti jednog
oka. Ako krađu počini od 25 do 50 perpera platiće za jedan šest,
kao što je rečeno, i lišiti jednog oka, a ako nema odakle platiti,
lišiće se jednog oka i odsjeći desna ruka. Ako po drugi put po-
čini krađu od 50 perpera do 100, platiće za jedan šest, kao što je
192 Statut i zakoni
rečeno, i lišiće se jednog oka i odsjeći mu desna ruka, i ako nema
odakle da plati u rečenom roku, kao što je rečeno, izvadiće mu
se oba oka, i odsjeći desna ruka. Ako po drugi put počini kaznu
od 100 perpera i preko toga objesiće se omčom o vješala. Isto
tako hoćemo da ako neka osoba po treći put počini krađu do 5
perpera lišiće se jednog oka i odsjeći će mu se desna ruka, a od
5 do 25 perpera, lišiće se oba oka, i od 25 do 50 perpera lišiće se
očiju i ruku, i od 50 perpera naviše, objesiće se o omču. Ako bi
bilo razložne pretpostavke o krađi do 5 perpera, Knez i sudije
mogu suditi kao što je rečeno. Ako bi bila razložna pretpostavka
u pogledu neke osobe lošeg vladanja i glasa i ako nađe takvog
66 || 67 ozloglašenog || i takvog vladanja Sud ga može staviti na muke i
mučiti kako mu se učini prikladno da bi se saznala istina.
67 O onima koji napuštaju stražu i idu u krađu

Glava CVIII
U tvrđujemo i određujemo, mi Komuna Kotora, sabrani na

zvuk zvona po običaju u sali palače Komune, da ako neki
stražar, bilo koga da je stanja, pođe da krade ili ukrade nešto i
bude tamo tada zatečen, ili poslije hoće da krade ili počini krađu,
ili bude dokazano podobnim svjedocima, odsjeći će mu se, ili
njima, desna ruka i podvrgnuće se kazni koja se sadrži u statu-
tarnoj odluci o krađama, upisanoj u ovoj knjizi Statuta.
67 O donesenim presudama koje treba izvršiti nad osuđenim

Glava CIX
G odine 1401, indikcije devete, dana 12. mjeseca oktobra. Mi

Rektor, sudije i Vijeće grada Kotora za dobro i mirno stanje
našega grada da ne bi dobri i miroljubivi bili nezasluženo tlačeni
od strane zlih i nepravednih i da prestupnici i krivci ne bi mogli
izvršiti svoje zlodjelo, i da ne bi ostali nekažnjeni zločini koji će
se počiniti ili su počinjeni, utvrđujemo stoga da se od današnjeg
dana zauvijek poštuje, da ako neko ubuduće počini kakav zločin,
grada Kotora 193
Rektor koji tada bude dužan je da ga osudi i kazni prema našim
statutarnim odlukama i donijetim odlukama || koje govore o 67 || 68
rečenim stvarima, i dužan je da kazne i osude izvrši i naplati
kao što se sadrži u rečenim statutarnim odlukama i donijetim
odlukama Vijeća. A ako drukčije ne može da naplati, isti Rektor
je dužan da u roku do 8 dana proda na javnoj dražbi onoliko
od vlastitih dobara prestupnika koliko je dovoljno za plaćanje
kazne na koju je osuđen. I ako se u rečenom roku ne bude mogla
prodati, ne pojavi se neko ko bi rečena dobra htio kupiti, i rečena
dobra, koja su bila na dražbi, ostaće Komuni dok se prodaja ne
izvrši, a rečeni Rektor je dužan da sa sudijom i auditorom sačini
notarsku ispravu da ona dobra pripadaju Komuni na ime rečene
kazne. I ako se u rečenom roku na toj dražbi neko ne pojavi, kad
istekne rečeni rok niko ne može s nekim pravom prigovoriti, do-
kle god je u Gradu. A ako Rektor ne bi učinio ono što je rečeno,
dužan je da od svoga sopstvenog plati Komuni, a notar može
na bilo čije traženje sačiniti notarsku ispravu protiv Rektora u
roku od 8 dana od isteka njegove službe na onoliki iznos koliko
bude rečena kazna, i sudije i auditori su dužni da saslušavaju
pod prijetnjom kazne od 100 perpera. I ako neko zlodjelo bude
počinjeno na kraju ili pred kraj vremena Rektora, tako da sam
Rektor koji tad bude ne bude mogao završiti i dati na izvršenje,
kao što je gore rečeno, njegov nasljednik Rektor je dužan da to
zlodjelo dovrši i da na izvršenje pod prijetnjom rečene kazne.
Ako onaj koji je počinio neko zlodjelo ne bi imao svojih doba-
ra, Rektor || je dužan da ga osudi i kazni kao što je rečeno i da 68 || 69
ga uputi u zatvore Komune kod lođe sv. Tripuna dok ne plati
kaznu na koju je osuđen. A ako osuđeni ne bi poslušao Rektora
da ode i boravi u rečenom zatvoru zaključanih vrata, Rektor
je dužan da se obrati Upravi i Malom vijeću da Uprava i Malo
vijeće zajedno s Rektorom učine da taj koji je počinio zlodjelo
ostane u zatvoru kao što je rečeno. Ako zločinac bude tako dr-
zak i smion da ne posluša ni Rektora, ni Upravu ni Malo vijeće,
194 Statut i zakoni
ovi sami Rektor, Uprava i Malo vijeće su dužni da ga izgnaju iz
Kotora i njegovog Distrikta za 2 godine i da ipak plati kaznu. I
ako ne bi ostao 2 godine i poslušao kao što je rečeno, biće izgnat
za vječita vremena. I ako rečeni Rektor, Uprava i Malo vijeće
ne daju na izvršenje ono što je rečeno, svaki naš građanin može
protiv svakog od njih sačiniti ispravu sa sudijom i auditorom
na toliko na koliko bude kažnjen. Ako rečeni zločinac, pošto
je trajno izgnan poslije nekog vremena dođe i uđe u Kotor ili
Distrikt i bude mogao da se uhvati od strane Rektora, Uprave i
Malog vijeća, i padne u ruke, da mu se glava odsiječe. Ako to ne
bi učinili svaki od njih platiće kaznu 100 dukata našoj Komuni.
Rektor, Uprava i Malo vijeće koji budu u to vrijeme ne mogu
69 || 70 tim izgnanim učiniti milost, || niti poslati da se o njima glasa i
predlog usvoji. Ako bi to učinili notar može na zahtjev bilo koga
našeg građanina protiv bilo koga od njih sačiniti ispravu na 100
perpera i sudije i auditor dužni su da je saslušaju pod prijetnjom
rečene kazne, a učinjena milost neće važiti niti biti valjana. Ono
što je naprijed rečeno podrazumijeva se da se odnosi na one koji
su ranije započeli tuču i svađu da podliježu rečenoj odluci, ako
vjerodostojnim svjedocima bude pokazano i dokazano. Odlu-
ka je bila u Velikom i Opštem vijeću rečenog grada ispitana i
potvrđena i na Trgu sv. Tripuna na zvuk zvona kao što je običaj
oglašena rečene godine, mjeseca i dana.
70 O vinogradima i stablima posječenim od stranaca

Glava CX
U tvrđujemo da svaki naš građanin vlasnik vinograda, voć-

njaka, ili plodonosnih stabala, kome bi posječeni bili ili
iščupani od stranaca, ili čija bi koliba bila pokradena ili spaljena,
ili vrtovi opljačkani, ili polja ili žita zapaljena, a može da se zaku-
ne pred sudijama sa dvojicom svojih najbližih i najboljih protiv
onoga za kojega bude vjerovao da je počinio zločin, njemu će
se vjerovati i zločinac će se kazniti sa 12 perpera i nadoknadiće
grada Kotora 195
štetu prema procjeni Suda. Ako vlasnik tih posjeda svjedocima
dokaže, pokloniće se vjera oštećenom, od čega će 1 /perpera/
pripasti Knezu, polovina onome koji je pretrpjeo štetu, a ostatak
Komuni. Ako ne bi imao odakle nadoknaditi, šibaće se vezan
uz stub i žigosati. Ako bude imao, || i u zločinu bude s vjerovat- 70 || 71
noćom uhvaćen, pretrpjeće istu kaznu i nadoknaditi sve. Ako
se zločinac ne bude mogao pronaći, selo najbliže mjestu gdje je
počinjena šteta platiće štetu bez kazne.
O oštećenima izvan Grada 71

Glava CXI
S matramo da je dostojno i razumno, čak smo prisiljeni i dužni

žarkom željom i uviđajući nužnost, da ako bi neke štete imale
nastati u našem Distriktu Kotora, budu izbjegnute marljivošću
našeg preduzimanja mjera što možemo trezvenije i razboritije.
Stoga, radi dobrog stanja Grada i koristi sviju osoba, određuje-
mo ovom statutarnom odlukom i nalažemo da se od sad ubu-
duće drži i poštuje: da počevši od Krstovdana do Sv. Đorđa, iza
Puča, kako ide javni put i gore u Vrmac, dužni su i obavezni da
stražare svi ljudi unutar tih granica, ljudi iz Levanja, ljudi Marka
Bazilijevog, i ljudi Sergija Jakonje, naime Bosnaci. Isto tako od
puta koji ide u Vrmac do rijeke Kalme, ljudi iz Mula, naime ljudi
Junija i Palme, Parizija, Mateja Jakonje, Bene de Bize, Marka
Bazilijevog, Sergija Jakonje i Pazina sa Gaučelom Jakonje. Isto
tako od rečene rijeke Kalme do Mržepa, do vinograda Niko-
le magistra Tomazija, kako ide put uzbrdo u Lastvu, svi ljudi
Prčanja i Staniša, čovjek sv. Marije od Rijeke i Milatko, čovjek
istoga Nikole magistra Tomazija. Isto tako od javnog puta kojim
se ide u Lastvu do voćnjaka Mateje Abre, ljudi Marina || Petra 71 || 72
Katene /!/ i ljudi Nikole Buće protovestijara, koji su na zemlji
oduzetoj od istog Nikole od strane Nikole Gaćulana. Isto tako,
počevši od te strane voćnjaka Mateje Abre do voćnjaka Bije-
log pijeska koji pripada Đivu Petra Vite, ljudi iz Steluka /?/.
196 Statut i zakoni
Isto tako od Bijelog pijeska do rta Peregium, dalje uzbrdo do
vinograda Lokše hromog i Vakleše, pravo uzbrdo na planinu,
ljudi iz Većebrda. Isto tako od rta Peregiuma uzbrdo do međaša
i do potoka kod Tivta, počevši od mora do Pasiglava, ljudi iz
Lastve i Jakeljdola. Isto tako od potoka Tivta, s te strane, do
Kostanjice do kuće Teodora Euticija i dalje niže do kuće Draga
i Mateja Sergija Bazilijevog i do kuće Palme Bazilijevog i niže
pravo do kuće Grube i Jake Biste, ljudi iz Crnog Plata i ljudi
Mihe Buće koji borave u Kostanjici. Isto tako od kuće rečenog
Teodora Euticija i rečenih međaša do rijeke Gradeca, ljudi Mr-
čevca. Isto tako od rijeke Gradeca do Lovricanja svi ljudi iz Lo-
vricanja i Kavča. Isto tako od rijeke Škurde do rijeke Ljute ljudi
Nika Dabra sa ljudima iz Dobrote i sa svima koji su do oraho-
vačke rijeke, da stražare da u njihovim predjelima i stražama ne
bude kakve krađe ili štete i ako kakva krađa bude počinjena ili
nekom bude nanijeta šteta. Ako se krađa počini ili šteta nekome
nanese, oni kojima je straža povjerena i unutar čijih granica bude
počinjena ili učinjena biće dužni da sve kradene stvari i štetu u
cjelini nadoknade i poprave, bez kazne koja sljeduje lopovu ili
72 || 73 štetočini, prema procjeni procjenitelja Komune, || uzevši pret-
hodno zakletvu od oštećenog da ne zna ili ne poznaje uopšte
onoga koji je nanio štetu. Toj nadoknadi podliježu i godišnici i
polovnici, i da seljaci ne mogu kao lopova ili štetočinu vlasniku
predati godišnika ili polovnika ako nije notorni lopov ili šteto-
čina. Ako rečeni seljaci sa godišnicima i polovnicima zakonito
predaju lopova ili štetočinu, taj lopov ili štetočina dužan je da
štetu u cjelini nadoknadi oštećenome i uz to osuđuje se i trpjeće
prema sadržaju drugih naših statutarnih odredaba i provjerenih
pravnih običaja. Radi toga da bi se ono što je rečeno poštovalo
i na dužan način izvršavalo, želimo da sudije svake godine pod
zakletvom na dan Sv. Đorđa izaberu, nađu i postave dva pleme-
nita muža za procjenitelje našega grada pošto prethodno polože
zakletvu da će vjerno vršiti svoju službu. Njihova će služba i
grada Kotora 197
dužnost biti da jednom u mjesecu ako budu pozvani pođu po
rečenim predjelima da bi procijenili kradenu stvar i štetu poči-
njenu ili učinjenu u rečenim mjestima. Prema njihovoj procjeni
i sadržaju ove statutarne odredbe učiniće da svima oštećenima,
kao što je rečeno, pripadne potpuna nadoknada. I ako iz toga
proistekne neka kazna Komuni dužni su da je saopšte sudijama
i komornicima da bi je naplatili. || 73 || 74
O onima koji čupaju bradu 74

Glava CXII
U tvrđjemo da ko god napadne drugog i počupa mu ili od-

siječe bradu i to bude dokazano podobnim svjedocima,
kazniće se sa 10 perpera, od kojih trećina pripada povrijeđenom
a ostatak Komuni.
O tome da se ne sijeku stabla na Crepisu 74

Glava CXIII
U tvrđujemo da se niko ne usudi da posiječe neka stabla na

Crepisu, od rijeke do Šuranja. I ako se neko drzne da po-
siječe platiće Komuni 1 perperu.
O posječenim vinogradima posadnika 74

Glava CXIV
A ko neko posiječe ili iskorijeni vinograd nekom od posad-

nika ili stranaca i bude dokazano podobnim svjedocima
platiće 25 perpera i nadoknadiće štetu po procjeni Suda. Ako
posiječe voćnjak ili druge voćke, ili iskorijeni, ili opljačka kolibu
ili zapali ili opljačka vrtove ili polje ili posiječe žito i bude do-
kazano, kao što je rečeno, kazniće se sa 12 perpera. Ako posiječe
ili iskorijeni stabla koja ne donose plod kazniće se sa 6 perpe-
ra i uvijek nadoknaditi štetu. Od te kazne polovina će pripasti
onome koji je pretrpjeo štetu, jedna perpera Knezu a ostatak
Komuni. Ako ne bude dokazano, optuženi će se pravdati svojom
198 Statut i zakoni
zakletvom sa najboljima i najbližima svojim za posijecanje ili
74 || 75 || iskorijenjivanje vinograda, a za posijecanje i iskorijenjivanje
voćaka, spaljivanje kolibe i polja ili žita, ili pljačkanja vrta prav-
daće se zakletvom sa još trojicom. Za posječeno ili iskorijenjeno
drveće koje ne donosi ploda zakleće se sa još jednim.
75 O uvredi koja se nekome nanese
Glava CXV
U tvrđujemo da ako neko nekoga ružnom riječi uvrijedi,

ako bude dokazano podobnim svjedocima kazniće se sa
3 perpere, od kojih će 1 pripasti onom koji je pretrpjeo uvredu,
ostatak svih rečenih perpera pripašće Komuni.
75 O onima koji prvi dižu ruku na nekoga

Glava CXVI
A ko neko prvo digne ruku na nekoga da bi tukao i podobnim

svjedocima bude dokazano, kazniće se sa 3 perpere, od koje
3 perpere 1 će pripasti tučenom, ostatak Komuni. I ako svjedoci
kažu da nisu vidjeli ko je prvi digao ruku već su se obojica uza-
jamno tukla, obojica će platiti kaznu, svaki za sebe 3 perpere.
75 O izudaranim Slovenima ili Albancima
Glava CXVII
A ko neki od naših građana ili drugi ko izudara Slovena ili

Albanca kazniće se s 3 perpere, od koje rečene 3 perpere
jedna će pripasti tučenom, ostatak Komuni. Ako bi ga Sloven
75 || 76 ili Albanac prvo uvrijedio i bude dokazano neće se kazniti. ||
76 O onima koji ulaze u kuće drugih i povređuju ih

Glava CXVIII
A ko bi neko ušao u kuću drugoga i tukao ili udario domaćina

ili domaćicu te kuće ili bi učinio kakvo nasilje ili napastvo-
vanje ili nešto očevidno otuda odnio i bude dokazano podob-
nim svjedocima, platiće kaznu od 24 perpere i u pogledu svega
grada Kotora 199
što je odnio daće se vjera domaćinu uz zakletvu i onaj je dužan
da vrati. Od kojih svih rečenih perpera trećina će pripasti tuče-
nom ili tučenoj a ostatak Komuni. Ako se ne bi moglo dokazati,
optuženi će se pravdati sa zakletvom njegovom i još petorice od
njegovih najboljih i najbližih. I ovo treba da se shvati kako za
kuću u Gradu tako i izvan.
O slugama ili sluškinjama koji dignu ruku na 76

svoje gospodare ili gospodarice
Glava CXIX
A ko neki sluga ili sluškinja digne ruku na svoga sopstvenog

gospodara ili gospodaricu i bude dokazano, odsjeći će mu
se ruka. Ako pak udari nekog plemenitog muža ili ženu žigosaće
se po oba obraza, i bičevaće se vođen kroz cio Grad. I ako udari
nekog čovjeka ili ženu od srednjih, naime od dobrog puka, samo
će se šibati. A ako bi udario nekog od vlaštaka ili sebi sličnih,
platiće 3 perpere od kojih rečenih perpera 1 će pripasti povrijeđe-
nom a ostale dvije perpere našoj Komuni. Ako te perpere njegov
gospodar ne bude htio platiti za njega, taj sluga ili sluškinja će
se bičevati. || 76 || 77
O onima koji tuku tuđe sluge ili sluškinje 77

Glava CXX
A ko bi neko tukao slugu ili sluškinju drugoga ili udario, i

gospodar se tužio Sudu, platiće onaj koji je tukao 3 perpere.
Ako bi sluga ili sluškinja bez saglasnosti gospodara ili gospoda-
rice podnio tužbu, onaj koji je tukao ništa nije dužan da plati.
O zakletvi koja se ima polagati o nekom posjedu 77

sa ispravom ili bez isprave
Glava CXXI
U tvrđujemo da ako bi neko imao spor sa nekim o nekom

posjedu, posjed će pripasti strani koja bude imala ispravu,
potvrđujući ispravu zakletvom. Ako bi obje strane imale ispravu,
200 Statut i zakoni
imaće ga onaj koji je posjedovao preko rokova utvrđenih prema
pravnom običaju, i isprava će biti potvrđena zakletvom. A ako
obje strane ne bi imale ispravu, onaj koji pokaže više boljih i
starijih dokaza, pošto dokaze prihvati Sud, biće dužan da ih sa
njima po pravnom običaju potvrdi zakletvom.
77 O načinu polaganja zakletve o posjedima u Gradu i izvan Grada

Glava CXXII
77|| 78
H oćemo i utvrđujemo da se zakletve, koje bude prilika po-
lagati o nekim posjedima koji su u Gradu, polažu sa dva-
nestoricom || najboljih i najbližih one stranke koja duguje zakle-
tvu, a zaklinje se u duše onih koji polažu zakletvu. O posjedima,
pak, koji su izvan Grada zakletvu polažu šestorica najboljih i
najbližih iste stranke, ali sin se za oca u ovom slučaju ne može
zaklinjati, ni brat za brata ako nisu odijeljeni. Jedino ako ne bi
imao toliko bližnjih da bi se moglo zaklinjanje izvršiti, tada otac
može biti dopuna sinu i brat bratu iako nisu odijeljeni. Ako ne
bi imao sinove ili braću ili bližnje dužan je da položi polovinu
rečenih zakletvi sa onima koje Sud odredi.
78 Kako se opati imaju zaklinjati

Glava CXXIII
U tvrđujemo i određujemo da ako se neki spor pokrene od

strane opata ili nasljednika patronatskog prava neke crkve
protiv nekog laika, a povodom nekog posjeda svoje crkve pred
sudijama, i opatu se odredi da se zakune, dužan je samo da se on
sam zakune; ako se laiku odredi zakletva zakleće se u skladu sa
pravnim običajem Grada.
78 Da nijedan stranac ne može biti izabran za opata neke crkve

Glava CXXIV
G odina 1370. Mi Komuna kotorska, sakupljeni na zvuk

zvona po običaju, uzimajući u obzir štete i nedostatke
grada Kotora 201
koje su trpjele naše crkve zbog loše uprave stranaca i Albana-
ca, koje su se pričinjavale u našim crkvama, utvrđujemo brižno
i razborito || da treba utvrditi da se nijedan patron crkava ili 78 || 79
bilo ko koji ima neki glas u nekoj crkvi, kako u našem gradu
tako i izvan njega, u našem Distriktu, ne usudi niti da može
bilo kojim putem ili načinom izabrati za opata ili Rektora neke
crkve nekog stranca ili za njega glas dati pod prijetnjom kazne
od 100 perpera kotorskih groša našoj Komuni i pored toga
izgubiće patronat rečene crkve ili glas. Knez koji u to vrijeme
bude dužan je pod zakletvom da tu kaznu naplati i doznači
našim komornicima.
O vlaštacima i ropskom rodu, koji bi digli ruku na vlastelu 79

Glava CXXV
U tvrđujemo da se niko od vlaštaka ili ropskog roda ne usudi

ili drzne dići ruku na plemenite muževe ili žene Grada ili
da ih vrijeđa i ako se neki ili neka od njih drzne da digne ruku
ili ih uvrijedi i bude se moglo dokazati, onaj ko je uvrijeđen ili
udaren može da njega ili nju bije sam ili posredstvom drugih do
mile volje i to ne može izbjeći. I ako se zbog bijenja onaj izbijeni
sluga ili sluškinja tuži, platiće taj izbijeni 10 perpera, koja kazna
ide u Komoru naše Komune. I ovoj statutarnoj odredbi podli-
ježu sva muška i ženska kopilad.
O određivanju svjedoka 79
Glava CXXVI
M i Komuna kotorska itd. utvrđujemo da ne vrijedi niti je

valjano svjedočanstvo ako nije || neko određen za svje-
doka, osim kod posjedovanja nepokretnih stvari i zločina, gdje
79 || 80
Kotorani svjedoci mogu svjedočiti i ako ne bi bili određeni i

ono što iskažu valjaće.
202 Statut i zakoni
80 O onima koji odbijaju svjedočenje
Glava CXXVII
O dlučujemo da niko ne može svjedočiti za svoga srodnika ili

srodstvom povezanog ili svjedočanstvo dostavljati prema
starom pravnom običaju.
80 O neprihvatanju svjedočenja klerika

/Na margini:/ Glava CXXVIII
P
Obrati pažnju
da je o ovom
ošto klerike ne možemo prinuditi da polažu zakletve, stoga
svjedočenju hoćemo da nijedan klerik ne može svjedočiti o nekom lai-
klerika donije- ku, niti vrijedi njegovo svjedočanstvo čak i ako bude određen
ta odluka 1386,
indikcije prve,
za svjedoka.
dana 13. jula, za
vrijeme kotor- 80 O svjedočenju oca ili majke među djecom
ske samostal- Glava CXXIX
O
nosti.127
tac može biti svjedok među djecom iste žene i njegovo
svjedočenje će važiti iako je sam; majka, pak, pošto je žena,
ne može biti svjedok među sinovima ili kćerima.
80 Da žena ne može biti svjedok

Glava CXXX
O dlučujemo da nijedna žena ne može biti svjedok ni u kojoj

stvari, niti će važiti njeno svjedočenje.
80 Da svjedočenje pojedinca ne vrijedi
Glava CXXXI
80 || 81
O dređujemo da svjedočenje jednog svjedoka ubuduće ne
vrijedi jer je glas jednog kao glas nijednog, osim ako bi bio
izvan Grada, tada pojedinac može biti svjedok. ||

da bilješka na margini uz glavu CXXIX treba da stoji uz glavu CXXVII. Tu
bilješku u ovom prevodu latinskog originala ipak dajemo uz glavu CXXVIII
jer se sadržajno bez sumnje na nju odnosi.
grada Kotora 203
Kako treba primati svjedoke 81
Glava CXXXII
A ko se nekad svjedoci uvode u neku parnicu, sudije i Sud će,

raspitavši se prethodno o imenima tih svjedoka, dati da se
pozovu. Kada dođu, sudije će od njih uzeti zakletvu o tome da
će govoriti istinu, poslije toga će ih odvojeno jednoga za drugim
ispitivati, i pitati ih takođe o mjestu i vremenu. Ako ih nađu da
su nesaglasni, njihovo svjedočenje biće ništavno. Ako, pak, ti
svjedoci ili neki od njih kažu da se ne sjećaju mjesta ili vremena
njihovo će svjedočenje vrijedjeti. I ako svjedoci kažu da se ne
sjećaju da li su bili određeni za svjedoke ili nisu, biće u slobodnoj
procjeni sudija da li će svjedočenje vrijedjeti ili ne.
O svjedocima, koliko ih treba prihvatiti 81

Glava CXXXIII
O dlučujemo da ukoliko neko bude određen za svjedoka o

nekom dugu ili obveznici, može svjedočiti do 10 perpera,
naime dva svjedoka o dugu ili obveznici sačinjenoj u Gradu i
jedan o dugu ili obveznici sačinjenoj izvan Grada i preko 10
perpera njihovo svjedočenje biće ništavno.
O vjeri koja treba da se poklanja svjedocima 81

Glava CXXXIV
P ošto sudija može bolje znati da li treba vjeru pokloniti svje-

docima ili ne, odlučujemo da je u slobodnoj procjeni sudija
da li su određeni svjedoci podobni ili nisu i da li njihovim iska-
zima treba pokloniti vjeru ili || ne. I niko neka se ne prihvata za 81 || 82
svjedoka protiv građanina osim građanin koji plaća dažbine i
odlazi na stražu, osim ako neko nije milošću Komune slobodan
da može svjedočiti kao ostali. Stranac, pak, protiv stranca može
svjedočiti, ali prethodno će sudije ispitati njegov ugled i položaj,
da li iskazima pokloniti vjeru ili ne.
204 Statut i zakoni
82 Da ne treba prihvatati svjedočenje posadnika
Glava CXXXV
A ko bi neko imao sa drugim parnicu o nečemu što se tiče

zemljišta, vrtova i voćnjaka, odlučujemo da o tim stvarima
posadnici ne mogu svjedočiti niti će vrijedjeti njihovo svjedo-
čenje.
82 O izvođenju lažnih svjedoka

Glava CXXXVI
A ko bi neko izveo lažne svjedoke da svjedoče protiv nekoga,

kazniće se sa 12 perpera, a onaj svjedok koji se digne da zlo
kazuje, platiće 6 perpera i nadoknaditi štetu i nikad mu se neće
vjerovati. Od svih perpera polovina će pripasti Komuni a druga
onome protiv koga je svjedočio.
82 O diobi između oca i sinova prve žene

Glava CXXXVII
O tac koji ima nasljednike od dvije ili više žena, ako želi da
izvrši diobu svojih dobara sa sinovima prve žene može to
da učini sa njihovim pristankom, izuzev miraza prve ili druge
žene. Tako, naime, da nasljednici prve žene imaju polovinu svih
očevih dobara i to je njihov dio zauvijek i sinovi prve žene ne
82 || 83 mogu tražiti drugi dio od oca || ili od braće druge i treće žene
ili više žena. Otac da ostane sa svojom polovinom i sinovima
druge žene i ono pripada dijelu sinova druge žene, ako se pak,
treći put ili više puta ženio i bude se htio odijeliti od sinova
druge žene podijeliće svoja dobra koja tada bude imao na dva
dijela sa sinovima druge žene i tako sa ostalima. Ako pak otac sa
drugom, trećom ili više žena ne bude imao nasljednika, otac će
posjedovati do kraja života. Može ostaviti poslije svoje smrti od
svojih dobara četvrtinu za svoju dušu i ako što bude imao kao
nepravedno uzeto, može da vrati i nadoknadi onoliko koliko
se zakune da je imao od svojih dobara preko četvrtine koju je
grada Kotora 205
ostavio za dušu. Ostatak će se vratiti sinovima prve žene koji
će podijeliti između sebe, druga žena će doživotno posjedovati
nužni dio.
O diobi nasljeđa među braćom i o doznačivanju dijelova 83

poslije diobe, a takođe i među sestrama
Glava CXXXVIII
A ko budu braća koja žele podijeliti baštinu među sobom, naj-

mlađi to jest najmanji brat, bilo da je klerik ili laik, dužan
je da podijeli kuće, kućice, dućane, peći, kako od drveta tako od
kamena, zemljišta u blizini Grada, vrtove i mlinove, po svojoj
volji položivši prethodno zakletvu da će dijeliti dobrom vjerom
bez prevare i po svome najboljem znanju. Pošto se obavi dioba,
najstariji brat prvi dobija svoj dio, poslije njega drugi iza naj-
starijeg i tako drugi svi redom prema tome kad su rođeni, tako
da posljednji dio ostane najmlađem bratu. I ako neki od rečene
braće bude htio da doda drugom bratu || dinare ili što drugo 83 || 84
za njegov dio, ne može to učiniti osim uz saglasnost sve ostale
braće. Kad se obavi dioba onaj koji treba da primi svoj dio ima
odgodu od 8 dana da bi se savjetovao o svome dijelu koji treba
da primi. I ako u vrijeme diobe on sam ili neki od braće stanuje u
kući ili u drugoj stvari koja se treba dijeliti i onaj koji dijeli bude
rekao da izađe iz kuće ili same podijeljene stvari, izaći će bez
ikakvih uslova. Najstariji pak brat, bilo da je klerik ili laik, podi-
jeliće vinograde i zemlje koje su pod žitom po svim gore rečenim
uslovima, na način, u formi i sa zakletvom kako su propisani, ali
tako da najmlađi brat prvo prima svoj dio zemalja i vinograda,
zatim drugi iza najmlađeg i tako svi drugi od najmlađeg do naj-
starijeg. Ako najmlađi brat ne bude zakonitog uzrasta, izabraće
se dvojica najboljih od njegovih rođaka da dijele umjesto samog
najmlađeg brata i da takođe za njega prime njegov dio. Ako su
pak stvari koje treba da se dijele među braćom pokretne, naime,
sve stvari u kući i sve drugo pokretno, tada će srednji brat ili
206 Statut i zakoni
srednja braća podijeliti kućne stvari i sve drugo pokretno. Pošto
se izvrši dioba najstariji brat prvi prima svoj dio položivši prvo
zakletvu, a posljednji dio ostaje onome koji je dijelio. Ako budu
dvojica srednje braće koji su dijelili, stariji od njih prvi će primiti
svoj dio. Ako budu samo dvojica, stariji od njih podijeliće gore
rečene stvari. Odlučujemo takođe da oni koji su dijelili treba da
84 || 85 pokažu i doznače podijeljene dijelove svima onima koji || treba
da imaju dio i prime, kako od vinograda tako i zemalja. Pošto su
doznačeni i pokazani, onaj koji prvi treba da primi ima odgodu
kao što je gore rečeno, a poslije njega svi drugi i tako će svako
primiti svoj dio. Ako budu samo sestre bez braće, onaj red i način
će se među njima poštovati koji je gore ustanovljen da se poštuje
među braćom koja dijele.
85 O ocu koji hoće da podijeli svoja dobra među

sinove prve i posljednje žene
Glava CXXXIX
A ko otac bude htio da podijeli i rasporedi među svoje sinove

kako prve tako i posljednje žene svoja pokretna i nepo-
kretna dobra, može to da učini i ako sinovi nisu saglasni, i da
razumno doznači odgovarajući dio svakome od sinova. I ako
bude htio dok živi da kod sebe zadrži dijelove sviju sinova i da ne
može jednom od sinova dati više nego drugom, osim najstarijem
sinu postelju prema starom pravnom običaju.
85 O diobi koju neko vrši među ocem i sinovima,

da ne bude njemu na štetu
Glava CXL
A ko se neko nađe djelitelj među ocem i sinovima ili bilo ko-

jima drugima, da bi podijelio posjede ili neke druge stvari
koje njemu duguju, ta dioba ne može biti na štetu rečenom dje-
litelju, već može da traži svoje pravo na te posjede ili stvari koje
85 || 86 je dijelio. ||
grada Kotora 207
O diobi nasljeđa među nasljednicima različitih žena 86
Glava CXLI
O dlučujemo da nasljednici različitih žena, naime prve i dru-

ge, onda i daljih, nasljeđe svoga oca, kako nepokretno tako
pokretno, treba da podijele jednako među sobom, ukoliko nije
ranije izvršena neka dioba među njima, a ako su bile kćerke, neka
se prvo udaju.
Da otac može prije kćeri udavati nego sinove ženiti 86

Glava CXLII
O tac koji ima neoženjene sinove i neudate kćeri može da

udaje kćeri bez saglasnosti sinova. Ako sin, prije nego što
se udaju sestre, bude htio da se oženi, ne može to učiniti osim
uz saglasnost oca, a otac može da zabrani da se sin oženi prije
nego što se kćeri udaju.
Da otac može udavati kćeri iako sinovi tome protivrječe 86

Glava CXLIII
O tac ili majka koji imaju sinove ili kćeri mogu da udaju kćeri
iako sinovi protivrječe, bez obzira na protivljenje tih sino-
va. Onaj koji želi nešto od svoga prema svojoj mogućnosti da
doda kćeri udovici, koju udaje ponovo, može to da učini i ništa
neće nauditi prigovor sina. || 86 || 87
Iz kojih razloga može otac razbaštiniti sina 87

Glava CXLIIII
U tvrđujemo da ako bi sin, zaboravivši očeva dobročinstva,

tukao oca ili majku, ili toga oca pred Sudom tužio takvom
optužbom da, ako bi se dokazala, otac izgubi život ili dio tijela,
ili ako bi pokušao istom ocu ili majci ugroziti život otrovom ili
na drugi način, i ovo se moglo potpuno dokazati, otac takvog
može razbaštiniti i potpuno lišiti svoga nasljeđa i lišiti ga dijela.
Ostala braća ili sestre, ako bi umrli otac ili majka, posjedovaće
njegov dio ako bude u Sudu predočen.
208 Statut i zakoni
87 Da je otac dužan prvo udati kćeri prve žene
Glava CXLV
N eko koji ima kćeri od različitih žena dužan je prvo udati

kćeri prve žene, zatim druge i tako ostalih po redu, časno
prema svojim mogućnostima.
87 O neudatim sestrama koje poslije očeve smrti ostaju sa braćom

Glava CXLVI
A ko bi kćerka ili kćeri neudate, rođene od jedne majke sta-

novale sa svojim bratom ili braćom poslije očeve smrti, od-
lučujemo da su njihov brat ili braća dužna da ih udaju, prema
svojim mogućnostima, sa očevim dobrima, časno kako dolikuje.
87 || 88 I ako očeva dobra ne bi bila dovoljna da se udaju kako || doliku-
je, sam on ili braća dužni su da ih udaju od svoga dobitka. Ako
njihova braća to ne bi htjela učiniti, rođaci ili bližnji njihovi
mogu to učiniti.
88 Da kćeri udate s mirazom nemaju nikakva prava nad ostatkom

Glava CXLVII
A ko neki nema ženu, ili neka nema muža, i budu sa mirazom

udali kćer ili kćeri, utvrđujemo da nad onim što je ostalo
otac ima punu vlast, a rečene udate kćeri nad tim nemaju ni-
kakvo pravo. Ali ako su neke od kćeri udate a neke nisu udate,
odlučujemo da treba da budu sa mirazom udate i što bude pre-
ostalo od očevog nasljeđa ili majčinog nasljeđa s tim mogu otac
ili majka činiti što hoće za svoju dušu, ako ne bi imali sinove. I
ako ne bude raspoređeno, prokuratori Komune razdijeliće reče-
no kako se sadrži u glavi o onima koji su umrli bez testamenta.
88 O ženama udatim s mirazom, koje stvari treba da naslijede

Glava CXLVIII
A ko neki otac koji ima kćer ili kćeri udate sa mirazom, pošto
su isplaćeni mirazi, od ostatka svoje imovine taj otac može
grada Kotora 209
raspolagati po svojoj volji, ako ne bi imao muške nasljednike. A
sama kćer ili kćeri ne mogu to obarati, osim jedino što crkve i
spomenike nasljeđuju kao muškarci. || 88 || 89
O prćiji i mirazu 89
Glava CXLXI128
L jeta Gospodnjeg 1316, mi Komuna kotorska videći da mno-

gim ženama iz našeg grada, udatim s mirazom, povjerioci
potražuju od njihovih muževa dugove starije od samog miraza i
uzimaju taj miraz za svoje potraživanje duga, i same žene želeći
da izdvoje svoj miraz nisu imale otkuda pa su ga gubile. Da se
od sada takve stvari ne bi dešavale određujemo i utvrđujemo da
od današnjeg dana ubuduće ako neka žena ili neko za nju bude
dao prćiju ili miraz, muž je dužan da sačini notarsku ispravu o
prijemu tog miraza onome koji mu je miraz doznačio. Može ako
je primio dinare kao miraz s njima raspolagati po svojoj volji i
ako drugi povjerilac ili povjerioci njegovi ne mogu od njega uze-
ti zalog za te dinare ili učiniti da im nadoknadi od istog miraza,
čak i ako je njegovo potraživanje duga mnogo starije, već se taj
miraz u cjelini izdvaja. Ni Sud ne može, ako bi muž zbog kakve
uvrede bio osuđen, uzeti u zalog pokretne ili nepokretne stvari iz
miraza, već ih tako vratiti kako su mu bile doznačene. I ako su te
pokretne ili nepokretne stvari bile doznačene u procijenjenom
novčanom iznosu, u vrijeme vraćanja dužan je da vrati isti novac,
osim ako nije napravljen drukčiji sporazum notarskom ispra-
vom. Odjeća i tkanine doznačene kao miraz, koje budu preostale
u vrijeme smrti, vratiće se kao što je primio, ali ako je slučajno
muž primio dinare za izradu haljina svojoj ženi || i napravio je 89 || 90
odjeću za koju je primio, dužan je da u vrijeme smrti vrati koliko
je primio a ne haljine. Ovo isto važi i za robinju ili roba kojega
ili koju je žena dovela u kuću svoga muža, muž ne može otuđiti
bez saglasnosti žene, ni žena bez saglasnosti muža. I ne može se
CXLXI, umjesto CXLIX, kako je ispravno.
210 Statut i zakoni
za neki dug ili uvredu, koju bi počinio muž, oduzeti ili založiti.
I ako sluga ili sluškinja umru bez nasljednika muž će platiti 12
perpera umjesto sluge ili sluškinje, a ako bi imali nasljednike
predaće nasljednike umjesto njih. I ako se neki povjerilac pojavi
pred Sudom sa notarskom ispravom protiv nekoga koji hoće da
uzme ili dovede ženu govoreći: “imovina njegova je kod mene za-
dužena, kao što se sadrži u mojoj ispravi, stavite zabranu tastu, ili
onome koji daje miraz, da se ne usudi dati onome miraz”, i sudije
će staviti zabranu i sačiniti mu notarsku ispravu o zabrani. Ako
notarska isprava o stavljanju zabrane bude prije one o mirazu,
prije će se isplatiti dug nego miraz. Ako povjerilac ne postupi
kao što je naprijed rečeno, miraz će se isplatiti i ako bi dug bio
stariji kao što je gore rečeno. Ako pred sudijama iskrsne kakav
spor među nekima o mirazu datom prije nego što je sačinjena
ova glava sa nekim povjeriocem, onaj dug koji bude stariji prvo
se ima platiti, prema starom pravnom običaju.
90 O odjeći nevjesta
Glava CL
90 || 91 L jeta Gospodnjeg 1316. Da ubuduće ne bi iskrsla kakva sum-

nja o odjeći koju treba da imaju nevjeste, || utvrđujemo da
od današnjeg dana ubuduće, koliko god puta da se plemenita
žena udaje, treba da ima: jedan ogrtač od skrleta, opskrbljen i
postavljen svilenom tkaninom - čendom i ogrtač od zelene tanke
vunene tkanine isto tako opskrbljen i postavljen; gornju odjeću
od zlatotkane tkanine, opskrbljene krznom kune, duži prsluk
opskrbljen čendom, haljinu i gornju odjeću od jednostavnije ili
zlatotkane tkanine, i robinju. Ako se slučajno u to vrijeme rečene
stvari ne bi mogle naći, da se ne bi brak zadržavao, odlučujemo
da se novcem može platiti koliko vrijede same stvari, a ako ne
bi imali dinare od svojih dobara koliko bude procijenjeno od
dobrih ljudi obiju strana, toliko će primiti sam muž za one stvari.
Ako se ne budu mogli među sobom saglasiti Sud je dužan da to
grada Kotora 211
dovrši. A u zlatu koliko su obećali toliko da daju i doznače, ako
zlato ne bi imali dužni su da daju novac za njega ili od svojih
stvari procijenjenih od strane Suda toliko koliko se tim zlatom
može kupiti. I ako neki spor iskrsne između nekih o gore re-
čenim stvarima obećanim u miraz, notarskom ispravom prije
usvajanja ove glave i ne bude mogao imati i dati, rečene obećane
stvari, platiće za njih po starom pravnom običaju.
O nevjestinom prstenu 91
Glava CLI
P rsten koji muž daje ženi kad je uzima i vjeri ili prstenuje biće
u vlasti žene da raspolaže i čini s njim po svojoj volji, bilo da
ima nasljednike ili ne. || 91 || 92
O darivanjima nevjeste preko miraza 92

Glava CLII
D ešava se koji put da očevi ili majke udatim kćerima preko

prćije ili miraza nešto daruju za života ili poslije smrti, i
muževi uznemiravaju žene povodom tih darivanja. Stoga utvr-
đujemo da što god od oca ili od majke ili od koje druge ličnosti
bude darovano ženi, od onoga što može darivati, sve to biće u
vlasti i rapolaganju po volji same žene i njenih nasljednika po-
slije njene smrti, tako da njima može činiti što joj je volja i muž
nema ništa sa rečenim darivanjem. I ako slučajno žena kojoj je
darovano bude druga žena ili treća, ili dalja, ni muž ni sin mu-
ževljev od druge žene nemaju ništa s tim darivanjem, već sve
pripada samoj ženi i nasljednicima koji od nje potiču kao što je
gore rečeno.
Da žena ne može jamčiti svojim mirazom 92

Glava CLIII
I majući u vidu prevare koje su mnogo puta muževi počinili

ženama i želeći da se ovoj zlobi stane na put, utvrđujemo da
212 Statut i zakoni
nijedna žena ne može nešto uzimati na račun svoga miraza niti
za muža jamčiti osim za manje od 10 perpera, niti putem isprave
ni pomoću svjedoka. Ako bi učinila, jamčenje nema snagu osim
za vrijednost do 10 perpera.
92 O mužu koji je za miraz primio nekretnine i na njima obavio radove

Glava CLIV
92 || 93 M už koji je sa svojom prvom, drugom, trećom ili daljom

ženom primio u miraz neku nekretninu || kao što su ze-
mljišta ili kuću i radio ili zemljišta obrađivao, odlučujemo da,
ako poslije treba da vrati taj miraz, imaće polovinu zasađenog
vinograda za svoje sađenje od zemljišta koja je zasadio. Zemlju
pak pod Gradom ako je zidao procijeniće se zid i cio rad koji
je na njemu obavljen i ako žena, ili ko bude u njeno ime, bude
htjela platiti koliko je zid bio procijenjen ili posao obavljen od
strane muža neka plati, ako ne bude htjela procijeniće se zemlja
i ona, ili ko bude u njeno ime, biće dužna da primi što je proci-
jenjeno za zemlju.
93 O mužu koji je uzeo drugu ženu i utrošio nešto

na stvari iz njenog miraza
Glava CLV
A ko neko ko ima sinove od prve žene, uzme drugu ili treću ili
dalju ženu i učini kakav utrošak ulažući u kuću ili zemljišta
druge ili treće žene sa ispravom ili bez isprave, sa svjedočenjem
ili bez svjedočenja, i nasljednici njegovi ne budu punoljetni, ne
može mu /nasljedniku/ škoditi ili biti na štetu što je s očeve stra-
ne bilo rađeno u kući ili na zemljištu u dijelovima koji njemu
pripadaju. Ali ako onaj čovjek ne bi od prve žene imao muškog
nasljednika već samo žensku, bilo da je punoljetna ili ne, prije
nego što se udaje, neće joj škoditi utrošak koji je otac učinio u
rečenim kućama ili zemljama i kada sinovi postanu punoljetni
ili kad se kćeri budu udavale mogu tražiti svoje pravo, i jedna
grada Kotora 213
strana drugoj će dati zadovoljenje kako se sadrži u naprijed re-
čenoj glavi. || 93 || 94
O nasljednicima prve žene koji nisu izuzeli 94

majčin miraz za očeva života
Glava CLVI
A ko nasljednici prve žene nisu izuzeli miraz svoje majke za

života oca, prije nego što je otac uzeo drugu ženu, poslije
smrti oca, ako je otac imao druge nasljednike sa drugom ženom,
oni nasljednici prve žene treba da izuzmu iz očevih dobara miraz
svoje majke i od onoga što je preostalo izuzeće nasljednici druge
žene miraz njihove majke.
O ocu koji prima miraze sinova 94

Glava CLVII
O tac koji je primio miraze dvojice sinova, ili više njih, ako
jednom vrati miraz dužan je i drugima vratiti njihove
miraze ako zatraže. Ako ne bi imao odakle vratiti sve miraze
svojim sinovima, a imao bi odakle da vrati nekome od njih, svi
ostali sinovi će zajednički podijeliti ono imanje za svoje miraze,
osim samo ako bi neki od sinova umro prije primanja miraza
nekih od svoje braće, tada sam otac nije nimalo dužan da izvrši
takav povraćaj.
O bratu ili braći koji ulažu miraze u trgovačko 94

društvo s ostalom braćom
Glava CLVIII
A ko braća koja nemaju oca ili majku, a zajedno žive, i neki

od njih budu punoljetni i jedan među njima uzme ženu
sa mirazom i taj miraz uloži u društvo sa ostalom braćom || na 94 || 95
osnovu sadržine isprave odlučujemo da taj miraz treba da bude
bezbjedan i kada ta braća budu htjela da podijele svoja dobra, iz
svih zajedničkih stvari te braće izuzeće se prvo u cjelini taj miraz
214 Statut i zakoni
i ostalo što pretekne braća će podijeliti među sobom na ravne
dijelove. Ako pak, u vrijeme diobe, dobra iste braće ne bi bila
dovoljna da se popuni cijeli rečeni miraz, dužan je svaki od reče-
ne braće od onoga što nedostaje platiti srazmjerni dio. Ako onaj
oženjeni brat ne bi mogao ispravom dokazati da je uložio svoj
miraz u bratsku zajednicu, sama braća mu za to nisu ni u čemu
dužna. Ako bi pak neki od postojeće braće bio nepunoljetan,
onaj brat ne može izuzeti miraz iz zajednice dokle god ne dospije
u zakoniti uzrast. Ako prije diobe umre, i njegova žena hoće da
uzme drugog muža, slobodno i bez prigovora, i ako je neki od
njih nepunoljetan, može svoj miraz izuzeti iz zajednice rečene
braće, ako ispravom dokaže da je njen muž uložio u društvo
rečene braće, inače zahtijevaće miraz preko dijela svoga muža.
95 O braći koja zajedno žive i ulažu miraze svojih žena u zajednicu

Glava CLIX
A ko jedan ili više njih među braćom koja zajedno žive miraze
koje su primili od svojih žena ulože u zajednicu sa ostalom
braćom, određujemo da sve troškove svojih žena i svojih nasljed-
95 || 96 nika || kao i dojilja svojih nasljednika, nadoknađuju iz druge
zajednice. Ako pak oženjeni brat ne uloži svoj miraz u zajednicu,
svi troškovi koje napravi za rečene osobe nadoknadiće iz svog
miraza, a ne iz zajedničkog. Ako se dokaže da je troškove plaćao
iz zajednice, hoćemo da se računaju u njegov dio.
96 O zabrani ocu od strane nasljednika prve žene

Glava CLX
S inovi od prve žene koji su punoljetni mogu zabraniti ili spri-

ječiti oca koji ima drugu ženu, da ne troši svoja dobra na
zemlje ili kuće koje je primio kao miraz sa tom drugom ženom,
osim ako se ta druga žena hoće obavezati ispravom svojim pa-
storcima da će neokrnjeno ostati njihovo pravo na ono što je
njen muž, to jest njihov otac, potrošio na zemlje ili kuće njenog
grada Kotora 215
miraza; ako se obaveže, tada sinovi ne mogu zabraniti ili sprije-
čiti oca da ne preduzima radove. Isto je sa nasljednicima druge,
a tako i sa ostalima.
O ocu koji ima nepunoljetne nasljednike a hoće da 96

otuđi nešto od miraza
Glava CLXI
L jeta Gospodnjeg 1316. Utvrđujemo da ako neko ima nepu-

noljetne nasljednike, a žena je umrla, bude htio da nešto
otuđi ili proda od miraza njihove majke, to otuđenje ili prodaja
ne važe, niti radovi koje bi kupac obavio na njihovu štetu, dokle
god neki od njih ne dođe do punoljetstva. I ako u || roku od 96 || 97
jedne godine poslije stečenog punoljetstva bude ćutao, ne može
kasnije ništa reći niti zahtijevati.
O mužu koji ima kćeri od više žena i udaje kćerku od prve 97

Glava CLXII
A ko bi neki čovjek, koji ima nasljednike od dvije žene ili više

njih, udavao jednu od kćeri prve žene, ili više njih, sa mi-
razom, i poslije smrti oca rečene kćeri htjele izuzeti miraz prve
žene, odlučujemo da mirazi kćerke ili kćerki, koje je otac udao,
treba da se uračunaju u miraz te prve žene, njihove majke. Ako
miraz ili mirazi rečenih kćeri bude veći ili budu veće od miraza
one prve žene i poslije smrti muža se desi da druga žena nema
odakle da izuzme svoj miraz posljednji, cijeli i potpuni, već ne-
što nedostaje, to treba pripisati njenoj nesreći i nasljednice prve
žene, kako udate tako neudate, ne duguju drugoj ženi za njen
miraz druge žene jer je otac dao njima miraze za svoga života.
Ako pak poslije izdvajanja miraza druge žene u cjelini i potpuno,
nešto preostane od dobara samoga muža, pokretno ili nepokret-
no, odlučujemo da od onoga što je preostalo nasljednici druge
žene dobiju toliko preko miraza da to bude jednako nasljedni-
cima prve žene. I što ostane muškarci među sobom dijele poje-
216 Statut i zakoni
dinačno po svakoj glavi. Ako dobara muža bude nedostajalo i
ne može se izvršiti izjednačavanje drugoga nasljednika u odnosu
na prvog, to je nesreća drugog nasljednika i prvi nasljednici ne
97 || 98 duguju im iz naprijed rečenih razloga. ||
98 O mužu koji ima nasljednike od prve, a uzima drugu ženu

Glava CLXIII
A ko se desi da neko koji ima nasljednike sa prvom ženom

hoće da uzme drugu ženu, miraz koji je imao sa prvom
ženom, koja je ranije umrla, daće i doznačiti sinu ili sinovima,
kojega ili koje je imao sa istom ženom, prije nego što drugu
oženi. I dužan je da ih hrani od svoga sopstvenog prema svojoj
mogućnosti i da im daje što je potrebno ako hoće da žive sa
njim. Ako njegovo nasljeđe ne bi bilo dovoljno da im daje što je
potrebno, može to činiti sa prihodima miraza druge žene, a ono
što je rečeno o drugoj ženi podrazumijeva se i za ostale žene. Bez
saglasnosti oca, sinovi prve žene ne mogu napustiti očevu kuću.
Oni koji uz protivljenje oca žele da izađu u svoju kuću i ne žele
da žive s njim, otac nije dužan ništa da im daje za svoga života.
Ako otac koji ima drugu ženu ne bi htio da drži sinove koje ima
od prve žene u svojoj kući, može ih izbaciti iz kuće dajući im
njihov dio nasljeđa. Ako ne bi htio da da dio, daće svake godine
12 perpera za troškove i za sluškinju 5 perpera i odjeću prema
svojoj mogućnosti.
98 O mirazu žene koja je imala više muževa

Glava CLXIV
98 || 99 K oja god žena udovica, pošto joj umre muž, uzme drugoga
muža, imaće u svojoj vlasti cijeli svoj miraz || kao i dar ili
dio koji je dobila od oca ili majke; ako hoće da uzme muža ali
tako da poslije smrti žene njeni sinovi od posljednjeg muža ima-
ju cijeli miraz, dok će se dar ili dio koji je dobila od oca ili majke
ili bilo s koje strane da joj je pripalo dijeliti po glavama među
grada Kotora 217
sinovima svih muževa. I ako umre bez nasljednika sviju muževa,
tri četvrtine miraza i sva ostala imovina vraćaju se ocu ili majci,
braći ili sestrama njenim neudatim, i četvrti dio može ostaviti
za svoju dušu. Ako oca, majku ili braću ili neudate sestre ne bi
imala, može sve ostaviti za dušu svoju i svojih.
O ženi drugog muža koja ima nasljednike od prvog 99

Glava CLXV
A ko umre žena drugog muža, imajući nasljednike od prvog,

a ne i sa drugim, i drugi muž je nadživi, on neće posjedovati
dobra iste žene duže od pola godine. Kad prođe pola godine sva
naprijed rečena dobra odlaze nasljednicima prvog muža, s tim
da sama žena može po svojoj volji ostaviti za svoju dušu do četvr-
tine tih dobara. Ako bi rečeni nasljednici prvog muža sumnjičili
da je uzeo nešto od dobara njihove majke, muž je dužan da se
opravda zakletvom, ako bi to htjeli nasljednici. || 99 || 100
O ženi drugog muža koja nema nasljednike od prvog 100

Glava CLXVI
D rugi muž žene koja nema nasljednike od prvog muža,

može poslije smrti žene posjedovati njena dobra, ali s tim
da sama žena može po svojoj volji ostaviti za svoju dušu do če-
tvrtine kako nepokretnih tako i pokretnih dobara. Ako bi uzeo
drugu ženu, tri četvrtine miraza ili imovine treba da ide ocu ili
majci ili braći ili neudatim sestrama te žene, ako ih nema, dvoje
njenih najbližih primiće tu imovinu i raspodijeliti za njenu dušu
sa službenicima Komune, kao što je rečeno na drugom mjestu,
ako te stvari ne bi razdijelila.
O ženi koja ima nasljednike od više muževa 100

Glava CLXVII
A ko neka žena, koja ima nasljednike od dvojice ili više muže-

va, uzme drugoga muža i s njim nema sinove, poslije smrti
218 Statut i zakoni
te žene sva njena dobra ići će onim nasljednicima koje je imala
sa drugim muževima, s tim da do četvrtine tih dobara može
po svojoj volji ostaviti za svoju dušu. Nasljednici će ta dobra
međusobno podijeliti po glavi čovjeka. U ovoj stvari žensko je
žensko za svoju braću, a ako ne bi imala muškog brata smatraće
sebe za muško, ako nije udata. Ako bi bila udata i ona imovina
nije raspoređena, prokuratori Komune će je podijeliti kako se
sadrži u glavi o umrlim bez testamenta.
100 O patronatu nad crkvama

Glava CLXXVIII
100 || 101
G odine 1334, 20. dana mjeseca oktobra. Mi Komuna Kotora,
sabrani na uobičajen način na zvuk zvona. Videći i uzima-
jući u obzir veliku opasnost po naše duše i želeći || da se poko-
ravamo i izvršavamo zapovijedi sv. Majke Crkve, utvrđujemo i
određujemo da ako neki patron ili patroni nekih crkava, kako
stranci tako i građani, budu htjeli da izaberu nekog klerika za
opata rečenih crkava i većina porodica se saglasi za njega, neka
izaberu za opata rečenih crkava kao što je od davnina uređeno.
A ko postupi protiv gore rečenog izgubiće svoj dio gore rečenih
crkava, koji će pripasti drugim pripadnicima porodica.
101 Da su svećenici, fratri, monahinje i drugi redovnici dužni

da pokažu sve isprave i prava crkava
Glava CLXIX
G odine 1404, indikcije dvanaeste, posljednjeg dana maja. U

Velikom i Opštem vijeću grada Kotora, sabranom po obi-
čaju na zvuk zvona u velikoj sali palate rečene Komune: u kom
Vijeću je bilo 42 vijećnika, odlučeno je od strane 36 vijećnika,
bez obzira na to što je 6 bilo protiv stavivši svoje kuglice u zelenu
kutiju za “ne”; da svećenici, fratri, monahinje i drugi redovnici
kojega god da su položaja, kojima pripada staranje o crkvama
bilo na koji način u gradu Kotoru i Distriktu, dužni su da izne-
grada Kotora 219
su sve isprave i prava crkava na posjede i dobra grada Kotora
pred Gospodinom Nikolom Bolicom, Gospodinom Tripkom
Jakova Biste, Gospodinom Lovrom Bućom i Gospodinom Lu-
kom Barinčeli, vlasteli gore rečenog grada, izabranima od strane
istog Vijeća radi ovoga. Dužni su da zasjedaju svakog petka radi
rečene službe, koju će vršiti do 6 mjeseci i davaće da se upišu i
zabilježe od strane kancelara i zakletog notara Komune Kotora.
Iznašanje neće vrijedjeti bez javne isprave. I ako neko polaže
pravo protiv nekoga, treba pred zakletim sudijama || da traže 101 || 102
svoje pravo. Inače, kad istekne rečeni rok neće se saslušati nijed-
na njihova iznijeta isprava, niti svjedočenje i ovo bez obzira na
statutarne odluke koje kažu da prava crkava imaju ostati tvrda.
Rečeni vijećnici su htjeli da se ta odluka upiše među statutarne
odluke kotorske Komune. A rečena 4 pripadnika vlastele, kada
god dođe neki od rečenih redovnika sa ispravom ili bez isprave,
dužni su da pozovu drugu stranu da li treba da plati ili ne. I ako
spor bude pred rečenim zakletim sudijama, treba da se presudi,
i ako nešto traže bez isprave i druga strana prizna, ona strana
koja priznaje odmah je dužna da im sačini javnu ispravu. A ako
bi druga strana odricala, rečeni redovnici i svećenici dužni su da
svoje pravo traže pred zakletim sudijama kotorske Komune. Od
strane Velikog i Opšteg vijeća gore rečenog grada sakupljenog u
velikoj sali palate Komune Kotora, posljednjeg dana novembra
1410, indikcije treće, u kojem Vijeću je bilo 67 vijećnika, odluče-
no je od strane Vijeća 65 vijećnika, ne obazirući se na 2 kuglice
nađene u “protiv”, da onaj svećenik ili redovnik ili redovnica, ili
crkva, kaptol ili manastir ili samostan, koji ne bi mogli dokazati
ispravama, ili putem običajnog prava, ili podobnim svjedocima
da mu je isplaćivano bilo posljednjih 35 godina od neke crkvene
imovine, zakupa, desetine i primicija, neće biti saslušan pred
Rektorom i sudijama ni u čemu komunalnom, bilo putem svje-
doka, bilo putem starijih običaja, ako nije isplaćivano u rečenih
35 godina kao što je naprijed rečeno. || 102 || 103
220 Statut i zakoni
103 O ženi koja uzima drugog muža a zadržava sebi miraz
Glava CLXX
A ko neka žena, pošto joj je umro muž, uzme drugog muža, a

primila je svoj miraz i sve što njoj pripada, i zadrži za sebe
dio miraza i drugih dobara, odlučujemo da sve ono što je sebi
zadržala i nije doznačila drugom mužu, bude u vlasti te žene i
njenih nasljednika.
103 O sestrama sirotama koje među sobom sklope ugovor

Glava CLXXI
S estre djevice koje nemaju oca ni majku, ni braću, bilo da žive

odvojeno ili sa nekim, i sačine kakav ugovor ili zakletvu sa
nekom osobom bez saglasnosti dvojice najbližih od najboljih
svojih rođaka, taj ugovor ili sporazum biće ništavan. Ako, pak,
jedna ili više njih od rečenih sestara hoće da se udaju, mogu da
prime svoj dio od svojih sestara, bilo u kome da su uzrastu. Ako
brata ili braću imaju, braća njihova su dužna da ih udaju. Ako
pak te sestre neće da budu udate već da žive redovnički, ta braća
su dužna da ih opreme prema svojoj mogućnosti. I ovo neka
bude tvrdo među sestrama sirotama i njihovom braćom. Ako
pak te sestre, koje nemaju braću, sklope među sobom neki ugo-
vor ili sporazum sa dvojicom ili više njih od njihovih najboljih
od rođaka, biće potvrđeni i valjani.
103 O djevojci koja sačini ispravu, da nije valjana

Glava CCXXI129
103 || 104 L jeta Gospodnjeg 1315. Pošto su mnogo puta nastajale smut-
nje i sporovi zbog isprava koje su sačinile djevojke, || želeći
da se o toj stvari pobrinemo, utvrdili smo da se čvrsto poštuje
da ako neka djevojka, punoljetna ili nepunoljetna, sačini neku
ispravu u svoje ime o nekom dugu ili obligaciji ili braku, bez
dvojice od najboljih među svojim rođacima, ta isprava ne važi,
već je ništavna.
CCXXI, umjesto CLXXII, kako je ispravno..
grada Kotora 221
Da niko ko ima braću ili neudate sestre ne može sačiniti 104
ispravu osim na račun svog dijela
Glava CLXXIII
L jeta Gospodnjeg 1315, mjeseca juna 12. dan. Zbog toga što
su mnogi pobuđeni zlom namjerom smjerali osujetiti prava
svoje braće i sestara, sačinjavajući isprave u svoje ime, želeleći
stoga stati na put ovoj zlobi, utvrđujemo i određujemo da ako
neko, ko ima braću ili neudate sestre, u svoje ime sačini ispravu
o zaduženju, obligaciji ili na bilo koji drugi način, takva isprava
nema važnosti u pogledu druge braće i sestara već samo u od-
nosu na njegov dio.
O umobolnima da ne mogu sačiniti ispravu 104

Glava CLXXIX130
A ko neki od umobolnih saglasnošću da sačiniti neku ispravu

o zaduženju ili prodaji ili obligaciji, bez dvojice od najbo-
ljih najbližih svojih, ona ne važi niti ima snagu. Izuzev samo
ako uoči smrti bude htio da nešto ostavi za svoju dušu, može to
učiniti do četvrtine svojih dobara. I ako bi neko htio da zahvati
od njegovih stvari, sudije sa vijećnicima su na osnovu zakletve
dužni da odrede jednog poštenog čovjeka advokata, sa jednim
ili dvojicom bližnjih, da brane njegova prava. || 104 || 105
O izboru, plati i službi Kneza Slovena 105

Glava CLXXV
L jeta Gospodnjeg 1352, dana 28. aprila, želeći stati na put

ljudskoj zlobi i svima koji mole pružiti punoću pravde, po-
buđeni i pokrenuti drugim razumnim razlozima, hvale vrijed-
no određujemo da se od strane našeg Vijeća biraju tri Kneza
Slovena kao što se do sada činilo. Svaki od njih treba da ima 15
krstatih perpera za njihovu platu i trud i da sve globe, kazne
ili osude i žigovi ili pečati, koje ili koji bilo iz kog razloga stižu
kao prihod službi, ili na osnovu službe Kneza, dođu u Komoru
CLXXIX, umjesto CLXXIV, kako je ispravno.
222 Statut i zakoni
Komune. Kneževi su dužni odmah na osnovu zakletve da daju
zapisati od strane sluge Komore Komune, sve gore rečene kazne,
globe ili osude ili pečate, koje su sve dužni u roku od 15 dana da
uberu ili naplate i doznače komornicima Komune. Ako ne, da
nadoknade od svog sopstvenog. I ne smiju od nekog koji pred
njima ima parnicu primiti darove ili poklone, pod prijetnjom
kazne date zakletve.
105 O ugovorima koje međusobno sklapaju punoljetne sestre

Glava CLXXVI
O dlučujemo da dvije sestre ili više njih, ako su punoljetne a

nemaju oca, majku ili braću, što god među sobom učine,
ako se jedna saglasi sa drugom o svojim udajama ili stupanju u
samostan, neka je tvrdo i ovjereno, ali ipak uz saglasnost i volju
105 || 106 || dvojice od njihovih najboljih i najbližih. Miraz s kojim bi se
udala, ako umre bez nasljednika, što god da je od tog miraza
rasporedila, neka je tvrdo i ovjereno, a druga sestra ili sestre ne
mogu tome protivrječiti.
106 O zlatarima i njihovim izrađevinama

Glava CLXXVII
G odine 1352, pretposljednjeg dana mjeseca oktobra. Hvale

vrijedno želeći da zlatari i bilo koji majstori prave i izra-
đuju zakoniti rad ili izrađevinu od srebra, ovom statutarnom
odlukom neopozivo određujemo da se zauvjek ubuduće poštuje
da zlatari ili majstori kojeg bilo rada ili izrađevine od srebra ne
smiju raditi ili praviti neki rad, koji bi imao više od šest dvanae-
stina bakra i pet dvanaestina finog srebra, pod prijetnjom kazne
od 25 perpera, od koje kazne dvije trećine će pripasti Komuni a
treća komornicima rečene Komune. I bilo koji rad ili izrađevina
od srebra kod koga se nađe da ima preko rečenog sastava legure,
ipak se ima Komori rečene Komune predočiti. Naređujemo gore
rečenim zlatarima i majstorima pod prijetnjom gore rečene ka-
grada Kotora 223
zne da svoje izrađevine od srebra moraju označiti svaki svojom
sopstvenom puncom, žigom ili znakom. Te pak izrađevine, kad
budu završene, daće se žigosati od strane komornika Komune
puncom ili žigom Komune, prije nego što se daju nekome ili
prodaju. Komornicima će spadati u službu da marljivo i često is-
pituju i provjeravaju ovu vrstu izrađevina i sastav njihove legure i
da je, kao što je rečeno, sa puncom ili žigom Komune || označe, 106 || 107
a da od onih koji bi suprotno postupili, kao što je rečeno, uzmu
zaloge, ako ne, da od svoga sopstvenog Komuni nadoknade. Ne
namjeravamo ovom statutarnom odlukom zabraniti ako bi neko
htio izrađivati od boljeg sastava legure.
O kovačima 107
Glava CLXXVIII
O dređujemo da nijedan gvožđar ne može niti smije uzeti za

iskivanje bilo koje motike više od jednog kotorskog groša,
pod prijetnjom kazne od 12 perpera rečenog novca. I da nijedan
od njih ne može prodavati željezo pod prijetnjom kazne od 5
perpera ranije zapisanog novca i izgubiće željezo.
O tome da se ulje ne prodaje za više od dva groša konatica 107

Glava CLXXIX
Ž eleći stati na put ljudskoj zlobi odlučujemo i naređujemo

da nijedan građanin ni stanovnik našega grada ne može niti
smije prodavati konaticu ulja za više od 2 kotorska groša, pod
prijetnjom kazne od 5 perpera i dužan je i prisiljava se zahtjevom
pravde nadoknaditi štetu koja je nastala time što se usudio da
uzme više.
O tome da stranci ne mogu kupovati mrs ili namirnice 107

Glava CLXXX
Ž eleći da naš grad Kotor obiluje mrsom i namirnicama i

smjerajući da otklonimo svaku prevaru koja bi se mogla
224 Statut i zakoni
sa njima počiniti, statutarnom odlukom osnažujemo da se ni-
jedan stranac u našem gradu ili Distriktu ne usudi ili drzne da
kupi neki mrs ili žitarice ili namirnice više od onoga koliko je
dolično dovoljno njemu i njegovoj porodici, pod prijetnjom
107 || 108 kazne od || 25 perpera. Mrs ili žito ne mogu izvesti iz našeg grada
ili Distrikta.
108 O tome da građani ili podanici Kotora ne mogu svojim brodovima

prevoziti žitarice u druge krajeve
Glava CLXXXI
G odine 1359, indikcije dvanaeste, dana 4. avgusta. Namjerava-

jući da na način kako smo dužni da pomognemo građanima
našega grada i stanovnicima Distrikta koji oskudijevaju, naređu-
jemo da svi naši građani i podanici ne usude se svojim brodovima
prenositi, prevoziti ili dovoziti kakve žitarice u druge krajeve osim
u naš grad, pod prijetnjom kazne gubitka broda, koji će pripasti
Komuni, i 50 perpera globe od čega polovina (ako se podobno
bude moglo dokazati) pripašće rečenoj Komuni, a druga polovina
onome ko prijavi. Izuzima se ako patron brodova ili drugih plovila
ne bi mogao ukrcati teret, tada može da ugovori prevoz sa svima
i može žito nositi gdje hoće bez ikakve kazne.
108 O raspoređivanju imovine muža kad mu dođe smrtni čas

Glava CLXXXII
Ž eleći ovom statutarnom odlukom pomoći ne samo živima

već i onima koji umiru, utvrđujemo da ako neki oženjen
čovjek bude na samrti a žena ga nadživi i želi da se postara za
svoju dušu, može ostaviti za svoju dušu od svojih dobara koliko
bude htio, do četvrtine kako pokretne tako i nepokretne, i više
od četvrtine koliko se zakune da ima od nepošteno stečenog,
a ostatak će pripasti njegovim nasljednicima i ako ne bi imao
nasljednike, poslije ženine smrti sva njegova imovina će otići
108 || 109 kako je on rasporedio. ||
grada Kotora 225
O formi testamenata u Gradu 109
Glava CLXXXIII
U tvrđujemo da ako neki od naših građana bude htio da sa-

stavi testament, u ovoj formi neka ga uredi, naime sa dvo-
jicom svjedoka i neka odredi epitrope. Testament na kome ne
bude dva svjedoka ne važi, ali ako je kum bio prisutan sa jednim
drugim pristojnim čovjekom, tada važi. Testament se pak do
30 dana poslije smrti onoga koji je testament sastavio podnosi
notaru i sudijama i tada notar sa sudijama podnosiocima testa-
menta nalaže da se zakunu da nisu ni uvećali ni umanjili u tom
zavještanju i tada notar objavljuje sam testament. Nijedan od
epitropa ili svjedoka ne može svjedočiti o onim stvarima koje
je umrli ili umrla njemu ostavio ili ostavila. Važi i zapisuje se
njegovo svjedočenje u korist drugih epitropa i drugih osoba.
O onima koji sprječavaju da žito dođe u grad Kotor 109

Glava CLXXXIV
G odine 1390, dana 21. maja, indikcije trinaeste. Želeći da

obuzdamo nadmenu smjelost naših građana i podanika i
da stanemo na put takvim zlim opasnostima, smotreno utvrđu-
jemo da ako neki od rečenih naših građana ili podanika učine ili
učini da žito ili mahunaste biljke, dovezene u naš Zaliv, ne dođu
u naš grad, || platiće kaznu našoj Komuni sto perpera kotorskih 109 || 110
groša, a preko toga sudiće mu se u našem Vijeću umoljenih. Re-
čeno Vijeće umoljenih ima takvo ovlašćenje da takvog ili takve
zlotvore sudi i kazni dalje prema slučaju i kako budu smatrali
da je pravedno za dobro stanje i čast rečenog grada. I ako u dru-
gim krajevima budu žitarice ili mahunaste biljke, koje bi trebalo
dovesti u ovaj naš grad, i neko od rečenih naših građana ili po-
danika bude uzrok tome da ne dođu u taj grad, platiće kaznu od
25 perpera našoj Komuni, ipak će biti izveden pred Sud i suđen
od strane spomenutog Vijeća, kako im se učini da je razumno
uzimajući u obzir okolnosti. Presude koje rečeno Vijeće donese
226 Statut i zakoni
protiv takvih prestupnika biće potvrđene ako budu mogli da
dokažu pomoću naših građana ili stranaca vjerodostojnih, do-
brog položaja i glasa, bez obzira na bilo koju statutarnu odluku
koja bi govorila suprotno.
110 O tome da otac ima svaku vlast da raspolaže svojim dobrima
Glava CLXXXV
G odine 1359, dana 25. oktobra. Slijedeći tragove Sina Božjeg,

koji je Ocu svoj Duh predao u Njegove ruke, i dostojno
je da se ocu ukazuje svakovrsno poštovanje od strane sina, da
pak ti sinovi pobuđeni sljepilom gramzivosti ne bi mogli pro-
tivrječiti razboritoj volji da se stara o svome spasenju i časti,
odlučujemo i utvrđujemo da otac, koji ima za života i na smrt-
110 || 111 nom času vlast da raspoređuje || i čini sa svojim dobrima kako
mu se bolje i razboritije učini da treba, ipak ne može jednom
sinu nešto više dati nego drugom. Ovom statutarnom odlu-
kom ne namjeravamo bilo kako poništiti statutarne odluke koje
govore o kćerima.
111 O testamentima sačinjenim izvan Grada

Glava CLXXXVI
A ko se desi da neki Kotoranin ili Kotoranka umirući izvan

Grada sačini testament, odlučujemo da svjedoci ili epi-
tropi, koji su bili prisutni kod sastavljanja toga testamenta, u
roku od mjesec dana pošto stignu u Kotor, mogu i dužni su
da najave ili podnesu gore rečeni testament. Pošto od strane
notara i sudija bude ispitano da li smatraju da su svjedoci ili
epitropi podobni, tada će ga notar publikovati. Ako slučajno
bude samo jedan Kotoranin sa jednim strancem, valjaće svje-
dočenje toga stranca, a ako obojica budu stranci, u slučaju
nužde gdje Kotorana ne bi bilo, važiće njihove izjave kao da
su Kotorani.
grada Kotora 227
O određivanju epitropa 111
Glava CLXXXVII
M už ili žena kad im dođe smrtni čas vlasni su da ostave i

odrede epitrope, po svojoj volji, za one stvari koje njima
pripadaju. Epitropi su dužni da izvrše testament dobrima testa-
tora, prema tome što su onaj čovjek ili ona žena rasporedili ili
utvrdili. Ako bi neki rođak toga umrlog ili umrle, do četvrtog
stepena srodstva, zatražio od tih epitropa da polože račune || že- 111 || 112
leći da zna da li su dobra umrlog data prema rasporedu testatora,
dužni su epitropi da tome rođaku o tome podnesu račun. Ako
bi rođak našao da ta dobra nisu podijeljena prema rasporedu
testatora, može tražiti pravdu pred svjetovnim Sudom. Sud će
na zahtjev toga rođaka natjerati epitrope da raspored testato-
ra izvrše. I ovo se ima razumjeti do jedne godine poslije smrti
testatora. Poslije godine dana ako bi rođak toga testatora htio,
može odbiti ili izbaciti iz epitropije te epitrope koji nisu izvršili
testament. I ako budu epitropi odbijeni ili izbačeni, Sud je po
zakletvi dužan da da dva podobna muža koja će zajedno za tim
rođakom ili rođacima, ako ih bude više, izvršiti rečeni testament
i pobrinuti se prema rasporedu testatora.
112
O ovlašćenju epitropa
Glava CLXXXVIII
U tvrđujemo da ako neki čovjek ili žena na samrti odrede

epitrope i sebe preda u njihove ruke i vlast u pogledu do-
bara koja su njegova ili mu po pravu pripadaju, niko od njego-
vih rođaka ili nasljednika ne može tim epitropima bilo u čemu
protivrječiti da raspored testatora ne izvršavaju. Ipak, rečeni
epitropi, kojima je prepušteno od strane umrlog ili umrle ovla-
šćenje da sve razdijele, ne mogu dati nešto od dobara toga te-
statora ocu, ili majci, ili bratu, ili braći, ili sinovima, ili kćerima
tih epitropa. || 112 || 113
228 Statut i zakoni
113 O epitropima onih koji ostavljaju nepunoljetne nasljednike
Glava CLXXXIX
E pitropi koji su, određeni od onih koji imaju nepunoljet-

ne nasljednike, traženi ili pozvani na Sud radi parnice za
rečene nasljednike, nisu dužni da odgovaraju, dokle god neki
od rečenih nasljednika ne dospije do punoljetstva, muškarac
naime do četrnaest godina, žensko do dvanaest. Takođe sami
nasljednici nisu dužni nekom odgovarati, osim ako jedan ili
više njih dospije do toga uzrasta. Tada su, naime, epitropi za
njih i sami punoljetni nasljednici, dužni svima da odgovara-
ju. Ako bi, pak, epitropi sami, protivno sadržini ove statutar-
ne odluke, odgovarali za ove maloljetnike i zadesila bi ih neka
šteta, sve bi bili dužni isti epitropi da maloljetnicima nado-
knade od svoga, ako bi to zahtijevali maloljetnici kad dođu
do punoljetstva.
113 O prodajama koje vrše epitropi

Glava CXC
L jeta Gospodnjeg 1316. Zbog mnogih sporova koji su nastajali

zbog prodaja od strane epitropa, želeći da se takve stvari
više ne dešavaju, utvrđujemo da ako bi epitropi nekog umrlog,
prodali nešto od stvari istog umrlog prema njegovom raspoređi-
vanju, mogu slobodno prodati najavljujući posredstvom vikara
ili riparijusa tri puta na pijaci u tri nedjelje i novac od te prodaje
čuvaće do godinu dana od prodaje i tokom te godine tri puta će
113 || 114 oglasiti posredstvom vikara || na trgu svakog četvrtog mjeseca
po jedan put. Tu objavu treba da zna jedan od sudija sa notarom
i da se zapiše. Kad se napuni godina rečeni epitropi će doći pred
sudije i od njih zahtijevati ispravu. I sudije su dužne da im sačine
ispravu da ih niko nikad ubuduće ne može uznemiravati zbog
te imovine, ni oni koji su bili izvan Grada. Kad od sudija dobiju
ispravu, ti epitropi tada treba da sačine ispravu o prodaji onome
koji je kupio te stvari.
grada Kotora 229
O udovici koja ima maloljetne sinove 114
Glava CXCI
A ko ostane žena udovica imajući nepunoljetne nasljednike

i bude pozvana na parnicu za njih, dužna je u svemu da
odgovara. Ako pak ista žena uzme drugog muža nije dužna da
odgovara. Kada pak jedan od njih postane punoljetan svi, kako
punoljetni tako nepunoljetni, dužni su svima da odgovaraju.
O nepodijeljenoj braći koja mogu sačiniti testament 114

Glava CXCII
L jeta Gospodnjeg 1321. Utvrđujemo da ako bi bila braća bez

oca i majke, nepodijeljeni međusobno i neki od njih neože-
njen punoljetan htio da sačini svoj testament, može rasporediti i
podijeliti po svojoj volji za svoju dušu sve što njemu pripada kao
svoj dio. Ako bi imao oca i majku slično može sačiniti testament
s voljom i saglasnošću oca i majke. Ako bi sačinio bez njihove
saglasnosti i volje, neće važiti niti valjati. || 114 || 115
O formi testamenta oženjenog sina 115

Glava CXCIII
O ženjeni sin koji ima udate sestre, ako bi živio sa majkom

može na samrtnom času po svojoj volji o svome dijelu sa-
činiti svoj testament, čak ako se majka protivi. Ipak, majka će
posjedovati dobra toga sina dok je živa, poslije smrti majke po-
dijeliće se i izvršiti testament kako je sin rasporedio, poštujući
prava miraza žene gore rečenog sina.
O ženi koja posjeduje postelju poslije smrti svoga muža 1320. 115
Glava CXCIV
A ko se desi da žena poslije smrti svoga muža bude htjela

da posjeduje postelju muža, utvrđujemo da posjedujući
postelju ima da posjeduje sva dobra koja su nekad pripadala
mužu. Nego ipak, posjedovaće, kao što je gore rečeno, pošto se
230 Statut i zakoni
pregledaju i popišu od strane dvojice najbližih rođaka naprijed
rečenog muža sa epitropima, ako ih bude. Sama žena imaće za
odlučivanje do godinu dana, da li hoće da se uda ili ne. Kad
se napuni godina epitropi sa rečenim rođacima toga muža i sa
jednim čovjekom kojega određuje Sud, otići će k njoj i reći joj
da li želi da posjeduje postelju ili se udaje. Ako kaže da hoće da
se uda, dužna je da vrati sva dobra svoga muža kako je primila
napismeno. I tada će oni vratiti toj ženi cijeli njen miraz i ono
što joj je muž ostavio. I za to vrijeme dokle ne vrate, ona će po-
sjedovati i hraniće se od dobara svoga muža. I kad joj se vrati
115 || 116 miraz i drugo || izaćiće iz kuće svoga muža i baviće se svojom
imovinom. A ako ona kaže: “želim da posjedujem postelju” i po-
slije nekog vremena uzme muža, sve što je ona potrošila do toga
vremena, od kako je rekla da hoće da posjeduje postelju dokle se
udala, sve je dužna da zadovolji iz svog sopstvenog miraza. Ako
nikad ne bude htjela uzeti muža, posjedovaće dobra svoga muža
sa svojim mirazom do kraja svoga života, ali ne dijeleći ništa
rđavim načinom niti upropašćavajući. Ako bi učinila suprotno
dužna je da nadoknadi od svog miraza. I ako rečeni epitropi sa
naprijed rečenim rođacima mogu dokazati naprijed rečenoj ženi
računom da je rđavim načinom upropastila ili uništila nešto od
dobara svoga muža preko vrijednosti svog miraza, dužna je da
odmah napusti cjelokupnu imovinu svoga muža, a epitropi sa
rečenim rođacima nisu ništa dužni da joj daju od njenog miraza,
ili nekom drugom kome bi pripao njen miraz.
116 O vlasti žene koja posjeduje postelju koja neće da

stanuje sa oženjenim sinom
Glava CXCV
A ko žena koja ima oženjenog sina, a posjeduje postelju, ne

bi željela da stanuje u kući sa sinom, može da ga otpusti i
sin je dužan da izađe. Ako bi otac ili majka primili miraz žene
rečenog sina, ne može ga majka iz svoje kuće istjerati ako prvo
grada Kotora 231
ne preda ili vrati gore rečeni. Ako ne bi imala odakle bi mogla
vratiti rečeni miraz, može da proda toliko od || nasljeđa koliko 116 || 117
je potrebno da rečenom sinu nadoknadi njegov miraz.
O ženi koja neće da posjeduje muževljevu postelju 117

Glava CXCVI
Ž ena koja ne bi htjela posjedovati postelju svog već umrlog

muža, ima vlast da izuzme svoj miraz iz dobara svoga muža,
ako ima iz čega da izuzme, ako ne bi imala, pripisaće to zloj sre-
ći. Ako bi pak imala neoženjene sinove, ne može se odijeliti od
njih niti izuzeti svoj miraz ako hoće da ostane udovica. Ako pak
ne bi mogla ostati sa sinovima niti sinovi s njom, neka bude na
prosuđivanju njihovih rođaka da utvrde čija je krivica. Ako se
rođaci ne bi htjeli miješati ili okončati njihov spor, dužan je Sud
da presudi među njima kako mu se učini da je najbolje uraditi.
O supruzi koja nema sinove i ne želi da posjeduje postelju 117

već hoće da izuzme svoj miraz
Glava CXCVII
A ko žena koja nema sinove ili kćeri poslije smrti muža ne

bi htjela da posjeduje postelju toga muža, već bi htjela da
sa svojim mirazom izađe iz muževljeve kuće, treba da zahtijeva
svoj miraz od onih kojima pripadaju muževljeva dobra. Ako
od njih ne bude mogla da dobije svoj rečeni miraz, neka ide
na Sud i od njega traži pravdu za svoj miraz. A Sud će odredi-
ti tim rođacima kojima pripadaju dobra umrlog, da u roku od
4 mjeseca vrate miraz onoj ženi. Ako pak nasljednici umrlog
muža nisu u gradu Kotoru, || Sud će odrediti rok od 6 mjeseci 117 || 118
za vraćanje tog miraza naprijed rečenoj ženi. I ako u naprijed
rečenim rokovima ta žena ne bude mogla dobiti svoj miraz, tada
je Sud dužan, po zakletvi, izabrati tri dobra čovjeka i zakleti ih
da procijene toliko od dobara rečenog njenog umrlog muža ko-
liko je potrebno da se nadoknadi za rečeni miraz. I ako ta žena
232 Statut i zakoni
ne bi htjela od posjeda svog pokojnog muža, rečena tri dobra
čovjeka su dužna da prodaju toliko od dobara umrlog koliko je
dovoljno za isplatu rečenog miraza i isplatiće. U međuvremenu
pak, dok se cijeli miraz ne isplati žena će imati sve što je potrebno
od dobara gore imenovanog muža. Procjena pak ili ugovor ili
prodaja, koje bi naprijed rečena tri dobra čovjeka učinila, biće
tvrdi i osnaženi i neopozivi i Sud ih je dužan potvrditi i osnažiti
notarskom ispravom.
118 O zalogu muža i žene za miraz

Glava CXCVIII
U tvrđujemo i određujemo da ako nekome žena umre, i taj

muž bude htio da posjeduje postelju žene, ako ne bude
imao svoga sopstvenog u vrijednosti tog miraza, dužan je da
da dovoljan zalog da ništa od tog miraza neće upropastiti ili
uništiti. Ako ne bi dao dužan je da, bez ikakvog oklijevanja, od-
mah čim je žena umrla, vrati miraz onima od kojih je primio.
Na sličan način žena koja ne bi donijela miraz svome mužu, ako
hoće da posjeduje muževljevu postelju, dužna je poslije njegove
smrti dati dovoljan zalog da ništa od imovine svoga muža neće
upropastiti, ili uništiti. Ako to ne bi učinila odmah da napusti
118 || 119 dobra svoga muža. ||
119 O vlasti koju majka ima nad sinovima

Glava CXCIX
U tvrđujemo da poslije smrti svoga muža, majka ima nad

sinovima onu vlast koju je otac imao nad sinovima za ži-
vota, ukoliko posjeduje njegovu postelju /ostane udovica/, osim
što ne može nešto otuđiti bez saglasnosti sinova. I ono što su
dužni činiti ocu za njegova života, sinovi su dužni činiti majci,
koja posjeduje postelju i dobra muža. I ako bi nedostajalo majci
od muževljevih posjeda za njenu ishranu, njeni sinovi su dužni
da joj daju godišnje za ishranu 30 perpera. Ako joj to ne bi dali,
grada Kotora 233
ona ima vlast da proda od dobara svojih i svoga muža, koje bi
posjedovala, bez saglasnosti sinova onoliko koliko je potrebno
da bi preživjela. I ako bi sinovi htjeli da među sobom podijele
očeva dobra za života majke koja posjeduje muževljevu poste-
lju, mogu to učiniti iako se majka protivi, ali tako da majka za
života drži sve dijelove u ranije rečenoj formi, a poslije njene
smrti svaki će dobiti svoj dio prema diobi. Ipak moraju uzeti
u obzir testament majke u onome što je ostavila za svoju dušu,
do četvrtine svog miraza. Majka bez saglasnosti sinova ne može
dijeliti među njima njihovu očevinu, niti majka može uzeti mi-
raz nekog od sinova, niti kakvu obligaciju, ili dug preuzeti sa
ispravom, ili bez isprave na svoje ime, ili na imovinu rečenog
muža, bez saglasnosti sviju sinova. A ako bi učinila protivno,
to nema važnosti.
O vlasti roditelja nad sinovima i kćerima 119

Glava CC
O tac ima vlast da išiba i kažnjava sinove i kćeri bez izlaganja

kazni, braća braću || i sestre, sestra braću i sestre, ujak i tet-
ka, naime brat i sestra oca i majke, djed i baba unuke i nećake131,
119 || 120
na sličan način imaju vlast radi njihovog dobra.
O ovlašćenju roditelja da nekog posine 120

Glava CCI
A ko neko ko je bez nasljednika, to jest sinova i kćeri, bude

htio da nekog posini putem sadržaja isprave, i preda sva
svoja dobra, može to učiniti. Posinak je dužan da mu bude po-
slušan kao ocu. Ako tako čini neka posjeduje sve što mu je dato
kao da je od sopstvenog oca.
131 U ispravkama grešaka na kraju teksta latinskog originala Statuta, naznačeno

je da umjesto “nepotes et nepotes” treba da stoji “neptes et nepotes”, pa je
tako i prevedeno.
234 Statut i zakoni
120 O ocu koji ne želi da stanuje sa oženjenim sinovima
Glava CCII
A ko neko ko ima oženjenog sina ili oženjene sinove ne bude

htio stanovati sa njima, može njega ili njih istjerati iz kuće
sa njihovim ženama. Taj sin ili sinovi primorani su da izađu iz
kuće, ali tako da je otac dužan prije nego što izađu iz očeve kuće,
da vrati miraz ako je primio miraz žene ili žena njihovih. Što
god, pak, naprijed rečeni sin ili sinovi budu zaradili sa mirazom
svoje žene, ili svojom ličnom marljivošću, treba da bude njihovo
sopstveno i druga braća ne mogu ništa tražiti, ili dugovati od
naprijed rečene zarade. Ako je, pak, otac potrošio miraz toga
sina ili sinova po svojoj volji, i ne bi imao odakle da im plati,
i bude htio sinu dati toliko od njegove očevine koliko vrijedi
miraz koji je primio, dužni su ovi sinovi ili sin primiti to i sa tim
120 || 121 izaći iz kuće. ||
121 O vlasti oca da ženi sinove

Glava CCIII
N eka otac ima slobodu da ženi sinove ili sina koji su malo-
ljetni i da prima miraz žene naprijed rečenog svog sina.
Ako sin bude rad da na sebe sačini ispravu o mirazu, kad god sin
zatraži miraz od oca, otac je dužan da mu je da i isprava sačinjena
prije na ime oca pocijepaće se i sačiniti na ime sina.
121 O ocu koji hoće da otpusti jednog od sinova oženjenog

ili više njih a drugog da zadrži
Glava CCIIII
A ko neko ko ima više oženjenih sinova bude htio jednog ili

neke otpustiti iz svoje kuće, a drugog ili druge zadržati,
dužan je otac onom ili onima koje otpušta dati troškove koje
daje onima koje zadržava sa sobom u kući. Ako rečeni otac to
neće da učini, rečeni sinovi se ne mogu prisiliti da izađu iz očeve
kuće, niti ih otac može izgnati. I ako ima nekog ili neke oženjene
grada Kotora 235
sinove i nekog ili neke neoženjene, dužan je taj otac, ako želi da
zadrži u kući sinove koji nemaju žene, da im pruži sve što im
je potrebno, a drugi oženjeni sinovi ne mogu zbog toga bilo u
čemu ocu protivrječiti.
O drugoj ženi koja ima nasljednike sa mužem 121

Glava CCV
A ko druga žena sa svojim mužem bude imala nasljednike

dužna je, pošto umre njen muž, poslije 30 dana, podijeliti
posjede sa svojim pastorcima, tako da polovina pripadne pa-
storcima a polovina ženi sa || svojim sinovima koje bude imala 121 || 122
sa rečenim mužem, izdvojivši prethodno svoj miraz. Ako, pak,
rečena žena ne bude imala nasljednike sa rečenim mužem, ako
bude htjela da ostane udovica, neka posjeduje rečenu polovinu
za svoga života, ne dijeleći ništa na rđav način i poslije smrti neka
preda pastorcima.
O tome da ne važi darivanje klerika od strane 122

njegovog oca ili majke preko dijela
Glava CCVI
A ko bude više braće sa ocem ili majkom, ili bez oca i majke,
odlučujemo da ne može otac ili majka darovati nešto kle-
riku preko dijela iz razloga što je postao klerik, niti sam klerik
može nešto tražiti od svoje braće preko dijela. Klerik da ima
toliko koliko svaki pojedinac od ostale braće.
O onima koji stupaju u samostan ili neki monaški red 122

Glava CCVII
A ko više braće budu bez oca i majke punoljetni i jedan ili

više njih među njima bude htio otići u samostan, odlu-
čujemo da su vlasni da izdvoje dio koji im pripada ili im slje-
duje. Ako pak oni koji hoće da stupe u monaški red ne bi bili
punoljetni, druga braća nisu dužna da im nešto daju. I ako se
236 Statut i zakoni
desi da istupe iz toga monaškog reda prije nego što dospiju do
punoljetstva, ili pošto dospiju unutar jedne godine, imaće ci-
jele svoje dijelove. Takođe utvrđujemo o onima koji stupaju
u monaški red a punoljetni su, koji nisu dobili svoje dijelove,
ako istupe u okviru godine, da imaju cijele svoje dijelove. Po-
122 || 123 slije toga ako istupe ne treba da imaju. I ako || punoljetni ili
nepunoljetni ostanu u samostanu, ako u rasponu jedne godine
pošto su stupili ili postali punoljetni ne zatraže svoj dio, kasni-
je ne mogu tražiti, osim ako ne pokažu privilegij Gospodina
Pape da treba da imaju. Tada neka je u promišljanju sudija i
vijećnika Grada.
123 O ugovoru koji se uzajamno sklopi među braćom i sestrama

koji odlaze u samostan
Glava CCVIII
B raća bez oca i majke, koja imaju punoljetne sestre, ako neka
od tih sestara bude htjela da ode u samostan, svaki ugovor
koji te sestre sklope sa svojom braćom ili sporazum, odlučujemo
da bude valjan i potvrđen.
123 Da su otac ili majka dužni prema svojoj volji,

/Na margini:/ pomoći nečim kćeri koja ide u samostan
Zapazi da je Glava CCIX
1419, indikcije
jedanaeste, po-
sljednjeg dana
jula, u vrijeme
A ko kćerka nekog oca ili majke, bez njihove saglasnosti i sa-
glasnosti braće, pobjegne u samostan, utvrđujemo da su
otac ili majka ili braća dužni prema svojoj volji da u nečemu
samostalnosti
Kotorana, do- pomognu. Ovo treba razumjeti ako bude više sestara.
nijeta odluka
o onome što 123
je sadržano u O poklonu oca nezakonitim nasljednicima i
ovoj statuta- o njegovoj vlasti nad njima
rnoj odluci. Glava CCX
O tac koji ima nezakonite sinove ili kćeri može da im u smrt-

nom času dodijeli i prepusti neku malu količinu svojih
grada Kotora 237
dobara || prema svojoj mogućnosti i takođe i za života da ih 123 || 124
udaje. I poslije smrti toga oca oni koji posjeduju njegova dobra
dužni su da ih udaju prema rasporedu naprijed rečenog oca.
Ako pak nezakonita kćerka, neudata, postane kurva ili vješti-
ca ili podvodačica, tada sam otac može, kao i njegovi zakoni-
ti sinovi, da je kazni i tuče i istjera i takođe da je proda izvan
Grada. Ako bi nezakoniti sin postao razbojnik, noseći u sebi
zli porok, sam otac i njegovi zakoniti sinovi da ga tuku koliko
im je volja i kažnjavaju. I žena toga oca može da šiba i kažnjava
i muško i žensko.
O poklonu oca sinu koji odlazi u samostan 124

Glava CCXI
A ko jedan od više sinova bude htio da ode u samostan uz

očevu saglasnost, otac mu može dati ono što mu pripada,
ili mu sljeduje na ime dijela koji će mu pripasti. I ako više braće
bude bez oca ili majke, koji bi htjeli ići u samostan, mogu ići sa
svojim dijelovima ako ne budu bili odijeljeni.
O trećoredicama i drugim redovnicama 124

Glava CCXII
Ž eleći da se ovom statutarnom odlukom pomognemo ne

samo svjetovnima već takođe i zaređenima, određujemo
i utvrđujemo da ako neko ima kćer trećoredicu ili na drugi na-
čin živeći u pokajanju izvan samostana, otac ili majka su dužni
da za života pruže sve što je potrebno, a poslije smrti || osta- 124 || 125
ve nešto za izdržavanje života, ali tako da poslije smrti te re-
dovnice ono što su joj ostavili otac ili majka ide muškoj braći
same redovnice, ili njihovim nasljednicima, izuzimajući samo
to da sama može dati za svoju dušu četvrtinu stvari koje su joj
otac ili majka ostavili. Ako pak, sama trećoredica ne bi imala
muškog brata ili neudatu sestru, može raditi s tim stvarima
što hoće.
238 Statut i zakoni
125 O poklonu majke kćeri redovnici
Glava CCXIII
M ajka koja ima kćer redovnicu može joj dati iz svoje škrinje
što god bude htjela, naime do 10 perpera prema svojoj
mogućnosti.
125 O polovnicima vinograda

Glava CCXIV
G odine 1368, dana 25. novembra. Težeći s pravom da se vino-

gradi dati na obradu, na dio, ne upropašćavaju nego čuvaju
i poboljšavaju radi opšte koristi, želeći da stanemo na put zlobi i
prevarama nevjernih obrađivača rečenih vinograda, propisujući
prikladan lijek, utvrđujemo da svaki koji je primio nečiji vino-
grad ili vinograde na obradu, na dio, dužan je da taj vinograd ili
te vinograde drži tri godine i ne može ga ili ih napustiti, niti ga
ili ih vlasnik može primiti, osim ako se među njima ne bi pojavio
125 || 126 dogovor sačinjen || posredstvom javne isprave, ili posredstvom
knjige Kancelarije Komune. Onaj pak, koji, kao što je rečeno,
bude držao vinograd ili vinograde radi obrade na dio, dužan je
da dobro i vjerno i dužan je bez obmane prvo, obreže rečene
vinograde pristojno u pogodno vrijeme, najkasnije do sredine
mjeseca februara. Isto tako uviti te vinograde do naprijed reče-
nog roka. Isto tako orati prvi put u brazde, ili okreta četiri redom
u toku cijelog mjeseca februara. Isto tako okopati, prvo okopa-
vanje u toku cijelog mjeseca marta. Isto tako drugi put orati na
ranije rečeni način u toku cijelog mjeseca maja. Isto tako okopati
drugi put u toku cijelog rečenog mjeseca marta. Isto tako prvi
put skidati zaperke sa loze do sredine mjeseca maja i od tada
koliko puta i kada bude trebalo i slično tome vezivati prutove.
Isto tako sadnice ako bude trebalo kopati, gdje je potrebno u
jamu od lakta, a isto toliko u širinu i dužinu kako zahtijeva u
toku cijelog mjeseca februara. Isto tako, vinograd koji treba da
bude na odrini, dužan je i obavezan rečeni posadnik da ga ci-
grada Kotora 239
jelog dobrim motkama podupre i ispuni i podigne na odrine
na svoj trošak, osim što je vlasnik vinograda dužan da mu da
trsku potrebnu za te odrine. Isto tako, vinograde koji budu “po-
zemljuh” ili bez odrine dužan je ispuniti dobrim motkama ako
je u ravnici, ako je na obali i u brdu dobrim pritkama, ili dobrim
malim motkama. Vinograd ili vinograde posadnik je dužan da
prilježno čuva ili da čuvati od svečanosti Sv. Ilije do svečano-
sti Sv. Luke i da, ako bude pogodno trnjem zakloni ili zatvori.
Osim toga određujemo da || posadnik treba na svoj trošak da 126 || 127
obere vinograd koji mu je dat na obradu, na dio, i da vino i sve
plodove podijeli napola sa vlasnikom, osim ako se nisu drukči-
je sporazumjeli o rečenim stvarima, i vino i plodove dijela koji
pripada vlasniku u brodiću morem lično pratiti do Kotora. Ako
pak, kao što je rečeno, posadnik ne bi čuvao vinograd ili opkolio
trnjem, svu štetu što bi zbog toga imao vinograd, osim onoga
što bi nastalo silom, posadnik je dužan da nadoknadi i popravi
vlasniku od svoga sopstvenog. Ako bi propustio da ore ili oko-
pava, kao što je rečeno, vlasnik vinograda može da mu oduzme
kako vino i plodove tako i sav rad obavljen u vinogradu. Ali, ako
sadnice ne bi zakopao ili ih drukčije nego što je rečeno posa-
dio, ili ih ukrao ili posjekao, štetu da nadoknadi vlasniku i da se
šiba kroz Grad.
Ako bi pak, u drugim gore rečenim radovima ili radinostima
prekršio ili ne bi poštovao, posadnik ima da nadoknadi svu šte-
tu vlasniku vinograda i polovinu procijenjene štete kao kaznu
Komuni. Osim toga, ako vinograd zbog rđavog rada ili iz dru-
gog razloga propadne ili bude upropašćen, njegov posadnik je
dužan da ga obnovi i popravi i u vrijeme kada vinograd treba
da se vrati, dužan je da ga vrati i preda vlasniku ne pogoršanog
nego popravljenog. Konačno, da bi sve naprijed rečeno imalo
željeni učinak, odlučujemo da službenici naše Komune zaduženi
za učinjene štete treba da vide i ispitaju, || procijene i sve drugo 127 || 128
učine, poštuju i ispune što je gore po redu napisano, kako i kada
240 Statut i zakoni
bude potreba, ili slučaj zahtijevao, kako na traženje vlasnika vi-
nograda tako i posadnika.
128 O drvima, daskama, gredama, /vrbovom/ pruću, daščicama

/šindrama/ i drugim stvarima te vrste132
Glava CCXV
U pogledu drva utvrdili smo takav red da koji god Sloven ili
drugi, doveze u naš grad drva, kolce za vinograd, motke,
daske, gredice, vile, letve, šindre i druge stvari te vrste, slobod-
no neka prodaje na trgu i nijedan drugi naš građanin da se ne
usudi da ih pazi i primi na čuvanje u kući. Ako primi platiće 1
perperu globe i izgubiti stvari i biti dužan da nadoknadi Slove-
nu. Od čega polovina će pripasti Komuni, polovina onome ko
bude tužio. Ako bi neko prodao snop vrbovog pruća, manje od
100 komada, neka izgubi pruće i plati 6 dinara i niko da ne nosi
daščice na prodaju ako nisu duže od lakta i široke pola šake. Ako
budu manje spaliće se.
128 Da niko ne može izvoziti drva iz našeg grada

ili njegovog Distrikta133
Glava CCXVI
O dlučujemo da ni sudije, ni vijećnici ne mogu nekome dati

dozvolu da izveze drvo iz Grada ili Distrikta Kotora da bi
odnio u druge oblasti. Niti se ko smije svojom drskošću usuditi
da izveze. Ako bi neko to prekršio platiće kaznu 10 perpera, od
kojih tri dijela pripadaju tužitelju, ostatak Komuni. Ali, ako bi
se nekoj barki slomio jarbol ili bi imala kakav drugi kvar, ukoliko
128 || 129 zatraži, treba da mu pomognemo iz nužnosti. ||
132 Tekst latinskog originala glave CCXV istovjetan je sa tekstom glave CCCXLV
(strane originala 128 i 187), sa tom razlikom što u glavi CCXV postoji dva puta
ponovljeni termin u varijantama “sdangas, schlangas”.
133 Tekst latinskog originala glave CCXVI istovjetan je sa tekstom glave CCCXLVI
grada Kotora 241
O nasljednicima koji se rode od robinje 129
Glava CCXVI134
U vrđujemo da ako neko obljubi nečiju robinju, sve nasljed-

nike koji se od nje rode otac ako hoće može otkupiti za
10 perpera u roku od godinu dana. Ako ih ne otkupi za godi-
nu dana, poslije toga stoji do volje gospodara ili gospodarice
te robinje.
O robovima koji ožene slobodnu ženu bez dozvole svojih gospodara 129
Glava CCXVIII
A ko bez saglasnosti gospodara ili gospodarice neki rob oženi

slobodnu ženu, svi nasljednici koje bude imao sa tom že-
nom pripašće gospodaru ili gospodarici toga roba. Gospodar ili
gospodarica toga roba mogu takođe uzeti što god nađu u kući
žene od onoga što pripada naprijed rečenom robu, i to mogu
učiniti bez glasnika Suda. Ako pak taj rob uz saglasnost gos-
podara ili gospodarice uzme tu ženu, pošto su na molbu žene
gospodar ili gospodarica učinili milost ženi da uzme roba za
muža, svi nasljednici koje budu zajedno imali biće zajednički
gospodaru ili gospodarici onoga roba i te žene. Ako se pak, sam
gospodar ili gospodarica saglasio sa tim brakom, uz uslov da
svi nasljednici koje zajedno izrode budu slobodni, odlučujemo
da gospodar ili gospodarica nemaju vlast nad njima već da svi
nasljednici koje zajedno izrode, budu slobodni. || 129 || 130
O slobodnom čovjeku koji oženi robinju bez saglasnosti gospodara 130

Glava CCXIX
A ko slobodan čovjek oženi robinju drugoga bez saglasno-

sti gospodara, nasljednici koje s njom bude imao pripa-
šće gospodaru ili gospodarici te robinje. Ali ako je oženi uz
saglasnost gospodara ili gospodarice i zatraži milost da na-
sljednici koje zajedno budu imali budu slobodni, ako se s tim
CCXVI, umjesto CCXVII, kako je ispravno
242 Statut i zakoni
saglasi, svi će biti slobodni, ako se pak ne saglasi, nasljednici
će biti zajednički gospodara ili gospodarice rečene robinje i
njenoga muža.
130 O oslobođenicima, robovima i robinjama

Glava CCXX
R ob i robinja, oslobođenici, oslobođeni robovanja svojim

gospodarima, ako ne bi mogli sebe ili svoju djecu voditi i
izdržavati i budu htjeli da se prodaju ili založe svoju ličnost, ili
da se bez nadoknade predaju na služenje, gospodar ili gospoda-
rica, koji ih je oslobodio i sinovi i kćeri njegovi i prvi bratučedi
njihovi, mogu da njega ili njih, koji bi tako učinili, povrate u
ropstvo po onoj cijeni koju su za sebe mogli dobiti, ili bez na-
doknade, ako su se bez nadoknade drugome predali, i ako bi se
već prodali, gospodar ili gospodarica ih mogu otkupiti po onoj
cijeni za koju su se prodali.
130 O robovima bjeguncima

Glava CCXXI
130 || 131
A ko bi nečiji rob ili robinja pobjegao ili nestao, mogu njega
ili nju njegov gospodar ili gospodarica tražiti sa glasnikom
Suda po svojoj volji, || i ako bi ga našli mogu s njim ili njima či-
niti što hoće i Sud im ne može izreći nikakvu kaznu. Ako neko
ne bi dopustio gospodaru ili glasniku Suda da ih traži, da plati
roba ili robinju sa svim danima. Ako bi se poslije kod njega na-
šao, da vrati roba ili robinju gospodaru i 10 perpera globe, od
čega će dva dijela pipasti Komuni a preostali treći dio predaće
se rečenom njihovom gospodaru.
131 O onima koji istjeraju iz kuće robove ili robinje

Glava CCXXII
A ko neki ili neka izgna iz kuće roba ili robinju i učini da

idu loše obućeni ili loše nahranjeni, radi toga da bi se taj
grada Kotora 243
rob ili robinja odučio od nekog poroka koji ima, taj gospo-
dar ili gospodarica može toga roba ili robinju vratiti kući po
svojoj volji. Ako neki slobodan čovjek, ili slobodna žena, tog
istjeranog roba ili robinju bez saglasnosti i dozvole gospodara
primi i gospodar pretrpi neku štetu na istom robu ili robinji,
ili ako bi umro ili pobjegao, onaj koji ga je primio dužan je da
gospodaru ili gospodarici roba ili robinje ispravi sve na što se
zakunu njihovi gospodar ili gospodarica i za ličnost da plati
12 perpera.
Da niko ne šalje roba ili robinju Vladaru da ih otkupi 131

Glava CCXXIII
P ošto su mnogi od naših građana slali robove ili robinje

Vladaru da ih Vladar otkupi, iz čega su nastajale štete i
smutnje, || utvrđujemo stoga da nijedan gospodar robova ili 131 || 132
robinja ne pokuša poslati svoga roba ili robinju Vladaru da ih
Vladar otkupi pod prijetnjom kazne od 25 perpera, osim ako
bi Vladar silom htio da ga otkupi bez saglasnosti gospodara. I
ako bez saglasnosti gospodara Vladar otkupi njega ili nju i ka-
snije taj rob ili robinja dođe u Kotor, niko da se ne usudi da
njega ili nju pošalje u kuću ili da kuću ili zemljište za izdržava-
nje, niti da ih šalje na posao. Ako bi to učinio da plati Komuni
25 perpera.
Da niko ne može preuzeti tuđeg posadnika obmanjujući ispravom 132

Glava CCXXIV
L jeta Gospodnjeg 1316. Budući da su mnogi naši sugrađani,

želeći obmanom preuzeti jedan drugom posadnika, dali da
se sačine isprave o posadnicima, stoga odlučujemo i utvrđuje-
mo da od sada ubuduće neće vrijedjeti ni valjati, biće ništavna
i bezvrijedna isprava o posadniku koja se nađe bez saglasnosti
njegovog gospodara.
244 Statut i zakoni
132 O ljudima koji dolaze da stanuju u gradu Kotoru
Glava CCXXV
132 || 133
M i Komuna kotorska, radi dobra našega grada, uz sagla-
snost sviju na zvuk zvona ovako određujemo. Da koji bi
god čovjek izvana došao da stanuje u gradu || Kotoru i obećao
da će biti Kotoranin, da se upiše od strane notara i od toga dana
unaprijed biće slobodan od danka i straže u Gradu dvije godine.
Ako se ne da upisati da snosi teret /angariju/ kao i drugi kotor-
ski ljudi. I ako kasnije bude htio da napusti Kotor niko da se ne
usudi da ga primi na selo, takođe ni njegov raniji gospodar, čiji
je prije bio, pod prijetnjom kazne od 50 perpera, koji će pripa-
sti našoj Komuni. Osim, ipak, ako bi taj neki koji bi došao da
stanuje primio neki posjed u miraz, koji je prethodno bio pod
teretom Komune. On neće biti slobodan već dužan da snosi
teret koji je prethodno snosio onaj koji je dao miraz, ako nije
ostao neko ko bi taj teret snosio u ime onoga koji je prvo imao
naprijed rečeni posjed.
133 O unajmljivanju na određeno vrijeme
Glava CCXXVI
P ošto su zbog unajmljivanja nastajale među nama mnoge

smutnje, odlučujemo i određujemo da ako se neko unajmi
na godinu, ili mjesec, ili nedjelju, ili takođe za jedno putovanje,
ne može istoga unajmiti dok se ne ispuni rok prvog gospodara.
Ako bi ga neko poslao bez saglasnosti i dozvole prvoga gos-
podara, ne ispunivši svoj rok, svu štetu koju bi prvi gospodar
imao dužan je drugi gospodar da mu nadoknadi sobom i svim
133 || 134 svojim dobrima. ||
134 Da se niko ne usudi primiti ili držati tuđeg posadnika

Glava CCXXVII
O dlučujemo da se nijedan naš građanin ne usudi primiti ili

držati nekog posadnika drugog našeg građanina pod pri-
grada Kotora 245
jetnjom kazne od 50 perpera koje treba platiti Komuni. Prvom
njegovom gospodaru ima nadoknaditi čovjeka sa svim njegovim
danima. I ako bi neko od posadnika pobjegao u zemlju Slovena
ili negdje drugo i kasnije došao pod nekim drugim gospodarem,
niko ga ne može primiti bez saglasnosti njegovog prvog gospo-
dara. Ako bi ko to prekršio, podliježe naprijed rečenoj kazni.
Da niko ne može nekog čovjeka izvesti iz Grada 134

da bi ga smjestio na selo
Glava CCXXVIII
O dlučujemo da niko ne može izvesti nekog čovjeka iz Gra-

da da bi ga smjestio na selo /in sella seu villa/. Ako bi to
učinio da plati globu 25 perpera našoj Komuni i čovjeka pošalje
natrag u Grad.
O posadnicima koji dolaze u Grad da stanuju 134

Glava CCXXIX
L jeta Gospodnjeg 1359, indikcije dvanaeste, dana 20. maja.

Božjom voljom i slavnoga Mučenika Tripuna podrškom,
nastojeći da se naš grad ljudima naseli i od dobrog na bolje uve-
ćava i da niko osim samoga grada ili službenika njegove Komune
ne može nad nekim imati neku vlast, radi boljeg stanja i oporav-
ljanja rečenog grada, utvrđujemo da || bude poštovano ubuduće 134 || 135
da svi ljudi ili kmetovi ili posadnici nečiji koji su došli i jesu u
Gradu i snose njegove terete /angarije/ i imaju dio Metohije,
rečenog čovjeka njegov gospodar ne može ni na koji način izve-
sti iz Grada, niti može što tražiti od njega u vezi sa ropstvom,
sa ispravom ili bez okolnosti službenosti, pod prijetnjom kazne
koja se sadrži u drugoj glavi. Ljudi kmetovi ili posadnici, budu-
ći slobodni, želimo da budu naši građani kao i drugi. Isto tako
odlučujemo da sve druge posadnike ili kmetove naših građana,
koji su u Gradu, a nemaju dio Metohije i ne snose terete Gra-
da, njihovi gospodari mogu izvesti iz Grada od sada u sljedećih
246 Statut i zakoni
šest mjeseci. Ako ih ne izvedu do rečenog roka, ostaće slobodni
naši građani u formi, na način i pod prijetnjom kazne, koja je
naprijed rečena.
135 O razdiobi trgova i ulica u Gradu
Glava CCXXX
D a ne bi nastajao spor zbog ulica, odlučujemo da ako bi

ko gradio ili htio graditi od kamena ili od drveta, može
graditi na svome zemljištu, poštujući ipak prava Komune i
ulicu. Ulica treba da bude jedan sežanj široka i ako je mjesto
ili ulica kod zemljišta šira od jednog sežnja, onaj koji gradi ne
može zbog toga zahvatati i sužavati ulicu. Ako bi pak na imovini
Komune gradio, to ne važi niti prejudicira prava Komune za
135 || 136 vječna vremena. ||
136 O arhivoltima nad ulicom Komune

Glava CCXXXI
L jeta Gospodnjeg 1316. Pošto su mnoge i grdne smutnje na-

stajale zbog arhivolata koje su pravili nad ulicom Komune,
odlučujemo stoga da od sada ubuduće niko ne može praviti svod
ili arhivolat nad ulicom Komune, osim ako ne bi mogao doka-
zati notarskom ispravom da od gradske Komune ima ovlašćenje.
136 O prigradnjama i kuhinjama

Glava CCXXXII
O dlučujemo da svaka kuća može u svojoj polovini neba na-

činiti prigradnju /kajpicu/ bez krova, niko, međutim, ne
može praviti balkon nad ulicom Komune, osim ako bi mogao
pokazati notarskom ispravom da ima ovlašćenje.
136 O terasama iznad krova

Glava CCXXXIII
O dlučujemo da iznad krova kuće drugoga niko ne može na-

praviti terasu.
grada Kotora 247
O kmetovima naših građana koji dolaze da 136
stanuju u Gradu, da se mogu izvesti
Glava CCXXXIIII
G odine 1359, dana 20. maja. Za dobro našega grada i građana

određujemo da ako bi neki kmet ili posadnik nekog našeg
građanina od sad došao da stanuje u Gradu, da je slobodno nji-
hovom gospodaru da ih u roku u jedne godine od kako su došli
u Grad, izvede bez kazne. Ako ih ne izvede u tom roku, poslije || 136 || 137
ih nikako ne može izvesti već da su slobodno naši građani, pod
prijetnjom kazne koja se nalazi u drugoj glavi.
O izmjenama na krovu 137

Glava CCXXXV
N iko ne može postaviti krov svoje kuće iznad krova kuće

svoga susjeda, naime da kiša ili kapljanje padaju na krov
ili kuću svoga susjeda. Već ima da stoji na svome kao što je sta-
jao od starine i ako bi ko htio da gradi u visinu neka gradi na
svome sopstvenom.
O komunalnom zidu 137

Glava CCXXXVI
A ko bi neko imao ovlašćenje da se pribije uz nečiji zid, od-

lučujemo da nadoknadi vlasniku zida polovinu onoga što
bude vrijedio zid, a ako ne bude htio da nadoknadi, pošto ostavi
jednu stopu u svome, ne može se pribiti uz rečeni zid.
O građenju uz zid Komune 137

Glava CCXXXVII
O dlučujemo da se niko ne može pribiti uz zid Komune osim

ako bi računom pokazao kako je kupio od Komune.
248 Statut i zakoni
137 O prozorima i balkonima
Glava CCXXXVIII
O dlučujemo da svako može na svome zidu ili dijelu načiniti

prozor ili balkon, osim ako bi na drugoj strani, nasuprot
njega, to jest po sredini, bio prozor ili balkon, ostaviće prostor
jednog lakta tako da balkon ili prozor ne bi bio direktno jedan
137 || 138 prema drugom. ||
138 O temeljima nađenim pod zemljom

Glava CCXXXIX
T emelji koji se nađu pod zemljom, ili u ravni sa površinom

zemlje, važiće kao međa i kraj onog zemljišta na kome se
nalazi temelj, osim ako se ne bi našao u uobičajenoj ulici Ko-
mune, ne može prejudicirati prava Komune za vječita vremena.
138 O pravljenju vrata konobe
Glava CCXL
U tvrđujemo da kad god bi neko zaželio načiniti vrata kono-

be ili otvoriti, neka to čini na svome tako da ne bude direk-
tno naspram vrata njegovog susjeda, u razmaku jednoga lakta.
138 O temeljima izvan gradskog zida kraj mora i rijeke

Glava CCXLI
O dlučujemo da vlasnici temelja koji su izvan zidina Komu-

ne a sa strane mora ili rijeke, ne mogu nikako na njima
graditi.
138 O tome da se vrata ne otvaraju na strani mora ili rijeke

Glava CCXLII
U tvrđujemo da niko ne može otvoriti vrata konobe u svojoj

kući na strani mora ili rijeke. Ako bi se ko usudio da načini,
platiće 100 perpera globe Komuni.
grada Kotora 249
O starim i ruševnim zidovima 138
Glava CCXLIII
A ko bi neka kuća imala nad ulicom ili nad trgom zid ili ar-
hivolt tako star i ruševan da ljudima izgleda da bi lako mo-
gao pasti, || Sud je dužan da izađe i ako bude izgledao ruševan 138 || 139
da učini da vlasnik taj zid ili arhivolt izgradi i obnovi. Ako ne
bi htio izgraditi Sud će dati da se zaravni sa zemljom da ne bi
nekom naškodio.
O odvodnim kanalima ili nužnicima 139

Glava CCXLIV
O dlučujemo da ako bi dvije kuće htjele imati između sebe

odvodni kanal ili nužnik, obje strane mogu imati ako bi
htjele, osim ako jedna od strana ne bi notarskom ispravom sta-
vila zabranu drugoj.
O drvenoj gradnji 139

Glava CCXLV
U tvrđujemo na osnovu drevnog pravnog običaja, da nijedna

drvena gradnja bez isprave nema posjeda ili trajnu među.
O drvenoj pregradi između dvije kuće, kada se zida kamenom 139

Glava CCXLVI
A ko bi između dvije kuće bio zajednički pregradni zid od dr-

veta i njegovi vlasnici bi zaželjeli da ga izgrade od kamena,
to jest zidom, odlučujemo da temelj toga zida bude na zajed-
ničkom zemljištu, naime, koliko se ostavi zemlje s jedne strane,
toliko s druge i posao da se obavi na trošak obje strane. Ako pak
jedna strana uslijed siromaštva ne bi mogla da podnese potrebne
troškove na rečenom zidu za svoj dio, druga strana, koja može,
neka sagradi taj zid na svoj trošak tako da je druga strana dužna
da sačini notarsku ispravu obavezujući sebe da će nadoknaditi
dio koji na nju pada najbrže što bude mogla. A to kad najbrže
250 Statut i zakoni
139 || 140 bude || mogla, odlučujemo da je na promišljanju Suda. Ipak,
onaj koji je dužan da nadoknadi ne prisiljava se zbog toga da
prodaje svoje posjede. Ovo se primjenjuje i kad je zid između
dvije kuće ruševan i postoji bojazan da će pasti. Ako slučajno
onaj koji bi mogao podnijeti trošak neće da podigne rečeni zid,
Sud će dati da se taj ruševni i stari zid obori na zemlju da ne bi
nekom nanio štetu ili nekog povrijedio.
140 O javnim putevima između vinograda i obradivih zemljišta

Glava CCXLVII
U tvrđujemo da svi javni putevi vinograda i obradivog zemlji-

šta među vinogradima i obradivim zemljama treba da su
široke šest lakata i vlasnici tih vinograda i zemalja pored kojih su
ti putevi, dužni su da ih održavaju i popravljaju, a naročito koji
je kasnije zasadio. Ako neko ne bi htio da to čini platiće globu 5
perpera, a prolaznici neka prolaze gdje god hoće kroz vinograd
i zemlje onih koji ih nisu popravili.
140 O putevima izvan našeg grada da budu od šest lakata

Glava CCXLVIII
L jeta Gospodnjeg 1334, 5. dana mjeseca aprila. Mi Komuna

kotorska sakupljena kako je običaj na zvuk zvona, utvrđuje-
mo i određujemo da putevi izvan Grada budu šest lakata prema
drevnom pravnom običaju. Ko god bi želio da ih popravlja može
bez ikakve globe, a neće vrijedjeti niti valjati suhomeđina, niti
140 || 141 sađenje vinograda, niti kakva druga gradnja. ||
141 O putevima među vinogradima

Glava CCXLIX
O dlučujemo da svaki vlasnik vinograda ima put kojim ide u

svoj vinograd kao što je u starini imao. I ako je neki vino-
grad iznad drugih vinograda ili niže vinograda, a nema svoj sop-
stveni put, odlučujemo da su oni vinogradi, koji su ispod njega,
grada Kotora 251
ili onaj vinograd kojim je običavao da dolazi i odlazi, dužni da
mu daju put gdje se učini pogodno vlasniku donjeg vinograda.
O brijegu niže vinograda 141

Glava CCL
U tvrđujemo da brijeg koji bude niže vinograda ili nečije ze-

mlje, pripada vinogradu ili zemlji iznad, osim ako vlasnik
vinograda ili donje zemlje ne bi imao notarsku ispravu da on ima
vlast nad gornjim brijegom. I ako bi neko s donje strane kopao
nečiji brijeg, koji nije njegov, kažnjava se sa 12 perpera i nadokna-
diće štetu po procjeni Suda, od čega će polovina pripasti Sudu,
polovina vlasniku.
O suhomeđinama, jarkovima i plotovima 141

Glava CCLI
O dlučujemo da se suhomeđine nasljeđuju po starom prav-

nom običaju, naime, ako bi neko imao ili napravio suho-
međinu na nekom mjestu izvan Grada i posjedovao je jednu
godinu, kad protekne godina niko ga ne može uznemiravati,
osim ako ne bi bio u Gradu onaj koji hoće da traži pravdu. Može
da traži do jedne godine poslije svoga dolaska. I ako bi neko htio
napraviti suhomeđinu, ili jarak ili ogradu ili plot || na svome 141 || 142
sopstvenom, neka napravi i ako hoće da se sporazumije sa svojim
susjedom da zajednički naprave suhomeđinu ili jarak ili plot i
kad naprave neka zajednički posjeduju.
O drveću izraslom između vinograda dvojice vlasnika 142

Glava CCLII
D rvo zasađeno između dva vinograda ili sa strane nečijeg

vinograda, ako bude imalo grane koje se nadvijaju nad
vinogradom ili zemljom drugog, može vlasnik vinograda ili ze-
mlje nad koju su se nadvile njegove grane da uzme i pojede sve
plodove koji budu na granama koje su se nadvile ili stoje iznad
252 Statut i zakoni
njegovog vinograda ili zemlje. Ako bi htio može rečene grane
odsjeći koliko srpom može dosegnuti sa zemlje.
142 O vinogradima i zemljama koje se pružaju uz brdo

Glava CCLIII
V lasnik vinograda ili zemlje koja se pruža uz brdo može ići

uspinjući se koliko mu volja, odozdo, nagore, dok ne dođe
u sukob sa običajnim pravom.
142 O graničnom prostoru između vinograda

Glava CCLIV
O dlučujemo da granični prostor135 između vinograda, tamo

gdje se ore, bude sedam lakata, a tamo gdje se ne ore, taj
prostor neka bude tri lakta.
142 O vinogradima ili zemljama koje dobijaju vodu odozgo

Glava CCLV
142 || 143
O dlučujemo da je bilo koji vlasnik vinograda ili zemljišta
koje prima vodu odozgo dužan da je prima na svoje i ne
može je skrenuti, niti smije promijeniti tok || na nečiji vino-
grad ili zemljište, već neka teče svojim tokom, izuzev ako ima
potok ili jarak ili kanal, tada, naime, može odvesti tu vodu u
135 Terminima “De usuratis” i “usurati” određuje se granični prostor između vinogra-
da (“...inter vineas...in spatio...”), i to metrički sasvim precizno, tamo gdje se ore se-
dam lakata (nešto više od 3,5 m), a gdje se ne ore tri lakta (nešto više od 1,5 metra).
Ta odredba je bila neophodna i za tačno premjeravanje posjeda i za određivanje
mjesta odredenog za prolaz između vinograda. A osnovni kriterijum za spomenu-
tu znatnu metričku razliku graničnog prostora je da li se vinograd preoravao ili ne.
Jer je u prvom slučaju tamo prolazio plug, koji je morao i da se okrene (“uzvrati”)
za drugu brazdu, dok se u drugom slučaju po graničnom prostoru samo prolazi-
lo. Na tome počiva i etimologija polatinjene slovenske riječi “usurati”, odnosno
“uzvrati” (“uz vratiti”), pri čemu se misli baš na okretanje (“uzvraćanje”) pluga.
Osim u ovoj glavi, isti termin se sreće i u glavi CCCCXXIX “ad usuratos”, gdje
je riječ o konkretnim slučajevima granice između dvojice vlasnika vinograda.
Rječnik srednjovjekovnog latiniteta Jugoslavije, knjiga II, JAZU, Zagreb, 1978,
str. 1228; Milan Vlajinac, Rečnik naših starih mera, knjiga III, Beograd, 1986,
str. 487-488. i 511.
grada Kotora 253
onaj svoj potok ili jarak. Taj potok ili jarak da ostanu u starom
stanju u kome je bio od starine i vode neka teku onako kako su u
starini proticale.
O određivanju prodaje posjeda 143

Glava CCLVI
L jeta Gospodnjeg 1312. Pošto su mnogi svoje posjede pro-

davali kriomice, zbog čega je dolazilo do parnica i šteta,
odlučujemo i potvrđujemo ovom statutarnom odlukom da
svako ko bi želio da proda ili otuđi svoje nepokretnosti, naime
kuće, okućnice, zemljišta, vinograde, njive, vrtove, voćnjake,
zemlje ili koje bilo posjede ove vrste, dužan je tri puta oglasiti
posredstvom vikara ili riparijusa Komune na trgu tri nedjelje.
I kad bude oglašeno, kao što je rečeno, notar će o toj prodaji
sačiniti ispravu.
O posjedima u Gradu koji se prodaju i posjeduju 143

Glava CCLVII
U tvrđujemo i određujemo da ako bi neko prodao kuću,

okućnicu ili zemljište ili bilo kakav posjed unutar Grada,
koji bi bio nekome založen, i kupac bi posjedovao neki od tih
posjeda tokom godine dana i unutar toga roka ne bi bio tražen,
onaj kome je taj posjed založen, niti koji drugi ne može govo-
riti niti uznemiravati || toga kupca za taj posjed. Ako bi u kući, 143 || 144
okućnici ili zemljištu bilo izgrađeno nešto od kamena ili kreča
na očigled ljudi i ne bude u roku od tri mjeseca traženo od ne-
koga, kasnije mu niko ne može ništa govoriti ili uznemiravati,
osim ako neko, kome je taj posjed bio založen ili bi imao neko
potraživanje u pogledu njega, u to vrijeme ne bi bio u Gradu. On
može tražiti svoje pravo u pogledu kuće, okućnice ili zemljišta
u toku godine dana od kako je prispio u Kotor. Tamo gdje nije
bilo građenja od kamena već je samo posjedovao, a u pogledu
kuće ili okućnice ili zemljišta, gdje bi se nešto izgradilo od ka-
254 Statut i zakoni
mena ili kreča na očigled ljudi, može tražiti svoje pravo tokom
tri mjeseca. Ako bi ćutao, kasnije niko ne može govoriti. Ako
bi neko imao neki od rečenih posjeda na osnovu darivanja ili bi
mu bio dat presudom zakletih sudija, i to se vidjelo iz isprave,
i posjedovao bi i nešto sagradio, kao što je rečeno, i u rečenim
rokovima nije bio tražen, neka ga ima i posjeduje kao da je od
njegove sopstvene baštine.
144 O nagodbi, preuzimanju obaveze i davanju u zalog

Glava CCLVIII
U tvrđujemo i određujemo da ako bi neko sklopio nagodbu

sa nekim, ili preuzeo obavezu, ili dao u zalog nešto od svo-
jih dobara u nekom roku, putem notarske isprave, odlučujemo
da takva nagodba ili takvo preuzimanje obaveze ili davanje u
144 || 145 zalog važe i budu tvrdi za vječna vremena. ||
145 O posjedima izvan Grada koji se prodaju

Glava CCLIX
A ko bi neko prodao vinograd, njive, voćnjake, seoske kuće ili

vrtove ili bilo kakav posjed izvan Grada, koji bi bio nekome
založen, i kupac bi posjedovao neki od tih posjeda, tokom godi-
ne dana obrađujući ga, za vrijeme toga roka ne bi bio tražen, onaj
kome je taj posjed založen, niti koji drugi ne može osporavati niti
uznemiravati toga kupca za taj posjed, osim pak, ako neko, kome
je taj posjed bio založen, ili bi imao neko potraživanje u pogledu
njega, u to vrijeme ne bi bio u Gradu. Čim dođe u Kotor, može
tražiti svoje pravo u toku jedne godine. I ako u tom roku ne bi
bilo zahtjeva, kasnije niko ne može njega uznemiravati. Ako bi
neko imao neki od rečenih posjeda na osnovu darivanja, ili bi
mu bio dat presudom zakletih sudija i to se vidjelo iz notarske
isprave, i posjedovao obrađujući ga, kao što je gore rečeno i u
rečenim rokovima ne bi bio potraživan, neka ga ima i posjeduje
kao da je od njegove sopstvene baštine.
grada Kotora 255
Da ne možemo davati u zalog niti prodavati crkvene dragocjenosti 145
Glava CCLX
L jeta Gospodnjeg 1334, dana 10. februara. Mi Komuna Ko-

tora sakupljeni po običaju na zvuk zvona radi časti i dobro-
biti crkve sv. Tripuna i drugih crkava našega grada i radi spasa
naših duša, || utvrđujemo i određujemo da od sada ubuduće ne 145 || 146
možemo dati u zalog niti prodati ili dati u zakup dragocjenosti
riznice ili posjede crkve sv. Tripuna, niti drugih crkava našega
grada ili njegovog Distrikta. I ako se neki od sudija ili vijećnika
ili neko drugi drzne da učini protiv onoga što je naprijed rečeno,
platiće i nadoknaditi od svoga sopstvenog svu štetu i troškove
koje bi rečena crkva zbog toga pretrpjela. A onu prodatu ili za-
loženu stvar ili datu u zakup, dužan je na sličan način da otkupi
od svoga sopstvenog.
O prodaji sopstvenog posjeda 146

Glava CCLXI
U tvrđujemo i određujemo da ako bi neki naš građanin

htio da od svoje baštine proda dio ili cijelu, neka proda
slobodno, kupac, pak, neka je kupi putem notarske isprave.
Te stvari, već prodate, ako zaželi neki njegov rođak ponovo
otkupiti, može ponovo da otkupi onaj koji je najbliži u srod-
stvu, naime u toku godine dana ako je u Gradu, a ako bi bio
napolju, izvan Grada, čim se vrati može ponovo otkupiti u toku
godine dana. Platiće dobit od petnaest odsto za period vreme-
na od prodaje do vremena kad je ponovo otkupio, i troškove,
ako ih je bilo, po obračunu. Kad kupac na osnovu prvokupa
otkupi te stvari i isplati, ne može ih nekome prodati ili otu-
điti. Ali, ako bi onaj rođak bio stranac, ne može ono ponovo
otkupiti osim ako hoće da bude naš građanin i da plati tere-
te sa posjedom, niti pak taj stranac može taj posjed otkupljen
pod ovim uslovom otuđiti. Ako bi to učinio takvo otuđenje
nije valjano. || 146 || 147
256 Statut i zakoni
147 O nasljednicima nekog prodavca da ne mogu
ponovo otkupiti taj posjed
Glava CCLXII
O dlučujemo da nasljednici nekoga koji je prodao svoje po-

sjede ne mogu ih ponovo otkupiti, osim ako je u vrijeme
obavljene prodaje bio odijeljen od oca.
147 O onima koji prodaju svoja dobra koja su nekom založena

Glava CCLXIII
O dlučujemo da ako bi neko prodao svoja dobra koja su ne-

kom založena, i nađe se da se onaj prema kome postoji
obaveza, saglasio u kupoprodajnom ugovoru u pogledu rečene
prodate ili otuđene stvari, onaj koji se saglasio ne može ništa reći.
147 O prodaji zaloga

Glava CCLXIV
U tvrđujemo i određujemo da ako bi neki povjerilac od ne-

kog svog dužnika primio kao zalog kuću, vinograd, njive,
služinčad ili stoku ili vino, a zalogodavac ne može ili neće da
ga otkupi, tada neka ga zalogoprimac zaloga proda za svoj dug
i neka se zakune da ga za veću cijenu nije mogao prodati. Taj
pak zalog ne može prodati ocu, ili sinu ili bratu ili sestri. Ako
drugima ne može prodati mora potvrditi zakletvom i onda neka
proda kome god može, ali tako da se ne pokaže da je prodato pri-
palo povjeriocu, a ako se to pokaže, može dužnik tada otkupiti
plativši dug povjeriocu, umanjujući od njegovog duga prihod
rečenog posjeda po procjeni Suda. Ako ni na koji način ne može
nekima prodati, tada treba povjerilac da javi Sudu da nikome ne
147 || 148 može da proda, potvđujući to zakletvom. || Sud je tada dužan da
donese presudu da naprijed rečena dobra, o kojima je bilo riječi,
pripadaju rečenom povjeriocu za njegov dug i već rečeni dužnik
je slobodan od spomenutog duga i sudije će mu sačiniti ispravu
o sigurnosti. Ako držalac zaloga ne prijavi Sudu u određenom
grada Kotora 257
roku, kao što se sadrži na drugom mjestu, da ne može da proda
tu založenu stvar, niti da je obračuna, kao što je rečeno, već je
samovlasno zadržava, može tada dužnik da je otkupi, umanju-
jući od svoga duga prihod od rečene stvari po procjeni Suda, i
zalogoprimac je dužan da taj posjed vrati dužniku bez ikakvog
oštećenja ili nedostatka.
O tome da se ne odgovara za posjed koji se drži dvije godine 148

Glava CCLXV
L jeta Gospodnjeg 1325, 25. dana mjeseca maja. Mi Komuna

Kotora, sakupljeni na zvuk zvona, zapažajući da su mno-
gi sporovi nastajali našoj zemlji zbog posjeda, koje su neki od
starine posjedovali i drugi dolazili i tražili te posjede, a oni koji
su ih posjedovali nisu znali da odgovore. Stoga odlučujemo za
dobro našega grada, da bilo koji naš građanin ili stranac može
zahtijevati svoje pravo na neki posjed, koji od starine posjeduje
u našem Gradu, može tražiti svoje pravo u dvije sljedeće godine i
poslije toga vremena nikako ne može tražiti, i onaj koji posjeduje
neka ne odgovara. || 148 || 149
O onima koji prodaju svoje posjede i žele da stanuju van Grada 149
Glava CCLXVI
L jeta Gospodnjeg 1334, 25. januara. Mi Komuna Kotora, sa-

kupljeni po običaju na zvuk zvona, utvrđujemo i određuje-
mo da ko bi god prodao svoje posjede i želio da ide van Grada
da stanuje, dužan je platiti na ime carine našoj Komuni 10 odsto
perpera, a onaj koji kupi samo 2 perpere.
O stvarima prodatim sa nekom obavezom 149

Glava CCLXVII
L jeta Gospodnjeg 1320. dana prvog, mjeseca jula. Pošto su

se mnogi pretvarali da su u vidu prodaje otuđili stvari sa
obavezom prema drugima, a ipak su ih posjedovali, zbog čega
258 Statut i zakoni
su nastajale štete i sporovi, stoga odlučujemo da ako bi neko
nekome prodao neki nepokretan posjed, a posjed je ranije prema
nekome nosio neke obaveze, i taj prodavac bi ga ipak posjedovao
iako je prodat, takva prodaja neće ni na koji način naškoditi
pravu nekoga prema kome je posjed nosio obaveze, niti nekome
ko bi sudski potraživao neko pravo na njega.
149 O stvarima koje treba da se prodaju u određenom roku

a nose obavezu prema drugima
Glava CCLXVIII
L jeta Gospodnjeg 1320, prvog dana mjeseca jula. Uočavajući

da su mnogi, na osnovu one glave Statuta o nagodbama i
obavezama, kako je ranije na osnovu odluke Komune određe-
149 || 150 no, otuđivali putem prodaje u određenom roku || svoje stvari,
koje su bile založene drugome, pa su, i kada je istekao sam rok,
iste stvari ostajale na prodaju136, želeći da se to nadalje ne dešava
određujemo: da ko god sa nekim sklopi neku nagodbu, ili se
veže nekom obavezom zaloga za neka svoja nepokretna dobra,
za njihovu prodaju u određenom roku, pa u tom roku zalogo-
davac stvari je nije otkupio nego sva ostane za prodaju samom
zalogoprimcu, dužan je sam zalogoprimac da se, po isteku roka,
sam postara o objavljivanju preko komunalnog vikara ili ripari-
jusa tri puta na trgu, odnosno u tri nedjelje, kako je taj posjed
za prodaju, koji je on založio, ostao kod njega. Ako to ne izvrši,
ta nagodba ili obaveza nema važnosti, niti može da šteti onome
prema kome su ista dobra bila založena.
150 O građenju obavljenom na nekom posjedu unutar ili izvan Grada,

da ne može škoditi pravu nekoga ko je nepunoljetan
Glava CCLXIX
O dlučujemo da ako bi neko neku gradnju obavio u Gra-

du na kući ili zemljištu, ili izvan Grada na zemljištima,
umjesto “in venditore” treba da stoji “in venditione”, pa je tako i prevedeno.
grada Kotora 259
vinogradima ili bilo kakvom drugom posjedu, ili bi otuđio, a
neko nepunoljetan ili bez oca ili majke na te stvari imao neka
prava, takva radnja neka ne bude na štetu njihovih prava. Nego
kad dođe do punoljetstva može u toku godine dana tražiti svo-
je pravo. Ako ne bi tražio pravo u tome roku kasnije ne može
ništa govoriti. || 150 || 151
O stvarima datim u miraz a vezanim obavezom prema drugom 151

Glava CCLXX
L jeta Gospodnjeg 1316. Ako bi neko dao u miraz neki od svo-

jih posjeda ili imovine, vezane obavezom prema drugima,
utvrđujemo da ne škodi ili bude na štetu prava onoga kome je
zalog obećan. I ovo neka važi u rasponu od 10 godina. Ako bi,
pak, onaj kome je zalog obećan ćutao i u rečenom intervalu ne
bi tražio pravo na rečene stvari ili posjede, kasnije ne može go-
voriti već zahtijevati od svoga sopstvenog dužnika, osim ako
neko ko ima prava na naprijed rečene stvari ne bi u to vrijeme
bio u Gradu. Tada može svoje pravo tražiti u toku godine dana
od svoga dolaska. Ako bi u toku godine ćutao kasnije o toj stvari
ne može govoriti.
O braniteljima prodatih stvari 151

Glava CCLXXI
U tvrđujemo i određujemo da ako bi bilo koji prodavac pro-

dao kuću ili kolibu, vinograde, njive ili vrtove, ili neku
drugu nepokretnost, dužan je da to zakletvom odbrani kako je
pravedno, on sam i sa svojim dobrima. I ako po pravu i bez ob-
mane ne bi mogao odbraniti, neka vrati kupcu novac koji je pri-
mio i 15 odsto perpera godišnje na ime dobiti od onog vremena
kad je prodao do onog kad je vratio novac. Taj, pak, novac može
tražiti samo udvostručen i ako bi kupac obavio kakvu gradnju na
onoj kupljenoj imovini, prodavac, to jest branitelj, će mu vratiti
onoliko koliko bi procijenila dva poštena čovjeka izabrana od
strane Suda. I ako od kupca, koji bi imao branitelja, || neko bude 151 || 152
260 Statut i zakoni
potraživao zbog onoga što je kupio i ako bi sam odgovarao a ne
bi pozvao branitelja da odgovara za njega, pretrpi neku štetu,
branitelj neće biti ni u čemu dužan zbog štete ili odbrane one
imovine. I ova odbrana neka bude u toku jedne godine osim
ako bi onaj koji ima potraživanje bio izvan Grada neka ima rok
za potraživanje kako se na drugom mjestu sadrži, a poslije toga
roka nikad kasnije ne može potraživati.
152 O onima koji bi za tuđu imovinu rekli da je njihova

Glava CCLXXII
D a se ne bi neko iz pohlepe ili lakomosti drznuo da kaže ili

učini da su tuđe stvari njegove, utvrđujemo da ko bi god
za tuđu imovinu rekao ili učinio da je njegova, a to ne bude po
pravu, kazniće se sa 6 perpera i da plati sve štete i troškove po
procjeni Suda, od kojih će 4 perpere pripasti Komuni i 2 vla-
sniku.
152 O kućama ili zemljištima položenim kao zalog ili datim u zakup
Glava CCLXXIII
O dlučujemo da ko bi god kuću ili vinograd ili zemljišta po-

ložio kao zalog ili dao u najam, ili na obradu na određeni
rok, ako bi htio može ih prodati ili dati u miraz, ali tako da
obrađivač, koji bi taj vinograd obrađivao, ili zemlju zasijao ima
svoj dio od plodova te godine. Ali ako je zemlju samo uzorao,
neka mu pripadnu troškovi koje je imao. Onaj, pak, koji u toj
kući ostaje neka plati najam srazmjerno onom vremenu koliko
152 || 153 je stanovao u njoj. Ako bi pak, vlasnik, koji je svoju kuću ili ||
dućan dao pod najam, istjerao prije roka, koji su uzajamno utvr-
dili, čovjeka koji u njoj stanuje bez gore rečenog razloga, onaj
koji je stanovao u njoj nije dužan ništa da mu plati za vrijeme
koje je stanovao. I ako bi onaj koji je uzeo kuću ili dućan pod
najam na mjesec ili na godinu svojom voljom izašao prije roka,
toliko neka plati vlasniku kao da je ispunio cijelo vrijeme, osim
grada Kotora 261
ako nisu kakav sporazum uzajamno napravili koji bi se mogao
svjedocima dokazati. Ako bi onaj ko je stanovao u kući obavio
neku gradnju na njoj uz saglasnost vlasnika, dužan je vlasnik da
mu vrati što je potrošio, a ako je obavio bez saglasnosti vlasni-
ka, može taj obavljeni posao da izuzme i odnese sobom. Ako,
pak, onaj u toj kući stanuje pod najam i sa sobom smjesti druge
osobe pod najam u istoj kući, sav onaj najam ide vlasniku kuće.
I ako onaj koji stanuje u toj kući izađe iz nje, i za ono vrijeme
koliko je trebalo da ostane, preda kuću drugome pod najam, na
sličan način neka sve dobije vlasnik. Ako pak, onaj koji boravi u
rečenoj kući ne bi platio najam u utvrđenom roku, može vlasnik
te kuće uzeti kao zalog stvari koje se u njoj nalaze, izuzev tuđih
stvari i može zatvoriti vrata na njoj.
O onima koji nekom daju zemljište da napravi kuću 153

Glava CCLXXIV
A ko bi neko dao zemljište u zakup da bi napravio kuću, od-

lučujemo da rok bude u rasponu od 20 godina, osim ako se
ne bi drukčije || uzajamno sporazumjeli i da ga nikako ne može 153 || 154
istjerati prije utvrđenog roka. Ipak, ako bi htio može da je da u
miraz ili proda zbog siromaštva. I ako bi htio prodati ili dati kao
miraz neka se kuća procijeni od strane dva poštena i vjerodostoj-
na čovjeka koje izaberu obje strane. I koliko je procijene toliko
neka mu plati taj vlasnik zemljišta. Ako ne bi htio da plati ne
može ga otjerati do gore rečenog roka. A ako vlasnik rečene kuće
ne bi htio primiti procijenjenu isplatu neka uzme svoju drvenu
građu koju je postavio na gore rečenom zemljištu.
O kućama datim u najam ili o posjedima datim na obradu 154

Glava CCLXXV
U tvrđujemo da bilo koji naš građanin može dati svoje kuće

pod zakup ili pod kiriju kome god mu je volja, i kako njive
tako vinograde i vrtove davati na rad i obradu. I niko ne može
262 Statut i zakoni
reći: “Meni pripada, ja hoću da ih uzmem”, već vlasnik po svojoj
odluci i volji može da ih da. Jedino pak, ne može ih dati nekom
zlom čovjeku ili zloj ženi, od strane kojih bi susjedi imali štetu
ili problem, i to ako bi mogao dokazati sudskim putem.
154 O vinogradu datom na obradu na dio

Glava CCLXXVI
K o primi vinograd drugog na obradu na dio, dužan je da ga

orezuje pravilno i vjerno prema običaju Grada kad je za to
vrijeme, držeći ga za vrijeme od 3 godine, zatim u mjesecu martu
154 || 155 || uzorati i okopati i zalomiti vitice u odgovarajuće vrijeme, i
ponovo do Sv. Petra uzorati i okopati pravedno i vjerno. I ako
obrađivač neke od gore rečenih radova na prevaru obavi i to
mu se može svjedocima dokazati, vlasnik vinograda može da
oduzme taj vinograd obrađivaču i takođe ne plati naknadu za
rad koji je u njega uložio.
155 Da majka ne smije prisvojiti dobra svojih sinova

Glava CCLXXVII
L jeta Gospodnjeg 1334, indikcije druge, dana 15. mjeseca ok-

tobra. Mi Komuna Kotora, sakupljeni po običaju na zvuk
zvona, utvrđujemo i određujemo da majka koja je ostala udovica
ne može prisvojiti dobra sinova, koja su ti sinovi stekli svojom
marljivošću i dobrotom, već odlučujemo da rečena majka bude
vlasnica svoga miraza i dobara svoga umrlog muža. Ali ipak, ako
bi majka htjela zajedno sa sinovima obećati kao zalog notarskom
ispravom dobra naprijed rečenog muža, svoj miraz ni iz koga
razloga ne može obavezati.
155 Da se moraju priložiti isprave starije od trideset godina

Glava CCLXXVIII
L jeta Gospodnjeg 1604. Indikcije druge, 15. dana mjeseca ok-

tobra. Mi Komuna kotorska, sakupljeni po običaju na zvuk
grada Kotora 263
zvona, utvrđujemo i određujemo zbog velike štete i manjka do
kojih je dolazilo kako za Komunu tako za pojedince zbog stra-
nih trgovaca, || koji nisu bili u našem gradu, stoga odlučujemo 155 || 156
da svaki naš građanin, koji bi imao notarsku ispravu o dugu u
novcu preko 30 godina, dužan je da je javno predoči u roku od 6
sljedećih mjeseci. Ako to ne učini, poslije gore rečenih 6 mjeseci
rečena isprava ili isprave, koje nisu predočene neće imati nika-
kvu snagu. Ali, oni, pak, koji nisu u Gradu dužni su da ispravu
ili isprave predoče u roku od godine dana, ako to ne učine neće
imati nikakvu snagu, kao što je gore rečeno. Ovo stoga da bi
strani povjerioci znali kome su svoje dali na vjeru. Isprave se
predočavaju onima koji drže ključeve relikvija sv. Tripuna, koji
će takva predočavanja upisati u svesku. Ali ipak, oni koji imaju
isprave o nekim posjedima založenih zbog novca nisu dužni da
predoče isprave.
O zemlji datoj drugome na obradu 156

Glava CCLXXIX
O vom statutarnom odredbom odlučujemo da svaki koji bi

dao svoju zemlju to jest ledinu drugome na obradu, ne
može je uzeti dok se ne napuni treća godine, niti je obrađivač
može napustiti. Ali ipak, ako bi vlasnik rečene zemlje htio da
je da u miraz ili proda ili zasadi, može je uzeti gore rečenom
obrađivaču, vrativši njemu troškove koje je imao oko nje, osim
ukoliko se nisu drukčije međusobno dogovorili.
O onima koji su odredili neku cijenu nekom radniku za posao 156

Glava CCLXXX
O dlučujemo da ako bi neki naš građanin nekom radniku

odredio neku cijenu da bi obavio neki || posao, naime do
1 perpere, i onaj radnik ne bi htio da radi prema dogovoru koji
156 || 157
su među sobom sklopili, može onaj koji je to odredio sam uzeti

u zalog radnika bez Suda. Ako se onaj koji je uzet kao zalog tuži
264 Statut i zakoni
Sudu, dužan je onaj koji drži zalog da se zakune da mu je dao
radi posla i stoga ga je uzeo u zalog i neka nema osvete.
157 Da se ne zasađuju vinogradi na zemljama samostana crkve sv. Đorđa

Glava CCLXXXI
L jeta Gospodnjeg 1315. Mjeseca decembra 28. Mi Komuna

kotorska, sakupljeni na zvuk zvona, utvrđujemo i određu-
jemo da od sada ubuduće nijedan Kotoranin niti posadnik ne
može zasaditi vinograde na zemlji samostana sv. Đorđa, osim
jedino ako bi nekom Kotoraninu vinograd bio zapušten može
ga obnoviti i ne može drugi da primi na zasađivanje. Ako bi ko
zasadio, vinograd zasađen pripada gore rečenom samostanu i
platiće kaznu od 200 perpera od kojih 10 pripada Vladaru, a
ostalo Komuni i ovo činimo uz saglasnost opata i monaha.
157 Da nijedan posadnik nema vinograd na odrinama

Glava CCLXXXII
P ošto smo mnoge štete pretrpjeli zbog krađa vinograda, koje

su posadnici činili u vinogradima, utvrđujemo stoga i odre-
đujemo da nijedan posadnik nema vinograd na odrinama već po
zemlji, to jest pozemljuh /“posemluch”/, niti kolce od motaka.
157 || 158 Ako se ko usudi da to ima platiće || globu 30 perpera, koju globu
neka sudije naplate i dostave našoj Komuni. I ako bi neki od
sudija ili vijećnika u svoje vrijeme htio da ukine ili poništi ovu
ustanovu, neka plati Vladaru 500 perpera.
158 O stvarima primljenim na obradu na rizik ili na poček

Glava CCLXXXIII
U tvrđujemo da ako bi se neko sporazumio s nekim o nekom

radu na rizik ili na poček, radnik je dužan da taj posao
vjerno uradi i sve završi kako je među njima sklopljen sporazum.
Ako bi radnik taj rad potkradao ili ne bi završio o roku, neka
plati globu pet perpera i nadoknadi štetu, od čega neka je polo-
grada Kotora 265
vina vlasniku a druga Komuni, a to podrazumijeva da se može
dokazati svjedocima.
O zasađenoj zemlji koja se od strane drugog osporava 158

Glava CCLXXXIV
A ko bi neko osposobio za obradu ili zasadio neku zemlju i

neko vjeruje da mu je povrijeđeno pravo zbog toga zasa-
đivanja, može da je zahtijeva prvu godinu od kako je zasađena.
Poslije godine, pak, ne može je tražiti ili zahtijevati osim ako nije
bio u Gradu. Od svoga dolaska u Grad može svoje pravo tražiti
u roku od 3 mjeseca, kasnije pak ništa ne može govoriti. || 158 || 159
Da se ne daje zajam opatu

Glava CCLXXXV
L jeta Gospodnjeg 1318, mjeseca juna. Odlučujemo i utvrđu-

jemo da niko ne može uzajmiti nešto opatu sv. Đorđa, niti
dati zemljarinu za vinograde ili zemlje, niti zakupninu za kuću,
bez saglasnosti i znanja prokuratora samostana koji budu iza-
brani od strane Komune.
O načinu kako notari Grada imaju sačiniti isprave 159

Glava CCLXXXVI
O vom statutarnom odlukom odlučujemo i potvrđujemo

da svaka isprava koja bi se imala sačiniti od strane notara,
da se sačini u prisustvu bar jednog od zakletih sudija, koji će se
u nju upisati kao svjedok. I ako bi Komuna htjela sačiniti neku
ispravu neka se sačini na uobičajen način pošto se sastane Vijeće
i takva isprava neka je vjerodostojna i tvrda.
Kako se ima sačiniti isprava o zaduženju 159

Glava CCLXXXVII
U tvrđujemo da se isprave koje treba sačiniti o novcu datom

na vjeru /zajam/ na ovaj način sačinjavaju, naime, notar
266 Statut i zakoni
neka u ispravu upiše kaznu od pet na šest za godinu i tako na-
pisana isprava neka je vjerodostojna i tvrda. Ako se pak nečija
isprava o novcu datom na vjeru produžava za nekoliko godina,
potražilac novca ne može drukčije novac dat na vjeru bilo od
koga tražiti ili zahtijevati osim jedino udvostručenu sumu novca.
159 || 160 O ispravi o dugu koja se tiče miraza ne može se ništa tražiti. ||
160 O ispravama koje se mogu sačiniti zatvorenicima od strane notara

Kotora, kada je vrijednost posla do pet perpera
Glava CCLXXXVIII
L jeta Gospodnjeg 1321, mjeseca marta. Utvrđujemo i odre-

đujemo da notar našega grada može sačiniti javnu ispravu
na teret bilo kog zatvorenika o svakom zaduženju ili prodaji ili
bilo kom činu za koji bude pozvan i zamoljen s njegove strane,
i ovo podrazumijeva do 5 perpera.
160 Da niko ne može notaru osporiti neku ispravu

Glava CCLXXXIX
L jeta Gospodnjeg 1320, mjeseca juna. Utvrđujemo i određuje-

mo da ako bi neko tražio od notara da sačini neku ispravu o
nekoj nagodbi ili obavezi ili bilo kojoj drugoj stvari, notar neka
je sačini i niko od sudija ili bilo ko drugi ne može zabraniti no-
taru da tu ispravu sačini i izda, već da se smatra da je sačinjena
i punovažna. Ako neko ima potraživanje u toj ipravi neka traži
pravdu pred sudijama. Ako sudije neće da mu učine pravdu sami
su dužni da mu nadoknade od svoga sopstvenog sve štete koje
bi mu otuda proizišle.
160 O ispravama čiju vjerodostojnost nije potrebno provjeravati

Glava CCXC
O dređujemo i odlučujemo da bilo koja notarska isprava

poslije đakona Mihe Gige, koja se ne bi našla u katastiku
smatra se za lažnu i ništavnu, osim ako je ne bi priznala suprotna
grada Kotora 267
strana. I ako neka notarska isprava || bude podnijeta Sudu, ako 160 || 161
intencija ne slijedi sadržaj katastika, neka je prazna i nedostojna
saslušavanja. I ko bi gore rečene isprave tako sačinjene donio u
Sud da kazuje ili sadrži ono što se u katastiku ne bi nalazilo, ili
ne bi imalo sadržaj ili intenciju katastika ili bi bile poništene,
neka plati globe 25 perpera i da mu se nikad ne vjeruje. Ako
isprava ne bi govorila ili sadržala o onome koji ju je podnio
Sudu, već kazivala o ocu ili majci ili djedu ili babi ili njegovim
precima, dužan je da se sam zakune sa jedanaestoricom svojih
najboljih i najbližih da nije znao da je ona isprava lažna, da je
nije sačinio, niti što uvećao ili umanjio, neka samo izgubi par-
nicu, a ako se ne bi mogao ili htio zakleti neka plati naprijed
rečenu kaznu.
O onome ko sačini lažnu ispravu 161

Glava CCXCI
O dlučujemo da ko bi lažnu ispravu sačinio, a to bi se moglo

dokazati podobnim i vjerodostojnim i poštenim muževi-
ma, neka izgubi desnu ruku.
O notarskim ispravama sačinjenim da bi se 161

tražila pravda od drugog suda
Glava CCXCII
L jeta Gospodnjeg 1322, mjeseca aprila 12. Pošto su se mnogi

koji imaju notarske isprave o pristupanjima /Sudu/ radi tra-
ženja pravde od drugog, budućeg Suda, pojavljivali pred Sudom,
ne na početku nego na kraju sudovanja sudija koji su na redu, i
tako sporovi i pravda među strankama nisu mogle da se rješa-
vaju, stoga utvrđujemo da od sada ubuduće ko god bude imao
takve isprave o pristupanjima /Sudu/, ako se u toku šest mjeseci
od početka || sudovanja sudija koji su na redu, ne pojavi pred 161 || 162
njima radi traženja pravde, takva isprava ili isprave o pristupa-
njima /Sudu/ neka su ništavne, prazne i bez ikakve vrijednosti.
268 Statut i zakoni
162 O priznanici nađenoj poslije parnice
Glava CCXCIII
O dlučujemo i određujemo da ako bi neki povjerilac u parni-

ci bio radi svoga potraživanja uveden u imovinu dužnika,
ili ušao na osnovu neke nagodbe ili preuzeo njegovu imovinu,
i kasnije bi onaj dužnik našao priznanicu na ime onoga duga,
neka se ponovo vrati ona založena imovina ili na osnovu sagla-
snosti uzeta vlasniku, to jest dužniku, sa svim prihodima ispita-
nim od strane Suda. Ako bi onu imovinu taj povjerilac prodao
ili otuđio, ta prodaja ili otuđenje neka ne bude na štetu prava
dužnika kome je uzeta imovina. Ako je pak taj povjerilac na ime
duga uzeo novac, neka plati dužniku sav novac i kaznu od pet
na šest po običaju zemlje.
162 O izgubljenim javnim ispravama koje

treba tražiti u katastiku
Glava CCXCIV
U tvrđujemo da ako bi bilo ko izgubio javnu ispravu o mirazu

ili nekom nepokretnom posjedu ili priznanicu i htio da je
ponovo dobije, neka traži dozvolu od sudija sa Vijećem da mu
ustupe katastik. Sudije sa vijećnicima, uzevši prethodno zakle-
tvu od njega da je izgubio i da o njoj ništa ne zna, dužni su da
upute biskupu /zahtjev/, moleći da učini da se u crkvama oglasi,
162 || 163 pod kaznom ekskomunikacije, || da ako je neko nađe da je vrati,
a ako nešto zna o njoj neka otkrije. Pošto se obavi oglašavanje i ni
na koji način se ne bi mogla naći, tada neka sudije sa vijećnicima
kažu notaru da pogleda u katastik. On neka tu ispravu od riječi
do riječi prepiše, ništa ne dodajući niti oduzimajući.
163 Da klerik ne može biti notar

Glava CCXCV
Z bog toga što su nam se dešavale razne vrste smutnji zbog

notarske službe koja je bila u rukama klerika, i mnoga smo
grada Kotora 269
naša prava izgubili zbog njihove arogancije, utvrđujemo stoga
i određujemo da nijedan klerik ne može biti notar. Ustanovili
smo da se ova statutarna odluka nepovrjedivo poštuje pod pri-
jetnjom kazne od 500 perpera.
O onima koji su nekome dali punomoć za svoju ispravu 163

Glava CCXCVI
U tvrđujemo i određujemo da svako koji nekoga izvede pred

Sud sa tuđom ispravom, imajući za nju punomoć u formi
notarske isprave, ako bi se desilo da u parnici on treba da potvrdi
ispravu, dužan je da je potvrdi zakletvom prvi vlasnik, onaj o
kome isprava govori, i ako bi on bio mrtav, žena i ako žene ne bi
bilo, sin njegov i ako sina ne bi imao, brat njegov. Ako nikog od
naprijed rečenih ne bude, a u ispravi o punomoći kaže onaj koji
je dao punomoć da u svojoj duši može da se zakune, onaj koji
ima punomoć neka je potvrdi zakletvom. || 163 || 164
O notarskim ispravama drugoga grada 164

Glava CCXCVII
L jeta Gospodnjeg 1322, mjeseca oktobra, dana 6. Mi Komuna

Kotora imajući u vidu nemarnost notara nekih gradova, koji
se nalaze pod vlašću našeg Gospodina Kralja, koji u sačinjavanju
javnih isprava ni malo ne poštuju način i pravni red, zbog čega
bi mogle nastati velike štete i nezgode našem gradu, donosimo
odluku. Nijedna isprava javnog notara, kako god da je sačinjena,
oformljena ili uslovljena, osim ako je sačinjena o mirazu, ili će
se sačiniti o nekom našem građaninu od strane nekog javnog
notara, naime gradova koji se nalaze pod vlašću našeg Kralja,
počevši od grada Bara do grada Drača, ne vrijedi i nije nikako
valjana na Sudu našega grada.
270 Statut i zakoni
164 O kaparama koje se daju za trgovačku robu 137
Glava CCXCVIII
O dlučujemo i određujemo da ako bi neko sklopio nagodbu

u pogledu nekih roba, sklopivši nagodbu neka da jedan
folar na ime kapare. Pošto je data kapara, ako bi je neka od stra-
naka prekršila, neka plati strani koja je poštovala 10 perpera, ako
bi se ovo moglo svjedocima dokazati. Svjedočenje bez kapare ne
važi, niti je valjano.
164 O prvoj ispravi o nekome, da je pravovaljana i da se prvo isplaćuje

Glava CCXCIX
164 || 165 U tvrđujemo da ako bi neko imao notarsku ispravu izdatu

nekome o potraživanjima, kupovini ili || dugovima, prva
isprava neka uvijek ima pravnu snagu, naime one koje su starije. I
ona isprava ili isprave koje su ranije sačinjene, prvo se presuđuju
i smatraju za tvrdu ili tvrde. Dužnikova dobra treba doznačiti
onome ko bi pokazao isprave ranije sačinjene, osim ako bi neko
pozajmio nekome ko polazi na put, to jest dao na zajam novac ili
dao na vjeru svoju robu. Tada, naime, u tom prvom putovanju
prvo mora onoga da zadovolji, niti ko može uzimati u zalog, čak
ako bi se pojavile isprave ranije sačinjene. I ako bi ih više bilo,
povjeriocima prvog putovanja svi plaćaju srazmjerno i jedan ne
može imati više nego drugi.
165 O ispravama koje je izdao notar Bartolomej od Tri Bazilike

da su tvrde i vjerodostojne
Glava CCC
M i Komuna kotorska sakupljeni po običaju na zvuk zvo-

na, pokrenuti i vođeni nekim razumnim razlozima, raz-
borito utvrđujemo da sve notarske isprave miraza, duga, pri-
znanica i posjeda izdate od strane Bartolomeja od Tri Bazilike
iz Padove, bivšeg zakletog notara naše Komune, bilo s kojim
umjesto “mercatoribus” treba da stoji “mercationibus”, pa je tako i prevedeno.
grada Kotora 271
da su izrazima riječi, ako su bile ispitane i od strane ispitivača
naše Komune određenih za to i na samim ispravama potpisa-
nim ispitivačima rukom našeg zakletog notara Komune, neka
su tvrde i vjerodostojne. Protiv njih se ne može nešto govoriti
niti suprotstavljati bez obzira na suprotne statutarne odredbe
ili pravne običaje ili suprotstavljanja. || Iz rečenog razloga niko 165 || 166
ne može ili smije bilo na koji način rečene ispitivače trajno vri-
jeđati ili uznemiravati, niti su oni dužni da odgovaraju nekima
koji bi htjeli da ih vrijeđaju i niko ne treba da sluša bilo koga
protiv njih.
O onima koji su davali na kredit 166

Glava CCCI
O dlučujemo da ko bi god jednom ili dvojici ili nekolicini

dao kredit s ugovorenim rokom i po sadržaju isprave, onaj
koji se, pak, prvi od njih vrati o roku sa stvarima, dužan je da
povjeriocu preda novac i da nema priliku da kaže: “Novac sam
prepustio ortaku ili ortacima”, već je dužan da ga povjeriocu pot-
puno vrati.
O ortacima koji su uzeli kredit, kako su dužni da plaćaju 166

Glava CCCII
O dlučujemo da ako bi dvojica ili više ortaka uzeli od ne-

koga ili od nekih kredit, novac za kupovinu ili trgovač-
ko društvo, ako neki od ortaka prije dođe i nešto isplati po-
vjeriocu, ne može sam reći da je za svoj dio platio, već samo za
cijelo društvo.
O potvrdama da ne važe 166

Glava CCCIII
L jeta Gospodnjeg 1339, dana 8 marta. Mi kotorska Komuna,

sakupljeni kao što je običaj na zvuk zvona, utvrđujemo i
određujemo da sve potvrde sačinjene nekad u Sklavoniji /Srbiji/
272 Statut i zakoni
166 || 167 ili bilo u kome kraju izvan našeg grada, potvrđene || i izdate od
strane notara našeg grada u prošlosti, neka ostanu u svojoj snazi,
a one potvrde koje bi se sačinile u budućnosti, neće važiti niti
valjati i naš notar ih neće potpisivati. 138
167 O povjeriocu čiji je dužnik prodao nešto od svojih

stvari datih njemu u zalog
Glava CCCIV
U tvrđujemo da ako bi nečiji dužnik, čija su dobra založe-

na povjeriocu, prodao nešto od svojih dobara i toliko
mu ostalo da ima odakle namiriti toga povjerioca, povjerilac
će prvo zahtijevati od svoga dužnika i dobra koja su mu pre-
ostala. Ako bi mu što nedostajalo može zahtijevati i od kup-
ca u zakonskom roku, naime prema odredbi Statuta, a ne u
drugo vrijeme.
167 O kreditima koje su uzeli sinovi, da otac ili majka ne mogu

protivurječiti da se naplate od robe nađene u kući
Glava CCCV
O dlučujemo i utvrđujemo da ako bi neki ili neka, koji nisu

trgovci, imali sinove trgovce i ti sinovi na svoje ime uzeli
kredit, ako bi povjerilac139 potraživao svoj dug od sinova trgova-
ca, neka se onaj dug isplati povjeriocu od njihove robe, koja bi
se našla u kući oca ili majke ili gdje bilo drugdje. Otac ili majka
ne mogu dati otpor. Imovinu, pak, oca, dok je otac živ, niko
ne može uzeti u zalog za neki dug njegovog sina. Slično dok
je živa majka i posjeduje očevu postelju, niko ne može založi-
ti njenu imovinu ili njenog muža za neki dug njihovog sina ili
167 || (160) 168 njihovih sinova. ||
138 Radi se o vlastoručnim potvrdama ili hirografima.

139 U tekstu latinskog originala Statuta pogrešno stoji: dužnik.
grada Kotora 273
O trgovcima koji se nalaze izvan Grada i sklapaju kakav ugovor (160140) 168
Glava CCCVI
L jeta Gospodnjeg 1363, dana 16. mjeseca aprila. Mi kotor-

ska Komuna, sakupljeni na zvuk zvona kao što je običaj,
utvrđujemo i određujemo da se neprikosnoveno poštuje da se
nijedan notar, kako građanin tako ni stranac, ne usudi niti drzne
da u našem gradu ili Distriktu sačini kakvu javnu ispravu, osim
samoga našeg zakletog notara. I ako bi koji od rečenih notara
suprotno postupio, neka plati našoj Komuni 500 perpera. Ako
ne bi imao odakle da plati poslaće se u zatvor dok ne isplati. I
pored toga rečene isprave ne valjaju, niti važe, nemaju vrijed-
nost niti ih treba saslušati. I ako bi neki sačinio neku ispravu i
neki naš građanin iz toga razloga imao ili pretrpio kakvu štetu,
da taj notar bude dužan i prisiljen da mu nadoknadi svu štetu,
troškove i gubitak koji nastanu iz toga razloga. I koji bi god od
naših građana htio da ima ispravu na 500 perpera protiv rečenih
notara koji su postupili suprotno, zakleti notar našega grada je
dužan da je njemu ili njima sačini, ali ako bi neki htio da se sačini
javna isprava, naš notar je dužan da je sačini po običajima Grada.
O carinicima soli i carinicima Komore, koliko treba (160141) 168

da utroše na izgradnju zidina
Glava CCCVII
G odina 1338. Mi Komuna Kotora, sakupljeni po običaju na

zvuk zvona, || radi dobrobiti našega grada utvrđujemo i
određujemo da su od današnjeg dana ubuduće carinici soli, koji
168 (160) || 169
u to vrijeme budu na dužnosti, dužni po zakletvi da utroše na

zidanje zidina grada Kotora 300 perpera godišnje, i carinici Ko-
more Komune dužni su po zakletvi da utroše 200 perpera go-
140 U tekstu latinskog originala je, nakon arapskim brojem označene strane 167,
greškom ubilježen broj 160, umjesto broja 168, kako je ispravno. U indeksu
latinskog originala sve to uredno postoji.
141 U tekstu latinskog originala je, nakon arapskim brojem označene strane 167,
greškom ubilježen broj 160, umjesto broja 168, kako je ispravno. U indeksu
latinskog originala sve to uredno postoji.
274 Statut i zakoni
dišnje za rečenu gradnju. Ovi carinici su dužni da rečeni novac
doznače sudijama, koji u to vrijeme budu. Sudije su dužne da sa
rečenim novcem ili perperima obave i brinu o naprijed rečenoj
gradnji. Carinici soli i Komore Komune, ako ne bi dali te perpe-
re godišnje, dužni su da od svoga sopstvenog plate i nadoknade.
169 O trgu soli, da niko ne može prodavati so skuplje nego

uobičajeno bez saglasnosti Komune
Glava CCCVIII
M i Komuna Kotora nastojeći da se dobrobit našega grada

ne umanjuje time što su mnogi koji su kupili so pokuša-
vali da čine što je suprotno Gradu, želeći da rečenu so daju na
prodaju skuplje nego što je vrijedjela. Stoga utvrđujemo da ko bi
god imao trg soli, povezan sa udjelom Vladara u Kotoru i Risnu,
ne može ni na koji način tu prodaju uvećavati ili umanjivati bez
saglasnosti Komune. Ako bi se drznuo, prijeti mu kazna koja se
169 || 170 sadrži u niže napisanoj glavi. ||
170 O trgu soli, da niko ne prodaje so osim u gradu Kotoru i Risnu

Glava CCCIX
U tvrđujemo da nijedan naš građanin, koji bi zakupio trg

soli od Vladara, ne može prodavati so u nekom dijelu ko-
torskog Distrikta osim u gradu Kotoru i u Risnu. Izuzetno ako
Vladar ustanovi trg soli u našem Zalivu, naime od ulaza u Zaliv
do Kotora, može u tom mjestu prodavati. Tada i Komuna može
na tom trgu prodavati trećinu soli kao u Risnu. Ako bi se zaku-
pac trga nasilno suprotstavio, ili bi Vladar donio neku odluku da
rečena Komuna ne prodaje kao što je rečeno, neka plati kaznu
500 perpera koji pripadaju Komuni.
170 O siru i stoci, da se ne nose u druge gradove

Glava CCCX
L jeta Gospodnjeg 1346, dana 2. jula. Mi Komuna Kotora, na

zvuk zvona kao što je običaj, radi dobra i koristi našeg grada
grada Kotora 275
utvrđujemo i određujemo, koji bi god naš građanin išao van gra-
da Kotora i kupio sir i stoku i njih odnio u druge predjele, naime
gradove na obali i druga mjesta, osim u grad Kotor, i to se bude
moglo zakonito dokazati, neka plati kaznu našoj Komuni 100
perpera. Ako se ne bi moglo dokazati, dužan je da se opravda kao
šesti sa petoricom najboljih i najbližih svojih rođaka. || 170 || 171
O trgu soli u Budvi 171

Glava CCCXI
A ko bi neko na bilo koji način zakupio trg soli u Budvi, od-

lučujemo i utvrđujemo da kotorska Komuna ima treći dio
toga trga za 100 perpera. Ako bi ga zakupio po manjoj cijeni
od 300 perpera, Komuna neka ima trećinu, prema tome koliko
je koštao, i ako bi neko postupio suprotno neka plati kaznu od
1000 perpera od kojih je polovina Vladara a druga Komune.
O soli koju smo dužni podijeliti među sobom 171

Glava CCCXII
D a se stari pravni običaj našeg grada ne bi umanjivao, utvr-

đujemo da smo svake godine dužni da podijelimo među
građane našega grada 600 modija soli, prema starom pravnom
običaju po glavi stanovnika.142 I ako onaj koji zakupi trg soli
bude htio da stavi zabranu ili neko drugi, neka plati globe 500
perpera. Sudije koje budu u to vrijeme neka sačine ispravu Ko-
mune protiv njega koji je stavio zabranu.
O mlinovima koje treba sagraditi u Župi Grbaljskoj i na koji način 171

Glava CCCXIII
G odine 1404, indikcije dvanaeste, dana 11. mjeseca februara.

Mi, Rektor, sudije, Vijeće i Uprava grada Kotora, na osno-
vu ovlašćenja datog nam od strane Velikog i Opšteg vijeća grada
Kotora, posljednjeg dana mjeseca januara, godine || i indikcije 171 || 172
142 Umjesto “pro capitali” - na ime glavnice, treba da stoji “pro capite”
- po glavi stanovnika.
276 Statut i zakoni
gore rečenih, kao što se vidi u knjizi odluka naprijed rečenog gra-
da. Želeći se usmjeriti koristi i dobrobiti rečene Komune i njene
prihode uvišestručiti i uvećati, donijeli smo odluku i odredili da
u našoj Župi Grbaljskoj budu i mogu biti četiri mlina preko ona
dva koja su sada u rečenoj Župi, pod uslovom da oni koji hoće
takve mlinove da sagrade, uspostave i urede, dužni su da to urade
u svemu na svoj trošak i svojim radom. Pošto su namirili troško-
ve i one koji će biti, neka uživaju te mlinove i njihove prihode
dvije godine. Godina počinje onoga dana kada je počeo rečeni
mlin ili mlinovi da melju. Mlinovi treba da budu i da se završe do
kraja sljedećeg mjeseca juna, od strane svakog od onih koji su se
pojavili i obećali da hoće da naprave. I kad isteknu rečene dvije
godine vratiće se slobodni Komuni Kotora sa svim žrvnjevima
i svim ostalim što je potrebno, dovoljnim i u dobrom stanju,
tako i na takav način da mogu dobro i zadovoljavajuće mljeti. Ti
mlinovi se ne mogu prodati niti na bilo koji način otuđiti, već
uvijek će pripadati naprijed rečenoj Komuni, koja će ih davati
na dražbi onima koji više ponude i budu dali, za jednu ili dvije
godine ili tri kako se bude našlo da je korisno rečenoj Komuni
i, kao što se druge carine rečene Komune daju na dražbi, ne
mogu se dati na više od tri godine. Niko ne može zagovarati ili
davati predlog da se prodaju ili otuđe u svojinu, osim na gore
rečeni način. Kazna od 100 dukata koje treba platiti Komuni
172 || 173 Kotora prijeti onome koji bi protivrječio ili radio protiv || ove
statutarne odluke i naprijed rečene odluke. I pored toga predlog
i zagovaranje ne vrijede niti imaju snagu.
173 Da su svi zakupi i darivanja itd. tvrdi i valjani

Glava CCCXIV
G odine 1410, indikcije treće, posljednjeg dana maja. Utvrđu-

jemo i određujemo mi, Komuna kotorska, sakupljeni po
običaju na zvuk zvona u velikoj sali palače naše Komune, da sva
davanja u zakup, darivanja, prodaje, zamjene, uzajamne razmje-
grada Kotora 277
ne i druge isprave i listovi sačinjeni, kako crkveni tako svjetovni,
do današnjeg dana u našem gradu Kotoru, i koji će se sačiniti u
budućnosti prema redu i statutarnim odlukama našega grada
od strane crkvenih ljudi ili svjetovnjaka, budu tvrdi, valjani i
ostanu u svojoj valjanosti. Ni biskup, ni ko drugi, ne može niti
smije protivrječiti ili se suprotstavljati.
O onima koji su držali trgove da plaćaju carinu 173

Glava CCCXV
O dlučujemo da koji god naš građanin koji bi zakupio neki

trg soli ili kakve druge stvari od Vladara, ili od nekog dru-
gog, od svih trgovanja koja obavi na tom trgu, plati carinu od
dva odsto. Za srebro pak, koje bi kupio u kovnici u grošima i za
so na trgovima, nije dužan da daje carinu od takve kupovine. || 173 || 174
O onima koji su držali trgove u ime Vladara da ne mogu 174

druge pozivati u svoje društvo
Glava CCCXVI
L jeta Gospodnjeg 1315, mjeseca aprila, dana 6. Mi, kotorska

Komuna, radi dobrobiti i slobode našega grada utvrđujemo,
da ako bi neki naš građanin zakupio neki trg od Vladara, ili bi
svojom sopstvenom voljom primio trg koji mu je povjeren, pa
bi poslije Vladar pozvao nekog drugog sugrađanina da mu bude
ortak, svu štetu koju bi taj pozvani imao, platiće onaj zakupac
ili onaj kome je povjeren bio trg, onome koji je pozvan i na ime
kazne 1000 perpera koje će pripasti Komuni.
O robama koje nose trgovci po Vladarevim trgovima, 174

kako treba plaćati carinu
Glava CCCXVII
L jeta Gospodnjeg 1321, mjeseca septembra. Mi, Komuna ko-

torska, sakupljeni na uobičajen način na zvuk zvona, imaju-
ći u vidu i motreći dobrobit našega grada, korist i napredak kao
278 Statut i zakoni
i naših trgovaca, voljom nas svih odlučujemo i utvrđujemo, da
koji god naš trgovac koji bi išao po trgovima našeg Vladara sa
svojim robama, na prvom trgu gdje bi stigao, ako bi htio ostati,
carinik toga trga neka mu popiše svu robu koju je tamo donio
taj trgovac. Za svu robu koju je taj trgovac prodao dužan je da
plati carinu cariniku. I ako nešto od tih roba preostane tome
174 || 175 trgovcu i || hoće da ide na neki drugi trg našeg Vladara, može
onaj ostatak uzeti i ponijeti, ne plaćajući nikakvu carinu prvom
trgu. I tako neka bude u svim trgovima našega Vladara gdje god
bi došao neki od naših trgovaca, osim ako bi onaj trgovac htio
da ode sa onim robama i da iz trga u koji je došao ide u druge
krajeve, koji nisu našeg Vladara. Tada je dužan da na sve te robe
plati carinu tome trgu odakle odlazi. I ako neki carinik ili neki
Sloven ili drugi bude htio da rečenom trgovcu učini nasilje zbog
rečenih roba i uzme carinu drukčije nego što je gore rečeno,
carinik onoga trga neka plati štetu i 1000 perpera kazne našoj
Komuni.
175 O carini koju treba plaćati za izvjesne robe

Glava CCCXVIII
I ako bi neki naš građanin sklopio trgovačko društvo sa nekim

strancem o nekim robama i taj naš građanin bi kod sebe imao
i čuvao rečene robe, neka plati za te robe carinu u cjelini. A ako
bi ih taj stranac imao kod sebe, neka naš građanin plati carinu
na ono što bi pripadalo njegovom dijelu, po stopi od dvije od-
sto perpere. Odlučujemo takođe da majstori zlatari od izrađe-
vine koju bi prodali i od drugih roba koje proizvedu, plate dvije
odsto perpere.
175 Da niko nije slobodan od dažbina i carine Komune

Glava CCCXIX
175 || 176 P ošto su mnogi od naših građana donosili pismene potvrde

od Vladara da su milošću Vladara || oslobođeni od dažbina
Komuni i Komuna je, iz zavisti, mnogim građanima činila milost
grada Kotora 279
da ne plaćaju dažbine, već da budu oslobođeni. Stoga utvrđuje-
mo da se čvrsto poštuje da nijedan Kotoranin nije u našem gradu
slobodan od dažbina i carine, niti od kakvog tereta /angarije/
Komune, već da svi služe jednako prema svojoj mogućnosti. I
ako bi neko imao ispravu ili pismeno o oslobođenju neka je pre-
da Komuni. Ako je ne bi predao i carinu, dažbine i terete ne bi
plaćao, neka plati za kaznu 1000 perpera našoj Komuni.
O prihodima Komune od klanice 176

Glava CCCXX
U tvrđujemo i određujemo mi, Komuna kotorska, sakupljeni

na zvuk zvona. Želeći po običaju da se pobrinemo da se po
ustaljenom načinu i redu plaća naša klanična carina, i svakome
ko je vodi, pa da sama carina vrši svoju dužnost prema pravnom
običaju poštovanom od starine. Svaki ko zakolje neke životinje
dužan je da plati zakupniku rečene carine i cariniku prema dolje
ispisanim odredbama, naime za svakog škopca, ovcu, ovna ili
neuškopljenog ovna, jarca, kozu, 1 groš našeg kotorskog novca,
od svakog pak vola, krave, bivola, ili svinjčeta groša 4, i od sva-
kog jareta, jagnjeta i teleta, od dana Sv. Petra nadalje, plaća se
prema pravnom običaju poštovanom u našem gradu, naime od
jagnjeta, i jareta do Božića pola groša i od teleta 2 groša, a poslije
Božića od svakog jagnjeta i || jareta 1 groš i od teleta 4 groša po 176 || 177
običaju do Korizme. I ako bi neki naš građanin htio zaklati ili
je zaklao neku od gore rečenih životinja u svojoj kući za svoju
upotrebu a ne radi prodavanja, neće platiti ništa na ime carine.
Isto tako od svinja koje se dovode bilo iz kog kraja ili mjesta, žive
ili mrtve, ili koje se tjeraju kroz Kneževo područje ili Distrikt
Kotora, ili od usoljenog mesa, ili slanine, takođe ništa ne pla-
ćaju. I prodavac naprijed rečenih svinja, mesa i slanine i kupac,
slobodni su od plaćanja rečene carine, mogu ih dotjerivati pre-
ko našeg Distrikta i Kneževog područja bez ikakvog plaćanja.
Ako bi se pak svinje klale na klanici radi prodavanja, platiće se
za svaku 4 groša, kao što je gore rečeno. Isto tako, ako bi neki
280 Statut i zakoni
trgovac prodao neke životinje žive, osim svinja, radi donošenja u
naš Distrikt ili Kneževo područje, platiće na ime carine, iako te
životinje nisu zaklane u našoj klanici radi prodavanja. Osim ako
bi se neko usudio tjerati žive životinje izvan Grada ili Distrikta
Kotora krijumčareći, platiće uobičajenu kaznu, naime 5 perpera
i još carinu, sve prihodi Komuni od kotorske carine i kazna,
osim ako bi od strane zakupca carine ili drugoga bio optužen,
tada treći dio pripada tužitelju, a dvije trećine Komuni. I ako bi
Komuna Kotora nekom učinila milost da dovede rečene žive
životinje i odvede iz grada Kotora ili Distrikta, cariniku to jest
177 || 178 zakupniku rečene carine nije dužan ništa da plati. || Isto tako
ako bi neko zaklao životinje iz svoga tora ili kuće i prodao meso,
neka plati polovinu carine.
178 O vagi Komune

Glava CCCXXI
U tvrđujemo da svako ko bi mjerio vagom Komune ima da

plati 3 folara za svaku stotinu težine onoga što je prodao
/centenar/. Ako ne bi prodao platiće polovinu, naime za 2 cen-
tenara 3 folara.
178 O mjerama za namirnice

Glava CCCXXII
O dlučujemo da su svi koji prodaju žito ili so dužni da mjere

mjerama Komune i plaćaju za svaki centenar modija pola
groša. I onaj koji drži mjere neka uzima zalog kako za plaćanje,
tako i za mjere kad ih daje.
178 O onima koji prodaju meso u kući

Glava CCCXXIII
U tvrđujemo da svaki koji bi zaklao životinju u kući da bi

prodavao meso, ima da plati globu 5 perpera i ko bi meso
neuškopljenog živinčeta prodavao kao uškopljeno, platiće isto
toliko.
grada Kotora 281
O tome da se zabranjeno meso i ono crknute 178
životinje ne smiju prodavati
Glava CCCXXIV
O dlučujemo da se niko ne usudi donositi izvana mrtvo meso

radi prodaje, niti da pokuša na klanici prodati sljedećeg
dana meso preostalo od večeri. Koji bi potiv ovoga postupili
platiće kaznu 1 perperu, od kojih je polovina || Kneževa, a dru- 178 || 179
ga Komune i tužioca. Ko je uzeo naprijed rečeno meso, neka
mu pripada.
O ribarima 179
Glava CCCXXV
O dlučujemo da su ribari dužni dijeliti ribu ulovljenu u mre-

žama po tegačama /“de sagenis”/ po starom pravnom obi-
čaju, naime, patrun prvo dijeli sa mornarima popola. Patrun
neka proda svoj dio ili da nekom čovjeku da proda kako bude
želio. Mornari dijele svoju polovinu među sobom i tako prodaju.
Pošto je obavljena prodaja, plaćaju Komuni deseti dio novca i
svaka strana 4 folara za tezgu. I ribe /ulovljene/ u mreži pod svi-
jećom neka se dijele napola i prodaju i plate deseti dio Komuni i
svaki za tezgu da plati 4 folara. I prodavac riba da ne stavi folare
u kesu niti napušta tezgu, dok nije platio Komuni. Ko učini
suprotno od gore rečenog neka plati 1 perperu i izgubi ribu ili
novac od ribe.
O tome kako ulje treba izvoziti iz Grada i Distrikta 179

Glava CCCXXVI
U lje se pak može kupovati od stranaca i izvoziti iz Grada, ali

ako bi se ulje u Gradu prodavalo konatica manje kvarta za
više od 2 groša, tada niko, bilo građanin bilo stranac, ne može
izvoziti ulje iz Grada preko jednog vedra. I ko prestupi platiće
globu 25 perpera i izgubiće ulje, što sve pripada Komuni. || 179 || 180
282 Statut i zakoni
180 O tome da se mrs ne izvozi iz Grada
Glava CCCXXVII
U tvrđujemo da niko ne može morem izvoziti iz Grada mrs,

kao što je sir, slanina i loj. Ko bi to učinio neka plati 5 per-
pera i izgubi stvari koje će pripasti Komuni.
180 O tegovima
Glava CCCXXVIII
U tvrđujemo da svaki trgovac načini pravedan teg, tako da

teg voska i sira i mesa bude 25 odsto iznad tega srebra. I ko
bi načinio manji neka plati na ime globe 5 perpera i nadoknadi
štetu za ono što je prodao.
180 O mjerama za vino, ulje i druge stvari

Glava CCCXXIX
O dlučujemo da sve mjere vina i ulja ili drugih stvari budu

jednake sa onima koje su usječene u kamen Komune. Ko
bi drukčije imao neka plati 5 perpera i nadoknadi štetu za ono
što je prodao.
180 O mjerama za namirnice

Glava CCCXXX
A ko bi neko prodavao namirnice sa lažnom mjerom, koja

ne bi bila jednaka mjeri koja je usječena u kamen Komu-
ne, neka plati 5 perpera i nadoknadi štetu za ono što je prodao.
1319, pretposljednjeg dana mjeseca aprila: Mi Komuna Kotora,
180 || 181 sakupljeni po običaju na zvuk zvona u velikoj sali palate, || smo
zapazili da gostioničari, mesari, maloprodavci i drugi prodavci,
iako imaju mjere ipak pravedno ne mjere težinu, niti odmjerava-
ju i ostaju nekažnjeni, što je protiv onoga što traži pravda. Stoga
želeći da se njihovim podvalama stane na put, da ubuduće kupci
ne bi trpjeli potkradanje i štetu i takvi naprijed rečeni ostajali
nekažnjeni, utvrdili smo da se vječno poštuje da ko god ne bi
grada Kotora 283
propisanim mjerama i pravednim tegovima mjerio kupcima, od
današnjeg dana ubuduće, i budu nađeni i uhvaćeni od strane
naših tržnih nadzornika /justicijara/ u krčmama ili pored krčmi,
ili na klanici i pored klanice, ili u dućanu ili kod dućana, gdje
bi se mjerilo ili prodavalo, za svaki put neka plati krčmar, mesar
i dućandžija jednu perperu i popravi i nadoknadi štetu onome
koji je pretrpio. Od te kazne dvije trećine pripadaju Komuni, a
treća se prepušta tržnim nadzornicima.
O neispravnosti mjera 181

Glava CCCXXXI
A ko neko bude nađen u neispravnosti mjera i to se ne bi

moglo dokazati putem onih kojima je prodao, dužni su
da se za njega zakunu tri čovjeka od njegovih najboljih i najbli-
žih. I za onoliko koliko se zakunu da je sa njima prodao, platiće
Komuni ono što je bilo manje, naime manjak koji su imali ljudi
koji su od njih kupovali. I ako rečeni bližnji ne bude htio da se
za njega zakunu, neka plati vlasnik mjera 50 perpera i da mu se
|| nikako ne dozvoli zakletva, kao krivotvoritelju zatečenom u 181 || 182
krivotvorenju. Ako bi pak, nađene mjere bile veće, neka budu
u procjeni sudija i vijećnika, već prema tome kakvo je poštenje
toga prodavca.
O tome da se ne kupuje biskupov dio ribolova 182

Glava CCCXXXII
U tvrđujemo takođe da se nijedan naš građanin ne usudi ili

pokuša zakupiti ili za sebe sabirati dio ribolova biskupije ili
kneževstva. Ko prestupi neka plati 25 perpera Komuni za kaznu.
O načinu kako treba kupovati žito i druge namirnice 182

Glava CCCXXXIII
A ko bi neki Kotoranin ili stranac, želeći da ide po žito i druge

namirnice i uveze u naš grad, zatražio milost da prodaje
284 Statut i zakoni
unutar i van Grada, sudije sa Vijećem su dužne da mu takvu
milost dodijele. Kad on dođe u luku sa namirnicama neka polo-
vinu namirnica istovari u dva dućana i polovinu proda u Gradu,
a drugu polovinu izvan Grada. I ako bi o ovome milost tražio i
htio ispravu radi predostrožnosti, notar je dužan da mu je sačini
u ime Komune da neće imati smetnje. Ako milost ne bi zatražio
ili ne bi htio dijeliti kao što je rečeno, ništa ne može prodavati
izvan Grada.
182 O tome da se ne kupuju žito i druge namirnice

Glava CCCXXXIV
182 || 183
U tvrđujemo da se tvrdo poštuje da ko god kupi žito u Gra-
du, ili neke druge namirnice radi prodavanja za dobit bez
dozvole Komune, i to || se bude moglo dokazati, neka izgubi žito
ili druge namirnice i plati 12 perpera, od kojih polovina neka
pripadne Komuni, a druga tužitelju sa Sudom.
183 O Kotoraninu koji prodaje žito u svojoj kući

Glava CCCXXXV
O dlučujemo da se nijedan Kotoranin ne usudi prodavati u

svojoj kući pšenicu ili druge žitarice, nego neka prodaje u
dućanu ili na pijaci. I ako prestupi i bude se moglo svjedocima
dokazati, neka izgubi žitarice i plati 5 perpera, od kojih polovi-
na pripada Komuni a druga tužitelju. Samo se ovas, to jest zob,
može slobodno prodavati gdje god bi htio.
183 O nekome koji bi izvozio žito ili druge namirnice

Glava CCCXXXVI
K o god bi izvezao žito ili druge namirnice iz Grada bez do-

zvole sudija i vijećnika neka izgubi pšenicu ili drugo žito.
Od toga tri dijela pripadaju Komuni a četvrti tužitelju.
grada Kotora 285
O tome da se vino ne dovozi izvana 183
Glava CCCXXXVII
O dlučujemo da nijedan Kotoranin ne pokuša da u Grad

uveze vino koje ne bi bilo iz našeg Distrikta. Ako bi neki
Kotoranin ovo učinio neka se kazni sa 50 perpera, od kojih po-
lovina pripada Komuni, druga pak tužitelju sa Sudom, a vino
će se proliti. Ako bi pak stranac uvezao vino, samo neka se vino
prolije. Samo Mala braća i propovjednici mogu uvesti i primiti
|| vino kao milostinju. I ako neki brod Kotorana ili stranaca 183 || 184
prispije u luku Kotora sa tovarom vina, sudije koje tada budu
tražiće zakletvu od vlasnika toga vina ili zapovjednika broda
i četiri mornara, ako vlasnik ne bi bio prisutan, da u Kotoru
i njegovom Distriktu neće prodati, niti darovati, niti iskrcati,
niti dati da se proda ili iskrca nešto od toga vina, bez dozvole
kotorskog Vijeća. I dokle god bi taj brod143 stajao u luci Grada,
sudije neka postave dvojicu čuvara da čuvaju ono vino, na trošak
vlasnika ili onih koji su u brodu, ako vlasnik nije prisutan.
O vinu dovezenom izvana radi prodaje u našem Distriktu 184

Glava CCCXXXVIII
O dlućujemo da ako bi koji Kotoranin ili stranac dovezao

vino izvana i pristao uz obalu da bi ga prodavao od luke
Budve do Molunta, neka izgubi vino i plati globe 100 perpera,
od kojih polovina pripada Komuni, druga tužitelju sa Sudom. I
Knez sa sudijama dužan je da naplati dio Komune, ako ne, neka
plate od svoga sopstvenog.
O onima koji su dovozili vino iz drugih krajeva u Brskovo 184

Glava CCCXXXIX
A ko bi neki od naših građana donio vino iz drugih krajeva u

Brskovo ili dao da se donese, dužan je da plati 100 perpera
je da umjesto “signum” treba da stoji “lignum”, pa je tako i prevedeno.
286 Statut i zakoni
globe za svako putovanje. Od tih perpera dvije trećine pripadaju
184 || 185 našoj || Komuni i treći dio tužitelju. Ovo ako bi se moglo doka-
zati, ako se, pak, ne bi moglo dokazati, optuženi neka se opravda
sa dvojicom najbližih i najboljih svojih. I ako sudije sa Knezom
ne naplate kaznu, dužni su da plate od svoga sopstvenog.
185 O vinu pomiješanom sa medom

Glava CCCXL
N iko ne može miješati vino sa medom za prodaju. Ko bi to

pravio neka plati 2 perpere globe i svo ono vino pomiješa-
no sa medom će se proliti. Od toga polovina pripada Komuni,
a druga tužitelju.
185 O mlinarima
Glava CCCXLI
O dlučujemo da svaki mlinar melje žito po redu kako bude

donošeno i ko je prije donio prije melje i dobija za star 11
folara. Ako prestupi neka plati za kaznu 1 perperu, od čega po-
lovina Komuni, a druga onome kome nije htio mljeti po redu.
Ali, ipak, ako je mljeo za vlasnika mlina, neće platiti kaznu. I ako
bi neko poslao namirnice u mlin i nađe manje, mlinar je dužan
da nadoknadi, ali tako da se vlasnik žita zakune da onaj koji je
donio ili dovezao žito nije počinio tu prevaru.
185 O pekarkama
Glava CCCXLII
O dlučujemo da svaka pekarka kaže ili odredi izradu hljeba

po redu kako joj bude traženo i neka dobija za svaki star 6
folara. Ako ovo prestupi neka plati 1 perperu od čega je polovina
185 || 186 Komune a druga onoga prema kome se || prestupilo144. I ako ne-
kome pokvari hljeb dužna je da nadoknadi i pruži zadovoljenje.
144 U tekstu latinskog originala, svakako greškom, stoji nemoguća solucija da nakna-
du dobija “qui contrafecerit” tj. onaj koji je prestupio.
grada Kotora 287
O majstorima bačvarima 186
Glava CCCXLIII
Z bog toga što su majstori bačvari na prevaru i zlonamjerno

izrađivali burad i sudove za vino, popravljali ili preprav-
ljali, pa je otuda vlasniku sudova mnogo puta nastajala šteta u
vinu, naređujemo utvrđujući da su rečeni majstori dužni i mo-
raju tako dobro, vjerno i solidno izrađivati, praviti i udesiti sve
posude ove vrste, da vino drže i da ne izlazi do svečanosti Sv.
Martina. Inače ako zbog greške u proizvodu vino iz bačve ili
posude bude isticalo ili curilo, majstor rečenih posuda dužan
je svu štetu vlasniku vina nadoknaditi od svojega sopstveno-
ga, i koliko je primio da izradi štetnu posudu, koju je loše izra-
dio, od vlasnika posude toliko neka se prisili da odmah plati
kazne Komuni
O tome da se vino ne dovozi izvana 186

Glava CCCXLIV
I ako je u starini zabranjeno bilo pod prijetnjom određene

kazne da se niko ne usudi strano vino donositi u naš grad,
ipak su se neki usuđivali da drsko i kriomice uvoze to vino,
suprotno toj zabrani i na ne malu štetu naših građana. Zbog
toga, radi dobrog stanja naprijed rečenog grada i koristi svih
naših građana, za vječna vremena zabranjujemo da se nijedan
naš građanin ili stranac ni na koji način ne osmjeli ili pokuša
ubuduće donositi strano vino, ili dati da se doveze u naš grad,
|| ili u luku kotorsku ili u zaliv od luke sv. Marije od Rosa, pod 186 || 187
prijetnjom kazne od 50 perpera mletačkih groša. Tu je kaznu
istovremeno prisiljen da plati patrun broda koji se usudio da
ovakvo vino doveze i samo vino neka se, ipak, prolije. Polovina
te kazne ide Komuni ostala polovina prepušta se tržnim nad-
zornicima Komune. Izuzima se, pak, da svaki brod može to-
liko vina dovesti koliko odgovara da bude dovoljno onima u
spomenutom brodu.
288 Statut i zakoni
187 O drvima, daskama, gredama, /vrbovom/ pruću, dašćicama
/šindrama/ i drugim stvarima te vrste145
Glava CCCXLV
U pogledu drva utvrdili smo takav red da koji god Sloven ili
drugi, doveze u naš grad drva, kolce za vinograd, motke,
daske, gredice, vile, letve, šindre i druge stvari te vrste, slobodno
neka prodaje na trgu i nijedan drugi naš građanin da se ne usudi
da ih pazi i primi na čuvanje u kući. Ako primi platiće jednu
perperu globe i izgubiti stvari i biti dužan da nadoknadi Slove-
nu. Od čega polovina će pripasti Komuni, polovina onome ko
bude tužio. Ako bi neko prodao snop vrbovog pruća, manje od
100 komada, neka izgubi pruće i plati 6 dinara i niko da ne nosi
daščice na prodaju ako nisu duže od lakta i široke pola šake. Ako
budu manje spaliće se.
187 Da niko ne može drva izvoziti iz našega grada ili njegovog Distrikta146
Glava CCCXLVI
187 || 188 O dlučujemo da ni sudije, ni vijećnici ne mogu nekome dati

dozvolu da izveze drvo iz || Grada ili Distrikta Kotora da
bi odnio u druge oblasti. Niti se ko smije svojom drskošću usudi-
ti da izveze. Ako bi neko to prekršio platiće kaznu 10 perpera, od
kojih tri dijela pripadaju tužitelju, ostatak Komuni. Ali, ako bi se
nekoj barki slomio jarbol ili bi imala kakav drugi kvar, ukoliko
zatraži, treba da mu pomognemo iz nužnosti.
188 O krčmarima
Glava CCCXLVII
P ošto smo mnogo puta pretrpjeli štetu uslijed lošeg vladanja

krčmara, odlučujemo da krčmar dobija od svakih 100 vedara
145 Tekst latinskog originala glave CCCXLV istovjetan je sa tekstom glave CCXV
(strane originala 187 i 128), sa tom razlikom što u glavi CCXV postoji dva puta
ponovljeni termin “sdangas, schlangas”.
146 Tekst latinskog originala glave CCCXLVI istovjetan je sa tekstom glave CCXVI
grada Kotora 289
vina koje proda, jednu perperu i da jede i da pije, i ne više. Ako
bi bio nađen u kakvoj prevari neka se burad mjeri kraj mora i
koliki bude nedostatak toliko da nadoknadi i da plati 5 perpera
kazne i da se stavi na stub i nikad kasnije da ne prodaje vino
pod prijetnjom kazne od 10 perpera koji pripadaju Komuni.
Krčmar ne može dati nekom na veresiju vino, niti veresiju poka-
zati vlasniku. I ako bi neko uzeo od krčmara vino i ne bi platio
ili pobjegao sa vrčem, neka plati globe 3 perpere i krčmar neka
ima veresiju dok je u krčmi i četiri dana poslije. I ako bi neko
za vino dao nešto u zalog može to otkupiti u roku od 8 dana, a
ako ne otkupi ne može poslije govoriti niti tražiti od krčmara
i vlasnika. || 188 || 189
O voću za prodaju 189

Glava CCCXLVIII
P ošto se voće i povrće ili zelenje na loš način prodavalo,

utvrđujemo da se nijedan naš građanin ili stranac ne usudi
prodavati zelenje, voće ili povrće osim na prostoru od skladišta
/“fontico”/ pijace do crkve sv. Jakova. Ako bi ko drugačije pro-
davao neka izgubi voće i zelenje i ko nađe one koji bi drugačije
prodavali može da mu ih oduzme.
O ispravama i poveljama donesenim od Vladara 189

protiv pravnog običaja Grada
Glava CCCXLIX
L jeta Gospodnjeg 1301. Mi sudije, vijećnici i sva vlastela gra-

da Kotora: poznavajući tegobe i manjkavosti koje su nam
stalno prijetile podjednako kao zajednici i kao građanima po-
naosob, uslijed toga, naime, što su mnogi građani našega grada
činili i nisu prestajali činiti uvrede, tužbe i napade na Komunu
uopšte, i bilo kojega građanina pojedinačno i ponaosob, pro-
tiv odredaba donijetih u proteklim vremenima i protiv slobode
Grada, stoga zajednički, na zvuk zvona jednodušno sakupljeni,
290 Statut i zakoni
određujemo da se nenarušivo poštuje da ako bi neki od naših
građana naumio nešto poduzeti zajedno sa Vladarem, iz čega bi
neka kazna pripala Kralju sa ispravom ili bez isprave, koja bi bila
donijeta od Vladara, ili samom silom, protiv odredaba, slobode
i časti našega grada, neka plati za kaznu i globu 50 perpera. I
189 || 190 onome protiv kojega je povelju || ili ispravu donio od Vladara,
ili neko nasilje ili silu bez isprave počinio protiv naših odredaba,
kako uopšte protiv Komune tako i pojedinačno građana, neka
plati drugih 500 perpera i svu štetu i troškove. I ako kaznu i štetu
ne bi imao odakle platiti kasnije neka bude prognan iz Grada i
nijedan od naših građana da se nije usudio da ga primi u kuću i
pruži pomoć. Ako bi to učinio podliježe istoj kazni i sudije koje
tada budu dužne su pomoću notara našega grada sačiniti onome
kome je šteta nanijeta, kako putem isprave, koja je od Vladara
donijeta, ili povelje, tako i bez isprave, ili mu je takođe nekim
samim nasiljem bila nanijeta neka šteta. Ako to ne bi učinili
podliježu plaćanju kazne kao što je naprijed rečeno.
190 Da niko ne može dati drugog građanina za kažnjavanje Kralju

Glava CCCL
L jeta Gospodnjeg 1313, pretposljednjeg dana aprila. Zbog

toga što su mnoga i ogromna zla nastajala u našem gradu
uslijed toga što su mnogi od građana jedan drugog davali na
kažnjavanje Gospodinu Kralju, bez parnice, protivno odredba-
ma koje su bile proteklih vremena, stoga utvrđujemo da se nije-
dan naš građanin ne usudi nekog građanina dati na kažnjavanje
Gospodinu Kralju, javljajući to Komuni, Rektoru ili sudijama,
protiv pravnog običaja našega grada. Ako bi se ko usudio da to
190 || 191 učini neka plati kaznu 1000 perpera od kojih || polovina neka
pripadne našoj Komuni, a druga onome koji bi bio dat na ka-
žnjavanje, i dužan je da mu plati svu štetu i troškove. I sudije
koje u to vrijeme budu, dužne su da mu postave rok od 15 dana
da lično pođe i javi usmeno Vladaru riječi koje je ranije izrekao
i on je dužan da ide pod prijetnjom ranije rečene kazne.
grada Kotora 291
O određivanju porote 191
Glava CCCLI
Z bog mnogih i različitih sporova koje smo imali zbog porote,

utvrđujemo da ako bi neki od naših građana imao parnicu
ili neki spor sa Vladarem, ili bilo kojim Slovenom, i u suđenju bi
se sudilo porotom, ta porota neka bude u Kotoru. I ako bi bila
potreba i ne bi ni na koji način ta porota mogla biti u Gradu,
porotnici neka ne idu dalje od Onogošta u Zeti i Skadra, pod
prijetnjom kazne od 100 perpera koje treba da uđe u Komoru
naše Komune, iako je Vladar njima naredio da idu u Sud. I ako bi
zbog toga što rečeni porotnici nisu išli na Sud, ili preko rečenih
granica da bi se sastala rečena porota, i ako bi ih zadesila neka
šteta ili nezgoda ili troškovi, dužan je sve da popravi i u cjelini
zadovolji onaj koji bi imao parnicu ili spor, od svoga i svih svojih
dobara i neka plati 500 perpera rečenoj Komuni.
O onima koje Vladar poziva radi trgova 191

Glava CCCLII
L jeta Gospodnjeg 1315. Mi Komuna Kotorska, sakupljeni po

običaju na zvuk zvona, || radi dobrog stanja našega grada
utvrđujemo da ako bi Gospodin Kralj nas pozvao, kao zajedni-
191 || 192
cu ili nekog ponaosob, radi držanja i čuvanja njegovih trgova,

cijela Komuna je dužna da brani one ili onoga, već prema tome
šta se učini da je svrsishodnije. Ako se pak ni na koji način ne
bi moglo odbraniti, sama Komuna je dužna nadoknaditi svu
štetu ili troškove, osim ako bi oni imali neku krivicu koju bi
Gospodin Kralj mogao parnicom dokazati, neka se sami brane
kako znaju i mogu i Komuna od toga da ne pretrpi kaznu ili
štetu. I ako bi neko ovoj statutarnoj odredbi protivrječio, neka
plati kaznu od 2000 perpera, od kojih neka polovina pripadne
Gospodinu Kralju a druga našoj Komuni. I ovo se ima razu-
mjeti da se odnosi na one koji su ušli u Vladareve trgove po
zapovijedi Komune.
292 Statut i zakoni
192 O tome da se jemstva ne daju Vladaru
Glava CCCLIII
Z bog toga što su mnoge smutnje nastajale u našem gradu

zbog jemstava za one koji su držali Vladareve trgove, utvr-
đujemo da se nijedan naš građanin ne usudi preuzeti jamčenje ili
položiti jemstvo ni na koji način za nekoga ko je zakupio trgove
Vladara. Ako bi se neko usudio da to učini, neka plati globe 200
perpera i svu štetu koja nekog zbog ovoga zadesi. Kazna neka
pripadne Komuni.
192 O dugu koji se traži od Kneza147

Glava CCCLIV
192 || 193 B udući da su mnogi među našim građanima lukavo tražili

dug sa ispravama bez navoda o dugu i isplati, || utvrđujemo
da ako bi neko tražio dug od Komune sa notarskom ispravom,
dužan je da je potvrdi zakletvom sa petoricom od najboljih i
najbližih svojih.
193 O potraživanju iznijetom u Vijeću

Glava CCCLV
A ko bi neko u Vijeću iznio neko potraživanje novca, ili duga,

ili kuće, ili zemljišta, ili bilo čega što bi potraživao, ni na
koji način mu to ne možemo dati kao milost, nego onaj ko bi
te rečene stvari potraživao neka ide i potražuje parnicom pred
Sudom. I ako bi sudije sa vijećnicima nešto od naprijed rečenih
stvari dali nekom kao milost, neka na potraživanje, od svoga
sopstvenog nadoknade Komuni. Nema pravne valjanosti to što
su dali i ako nešto bude urađeno na onome što je dato, ne može
biti na štetu prava Komune.
147 Naslov ove glave teksta latinskog originala Statuta glasi: “De debito querendo
super Comite”. U naslovu iste glave indeksa latinskog originala stoji ispravno:
“De Debito querendo super Communitate”.
grada Kotora 293
O molbi za zatvorenike 193
Glava CCCLVI
A ko bi neko radi dobrobiti zatvorenika podnio neku molbu

da im se učini kakva olakšica protiv odredaba Komune,
neka plati 10 perpera. Sličnoj kazni neka podliježe onaj koji kaže
da se nešto pokloni nekom Slovenu.
O kaznama ili globama koje se ne opraštaju 193

Glava CCCLVII
L jeta Gospodnjeg 1364, 21. dana mjeseca septembra. Mi Ko-

muna Kotora, sakupljeni po običaju na zvuk zvona, sma-
trali smo da je u skladu sa djelatnošću Suda da se || zločinci koji 193 || 194
čine zlodjela, kažnjavaju i da neposlušni ne vide korist od ne-
poslušnosti, zbog toga što se mnogi nisu ni najmanje starali da
poštuju naređenja Komune, zakletih sudija i drugih službenika
naše Komune, niti su se odricali toga da čine zlodjela, jer su
im izrečene kazne i globe na koje su osuđeni, iznošenjem mo-
lbe u Vijeću opraštane od strane sudija i vijećnika, na ne malu
sramotu i štetu našeg grada. Nastojeći, dakle, da taj put razbo-
rito presječemo, smatrali smo da treba pravedno i smotreno
trajno se pobrinuti da nikom ne bude slobodno da za sebe niti
za drugoga iznese ili da neko pokuša u Vijeću iznijeti molbu
ili podsjetiti da se nekom neka globa ili kakva kazna ukine ili
oprosti, ili povrati bilo na koji način, ili iz razloga ili namje-
re, pod prijetnjom onolike kazne koliku treba da plati onaj za
koga je govorio, koju odmah neodložno ima predati Komori
Komune. Sudije ako bi naprijed rečene stvari stavile ili stave na
dnevni red ili donijele odluku ili dopustile da učine milost ili
dodijeljenu milost dale na izvršenje, svaki od tih sudija pada
pod kaznu od 200 perpera koje pripadaju Komuni. Ako bi pak
koji od vijećnika bio toliko drzak da oprašta globe ili kazne ili
da se s tim na neki način saglašava, neka bude od strane sudi-
ja na licu mjesta prisiljen da plati kaznu od 100 perpera našoj
294 Statut i zakoni
Komuni. I pored toga ipak takva milost ne vrijedi, niti se može
dodijeliti jer neće dobiti nikakvu snagu. Sudije koje tada budu
194 || 195 na dužnosti kazne i globe iz || nekog od naprijed rečenih slu-
čajeva dužne su, kao što je gore rečeno, da potpuno naplate i
komornicima doznače, inače su dužni da sve plate od svojega. I
da bi ovo ostalo zauvjek tvrdo zakleti notar Grada, pod kaznom
položene zakletve i 25 perpera, dužan je da nijednu milost od
gore rečenih ne napiše, niti sudije sa Vijećem smiju narediti da
se napiše.
195 O onima koje Vladar pozove, da im se daju troškovi

Glava CCCLVIII
M i Komuna Kotora, sakupljena po običaju na zvuk zvona,

smatrajući da su iz poglavlja knjige Statuta u kome stoji da
nikog ne pomažemo novcem Komune, neprekidno proisticale
nepogodnosti, štete i manjci, kako za zajednicu tako i ponaosob,
radi dobrog i mirnog stanja Grada utvrđujemo i određujemo
da ako bi koji naš građanin bio pozvan od strane Vladara bilo u
zajednici ili ponaosob, naša Komuna je dužna da tome pozva-
nom nadoknadi svu štetu i troškove, osim onih koji su trgove
Gospodina Kralja držali, ili drže, ili će držati, ili su zakupljivali
ili zakupljuju, ili onima koji su bili ili jesu u Komori Gospodi-
na Kralja, kojima nisu dužni ništa nadoknaditi. I onaj pozvani
može pred Sud izvesti na koga sumnja, i ako bude dokazano
podobnim svjedocima, onaj optuženi dužan je da nadoknadi
195 || 196 onome pozvanome svu štetu i troškove i 500 perpera || za kaznu.
I ako ne bude dokazano, optuženi neka se opravda sa pet svojih
najboljih i najbližih. I ako ne plati rečenu kaznu sa štetom i troš-
kovima, i ako Ivan Bazilijev sa sinovcima, bratovljevim sinovima,
bude pozvan od strane Vladara, Komuna ni u čemu nije dužna
da ih pomaže. I pod čijim bi sudovanjem, vijećem ili Upravom
ovo poglavlje bilo poništeno, sudije i vijećnici neka plate svaki
500 perpera koje će pripasti Komuni.
grada Kotora 295
Da Komuna nikoga ne pomaže novcem 196
Glava CCCLIX
A ko ko bude pozvan od strane Vladara i Gospodin Kralj

bude pisao Komuni da toga pošalje njemu, Komuna neka
postavi rok tome pozvanome da pođe i u roku od 15 dana neka
bude na Sudu. Ali ako bi Gospodin Kralj tražio drugi rok, on
je dužan da ide u tom roku. Ako pak ne bi otišao, svu štetu
koja Komunu zbog toga zadesi kao zajednicu ili ponaosob, on
je dužan da popravi i nadoknadi. I ako u Kraljevoj ispravi, kad
bude kasnije donijeta, bude kraći rok od 15 dana, popraviti ili
nadoknaditi nije dužna. I ako onaj koji je pozvan zatraži ka-
kav savjet i pomoć od Komune, dužni smo da mu savjetujemo i
pomognemo riječima i pismenim porukama poslatim Vladaru,
moleći da dijeli pravdu po našem pravnom običaju. I sudije sa
vijećnicima koji bi nekoga u svoje vrijeme novcem pomogli, duž-
ni su da plate od svoga sopstvenog i svaki od sudija neka plati
100 perpera, a svaki vijećnik 25 perpera. || Ali ako bi neko radi 196 || 197
Komune bio pozvan od strane Kralja, dužna je da ga u svemu
pomogne, već prema tome što se najbolje učini po pravdi. Kazna
u perperima pripada Komuni.
O postupku sa ispravama drugih sudova i ispravama 197

koje treba sačiniti za drugi sud
Glava CCCLX
L jeta Gospodnjeg 1367, dana 10. oktobra. Želeći da učinimo

kraj prošlim parnicama i u želji da se pobrinemo o budu-
ćim sporovima, ovom statutarnom odlukom odlučujemo i po-
tvrđujemo da sve isprave, sačinjene od strane prošlih zakletih
sudija u proteklim vremenima, koje su nekima zabranjivale
traženje pravde pred drugi sud, a bile su podnijete pravovre-
meno i o kojima je u toku parnica ili će biti, na uobičajen način
pred sadašnjima zakletim sudijama našega grada, takve parnice
ili sporovi o ovakvim ispravama drugih sudova, rečene sudije
296 Statut i zakoni
su dužne i moraju suditi i presuditi prema našim statutarnim
odredbama i starim poštovanim pravnim običajima i o ovome
ne mogu sačiniti ispravu za drugi sud. A ubuduće o svim drugim
sporovima, pokrenutim ili onima koji će biti pokrenuti, kako
u vrijeme sadašnjih sudija tako i budućih, isprave koje treba da
bi poslužile kod drugog suda, dužni su suditi i presuditi prema
Statutu i pravnim običajima. Te sudije koje će prve nastupiti,
koje su prvi nasljednici onih sudija, koji su sačinili isprave za
drugi sud, kao što je rečeno, te sporove treba da presuđuju i do-
nose presude, sudije prije kraja svog sudskog mandata, na osno-
vu rečenog Statuta i običaja, strogo zabranjujući da se isprava o
dijeljenju pravde može sačiniti za drugog osim za prvi sud prvih
197 || 198 nasljednika, || niti dalje upućivati na drugi sud. Ipak da bi se
pravda jasnije saznavala, ubuduće oni kojima su bile sačinjene
isprave za drugi sud, u roku od 2 mjeseca pred drugim sudijama
treba da traže svoje pravo sa rečenim ispravama. Ako to ne učine
isprave će postati bezvrjedne. Sudije koje bi postupale protiv
naprijed rečenog neka plate onoj stranci koja je sa tom ispravom
tražila pravdu, svaki od njih dvije odsto perpere od onoga što
bude vrijednost spora zbog te isprave za drugi sud. I pored toga
ta isprava o kojoj nije donijeta presuda kao što je rečeno, neka
ostane tvrda i sa njom mogu tražiti svoja prava. Isprave drugog
suda ko god hoće može na Sudu odbiti ili se oglušiti prema sta-
tutarnim odredbama.
/Na margini,
prva bilješka:/ 198 O životinjama na ispaši
Obrati pažnju. Glava CCCLXI
U tvrđujemo i određujemo da se niko ne usudi da u bilo koje

O ovoj odluci
usvojenoj u
vrijeme upra-
vrijeme napasa konje, mule, magarce, volove, krave, svinje
ve Kotorana, i ovce u vinogradima, voćnjacima, vrtovima i zasijanim poljima.
1406, indikcije Ako bi se ko drznuo da napasa i vlasnik rečenih mjesta, ili drugi
četrnaeste, po-
ko u njegovo ime, rečene životinje uhvatio na rečenim mjestima,
sljednjeg dana
novembra, uz za svakog konja, mulu, magarca i vola neka plati vlasnik životi-
glavu 19. nja 2 perpere i namiri štetu. Krave pak i ovce i svinje neka su u
grada Kotora 297
vlasti vlasnika rečenih mjesta. Vlasniku rečenih mjesta se vjeruje
na zakletvu o broju životinja koliko ih je imao onaj koji ih je
napasao, i ne većem broju. Jedino ako bi onaj vlasnik pokazao
da je bio veći broj, jer je više životinja napasano sa njegovim, i
ako životinje u rečenim mjestima ne bi zatekao već samo našao
ulare, za koje bi || životinje sumnjao da su bile i zakleo se, dužan 198 || 199
je, prema gore rečenom, instituciji /načelu/ i da štetu namiri. I
ako bi neki građanin jahao u vinograd i konj mu pobjegao ne /Na margini,
druga bilješka:/
podliježe rečenoj kazni. I ako neki vlasnik rečenih životinja, ili I drugu odluku
drugi u njegovo ime, ne bi dozvolio vlasniku rečenih mjesta, ili donijetu u
drugome u njegovo ime, da uhvati životinje zatečene u rečenim vrijeme Gos-
podina Antuna
mjestima, i to bi mogao svjedocima pokazati da mu je zabra- Bokolija dana
njivao, vrste naprijed rečenih životinja neka su u vlasti vlasnika 24. februara
rečenih mjesta. I ako ne bi mogao dokazati, vlasnik stoke neka 1421, indikcije
četrnaeste, uz
se opravda kao drugi, sa još jednim, i potpada pod globu od 10 glavu 2.
perpera. Životinje pak neka su na slobodnom raspolaganju ili
volji vlasnika mjesta. I još odlučujemo da onaj koji je uhvatio
rečene životinje na rečenim mjestima, ima vlast ako hoće da ih
ubije, ili bije po svojoj volji i neće mu se osvetiti. I ako bi se
vlasnik životinja žalio Vladaru neka plati sve troškove i štetu i
kaznu. I ova statutarna odredba se ima poštovati kako od strane
građana tako i stranaca i onih iz Grblja148.
O karavanima koji idu u Brskovo ili u druge krajeve Sklavonije /Srbije/ 199
Glava CCCLXII
P ošto je naša Komuna često trpjela tegobe i štete zbog rđavog

upravljanja karavanima, utvrđujemo stoga da se karavan ne
usudi izaći bez kapetana. Sudije koje u to doba budu na duž-
nosti, dužne su svakom karavanu odrediti kapetana u odlasku i
povratku, i od njega uzeti zakletvu da će dobrom vjerom i bez
obmane upravljati i postarati se || o onim stvarima koje se tiču 199 || 200
bezbjednosti karavana. I svi iz karavana dužni su toga kapetana
umjesto “forensibus illis” treba da stoji “forensibus et illis”, pa je tako i prevedeno.
298 Statut i zakoni
slušati. I ako ga ko ne bi slušao, neka plati globe 3 perpere. I
kada dođe u Grad kapetan je dužan da sve koji su mu bili ne-
poslušni prijavi sudijama i sudije su dužne da uzmu globu od
koje polovina neka pripadne kapetanu sa karavanom, a druga
polovina Komuni.
200 O životinjama karavana uginulim, ukradenim, iznemoglim i bolesnim

Glava CCCLXIII
A ko bi neka tovarna životinja karavana uginula na putu, ili

bila ukradena, ili oboljela, ili iznemogla, dužan je kapetan
pod zakletvom narediti i učiniti kako najbolje može, da karavan
prenese tovar životinje koja je uginula, ukradena, iznemogla ili
bolesna do mjesta odredišta. I ako kapetana ne bi bilo, oni koji
budu u karavanu dužni su da to učine. Ako to ne bi učinili neka
plate štetu vlasniku tovara.
200 O karavanu koji prelazi rijeku
Glava CCCLXIV
O dlučujemo da kada karavan stigne do rijeka koje treba pre-

laziti Kapetan je dužan pod zakletvom da kockom iza-
bere one koji će prvo preći, određujući im neku kaznu. I kad
oni pređu dužni su da sačekaju dok cijeli karavan ne pređe, pod
prijetnjom iste kazne koju je odredio kapetan. I ako kapetan ne
bude prisutan oni koji budu prisutni dužni su da to učine.
200 O obavezi Kancelarije

Glava CCCLXV
200 || 201 U zorna briga o budućnosti kotorske Komune u godini 1350,

posljednjeg dana januara, želeći da se pobrine || o koristi
Republike, kako razborito tako trezveno, i da pomogne povje-
riocima i ugovornim strankama, koji su često trpjeli različite
štete i nezgode zbog umrlih svjedoka ili odsustvovanja onih koji
nisu tu, prijateljski i dobronamjerno smo smatrali da treba da
grada Kotora 299
se utvrdi da bude dopušteno svima i svi da mogu i smiju da
se obavezuju, zaključuju, ugovore i sporazume i vrše plaćanja
Kancelariji Komune pred našim kancelarom ili notarom, u pri-
sustvu jednog od zakletih sudija ili vijećnika tekuće godine, koji
će kao svjedok biti upisan, za 20 perpera149, u valuti mletačkih
groša, ili manje, u bilo kojim stvarima u vrijednosti rečene sume
ili približno, naređujući da takve obaveze, ugovori, sporazumi,
dogovori ili plaćanja od strane rečenog kancelara jesu i treba da
budu upisani u svesku Kancelarije rečene Komune i tako dobiju
svakojaku snagu.
O daru karavana 201

Glava CCCLXVI
U tvrđujemo da kad karavan ide na putovanje, ako bude mo-

rao dati neki dar u vinu ili nekoj drugoj stvari gdje bude
nužno, cio karavan je dužan da nadoknadi po računu onome
koji je dao taj dar.150
O tovarnim životinjama datim u najam 201

Glava CCCLXVII
U tvrđujemo da ko bi god dao životinje u najam ili na poslu-

gu i vlasnik životinja bude išao sa njima, ako bi neka od
životinja na putovanju uginula ili bila ukradena, šteta od smrti ili
krađe biće stavljena na račun vlasnika. Ako vlasnik ili || vlasnikov 201 || 202
čovjek ne bude sa životinjama i desi se neka šteta zbog uginuća
ili krađe, ukupnu štetu neka nadoknadi onaj koji je životinje
uzeo radi prevoza.
je da umjesto “yperperis denariorum” treba da stoji “yperperis 20 denariorum”,
pa je tako i prevedeno.
150 Strina, (lat. strena - znamenje, kob, dar) - uobičajeni poklon brodova u naturi ili
novcu, koji je imao karakter mita, dat nekom brodu (npr. ratnom ili piratskom)
ili za usluge pilotiranja, a u cilju izbjegavanja nekih eventualnih
nepovoljnih posljedica.
300 Statut i zakoni
202 O opljačkanim karavanima građana
Glava CCCLXVIII
B udući da smo mnoge štete prerpjeli zbog rđavog upravlja-

nja karavanom stoga što su ih Sloveni i Albanci plijenili na
putu, a neki od udruženih u karavan se podsmijevali i nisu htjeli
da pomognu da se brane već su odobravali, odlučujemo stoga da
ako bi nekome iz karavana na putu silom ili nasiljem bilo nešto
oduzeto od nekoga, cio karavan je dužan da njemu plati na ime
havarije. Ovo se ima razumjeti da se odnosi na naše građane, ne
na strance.
202 O stražarenju karavana noću i danju

Glava CCCLXIX
O dlučujemo da ako bi bila učinjena neka šteta ili krađa ne-

kome u karavanu noću ili danju za vrijeme nečijeg straža-
renja, ako bi se moglo dokazati, dužan je onaj sam da nadoknadi
za čijeg je stražarenja bilo učinjeno.
202 O knjigama službenika koje treba čuvati u Kancelariji

Glava CCCLXX
R adi budućeg pamćenja događaja naređujemo i zapovijeda-

mo da su svi službenici Komune knjige svojih računa na
kraju svoje službe, pošto polože račune, dužni predati zakletim
sudijama i kancelaru. Te knjige se u Kancelariji rečene Komune
202 || 203 trajno čuvaju. ||
203 O našim građanima opljačkanim van našega grada

Glava CCCLXXI
N astojeći da se odupremo zlobama i krađama koje su se de-

sile u prošlosti, statutarnom odredbom o opljačkanima
ili oštećenima, popravljajući je i mijenjajući radi mirnog stanja
našega grada, da ne bi neko mogao i usudio se da ruke svoje i
grada Kotora 301
snage koristi da bi činio ono što je nedopušteno, utvrdili smo da
bilo koji naš građanin opljačkan od strane bilo koga izvan našeg
grada može i treba da dođe u toku 8 dana pošto je stigao u Kotor,
žaleći se pred Rektorom, i zakletim sudijama i kancelarom Ko-
mune. On će izložiti pljačku koja je nad njim izvršena, iskazujući
poimenično od strane koga ili kojih, koje stvari i dobra i u kojoj
količini, koje cijene ili vrijednosti su mu bile oduzete, i kako i
gdje, koje godine i mjeseca, danju ili noću, i koji su bili prisutni,
i da li ih zna, i iz kog razloga i zašto je bio opljačkan i da li o tim
stvarima ima Kotorane svjedoke, koje, ili ih nema. Ako bi već
spomenuti Rektor i sudije imali kakav vidljivi povod za sumnju,
neka se žalilac pred njima zakune na Sveta Božja Evanđelja da
je istinito sve što je prethodno rečeno. Tada neka zapovijede da
se od strane rečenog kancelara u svesku Kancelarije Komune
po redu ozbiljno upiše njegova žalba i molba, sa svim naprijed
rečenim okolnostima, kao što je rečeno. Ipak neka ne dozvole
da se upiše, niti koga puste da izloži molbu, osim ukoliko je dao
cariniti i platio carinu u Kotoru, ako se to može dokazati pomo-
ću dva ili tri svjedoka Kotoranina, podobna, dobrog || imovnog 203 || 204
stanja i ugleda, ne sumnjiva. Pljačkaš ili pljačkaši dužni su i mo-
raju opljačkanome sve što je opljačkano nadoknaditi i ispraviti,
kao što je gore rečeno, i našoj Komuni platiti 50 perpera kazne.
I ako zbog gore rečenih stvari od strane Rektora i sudija budu
prisiljeni na parnicu među strankama i naprijed rečeno se ne bi
moglo zakonito dokazati, osumnjičeni je dužan šest zakletvi na
Sveto Božje Evanđelje, budući dobrog pamćenja po naređenju
Suda, kada to tužitelj bude htio, da tužitelja nije opljačkao, niti
dao da bude opljačkan, niti ima kakve krivice u naprijed reče-
nim stvarima. Ako ne bude htio da se zakune neka nadoknadi i
podliježe kazni kao što je rečeno. Ako se pak u roku od 8 dana
ne bude žalio i dao zapisati, neće kasnije biti saslušan. Želimo
da po žalbama i tužbama i prethodno zapisanim u kancelariji
sudije, sude po ovoj statutarnoj odredbi.
302 Statut i zakoni
204 O rogacijama151
Glava CCCLXXII
Z bog toga što su se mnoge štete dešavale uslijed rđave brige za

rogacije, stoga odlučujemo da ako bi neko rogaciju izgubio
i mogao dokazati parničnim putem da mu je bila silom oteta,
neka se računa kao izgubljena, a ako ne bi mogao dokazati, onaj
204 || 205 koji je nosio dužan je da nadoknadi od svoga sopstvenog. ||
205 O darivanju prava prevoza od strane Komune samostanu sv. Đorđa

Glava CCCLXXIII
M i Komuna kotorska našom dobrom voljom sviju. Videći

da je loše upravljanje prevozom kod “Maligna” /?/ i “Ma-
garčeve kazne” /?/152, i smatrajući da bi se o tome prevozu bolje
starao samostan sv. Đorđa, stoga želeći da pomognemo rečenom
samostanu, darujemo rečeni prevoz gore rečenom samostanu
da ima i prima prihode od njega, utvrđujući da se nijedan naš
građanin ili neko iz našeg Distrikta ne usudi prevoziti koga pod
prijetnjom kazne od 5 perpera, od kojih polovina neka pripadne
Samostanu a druga Komuni. Oni koji budu postavljeni od strane
Samostana neka prevoze danju. Noću nikog ne smiju prevoziti
osim ako ne bi bio neki naš građanin dobroga glasa ili neko ko
bi sa strane “Magarčeve kazne” htio na stranu “Maligna”.
205 O prevozu od “Maligna” i od “Magarčeve kazne”

Glava CCCLXXIV
P ošto smo mnoge i grdne štete pretrpjeli zbog rđavih pre-

voznika, utvrđujemo da se nijedan naš građanin ne usudi
prevoziti nekog Slovena ili Albanca noću na prevozu od “Mali-
gna” i od “Magarčeve kazne”. I ako bi se neko usudio da to učini,
svaku štetu koju bi neko od toga pretrpio dužan je da namiri
205 || 206 onaj prevoznik. ||
151 Rogacija (lat. rogo 1, tražiti, pitati) - predmet koji se daje nekoj osobi, da ga proda,
ili preda određenom licu.
152 Spomenuta dva toponima nisu ubicirana.
grada Kotora 303
O tome da se ne mogu uznemiravati oni koji su posjede držali deset 206
godina, ili će ih posjedovati tokom dvije godine
Glava CCCLXXV
L jeta Gospodnjeg 1367, dana 10. oktobra. Želeći da posjedni-

ke bilo kakvih nepokretnosti slijedimo pravednom naklo-
nošću, određujemo i iz nekih razloga razumno raspoređujemo
/Na margini:/
Obrati pažnju
da je o crkven-
im posjedima
da ako je neko neku nepokretnost posjedovao deset proteklih bila donijeta
odluka u doba
godina, kako u Gradu tako i u Distriktu, mirno i neuznemi- samostalnosti
ravano, ili će ih od sada posjedovati za dvije sljedeće godine, Kotora 1411, in-
takav posjed neka je njegov i niko prisutan ili odsutan zauvijek dikcije četvrte,
zadnjeg dana
ne može niti smije držaoce takvih posjeda uznemiravati. Prava, maja.
pak, crkava neka ostanu u svojoj snazi, naime, neka crkva ne
posjeduje stvari svjetovnjaka niti svjetovnjaci mogu posjedovati
dobra crkve uopšte ili pojedinih crkava.
O kuririma 206
Glava CCCLXXVI
Ž eleći da se revnosno postaramo o kuririma od kojih su na-

stajale mnoge neprilične stvari, utvrđujemo da kad naša
Komuma ili neki naš građanin budu poslali nekog kurira u neki
kraj i taj kurir ne bude u određenom roku na mjestu, ili se bude
vratio ili udario drugim putem, ili na prevaru bude boravio na
drugom mjestu, neka izgubi svu obećanu nagradu.
Da se ne grade skabe153 206

Glava CCCLXXVII
U zimajući u obzir štete i opasnosti koje su proizilazile zbog

čamaca koji su se pravili u Perastu || i Distriktu, utvrđu-
jemo i određujemo da se nijedan naš građanin, niti iz Perasta,
206 || 207
niti stranac ne usudi niti pokuša graditi u Perastu, ili nekom

kraju izvan Kotora, neki brod, skabu ili gondolu poprave, osim
153 Skaba - tip duguljastog otvorenog čamca sa jarbolom i četvorouglastim jedrom,

za prevoz ljudi.
304 Statut i zakoni
londre.154 I onaj ko bi pravio nešto od naprijed rečenog drugdje
osim u Kotoru, izgubiće posao i majstor neka plati kaznu našoj
Komuni 25 perpera kotorskih groša. Ako ne bude imao odakle
platiti neka bude tri mjeseca u zatvoru naše Komune.
207 O brodovima koji se daju u najam: galije,

barkozije, cole, gondole i londre155
Glava CCCLXXVIII
U tvrđujemo da svi patruni svoje brodove i barke treba da

daju dobro i kalafatane na bokovima156 i pokrivene. I barka
i bilo koji brod neka bude premazan prema tome kako se patruni
saglase sa onim koji unajmljuje na troškove patruna. Slično je i
sa kučinom, smolom i svim drugim neophodnim što mora biti
pripremljeno. A ovo isto kažemo za barkozije, gondole i londre.
207 O darivanju brodova ili /daru/ pilotima

Glava CCCLXXIX
O dlučujemo da ako neki brod, manji /lignum/, ili veći /bar-

kozij/, gondola, barka ili cola, na kojoj se nalaze trgovci,
nešto daju na ime dara ili zbog pilotiranja, a po volji većine radi
207 || 208 koristi broda, to neka se podijeli na ime havarije. ||
208 O opljačkanim građanima Kotora ili Distrikta

Glava CCCLXXX
M i Komuna kotorska, sakupljeni po običaju na zvuk zvona,

uzimajući u obzir štete i gubitke koji su nastajali svakoga
dana kolektivno i ponaosob zbog pljačkanja koja su vršili Slove-
154 Londra - tip manjeg čamca za prevoz ljudi i ribarenje.
155 Za šire pojedinosti o raznim tipovima manjih jedrenjaka XIV i XV vijeka vidjeti
radove Milivoja Š. Miloševića, Bokeljski jedrenjaci građeni u Kotoru i Perastu u
periodu od 1397. do 1455. godine, Godišnjak Pomorskog muzeja u Kotoru, knjiga
IX, Kotor, 1960, str. 7-17, i Tipovi bokeljskih jedrenjaka od 1397. do 1600. godine,
Godišnjak Pomorskog muzeja u Kotoru, knjiga X, Kotor, 1962, str. 41-63.
156 Bočno dobro nabijen kučinom između obrađenih savijenih dasaka
brodskog tijela.
grada Kotora 305
ni, Albanci, Vlasi i drugi, želeći da se pobrinemo o takvim šteta-
ma i pljačkanjima, i da pomognemo našim građanima, radi toga
da se takve stvari od sada ubuduće ne bi događale, odlučujemo i
određujemo. Svaki naš građanin ili stanovnik Distrikta, koji bi
bio opljačkan od nekoga od naprijed rečenih, dužan je da dođe
pred zaklete sudije naše Komune i zakletog notara i kancelara
naše Komune, i da zatraži da se njegova pljačka po redu zapiše
u knjigu Kancelarije naše Komune. Ako o rečenoj pljački bude
imao svjedoke Kotorane ili strance, neka i to zapiše kao što je
rečeno. Ako svjedoke ne bi imao, a o rečenoj pljački bi bio neki
vidljiv razlog za sumnju na nekoga Vlaha, Albanca, Slovena ili
drugoga, zaklete sudije su dužne rečenog ili rečene pljačkaše
suditi i osuditi da daju zadovoljenje onome koji je bio opljač-
kan. I kada bude onaj Sloven, Albanac, Vlah ili čovjek ili ljudi,
onih koji su pljačkali, došao u naš grad, zaklete sudije su dužne
smjesta, na svaki zahtjev rečenog našeg opljačkanog građanina
ili stanovnika Distrikta, prisiliti onoga ili one, Slovena, Albanca,
Vlaha ili drugoga, na || vraćanje svih šteta od pljački. Ako tako 208 || 209
ne bi učinili, rečene sudije koje bi prestupile, od svoga sopstve-
nog da budu pisiljeni da plate štetu ili pljačku onom oštećenom
ili opljačkanom ili opljačkanima i oštećenima.
O Dubrovčanima 209
Glava CCCLXXXI
L jeta Gospodnjeg 1301. Mi Komuna Kotora, znajući da smo

sa dubrovačkom Komunom imali mnoge uzajamne odre-
dbe, na osnovu raznih isprava i privilegija, a ovi Dubrovčani
/Na margini:/
Obrati pažnju
da je odluka o
ovome donije-
protivno ugovorima i obavezama koje smo uzajamno utvrdili, ta u doba ko-
zaratili su sa nama u vrijeme mira, počinili napad i štete došavši torske uprave
1405, indikcije
na naš grad ove godine sa veoma velikom vojskom Venecijanaca, trinaeste, dana
Zadrana i Hrvata i mnogih drugih različitih naroda, želeći da 1. juna.
naš grad u potpunosti razore. Stoga odlučujemo i određujemo
da se tvrdo drži i poštuje da od sada oni ugovori i obaveze i pri-
306 Statut i zakoni
vilegije nemaju snagu niti važe, nego ono što su oni učinili i čine
nama, to ćemo isto mi njima činiti jer nikakvu stalnost nemaju
u svojim obavezama i obećanjima. Samo u ovoj stvari važe one
privilegije i ugovori, da ako u neko vrijeme naša Komuna bude
htjela tražiti pravdu zbog ovih šteta nama nanijetih protivno
ugovorima i obavezama uzajamno zadatim, može tražiti. Pored
toga odlučujemo da su, od sada ubuduće, dubrovački građani
dužni u našem Sudu na svaku tužbu odgovarati u parnici kao
209 || 210 što su naši || građani u njihovom gradu prisiljeni da čine. I niko
od sudija ili vijećnika neka se ne usudi da poništi ovu statutar-
nu odredbu pod prijetnjom kazne od 1000 perpera koje treba
platiti našoj Komuni.
210 O zaštićenim predmetima i radovima u Sv. Tripunu

Glava CCCLXXXII
U tvrđujemo i određujemo da se relikvije i ono što je pod

zaštitom crkve sv. Tripuna čuvaju sa velikom počašću i oba-
zrivo od strane tri muža poštena, ispravna i razborita, izabrana
od strane Komune. Od kojih neka jedan bude klerik a dva laici,
ako klerik ne bude htio neka svi budu laici. Oni neka drže klju-
čeve škrinje rečenih relikvija, prema starom pravnom običaju. I
kada se bude htio obavljati neki rad u crkvi sv. Tripuna, neka se
o tome brinu i raspoređuju dva povjerenja dostojna laika i jedan
klerik izabrani od Komune. I ako bi se neko drugi umiješao ili
ušao, kako u čuvanje tako u radove bez saglasnosti Komune i
njene dozvole, kao što je bilo u starini, neka plati globe 25 per-
pera, od kojih neka polovina pripadne Knezu a druga Komuni.
210 O onima koji uzimaju barke, cole, gondole i londre mimo volje vlasnika
Glava CCCLXXXIII
A ko bi neko uzeo barku, barkoziju, gondolu, malu barku,

colu, londru ili kakvu drugu vrstu broda mimo volje vlasni-
ka neka plati 1 perperu. I ako bi taj brod propao ili cola, onaj koji
grada Kotora 307
je uzeo dužan je da popravi i plati za svaki dan za colu ili barku
1 groš, za londru 10 folara i ako bi vesla || ili drveni predmeti 210 || 211
za izbacivanje vode ili druga oprema propala, na sličan način
dužan je da popravi i brod neka se vodi na njega godinu dana.
Kad se ispuni godina, ne može tražiti naknadu za unajmljivanje,
već samo vrijednost barke. Ovo ako vlasnik broda bude mogao
svjedocima da dokaže, ako pak ne, onaj koji je uzeo ili bio optu-
žen, neka se opravda zakletvom, kao treći sa dvojicom najboljih
i najbližih svojih.
O najmu za bure i mješine 211

Glava CCCLXXXIV
A ko bi neko unajmio bure ili mješine i to može svjedocima

dokazati, neka onaj koji je uzeo vrati bure i mješine i /ispla-
ti/ najam. Poslije godine dana ne može tražiti naplatu najma.
O carini Kotora koju treba plaćati komornicima Komune 211

Glava CCCLXXXV
L jeta Gospodnjeg 1350. Dana 20. decembra. Želeći da blago-

naklono pratimo Republiku i pravo na carinu naše Komune
Kotora, i da se željom za njenu korist hvale dostojno pobrinemo,
prikladnom pravednošću, smišljenom za dobrobit toga grada, a
i da se pravo carine ne bi kako izigralo, tako smotreno kao raz-
borito utvrđujemo, odlučujemo i naređujemo da se poštuje na
prvom mjestu da: ko bi god izvozio ili iznosio tkanine iz našeg
grada Kotora neka plati komornicima naše Komune na ime ca-
rine 10 kotorskih groša za svaki omot /peču/ tkanine. Isto tako
za svaki omot porheta 1 groš istoga novca i da se niko ne usudi
utovariti ili ukrcati a da nije prethodno || pozvao komornike, 211 || 212
pod prijetnjom kazne od 5 perpera, koje treba platiti našoj Ko-
muni. Isto tako da svi građani i stanovnici Kotora, koji bi dovezli
ili dali dovesti bilo kakvu trgovačku ili drugu sitniju robu manje
vrijednosti iz bilo koga kraja, dužni su da za nju smjesta rečenim
308 Statut i zakoni
komornicima plate na ime carine tri odsto i srazmjerno stotini.
Isto tako da svi trgovci našeg grada koji budu išli izvan našeg
grada na putovanje sa trgovačkom robom, ti trgovci su dužni da
odmah plate sličnu carinu ako za istu robu nisu prethodno plati-
li ili ako od koga nije bila carina plaćena. Isto tako da trgovci koji
prodaju tkanine ili porhet na malo, dužni su da plate tri odsto.
Isto tako da bilo koji od naših trgovaca iz bilo koga kraja, koji
bi željeli da idu sa tkaninama ili porhetom ili drugom robom u
Sklavoniju /Srbiju/, Ugarsku, Bugarsku ili u druge krajeve, koji
ne bi prolazili kroz grad Kotor, dužni su da naprijed rečenu ca-
rinu plate našim naprijed rečenim komornicima u roku od dva
mjeseca od dana kad su prispjeli u mjesto gdje su željeli prodati
te stvari, pod prijetnjom kazne od 25 perpera i da ipak plate ca-
rinu. I ako bi ko odricao da je nosio naprijed rečene stvari i to bi
mogao dokazati pomoću jednog povjerenja dostojnog svjedoka,
građanina ili stranca, dužan je da plati ispravnu carinu i prije re-
čenu kaznu. Isto tako vlasnici radnji, grada Kotora na ime ploče
/sa natpisom firme/, bilo da je imaju ili ne, dužni su da plate 1
perperu godišnje rečenog novca našoj naprijed rečenoj Komuni.
Isto tako da svi stanovnici našega grada za svaku osrednju posu-
212 || 213 du ulja kupljenu ili uveženu s njihove strane, neka plate 6 groša ||
rečenog novca na ime carine i slično tome stranci koji bi dovezli
ulje i prodavali na malo, dužni su da plate sličnu carinu. Isto tako
da trgovci koji bi strancima prodavali neku robu osim tkanina
i porheta dužni su da plate carinu. Jedino ako bi prodali Anko-
nitancima, Venecijancima, Barežanima ili Zadranima tkanine,
porhet ili bilo koju robu, ni prodavci ni kupci nisu prisiljeni da
plate nikakvu carinu, već odlučujemo da su od plaćanja ove vrste
slobodni i izuzeti. Isto tako da Kotorani koji kupuju tkanine ili
porhet u primorskim mjestima ili u krajevima Romanije, Bu-
garske ili Ugarske, dužni su plaćati naprijed rečene carine pod
prijetnjom gore rečene kazne. Isto tako da Kotoranin koji bi
prodao neku robu Dubrovčaninu ili je sam on poslao ili odnio
grada Kotora 309
u Dubrovnik, dužan je da plati tri odsto odmah na ime carine.
Osim ako bi njima isplatio dug u robi, koju je kupio od njega i
za nju prethodno platio carinu, nije nimalo dužan da je ponovo
plaća. Pored toga određujemo da se niko ne osmjeli ili drzne da
nekako izveze ili iznese izvan Grada neke stvari koje nisu cari-
njene. Ako ko prestupi i bude se moglo dokazati pomoću jednog
svjedoka Kotoranina ili stranca dostojnog povjerenja, neka plati
carinu i 25 perpera na ime kazne našoj naprijed rečenoj Komuni.
U slučaju da ne bi bilo dokazivanja o naprijed rečenim stvarima,
sam je dužan da se zakletvom pravda da nije potkradao carinu
ni u jednom od ranije rečenih slučajeva. Ako se ne bude zakleo
neka plati naprijed rečene carine. || 213 || 214
O tome da se sudija i auditor potpisuju na 214

ispravama, inače /ove/ nisu valjane
Glava CCCLXXXVI
G odine 1351, dana 25. aprila. Mi Komuna kotorska, sakuplje-

ni kao što je običaj na zvuk zvona, radi dobrog i mirnog
stanja našeg prekrasnog Grada, utvrđujemo i određujemo da se
/Na margini:/
Obrati pažnju
da je o ovome
donijeta bila
svaka listina ili isprava od danas nadalje sačini u našem gradu sa odluka u vri-
sudijom i auditorom od strane zakletog notara naše Komune, jeme uprave
Kotorana,
da se zakleti sudija sa auditorom, upisani u njoj, svojeručno u 1410, indikcije
ispravama potpišu, inače isprave ove vrste nepotpisane neće biti treće, posljedn-
prihvaćene dok ne budu potpisane. I da isprave rukom našeg jeg dana maja,
da isprave
notara, naprijed pisane, i presude donijete i izdate od strane za- sačinjene
kletih sudija, vrijede i valjaju po starom običaju. I ako bi se desio od strane
slučaj da neki sudija ili auditor umre prije nego što se potpiše, kancelara Ko-
mune, prema
drugi sudija ili auditor, koji bude na dužnosti u to vrijeme, dužan pravnom redu
je da se potpiše na toj ispravi po nalogu Vijeća. I ako se u nekom Kotora, važe
slučaju, neki sudija ili auditor, koji je bio prisutan kod sastav- kao što je u
knjizi odluka.
ljanja neke isprave, zbog svoje arogancije ne bi htio potpisati
u rečenoj ispravi, onaj ili oni, čija je listina, mogu i treba da se
obrate Vijeću i Vijeće je dužno da odredi da se isprava potpiše.
310 Statut i zakoni
214 O carini Kotora koju treba plaćati komornicima Komune
Glava CCCLXXXVII
214 || 215 M i Komuna kotorska, na zvuk zvona kako je običaj, 1351,

dana 8. avgusta. || Imajući u vidu pritužbe u sadašnje vri-
jeme našeg prije spomenutog grada, želeći da pomognemo u
stvarima koje su rečene, utvrđujemo i određujemo da od sada
ubuduće ko god bi ponio ili odnosio tkanine izvan našeg gra-
da neka plati za svaki omot /peču/ carinicima naše Komune 10
groša dinara, koji su do sada bili važeći u Kotoru. Isto tako da je
svaki koji zakolje škopce u našoj klanici Kotora, dužan da plati
rečenim carinicima za svakog škopca 14 folara.
215 O ženama pozvanim na Sud

Glava CCCLXXXVIII
N astojeći da se odupremo pređašnjim prevarama i pomažući

onima koji traže pravdu, uz pomoć ove statutarne odred-
be, određujemo da koliko god puta bude trebalo da se neka žena
u Gradu pozove na Sud, koja ne bi dala da je vikar Komune nađe,
da se pozove pred kućom u kojoj stanuje gromkim glasom da
je dužna da se prijavi Sudu u roku koji joj je određen od strane
vikara po nalogu sudija, da odgovara po pravdi toj i toj ličnosti.
O roku ili rokovima neka odlučuju sudije odmjeravajući svojstva
ličnosti i poslova. I ako se rečena žena, pozvana na Sud tri puta
u različitim danima, ne pojavi, protiv nje neka se postupa kao
protiv one koja se oglušila o Sud prema odredbama Statuta.
215 O carini za popravke rečenog našeg grada
Glava CCCLXXXIX
215 || 216
N astojeći da naš grad Kotor popravimo, zidinama okružimo
i utvrdimo i želeći, da bi se to ostvarilo, želeći da uzrok sa
željenim snagama bude u skladu sa postignutim ciljem, || utvr-
đujemo i određujemo. Na prvom mjestu da svaki ko bi izvo-
zio tkanine iz naprijed rečenog grada plati, za rečene radove,
4 kotorska groša za svaki omot /peču/ i u srazmjeri sa pečom,
grada Kotora 311
i za svaku peču porheta jedan groš. Isto tako odlučujemo da se
plaća za rečene radove za posudu ulja 6 groša naprijed zapisanog
novca. Isto tako odlučujemo da svaki brod plaća taksu po bro-
ju jedara /arboratik/, gdje god mi plaćamo, onoliko koliko mi
tamo plaćamo za rečene radove. Isto tako odlučujemo da svaka
pekara plaća 2 groša svake nedjelje. Isto tako odlučujemo da
svaki ko iz Grada izvozi pšenicu neka plati 10 folara za svaki star
pšenice i svaki star drugih žitarica 6 folara. Isto tako odlučujemo
da svi Kotorani koji bi dovezli tkanine u Kotor plate 4 groša za
peču, a ako on sam želi da ih odnese u Sklavoniju /Srbiju/, neka
ne plati drugo do pravednu carinu, naime 12 groša za peču i u
srazmjeri sa pečom. Isto tako neka na sličan način svaka osoba
plati, osim onih koje Statut Kotora oslobađa i propušta. Ovo
što je naprijed rečeno ostaje na snazi dok zidine našega grada ne
budu završene ili izgrađene. Isto tako odlučujemo da vlasnik ili
vlasnici vina plaćaju šesnaesti dio vina, naime koliko daje carine
za rečene radove, počev od prvog septembra, samo za jednu go-
dinu od naprijed rečenog vina. Ne namjeravajući da ovakvom
statutarnom odredbom u bilo čemu zakinemo druge trošarine.
Ako bi neko potkradao rečenu trošarinu neka plati kaznu našoj
Komuni za rečene radove 25 perpera, naređujući da su sudije
sa vijećnicima, koji budu u to || vrijeme na dužnosti, dužne da 216 || 217
svake godine izaberu i postave dva službenika, plemenita muža,
za naplaćivanje rečenih trošarina i za građenje ovih zidina i za
pripremanje drugih potrebnih stvari za te radove. Svaki od njih
neka ima na ime plate 25 perpera rečenog novca. I ako neki od
službenika ne bi htio da prihvati rečeno, neka plati kaznu Ko-
muni 50 perpera.
O suđenjima i apelacijama 217

Glava CCCXC
L jeta Gospodnjeg 1367, dana 6. oktobra. Razumu dugujemo

a to zahtijeva i traži da svima koji traže pravdu u njenoj
punoći propisno dijelimo i, onima koji su nepravedno terećeni,
312 Statut i zakoni
pomognemo lijekom apelacije. Stoga dostojno, razborito i razu-
mno utvrđujemo da od danas ubuduće, zaklete sudije našega
grada, koji sada ili budu kasnije, i notar ili kancelar, ili samo je-
dan od njih, ili notar ili kancelar, u utvrđene dane i vrijeme,
dužni su da zasjedaju kao Sud da bi dijelili pravdu. Notar ili
kancelar dužni su da rad Suda zapisuju po redu pred naprijed
rečenim sudijama, ništa ne dodajući ili umanjujući, sve predstav-
ke stranaka, tužbe, odgovore na tužbe, priloge, pravne izvore i
uredske spise i zabilješke građanskih predmeta stranaka koje se
parniče. Sudije, pošto su saslušale ono što je predloženo, nave-
deno, priloženo i rečeno, i ispitavši to i prava stranaka, svoju
presudu upisanu ispod teksta cijele parnice i ne drukčije, zasje-
dajući radi dijeljenja pravde, imajući samo Boga pred očima, o
predmetima ili parnicama naprijed rečenim na osnovu naših
217 || 218 statutarnih odredaba i || starih i potvrđenih pravnih običaja,
pismeno su dužni izjasniti se. Notar pak presudu ne smije druk-
čije konačno formulisati nego što je upisano pod tekstom par-
nice i pismeno iznijeto, kao što je rečeno, jer takvu presudu,
donijetu kako je rečeno, odlučujemo da nije valjana. Ako bi se
neko od stranaka ubuduće osjetio da je neopravdano terećen
nekom presudom koja će se ubuduće proglasiti, da bi bila doni-
jeta protiv ranije rečenog pravnog reda i nepravedno protiv nje-
ga, može i smije u roku od 10 dana od donijete presude usmeno
ili pismeno uputiti priziv, bez ikakve tužbe apostolskom kolegi-
ju doktora koji su određeni za parnice Svete palate Gospodina
Pape, ili kolegiju doktora u Peruđi, Padovi ili Bolonji. Želimo
da nijedna osoba ne može niti smije u našem gradu Kotoru ulo-
žiti priziv /apelaciju/ na neku presudu donijetu od strane zakle-
tih sudija, osim onih u čijim gradovima i mjestima naši građani
mogu uložiti priziv na neku presudu donijetu protiv njih i na
onaj način na koji naši građani u njihovim gradovima i mjestima
mogu uložiti priziv na neku presudu donijetu protiv njih. Slično
mogu na sličan način oni u našem gradu uložiti priziv na presu-
grada Kotora 313
du donijetu od strane naših zakletih sudija, a ne drugačije. Kada
je priziv uložen, onaj ko ga ulaže, u roku od mjesec dana od kako
je priziv uložen, dužan je da predoči i preda sudijama, protiv
kojih ulaže priziv, troškove u roku od mjesec dana od dana datog
novca, neka daju da se napišu od strane notara ili kancelara Ko-
mune svi spisi i zabilješke rečene parnice pred njima sa njihovom
presudom i navodima statutarnih odredaba ili pravnih običaja
kao što je || rečeno. I sve to da se čita od riječi do riječi pred 218 || 219
naprijed rečenim strankama, ništa ne dodavši niti umanjivši, sve
naprijed rečeno zatvoreno i zapečaćeno pečatom rečene Komu-
ne, na trošak onoga koji ulaže priziv, šalje se onom kolegiju kome
je uložen priziv da bi pitao za stručno mišljenje i utvrđivanje da
li je dobro ili loše upućen priziv, da li je presuda bila pravedna
/Na margini:/
ili nepravedna, prema ranije rečenim statutarnim odredbama i Obrati pažnju
pravnim običajima. Pravni savjet i odluka rečenog kolegija ima- da je Prevedra
ju se poštovati i dati na izvršenje i formulisati kao javnu ispravu Mletačka Vlast
svojom duka-
od strane notara te Komune, po nalogu sudija koji budu na duž- lom, izdatom u
nosti u vrijeme kada su rečeni pravni savjet ili odluka prispjeli. njenoj palati u
Ako bi stranka koja ulaže priziv propustila da troškove isplati u Veneciji 30. jula,
indikcije jedan-
određenom roku, apelacija nema valjanosti niti važi, i presuda aeste, 1433, a na
ostaje u svojoj snazi. Ako pak sudija, pošto je primio troškove, osnovu odluke
ne bi poslao kolegijumu kao što je naprijed rečeno, neka nado- Vijeća umoljen-
ih, odlučila
knadi onome koji je uložio priziv štetu u iznosu navedenom u slijedeće: da
presudi protiv koje je uložen priziv. Ako pravnim savjetom ili se ubuduće
odlukom rečenog kolegija presuda donijeta od strane sudija apelacije na
građanske pre-
bude potvrđena da je pravedno donijeta, onaj koji je uložio pri- sude donijete u
ziv treba da isplati stranci, koju je imala u parničenju, i na ime Kotoru, te apel-
kazne tri odsto od onoga o čemu je donijeta presuda. Od kazne acije upućuju
na 4 Kolegija,
polovina neka pripadne našoj Komuni, a druga polovina sudi- i to u Padovu,
jama protiv čije presude je uložen priziv. Ako pak pravnim sa- Trevizo, Veronu
vjetom i odlukom rečenog kolegija bude oglašeno ili savjetova- i Vićencu, na
način kako se to
no da je rečena presuda nepravedna i da je donijeta protiv predviđa ovim
rečenog pravnog reda, ne važi niti je valjana, i onaj koji je osuđen Statutom.
314 Statut i zakoni
tom presudom treba da se dovede u prvobitno stanje i da mu
219 || 220 suprotna strana || povrati troškove koje je imao u rečenoj parni-
ci, naime u Kotoru za sudska akta, notara i kancelara i advokata
Suda, preko troškova glasnika za slanje apelacije i za pravni savjet
koji se imao dobiti od kolegija i drugo ne, sudije koje su takvu
presudu donijele neka plate na ime kazne, naime svaki od njih,
tri odsto od onoga što su presudili. Od koje kazne polovina neka
pripadne našoj Komuni, a druga polovina onome koji je uložio
priziv. Radi toga, da bi se izbjegla svaka zloba, zapovijedamo i
određujemo da ako bi neka presuda bila donijeta na mjesec dana
ili manje, prije svečanosti Sv. Đorđa, protiv koje se ulaže priziv
i zbog kratkoće roka njihove službe, rečene sudije, kao što je
kazano, neće imati dovoljno vremena da naprijed rečeno pošalju
kolegiju, sudije, njihovi prvi nasljednici, ako bude od njih zatra-
žila stranka koja ulaže priziv, u toku jednog mjeseca pošto na-
stupe u sudijsku službu, poštujući ranije rečeni red, neka kole-
giju, kao što je rečeno, pošalju unutar mjeseca od kako je učinjen
zahtjev, kao što se naprijed kaže, ako podliježu kaznama koje su
gore za sudije izrečene. Ali ako unutar rečenog roka, ulagač pri-
ziva ne bi zahtijevao od sudija ono što je rečeno, samim tim će
njegov priziv biti ništavan. Protiv presude donijete do sume od
50 perpera, ili manje vrijednosti od toga, niko ne može ulagati
priziv. Želeći da povodom neke apelacije, koja će se uložiti za
slanje osobe na kolegij kod koga se ulaže priziv i zbog troškova
koje treba učiniti iz rečenog razloga, ako nastane spor, određu-
jemo da koliko god puta u toku parnice, presude i apelacije bude
220 || 221 potrebno da se neka || osoba uputi na kolegij, da notar ili kan-
celar naše Komune, ako obojica budu tada u Gradu, da se uputi
kolegiju doktora gdje se ulaže apelacija, prema sadržaju statutar-
ne odredbe izdate o apelacijama. I ako bi jedan od rečenih no-
tara ili kancelara bio spriječen ili stvarno zauzet službom u Ko-
muni tako da ne može ići, druga osoba, uz znanje obiju stranaka
i tim strankama ne sumnjiva, neka se pošalje na kolegij, kako je
ranije rečeno. Takva osoba koja se ima slati, treba da ima za svo-
grada Kotora 315
je troškove od apelanta 20 dukata ako bude išla u Rim ili Pado-
vu, a ako u Peruđu ili Bolonju, 25 dukata, o roku i kako je iska-
zano u statutarnoj odredbi. I pored toga isti apelant mora i za
pravni savjet platiti i namiriti kolegiju kome su proces parnice,
presuda i apelacija poslati, kao što je gore rečeno. Ako apelant,
kao što je rečeno, ne bi dao troškove ili namirio kolegij za prav-
no mišljenje, koje je ranije spomenuto, neka donijeta presuda
bude na snazi i ima valjanost bez obzira na to što je uložen priziv
u ranije rečenom sporu. Radi izbjegavanja mnogih zabluda i
smutnji 1386, indikcije devete, dana 22. januara, u Velikom vije-
ću plemenitih muževa grada Kotora pošto se od njih skoro niko
nije odvajao, odlučeno je da se ovoj statutarnoj odredbi o suđe-
njima i apelacijama ovo doda. Ako bi neki klerik ili stranac dobio
u Kotoru neku presudu protiv građanina Kotora podložnog
svjetovnom Sudu, i onaj građanin bi protiv nje uložio apelaciju,
onaj klerik ili stranac dužan je dati u zalog, dovoljan za učinjene
i buduće troškove apelanta. Mora ga dati u roku u kome je ape-
lant dužan da uplati za troškove, || prema sadržaju naprijed re- 221 || 222
čene statutarne odredbe izdate o apelacijama. Tako da, ako u
apelaciji apelant dobije, da mu se namiri od rečenog zaloga. I
ako rečeni klerik ili stranac propuste da u tom roku daju zalog,
da tada rečena presuda bude bezpredmetna i poništena. Isto tako
unutar mjeseca pošto pravni savjet dođe, sudije su dužne da uči-
ne da se troškovi u cjelini isplate onome koji je dobio po tom
pravnom savjetu.
O zanatlijama 222
Glava CCCXCI
G odine 1357, dana 1. aprila. Zapovijedamo, da bi se izbjegla

svaka zloba, da nijedan zanatlija ne može prodati, založiti
ili na neki način otuđiti stvari koje su mu date na obradu, niti ko
drugi može ili smije takve stvari primiti. Ako bi neko prestupio,
takve stvari neka se vrate prvom vlasniku bez ikakve naplate, ako
se ovo može dokazati.
316 Statut i zakoni
222 O ženi udovici, da bez isprave ne odgovara za dobra svoga muža
Glava CCCXCII
N astojeći da se odupremo prevarama žena koje se nisu bojale

da počine sa dobrima svojih plemenitih muževa, često ob-
manjivački i kradomice, da ne bi njihovi nasljednici bili nedužno
222 || 223 lišeni svojih prava, || razborito određujemo da neka žena, nekog
pokojnika, pozvana na Sud ili parnicu u ime svoga muža o bilo
kakvim poslovima bez notarske isprave, nije dužna niti mora
bilo kome o bilo čemu odgovarati, osim do sume od 10 perpera.
A ako bi odgovarala to nema valjanost niti može štetiti pravima
nasljednika rečenih dobara. Ako neko treba da dobije nešto od
nekog pokojnika, neka traži pravdu protiv nasljednika njegovih
dobara kada budu punoljetni.
223 O tome da se isprave sačinjene u Kotoru od strane notara od vremena

đakona Mihe Gige notara, ne mogu obarati svjedocima
Glava CCCXCIII
G odine 1370, dana 2. marta. Da neko ne bi bio lišen svojih

prava, za dobro očuvanje naših i našega grada, utvrđujemo
i određujemo da sve isprave objavljene u našem gradu Kotoru
od vremena đakona Mihe Gige, nekada zakletog notara naše
Komune Kotora, sve do današnjeg dana i one koje će se sačiniti
u Kotoru od strane naših zakletih notara na osnovu naših sta-
tutarnih odredaba i pravnog reda našega grada, ne mogu biti
oborene svjedocima ni na koji način, već odlučujemo da jesu i
223 || 224 treba da budu autentične i tvrde i da imaju snagu. ||
224 O tome da plemići Kotora ne uzimaju neplemenite žene i da sinovi rođe-

ni iz takvog braka budu lišeni službi i povlastica Kotora
Glava CCCXCIV
U ime Krista amen. Godine rođenja njegovog 1412, indikcije

pete, posljednjeg dana mjeseca februara. Zazivajući naj-
prije milost i pomoć Svemogućeg Boga, mi Komuna kotorska,
grada Kotora 317
sakupljena po običaju na zvuk zvona u velikoj sali palače naše
Komune kao javno i Veliko vijeće našeg grada. Želeći da ovom
statutarnom odlukom obuzdamo lakomost naših plemenitih
građana, koja je majka mnogih zala, jer naime, neki plemići su
pohlepni na veliki miraz, koji su dobijali od neplemenitih žena,
sa njima sklapali brakove kako u gradu Kotoru tako i u drugim
gradovima i mjestima i tako su svoju klicu ili pleme i krv zarazili,
obuzeti rečenom lakomošću, i rod plemićki iz dana u dan po-
mračivali. Zbog toga ovom statutarnom odlukom zabranjujemo
da se nijedan plemić našega grada, od današnjeg dana ubuduće,
ne usudi, niti pomisli da oženi neku ženu ukoliko nije od roda
onoga plemenitog grada gdje je rođena. I ako bi neko suprot-
no postupio uzevši neku neplemenitu ženu, ovom odredbom
lišavamo njegove nasljednike naših vijeća i plemićke titule u
našem gradu za vječita vremena. Nikakav da nema visoki polo-
žaj, niti službu ili beneficij, koje drugi iz redova plemića imaju,
ili bi mogli imati u rečenom našem gradu. Ustanovljujemo da
ovu statutarnu odredbu ne osporava nijedna druga statutarna
odredba ili odluka usvojena na Vijeću, nego da u svemu i za sve
bude u punoj važnosti. || 224 || 225
O nametanju zaloga na naš grad 225

Glava CCCXCV
L jeta Gospodnjeg 1316. Ako bi, zbog nekog našeg građanina,

neki grad ili mjesto, koje ne bi bilo pod vlašću našeg Vla-
dara, nametnulo zaloge na naš grad ili na ljude našega grada,
i to se na zakonit način dokazalo, Komuna je dužna da nare-
di onome zbog koga su nametnuti zalozi, da ode ili da pošalje
nekog u onaj grad ili mjesto u određenom roku i učini da se
ponište i opozovu ti zalozi. Ako bi propustio da ode ili poša-
lje, kao što je rečeno, u roku koji mu je određen, i kasnije bi
oni, na čiju su štetu dati zalozi, uhvatili nekog našeg građa-
nina, taj naš građanin, zbog koga su nametnuti zalozi, dužan
318 Statut i zakoni
je da onome koji je uhvaćen ili su mu nametnuti zalozi, pla-
ti i popravi svu štetu i sve troškove koje bi zbog toga imao, i
to u iznosu na koji bi se zakleo onaj uhvaćeni ili kome su
nametnuti zalozi.
225 O našem građaninu koji je dao zaloge izvan našega grada

Glava CCCXCVI
L jeta Gospodnjeg 1316. Utvrđujemo i određujemo da ako

bi nekom našem građaninu bili uzeti zalozi izvan našega
grada, od nekog koji nije pod vlašću našeg Kralja, na korist
nekog našeg građanina, odlučujemo da onaj za koga je zalog
bio dat ode u mjesto gdje je zalog dat i kaže primaocu zaloga
/povjeriocu/: “Evo ja sam spreman da odgovaram ako sam ti u
nečemu dužan”. I kad u prisustvu onoga koji je primio zaloge
/povjerioca/, bude onaj zbog koga su bili dati zalozi, neka kaže
225 || 226 || onome ko je primio zaloge: “Evo čovjeka zbog koga kažeš da
si mi uzeo zaloge. Vrati mi moje stvari” i tako neka svoje stvari
traži kako najbolje bude mogao. A onaj za čiji je račun dat za-
log nije obavezan na drugo osim da se lično pojavi. Ako se pak
onaj, u čiju je korist dat zalog, ne usudi da lično ode, dužan je
da umjesto sebe pošalje nekog drugog koji će srediti, završiti i
platiti u onom mjestu, ako bi bio osuđen. Ako se pak, otkrije
da onaj kome su uzeti zalozi nije bio uhvaćen, odnosno nije mu
uzet zalog zbog onog koji je okrivljen, tada onaj kome su uzeti
zalozi treba da plati troškove onome koji je okrivljen. A ako
onaj koji je bio povod ne bi htio da ode ili pošalje u mjesto da-
vanja zaloga, naime izvan Kraljevine, on sam neka plati onome
kome su uzeti zalozi njegove oduzete stvari i cijelu štetu koju je
imao žalbodavac, odnosno onaj koji je uhvaćen od strane ljudi
Vladara našeg Kralja, zbog drugoga. Onaj za koga je dao zalog
nije dužan da se sklanja, već samo zalogodavac, odnosno neka se
uhvaćeni sklanja.
grada Kotora 319
O tome da se pšenica, odnosno žito, ne može prodavati skuplje 226
od cijene koju je prvi prodavač odredio
Glava CCCXCVII
G odine 1343, dana 15. februara. Mi Komuna kotorska, oku-

pljeni po običaju na zvuk zvona, radi dobra i blagostanja
našega grada utvrđujemo i određujemo da ko god bi dovezao
žito u naš grad radi prodaje, da ga ne može skuplje prodati od
onoga što je sam ranije odredio kao cijenu prodaje. Ako bi htio
da ga proda po nižoj cijeni to može, ali ne po višoj. I || ko god 226 || 227
bi prestupio neka izgubi žito i plati našoj Komuni kaznu 50
perpera i žito neka pripadne Komuni.
O izdaji svoje domovine 227

Glava CCCXCVIII
A ko bi se neki od građana javno pokazao izdajica svoje do-

movine ili bi sa vojskom došao da napadne domovinu, neka
bude neprijatelj cijeloga Grada i neka mu se kuća do temelja
poruši i sva se druga njegova dobra potpuno razdijele gradskom
puku i neka vječno bude prognan.
O onima koji dovode prognanike 227

Glava CCCXCIX
K oji god bi doveo nekog osuđenog na progonstvo, koji bi

bio oglašen zvonom, ako to bude svjedocima dokazano,
platiće 100 perpera. Ali, ako bi doveo po zapovijedi Kneza, ne
podliježe takvoj kazni. Polovina od toga neka bude tužioca, a
druga Komune i ako sudije, koje tada budu, ne zahtijevaju ili
naplate dio Komune, platiće od svoga sopstvenog.
O piratima 227
Glava CCCC
U tvrđujemo i određujemo da se nijedan naš građanin ili sta-

novnik Kotora ne usudi ići na gusarenje ili da bude pirat.
320 Statut i zakoni
Ako bi se drznuo, neka je osuđen na progonstvo i neka plati
227 || 228 Komuni 50 perpera, osim ako ima dozvolu Komune. ||
228 O onima koji idu u piratske akcije sa Omišanima157

Glava CCCCI
A ko bi se neki od naših građana drznuo da sa Omišanima ide

u piratske akcije i to se moglo dokazati, neka nadoknadi od
svoga cijelu štetu koju bi naša Komuna u to vrijeme imala od
pirata. A ako ne bi mogao nadoknaditi, nikad neće moći biti
Kotoranin, nego da je zauvijek prognan.
228 O tome da se nijedan naš građanin ne udružuje

sa neprijateljima Kotora
Glava CCCCII
B udući da su neprijatelji grada Kotora mnogo puta činili

neprilike našem gradu, koristeći neke od naših građana,
dobijajući od njih pomoć i savjet i usluge, stoga utvrđujemo
i određujemo da se nijedan naš građanin ne usudi udruživati
ili miješati sa neprijateljima Kotora, niti im uzajmljivati novac,
niti im što davati na vjeru, niti u kuću primati, niti njima odla-
ziti. Ako bi učinio suprotno, da plati 50 perpera i da bude lišen
te godine svake službe i časti Kotora. A ovo se podrazumije-
va za one neprijatelje koji bi bili javni i oglašeni za neprijatelje
našega grada.
228 O Metohiji sv. Mihaila

Glava CCCCIII
P ošto svakodnevno ispitivanje Republike podstiče naše du-

hove da nastojimo koliko možemo na dobrobiti i koristi
157 Omišani su bili poznati po piratskim akcijama još od XII vijeka. Poznata je
svečana obaveza preuzeta 1167. godine od omiškog Kneza Nikole na mirne
odnose sa Kotoranima “do devete generacije” da neće ometati brodove koji
izlaze iz kotorske luke, ni one koji ulaze u nju. T. Smičiklas, Diplomatički
zbornik Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, II, Zagreb, 1904, str. 116.
grada Kotora 321
našega grada, || otuda smjerajući da Metohiju sv. Mihaila, kao 228 || 229
naše Komune po pravu, održimo i prema našoj moći branimo,
utvrđujemo i naređujemo da se trajno poštuje: ako bi na neki
način rečena Metohija bila uskraćena vlastima našega grada i
oduzeta, i ne bi bila u slobodnom raspolaganju naše Komune,
neka se nijedan naš građanin, ili stanovnik Distrikta, ili stanov-
nik pod našom vlašću ne usudi ili drzne da cijelu Metohiju, ili
njen dio, primi od Vladara, pod prijetnjom kazne od 1000 per-
pera koja se ima platiti našoj Komuni, i pored toga, ono što mu
bude dato od strane Vladara, nikako ne može dobiti.
O onima koji dolaze na svečanost Sv. Tripuna 229

Glava CCCCIV
U tvrđujemo da ako se neko nije usuđivao da dođe u naš grad

zbog nekog duga, ili pljačke, ili obaveze, ili bičevanja, ili
udarca, ali ne zbog ubistva, može doći slobodno u svemu i be-
zbjedno, tri dana prije svečanosti Sv. Tripuna i tri dana poslije.
O čistoći Grada 229

Glava CCCCV
Ž eleći da se postaramo o čistoći Grada, utvrđujemo da su

od Duhova do svečanosti Sv. Marije u avgustu, sudije koje
tada budu, pod zakletvom dužne da narede i daju oglasiti svake
subote: da svako treba da očisti ulicu ispred svoje kuće i || izmet 229 || 230
ili nečistoće odnese do mora. Ako neko ne bi očistio, neka plati
1 groš koji pripada vikaru, a ako vikar ne uzme zalog za to, neka
sam plati od svojega i to pripada Komuni.
O nečistoći koja se baca na ulicu 230

Glava CCCCVI
M nogi su bacali izmet i nečistoću po gradskim ulicama.

Stoga utvrđujemo da se niko ne usudi bacati neku prljav-
štinu na ulicu, niti vodu prolivati. Ako to ko učini neka plati
1 perperu.
322 Statut i zakoni
230 O voskarima
Glava CCCCVII
N alažemo da se svi koji vare vosak ne usude vodu od varenja

prolivati na ulicu. Ako to učine platiće 1 perperu, od čega
polovina pripada tužiocu a druga Komuni.
230 O onima koji prazne bačve

Glava CCCCVIII
N alažemo i utvrđujemo da svi koji prazne bačve, sav talog

odnosno trop odnesu na more. Ako se usude da proliju na
ulicu neka plate 1 perperu od čega polovina pripada tužiocu, a
druga Komuni.
230 O obućarima
Glava CCCCIX
230 || 231
N eka nijedan obućar ne štavi ili vari krzna ili kožu izvan
svoje kuće, niti vodu ili drugu nečistoću proliva, niti vodu
od varenja krzna ili kože proliva u Gradu, već izvan || Grada,
donijetu noću prije trećeg zvona. Isto tako nijedan obućar ne
smije guliti kožu ili krzno, osim izvan zidina Komune, od ugla
pokojne Petrane do Gurdića. Ko prekrši platiće 1 perperu, od
čega polovina pripada Komuni, a druga tužiocu.
231 O tome da se ne podnose zahtjevi na nečiju štetu

Glava CCCCX
G odine 1359, indikcije dvanaeste, dana 4. avgusta. Radi toga

da bi se naš grad razvijao od dobrog na bolje i njegovi gra-
đani očuvali u slasti mira, da bi se ubuduće pamtilo, utvrđujemo
da se od sada zauvijek poštuje da niko ne može u Vijeću podni-
jeti neki zahtjev za obračun duga na štetu našeg građanina, niti
takav zahtjev Rektor i sudije smiju iznijeti na Vijeće, niti staviti
na glasanje, niti dopustiti da se iznese. Ako bi od strane Rek-
tora, sudija i Vijeća o tome bio pokrenut postupak i izglasana
grada Kotora 323
odluka, neka je ništavna, pa ne proizvodi posljedice na bilo koji
način, po bilo čijoj razboritosti ili iz bilo kakvog razloga. Čak
ako bi o tome, po zapovijesti i ovlašćenju Vijeća bila sačinjena
kakva isprava o valjanosti, svejedno sa kakvim obrazloženjima,
ne vodeći računa o statutarnim odredbama i pravnim običaji-
ma, neka ti Rektori i sudije koji bi dozvolili da se takva molba
u Vijeću prihvati, svaki od njih plati kaznu našoj Komuni 25
perpera i isto toliko onome protiv koga bi takav zahtjev bio
prihvaćen. Naređujemo našem zakletom gradskom notaru da
se ne usudi sačiniti neku ispravu protiv odredbe ove statutarne
odluke, pod prijetnjom rečene || kazne i pošto položi zakletvu. 231 || 232
A ako je sačini neka je poništena i neispravna po istom prav-
nom osnovu. A onaj koji bi štetu na taj način pretrpio može
u svako doba koje mu odgovara o tome tražiti pravdu pred
Sudom. Rektori i sudije koji tada budu, odmah će dosuditi
da mu se vrati njegovo sa svim prihodima, bez obzira na spo-
menute isprave, niti na protok vremena, čak i u slučaju da o
toj stvari bude sačinjena kakva presuda ili isprava ili otuđenje,
ili ako bi bila u posjedu drugih. Sve to ne može biti na uštrb
prava onima koji su štetu pretrpjeli. Inače sami Rektor i su-
dije dužni su da sve nadoknade i zadovolje od svoga sopstve-
nog. Ako bi neki od naših građana htio da ima javnu ispra-
vu o ovoj glavi, notar je dužan da je sačini i izda bez ikakvog
drugog zahtjeva.
O čistoći bunara 232

Glava CCCCXI
B udući da su se u bunaru nalazile mnoge sramotne stvari i

nečistoće, stoga utvrđujemo da su carinici dužni po svo-
joj zakletvi da svake godine daju očistiti bunar prvog dana
maja, o svečanosti Sv. Vida /15. juna/ i o svečanosti Sv. Ilije
/20. jula/.
324 Statut i zakoni
O diobi Župe Grbaljske
Glava CCCCXII
M i Komuna kotorska158, jednodušno sabrani na zvuk zvona

po običaju, utvrđujemo i određujemo o zemljištima Župe
Grbaljske. Prvo, odlučujemo da niko ne može imati vinograd
u svome dijelu, osim svaka pojedina kuća u kojoj je nastanjena
porodica, koja može imati dva kvadranjola i ne više. Rektori i
232 || 233 sudije koji tada || budu, dužni su svake godine poslije svečanosti
Sv. Đorđa, mjesec dana slati službenike da posijeku što bude više.
Isto tako odlučujemo da niko ne može svoj dio Župe za života
prodati, darovati, ili zamijeniti, ili bilo na koji način otuđiti, niti
crkvi darovati poslije smrti. Jedino može dati u miraz svome
nasljedniku. Svaki je dužan da dio koji mu je dodijeljen od Ko-
mune drži kao dio za sebe i svoje nasljednike, za vječita vremena.
I ako bi neko zamijenio ili na neki način otuđio, poslije diobe
vraća se prvom vlasniku, a prodaja, otuđenje ili zamjena ne važe.
I ako neko koji ima dio rečene Župe, ne bi imao svojih nasljedni-
ka, njegov dio se vraća njegovim srodnicima, a pod srodnicima
se podrazumijevaju braća i sinovi braće. A ako ne bi bilo sinova
braće, biće sestre ili sinovi sestara, ako i njih ne bi bilo, biće
stričevi, ako stričeva ne bude biće ujaci i ako ne bude stričeva i
ujaka biće prvi rođaci iz roda, kako ždrijeb silazi. Ako ne bude
prvih rođaka od roda, onda prvi rođaci od druge strane, ali ne
dalje od toga, naravno ako su građani. Vanbračne djece se ovo
ne tiče. I ako srodnika ne bi imao, vratiće se Komuni i Komuna
će one karate, koji od tada budu upražnjeni, dati i raspodijeli-
ti među sve obitelji ili domove rečene kotorske vlastele, svakoj
obitelji ili domu po dva karata. Obitelji ili domovi ispisuju se na
cedulje ili se ubacuju u vrećicu i odatle se izvlače na sreću kada
158 Ova glava nije datirana u štampanom izdanju Statuta iz 1616. godine. Međutim,
Stjepčević je datira poslije 1316. godine jer se “u pitanju ovisnosti težaka u Grblju
o Gospodarima pozivlje na odredbu godine 1316, po kojoj je zabranjeno uzimati
tuđeg posadnika bez dozvole njegovog Gospodara”. (Ivo Stjepčević, Kotor i
Grbalj, Split, 1941, str. 25.)
grada Kotora 325
bude upražnjenih karata i kako se ždrijebom izvuku tako će se
dati svakoj kući, ili obitelji ili vlasteli. Podrazumijeva se da te
obitelji || ili vlastela imaju ili će imati muških nasljednika159. Taj 233 || 234
način raspodjele ima da traje zauvijek. I ako bi neko držao ne-
čiji cijeli dio, kupljen, zamijenjen, darovan ili bilo na koji način
dobijen, platiće globu 500 perpera i taj dio će izgubiti. I ko bude
htio da o ovome ima ispravu, notar je dužan da je sačini. Izuzi-
maju se pak oni koji su platili za one koji nisu mogli da plate,
oni neka imaju dijelove kao svoje sopstvene dijelove. Isto tako
odlučujemo da se niko ne usudi da koristi za pašu nečije zasijano
polje, niti onu travu koju je neko ostavio kao zemljište sa travom
/sedimo/. Osim kada vlasnik rečenog zemljišta sa travom počne
da koristi za pašu tu travu, tada njegovi susjedi, koji sa njim gra-
niče, mogu koristiti za pašu jahaćih konja i volova za oranje. Ako
pak to bude zemljište sa travom i usude se da napasaju, platiće
kaznu prema statutarnoj odredbi o onima koji koriste za pašu
polja ili vinograde. Isto tako, niko ko ima kolce u svome dijelu,
ne može sprijeciti drugoga da siječe kolce za vinograde građana
našega grada, već svaki gdje ih nađe neka slobodno siječe. Isto
tako odlučujemo da niko ne prima kod sebe ljude rečene Župe,
osim one iz rečene Župe, koje mu je Komuna dala ili će mu
dati, pod prijetnjom one kazne koja se sadrži na drugom mjestu
o seljacima koji su u našem Distriktu. Odlučujemo takođe da
niko ne može svoj dio dati Vladaru ili nekom strancu, iz čega
bi nastala šteta ili neprilika našoj Komuni ili bilo kome. Ako
suprotno postupi neka nadoknadi štetu i plati globe Komuni
500 perpera i izgubi dio. Ako bi slučajno Vladar, ne iz zle na-
mjere ili na podsticaj nekoga, već svojom silom, || uzeo nečiji 234 || 235
dio i zadržao ga za sebe ili dao nekom od svojih velikaša, cijela
159 Ova stilizacija omogućava tumačenja isključive podjele u korist plemstva.
Međutim, šira analiza grbaljskih agrarnih prilika neosporno navodi na zaključak
da se zemlja dijelila i pučanima. Inače termin “maginatae” umjesto “magnatae”, u
smislu “velikaši”, plemstvo, vlastela. (Ivo Stjepčević, Kotor i Grbalj, Split, 1941,
str. 26, bilj. 92-96 i drugdje).
326 Statut i zakoni
Komuna je dužna da u svemu brani čitav dio. I ako Komuna
ni na koji način ne bi mogla da povrati, dužna je Komuna da
nadoknadi vlasniku. Ali ako bi krivica njegova bila utvrđena,
Komuna to nije dužna i nijedan naš građanin ne može primiti
taj dio. Isto tako odlučujemo da niko, ni na koji način, ne smije
na svoj dio smjestiti Vladareve Albance ili Slovene, koji ne bi
bili podložni našoj Komuni teretima i službama kao drugi koji
su u rečenoj Župi. Ako bi neko postupio suprotno neka plati
globe 200 perpera, koje perpere na ime kazne treba da idu u
Komoru Komune, i da nadoknadi svu štetu. Ako bi neki od
Vladarevih Slovena ili Albanaca, ili drugi koji ne bi pripadao
našim građanima, silom ušao da stanuje ili koristi za pašu i onaj
vlasnik dijela zatražio pomoć od Komune, cijela Komuna je
dužna da mu pomogne da se istjera onaj ili oni. I ako sudije
koje budu na dužnosti ne oglase globu kad im bude javljeno,
neka plate od svoga sopstvenog. Isto tako, ako bi neko smjestio
Albanca na svoj dio i načinio štetu nekome, on neka plati istu
kaznu koju plaćaju drugi naši ljudi iz Župe podložni teretima i
službama rečenog našeg grada. Isto tako odlučujemo da mlinovi
koji su u Župi ili će biti, pripadaju Komuni bilo u kom dijelu da
235 || 236 se nalaze. ||
236 O Župi Grbaljskoj, Bijeloj, Ledenicama i drugim raznim predjelima

Komune oduzetim i vraćenim
Glava CCCCXIII
L jeta Gospodnjeg 1355, dana 15. juna. Mi Komuna kotorska,

sakupljeni po običaju na zvuk zvona, radi dobrobiti i mir-
nog stanja našeg grada utvrđujemo i određujemo da ako bi se
slučaj desio da Župa Grbaljska, Bijela, Ledenice ili nešto od te-
ritorija naše Komune, bilo u cjelini ili djelomice, za neko vrije-
me na neki način oduzeto i poslije toga vraćeno našoj Komuni,
neka dijelovi /zemlje/ utvrđeni među našim sugrađanima ostanu
kako su bili podijeljeni među ljudima i da svi ostanu na svojim
grada Kotora 327
dijelovima. A ako bi se uspostavilo da je neki dio nepodijeljen da
se razdijeli kako se Komuni i vijećima Kotora najbolje učini za
stanje Grada.
O Rektorima Župe Grbaljske 236

Glava CCCCXIV
O dlučujemo i određujemo da Rektori ili sudije Župe Gr-

baljske odlaze u Župu svakog mjeseca jednom da bi pro-
motrili ono što će biti na čast i dobrobit našeg grada i o tome
se pobrinuti prema mogućnosti bez obmane. U selu u koje će
otići, ljudi toga sela su dužni da ih časte jelom. Ako to ne učine
neka plati svaka kuća 1 perperu, a sudije su dužne da uzmu od
njih zaloge. Ako pak ne bi otišli, kako je rečeno, platiće svaki od
rečenih sudija našoj Komuni 5 perpera. || 236 || 237
O tome da se ne mogu dati u zalog ili prodati ili dati u zakup 237
zemlje Grblja, Ledenica i Sv. Petra160
Glava CCCCXV
L jeta Gospodnjeg 1334, dana 15. aprila. Mi Komuna Ko-

tora sakupljeni po običaju na zvuk zvona, utvrđujemo i
određujemo da, od sada ubuduće, niko od sudija ili vijećnika
ne može založiti ili prodati, niti u najam dati zemlje ili posje-
de naše Komune kao što su Grbalj, Ledenice i Sv. Petar. I ko
god bi želio o ovome ispravu notar je dužan da je sačini, protiv
onoga ko bi postupio suprotno onome što je rečeno. A onaj
koji bi ih kupio neka izgubi dinare koji pripadaju Komuni.
Izuzetno ako cijela Komuna i Veliko vijeće ili Malo vijeće po
ovlašćenju Velikog vijeća, javnim ispravama nije obavila zala-
ganje, prodaju, davanje u najam, darovanje i otuđenje tada sa-
činjene isprave, i one koje će biti sačinjene, ostaju uvijek tvrde
i valjane.
160 Riječ je u stvari o selu Bijela, u okolici Herceg-Novoga. Tamo je, naime, uz crkvu
sv. Petra bila benediktinska opatija.
328 Statut i zakoni
237 O kmetovima Župe da ne nose ribe Gospodinu Kralju
Glava CCCCXVI
O dlučujemo i određujemo radi rasterećenja posadnika iz

Grblja, da nijedan od njih ne nosi ribe Gospodinu Kralju
od strane Komune kako su imali običaj da nose. Nego će sva-
ka kuća rečene Župe, koja ima punoljetnog muškarca, platiti
Komuni svake godine 4 groša za rečenu uslugu. I sudije Župe
ubiraće rečene groše od svečanosti Sv. Marije u avgustu, do sve-
237 || 238 čanosti Sv. Mihaila, ako ne, platiće od svoga. ||
238 O kaznama ili globama koje presuđuju sudije Župe

Glava CCCCXVII
U tvrđujemo da sve kazne ili globe, koje sudije Župe namet-

nu ili dosude ljudima Župe oni ubiru i daju Komuni. Ako
ne uberu da od svoga sopstvenog nadoknade. I od svake kazne
ili globe sudije neka imaju trećinu i, po zakletvi, ne mogu svoj
dio oprostiti.
238 O Albancima i Slovenima koji su u Župi Grbaljskoj

Glava CCCCXVIII
G odine 1339, 28. maja. Mi Komuna Kotora sakupljeni po

običaju na zvuk zvona, smjerajući da uvećamo i sakupimo
u našem gradu i Distriktu ljude u službi Komune, utvrđujemo
i određujemo radi dobrobiti i mirnog stanja našeg grada da svi
Albanci, koji su posebno u službi naših građana, i svi Sloveni,
koji su u našoj Župi Grbaljskoj, neka borave i stanuju u našoj
Župi Grbaljskoj i plaćaju i izvršavaju sve radne obaveze i plaća-
nja i dažbine naše Komune, kao što čine ostali posadnici naših
građana rečene Župe Grbaljske. Ako neki od rečenih Albanaca
ne bi htio platiti dažbine i vršiti radne obaveze, kao što čine
drugi posadnici rečene Župe, njegov gospodar je dužan da
učini jedno od troje: ili da za njega plati kaznu našoj Komuni
238 || 239 25 perpera, ili da ga preda || u zatvor naše Komune, ili da ga
grada Kotora 329
istjera iz teritorije Župe, tako da za vječna vremena ne boravi
u rečenoj Župi. Ako rečeni gospodar to ne bi činio svaki naš
građanin ga može optužiti i njemu će se vjerovati. I ako bi neki
Albanac nasilno boravio u nečijem dijelu rečene Župe, rečeni
vlasnik dijela gdje bi nasilno boravio rečeni Albanac, da odredi
rečenom Albancu rok od 15 dana da ode sa rečenog njegovog
dijela. Ako ovaj, možda u rečenom roku ne bi otišao sa reče-
nog dijela, gospodar rečenog Albanca platiće vlasniku zemlje
gdje rečeni Albanac nasilno boravi, 25 perpera i notar Grada je
dužan da mu sačini notarsku ispravu o rečenih 25 perpera ako
to ovaj zatraži. I ako neka nesreća zadesi rečene Albance, Ko-
muna je dužna da im pomogne kao i drugim vilanima rečene
Župe Grbaljske.
O pravnom običaju Župe Grbaljske i drugih predjela Komune 239

Glava CCCCXIX
G odine 1367, odobravajući stari potvrđeni, i do sada u miru

poštovani, pravni običaj našeg grada Kotora, namjera-
vajući da ga zapišemo da bi se pamtilo u budućnosti da ne bi
neko mogao da ga ne poznaje, objavljujemo, rješavamo i po-
tvrđujemo da nijedno drugo lice, osim građanina koji stanuje
u Gradu i snosi terete i radne obaveze rečenog grada, ne može,
niti treba, niti || smije imati ni na koji način neki dio ili ždrijeb 239 || 240
u našoj Župi Grbaljskoj ili u drugim predjelima ili mjestima
koja je Vladar našoj Komuni prepustio. I pošto je rečeni pravni
običaj bio tako poštovan na sudovima i izvan njih, naređujemo
stoga i odlučujemo da se poštuje za vječita vremena, tako naime,
da stranac ili rođen od stranca, ako bi došao ovamo da stanuje
ili ne, i postao građanin ili ne, ne može imati nikakvo nasljeđe
u Grblju. I sudije koje bi presuđivale protiv naprijed rečenog,
dužne su da nadoknade svu štetu koja bi nekog zadesila zbog
njihovog suđenja.
330 Statut i zakoni
240 O tome da se sudije i vijećnici ne miješaju u sporove
biskupa i kaptola, niti da ih notar zapisuje
Glava CCCCXX
M noge i ogromne smutnje su nam nastajale zbog različi-

tih sporova koje su međusobno imali Gospodin biskup
sa svojim klericima, najviše zbog notara /tabellio?/. Zbog toga
odlučujemo i utvrđujemo da javni notar našeg grada njima ne
piše izjave kojima nešto svjedoče, apelacije, niti presude, a što bi
napisao da ne važi. Odlučujemo takođe da se nijedan od naših
građana ne miješa u njihove sporove, pomažući161 neku od strana
uvrjedljivim riječima ili nasilnu ruku dižući na njih, sa oružjem
ili bez oružja. Ako bi se neko miješao, kao što je naprijed re-
čeno, ili ako bi Rektori koji u to vrijeme budu, rekli notaru da
takve stvari zapisuje, platiće kaznu svaki od njih 100 perpera, od
čega se polovina prilaže gradilištu crkve sv. Tripuna, a polovina
240 || 241 našoj komuni. ||
241 O tome da Gospodin biskup ne može presuđivati svjetovnjacima

bez zakletih sudija Grada
Glava CCCCXXI
M nogo puta smo mi i naši preci imali različite sporove i

svađe sa Gospodinom biskupom zbog toga što mu je
izgledalo da može suditi ili donositi presude svjetovnjacima.
Zbog toga utvrđujemo i određujemo da naš Gospodin biskup
ne može presuditi svjetovnjaku bez zakletih sudija Grada, a ako
bi presudio da ne važi niti ima snagu bez zakletih sudija.
241 O tome da se ne mogu zasađivati zemljišta Metohije,

Sv. Petra, Kruševica i Ledenica
Glava CCCCXXII
M i Komuna Kotora, sakupljeni po običaju na zvuk zvo-

na, radi dobrobiti i mirnog stanja Grada utvrđujemo,
da umjesto “adiudicando” treba da stoji “adiuvando”, pa je tako i prevedeno.
grada Kotora 331
da se nijedan čovjek, kako građanin tako i stranac, ni na koji
način ne usudi da podigne vinograd na nekom mjestu zema-
lja, kako Metohije, tako Sv. Petra kao i Kruševica i Ledenica.
Ako bi to učinio podložan je kazni koja se sadrži u niže upi-
sanoj glavi Statuta o Župi Grbaljskoj. Ako bi nešto od ze-
malja Sv. Petra ili Ledenica bilo oduzeto, odlučujemo da ta-
kav gubitak osjeti cijela Komuna i da se ostatak tih zemalja
zajednički podijeli.
O kmetovima Bijele, Ledenica i Kruševica 241

Glava CCCCXXIII
M i Komuna Kotora, sakupljeni po običaju na zvuk zvona,

radi časti i dobrobiti || našeg grada, utvrđujemo o Bije-
loj, Ledenicama i Kruševicama, koju je Vladar milošću nama
241 || 242
ustupio. Pošto se izvrši podjela kmetova naprijed rečenih ze-

malja, kome neko od kmetova padne u dio, taj kmet odnosno
kmetovi su njegovi za vječna vremena i ostaće na mjestu ili selu
gdje su ranije stajali i imaće kuću sa vrtom i oborom i drve-
ćem koje bude u vrtu ili oboru sa pripadnostima i prolazima
i vlasnik zemlje ili mjesta rečene kmetove ne može ni na koji
način uznemiravati.
O pravnim običajima zemljoradnika iz Grblja 242

Glava CCCCXXIV
U tvrđujemo da se zemljoradnici Grblja zaklinju u svojim

sporovima prema svojim pravnim običajima. Nijedan
gospodar njihov da se ne usudi da zastupa ili nastupa umjesto
svoga zemljoradnika koji ima spor, niti na parnici niti pred po-
rotom162. I ako bi gospodar onoga išao ili prijetio, i to bude do-
kazano, onaj sluga se smatra osuđenim, a gospodar neka plati
1 perperu.
162 Može se pretpostaviti da je umjesto pogrešnog termina “ad portam” u tekstu

latinskog originala Statuta stajalo “ad porotam”.
332 Statut i zakoni
242 O prodavanju kreča
Glava CCCCXXV
O dređujemo da svi koji prodaju kreč treba da ga prodaju u

negašenom stanju, bez vlage, i po mjeri od pola modija.
Ako suprotno postupi, prodavac neka izgubi kreč koji pripada
Komuni. Svaki pomorac koji bi kreč na drugi način dovezao,
platiće kaznu 12 groša, od kojih groša dvije trećine pripadaju
Komuni, preostala treća tržnim nadzornicima, koji po zakletvi
242 || 243 treba to da ispitaju. ||
243 O onima koji borave na dvoru i čine nekome štetu

Glava CCCCXXVI
M i Komuna Kotora sakupljeni po običaju na zvuk zvona,

imajući u vidu štete i neprilike i gubitke koji su poticali
od nekih naših građana koji borave na dvoru Gospodina Kralja,
svakodnevno kako Komuni tako i ponaosob, i videći takođe
da su oni išli da traže propast kako naše Komune tako i naših
građana, kao što su se trudili u prošlim vremenima, određujemo
i utvrđujemo da ako su naš grad ili neki naš građanin, kako u
zajednici tako pojedinačno, pretrpjeli neku štetu od Vladara ili
gubitak, za vrijeme dok u dvoru Gospodina Kralja borave Tri-
pun Buća i Toma, sin pokojnog Pavla Tominog, dužni su rečeni
Tripun i Toma da im u cjelini nadoknade svu štetu i gubitak. I
ako bi neki naš građanin bio opljačkan, orobljen ili zatvoren od
strane Vladara, i bude dokazano dvojicom podobnih svjedoka
ili jednim, tome opljačkanom ili zatvorenom će se vjerovati o
količini štete ili gubitka, a rečeni Tripun i Toma su dužni da mu
u cjelini sve nadoknade i da plate globu Vladaru 500 perpera i
svakom našem građaninu 100 perpera, jamčeći sobom i svim
svojim dobrima. I ako bi neko zaželio da ima ispravu o ovoj glavi,
notar je dužan da je sačini. Mi Komuna kotorska, sakupljeni po
običaju na zvuk zvona, razmišljajući o gore rečenoj glavi, utvrdili
243 || 244 smo i odlučujemo da ta gore || upisana glava nije autentična,
osim pod ovim uslovom i u ovoj formi. Naime, da onaj koji bi
grada Kotora 333
bio oštećen nema vjeru u pogledu bilo kakve štete, gubitka ili
zatvaranja, koje bi mu bilo izazvano od strane nekog od naših
građana, već da to ima dokazati podobnim svjedocima. I ako se
ne bi moglo dokazati, optuženi će se opravdati zakletvom kao
šesti sa petoricom najboljih i najbližih svojih da ga nije oštetio.
I ovom podliježe svaki od naših građana, a onih pod čijim je
Sudom, savjetom i upravom ono naprijed rečeno bilo poništeno,
svaki od sudija platiće 500 perpera Komuni i isto toliko svaki
od vijećnika.
Neka se sva trošarina, osim trošarine na vino, vraća Komuni 244

Glava CCCCXXVII
G odine 1358, indikcije jedanaeste, posljednjeg dana oktobra.

Mi Komuna kotorska, jednodušno sabrani na zvuk zvona,
imajući u vidu da je naša Komuna bivala opterećena mnogim
i velikim troškovima na razne načine, što se sada ne bi moglo
tako nadalje podnositi, zbog toga što su sve trošarine ili carine
i prihodi Komune bili u drugim rukama, zbog čega bi mogle
našoj Komuni nastati mnoge nesreće i štete, ako se, u vezi ovih
potreba ne bi prije priteklo u pomoć, stoga želeći pomoći ovoj
potrebi rečene Komune i izbjeći štete i opasnosti koje zbog toga
mogu nastati, skupno i pojedinačno, a radi boljeg stanja rečenog
našeg grada, uz pomoć ove statutarne odluke, odlučujemo, utvr-
đujemo i neopozivo naređujemo: da se od sada sva trošarina ili
carina i prihod rečene || Komune, izuzev trošarine na vino, vra- 244 || 245
ćaju Komuni i budu u rukama i vlasti iste Komune i slobodnom
raspolaganju, bez ičijeg protivljenja. Bez obzira na bilo kakve
odluke, isprave i presude, donijete i izdate od nekih o rečenim
carinama ili trošarinama ili prihodima od strane rečene Komune
ili njenih službenika, bilo sa kojom formulacijom riječi, koje
bi kočile primjenu naređenja, obećanja, kaucija, otkaza globa i
osnaženih potvrda, neka ovakve isprave i presude radi povraćaja
i dobijanja rečenih trošarina ili carina kao i bilo kakvih šteta i
globa, odnosno njihovih naknada zbog naprijed rečenoga, ne-
334 Statut i zakoni
maju pravnu snagu. Izuzetak je da oni za novac, bilo vlastiti ili
tuđi, koji su dali i posudili za rečene trošarine ili carine rečene
Komune, i drugi povjerioci rečene Komune, imaju i treba da
imaju od rečene Komune kao interes ili dobit za svoj novac tri
odsto i proporcionalno stotini dinara godišnje, ali ne više od
trošarine na vino, ma koliko im od tog novca pripadalo, ili da su
ga potpuno pokrili pozajmicom. Ako bi, pak, neko protiv ove
odredbe trošarine ili carine i prihode ponovno potraživao i zbog
toga Komunu, Rektora, sudije, službenike, vijećnike ili nekog
drugog skupno ili ponaosob usudio progoniti ili uznemiravati
bilo na koji način, platiće kaznu rečenoj Komuni 500 perpera.
Rektor sa sudijama i vijećnicima ne smije poslušati bilo koga ko
bi govorio protiv naprijed rečenoga pod istom kaznom, niti no-
245 || 246 tar smije neku ispravu ili presudu || pisati protiv gore navedenog,
a ako je napiše da ne važi. A da bi se što bolje, kako pristoji, ispla-
tili oni koji treba da dobiju neki novac, zabranjujemo da Rektor,
sudije i Malo vijeće smiju što da prime, ili nekom izdaju dozvole
učešća u trgovini solju naše Komune, bez odluke i saglasnosti
Velikog vijeća pod prijetnjom gore rečene kazne. Isto tako niko
ne smije pod prijetnjom iste kazne, nešto u Vijeću protiv ranije
pisanog govoriti niti neki predlog podnijeti, ili ovu statutarnu
odluku poništiti ili opozvati u cjelini ili djelimično. I ako bi
neko potpao pod kaznu za neki od gore navedenih slučajeva,
Rektor i sudije koji u to vrijeme budu, dužni su kaznu odmah
naplatiti, ako ne, onda od sopstvenog nadoknaditi. I što god bi
bilo učinjeno protiv ove statutarne odluke nema snage. Ko god
bi htio o ovoj glavi da ima ispravu, notar Komune je dužan da
je besplatno sačini i izda molitelju.
246 O crepovima ili opekama

Glava CCCCXXVIII
N aređujemo i određujemo da su majstori crepova ili opeka

dužni i moraju izrađivati dobre i velike opeke ili crepove
grada Kotora 335
u dva formata, jednom većem i drugom manjem, prema kalupu
koji im je dat. Neka budu dobro izrađeni i oblikovani. Miljar
velikog formata ne smije se prodavati iznad 5 perpera, a miljar
manjeg iznad 4 perpere, pod prijetnjom kazne oduzimanja cre-
pova. Ako bi ih neko kupio po višoj cijeni platiće globu 5 perpera
za svaki miljar. Ako rečeni majstori ne bi pravili || dobre crepove, 246 || 247
kako pristoji i prema kalupu koji im je dat, da se razbiju i kupcu
rečeni majstori imaju nadoknaditi štetu. I o naprijed rečenom
dužni su justicijari da istražuju i od kazne dvije trećine pripadaju
Komuni a treća justicijarima.
O zabrani sadnje vinograda na nekim mjestima 247

Glava CCCCXXIX
L jeta Gospodnjeg 1346, dana 18. mjeseca aprila. Mi Komuna

kotorska, sakupljeni na zvuk zvona po običaju, videći da su
se vinogradi umnožavali i zbog toga prihodi od njih smanjivali
i mnogi od naših građana postajali siromašni, za dobrobit i mir-
no stanje naše zemlje utvrđujemo: da počevši od kmetske kuće
Tripuna Jakovljevog od Šuranja i tako pravo do potoka što teče
od Levanja /Škaljara/, i tako pravo uzbrdo do Pradoca, i od Pra-
doca do prvog ugla suhomeđine Sergija Kantavali iz Lorencana,
iznad puta ili ispod puta, i od ugla suhomeđine rečenog Sergija
ili Petra Valde koji je iznad puta, i kako ide javni put do vode
Kavča, i od rečene vode niže kako ide javni put pod Gradec do
Crnog Plata, niže zemljišta Tripa Buće i Nuce Tila i do prvog
ugla suhomeđine Mihe Pelegrina pored javnog puta i tako niže,
posred humke Andrije Bugona, koja je pripadala Tripunu Prebi
i tako niže do graničnog prostora,163 vinograda sinova Simeono-
vih, do vinograda Negote i od njega do graničnog prostora po-
rodice Bazilijevih, kako ide javni put do mora na donju stranu.
Takođe i na nekom mjestu zemalja manastira sv. || Mihaila, niti 247 || 248
163 Vidi bilješku uz glavu CCLIV. Imena ličnosti i mjesta su ispravljeni pomoću
izdanja Kotorski spomenici, knjiga I, JAZU, Zagreb, 1951. i Kotorski spomenici,
knjiga II, JAZU, Zagreb, 1981.
336 Statut i zakoni
iznad niti ispod puta, i isto tako na Vrmcu, niti u Zapečni /?/,
niti u Lozicama, ni u Morozi i od rijeke kotorske /Škurde/, do
rijeke Darantum /Ljute/, niko da se ne usudi niti smije zasaditi
vinograd niti iskrčiti radi zasađivanja, osim gdje je u prošlosti
bio vinograd može ga se obnoviti. Ko god bi postupio suprotno
od naprijed rečenog, platiće kaznu našoj Komuni 50 perpera
za svaki kvadranjol i zasađena loza će mu se iščupati i za vječna
vremena vinograd tamo ne može biti. I ko god bi htio notar-
sku ispravu od 100 perpera, notar je dužan da je sačini protiv
prestupnika. I ako bi neko govorio da je tu bio vinograd i ne bi
mogao dokazati ispravom ili svjedocima, dužan je da se opravda
zakletvom kao šesti sa petoricom svojih najboljih i najbližih. Že-
limo da svaka kuća kmeta našeg građanina, koja nema vinograda,
može bez kazne raskrčiti i zasaditi dva kvadranjola vinograda,
po velikoj mjeri, uz svoju kmetsku kuću. Sudije koje budu tada
dužne su da šalju godišnje dva dobra i plemenita čovjeka, koja su
položili zakletvu, da istraže i optuže prestupnike u gore rečenim
slučajevima. Rečene sudije su dužne da kaznu Komune naplate,
inače neka nadoknade od svoga sopstvenog.
248 O zabrani sadnje vinograda na mjestima zabranjenim Statutom

Glava CCCCXXX
N eka vrhunac vječne svjetlosti bude sa ovom uredbom. Po-

što su se mnogi iz ovog grada, protiv odredbi pojedinih
statutarnih odredbi koji se nalaze u svesci kotorskog Statuta: “O
248 || 249 zabrani sadnje vinograda na određenim || mjestima” u poglavlju:
“Mi Komuna Kotora”, drsko usuđivali da vinograde zasađuju ili
daju zasađivati, na ne malu štetu građana voljenog Grada, stoga
mi Komuna Kotora utvrđujemo i određujemo. Od sada nadalje
nijedno lice, bilo kakvog da je pravnog statusa, kako crkveno
tako svjetovno, ne smije da se usudi zasađivati ili dati zasaditi na
mjestima zabranjenim na osnovu gore pisane statutarne odluke,
preko onoga što je sada zasađeno, pod prijetnjom kazne da izgu-
bi ono sto je ranije bilo zasađeno i ono što bi odskora zasadio. A
grada Kotora 337
zemljište gdje je zasadio u cjelini, kako ranije podignut vinograd /Na margini:/
Obrati pažnju
tako i kasnije od tada zasađen i zemljište pogodno za zasađiva-
da je o stvarima
nje, preći će u vlasništvo Komune. Od tih vinograda i zemljišta, koje su sadrža-
polovina će pripasti Komuni, druga službenicima koji su optuži- ne u ovoj stat-
utarnoj odredbi
li. Isto tako, da nijedno lice bilo kakog pravnog položaja, kao što
donijeta odluka
je gore rečeno, ne smije i ne usudi se bilo kojim putem i načinom u vrijeme upra-
zasaditi ili dati zasaditi iznova neko zemljište u mjestima zabra- ve Kotorana,
1409, indi-
njenim statutarnim odlukama Kotora, pod prijetnjom kazne
kcije druge,
da plati za svaki kvadranjol 10 perpera bez ikakvog oklijevanja 12. maja.
čim se digne tužba i da izgubi ono što se vidi da je zasađeno i
sve zemljište koje bi imao u mjestu gdje je bilo zasađeno. A da
bi se gore rečeno izvršilo i kaznili oni koji protiv gore rečenog
postupaju, svake godine na svečanost Sv. Đorđa da se izaberu
dva plemenita muža u Velikom vijeću, kao određeni službenici
za traženje onih koji prestupaju naprijed rečene uredbe. Oni ne
mogu odbiti službu pod prijetnjom kazne od 25 perpera, koje
treba odmah isplatiti našoj Komuni. Ti službenici pošto polože
zakletvu da će dobro i vjerno izvršavati svoju službu u roku od
osam dana po svečanosti Sv. Đorđa /23. aprila/ i sljedećeg Sv.
Martina /11. novembra/, pod prijetnjom kazne || od 25 perpera, 249 || 250
dužni su da obilaze rečena mjesta zabranjena uredbama Kotora
i koje muške i ženske nađe krive u roku od osam prirodnih dana
dužni su da ih optuže Gospodinu Knezu, koji tada bude, pod
prijetnjom kazne od 100 perpera za svakog od dvojice službeni-
ka i da budu lišeni službi, članstva u vijećima i beneficija Kotora
za pet sljedećih godina. A Knez koji tada bude, da učini da re-
čenih 200 perpera dođe kao prihod Komuni i da sačini presudu
protiv rečenih službenika o lišavanju službi i beneficija. Ako bi
rečeni Knez postupio suprotno, podliježe istom postupku. Isto
tako, ako bi rečeni službenici našli nekoga ili neku pred rečenim
Knezom koji tada bude, i rečeni Knez ne bi učinio da polovina
ode kao prihod Komuni a drugu polovinu, kako kazne tako vi-
nograda i zemljišta, doznači službenicima koji su optužili, neka
plati našoj Komuni po završetku službe 100 perpera i bude lišen
338 Statut i zakoni
službi i beneficija Kotora za pet godina. Ako notari ili kancelari
ne bi prijavili rečenog Kneza u Velikom vijeću, od svoje plate da
plate Komuni 100 perpera.
250 O naplati carine za trgovce strance

Glava CCCCXXXI
M i Komuna Kotora, sakupljeni po običaju na zvuk zvona

radi dobrobiti i mirnog stanja i slobode našega grada i
naših trgovaca, zbog izvjesne zlobe nekih naših građana, koji
su zakupljivali trgove vladara i pošto nisu mogli činiti zlo na-
šim građanima zbog uredbi našega grada, udruživali bi se sa
250 || 251 strancima u || držanju tih trgova i te strance su činili svojim
ortacima i činili mnoge štete i nevolje, kako našoj Komuni tako
našim građanima. Protivno našim uredbama i potkradali su ca-
rinu šaljući u Srbiju svoju robu preko stranaca, njihovih ortaka,
preko drugih mjesta, a ne preko Kotora. Stoga utvrđujemo i
određujemo da ako neki stranac, ortak nekoga našeg građanina,
u rečenim trgovima nanese štetu ili gubitak našoj Komuni ili
nekom našem građaninu, oni ortaci toga našeg građanina dužni
su da odgovaraju i sve nadoknade onome, kao da su sami lično
učinili pod kaznama zapisanim u našem Statutu. Takođe naši
građani, njihovi ortaci, dužni su da plate carinu za onu robu koju
su dali odnijeti u Srbiju posredstvom tih stranaca, kako za dio
tih stranaca tako i za svoj dio. I ako bi naši građani odricali da
su u trgovačkom društvu sa tim strancem, ako bude dokazano
svjedocima vjerovaće se, ako ne, neka se opravdaju ti naši građa-
ni zakletvom, kao šesti sa petoricom svoji najboljih i najbližih
porotnika koje odredi ispitivač.
251 O onima koji provaljuju zatvor Komune

Glava CCCCXXXII
G odine 1404, indikcije dvanaeste, posljednjeg dana februa-

ra. Mi Rektor, sudije i Malo vijeće grada Kotora, sakupljeni
grada Kotora 339
po običaju u rečenoj Kancelariji Komune, po ovlašćenju koje
nam je dato od Velikog i Opšteg vijeća Kotora, želeći da zlodjela
ne || ostanu nekažnjena, utvrđujemo i određujemo da, ako bi 251 || 252
ko provalio zatvor Komune Kotora dok je neko unutra zbog
nekog zločina ili prestupa i izišao pobjegavši iz njega, da onaj
koji je bio uzrok provaljivanju rečenog zatvora ili je provalio,
potpada pod onu kaznu na koju je osuđen onaj zločinac. I biće
izgnan iz Grada i Distrikta Kotora i domašaja sile na godinu
dana, ako je zločin bio novčani. Ako je pak bio lični i ticao se
nekog dijela tijela, takođe podliježe toj kazni sa naprijed rečenim
izgnanstvom. Ako je pak bio zločin koji se ticao smrti, podliježe
smrtnoj kazni. Ako ga Komuna ili njena sila ne može uhvatiti,
biće trajno izgnan iz rečenog grada i Distrikta i u svim naprijed
rečenim slučajevima platiće kaznu Komuni Kotora 50 perpera.
A ako bi bilo zbog duga nekog lica, dužan je da plati za taj dug
povjeriocu što je dužan bio da plati dužnik koji je bio zatvo-
ren. Povjerilac polaže zakletvu o visini duga bez obzira na javnu
ispravu ili neko dokazivanje svjedocima i biće izgnan na godinu
dana kao gore. O svim tim stvarima Rektor, koji bude u to vrije-
me i koji je sada, ima punu vlast i ovlašćenje da istražuje i iznađe
istinu, kažnjava i utjeruje kazne i dug onog povjerioca da izmiri,
bez ikakvog drugog organa uprave ili vijeća. I u svim gore reče-
nim slučajevima onaj koji bi provalio zatvor ili bio uzrok da se
provali, preko gore rečenog izgnanstva platiće našoj Komuni 50
perpera. || Rektor koji bude u to vrijeme ne može o tim stvarima 252 || 253
biti prozvan na odgovornost, niti se može izvoditi na Sud zbog
onog što je učinio u naprijed rečenom, ili zbog kazni.
O zemljama u Grblju prodatim, darovanim, otuđenim ili 253

založenim ili zamijenjenim
Glava CCCCXXXIII
L jeta Gospodnjeg 1339, dana 28. maja. Mi Komuna kotorska,

sakupljeni na zvuk zvona kako je običaj, imajući u vidu da
340 Statut i zakoni
su neki od naših građana zauzimali drugima njihove dijelove
Grblja, neki putem zalaganja, neki putem prodaje, neki putem
darovanja, i stoga želeći da ovo zlo dokrajčimo kako zaslužuje,
utvrđujemo i određujemo radi koristi i pogodnosti naših gra-
đana da bi se u našem gradu sabirali i imali od čega da žive i da
ne bi odlazili iz Grada: Ako je neko prodao, darovao, otuđio ili
založio ili na neki način zamijenio svoj dio zemalja u Grblju u
prošlom vremenu, da ih može tražiti i otkupiti do kraja nastu-
pajućeg oktobra za onoliko perpera koliko je primio od onih
kojima je prodao, darovao, otuđio ili založio. I rečeni kupci,
pošto prime svoj novac, dužni su da prije rečene dijelove vrate
253 || 254 slobodne. I ako ih ne otkupi do rečenog || roka, da ih Komuna
može otkupiti i dati za njih koliko budu htjele sudije, savjetujući
se sa glavarem ždrijeba u kome budu rečeni dijelovi. Ako glavar
ne bi htio, neka imaju dva njegova sudionika u ždrijebu, i ako ta
dva sudionika ne bi htjela, neka ih imaju tri njihova sudionika
i ako ta trojica ne bi htjela, neka imaju šest njihovih sudionika,
i ako svi oni ne bi htjeli, Komuna neka ih proda na dražbi kako
najbolje bude mogla. I ako bude spora oko novca za koji su re-
čeni dijelovi bili prodati, darovani, založeni ili otuđeni, kupci
rečenih zemalja dužni su da potvrde svoju ispravu zakletvom sa
jednim od svojih najboljih i najbližih srodnika, koliko su platili
za rečene dijelove zemlje. Izuzimaju se, pak, oni koji su platili
kada je rečena Župa bila dijeljena na one koji nijesu mogli platiti,
neka imaju te dijelove kao svoje sopstvene dijelove, kao što se
sadrži u staroj statutarnoj odluci o rečenoj Župi Grbalj.
254 O tome da se posjedi i dobra Sv. Đorđa ne otuđuju
Glava CCCCXXXIV
U ime Kristovo, amen. Ljeta rođenja njegovog 1405, indikcije

trinaeste, posljednjeg dana februara. Mi Komuna kotorska,
po običaju sakupljeni u velikoj sali Komune, želeći da stanemo
na put zlobi nekih kmetova samostana sv. Đorđa u našem Kotor-
grada Kotora 341
skom zalivu, koji su otuđivali dobra rečenog samostana protiv
svakog prava i pravde, i želeći da pomognemo rečenom samo-
stanu da njegovi posjedi i dobra ne bi bili nepravedno izgubljeni
i prisvajani, utvrđujemo i određujemo jednodušno saglasni: || 254 || 255
Nijedan građanin ili stanovnik našeg grada Kotora, stanovnik
Distrikta, Župljanin ili stranac, bilo koga da je staleža i starosnog
doba, da se ne usudi ili pokuša da kupi, u zamjenu ili promjenu,
kao dar ili zalog, primi ili u zakup na bilo koji način ili prevarom
uzme neke zemlje, sela, vinograde, zemljišta, lugove ili šumarke,
i na kraju, bilo koja nepokretna dobra toga samostana od opata,
koji je sada, ili koji bude u to vrijeme, ili od drugog nekog koji bi
rečenu crkvu i samostan sv. Đorđa zastupao, ili od ljudi ili kme-
tova rečenog samostana od sada pa ubuduće. I ako bude kakva
kupovina, zamjena, promjena, darivanje, zalaganje ili davanje u
zakup i otuđenje, neka nema snagu niti važi. A pored toga onaj
koji bi učinio suprotno podložan je kazni od 100 perpera našoj
Komuni za svakog i svaki put kad se bude prestupilo. I sve ovo
u prisustvu i uz saglasnost i po volji velečasnog u Kristu, oca
Gospodina Antuna, opata rečenog samostana.
O testamentima i konačnim uputstvima izvršiocima testamenta 255

Glava CCCCXXXV
U ime Kristovo amen. Ljeta njegovog rođenja 1417, indikcije

desete i dana 16. mjeseca aprila. U vrijeme uprave pošto-
vanog i učenog muža Gospodina Đorđa de Čedulini iz Zadra,
Kneza i Kapetana Kotora, i plemenitih i učenih muževa Gos-
pode Nikole Bolice, Nikole Glavati, Matije Bizanti, zakletih
sudija grada Kotora i vijećnika Maloga || vijeća, naime Marina 255 || 256
Mekše, Gospodina Bakoje Nalisa, Gospodina Mihaila Pelegrina,
Gospodina Tripuna Buće, Gospodina Dragoja pokojnog Gos-
podina Markovog Draga Bazilija i Gospodina Andrije pokojnog
Gospodina Nikole Bolice, vlastela rečenog grada, niže upisana
poglavlja i uredbe o testamentima izdati su i sastavljeni i odobre-
342 Statut i zakoni
ni od Velikog i Opšteg vijeća, potvrđeni i ovjereni i potpisani,
njihov je sadržaj sljedeći. Mi Komuna kotorska, želeći sve urediti
po pravdi, dati pravila i načine postupanja u onim stvarima koje
izgledaju i bile su neuređene, nadasve brinući se trezveno o onim
koje se tiču spasa duše utvrđujemo, određujemo i želimo da se
neprikosnoveno poštuje da svaki Kotoranin i građanin Kotora,
koji stanuje u našem gradu Kotoru, podoban i sposoban, koji
hoće da sačini testament i da se pobrine o spasu svoje duše i
zemaljskih dobara, a koji nema vrijednost preko 100 perpera,
može ako bi htio, da sačini testament sam bez svjedoka ako bi
sam znao da piše, i biće valjan. Ako pak, ne bi znao da piše ili
ne bi htio, može dati da mu se sačini testament od strane koga
bilo čovjeka koji zna pisati, sa najmanje dvojicom svjedoka Ko-
torana u Kotoru, prema starom pravnom običaju, i biće tvrd i
valjan, a da dobra toga testatora ne prelaze vrijednost od 100
pepera, kao što je gore rečeno. Na testament pisan tuđom rukom
i svaki drugi, koji nije sačinjen sopstvenom rukom testatora u
Kotoru, mora biti uvijek prisutan jedan od sudija ili auditora
256 || 257 grada Kotora, koji su, ili budu u to doba. Pod taj testament se ||
mora potpisati onaj sudija ili auditor koji bude prisutan, inače
testament, ako se taj red u Gradu ne poštuje, ne vrijedi niti važi.
Sudija ili auditor koji bi bio tražen ili pozvan, dužan je da lično
ode i bude prisutan, pod kaznom položene zakletve.
Isto tako, ako bi neko imao preko 100 perpera, njegov testa-
ment može sam napisati, ako zna pisati, ili dati da napiše kan-
celar ili zakleti notar Komune Kotora, poštujući uredbe grada
Kotora, neka bude tvrd i valjan na bilo koji od rečena tri načina,
inače nije. Ako testament bude pisan svojeručno od strane te-
statora valjaće bez svjedoka, ako bude pisan rukom kancelara ili
notara biće valjan sa svjedocima, kako je gore pisano. Testament
pisan rukom testatora u Kotoru stoji na volji toga testatora da li
će htjeti da ga preda rizničarima relikvija Sv. Tripuna, ili sudija-
ma, ili kancelaru, ili notaru ili da ga zadrži u kući pod uslovom
grada Kotora 343
da onaj što bi bio predočen sudijama, kancelar i notar, su dužni
da ga odlože i sačuvaju. Testament napisan na jedan od tri nači-
na, kad god bude nađen, neka se smatra tvrdim i valjanim i kao
potvrđen i predat kad umre testator. Testament treba da bude
zapečaćen, zatvoren i da na poleđini ima natpis rukom kancelara
ili notara ili samoga testatora.
Isto tako ako bi neki građanin ili stanovnik u Kotoru || sači- 257 || 258
nio testament izvan našeg grada Kotora, u drugom gradu, ko-
muni ili državi, gdje se prava zapisuju ili opslužuju u kancelariji
notara, rečeni testament će biti tvrd i valjan ako bude sačinjen
po uredbi onoga grada, komune ili države i bude posljednji i po
uredbama toga grada, komune ili države pravovaljan i priznat.
Na sličan način svako može svojom rukom napisati testament
izvan Grada i biće tvrd i valjan. Ako i ne bi bio izdat kao javna
isprava, ipak ima da bude zapečaćen, zatvoren i na poleđini da
ima natpis kao što je gore rečeno. Pošto testament bude sačinjen
u Kotoru mora se u roku od 30 dana predati. Isto tako, koji bilo
testator može odrediti i postaviti svoje izvršioce, koje bude htio i
koliko ih bude htio, pojedinačno ili uopšteno, javno i tajno, i da
se rečeni izvršioci ukloniti ili odbaciti ne mogu od strane nekog
od izvršilaca ni na koji način, ni sa bilo kakvim uzrokom, bez
obzira na neke statutarne odluke i donijete odluke, koje govore
suprotno. Isto tako, da su rečeni izvršioci dužni zavještanja i
odredbe i uslove testamenta izvršiti prema njihovom sadržaju,
sprovesti i izvršiti u rokovima i pod uslovima koji su sadržani
u testamentima pod prijetnjom kazne položene zakletve i 10
odsto perpera za svakoga, koja se ima platiti Komuni Kotora od
strane svakog od njih, od njihovog sopstvenog. Od tih izvršilaca
ni jedan ne može odbiti ulogu izvršioca pod prijetnjom kazne
od 100 perpera, || koje treba platiti Komuni Kotora. Isto tako 258 || 259
da od svih zavještanja koja budu za pobožne svrhe, a ne za neki
dug ili nasljeđa, dužni su da daju prokuratorima Sv. Tripuna za
popravku ili ukras te crkve tri odsto perpere od svakog testa-
344 Statut i zakoni
menta, bilo kojega da je položaja, roda, kakvoće i količine. Taj
novac se mora trošiti na odgovarajuće i potrebne radove rečene
crkve i o njima račun polagati Gospodinu Knezu i Kapetanu
Kotora i njegovim zakletim sudijama i vijećnicima Malog vijeća
koji su sada i budu u to vrijeme, pod prijetnjom kazne polože-
ne zakletve. Sa prokuratorima treba da bude takođe arhiđakon,
koji je sada i koji bude u to vrijeme. Isto tako, kad se testament
piše, niko drugi ne treba da bude prisutan osim testator i jedan
sudija, ili auditor i notar koji piše i svjedoci koji će biti upisani u
testament, ako bi testator želio da svjedoci budu tamo dok testa-
ment ne bude napisan, inače ne. Isto tako da su izvršioci dužni
da naprave inventar poslije smrti testatora u roku od mjesec dana
najviše od kako imaju obavještenje o njihovoj ulozi izvršilaca, o
svim posjedima pokretnim i nepokretnim, stvarima i dobrima
koja se kreću, potraživanjima i dugovanjima, i rečeni inventar su
dužni da predoče Gospodinu Knezu i njegovim sudijama grada
Kotora i daju na čuvanje rizničarima relikvija Sv. Tripuna. Po
tome inventaru rečeni izvršioci su dužni da polažu račun o svim
legatima koji su ostavljeni i uslovima sadržanim u testamentima
259 || 260 i o svemu || što su uradili za vrijeme svog upravljanja zaostavšti-
nom, i to onima kojima su to po pravu dužni. I kada bude in-
ventar predat, upisaće se dan kad je bio predat rukom kancelara
ili zakletog notara grada Kotora. Za čuvanje rečenih inventara
treba da bude jedan sanduk ili škrinja u kome ili u kojoj ništa
drugo neće biti odlagano osim takvih inventara. Rizničari su
dužni da sačine svesku u kojoj će se bilježiti svi rečeni predati i
dati inventari u njihovo vrijeme.
260 O nasljeđivanjima dobara umrlih bez testamenta, kako treba dosuđivati

od strane Uprave pošto se prethodno izvrše propisana oglašavanja
Glava CCCCXXXVI
U vrijeme Uzvišenog i Blagorodnog Muža Marka Barbadika,

poštovanja dostojnog provizora, Kneza i Kapetana Kotora
grada Kotora 345
za Prevedru i Presvijetlu Duždevu Mletačku Vlast, i plemenitih
muževa Gospodina Nikole Bolice, Gospodina Ivana pokojnog
Gospodina Marina Biste, Gospodina Dragoja pokojnog Gos-
podina Marka Dragovog, zakletih sudija grada Kotora, i onih
koji su bili vijećnici Maloga vijeća: Gospodina Nikole Glavati,
Gospodina Mihaila Pelegrina, Gospodina Nikole Gospodina
Marina Buće, Gospodina Dragoja Bolice, Gospodina Tripka
Paskvali, i Gospodina Luke Dragonisa Draga i vlastele grada
Kotora. I po naređenju istog Gospodina provizora, Kneza i Ka-
petana i njegovih gore navedenih sudija i istih ranije rečenih
vijećnika, dolje ispisana poglavlja o nasljeđivanju, bila su dodata
i upisana u || ovu statutarnu odluku od strane mene Franćeska 260 || 261
Indrika iz Venecije, notara i kancelara gore navedenog Gospodi-
na provizora, Kneza i Kapetana, ljeta rođenja Gospodnjeg 1423,
indikcije prve, dana 20. mjeseca februara. Pošto nema propisa,
niti se javlja kakav zakon ili statutarna odluka koja bi govorila
ili opominjala kako i na koji način treba dobiti i steći nasljeđe
dobara nekog ko je umro bez testamenta, događale su se zbog
toga prevelike neprilike. Jer, opšte je poznato da su mnoge osobe,
/Na margini:/
ne poštujući nikakav pravni red, govoreći da njima pripadaju i Obrati pažnju
da su u njihovom vlasništvu neka dobra nekolicine pokojnika da je 1420, in-
umrlih bez testamenta, ta su dobra gotovo sebi prisvojili, a ona dikcije trin-
aeste, dana
pripadaju drugim privatnim licima ili Komuni. Njima bi i pri- 18. mjeseca
pala kada bi o rečenim stvarima postojao propis, zakon ili sta- avgusta, bila
tutarna odluka kao što postoje u drugim gradovima, prije svega prihvaćena
odredba u doba
u blagodatnom onom gradu Veneciji, u kome nijedno lice ne samostalnosti
može steći slična nasljeđa ako se nije pojavilo pred Sudom i pu- Kotora, u vezi
tem Suda ga dobilo. Stoga, pošto je dobro i čak najbolje i nužno, nasljeđivanja
dobara onih
pobrinuti se o tome da se takve neprilike od sada ni na koji način koji su umrli
ne mogu počiniti, što je ne samo na gubitak i štetu privatnih lica, bez testamenta,
nego i znatna šteta Komuni, i ovom gradu veliki gubitak što mu u Knjizi odre-
daba iz vrmena
nedostaju potrebni zakoni i statutarne odluke, slijedi odluka da, samostalnosti
od sada ubuduće, nijedna osoba kojeg bilo položaja ne može, ne Kotora.
346 Statut i zakoni
smije, ne usudi se bilo na koji način uzeti, umiješati se ili steći
bilo kakva pokretna ili nepokretna dobra, koja su kako unutar
261 || 262 tako izvan Grada, nekog umrlog bez testamenta, || iako bi imala
ta dobra njoj pripasti i biti u vlasništvu, osim ako se prvo ne
pojavi pred upravom govoreći da joj dobra takvog pokojnika
umrlog bez testamenta pripadaju, zbog čega traži da joj se ta
dobra dosuđe. Uprava je tada dužna da naloži jednom od gla-
snika Kotora da svojom odlukom javno i punim glasom oglasi u
tri naredna nedjeljna dana, na uobičajenim javnim mjestima, a
najviše kod parohijske crkve pokojnika u vrijeme služenja velike
mise, da se takva i takva osoba pojavila pred upravom tražeći
nasljeđe dobara toga i toga pokojnika. Stoga, ako neka osoba,
bilo kog da je društvenog položaja, ima ili pretenduje da ima
neko pravo na rečena dobra, ili hoće na neki način protivrječiti
rečenom nasljeđivanju, treba da se pojavi pred tom upravom i
da traži svoje pravo u roku od 30 dana, brojeći od dana prvog
oglašavanja. I ako se u rečenom roku pojave jedna ili više osoba,
dužna je Uprava da ih sasluša i izvidi prava svih tih osoba i da
pravo dosudi onoj ili onima kome ili kojima nađu da ta dobra
pripadaju po pravu. Ako se u rečenom roku niko ne pojavi ili se
pojavi, a rečena Uprava ne nađe da nasljeđe onih dobara rečenog
pokojnika po pravu ne pripada niti može pripadati na bilo koji
način, tada i u tom slučaju neka rečena dobra pripadnu Komuni
i tako treba da se dosudi od strane Uprave. Sve ovo zajedno i po-
jedinačno svaka osoba, bilo koga da je socijalnog položaja, oba-
vezna je i dužna da drži i poštuje i ni u čemu da ne čini protivno,
262 || 263 i ni na koji način se ne suprotstavlja, pod prijetnjom kazne od ||
200 perpera kotorskih groša i stajanja 2 mjeseca u zatvorima Sv.
Tripuna. Od te novčane kazne polovina će biti tužiteljeva, ako
se pomoću tužitelja bude saznala istina, i biće držano u tajnosti.
Ako prekršitelj ne bi imao odakle da plati rečenu kaznu stajaće
u rečenom zatvoru Sv. Tripuna neprekidno 6 mjeseci. O tim ka-
znama ili nekoj od njih ne može se ni na koji način učiniti neka
grada Kotora 347
milost, dar, oproštaj, nadoknada ili produženje roka ili neka izja-
va niti opozivanje ove odluke prisutnih stranki, pod prijetnjom
kazne od 200 perpera za svakog ko bi predložio ili se saglasio sa
suprotnom stranom. Ova pak odluka u cjelini i pojedinačno,
zadovoljava javne i uobičajene potrebe grada Kotora, pa je treba
javno proglasiti na uobičajenim mjestima grada Kotora da svima
bude poznata. Ta je pak odluka usvojena u Velikom vijeću Koto-
ra dana 1. novembra 1423, indikcije petnaeste, u vrijeme uprave
gore navedenog Gospodina provizora, Kneza i Kapetana Kotora
i rečenih njegovih sudija i gore imenovanih vijećnika. U Vijeću
je za istu odluku bilo 49, protivnih 24.
Neka se posjedi crkava i samostana Kotora i Distrikta obilaze od strane 263

delegiranih službenika poslije svečanosti Sv. Đorđa
Glava CCCCXXXVII
G odine 1424, indikcije šeste, dana 30. mjeseca novembra, u

vrijeme Uzvišenog i Blagorodnog Muža Gospodina Stefana
Kvirina, poštovanja dostojnog Kneza i Kapetana grada Kotora, u
ime Prevedre i Presvijetle Duždeve Mletačke Vlasti, || njegovih i 263 || 264
rečenog grada zakletih sudija, naime Mihaila Pelegrina, Gospo-
dina Živka pokojnog Gospodina Tripa Buće i Gospodina Dra-
goja Bolice. U Malom i Tajnom vijeću rečenog grada, sabranom
u Kancelariji Komune na zvuk zvona kao što je običaj, u kome
Vijeću su bili prisutni sam Gospodin Knez i Kapetan i rečene su-
dije Gospodin Pavle Buća, Gospodin Nikola Glavati, Gospodin
Živko pokojnog Gospodina Jače164 Biste, Gospodin Urban po-
kojnog Gospodina Marina Dragovog, vijećnika rečenog Malog
i Tajnog vijeća Kotora, dolje navedene odluke su bile sastavljene,
objavljene i usvojene istoga dana u Velikom i Opštem vijeću,
sabranom na uobičajen način u velikoj sali, ovjerene i potpisane.
Od tih odluka ovako sljeduje sadržaj. Naime, kako u biskupiji
umjesto “Tace” treba da stoji “iace”, pa je tako i prevedeno.
348 Statut i zakoni
Kotora, katedralnoj crkvi sv. Tripuna i svim drugim crkvama,
koje su unutar Kotora i izvan, naročito u opatiji sv. Đorđa u Za-
livu, ima mnogo posjeda, vinograda, kuća, polja, i zemalja, kako
u gradu Kotoru tako i izvan po njegovoj Župi i Distriktu, koji su
loše, čak najgore držani i upravljani i potpuno se upropašćavaju,
tako da će u najkraćem vremenu propasti i pretvoriti se u trajnu
ruinu, to, u stvari donosi najveću štetu i gubitak rečenoj biskupiji
i svim crkvama i opatiji sv. Đorđa i takođe na štetu i uštrb duša
onih koji su rečene posjede rečenim mjestima ostavljali. Tako se,
radi časti naše Presvijetle Mletačke Vlasti, potrebno pobrinuti o
264 || 265 ovome i spriječiti da || ti posjedi ne pređu u trajnu ruševinu, pa
je stoga predložena i usvojena sljedeća odluka. Na dan Sv. Đorđa
u aprilu, kada se biraju svi službenici grada Kotora, treba da se
izaberu i postave od strane Velikog i Opšteg vijeća rečenog grada
trojica dobrih i podobnih pripadnika vlastele, koji se zakletvom
obavezuju i dužni su, 8 dana poslije rečene svečanosti Sv. Đorđa,
da pođu, vide i ispitaju sve ukupno i pojedinačno posjede, kuće,
vinograde, polja, i zemlje svih rečenih crkava biskupije i rečene
opatije i isto tako samostana, naime monahinja, fratara kako
Propovjednika tako Male braće Kotora, kako one koji su unutar
Grada, tako i izvan, koje gore imenovani biskup, opat Sv. Đor-
đa, kanonici, svećenici, monahinje i naprijed rečeni fratri imaju
pod svojim čuvanjem, na trošak istih biskupa, opata, i kanonika,
svećenika, monahinja i fratara gore imenovanih. Ovlašćeni su
Gospodin biskup ili kaptol kanonika da odrede dvojicu ili trojicu
kanonika ili svećenika sa rečenom trojicom pripadnika vlastele,
pod zakletvom, da bi pokazali rečenoj vlasteli posjede i da ih sa
njima razgledaju i ispitaju i da zajedno sa rečenom vlastelom
što god nađu u rečenim posjedima i svakom pojedinačno, da
ih napismeno pod zakletvom daju Gospodinu Knezu i Kapeta-
nu, koji je i koji bude u to vrijeme. Gospodin Knez i Kapetan,
sa Malim vijećem grada Kotora, treba da vide i ispitaju sve što
265 || 266 im rečena || vlastela i rečeni kanonici ili svećenici budu dali, i
grada Kotora 349
ako rečeni Gospodin Knez i rečeno Vijeće saznaju da je neki
od rečenih posjeda greškom rečenog Gospodina biskupa ili tih
kanonika, opata i svećenika, monahinja ili braće Propovjednika,
izgubljeno ili da je u uslovima da bude izgubljeno, ili da se pre-
tvori u ruševinu, tada Gospodin Knez i Vijeće treba o tome da
se pobrinu i prisile onoga, onu ili one čijom se greškom rečeni
posjed ili posjedi upropašćuju, da ga obnove ili daju obnoviti
od svoga sopstvenog. A ako takav ili takva zbog čije se greške taj
posjed ili ti posjedi upropašćuju, ne bi imali odakle taj posjed
ili posjede obnoviti, da se od strane Uprave Kotora preuzme taj
posjed ili posjedi i daju na polovicu ili u zakup i od zakupa ili od
onoga dijela zakupa koji se od tih posjeda ili kuća, sela, zemalja
i vinograda budu dobili, gore rečeni posjedi obnove, dotjeraju,
povrate i uvećaju. Ona pak trojica pripadnika vlastele tako iza-
brana ne mogu odbiti, ako budu izabrani, pod prijetnjom kazne
od 100 perpera za svakoga, a kazna pripada Komuni. Ova odluka
se ima proglasiti i objaviti u Kaptolu sv. Tripuna i upisati među
akte biskupske kurije kao što je jednom ranije od strane veleča-
snog Gospodina biskupa Bartolomeja slična odluka ili uredba
bila donijeta, ali se ne nalazi. I radi vječne uspomene odlučuje-
mo i određujemo da se ta odluka upiše u Statut Kotora sa dolje
upisanom odlukom. || 266 || 267
O tome da se posjedi crkava ne smiju davati u zakup i 267

otuđivati ni trajno ni na određeno vrijeme
Glava CCCCXXXVIII
K ako su zbog dosadašnje rđave uprave nad posjedima i do-

brima crkava Kotora i Distrikta ili Župe, koja svakodnevno
biva od strane kotorskih biskupa, kanonika, opata, nadžupnika
i svećenika i to, kako nad onima unutar Kotora tako i van, ti
posjedi i dobra tih crkava poharani i uzurpirani, nastojeći da se
pod vidom davanja u zakup zamjenjuju i razmjenjuju privatnim
licima, na veliki uštrb, štetu i gubitak rečenih crkava, i puštajući
350 Statut i zakoni
tako i na taj način da stvari prolaze i sva dobra rečenih crkava
idu potpunom rušenju, razaranju i trajnoj propasti, i stoga što
je dobro i sveto brinuti se o tome, u rečenim vijećima je potvr-
đeno, izglasano i usvojeno da se nijedan biskup kotorski kako
sadašnji tako i budući, opat, kanonik, nadžupnik ili svećenik
neke crkve Kotora i njegovog Distrikta ili Župe ne usudi niti
pokuša bilo na koji način da dâ u zakup niti iznajmi trajno ili
na određeno vrijeme nekom licu bilo koga da je položaja, osim
jedino na polovicu, posjed rečenih crkava, kako unutar Kotora
tako izvan, niti da ih zamjenjuje ili razmjenjuje bilo na koji način
sa nekom crkvenom ili svjetovnom ličnošću. Nijedan kancelar ili
notar Kotora ne može ili ne smije se usuditi da sačini, napiše ili
sastavi neku ispravu ili dokumenat o davanju u zakup, zamjeni ili
267 || 268 otuđenju gore rečenih posjeda, osim jedino || na polovicu, pod
prijetnjom kazne od 200 perpera od svojih sopstvenih dobara.
Ta kazna se ne može izbjeći milošću i Gospodin Knez koji je
sada i koji će biti u budućnosti, dužan je da takvu kaznu naplati
u roku od 2 mjeseca pod prijetnjom kazne od 200 perpera od
njegovih sopstvenih dobara, a te kazne pripadaju Komuni. Ako
neki svjetovnjak sa nekim kotorskim biskupom, kanonikom ili
svećenikom učini zamjenu ili razmjenu nekog posjeda, vino-
grada, polja, ili zemlje, kako unutar tako izvan, takva zamjena
ili razmjena neka je ništavna i bez vrijednosti i odmah je onaj
posjed, naime kuća, polje, zemlja i vinograd, dat od strane svje-
tovnjaka rečenim svećenicima ili biskupu, izgubljen i pripada
Komuni. Isto tako ako neki svjetovnjak, neki od rečenih posjeda
javno ili tajno uzme u zakup od rečenih biskupa i svećenika, pada
pod udar kazne od 200 perpera od svojih sopstvenih dobara i
od te kazne ne može biti oprošten milošću. O svemu tome ako
bude tužitelja od koga se saznala istina, dobiće trećinu rečenih
kazni i biti držan u tajnosti. Ta odluka se u svemu i u cjelosti
podrazumijeva da se odnosi na posjede redovnika i redovnica
prosjačkih redova Kotora.
grada Kotora 351
O tome da se ne smiju davati u zakup posjedi crkava 268
Glava CCCCXXXIX
G odine 1425, indikcije treće, dana 23. mjeseca januara, usvo-

jena je bila dolje navedena odluka u Malom i Tajnom vijeću
Grada. Kako je 1424, u četvrtak 30. mjeseca novembra, odlučeno
i usvojeno da nijedan || biskup kotorski, kako sadašnji tako bu- 268 || 269
dući, kanonik, opat, nadžupnik, ili svećenik neke kotorske crkve
ili njegovog Distrikta ili Župe i slično, nijedan samostan fratara,
kako Propovjednika, tako Male braće i samostan monahinja,
kako unutar Grada tako izvan, ni na koji način ne smije, niti
pokuša, dati u zakup, zamijeniti, razmijeniti, darovati, prodati
niti otuđiti trajno ili na određeni rok, osim na polovicu, neki
posjed neke od rečenih crkava, kako unutar Kotora tako izvan,
i da nijedan kancelar ili notar Kotora ne može o tome pisati ili
sastaviti neku ispravu pod prijetnjom određene kazne sadržane
u rečenoj odluci, to se okrenulo i okreće se na štetu i uštrb prava
rečenih crkava, samostana i manastira, jer mnoge kuće rečenih
crkava, samostana i manastira, koje su u Kotoru ostaju nezaku-
pljene. Pošto se te kuće ne mogu dati u zakup snagom rečene
odluke, iz toga razloga rečene kuće su se pretvarale u ruševine i
sad se pretvaraju. Slično, pošto se sela, vinogradi, vinogradišta,
polja i zemlje rečenih crkava, samostana i manastira ne mogu
dati u zakup, kao što je gore rečeno, oni ostaju nezakupljeni i
neobrađeni, a samim crkvama, samostanima i manastirima usli-
jedila je najveća šteta, i od sada ubuduće uslijediće mnogo veće
zbog toga što su ti posjedi, vinogradi, sela itd. kao gore, sklone
propadanju ako se o tome ne bude pobrinulo. A te naprijed re-
čene kuće i posjedi ne mogu se ni na koji način obnoviti ako se
ne daju u zakup i ne obrađuju. Pobožno || i sveto će biti o tome 269 || 270
se pobrinuti, pa je stoga izglasano, prihvaćeno i potvrđeno da od
sada ubuduće, kada god bi neki od rečenih svećenika, Rektora
i upravitelja rečenih crkava ili prokuratora rečenih samostana i
manastira, zatražili da hoće da izdaju u zakup neku kuću, vino-
352 Statut i zakoni
grad, ili posjed od gore rečenih, nekoj osobi, neka su ovlašćeni
Gospodin Knez i Kapetan, i njegovi i grada Kotora zaklete su-
dije, sadašnji i budući, da odu i vide te kuće, vinograde, zemlje
podobne za vinograd i posjede i njih daju u zakup i iznajme ili
daju dozvolu onima koji su tražili da im se daju u zakup rečeni
posjedi. To onako kako se Gospodinu Knezu i Kapetanu i reče-
nim sudijama najbolje učini i najkorisnije za rečene crkve, samo-
stane i manastire, bez obzira na odluku koja govori suprotno. I
na drugi način se rečeni posjedi ni na koji način ne mogu davati
u zakup, osim kako se sadrži u rečenoj odluci pod prijetnjom
kazne sadržane u toj odluci.
270 Privilegija granica Komune i grada Kotora

Glava CCCCXL
N a slavu Svemogućem Bogu tvorcu neba i zemlje i njego-

vom sinu Isusu Hristu i Duhu svetome, Gospodu Bogu
živom i istinitom. Vaša mudrost, pravednost i poučavanje sva-
kog razuma i svake mudrosti, određena je i uslovljena milošću
Vašeg Božanstva. Gospode Bože, svojom moći utvrdio si nebo
i zemlju i blagošću sv. Duha nebo i zemlju ukrasio, i blagošću
270 || 271 Vašeg || Sina sve ispunio, pravdom, vjerom, i mudrošću utvrdio,
a paklu silu i vrata razorio i prolivanjem krvi Boga našega i sina
Tvoga sebi si nas sabrao. Bog je po Vašem Božanstvu i čovjek po
svom čovještvu, milošću postao čovjekom preko riječi arhanđela
Gavrila poslatog u Nazaret u Galileju prečistoj Djevici slavnoj
Mariji, kćeri Avramovoj i, kćeri i majci Vašoj, posredstvom koje
je dat nama i zakon i razlog je dat za nas165 u stvaranju našega
Carstva. I ja Stefan, Milošću Božjom Car Srbije i Romanije166,
praunuk sv. Simeona Nemanje i njegovog sina sv. Save arhiepi-
skopa Srbije, i ja sin i nasljednik njihovog Carstva i Vlasti, to
jest od djedova, pradjedova i oca, zakleo sam se poštovati svima
njihove zemlje i privilegije i baštine i potvrditi ih sve, ponajviše
umjesto “per cui” treba da stoji “per nui”, pa je tako i prevedeno.
166 Vizantija.
grada Kotora 353
vlasteli Kotora, za njihovu istinsku vjeru i časnu zaslugu i vjernu
službu našim precima i posebno našem Carstvu. I sada neka je
svakom na znanje kako smo mi gore navedeni Stefan Car budući
u Budvi, u crkvi sv. Marije, došli su pred nas pripadnici vlastele
kotorske u ime cijele Komune Kotora Miho Buća, Grube Biste,
Marko Bagaš, Petar Buća i Drago Markov, govoreći da Gospodin
Marko zauzima naše granice. I mi Stefan Milošću Božjom Car
Srbije i Romanije, želeći dati mjesto običaju i razlogu, javili smo
patrijarhu kad je bio pred našim Carstvom u || Prizrenu zajed- 271 || 272
no sa vlastelom Kotora i rekosmo da jedna strana kaže a druga
odgovara. I vlastela kotorska je ponovila ono što je rekla ranije
i Gospodin patrijarh je odgovorio da odu ljudi podobni i vjero-
dostojni i da na svoju vjeru i dušu izvide granicu za granicom.
I čuvši mi ovaj odgovor, Carstvo mi blagoslovi odgovore i po
naređenju našega Carstva pođoše Milko i Radoslav Crnoje. I re-
čeni Milko i Radoslav odoše i izvijestiše o granicama kotorskim
Carstvu mi u Nerodimlju. A te granice počinju od stare granice
Kotora: od Jaza167 u Crvenom kamenu kod Prijevora do crkve
sv. Tripuna iznad krovova /crepova/, do skale Bubovica i Vilina
jama u Ponesdolu, kako su znaci obilježeni kamenjem, posred
Drenovice, iznad Samnoglava i iznad Vrata majstora i nazad, po
cijelom vijencu planine. Po vijencu Lantien /Lovćen,/ obalom
do izvora Korita i otuda od izvora posred doline Lastvice na
Krstac u Pestingradu i natrag u Zalaze, vijencem planine dolje na
rijeku Ljutu. Ovo su stare granice Kotora, do granica koje je dalo
Carstvo mi Komuni Kotora, to jest Ledenice168 i Zalazi i za nji-
hovu pravu vjeru i poštenu službu. Na drugoj strani po morskoj
obali počinju granice Kotora, od mora kotorskog do Ljute, sva
da umjesto “Tas” treba da stoji “ias”, pa je tako i prevedeno.
da umjesto “Ledemize” treba da stoji “Ledenize”. Na osnovu novih naučnih nalaza
pretpostavlja se da je riječ o Ledincu (Ledinac-Njeguši). Risto Kovijanić, Pomeni
crnogorskih plemenau kotorskim spomenicima (XIV-XVI vijek), Cetinje,
1963, str. 13, 17.
354 Statut i zakoni
Dobrota. I s druge strane počinju granice morskom obalom na
Bobovište. I tako na Prevlaku do crkve sv. Arhanđela Mihaila, cr-
272 || 273 kve koju su obnovili || vlastela i Komuna Kotora, što je potvrdilo
i poklonilo Carstvo mi Kotoru. I Luštica sa svim pripadnostima
i dolinama i obalama i selima i sa svim svojim pripadnostima, i
tako nazad obalom do Rosa do crkve sv. Marije, obalom mora
do Jaza. Na osnovu toga naše Carstvo je izdalo objavu o granica-
ma cijele kontade /teritorije/ Kotora, preko Milka i Radoslava, i
patrijarhu i vlasteli kotorskoj rekosmo, kako smo čuli od Milka
i Radoslava kako su činjenice, i o tome su patrijarh i gore rečena
vlastela kotorska bili zadovoljni. I mi, videći volju patrijarha i
naše najvjernije vlastele kotorske, blagoslovismo i potvrdismo
cio gornji opseg kao što je po redu napisano u ovom privilegiju
da pripada Kotoru i da su ovlašćeni da svojom kontadom raspo-
lažu kako im je volja: da prodaju, daruju, u miraz daju, podlože
crkvama, ostave svojim sinovima i svaku svoju volju da čine za
vječna vremena. I ako se nađe neki car ili gospodar iza nas, koji će
biti nasljednik, ili će biti od našeg srodstva, koji će protivrječiti
ovim što je gore napisano, neka je proklet i anatemisan i lišen
tijela i krvi Hristove i da nije blagoslovljen od Hrista i Dijeve
Marije, ni od cijele nebeske vojske, ni od mene Cara Stefana,
ako bi neko protivrječio ovim granicama gore navedenim, koje
su donijeli Milko i Radoslav po riječi i nalogu našega Carstva
i riječju Gospodina patrijarha Danila i riječi vlastele kotorske.
273 || 274 Meni kancelaru Grguru || naredio je Gospodin, Gospodin Car
da zapišem ovo pisanije i privilegij kao potvrdu svih starih pri-
vilegija i pisama koje je dao napisati Car Kotoru, i još ono što se
našlo po naređenjima da pripada Kotoru, kako je gore pisano
u vijeke. I ova pisma ja Grgur sam napisao i odnio i dao vlasteli
Kotora u prisustvu Cara i Gospodina patrijarha. A tamo su bili
prisutni na dvoru Cara u Nerodimlju plemenita i izabrana vla-
stela Carstva: Vojihna Ćesar, Knez Vlatko, Knez Gojslav i Miloš
njegov brat, Branko Mladenović, čelnik Vukašin i njegov brat
grada Kotora 355
Uglješa i vojvoda Mirko i Brajko Rasilaić i mnoga druga izabrana
vlastela, mala i velika, svi su vidjeli blagoslov i potvrdu Carstva
za sve baštine i privilegije Kotora i sve su potvrdili i blagoslovili,
ponizno primili blagoslov i potvrdu Carstva i prokleli su sve one
koji će protivrječiti.
k r a j . s l a va h r i s t u .
Stefan po Milosti Božjoj Car Romanije

i Sklavonije /Srbije/.
|| 274 || 275
M i Mikele Emo, Rektor i Providur Kotora za Prevedru Mle-

tačku Vlast, svima ukupno i pojedincima, koji ovo pismo
budu vidjeli, sadržajem pisma ovjeravamo da je ovo autentičan
municipalni Statut grada Kotora, koji su plemići, građani i sta-
novnici Kotora i stanovnici Distrikta u njihovim sporovima,
a Rektori u donošenju odluka i presuda, običavali koristiti, i
najzad cijelim gradom Kotorom i njegovom teritorijom se vlada
po odredbama i sankcijama u njemu zapisanim.
Radi ovjeravanja ovo smo naredili sačiniti, na traženje plemi-
ća ove Komune Kotora.
Dato u Kotoru na dan 24. avgusta 1491.
Mjesto pečata Sv. Marka.
Po naređenju Jakova Vide, kancelara.

|| 275 || 276-277
356
357
ODLUKE DONIJETE
U VIJEĆIMA
KOTOR ANA
U vrijeme kad su se upravljali po svojim zakonima i ustanovama 277
Predgovor ovoj Knjizi odluka donijetih u vijećima grada Kotora 277

Glava prva
ošto je u knjigama odluka donijetih u redov-
P
nim vijećima grada Kotora unazad, kako u
to vrijeme kad su gradom Kotorom uprav-
ljala njegova vlastela, kao i od toga vremena
naovamo, kad je Prevedra Duždeva Mletač-
ka Vlast dobila vlast nad tim Gradom, zbog
starine i oštećenosti i nereda u sveskama u kojima su odluke bile
upisane i zabilježene, bila tolika zbrka da nije bilo mogućnosti
da se odluke pronađu kad bi zatrebalo, pošto je time Grad i nje-
gove građane zadesila najveća šteta i gubitak, || i umanjenje časti 277 || 278
onih koji su upravljali rečenim gradom, Uzvišeni i Blagorodni
Muž Gospodin Nikola Pizani, Knez i Kapetan naprijed rečenog
grada u ime Prevedre Duždeve Mletačke Vlasti, pazeći i bdijući
danju i noću nad dobrom, uvećanjem i mirnim stanjem prije
rečenog grada i njegovih građana i podanika, dao je sazvati Malo
i Tajno vijeće Kotora, u kome je, iznijevši i izloživši premudro
358 Odluke donijete tokom
zbrku i nered u odlukama, predložio odluku niže navedenog
sadržaja. Da se radi dobrog stanja i uvećanja Grada i njegovih
građana izaberu trojica pripadnika vlastele gore rečenog grada
Kotora, razborita i mudra, koji će ispitavši knjige odluka unazad
donijetih, zajedno sa Ivanom od Luža, kancelarom Komune Ko-
tora, srediti, pomoću istog kancelara Komune te ispitane odluke
upisati i po redu ubilježiti u onu pergamentnu knjigu koju je isti
Ivan kancelar darovao Komuni. Ovo radi toga da bi, pošto su
sređene odluke u toj knjizi po redu, kako odluka koje su donije-
te, tako i drugih koje će se ubuduće donijeti u vijećima Kotora,
svima koji bi odluke tražili, bilo lakše nalaženje i puno poznava-
nje naprijed rečenih. Ta odluka, stavljena na glasanje kuglicama
i kutijama od strane Gospodina Kneza i Kapetana, donijeta je
od strane svih u Vijeću, niko od njih nije bio nesaglasan. Pošto
je ta odluka prihvaćena i potvrđena, izabrani su bili u rečenom
Vijeću dolje navedena vlastela, ispitivači naprijed rečenih odlu-
ka, naime Gospodin Ivan pokojnog Gospodina Marina Biste,
Gospodin Ivan pokojnog Gospodina Tripa Buće, i Gospodin
278 || 279 Bazilije pokojnog Gospodina || Marina Bizanti. Ali, pošto se
prije ispitivanja naprijed rečenih odluka Gospodin Ivan pokoj-
nog Gospodina Tripa Buće, jedan od naprijed rečenih ispitivača,
sa ovog svijeta u drugi preselio, u Vijeću umoljenih Kotora na
mjesto toga pokojnog Gospodina Ivana, za pregledanje rečenih
odluka izabran je bio, a da se niko nije protivio, Gospodin La-
urencije pokojnog Mihaila Buće. Pošto su plemeniti ispitivači
izabrani i ispitane knjige rečenih odluka, naložili su meni Ivanu
od Luža, kancelaru Komune Kotora, da, u ime Boga i njegove
slavne majke Djevice Marije, i Predragocjenog Evanđeliste Pre-
blaženog sv. Marka, zaštitnika onog blagodatnog i presvijetlog
grada Venecije, pod čijom sjenkom se ovim gradom Kotorom
vlada i upravlja, i Preblaženog Mučenika sv. Tripuna, zaštitni-
ka ovog presrećnog Grada, cijelog nebeskog dvora, knjiga ovih
odredaba kotorskih sada otpočinje: Odluke donijete i koje će
kotorske samovlade 359
se ubuduće donijeti u vijećima Kotora, koje smo dužni sa nji-
hovim rubrikama upisati po redu jednu za drugom. Primivši to
naređenje, ja Ivan od Luža, pomenuti kancelar, pristupio sam
prepisivanju odluka donijetih u vijećima Kotora i bilježenju od-
luka koje će se ubuduće u rečenim vijećima donositi, s Božjom
pomoći i po datom naređenju.
O načinu plaćanja carine za robu uvezenu u Kotor i odatle izvezenu, 279

kako od strane građana tako i stranaca, sa proglašenjem granica Kotora,
unutar kojih se roba ne može iskrcavati bez plaćanja carine
Glava II
G odine 1383, indikcije šeste, dana 25. novembra, u Opštem

vijeću plemenitih || muževa Kotora, sakupljenom u crkvi
sv. Tripuna po naređenju Gospode sudija, na zvuk zvona kako
279 || 280
je običaj, bilo je u Vijeću na broju 40 vijećnika. Od strane svih

rečenih vijećnika usvojeno je i odlučeno da bilo koji građanin i
stanovnik Kotora, koji bude nosio neku robu iz Kotora u Du-
brovnik i neku donosio iz Dubrovnika u Kotor, osim vunenih
tkanina i porheta, po volji carinika dužan je da plati od nošenih
iz Kotora u Dubrovnik i donijetih iz Dubrovnika u Kotor tri
odsto i srazmjerno u odnosu na stotinu. Ali, ako bi vunene tka-
nine i porhet na bilo koji način dovezao sa ove strane od luke
Sv. Marije od Rosa ili do Jaza do Mrčeva polja kod rta169 Plata-
muna170, i rečene vunene tkanine i porhet bi iskrcao, dužan je da
plati uobičajenu carinu prema odredbi Statuta. Slično tome i svi
stranci koje naše statutarne odluke ne oslobađaju i daju olakšice,
dužni su da plaćaju iste carine kao što se do sada poštovalo. Isto
tako, da svi građani i stanovnici našega grada, koji nose neku
robu iz Kotora u druge krajeve osim Dubrovnika, izuzev vune-
nih tkanina, porheta i ulja, nisu dužni plaćati nikakvu carinu,
je da umjesto “puentam” treba da stoji “punctam”, pa je tako i prevedeno.
170 Platamun je područje strme obale sa nekoliko uvala sjeverozapadno od Budve.
Na osjetljivom mjestu služi kao sklonište i sidrište, pa je danas sa svetionikom.
ali od one koju bi donijeli iz drugih krajeva u Kotor, dužni su
da plate uobičajene carine. Isto tako, stranci, koji našim statu-
tarnim odredbama nisu oslobođeni, ako neku robu izvoze iz
Kotora, ili u Kotor dovoze, dužni su da plate uobičajene carine.
Ako bi neko iz Kotora izvezao tkanine porhetske ili ulje, neka
280 || 281 je prisiljen da plati uobičajene carine. ||
281 O tome da se svećenicima i njihovom svjedočenju

vjeruje kao građanima
Glava III
G odine 1387, indikcije desete, dana 13. jula, u Opštem vijeću

grada Kotora, sakupljenom u crkvi sv. Tripuna, u kome
je bilo na broju 33 vijećnika, odlučeno je od strane 30 vijećni-
ka, koji su svoje kuglice stavili u crvenu kutiju “za”, bez obzira
na trojicu, koji su stavili “protiv”, da se klericima nastanjenim
u Kotoru, bez obzira na bilo koju statutarnu odluku, koja bi
govorila protivno, vjeruje, i takođe da se vjeruje bilo kome od
njih u stvarima svjedočenja, od danas ubuduće, na način kao i
građanima Kotora.
281 O načinu provjeravanja onih koji žele da postanu vlastela Kotora

Glava IIII
G odine 1388, indikcije jedanaeste, dana 6. aprila, u Opštem

vijeću plemenitih muževa grada Kotora, sakupljenom u
crkvi sv. Tripuna, po naređenju Kneza i sudija, na zvuk zvona
kao što je običaj, u kome Vijeću je bilo ukupno 52 vijećnika; a
40 vijećnika stavili su svoje kuglice u crvenu kutiju “za”, ne oba-
zirući se na 12 “protiv”. Ako neko, ko ne bi pripadao Vijeću ple-
menitih muževa grada Kotora, zatraži milost da postane jedan
od plemenitih i gore rečenog Vijeća, treba da dobije u Malom
vijeću tri četvrtine rečenog Vijeća i poslije toga se proslijeđuje
Velikom vijeću i u Velikom vijeću treba da dobije tri četvrtine
281 || 282 glasova, inače ne važi. ||
O tome da notar ili kancelar Kotora nikako ne mogu niti smiju 282
napisati protest protiv Komune Kotora, niti njenih
građana na molbu nekog građanina ili stranca
Glava V
G odine 1392, indikcije petnaeste, pretposljednjeg dana mje-

seca novembra, u Velikom i Opštem vijeću grada Kotora,
sakupljenom na zvuk zvona, kako je običaj, u velikoj sali palače
toga grada, u kome Vijeću je bilo 45 vijećnika, radi dobrobiti i
mira grada Kotora, odlučeno je od strane svih u rečenom Vijeću,
ne obazirući se na 3 kuglice stavljene “protiv”, da notar ili kance-
lar Kotora, koji je sada ili će biti ubuduće, ne drzne se i ne usudi
bilo na koji način ili iz koga uzroka na molbu nekog stranca ili
građanina neki protest napisati, stilizovati ili zabilježiti, kako
protiv Komune Kotora, tako protiv građana toga grada, niti se
potpisati na neki sačinjeni ili koji će se sačiniti.
O tome da notar ili kancelar Kotora ne može izdati ovjerenu 282

statutarnu odluku ili reformaciju, niti druge kancelarijske
spise na molbu nekog stranca, osim u procesima
koji su u toku i u apelacijama
Glava VI
G odine, indikcije i dana, koji su gore napisani, u Veli-

kom i Opštem vijeću odlučeno je da se kancelar ili no-
tar grada Kotora, koji je sada ili bude u budućnosti, ne usu-
di niti pokuša na molbu nekog stranca ovjeriti, niti na bilo
koji način iz rečenih knjiga prepisati, neku statutarnu odlu-
ku ili, reformaciju, ili spis Kancelarije, osim || jedino u pro- 282 || 283
cesima koji su u toku i apelacijama, kada mogu rečeni notar
i kancelar prepisivati statutarne odluke i reformacije, i sve
na što su se pozivale stranke, prema tome kako se podrobni-
je sadrži u statutarnoj odluci o apelacijama. Ovom odlukom
ne obesnažuje se nešto u toj statutarnoj odredbi, već ostaje u
svojoj čvrstini.
283 O načinu kako imaju postupati krčmari prilikom prodaje vina
Glava VII
G odine 1384, indikcije druge, dana 29. januara, sakupljeno

je Veliko i Opšte vijeće grada Kotora na zvuk zvona kako
je običaj. U tom Vijeću bilo je 44 vijećnika i od strane većine
njih bilo je usvojeno i potvrđeno, glasanjem kuglicama i kuti-
jama, da ova odluka traje dokle god od strane Velikog vijeća ne
bude opozvana. Nastojeći oduprijeti se zlonamjernosti krčmara,
odlučujemo i nalažemo da bilo koji krčmar od koga bi neko
zatražio da mu prodaje vino, dužan je i obavezan da vino stavi
na prodaju po onoj cijeni koju odredi vlasnik vina. Ako ne bi
htio da to učini ili bi odbio, da plati kazne 5 perpera, od koje
kazne polovina ide našoj Komuni, a ostalo da se plaća vlasniku
vina. I dokle god rečeno vino ne bi bilo prodato od strane dru-
gog krčmara, da se ne usudi nekom drugom prodavati vino pod
prijetnjom rečene kazne. Ali, ako bi rečeni krčmar, od koga se
zatražilo kao gore, stavio rečeno vino na prodaju i prodao, dužan
je 3 dana pošto je rečeno vino prodao, vlasniku vino isplatiti. I
vino na drugom mjestu ne može prodavati i pored toga ne smije
283 || 284 vrčeve i mjerice vina iznijeti iz krčme || pod prijetnjom slične
kazne. I u svemu što je naprijed rečeno vlasnik vina ima vjeru sa
zakletvom. Krčmar ne može vlasniku vina dati zaloge niti veresi-
ju doznačiti za isplatu njegovog vina, ovo ako vlasnik ne bi htio.
Ako bi pak, neko nekom krčmaru za vino položio zaloge i ne bi
otkupio taj zalog u roku od osam dana pošto je vino prodato, ne
može poslije toga tražiti ili govoriti tome krčmaru ili vlasniku
rečenog vina. Ako bi nastao spor između vlasnika vina i krčmara
o zapremnini bačve, zapovijedamo i odlučujemo da se sve ba-
čve kojima se ima mjeriti, ubuduće baždare mjerenjem gornjeg
otvora bačve. I ako se bude našlo da je krčmar prodatog vina
dao manje vlasniku nego što je bačva zapremala, da plati kaznu
5 perpera, od koje kazne polovina pripada Komori Komune, a
druga vlasniku mjerene bačve.
O tome da oni koji imaju posjede na ostrvu sv. Gabrijela mogu na njima 284
zasaditi vinograde i te posjede zadržati kao imovinu
Glava VIII
G odine 1394, indikcije druge, dana 13. novembra, sakupljeno

je Veliko i Opšte vijeće grada Kotora na zvuk zvona kao što
je običaj. U tom Vijeću je bilo 38 vijećnika i od strane svih njih,
ne obazirući se na 7 kuglica stavljenih u “protiv”, donijeta je odlu-
ka da ko god ima dio na ostrvu sv. Gabrijela u zalivu Kotora, radi
boljeg očuvanja toga ostrva i onih koji na njemu stanuju, može
pripremiti zemljište i zasaditi vinograde || i sve činiti kako mu 284 || 285
se sviđa. I oni koji imaju dio na rečenom ostrvu neka ga imaju i
drže kao svoju imovinu na način i pod uslovima koje treba dati
o rečenom ostrvu da bi se bolje moglo posjedovati.
O tome da stranci ne smiju od drugih stranaca kupovati na 285

malo pod prijetnjom određene kazne, niti smiju,
sami ili preko drugih, trgovati na malo
Glava IX
G odine 1396, indikcije četvrte, dana 26. mjeseca februara,

sakupljeno je Veliko i Opšte vijeće grada Kotora na zvuk
zvona po običaju. U tom Vijeću bilo je 32 vijećnika i od strane
svih, ne obazirući se na tri kuglice “protiv”, odlučeno je, radi
uspješnosti naših građana i sve boljih promjena grada Kotora, da
se nijedan stranac bilo kog društvenog položaja, koji sada stanuje
ili će ubuduće stanovati u gradu Kotoru ili Distriktu, ne usudi ili
pokuša bilo na koji način da sam ili preko drugih trguje na malo
nekom stvari u Kotoru ili njegovom Distriktu, niti da kupuje
nešto na malo od nekog Vlaha ili Slovena, niti uopšte od nekog
drugog stranca koji stanuje u Kotoru ili koji bi došao sa robom
u grad Kotor. I ako bi ovo bilo prekršeno platiće na ime kazne
četvrtinu vrijednosti onog trgovačkog posla, koji je obavio reče-
ni prekršilac, i taj trgovački posao ne važi i nije valjan. Kazna se
odmah plaća službenicima naše Komune Kotora. 1396, indikcije
četvrte, dana 16. septembra, naprijed rečena odluka pročitana u
285 || 286 Velikom vijeću bila je odobrena i potvrđena i || oglašena na Trgu
sv. Tripuna na opštem skupu, na zvuk zvona, i na uobičajenim
javnim mjestima od strane Sisoja, vigerija kotorske Komune, u
prisustvu mene, notara Jakova.
286 Proglašenje i ispravka gore upisane odluke

Glava X
G odine 1396, indikcije četvrte, dana 11. oktobra, u Velikom

i Opštem vijeću grada Kotora, svečano sakupljenom na
zvuk zvona kao što je običaj, donijeta je odluka niže upisanog
sadržaja, naime. Godine 1396, indikcije četvrte, dana 26. mjeseca
februara, od strane Velikog i Opšteg vijeća u velikoj sali palače
Komune Kotora, sakupljenog na zvuk zvona na uobičajen način,
bilo je odlučeno kutijama i kuglicama od strane svih vijećnika,
koji su činili rečeno Vijeće, ne obazirući se na 3 kuglice stavljene
“protiv”, nastojeći stare pravne običaje radi uspješnosti građana
Kotora mijenjati na bolje, da se nijedan stranac bilo kog da je
društvenog položaja, koji sada stanuje ili će ubuduće stanovati u
gradu Kotoru ili njegovom Distriktu, ne usudi ili pokuša bilo na
koji način da sam ili preko drugih trguje na malo nekom stvari
u Kotoru ili njegovom Distriktu, niti da kupuje nešto na malo
od nekog Vlaha ili Slovena, niti uopšte od nekog drugog stranca
koji stanuje u Kotoru ili koji bi došao sa robom u grad Kotor. I
ako bi ovo bilo od strane nekog prekršeno, platiće na ime kazne
četvrtinu vrijednosti one stvari s kojom je obavljena trgovina od
286 || 287 strane rečenog prekršitelja, i taj trgovački posao || ne važi i nije
valjan. Naprijed rečena kazna se odmah plaća službenicima naše
Komune Kotora. Ta naprijed rečena odluka bila je naprijed reče-
nih: godine, indikcije i dana proglašena zahvaljujući uzdržanima
/?/ i na taj način data da bude trajno poštovana, dok ne bude od
strane Komune Kotora djelimično ili u cjelini opozvana. Naime,
da svi stranci, koji bi donijeli neku robu u grad Kotor, slično
i robu uvezenu iz bilo kog dijela svijeta, mogu da je prodaju i
čine što im je volja bez ikakvog protivljenja, precizirajući da su
oni, koji nisu našim statutarnim odlukama oslobođeni, dužni da
plaćaju uobičajene carine. Želimo na svaki način da takvi strani
trgovci ne mogu kupovati u gradu Kotoru neku robu ili neku
stvar, osim za ishranu i upotrebu svoje kuće i obitelji u Kotoru,
ali tako da rečeni strani trgovci mogu poslovati na veliko sa bilo
kojom osobom, preko 100 perpera, a ne manje, sa svojom robom
i tkaninama. I sa Kotoranima mogu kupovati i njima prodavati
na veliko i na malo po svojoj slobodnoj volji. I ko bi postupio
protiv naprijed rečenog u cjelini ili u nekom dijelu ove refor-
macije, platiće odmah kaznu od 25 perpera kotorskih groša, od
koje kazne četvrtina pripada onome ko je tužio, a ostatak Ko-
muni i justicijarima, prema odredbi Statuta Kotora. Ta odluka je
istog dana i časa strancima najavljena od strane Uprave i Vijeća
rečenog grada. || 287 || 288
O tome da se sudije Malog suda više ne biraju i da Gospodin Knez i 288

godišnje sudije Kotora, svaki za sebe, mogu suditi do sume od 10 perpera
Glava XI
G odine 1400, indikcije osme, posljednjeg dana januara, saku-

pljeni su Veliko i Opšte vijeće u velikoj sali palače Kotora,
na zvuk zvona kao što je običaj. U tom Vijeću bilo je 40 vijeć-
nika koji su svi, ne obazirući se na 7 kuglica stavljenih “protiv”,
usvojili, iz određenog razloga, da se od sljedećeg dana Sv. Đorđa
ubuduće, sudije Malog suda ukidaju, i rečenog Suda više neće
biti. Želimo da Rektor i sudije koji su izabrani kao Uprava Koto-
ra budu dužni da svima dijele pravdu ispod 10 perpera i svaki po-
jedini iz rečene Uprave može sam do rečene vrijednosti ispitivati
i odlučivati i što god bude izrekao da bude tvrdo i pravovaljano.
O tome da peći za kreč na Šuranju otvara jedino Komuna 288

Glava XII
G odine 1404, indikcije dvanaeste, pretposljednjeg dana mje-

seca novembra, sakupljeno je Veliko i Opšte vijeće u velikoj
sali palače Komune Kotora. U tom Vijeću bilo je 50 viječnika,
odlučeno je od strane 45 vijećnika, ne obazirući se na 5 koji su
bili protiv, da nijedan, kako građanin, tako stranac ili stanovnik
Distrikta, ne može praviti peći za kreč na komunalnom zemlji-
288 || 289 štu, osim jedino Komuna na Šuranju. ||
289 O tome da se niko ne usudi izvoziti drva

Glava XIII
G odine 1405, indikcije trinaeste, 9. dana mjeseca januara,

bilo je sakupljeno Veliko i Opšte vijeće grada Kotora na
uobičajen način, u velikoj sali palače naprijed rečene Komune. U
njemu su bila 35 vijećnika, usvojeno je od strane 30 vijećnika, ne
obazirući se na 5 kuglica nađenih “protiv”, da nijedan građanin ili
stanovnik Distrikta ili stranac, bilo koga da je društvenog polo-
žaja, ne izvozi drvo bilo u kom vidu: ni bačve, badanje, obruče,
kolce, vile, daske, motke, ili neko drugo drvo izvan Distrikta, ili
područja vlasti grada Kotora, pod prijetnjom kazne gubitka dr-
veta i barke u kojoj se vozi i 25 perpera koje treba platiti Komuni
Kotora. I Malo vijeće, koje je sada i koje bude u tom vremenu,
pada pod kaznu od 100 perpera, koje treba platiti naprijed re-
čenoj Komuni u gotovom novcu, ako bi nekom učinilo milost
da može izvesti rečeno drvo.
289 O tome da se nepokretna dobra samostana sv. Đorđa u

Kotorskom zalivu ni na koji način ne daju u zakup,
zamjenjuju, daruju ili otuđuju
Glava XIV
G odine 1405, indikcije trinaeste, dana 28. mjeseca februara,

sakupljeno je bilo na zvuk zvona na uobičajen način Veliko
i Opšte vijeće grada Kotora u velikoj sali palače naprijed rečene
Komune. U tom Vijeću bilo je 53 vijećnika i glasanjem kuglica-
ma i kutijama usvojeno je od strane 52 vijećnika, ne obazirući
289 || 290 se na 1 kuglicu nađenu u || “protiv”, da nijedan građanin, stanov-
nik Distrikta ili stanovnik Kotora, niti stranac, bilo kojeg da
je društvenog položaja, ne može, niti smije, niti pokuša kupiti,
mijenjati, razmijenjivati na bilo koji način, niti primiti u najam,
ili na dar, neko zemljište, vinograde ili seoske posjede samosta-
na sv. Đorđa u Kotorskom zalivu, od opata toga samostana i
crkve ili od nekog drugog koji bi predstavljao rečenu crkvu ili
samostan. I ako bi došlo do nekog otuđenja ili mijenjanja, ili
razmijenjivanja ili unajmljivanja na bilo koji način, nema nika-
kve vrijednosti ni snage, i ko postupi protivno, pada pod kaznu
našoj Komuni 100 perpera za svakog, i svaki put kad bude pro-
tivno postupljeno. I sve ovo je sačinjeno u prisustvu i uz sagla-
snost i volju velečasnog oca u Kristu, Gospodina Antuna, opata
rečenog samostana.
O tome da obveznice i isprave koje ubuduće budu izdavali građani 290

Kotora prema Dubrovčanima, budu važeće i čvrste
Glava XV
G odine 1405, indikcije trinaeste, prvoga dana juna. Saku-

pljeno je Veliko i Opšte vijeće grada Kotora u velikoj sali,
na zvuk zvona kako je uobičajeno. U Vijeću je bilo 39 vijeć-
nika, usvojeno je od strane 38 vijećnika, ne obazirući se na 1
kuglicu nađenu u “protiv”, da se svi plemeniti i drugi građani
Kotora od sada mogu obavezivati Dubrovčanima kako im je
volja, bez obzira na dekret i represalije koje su ranije činjene,
i da su isprave i obveznice, koje će se od sada sačiniti, valjane
i čvrste. Sudije i Uprava Kotora, koji su sada || i koji će tokom 290 || 291
vremena biti, dužni su Dubrovčanima dijeliti pravdu prema
ispravama i obveznicama, koje će se sačiniti ubuduće prema
uredbama, statutarnim odlukama i pravnim običajima reče-
nog našeg grada Kotora. Ali, ranije obveznice prije današnjeg
dana, ne podrazumijevaju se u ovoj odluci, nego ostaju kako su
ranije stajale.
291 O tome da kovači koji izrađuju motike ne mogu odbiti da prave i
popravljaju motike pod prijetnjom određene kazne
Glava XVI
G odine 1406, indikcije četrnaeste, okupljeno je Malo vije-

će na zvuk zvona na uobičajen način. U Vijeću je bilo 6
vijećnika. Odlučeno je od strane svih gore rečenih vijećnika da
kovači koji izrađuju motike ne mogu odbiti da popravljaju i pra-
ve motike vlasteli i građanima Kotora. I za rad treba da dobiju
jedan i po groš. I ako kažu da imaju druge motike za popravku,
koje su im ranije date od strane druge vlastele i građana, treba
da se zakune onaj kovač čije su motike ili motika, prvo date, i
takođe vlasnik. I onda one koje su prvo date, ako budu pripadale
građanima, neka prvo izradi i popravi i zatim druge. I ako neke
izradi, a ne želi da popravi, da plati kovač za svaki put 1 perperu
onom pripadniku vlastele ili građaninu kome je motika pripa-
dala a nije htio da je popravi. Kad je Veliko i Opšte vijeće grada
Kotora okupljeno u velikoj sali palače na zvuk zvona, u kome
Vijeću je bio 61 vijećnik, potvrđena je rečena odluka od strane
291 || 292 svih gore rečenih vijećnika. ||
292 O tome da se životinje ili stoka ne drže u Gradu

Glava XVII
G odine 1406, indikcije četrnaeste, posljednjeg dana maja, sa-

kupljeno je na uobičajen način Veliko i Opšte vijeće grada
Kotora u velikoj sali palače gore rečene Komune. U tom Vijeću
bilo je 52 vijećnika, odlučeno je u rečenom Vijeću od strane 47
vijećnika da se nikakva stoka kao ovce, koze, svinje, jarci, jarići,
jaganjci i volovi, ne drže u gradu Kotoru. A onaj ko bi želio da
je zadrži, neka napravi štalu izvan grada Kotora, ondje blizu Sv.
Frana, naime bočno od bolesnika i leproznih, iznad puta, ne
zatvarajući put i ne približavajući se zidinama, odnosno pregradi
kod ulaza u Grad. Ili može načiniti dalje od Grada, takođe i u
Dobroti ne preprečujući puteve Komune, ili druge, ili tuđe stva-
ri. I ako neko u Gradu zadrži, izgubiće tu stoku, koja će pripasti
Komuni Kotora. Rok da se ovo učini je do sljedećeg Sv. Mihaila,
a kada prođe rok, Komuna će biti slobodna da oduzme stoku
koja boravi u Gradu kao što je naprijed rečeno.
O konjskim potkovicama, bravama i drugim izrađevinama od gvožđa 292

i klinovima koje kovači imaju izrađivati za jedan i po groš
po libri pod prijetnjom određene kazne
Glava XVIII
G odine 1406, indikcije četrnaeste, dana 19. juna u Malom

vijeću, sakupljenom u Kancelariji po običaju, odlučeno je
od strane svih vijećnika rečenog Vijeća, po ovlašćenju datom
rečenom Malom vijeću od strane Velikog vijeća grada Kotora, || 292 || 293
da su svi kovači koji izrađuju konjske potkovice i brave i klinove
dužni da izrađuju te potkovice i brave i klinove za jedan i po
groš po svakoj libri i slično sve druge izrađevine osim motika.
I ako bi suprotno postupili ili odbili, padaju pod kaznu od 3
solida Komuni i 3 onome koji je voljan da napravi izrađevine od
gvožđa, od svakoga i svaki put kada se postupi suprotno. I ako
bi rečeni kovači sumnjali da neki građanin daje rečene radove
nekom strancu, dužan je takav da se opravda i zakune zakletvom.
I ovo podrazumijeva kako građane tako stanovnike Distrikta
Kotora, koji se pokoravaju kotorskoj Vlasti. Drugima pak mogu
prodavati po svojoj slobodnoj volji. O motikama pak, nalazi se
gore pod naprijed rečenom godinom i indiktom, pretposljed-
njeg dana marta.
Protiv životinja koje ulaze u vinograde, vrtove i na polja 293

Glava XIX
G odine 1406, indikcije četrnaeste, posljednjeg dana novem-

bra u Velikom i Opštem vijeću grada Kotora, sakupljenom
na zvuk zvona na uobičajen način u velikoj sali palače Kotora, u
kom Vijeću je bilo 44 vijećnika, usvojeno je i potvrđeno, kako
je prethodno bilo usvojeno od strane Malog vijeća sa dodatnim
članovima. Prvo od strane 42 vijećnika rečenog Velikog vijeća
ne obazirući se na 2 kuglice nađene “protiv”, da vo, magarac, konj
i mazga, koji bi se našli u zasijanom polju, vinogradima, voć-
njacima, vrtovima i popustima, gdje je prvobitno bio vinograd
293 || 294 || u starini, one 2 perpere koje su se plaćale Komuni pripadnu
vlasniku onog posjeda gdje je šteta počinjena, preko naknade
/Na margini:/ štete, iako statutarna odluka kaže da te 2 perpere idu Komu-
O ovome ima
ni, poštujući uvijek pravo službenika, koji bi rečene životinje
statutarna
odluka u ovoj zatekli, i to u svakom slučaju. Isto tako usvojeno je i potvrđe-
knjizi kod glave no u rečenom Vijeću od strane svih gore rečenih 42 vijećnika,
361. I druga od-
da se nijedna životinja ne može dotjerivati pod vinograde od
luka iz vremena
Gospodina An- strane građana, vlaštaka i drugih Župljana ili drugog kojeg čo-
tuna Bokolija, vjeka ili osobe pod prijetnjom prije rečene kazne, osim ako bi
pod danom
se dotjerivali volovi radi oranja po danu, i oni koji ih dotjera-
24. februara
1421, indikcije ju dužni su vratiti iste volove svake večeri kući, ili u brdo ili u
četrnaeste, dolinu, tako da ne ostaju među vinogradima, osim danju radi
kod glave 2.
oranja, kao što je naprijed rečeno. I danju ne mogu koristiti za
pašu osim u onom polju ili vinogradu ili popustima gdje budu
orali. I ako bi suprotno postupili, podliježu gore rečenoj ka-
zni. I ako bi se volovi ili druge životinje našle unutar vino-
grada, osim radi oranja po danu, kao što je naprijed rečeno,
izgubljene su te životinje, naime dvije trećine pripadaju vla-
sniku onog posjeda gdje su nađeni da su počinili štetu i pasli,
i treći dio pripada službenicima koji su ih našli, slično se i same
životinje dijele kao gore, ako budu nađene. A za vola pak, u
svakom slučaju plaća 2 perpere i ako je vlasnik ili službenik
našao rečene volove i druge životinje njegove su sve, i služ-
benici nemaju ništa. Za mazge, pak, konje i magarce plaćaju
2 perpere vlasniku onoga posjeda kako je gore rečeno, pored
naknade štete. U drugim stvarima koje ovdje nisu izričito na-
vedene, poštuju se statutarne odredbe, čuvajući uvijek pravo
294 || 295 službenika koji bi rečene životinje našli, u || svakom slučaju.
Ipak, za vola, kao što je gore rečeno, u svakom slučaju plaća
2 perpere.
O tome da su oni iz Pulinjana slobodni i oslobođeni od plaćanja 295
carine kao oni iz Barija
Glava XX
G odine 1407, indikcije petnaeste, posljednjeg dana mjeseca

februara, sakupljeno je Veliko i Opšte vijeće grada Kotora
na zvuk zvona na uobičajen način. U tom Vijeću bilo je 46 vijeć-
nika. Od strane 43 vijećnika usvojeno je da su oni iz Pulinjana,
počev od prvog dana mjeseca maja, slobodni od carina i dažbina
Komune, ako oni učine da naši budu slobodni kao što su slo-
bodni naši građani u Bariju i Ankoni, i obratno oni iz Barija i
Ankone u našem gradu.
O tome da se potraživanje ili predlog ne stavljaju pred Veliko vijeće ako 295
prethodno nisu stavljeni i usvojeni u Malom i Tajnom vijeću
Glava XXI
G odine 1408, indikcije prve, dana 10. mjeseca novembra,

sakupljeno je Malo vijeće grada Kotora na zvuk zvona u
Kancelariji. U tom Vijeću bili su svi vijećnici rečenog Vijeća,
/Na margini:/
Obrati pažnju
da je o ovome
usvojena dru-
usvojeno je od strane svih, niko nije bio nesaglasan, da onaj pred- ga odluka u
log ili potraživanje koji se prvo ne prihvate i usvoje u Malom i vrijeme upra-
Tajnom vijeću, ni na koji način se ne mogu proslijediti Velikom ve Kotorana
1411, indikcije
vijeću, niti usvojiti. Ako bi se proslijedili, iznijeli kao predlog ili četvrte, pos-
bili usvojeni, da nemaju važnosti, snage, djelotvornosti ili utica- ljednjeg dana
ja, i ni u čemu ne vrijede niti su valjani. A ovo zbog toga što su mjeseca juna,
glava 28.
mnoga i ogromna i nepravedna potraživanja rečenom Velikom
vijeću || proslijeđivana bez ikakvog pretresanja i odmjeravanja, 295 || 296
što se pretvaralo na veliku štetu i sramotu grada Kotora, budu-
ći da su bivala usvajana u rečenom Velikom vijeću bez ikakvog
razloga. Ovaj predlog se ima potvrditi od strane Velikog i Op-
šteg vijeća. Naprijed rečene godine i indikcije, dana 16. naprijed
rečenog mjeseca, sakupljeno je Veliko vijeće na uobičajen način,
u kome je bilo 45 vijećnika, rečeni predlog je bio pročitan i po-
tvrđen od strane 27 vijećnika koji su ubacili njihove kugliuce u
crvenu kutiju “za”, bez obzira na 18 vijećnika koji su ubacili svoje
kuglice u zelenu kutiju u “protiv”.
296 O tome da se vinogradi Župe Grbaljske posijeku i spaljuju kuće onih koji
zasađuju vinograde u Župi preko odredbe ove odluke
Glava XXII
G odine 1409, indikcije druge, dana 22 maja, sakupljeno je

na uobičajen način na zvuk zvona Veliko vijeće grada Ko-
tora u velikoj sali palače Komune Kotora. U tom Vijeću bio je
51 vijećnik. Odlučeno je od strane 43 vijećnika, ne obazirući se
na 8 kuglica nađenih u “protiv” da niko iz Grblja ne može imati
preko 1 kvadranjola vinograda, uračunavši sve, i da se posiječe
i opustoši sve što je preko 1 kvadranjola za svaku kuću. I ako
neko od onih iz Grblja postupi suprotno ili bude imao više u
budućnosti i zasadi preko 1 kvadranjola, posjeći će mu se sve što
296 || 297 ima i spaliti kuća. ||
297 O tome da niko ne šalje pisma Slovenima ili Albancima, niti ih

od njih prima bez dozvole Uprave i Malog vijeća
Glava XXIII
/Na margini:/
Potvrđena je ova
odluka odlukom
G odine 1410, indikcije treće, posljednjeg dana februara, sa-
kupljeno je Veliko vijeće grada Kotora u velikoj sali palače
Komune Kotora na zvuk zvona na uobičajen način. U Vijeću
usvojenom 1440,
maja 23, indi- je bilo 48 vijećnika. Odlučeno je radi očuvanja stanja toga gra-
kcije treće, u vri-
da, da niko ne šalje neko pismo nekom Slovenu i Albancu, ili
jeme uprave Go-
spodina Albana da od njih prima, a da prvo nije pokazao Upravi i Malom vije-
Segreda, Kneza i ću rečenoga grada. Ako neko učini suprotno i bude pripadnik
poštovanog Ka-
vlastele ovoga grada, lišiće se članstva u vijećima i upravama i
petana Kotora.
častima rečenog grada za 10 godina neprekidno. Ako bi pak,
bio od pučana, trajno će se prognati iz Grada i Distrikta Ko-
tora. I ovo je bilo prihvaćeno od strane 40 vijećnika, ne oba-
zirući se na 8 kuglica “protiv”, nađenih u zelenoj kutiji kad je
obavljeno glasanje.
O tome da isprave ili listine, i crkvene i svjetovne, sačinjene po 297
propisima i statutarnim odredbama Kotora, i one koje
će biti ubuduće sačinjene, važe i da su pravosnažne
Glava XXIV
G odine 1410, indikcije treće, posljednjeg dana maja, svečano

je sakupljeno Veliko i Opšte vijeće na zvuk zvona kao što
je običaj. U njemu je bilo 50 vijećnika. Od strane 45 vijećnika
odlučeno je, ne obazirući se na 5 kuglica nađenih “protiv”, da
svi zakupi, darivanja || i prodaje, kako crkvene tako i svjetovne, 297 || 298
i svaka druga isprava sačinjena do današnjeg dana i koja će biti
ubuduće, prema odredbama i statutarnim odlukama grada Ko-
tora, bilo od strane crkvenih lica bilo od strane svjetovnjaka,
budu pravosnažne i važeće i ostanu u svojoj valjanosti i biskup
ni drugi neko, ne može protivrječiti bilo u čemu.
O dopuni dodatoj statutarnoj odluci koja govori o zakupima, prvinama 298

i desetinama koje zahtijevaju svećenici i redovnici, uz označavanje
roka za traženje naprijed rečenog
Glava XXV
G odine 1410, indikcije treće, posljednjeg dana mjeseca no-

vembra, sakupljeno je Veliko i Opšte vijeće grada Kotora
na uobičajen način u velikoj sali palače Komune Kotora. U tom
Vijeću bilo je 67 vijećnika. Odlučeno je od strane 65 vijećnika
ne obazirući se na 2 kuglice nađene u “protiv”, da onaj svećenik
ili redovnik i redovnica ili crkva, kaptol, ili manastir ili samo-
stan, koji ili koje ne bi mogli dokazati ispravama ili pravnim
običajem ili pomoću podobnih svjedoka da im se plaćalo od 35
godina naovamo, od strane nekoga od crkvene imovine zakupa,
desetine ili prvine, ne bude saslušavan pred Rektorom i sudijama
Kotora u bilo kojoj stvari sa ispravama, svjedocima ili starijim
pravnim običajem, ako nije naplaćivao tokom rečenih 35 godina
do današnjeg dana. || 298 || 299
299 O pekarima, koliko treba da primaju za pečenje hljeba
Glava XXVI
G odine 1411, indikcije četvrte, dana 24. januara, sakupljeno

je Veliko vijeće grada Kotora na zvuk zvona na uobiča-
jen način u velikoj sali palače Komune Kotora. U tom Vije-
ću u kome je bio 41 vijećnik, odlučeno je da pekari ne mogu
uzimati više od 18 folara za pečenje hljeba, naime, od 3 bukile,
naime, od jednog pladoča pod prijetnjom kazne od 6 groša,
koji se plaćaju Komuni Kotora za svaki put kad bude supro-
tno postupljeno.
299 Ispravka statutarne odredbe “O posjedovanju”

u odnosu na prava crkava
Glava XXVII
G odine 1411, indikcije četvrte, posljednjeg dana maja, sa-

kupljeno je Veliko i Opšte vijeće grada Kotora na zvuk
zvona na uobičajen način u velikoj sali palače naprijed rečene
Komune. U Vijeću je bilo 64 vijećnika i kad je predlog stavljen
na glasanje kuglicama i kutijama odlučeno je od strane svih vi-
jećnika jednoglasno, da onaj dio statutarne odredbe “O posjedo-
vanju” bude ispravljen, a koji glasi: “A prava crkava itd.”, na taj
način što se ne podrazumijeva, osim u posjedovanju kada ima
onu pravosnažnost.
299 O tome da se nijedno potraživanje ne stavlja na dnevni red

Velikog vijeća ako prvo nije stavljeno u Malom vijeću
i u njemu dobro ispitano
Glava XXVIII
299 || 300 G odine 1411, indikcije četvrte, posljednjeg dana mjeseca

juna, sakupljeno je Veliko i Opšte vijeće grada || Kotora
na zvuk zvona na uobičajen način u velikoj sali palače Komu-
ne Kotora. U tom Vijeću bio je 51 vijećnik. Odlučeno je jed-
noglasno, nijedan vijećnik nije bio nesaglasan, da se nijedno
potraživanje ne proslijeđuje Velikom vijeću, koje prethodno
ne bi bilo usvojeno i ispitano od strane Malog vijeća. Rektor,
sudije i Malo vijeće koji u to vrijeme budu i koji su sada, ako
bi poslali potraživanje na glasanje Velikom vijeću, platiće ka-
znu 100 perpera za svaki put kad bi postupili suprotno. Ni-
jedan vijećnik u Velikom vijeću ne može izlagati o više stvari
i o većoj količini od onoga što je bilo proslijeđeno. I ako bi
Malo vijeće poslalo da se odlučuje o više stvari, platiće od svo-
ga doma ono što je više. Ova odluka je bila najprije prihvaćena
u Malom vijeću.
O otkazanim ugovorima i kako treba zadovoljiti dugove i obaveze o 300

prodaji pokretnih i nepokretnih dobara i u kojim rokovima
Glava XXIX
G odine 1412, indikcije pete, pretposljednjeg dana mjeseca

januara, sakupljeno je Veliko i Opšte vijeće grada Koto-
ra na zvuk zvona u velikoj sali palače Komune Kotora. U tom
Vijeću su bila 72 vijećnika. Za dobro i korist građana grada Ko-
tora, da bi se građani Kotora bolje sačuvali i njihova dobra ne
bi rasipala itd. Ovu odluku ovdje nisam nastavio jer je upisana
i knjizi Statuta u glavi 80 pod rubrikom: “Da se dobra građana
sačuvaju itd.”.171 || 300 || 301
Protiv onih koji napadnu osoblje /familia!/ Gospodina Kneza 301

Glava XXX
G odine 1413, indikcije šeste, dana 13. mjeseca septembra, sa-

kupljeni su bili Malo i Veliko vijeće grada Kotora na zvuk
zvona po običaju u uobičajenoj sali. Bilo je 82 vijećnika. Odlu-
čeno je da ko god bi napao osoblje /familia!/ Gospodina Kneza
ili nanio ili izrekao uvredu, plati kaznu dvostruku prema prirodi
prestupa počinjenog riječju ili djelom.

umjesto “ad c.” treba da stoji “ad cap.”, pa je tako i prevedeno.
301 O tome da vijećnici kotorskih vijeća ne raspravljaju u vijećima niti
govore, osim o odluci predloženoj od strane Rektora ili sudija
Glava XXXI
G odine 1414, indikcije sedme, 4. dana mjeseca januara, saku-

pljeni su Veliko i Malo vijeće Kotora u uobičajenoj velikoj
sali palače Komune. U tom Vijeću bilo je 46 vijećnika. Na pro-
slijeđeni predlog Malog vijeća, u rečenom Velikom i Malom vi-
jeću, odlučeno je da nijedan vijećnik ne raspravlja ili što predlaže
u Velikom ili Malom vijeću osim o onome što bude proslijeđeno
od strane Malog vijeća, Kneza ili sudija Malom i Velikom vijeću i
o onome što bude predloženo od strane Kneza, ili sudija umjesto
Kneza. I ako ko učini suprotno neka plati kaznu od 4 perpere od
svakog i svaki put. A “umjesto Kneza” podrazumijeva: ako Knez
ne bude tada u Vijeću, ili bude rekao sudijama da umjesto njega
301 || 302 predlažu i govore. ||
302 O dopuni dodatoj statutarnoj odluci o zalozima da se svima koji imaju

zaloge vjeruje kao što se vjeruje trgovcima i prodavcima
Glava XXXII
G odine 1414, indikcije sedme, dana 24. mjeseca oktobra,

sakupljeno je Veliko i Opšte vijeće grada Kotora na zvuk
zvona na uobičajen način u velikoj sali palače Komune. U tom
Vijeću bilo je 45 vijećnika. Bilo je usvojeno, pošto je stavljeno
na glasanje kuglicama i kutijama, da se doda statutarnoj odredbi
o zalozima: da se vjeruje onima koji imaju zaloge, kao i drugim
ljudima, kako i trgovcima, prodavcima i krčmarima, u pogledu
vrijednosti zaloga. Ta odluka je bila donijeta, izglasana i usvoje-
na od strane 40 kuglica vijećnika, ne obazirući se na 5 protivnih
nađenih u zelenoj kutiji za “ne”.
302 O biranju trojice posrednika, njihovoj službi i plati

Glava XXXIII
G odine 1416, indikcije devete, dana 16. mjeseca juna, saku-

pljeno je Veliko i Opšte vijeće grada Kotora na zvuk zvona
uobičajenim načinom u uobičajenoj velikoj sali. U Vijeću su bila
83 vijećnika. Odlučeno je od strane Malog vijeća i Uprave da se
uvedu 3 posrednika /mešetara/, koji će položiti zakletvu da će
zakonito i s dobrom vjerom posredovati i savjetovati stranke i
trgovce koji kupuju robe, kako strance tako građane, radi toga
da strani kupci ne budu prevareni prilikom kupovine koža i dru-
ge robe, kao ni građani. Posrednici koje treba izabrati imaju da
pregledaju, upoznaju i procijene one robe koje || se prodaju u 302 || 303
gradu Kotoru, za koje budu pozvani i traženi od strane onih koji
prodaju i kupuju. Imaće za svoj trud 1 perperu od svakih stotinu,
naime pola perpere od jedne strane i pola od druge. Sva trojica
posrednika imaju biti kod procjenjivanja roba i ona plata se dijeli
srazmjerno među njima. I ako bi neku prevaru počinili, platiće
svaki od njih Komuni 25 perpera i nadoknaditi štetu prevarenoj
strani, svaki put kad postupe suprotno. I ako druge godine neki
od njih, ili dvojica ili svi, budu, mogu biti ponovo potvrđeni od
strane drugog vijeća i Uprave.
O ceremonijama koje treba držati ili prirediti o svečanosti Preblaženog 303

Mučenika Sv. Tripuna, zaštitnika grada Kotora,
od strane službenika toga grada
Glava XXXIV
G odine 1417, indikcije desete, dana 17. mjeseca januara. Blje-

sak vječne riječi i beskrajne mudrosti ne jednom prosvjet-
ljava ljudski razum, da ne samo poštovaoci Krista, nego daleki,
nastoje i teže spoznaji istinitog dobra, pošto ništa nije svetije, ni
dostojnije, ni poštovanja vrednije, nego čistim srcem usmjeriti
razum najvišem Caru svega, i proslavljati svečane ceremonije
svakog svetitelja, licem dostojnim i punim poštovanja, a najviše
onog svetitelja, koji je naročiti zaštitnik, branilac i pomoćnik
svoga grada, u kome se njeguje njegova proslava. I pošto je Pre-
blaženi sv. Tripun Mučenik, ne malim čudima i slavnim djelima
pokazao da je zaštitnik ovoga grada || i da je to bio, nezahvalno 303 || 304
bi izgledalo njegovo plemstvo, ako bilo koji pripadnik vlastele
/Na margini:/ ili plaćeni službenik toga grada ne bi slavu i dostojne ceremonije
Slična cre-
monija treba
izražavao. Stoga, da se ne bi svetost toga Preblaženog Mučenika
da se drži na srdila, nego od dobrog na bolje ovom naprijed rečenom gradu
svečanost pomagala i bila naklonjena, dolje pisanim načinima i pravilima,
Sv. Marka
Evanđeliste
vlastela rečenog grada htjela je da se dostojno i razborito postara.
25. aprila, na I pošto se Veliko i Opšte vijeće naprijed rečenog grada, naprijed
osnovu odlu- rečenog dana, sakupilo u velikoj sali na zvuk zvona na uobičajen
ke donijete u
vrijeme Gos-
način, u njemu je bio 51 vijećnik. I poslije uvodnog govora o
podina Antuna ovome i izlaganja i postavljanja predloga na glasanje kutijama
Bokolija poko- i kuglicama, proslijeđeno od strane Gospode Kneza, sudija, i
jnog poštovanja
dostojnog Kne-
vijećnika Malog i Tajnog vijeća po pravnom običaju, odlučeno
za i Kapetana je da je Rektor, stranac, koji je sada, i koji će tokom vremena biti,
Kotora, 1421, dužan i treba na svakoj svečanosti Sv. Tripuna Velikog od mje-
indikcije četr-
naeste, dana
seca februara, učiniti da se nosi voštanica prema količini i sumi
5. februara, njegove plate: od 3 groša na svakih 100 perpera i u srazmjeri sa
glava 1. stotinom. Ako je, pak, Rektor građanin dužan je i treba da prilo-
ži jednu voštanicu vrijednosti najmanje 12 groša svake godine o
rečenoj svečanosti. Svaki od sudija, koji jesu i koji će biti tokom
vremena, dužan je priložiti voštanicu jednu od 2 libre, na rečeni
dan i svečanost i da pokloni. Svaki od vijećnika Malog vijeća du-
žan je pokloniti i dati jednu voštanicu od najmanje 1 libre i svaki
vijećnik Velikog i Opšteg vijeća dužan je da dati i pokloniti na
304 || 305 rečenu svečanost zublju jednu ili voštanicu, po || svojoj volji, više
od 1 groša, i svaki stranac i plaćeni službenik, kao što su ljekari,
notari, kancelari, apotekari i berberi, dužni su dati i pokloniti
jednu voštanicu od 3 groša na svakih 100 perpera svoje plate, i u
srazmjeri sa stotinom. To pod uslovima, obavezom i kaznama:
ako bi Rektor stranac postupio suprotno, neka plati 10 perpera
Komuni, ako Rektor građanin učini suprotno, da plati 5 perpera.
Ako bi neko od sudija postupio suprotno, neka plati 3 perpere,
ako pak neki vijećnik Malog vijeća postupi suprotno neka plati
2 perpere, a ako vijećnik Velikog vijeća postupi suprotno neka
plati 1 perperu, a toliko i onaj plaćeni službenik koji bi postu-
pio suprotno, plaća koliko i vijećnik Malog vijeća. I pored toga
oni koji bi postupili suprotno od ove odluke i odredbe plativši
kaznu dužni su takođe da daju obavezni prilog i poklone crkvi
Preblaženog Mučenika sv. Tripuna. Ovo se pak izričito kaže:
ako bi neko od sviju prije rečenih slučajno bio bolestan, ili bio
u Distriktu ili Župi Kotora, dužan je da preko drugoga umjesto
sâm rečeni prilog i obavezu ispuni, inače potpada pod gore re-
čenu kaznu kao što je rečeno. To prilaganje treba da bude, kao
što je gore rečeno, na dan Sv. Tripuna Velikog i dužni su pratiti
naprijed imenovanu presvetu glavu rečenog Presvetog Mučenika
sa rečenim voštanicama i prilozima kroz Grad sa litanijama i
svečanostima po starom običaju. I kad se kler vrati iz procesija i
litanija sa rečenom preblaženom glavom Preblaženog || sv. Tri- 305 || 306
puna, svi naprijed rečeni su dužni da naprijed rečene voštanice
i zublje poklone gore rečenoj crkvi sa napisanim imenom onoga
čija je bila voštanica ili zublja. Vosak i prilog se daje i predaje u
čast rečenog Preblaženog Mučenika sv. Tripuna od strane gore
upisane Gospode Rektora, sudija, vijećnika i plaćenih službeni-
ka i polaže kod Gospodina arhiđakona i prokuratora Sv. Tripuna
za popravke rečene crkve i za pravljenje ukrasa za relikvije. O
svemu tome sadašnji Rektor i koji bude, dužan je da svake go-
dine sakupi kako sudije tako vijećnike i plaćene službenike, pod
prijetnjom kazne prema položenoj zakletvi.
O tome da se oružje, postelja i posteljni pribor 306

ne mogu uzimati kao zalog
Glava XXXV
G odine 1417, indikcije desete, dana 11. mjeseca oktobra. U

Velikom i Opštem vijeću grada Kotora, sakupljenom u
velikoj sali palače rečenog grada na uobičajen način, bilo je 54
vijećnika. Na predlog za glasanje od strane Uprave i Malog vijeća
odlučeno je od strane svih vijećnika, niko nije bio nesaglasan,
da se ubuduće poštuje, bez obzira na neke uredbe koje suprotno
govore, da nijedan građanin niti stanovnik Distrikta ni stanov-
nik Kotora, ni zbog zločina, ni radi pozajmice, niti na neki drugi
način ne može dati u zalog niti kao zalog primiti bodeže, noževe,
niti oružje bilo koje vrste, niti postelju ili posteljne tkanine. Ako
bi neko primio i postupio suprotno, da su Gospoda Kneževi,
306 || 307 koji su sada i koji budu tokom vremena, ili || sudije, dužni uči-
niti da se oružje i tkanine, založene ili date u zalog, odmah vrate
vlasniku bez ikakve isplate.
307 Dodatak statutarnoj odredbi o nasilju nad ženama i statutarnoj

odredbi o onima koji ulaze u tuđe kuće noću
bez saglasnosti gospodara
Glava XXXVI
G odine 1418, indikcije jedanaeste, pretposljednjeg dana mje-

seca jula, sakupljeno je Veliko vijeće grada Kotora na zvuk
zvona u uobičajenoj velikoj sali palače. U tom Vijeću bilo je 65
vijećnika. Odlučeno je po stavljanju predloga na glasanje kuti-
jama i kuglicama od strane 50 vijećnika, ne obazirući se na 15
kuglica “protiv”, da se statutarnoj odredbi o nasilju nad ženama
doda, da ako neko bude htio silovati ili pokuša silovati neku
ženu udarajući je, bacajući na zemlju, ili šibajući, protiv volje te
žene, i ne bude silovao jer nije mogao, i bude dokazano podob-
nim svjedocima, neka plati četvrtinu kazne u novcu sadržane u
rečenoj statutarnoj odredbi u svakom slučaju. I dok ne plati da
stoji u zatvoru Komune zaključanih vrata, a ne u kući Komune.
Ako se ne bi moglo dokazati, da se pravda kao treći sa dvojicom
najboljih i najbližih svojih. Ako se ne bude moglo opravdati,
da plati kako je gore rečeno četvrti dio u svakom slučaju. Isto
tako u rečenom Velikom vijeću rečenog dana odlučeno je da se
statutarnoj odredbi protiv onih koji ulaze u kuću drugih protiv
volje vlasnika ili vlasnice, da ako bi neko ušao u nečiju kuću,
307 || 308 noću poslije trećeg zvona a prije jutarnje službe, naime, zvona ||
za jutarnju službu, da plati kaznu sadržanu u rečenoj statutarnoj
odredbi i da nadoknadi štetu prema sadržaju rečene statutarne
odredbe. I pored toga, ako bi vlasnik kuće ili vlasnica ili oboje
zajedno, nanijeli rečenom uljezu udarac, ili usmrtili ga, ni na ka-
kvu kaznu vlasnik i vlasnica nisu dužni, već sve pada na zlu sreću
onoga uljeza. I ovo je bilo izglasano sa 37 kuglica, ne obazirući
se na 28 nađenih u “protiv”.
Posjed u koji se ulazi potraživanjem duga ispravom, odričući se pravnih 308

sredstava, procjenjuje se od strane procjenitelja Komune,
a ulazi se u njega za dvostruki iznos duga
Glava XXXVII
G odine 1419, indikcije dvanaeste, posljednjeg dana mjeseca

maja. Uz naklonost Vrhovnog Božanstva i pomoć koju je
pružao Preblaženi Mučenik sv. Tripun, zaštitnik i zastavnik gra-
da Kotora, sakupljeno je Veliko i Opšte vijeće naprijed rečenog
grada, na zvuk zvona u uobičajenoj velikoj sali. U tom Vijeću
bilo je 60 vijećnika. Prema običaju proslijeđivanjem i na osnovu
odluka Malog vijeća, u rečenom Vijeću je odlučeno od strane 46
vijećnika, ne obazirući se na 14 kuglica nađenih u “protiv”, da od
današnjeg dana ubuduće, prema usvojenoj odluci, ako bi neko
od nekoga zahtijevao dug na osnovu javne isprave, sa formulom
“odričući se”, a onaj od koga se dug potražuje ne bi imao novca ili
robe, nego bi povjeriocu bilo dosuđeno da uđe u posjed ili proda
od nepokretnih dobara prodavca /dužnika172/, neka se pošalju
procjenitelji Komune, koji se prethodno zakletvom obavežu.
Ako dug ne prelazi iznos od 100 perpera, po procjeni posjeda, || 308 || 309
povjerilac se uvodi u posjed za dvostruki iznos na koji je dužnik
bio obavezan i na koji je kao krivac osuđen. I ako bi rečeni posjed
bio prodat za više nego što povjerilac treba da dobije, ono što je
više vraća se dužniku. Ako se, pak, ne može prodati za više, ostaće
tako neprodat povjeriocu za dvostruki iznos onoga što je povje-
rio dužniku. Više ne može zahtijevati niti što drugo prodati, već
neka drži onaj posjed koji mu je ostao po procjeni dvostrukog
potraživanja. Ako je pak, potraživanje bilo preko 100 perpera,
172 U originalu, svakako greškom, stoji “venditoris” - prodavca, umjesto: dužnika.
dužan je jedan od sudija koji tada budu, koji nije ženidbenim
ili krvnim srodstvom povezan ni sa jednom od stranaka, prema
statutarnim odredbama Kotora da ide zajedno sa ranije rečenim
procjeniteljima. Pod ovim uslovom: da se sačine 3 cedulje na
kojima će na svakoj biti ispisano ime jednog od sudija. Cedulje
se stavljaju u šešir i izvlače ždrijebom i onaj koji bude izvučen
ždrijebom, ako ne bude rod po krvi ili svojta neke od stranaka,
dužan je da ide sa rečenim procjeniteljima. A ako bi bio krvnim
ili svojtinskim srodstvom povezan (kao što je gore rečeno), dru-
gi će se izvući ždrijebom kao što je prije rečeno. I na gore opisani
način treba da se procijeni za dvostruko potraživanje i rečenom
povjeriocu, ako se ne može prodati, kao što je prije rečeno, ostaje
mu za njegovo udvostručeno potraživanje. I više od dužnika, na
ime gore rečenog potraživanja, ne može zahtijevati ili nešto više
dati da se proda.
309 O mirazu koji se ima dati onim plemkinjama koje se zaređuju

u samostan, i o tome da se posjedi rečenog samostana
ne mogu otuđiti bez ovlašćenja Malog vijeća
Glava XXXVIII
309 || 310
G odine 1419, indikcije jedanaeste, posljednjeg dana mjeseca
jula, sakupljeno je Veliko i Opšte vijeće grada Kotora na
|| zvuk zvona po običaju u uobičajenoj velikoj sali palače. U
tom Vijeću bilo je 52 vijećnika. Na prosljeđenje od strane Malog
vijeća po pravnom običaju, odlučeno je da bilo koji pripadnik
vlastele Kotora, koji bi poslao ili htio poslati od danas ubuduće
kćer ili kćeri u samostan sv. Klare, posvećujući ih Bogu, dužan
je da, po starom pravnom običaju, za njen miraz dâ 50 perpera.
Ali, ako novac ne bi imao ili ne bi htio dati, umjesto novaca
može dati od zemljišta ili vinograda, dobrih, njegovanih i obra-
divih, u vrijednosti od 50 perpera groša, koji su sada u upotre-
bi u Kotoru. Te zemlje ili vinograd treba da budu procijenjeni
po dobroj savjesti od strane dvojice procjenitelja Komune, sa
jednim od prokuratora rečenog samostana. Od tih zemalja ili
vinograda rečeni samostan treba da ima ili da može dobiti, naj-
manje 3 perpere godišnje na ime prihoda, dobitka ili koristi. I
da se od sada nijedan posjed rečenog samostana ne može dati u
zakup, darovati, prodati, zamijeniti ili razmijeniti ili na bilo koji
način otuđiti, bez saglasnosti i odobrenja Velikog i Opšteg vijeća
rečenoga grada. Ako bi drukčije bilo učinjeno, unajmljivanje,
darivanje, prenošenje ili razmjena, otuđenje i prodaja, nemaju
vrijednost, djelotvornost, snagu i značaj.
O tome da se vinogradi zasađeni na nedozvoljenim ili mjestima 310

zabranjenim statutarnom odredbom, za sada ne sijeku,
nego otkupljuju kao ranije
Glava XXXIX
G odine 1418, indikcije dvanaeste, dana 2. mjeseca decembra.

Veliko i Opšte vijeće grada Kotora sakupljeno na zvuk zvo-
na || na uobičajen način u uobičajenoj sali. U tom Vijeću bilo je 310 || 311
49 vijećnika. Pošto Komuna nije imala od čega platiti gradskim
stražarima i Paolu Kavaleriju173 i ljekaru i za druge neophodne
službe i troškove naprijed rečene Komune, i novac se na drugi
način nije mogao imati, odlučeno je, pošto je stavljen predlog na
glasanje kutijama i kuglicama, od strane 32 vijćnika, ne obazirući
se na 17 kuglica nađenih u “protiv”, da iako je bilo odlučeno da
vinogradi zasađeni na zabranjenim mjestima budu posječeni i
uništeni, ipak za sada ne budu posječeni već da treba da budu
otkupljeni kao ranije. Oni službenici koji su bili izabrani za nji-
hovo posijecanje, neka su potvrđeni da, po svojoj čistoj savjesti,
ispitaju i iznađu vinograde stvorene poslije odluke, ranije do-
nijete, kada su se neki otkupili za rečene vinograde, i druge ne-
dozvoljeno zasađene i stvorene protiv odredaba, neotkupljene.
A oni vinogradi, koje oni predaju kao nedopušteno zasađene,
treba da se otkupe za 4 perpere za svaki kvadranjol. I od sada
ubuduće treba se tako postarati da ih više ne bude kako u Grblju
tako u Metohiji.
173 Moguće da je riječ o funkciji plaćenog službenika Komune.
311 O nasljedstvima dobara umrlih bez testamenta
Glava XL
G odine 1420, indikcije trinaeste, dana 18. mjeseca avgusta.

U Malom vijeću Grada sa vlastelom koja čini Dodatak,
sakupljenom u crkvi sv. Tripuna, imajući toliko ovlašćenje kao
cijela Komuna Kotora, pošto je stavljeno na glasanje kutijama
i kuglicama od strane svih vijećnika rečenog Vijeća i vlastele iz
311 || 312 Dodatka, izglasano je i usvojeno od strane sviju, || a da niko nije
bio nesaglasan, da, od sada ubuduće, dobra onih muškaraca ili
žena koji su bili građani i u istom su vijeku umrli174 bez testa-
menta, nasljeđivaće se na dolje ispisani način, naime. Ako neki
ili neka budu umrli bez testamentarnog rasporeda, ako ima ro-
ditelja oni nasljeđuju dobra umrlog ili umrle, kao što djeca treba
da nasljeđuju roditeljska dobra. Ako ne bude roditelja treba da
naslijede braća po krvi, i ako rečene braće ne bude, imaju nasli-
jediti sestre po krvi, ako sestara ne bude imaju naslijediti prvi
rođaci sa očeve strane, i ako nema prvih rođaka, imaju naslijediti
prve rođake, i ako ne bude prvih rođaka sa očeve strane, imaju
naslijediti stričevi, i ako stričeva ne bude, imaju naslijediti ujaci,
naime muškoga roda, i ako njih nema imaju naslijediti striče-
vi i ujaci rođeni od drugog roda, naime ženskog. Ako njih ne
bude imaju naslijediti prve rođake ženskog roda, a ako rečenih
nasljednika ili nasljednica ne bude, četvrti dio umrlog ili umrle
pripašće onoj crkvi gdje budu njihova tijela sahranjena. A osta-
tak, naime, tri četvrtine, pripadaju Komuni Kotora. Ova odluka
ne obara ostale municipalne odredbe već ih naprotiv potvrđuje.
k r a j . s l a va h r i s t u .
312 || 313 ||

umjesto “deciderent” treba da stoji “decederent”, pa je tako i prevedeno.
385
SLIJEDI ONO DO 313
ČEGA JE DOŠLO
TOKOM V R EM ENA IZM EĐU
Prevedre M letačke Republi ke
I prekrasnog grada i Komune Kotora, koja se, poslije prethodnog zrelog
odlučivanja, postupajući po svojoj volji, slobodna i na osnovu svjesnog
znanja, ponudivši istovremeno i obećavši vjernost Prevedroj onoj
Vlasti, predala njenom srećnom okrilju da bude zaštićena i
da se njome upravlja, na osnovu jednodušne saglasnosti
svega plemstva i naroda. Godine Kristovog
rođenja 1420.
Odluka donijeta u Vijeću Prevedre Duždeve Mletačke Vlasti 313
ošto je pred lice naše Vlasti došao mudri
P
i razboriti muž Gospodin Antun Putij
/? Pukci/, iz Akti San Đenezija, kancelar
i sekretar izvrsnih i poštovanih Komune,
sudija i Velikog i Tajnog vijeća Komune
Kotora, govoreći našoj Vlasti i iznoseći
iskrenu naklonost svoje željene vjerne
poslušnosti prema || državi naše Vlasti, predočio je od strane 313 || 314
rečene Komune poglavlja pročitana u ovom Vijeću. Pošto je to
saslušano i shvaćeno, i pošto je valjano i zrelo razmotreno koliko
bi za nas značilo imati uza se rečenu zemlju Kotor, ako bi željeli
ratovati i u slučaju da se povede rat protiv Balše, jer bez troškova
naše Vlasti rečeni Kotorani nude ratovati žustro i muževno na
386 Odluke donijete
razaranje i propast toga Balše i njegove države. Imajući tako-
đe u vidu da po obavještenju dobijenom posredstvom rečenog
kancelara rečene Komune, i inače, ako napred rečenu Komunu
budemo imali pod svojom vlašću, biće s nama protiv rečenog
Balše Đurađ i Aleksa Đurašević, velikaši Zete.175 Moramo u vezi
sa tim imati ponajviše u vidu da, ako ne bismo pomogli toj ze-
mlji Kotoru, mogla bi otići i doći do ruku i pod vlast ličnosti,
kojima ne bismo bili zadovoljni, pošto je rečena Komuna, kako
je usmeno izložio kancelar prije rečeni, izgleda raspoložena da
ne ostane u stanju u kome jeste. Slijedi odluka: u ime Svemo-
gućeg Boga, poslije čijeg prizivanja se ispravno pristupa onome
što se razmatralo i što treba razmatrati, da se rečenom kancelaru
napred rečene Komune Kotora odgovori na ovaj način, naime.
Naša će Vlast, videći i uočivši najbolju namjeru i naklonost Ko-
mune prema našoj Vlasti, na čast preslavnog Boga Gospodina
našeg i njegove Preblažene Majke Djevice Marije i Preblaženog
Marka Evanđeliste, našeg patrona i zaštitnika, uzimajući u obzir
ljubav koju imamo i njegujemo prema rečenoj Komuni, Vlasti
314 || 315 i Upravi naprijed rečenog grada i || Distrikta Kotora i građane
i stanovnike njegovog Distrikta, primiti i preuzeti pod upravu
i poslušnost naše Vlasti i držati ih i tretirati kao naše vjerne i
odane podanike, kao što to žele. Želimo takođe da od prihoda,
trošarina i drugih dažbina rečene zemlje, budu isplaćivane plate
Kneza i kaštelana i drugih postavljenih na čuvanje tvrđave, i da
se isplaćuju plate drugih službenika kako je uobičajeno. Od tih
prihoda da budu plaćani radovi i popravke i drugi troškovi koji
se pojave tokom vremena u rečenom gradu, na ovaj način: da
od novca koji preostane kao višak od rečenih troškova pojedine
godine, do 6 godina, bude svake godine izdvojeno 1000 dukata
za isplate povjeriocima rečene komune, da namiri svoj dug od
6000 dukata koje duguje. Tako da se prihodima, trošarinama, i
175 Tekst latinskog originala Statuta: “debeamus velle super”, je iz nekog drugog doku-
menta i ne pripada ovom kontekstu, pa nije ni prevođen.
uoči mletačke vlasti 387
ostalim dažbinama rečene zemlje isplaćuju svi troškovi, isplaćuju
dugovi i namiruje sve što god iskrsne bilo u koje vrijeme. Osim
toga smo saglasni da statuti i uredbe rečene Komune budu po-
štovani i da teritorije, na tiranski način zauzete onim građanima,
kad dođu pod našu Vlast, budu date onima čije su, kao što su po-
nizno molili. Izjavljujući sada, i tako je usvojeno, da ako tvrđava
Budve pređe u ruke naše Vlasti bićemo saglasni da damo rečenu
tvrđavu Budve napred rečenim Đurđu176 i Aleksi Đuraševićima,
ako se smatra da su oni sa nama, na dužne i odgovarajuće načine
koji zadovoljavaju našu Vlast. || 315 || 316
Druga odluka donijeta u istom Vijeću 1420, 12. marta. Isprava o 316177
predaji koju je sačinila Komuna Kotora Presvijetloj i
Preuzvišenoj Duždevoj Mletačkoj Vlasti i drugo
što je slijedilo prilikom rečene predaje
B udući da je juče, 8. ovog mjeseca, donijeta odluka da treba

preuzeti zemlju Kotor, predloženo je bilo u ovom Vijeću
da prije nego što se bilo što kaže rečenom kancelaru Komune
Kotora, poslatom radi toga pred nas, treba prvo izvidjeti da li
ima potpuno punomoćje o tome, i kad se to vidi, može mu se
reći i otkriti namjera naše Vlasti prema sadržaju odluke donijete
u ovom Vijeću. Rečeni kancelar je došao pred nas i kad mu je
zatraženo to punomoćje on ga je donio i predočio našoj Vlasti.
Pošto je viđeno rečeno punomoćje, iako je podužeg izlaganja
uz mnogo riječi, to punomoćje je potpuno i u zadovoljavajućoj
formi. Imajući u vidu ponajviše da se u njemu među ostalim sa-
drži da rečeni kancelar ima da izlaže na osnovu svojega uputstva
kao i akreditivnog pisma, a to akreditivno pismo, kao što se vidi,
zaključuje da se udostojimo da ne odreknemo pristanak rečenoj
Komuni, jer je spremna da poštuje naše naloge. Naša poglavlja,
176 ��
U tekstu latinskog originala Statuta je greškom umjesto Georgio napisano Grego-
rio što bi značilo Grguru.
177 U tekstu latinskog originala su, unutar ove glave, nakon arapskim brojevima
označenih strana 316 i 317, ponovljeni brojevi 316 i 317, a nisu štampani kako je
pravilno, umjesto ponovljenih, brojevi 318 i 319.
388 Odluke donijete
predstavljena prema izvještaju rečenog kancelara u uputstvu,
koje mu je bilo dato od strane one Komune, ta poglavlja pisana
su onim istim pismom kojim je pisano zapečaćeno pismo rečene
Komune, kojim se preporučuje i daje vjera notaru, koji je pisao
napred rečeno punomoćje. I dobro i plodonosno bi bilo ne ote-
316 || 317 zati stvar. Slijedi odluka: U ime Isusa Krista itd. || razmotrivši
što je bilo za razmatranje, da treba da se priđe izvršenju donijete
odluke o primanju rečene zemlje i Komune Kotora, kao što je
odlučeno od strane ovoga Vijeća i da treba, kako je uobičajeno,
sa rečenim kancelarom, zastupnikom i оpunomoćenikom na-
prijed rečene Komune, o onome što je naprijed rečeno, sačiniti
i formulisati valjanu javnu ispravu. Rečeni kancelar je obećao
u zastupničkom svojstvu priznanje i ratifikovanje da će učiniti
i pobrinuti se tako i na taj način da prije rečena Komuna sve
ukupno i pojedinačno, o čemu je riječ u naprijed rečenoj ispravi
prihvatanja zemlje i Komune Kotora, ima biti valjano i potvr-
đeno da će poštovati i svečano i zakonito ratifikovati u toku
od 3 mjeseca valjanom javnom ispravom, koja se ima ovjeriti
odgovarajućim formalnostima i klauzulama.
U ime Krista amen. Godine od njegovog rođenja 1420, in-
dikcije trinaeste, u ponedjeljak, 13. dana mjeseca maja. Pošto je
u nedjelju, posljednji dan mjeseca marta, upravo proteklog, u
prisustvu poštovanog i izvrsnog muža Gospodina Marina Bi-
zanti, poštovanog Kneza Grada i Komune Kotora, i poštovanih
i učenih muževa Gospode Nikole Bolice, Ivana pokojnog Tri-
puna Buće, i Tripuna pokojnog Jakova Paskvali, poštovanih su-
dija Grada i Komune Kotora; isto tako plemenite Gospode
Pavla pokojnog Buće Bućića, Nikole Pasara, Andrije Bolice i
Ivana pokojnog Tripuna Marka Dragonisa, poštovanih vijećni-
ka Tajnog vijeća Komune i napred rečenog grada, predveden je
317 || (316) 318 bio || lično uvaženi i učeni muž Gospodin Ivan od Luža, notar
i pisar Duždeve Mletačke Vlasti i zastupnik i opunomoćenik
Presvijetlog i Preuzvišenog Gospodina, Gospodina Tome Mo-
ćeniga, Milošću Božjom Slavnog Mletačkog Dužda itd. radi
izrade, obezbjeđivanja i izvršenja izvjesnih stvari sadržanih u
ispravi njegovog punomoćja, napisanog i formalno redigovanog
rukom mudrog muža Gospodina Kristofora Degena pokojnog
Benedikta, građanina i stanovnika Venecije, 1420, indikcije tri-
naeste, u subotu, 16. dana mjeseca marta, ovjerenog olovnim
visećim pečatom rečene Duždeve Vlasti, koju sam ja, dolje upi-
sani notar, vidio i pred prije spomenutom Gospodom Knezom,
sudijama i Tajnim vijećem Grada i Komune Kotora pročitao,
radi njihovog punog razumijevanja preveo od riječi do riječi,
ništa usmeno dodajući niti umanjujući, nego prevodeci kako
stoji. Budući da je prije rečeni Gospodin Ivan, po osnovi svoga
zastupništva i punomoćja, predočio prije spomenutom Gospo-
dinu Knezu, sudijama i Tajnom vijeću Grada i Komune Kotora
akreditivno pismo, upućeno njima i Velikom Vijeću rečenog
grada Kotora od strane prethodno rečene Prevedre Duždeve
Mletačke Vlasti, izdato od njegove Duždeve Vlasti dana 16. mje-
seca marta, upravo proteklog. Kada je pročitano i obznanjeno u
prisustvu prije rečene Gospode Kneza, sudija i Tajnog vijeća
Grada i Komune Kotora i istoj Gospodi Knezu, sudijama i Taj-
nom vijeću već rečenog grada, i kad je izloženo od strane rečenog
Ivana od Luže, || onoga što mu je bilo naloženo od strane prije 318 (316) ||
rečene Preuzvišene Duždeve Mletačke Vlasti o ratifikaciji dolje (317)319
ispisane isprave, sklopljene između prije pomenute Prevedre
Duždeve Mletačke Vlasti i mudrog i uvaženog muža Gospodina
Antuna Putij /? Pukci/ iz Akti San Đenezija, zastupnika i u za-
stupničkom svojstvu rečene Komune Kotora, i o zakletvi vjer-
nosti koja se imala položiti i potvrditi od strane prije rečene
Komune Kotora u ruke rečenog Gospodina Ivana u zastupnič-
kom svojstvu, kako je gore rečeno, u ime Preuzvišene Duždeve
Mletačke Vlasti, rečena Gospoda Knez, sudije i Tajno vijeće
Grada i Komune Kotora, ovakav su odgovor predali istom Gos-
podinu Ivanu, kao rečenom zastupniku: da će prvog dana mje-
390 Odluke donijete
seca aprila 1420. na zvuk zvona, kao što je običaj, sakupiti svoje
Veliko vijeće u kome će iznijeti ono što je govorio i izlagao reče-
ni Gospodin Ivan, u gore rečenom svojstvu, da bi tamo prema
odredbama i pravnim običajima Grada i Komune Kotora bila
donijeta odluka i odgovor po redu. I u rečenom Velikom vijeću
Grada i Komune Kotora, po običaju svečano sabranim na zvuk
zvona, prvog dana rečenog mjeseca aprila, u kome su bila 102
plemenita vijećnika Grada i Komune Kotora, uz odsustvo osa-
mnaestorice od broja vijećnika Velikog vijeća, ili oko toga broja,
koji zauzeti svojim poslovima nisu mogli prisustvovati gore re-
čenom Vijeću, izloženo je bilo po redu od strane rečene Gospo-
de Kneza i sudija i Tajnog vijeća prije rečenog Grada i Komune.
319 (317) || 320 Pošto je njima izloženo, kao || gore, o ratifikaciji i zakletvi vjer-
nosti, od strane Gospodina Ivana u zastupničkom svojstvu, kao
gore, od strane prije rečenog Velikog vijeća odlučeno je glasač-
kim kuglicama i kutijama, a da niko nije bio protivan, da u ime
Gospodina Isusa Krista i njegove Preslavne majke Djevice Ma-
rije i Preblaženog sv. Tripuna Mučenika, pouzdanog zaštitnika
rečenog grada i Komune i Distrikta, uz prije rečenog Gospodina
Kneza i nasljednika u njegovoj službi i sudija i vijećnika Tajnog
vijeća Grada, bude izabrano 12 pripadnika vlastele iz prije reče-
nog grada i Komune, kao što je običaj kutijama i kuglicama, koji
će imati takvu vlast, moć, gospodstvo i ovlašćenja sa rečenim
Gospodinom Knezom, sudijama i vijećnicima Tajnog vijeća re-
čenog grada i komune i njihovim nasljednicima, kakvu ima Ve-
liko i Opšte vijeće Kotora sa cijelom zajednicom, kao što je o
rečenom izboru spomenuto u odluci donijetoj u rečenom Veli-
kom vijeću, koje odluke sadržaj, početak i završetak su kao što
slijedi. U ime Krista amen. Godine njegovog rodjenja 1420, in-
dikcije trinaeste, prvog dana mjeseca aprila, odlučeno je u Ma-
lom vijeću grada Kotora na predlog plemenitih i poštovanih
muževa Gospode Dragoja pokojnog Gospodina Maki Drago-
nisa, Kneza, i sudija Nikole Bolice, Ivana Gospodina Tripa Buće
i Tripuna Paskvali, da se sazove Veliko i Opšte vijeće grada Ko-
tora i da se izaberu dvanaestorica pripadnika vlastele rečenog
grada, koji će zajedno sa Upravom i Tajnim vijećem || imati ta- 320 || 321
kvu vlast, moć, gospodstvo i ovlašćenje u svim poslovima Ko-
mune, kako lakim tako i teškim, da rade, djeluju, sklapaju i izvr-
šavaju, koju ima ili imaju cijela Komuna Kotora i njeni građani
u svemu. Poslije toga predloga gore rečene godine, dana, mjese-
ca, indikcije, u Velikom i Opštem vijeću grada Kotora, po obi-
čaju sabranom na zvuk zvona u velikoj sali palače, u kome Vije-
ću je bilo na broj 102 vijećnika, pošto je iznijet predlog od
strane Upravne Vlasti i Malog vijeća na dosad uobičajen način,
odlučeno je, kao što je rečeno, glasačkim kutijama i kuglicama
ne obazirući se na malobrojne kuglice nađene u “protiv”, da se u
rečenom Velikom i Opštem vijeću izaberu dvanaestoricu pri-
padnika vlastele kao Dodatak ili veza, koji će zajedno sa gore
pisanim Upravom i Tajnim vijećem imati takvu vlast, moć, gos-
podstvo i ovlašćenja kakvu ima cijela ranije navedena Komuna
Kotora u svim stvarima i svemu pojedinačno, kako u teškim tako
u lakšim slučajevima, i što god od njihove strane bude učinjeno,
sprovedeno i obavljeno biće priznato, odobreno i tvrdo kao da
je to cijela Komuna učinila i zaključila. U to pak Vijeće izabrani
su plemeniti i mudri muževi Gospodin Drago Gospodina Luke
Dragonisa, Gospodin Mihailo Pelegrina, Gospodin Nikola
Gospodina Marina Buće, Gospodin Matej Bizanti, Gospodin
Matej Palma, Gospodin Nikola Glavati, Gospodin Marin Paki,
Gospodin Tripun Gospodina Mihaila Buće, Gospodin Ivan
Gospodina Luke Dragonisa, Gospodin Ivan Gospodina Take
Biste, Gospodin || Alviz Gospodina Nikole Bolice, i Gospodin 321 || 322
Drago pokojnog Gospodina Marka Dragonisa. Sada pak ugled-
ni i poštovani muž Gospodin Nikola Glavati, rečenog Grada i
Komune Kotora Knez, poštovani muževi Gospodin Marin Paki
Pask-vali, Gospodin Drago Luke Dragonisa, i Gospodin Tripun
pokojnog Buće Bućića, sudije, i poštovani muževi Gospodin
392 Odluke donijete
Ivan Gospodina Mihaila Mekse, Gospodin Miho Pelegrina, Go-
spodin Ivan Gospodina Take Biste, Gospodin Ivan Gospodina
Tripa Buće, Gospodin Alviz Gospodina Nikole Bolice, i Gos-
podin Drago pokojnog Gospodina Maki Dragonisa, vijećnici
Tajnog vijeća, Komune i prije rečenog grada, Komune, a takođe
i vlastela Dodatka datog rečenom Vijeću, po ovlašćenju rečenog
Velikog i Opšteg vijeća Grada i Komune Kotora, kako se vidi iz
odluke gore objavljene, jednodušno i složno, bez ičijeg neslaga-
nja, želeći i namjeravajući na djelu pokazati duboku i iskrenu
vjernost, poslušnost, ljubav i trajnu odanost, koju i koje je Ko-
muna i cijela zajednica Kotora trajno imala i sklona je za vječna
vremena imati prema časti, uzvišenju, dobru, koristi, i državi
Prevedre Duždeve Mletačke Vlasti, svim načinima, putevima,
pravima, uzrocima i formama, kako su najbolje i najjače i naj-
djelotvornije mogli i mogu, u svoje lično ime i za cijelu Komunu
Kotora, svih pojedinačno građana prije rečenog grada, Župljana
i stanovnika njegovog Distrikta, sami od sebe, slobodno i svje-
snog znanja, a ne prisiljeni, niti zabludom vođeni, svečanim
322 || 323 obećanjem za sebe i svoje nasljednike, || pohvalili su, odobrili,
potvrdili i ratifikovali, pohvaljuju, odobravaju, potvrđuju i rati-
fikuju niže ispisanu ispravu, sačinjenu među Prevedrom i Preu-
zvišenom Duždevom Mletačkom Vlasti, odnosno uglednim i
poštovanim muževima Gospodom Albanom Baduarijem i Ro-
sijem Marinom, u ime napred spomenute Prevedre Duždeve
Mletačke Vlasti, s jedne strane, i Gospodinom Antunom Puk-
cijem iz Akti San Đenezija, zastupnikom rečenog Grada i Ko-
mune Kotora, sa druge strane, sa dolje ispisana dva poglavlja,
dodijeljena toj Komuni Kotora od strane napred spomenute
Prevedre Duždeve Mletačke Vlasti, kao što je i kako je izložio
Gospodin Ivan, prije rečeni zastupnik Presvijetle Duždeve Vla-
sti. Prvo da će Prevedra Duždeva Mletačka Vlast grad Kotor,
tvrđavu, Župu i Distrikt sa svim njihovim pravima i pripadno-
stima, sa građanima, Župljanima, stanovnicima Distrikta, selja-
cima i stanovnicima njihovim, držati i tretirati kao najvjernije i
trajne podanike i nikada Grad, tvrđavu, Župu, i Distrikt Koto-
ra neće ni na kakav način odvojiti od sjenke Njene Prevedrosti.
I ako rečena Preuzvišena Mletačka Vlast u neko vrijeme ne bi
htjela rečeni grad, tvrđavu, Župu, i Distrikt Kotora sa ljudima i
osobama, kako plemenitim tako bilo koga položaja, držati pod
sjenkom rečene Vlasti, neće taj grad, tvrđavu, Župu, i Distrikt
sa svim više rečenim, nekoj vlasti ili gospodaru obavezati ili pod-
ložiti, nego će naprotiv, radije nego da nekome na njihov račun
preuzme || obavezu, nastojati i postići da se taj grad dovede u 323 || 324
onu slobodu sa kojom se podložio i potčinio pod sjenku rečene
Vlasti. Isto tako da dugovi Komune Kotora do sume od 10 000
zlatnih dukata budu isplaćeni na način dopušten u niže ispisanoj
ispravi o plaćanju 6 000 dukata sadržanih u ispravi, računajući
u tih 10 000 dukata 6 000 sadržanih u ispravi, a te isprave sadr-
žaj je ovakav.
Slijedi isprava o predaji Kotora i njegovog Distrikta, 324

koja se gore spominje, naime.
U ime Krista amen. Godine rođenja 1420. indikcije trinae-

ste, mjeseca marta, 15. dana. Pošto su Poštovani i Ugledni
Knez, sudije, Malo i Tajno vijeće Grada i Komune Kotora že-
leći javno i otvoreno pokazati jedinstveno i odano poštovanje
i naklonost željene vjerne poslušnosti svoje prema Prevedrom
i Preuzvišenom Vladaru, Gospodinu Tomi Moćenigu, Milo-
šću Božjom Slavnom Mletačkom Duždu i njegovoj Presvijetloj
Duždevoj Vlasti, poslali su pred lice Prevedre Duždeve Vlasti
svoje Presvijetle Duždeve Vlasti itd. mudrog i razboritog muža
Gospodina Antuna Pukcija iz Akti San Đenezija, svoga kance-
lara i sekretara, koji je od njih postavljen za zastupnika i puno-
moćnika, da se pojavi pred rečenim Prevedrim Gospodinom
Duždem i njegovom Slavnom Duždevom Mletačkom Vlašću
itd. i da se predstavi sa akreditivnim pismom || od strane i u 324 || 325
394 Odluke donijete
ime rečene Komune Kotora da bi postigao privolu prije rečenoj
Komuni, jer je ona spremna da poštuje naloge Prevedrog Gos-
podina Dužda i njegove Slavne Duždeve Vlasti, kao što se čita i
sadrži jasno u rečenom akreditivnom pismu, i da izlaže, kazuje,
i iznosi i zaključuje, snagom kako uputstva, tako i prije rečenog
akreditivnog pisma, koje mu je dato od njihove strane, kao što se
vidi iz punomoćja i isprave o ovlašćenju, koje je napisano i redi-
govano rukom brižnog muža Gospodina Paola Vani iz Abrijana
de Monte Elbaro, javnog notara po carskom ovlašćenju i sada
zakletog notara Komune Kotora od 1420, indikcije trinaeste, 2.
dana februara, i potpisano takođe rukom trojice rečenih sudija
rečene Komune Kotora i preporučenog svojim otvorenim pi-
smom, ovjerenim voštanim pečatom. I rečeni Gospodin Antun
Pukci, prije imenovani zastupnik pojavio se pred licem prije re-
čenog Prevedrog Gospodina Dužda i njegove Prevedre Duždeve
Vlasti, i pošto je predao akreditivno pismo i ono što je povezano
sa tim, riječima najviše ljubavi i poštovanja od strane one Komu-
ne Kotora rečenom Prevedrom Gospodinu Duždu i njegovoj
Slavnoj Duždevoj Vlasti, zamolio je s poštovanjem usmeno i
pismeno da se udostoje Vlast i Uprava prije rečene Komune,
Grada i Distrikta Kotora i građane i stanovnike Distrikta, uzeti i
prihvatiti pod svoju upravu i poslušnost, kao niže. Pošto su sve to
skupa i pojedinačno čuli i razumjeli, rečeni Prevedri Gospodin
325 || 326 Dužd i njegova Slavna Duždeva Vlast vidjevši || i uočivši najbo-
lju namjeru i raspoloženje rečene Komune Kotora prema njima,
njihovoj časti i državi, koje Komuna Kotora nesumnjivo njeguje,
razmotrivši sve, nalazeći da je iz dana u dan sve spremnija, iza-
brali su, postavili i odredili plemenite i mudre muževe Gospodu
Albana Baduarija i Rosija Marina, poštovane građane Venecije,
koji su tamo prisutni i prihvataju, za svoje zastupnike, puno-
moćnike i naročite izaslanike, posebno za prihvatanje i primanje
pod upravu i poslušnost rečenih Prevedrog Gospodina Dužda i
njegove Slavne Duždeve Vlasti, Vlasti i Uprave rečenog Grada
i Distrikta Kotora i njegovih građana i stanovnika Distrikta (na
načine kako je rečeno), ranije izjavljeno, i ostalo što u potpuno-
sti stoji u njihovom punomoćju, pisanom i izdatom rukom po-
štenog muža Petra Nigra, javnog po carskom ovlašćenju notara
i pisara mletačkih duždeva. Godine 1420, indikcije trinaeste,
mjeseca marta, 10. dana. Stoga izvrsni i plemeniti muževi Gos-
poda Albano Baduari i Rosi Marin, zastupnici i punomoćnici
rečenog Prevedrog Gospodina Dužda i njegove Slavne Duždeve
Vlasti, saglasni su u prije rečenom zastupničkom svojstvu, na
čast Preslavnog Gospodina Boga našeg, i njegove Preblažene
Majke Djevice Marije i Preblaženog Marka Evangeliste, njiho-
vog patrona i zaštitnika, da prime i prihvate Vlast i Upravu prije
rečenog grada, tvrđave, i Distrikta Kotora, i njegove građane i
stanovnike Distrikta, od rečenog Gospodina Antuna Pukcija,
zastupnika i punomoćnika rečenih Poštovanih i Uglednih Kne-
za, sudija, Velikog i Tajnog vijeća Grada i || Komune Kotora, 326 || 327
pod upravu i poslušnost prije spomenutog sjajnog Prevedrog
Gospodina Dužda i Uzvišene Duždeve Mletačke Vlasti, i tako
ih primaju i preuzimaju obećavajući, u zastupničkom svojstvu
kao gore, da će rečeni Prevedri Gospodin Dužd i njegova Slavna
Duždeva Vlast rečene građane i stanovnike Distrikta Kotora
držati i smatrati kao najvjernije i odane trajne podanike, kao što
žele i kako je ponizno zamolio prije rečeni Gospodin Antun,
zastupnik njihov u prije rečenom zastupničkom svojstvu. Isto
tako, zadovoljni su, žele i saglašavaju se rečeni zastupnici i puno-
moćnici prije spomenutog sjajnog Prevedrog Gospodina Dužda
i njegove Uzvišene Duždeve Vlasti, da od prihoda, trošarina i
drugih dažbina rečene zemlje Kotora, budu isplaćivane plate
Kneza Kotora i kaštelana tvrđave te zemlje i drugih postavljenih
na čuvanje rečene tvrđave, i da se isplaćuju plate drugih službe-
nika, da budu plaćani radovi i popravke i drugi troškovi koji se
pojave tokom vremena u rečenom gradu, na ovaj način: da od
novca koji preostane kao višak od rečenih troškova pojedine
396 Odluke donijete
godine, bude davano tokom 6 godina svake godine 1 000 dukata
za isplate povjeriocima rečene Komune da namiri svoj dug od
6 000 dukata koji duguje. Tako da se prihodima, trošarinom, i
ostalim dažbinama rečene zemlje pokrivaju svi troškovi, isplaću-
ju dugovi i namiruje sve što god iskrsne u bilo koje vrijeme, kao
što je od strane Gospodina Antuna, zastupnika u zastupničkom
327 || 328 svojstvu || ponizno bilo zamoljeno. Isto tako bili su zadovoljni
i saglasni prije rečeni zastupnici rečenog Prevedrog Gospodina
Dužda i njegove Slavne Duždeve Vlasti da statuti i uredbe re-
čene zemlje Kotora budu poštovani, kao što je prije rečeni za-
stupnik rečene Komune Kotora u gore rečenom zastupničkom
svojstvu zatražio, i s poštovanjem molio. Isto tako zadovoljni su,
žele i saglašavaju se rečeni zastupnici i punomoćnici prije spome-
nutog Prevedrog Gospodina Dužda i njegove Slavne Duždeve
Vlasti, da teritorije, na tiranski način zauzete tim građanima,
koje su prešle pod Vlast rečenog Prevedrog Gospodina Dužda
i njegove Slavne Duždeve Vlasti, budu date onima čije su, kao
što se od strane njihovog zastupnika tražilo i molilo. I odmah u
nastavku čina prije rečeni178 Gospodin Antun, zastupnik i puno-
moćnik, u ime rečenih uglednih Komune, sudija, Velikog i Taj-
nog vijeća Grada i Komune kotorske, svojom voljom, slobodno
i pouzdanim znanjem svečanim dogovorom, u ruke Prevedrog
Gospodina Dužda, zakleo se na Sveta Evanđelja Božja, dodir-
nuvši rukom Sveto pismo, da će rečena Komuna, narod, građani
i Župljani trajno biti vjerni i lojalni sjajnom Prevedrom Gospo-
dinu Duždu i njegovoj Slavnoj Duždevoj Mletačkoj Vlasti i da
će sve vrijeme neprekidno poštovati vjernost, ljubav, odanost i
poslušnost i da će u svim vremenima djelovati i obezbjeđivati
korist, čast i državu i snaženje prije rečenog Prevedrog Gospo-
dina Dužda i njegove Uzvišene Duždeve Mletačke Vlasti. I ako
bi u neko vrijeme osjetili da neko ili neki pregovaraju, čine ili
178 U ispravkama grešaka štampanim na kraju latinskog originala Statuta, naznačeno
je da umjesto “protectus” treba da stoji “praedictus”, pa je tako i prevedeno.
traže štetu || ili da škode rečenom Prevedrom Gospodinu Duždu 328 || 329
i Slavnoj Duždevoj Vlasti da će to spriječiti svim snagama i da
nikad rječju ili djelom neće dogovarati, nastojati, niti djelovati,
niti će stajati na čelu dogovaranju, nastojanju ili djelovanju bilo
u čemu što jeste ili bi moglo biti na štetu države, časti, koristi i
snaženju prije spomenutog Prevedrog Gospodina Dužda i Uzvi-
šene Duždeve Mletačke Vlasti. Obećao je prije rečeni Gospodin
Antun, zastupnik i u gore pisanom zastupničkom svojstvu re-
čenih Uglednih Kneza, sudija, Velikog i Tajnog vijeća Grada i
Komune Kotora, priznanje i potvrdu priznanja, da će poraditi i
pobrinuti se tako da sve ukupno i pojedinačno što se spominje
u ovoj ispravi bude tvrdo i valjano i da će poštovati i svečano i
zakonito ratifikovati u roku od 3 mjeseca što slijede, putem javne
i važeće isprave, ovjerene svim potrebnim svečanim formama i
potrebnim klauzulama.
Sačinjeno u Veneciji u Duždevoj palati prije spomenutog Pre-
vedrog Gospodina Dužda i Duždeve Mletačke Vlasti, u prisu-
stvu mudrih i uvaženih muževa Gospodina Đovani Plumacija,
poštovanog Mletačkog kancelara, Gospodina Franćeska Beve-
zana, Gospodina Mafea Bartolomeja i Gospodina Kristofora
Zena, Duždevih Mletačkih notara i drugih svjedoka radi toga
posebno pozvanih i zamoljenih.
*Ja Jakov Mikael, građanin i stanovnik Venecije, javni notar s /Na margini:/
Carskim ovlašćenjem i kancelar, Mletačkog Dužda pisar, ovom Mjesto notare-
vog potpisa.
svemu skupno i pojedinačno bio sam prisutan i po zapovijesti
prije rečenih poštovanih muževa Gospode Albana Baduarija i
Rosi Marina, || gore pisanih zastupnika Prevedrog Gospodina 329 || 330
Dužda i Slavne Duždeve Mletačke Vlasti, a takođe i mudrog i
razboritog muža Gospodina Antuna Pukcija, zastupnika reče-
nih Uglednih i Poštovanih Kneza, sudija, Velikog i Tajnog vijeća
Grada i Komune Kotora, sve ranije rečeno pisah i redigovah
u oblik javne isprave zamoljen, i moj uobičajeni znak stavih i
dodadoh, svojom rukom označih.
398 Odluke donijete
Zakleli su se prije rečena Gospoda Knez, sudije, Tajno vijeće
Grada i Komune Kotora i svaki od one vlastele dodate gore re-
čenom Vijeću u svoje lično ime i u ime cijele Komune Kotora,
građana, puka, rečenog grada i Župljana njegovog Distrikta,
svečanim činom zakleše se na Sveta Evanđelja tjelesno dodir-
nuvši Sveto pismo u rukama prije rečenog Gospodina Ivana od
Luža, zastupnika prije pomenutog Prevedrog Gospodina Dužda
i Duždeve Mletačke Vlasti, koji je za nju i u njeno ime ugovarao
i prihvatao. Ova prije rečena Gospoda Knez, sudije, Tajno vijeće
grada Kotora i Komune i vlastela prije rečenog Dodatka, datog
gore rečenom Vijeću, u svoje lično ime, u ime i zastupajući cijelu
Komunu, puk i građane prije rečenog grada i Župljane njego-
vog Distrikta, ugovarajući i preuzimajući obavezu da će vječno
biti najvjerniji i najpodložniji zakonu prije rečenom Prevedrom
Gospodinu Mletačkom Duždu i njegovim nasljednicima i nje-
govoj Prevedroj Duždevoj Mletačkoj Vlasti, i da će im vjernost,
ljubav i trajnu odanost u sva vremena održavati i, u sva vremena,
330 || 331 postupati i nastojati, na korist, || pogodnost, i čast države i snaže-
nje sjajnog Prevedrog Gospodina Dužda i njegovih nasljednika
i njegove Preuzvišene Duždeve Mletačke Vlasti; i ako bi u neko
vrijeme saznali ili imali obavještenje, sami ili posredstvom dru-
gih, bilo na koji način, u kom vidu, obliku ili zamisli, da bi se
nešto činilo ili ugovaralo ili nastojalo na štetu ili na uštrb prije
rečenog Prevedrog Gospodina Dužda ili njegovih nasljednika
ili njegove Presvijetle Duždeve Mletačke Vlasti, da će svom svo-
jom moći spriječiti prije rečeno i založiti se djelotvorno, sami ili
preko posebnih glasnika što brže mogu dojaviti, otkriti prije re-
čeno, spomenutom Prevedrom Gospodinu Duždu ili njegovim
nasljednicima ili prije rečenoj Preuzvišenoj Duždevoj Vlasti, i da
nikada neće riječju ili djelom pregovarati, nastojati, raditi, niti
ugovarati, djelovati ili pokušati postići nešto što bi bilo ili moglo
biti protiv države, časti, koristi, udobnosti i snaženja prije reče-
nog Prevedrog Gospodina Dužda ili njegovih nasljednika, nje-
gove Preuzvišene i Prevedre Duždeve Mletačke Vlasti. Obećali
su prije rečena Gospoda Knez, sudije, Tajno vijeće Grada i ranije
spomenute Komune i prije rečene dodate vlastele gore rečenom
Vijeću, svečanom obavezom datom za sebe i svoje nasljednike
rečenom Gospodinu Ivanu od Luža, zastupniku i u zastupničko
ime prije rečene sjajne Prevedre Mletačke Vlasti, njenih pred-
stavnika, koji su za nju i u njeno ime ugovarali i prihvatali da
će na svaku želju prije rečenog sjajnog Prevedrog Gospodina
Dužda || ili njegovih nasljednika ili njegove Presvijetle Duždeve 331 || 332
Mletačke Vlasti, potvrditi i ratifikovati, učiniti i djelotvorno se
pobrinuti tako i na takav način da će rečenu ispravu i sve skupno
i pojedinčno u njoj sadržano i što se sadrži u ovoj ispravi, cijelo
Veliko vijeće i Komuna Kotora ratifikovati, pohvaliti, odobriti
i potvrditi, držati i smatrati za tvrdo, ovjereno i drago i pošto-
vati rečenu ispravu i na sličan način ovu ispravu u svim njenim
dijelovima i sadržaju kao javnu valjanu ispravu ovjeriti u svim
klauzulama i odgovarajućim svečanim formulama. Sve to pod
prijetnjom kazne i kaznom ispravljanja i povraćaja svih, skupno
i pojedinačno učinjenih šteta i gubitaka i troškova, ili što bi se
učinilo od strane prije rečenog Prevedrog Gospodina Dužda ili
njegovih nasljednika ili njegove Presvijetle i Prevedre Duždeve
Mletačke Vlasti sve do ratifikacije, potvrde i trajnog poštovanja
svega skupno i pojedinačno gore zabilježenog, sa obavezom sviju
skupno i pojedinačno svojih Gospodina Kneza, sudija, Tajnog
vijeća i Komune Kotora i prije rečene dodate vlastele i sviju sa-
dašnjih i budućih dobara cijele Komune Kotora i Župljana.
Za potpuniju vjeru i izvjesnost svega, prije rečeni Gospodin
Knez, sudije, Tajno vijeće Grada i Komune || Kotora i vlastela 332 || 333
dodata gore rečenom Vijeću, naredili su da se sačini ova javna
isprava i da se ovjeri snagom uobičajenog visećeg voštanog pe-
čata Komune Kotora sa likom sv. Tripuna.
Urađeno u gradu Kotoru u kancelariji Tajnih vijeća i uredaba
prije rečenog grada, u prisustvu plemenitih muževa Gospodina
Marina pokojnog Paki Paskvalija, Gospodina Draga Gospodina
Luke Draga, Gospodina Tripuna pokojnog Buće Bućića, sudija
400 Odluke donijete
i Gospodina Mateja Bizanti, auditora Komune Kotora i drugih
svjedoka, radi ovog, posebno pozvanih i umoljenih.
Ja Paolo Gospodin Vani iz Abrijana de Monte Elbaro, po
carskom ovlašćenju javni notar i sada zakleti notar i kancelar
Komune Kotora, bio sam prisutan svemu ovome skupno i po-
jedinačno i po naredbi rečene Gospode Kneza, sudija i Tajnog
vijeća prije rečenog Grada i Komune i vlastele dodate gore reče-
nom Vijeću, i mudrog muža Gospodina Ivana od Luža, notara i
pisara Mletačkog Dužda, i zastupnika i punomoćnika prije re-
čenog sjajnog Prevedrog Gospodina Dužda i njegove Presvijetle
Duždeve Mletačke Vlasti, sve prije rečeno skupno i pojedinačno
upisah i zamoljen redigovah u ovaj oblik javne isprave i stavio
sam svoj znak uobičajen u notarskoj službi.
Ja Antun Pont., javni po apostolskom ovlašćenju notar i kan-
333 || 334 celar gore navedene uzvišene || Komune Kotora, sve gore pisano
skupno i pojedinačno izvadio sam iz knjiga katastika, od riječi
do riječi i uporedivši sa originalom radi vjerovanja potpisah.
Toma Moćenigo Milošću Božjom Dužd Mletački itd. ugled-
nim i izvrsnim muževima Knezu, sudijama, Velikom i Tajnom
vijeću Komune Kotora dragima, pozdrav, i naklonost ljubavi.
Naložili smo neke stvari mudrom i uglednom mužu Ivanu od
Luža, notaru i našem vjernom podaniku, da vama poštova-
nima, naše mišljenje izloži usmenim putem. Stoga ih usrdno
molimo da njegovim izlaganjima, koja iz našeg uma potiču,
izvole pokloniti najpunije povjerenje kao našim sopstvenim.
Dato u našoj Duždevoj palači dana 16. mjeseca marta, indikcije
trinaeste, 1420.
Na poleđini: Plemenitim i izvrsnim muževima Knezu, sudi-

jama, Velikom i Tajnom vijeću grada Kotora.
Toma Moćenigo Milošću Božjom Mletački Dužd itd.

I vane, primili smo tvoje pismo kojim si podrobno i po redu
obavijestio našu Vlast o onome što si učinio izvršavajući naše
naloge tebi povjerene sa onom našom odanom i vjernom Ko-
munom Kotora i o povoljnom i prikladnom odgovoru rečene
Komune tebi iskazanom na ono što je sadržano i zaključeno
ispravom ugovorenom sa njenim zastupnikom i poslanikom
upućenim pred nas, o || njegovoj ponudi i našem prihvatanju 334 || 335
zemlje, utvrđenja i Komune Kotora u našu poslušnost itd. Za
sve to tvoju vjernu poslušnost i brižljivost zasluženo preporuču-
jemo, nalažemo ti da kad primiš ovo pismo treba da izađeš pred
izvrsne i ugledne Komunu, sudije, Vijeće i određene za rečenu
Komunu Kotora i da ih odgovarajućim riječima od naše strane
obodriš i kažeš da na ono što si s njihove strane našoj Vlasti javio,
da si dobio naš odgovor, koji treba ti da im daš, kao dolje. I prvo,
treba da odgovoriš da razumjevši prvi dio njihove molbe naša
Vlast iskreno želi pogodnosti i mir rečene Komune i zadovoljna
je, iz obzira izloženih od strane prije rečene Komune, da odgodi
i odloži podizanje i vješanje znamenja sv. Marka dok god se ne
sabere vino i žito. A na ono što su rekli da su se podložili našoj
Vlasti od dana njihovog odgovora datog tebi, kao što su željeli,
treba da kažeš da rečenu njihovu odanu i vjernu poslušnost pri-
mili smo i primamo imajući i držeći ih za naše vjerne i voljene
podanike. Na dio pak, njihove molbe kojim pokreću da ako bi
u neko vrijeme naša Vlast sa Kraljem Ugarske ili kojim drugim
Vladarem ili vlašću sklapala neki ugovor da od naše Vlasti Grad
i Distrikt Kotora nikad ni na koji način nećemo napustiti, i ako
rečeni grad i Distrikt ne bi htjeli zadržati pod upravom naše
Vlasti, vratićemo rečeni grad i Distrikt u onu istu slobodu sa
kojom se našoj Vlasti || potčinio, treba da odgovoriš da toj nji- 335 || 336
hovoj molbi, imajući u vidu iskrenost naše Vlasti prema rečenoj
vjernoj Komuni, ne bi bio potreban odgovor jer smo ih prihvatili
i pod vođstvom Božjim hoćemo da ih držimo za naše vjerne,
stalne i voljene podanike, kako su ponizno molili, kao što je re-
402 Odluke donijete
čeno. Ipak, naša Vlast radi njihovog zadovoljenja odgovara da će
biti zadovoljna da učini kao što traže. Na posljednji dio njihove
molbe kojim spominju da je propušteno izvijestiti našu Vlast
od strane njihovog zastupnika, naime u plaćanju duga rečene
Komune od 6 000 dukata, koje treba platiti od prihoda Kotora
tokom vremena, naime, da gdje je trebalo reći prije rečeni dug
sastoji se od 10 000 dukata, spomenuto je samo 6 000. Na to
treba da odgovoriš da naša Vlast, slijedeći svoj ustaljeni običaj,
zadovoljna je da se njihovoj molbi prikloni i prepusti da se re-
čeni dug do iznosa od 10 000 dukata plaća u toku vremena i na
način odobren rečenom ispravom o prihvatanju plaćanja 6 000
dukata, kao što mole i traže. Razumjevši takođe i ono što si nam
pisao o onome što si učinio po našim nalozima sa onim odanim
našoj Vlasti Gospodunu Dragu Dragonisu, i njegovom povolj-
nom odgovoru nama iskazanom, i najviše o pregovorima, koje će
voditi sa poštovanim muževima Đurđem i Aleksom Đurašević,
velikašima Zete, želimo i tebi nalažemo da rečenom Gospodinu
Dragu zahvališ sa naše strane za njegovo dobro raspoloženje pre-
336 || 337 ma našoj časti i državi i kažeš da || ćemo ga imati kod naše Vlasti
izričito preporučenog, bodreći ga da navede rečene velikaše Zete
da učine kako smo tebi naložili i slijedeći naše naloge koje imaš
o tome. I treba o svemu što učiniš i saznaš s vremena na vrijeme
neprekidno da obavještavaš našu Vlast. Dato u našoj Duždevoj
palači dana 29. aprila 1420, indikcije trinaeste.
Na poleđini: Uglednom i mudrom mužu Ivanu od Luža, no-
taru Komune Kotora
Dana 25. mjeseca jula. Kako je prije navedenog dana, poslije
svečane povorke i izvješenih znamenja Preblaženog sv. Marka
nad trgom grada Kotora i u tvrđavi toga grada, u čast, svjetlost
i državu Presvijetle i Preuzvišene Duždeve Mletačke Vlasti, i
pošto je održana svečana misa u katedralnoj crkvi sv. Tripuna i
rečenih pohvala u čast i za državu prije navedene Preuzvišene
Vlasti, uzvišeni i pobjedonosni muž Gospodin Pietro Loredano,
za Prevedru i Preuzvišenu Duždevu Mletačku Vlast, poštova-
nja dostojni Generalni Kapetan Jadranskog mora i cjelokupne
kopnene vojske prije navedene Preuzvišene Vlasti u oblastima
Dalmacije i Albanije, izložio poštovanim muževima Gospodi
Knezu, sudijama, Tajnom i Velikom vijeću i cijeloj zajednici i
Gradu, koji su tada bili u crkvi, da bez obzira na zakletvu vjer-
nosti položenu i datu od izvjesne vlastele Kotora, naime, Kneza,
sudija i Tajnog vijeća i Dodatka, datog rečenom Vijeću Kotora,
od strane uglednog muža Gospodina Ivana od || Luža, notara 337 || 338
i zastupnika prije rečene Duždeve Vlasti, kako se vidi iz javne
isprave pisane od strane Paola Vani de Monte Elbaro, zakletog
kancelara Komune Kotora, ove godine i indikcije, dana 13. mje-
seca maja, tajno i u Kancelariji Kotora, sada pak, pošto se pod
Božjim vođstvom nimalo ne treba bojati od neprijatelja prije
rečene Prevedre Vlasti, treba položiti zakletvu vjernosti nad re-
likvijama sv. Tripuna, kako je običaj, prije rečenom uzvišenom
Gospodinu Kapetanu, koji će primiti u ime rečene Presvijetle
Duždeve Vlasti. Pošto je to izloženo, poštovani muž Gospodin
Pavle Buća, na položaju Kneza tada u gradu Kotoru, Gospodin
Marin Bizanti, Gospodin Luka Drago, sudije, Gospodin Miho
Pelegrina, Gospodin Ivan pokojnog Jakova Biste, Gospodin
Ivan pokojnog Tripuna Buće, Gospodin Junije Meksa, Gospo-
din Drago pokojnog Marka Drago, Gospodin Nikola Bolica,
Gospodin Luka Drago, Gospodin Marin Luke Sisoje, Gospo-
din Dabre Bizanti, Gospodin Matej Palme Bazilij, Gospodin
Tripun pokojnog Gospodina Miha Buće, Gospodin Tripun Pa-
skvali, Gospodin Matej Bizanti, Gospodin Živko Gospodina
Luke Drago, Gospodin Marin Meksa, Gospodin Andrija Bolica,
Gospodin Lampre Bolica, Gospodin Tripun Gospodina Luke
Drago, Gospodin Živko pokojnog Gospodina Marina Primuti,
Gospodin Frano Buća pokojnog Gospodina Ivana, Gospodin
Nikola Pasera, Gospodin Rafo, Gospodin Urban, braća Meksa,
Gospodin Stefan Zaguri, Gospodin Živko pokojnog Gospodina
404 Odluke donijete
Frana Buće, Gospodin Ivan Dabre pokojnog Gospodina Marina
338 || 339 Buće, Gospodin Natalin pokojnog Gospodina || Tripuna Marka
Drago, Gospodin Tripun Gospodina Luke Bolica, Gospodin
Nikša Paskvali, Gospodin Nikša pokojnog Gospodina Junija
Gospodina Luke Bolica, Gospodin Bazilije Gospodina Dobrić
/?/ Bizanti, Gospodin Grubetko Gospodina Marina Paskvali,
Gospodin Bazilije Gospodina Marina Bizanti, Gospodin Luka
sin Gospodina Draga Drago, Gospodin Urban Drago pokojnog
Marina, Gospodin Okat Buća, Gospodin Gabrijel Vraćen, Gos-
podin Miho Paskvali, Gospodin Dragoje pokojnog Gospodina
Nikole Bolica, Gospodin Nikola pokojnog Gospodina Grube
Pime, i svi vijećnici Velikog vijeća i drugi iz Dodatka, za sebe i
za drugu vlastelu rečenog grada, pučane, Župljane i stanovnike
Distrikta toga prije rečenog grada Kotora, predavši prije reče-
nom Gospodinu Kapetanu, koji je primio u ime sjajne Presvije-
tle Mletačke Vlasti, ključeve toga grada i utvrđenja na najbolji
način, put, pravo i formu, kojima su najbolje i najvaljanije mogli
i mogu, zakleli su se na Sveta Božja Evanđelja, tjelesno rukama
dodirnuvši relikvije sv. Tripuna. Tako su prije rečeni Gospodin
Knez, sudije, Tajno vijeće i Dodatak, dat gore rečenom Vijeću, i
Veliko vijeće, sva vlastela prije rečenog grada, obećavajući za sebe
i svu Komunu Kotora i Župljane i stanovnike Distrikta rečenog
grada da će trajno biti najlojalniji i najvjerniji Prevedrom i Pre-
uzvišenom Principu i Gospodaru Gospodinu Tomi Moćenigu,
Milošću Božjom Preslavnom Mletačkom Duždu itd. i njegovoj
Prevedroj Vlasti i da će im vjernost, ljubav, i odanost trajno ne-
prekidno u sva vremena sačuvati i u svako vrijeme će djelovati
339 || 340 i || nastojati na koristi, dobrobiti, časti, državi i snaženju prije
rečenog Gospodina Dužda i njegove Prevedre i Preuzvišene
Duždeve Mletačke Vlasti. I ako bi u neko vrijeme čuli ili sazna-
li, sami ili preko drugih, bilo na koji način, u kom obliku, pod
kakvim izgovorom ili dosjetljivošću, da bi se nešto učinilo ili se
dogovaralo ili nastojalo na štetu i gubitak prije rečenog Preve-
drog Gospodina Dužda ili njegove Presvijetle Mletačke Vlasti,
svom silom spriječiće prije rečeno i poradiće djelotvorno, sami
ili preko posebnih glasnika, da najbrže što mogu jave i otkriju
prije rečeno već navedenom Presvijetlom Gospodinu Duždu i
njegovim nasljednicima ili prije rečenoj Presvijetloj Mletačkoj
Vlasti, i da nikada neće riječju ili djelom ugovarati, nastojati i
raditi, niti se usuditi dogovarati, nastojati ili raditi nešto što bi
bilo ili moglo biti protiv države, koristi, blagostanja i časti prije
rečenog sjajnog Prevedrog Gospodina Dužda i njegove Presvi-
jetle Duždeve Mletačke Vlasti.
Urađeno u Kotoru u rečenoj crkvi sv. Tripuna u prisustvu
plemenitih i mudrih muževa Gospode Pavla Buće, poštovanog
Kneza grada Kotora, Marina Bizanti i Draga Drago, zakletih
sudija i Mateja Bizanti i Bazilija Bizanti, zakletih auditora, kao i
velečasnih muževa Gospode Luke Ratislava, arhiđakona, i Niko-
le Meksa, nadžupnika, Gospodina Nikole pokojnog Gospodina
Tripuna Marka Drago i Gospodina Nikole Gospodina Pavla || 340 || 341
Buće, kanonika rečene crkve sv. Tripuna i mnogih drugih ple-
mića rečenog grada i svećenika i pučana koji su tamo bili. Radi
svjedočanstva o svemu tome i veće snage mi Knez, sudije, Vijeć-
nici i Dodatak cijelog grada Kotora, naredili smo da se osnaži
stavljanjem pečata rečenog našeg Kneza.
Ja Jakov Antun Lug, kancelar uzvišene Komune Kotora, spri-
ječen drugim, sve više pisano dadoh da se objelodani, saslušah i
radi vjerodostojnosti potpisah sebe.
Duždevo pismo Prevedrog Gospodina Franćeska Foskarija, Mletačkog Duž- 341

da, dato u Veneciji u Duždevoj palati dana 13. mjeseca jula, indikcije
prve, 1423. kojim je, pošto je tako molila Komuna Kotora, odlučeno bilo
putem privilegija Presvijetle Vlasti da se isprava potčinjavanja, gore
registrovana, ima zapečatiti Duždevim pečatom i u svim svojim dijelo-
vima efektivno poštovati. Ta su pisma upućena Prejasnom Gospodinu
Marku Barbadigu, Providuru Kotora, naime.
F ranćesko Foskari, Milošću Božjom Dužd Mletački itd. ple-

menitom i mudrom mužu Marku Barbadigu, po svome na-
logu Providuru Kotora i njegovim nasljednicima Knezovima
406 Odluke donijete
Kotora i svima Rektorima i službenicima prije rečenog grada,
koji budu ovu našu privilegiju imali pred očima, dajemo na zna-
nje da su se pojavili pred nama mudri muževi Ivan Biste i Ivan
Buća, vlastela grada Kotora i poslanici prije rečene Komune gra-
da Kotora, i našu Vlast ponizno molili da se udostojimo da jed-
nu ispravu ugovorenu u vrijeme poštovane uspomene Prevedrog
341 || 342 Gospodina Tome || Moćeniga, bivšeg Mletačkog Dužda, našeg
prethodnika, koja sadrži potčinjavanje rečenog grada rečenom
Prevedrom prethodniku našem i Duždevoj Mletačkoj Vlasti i
ugovore pod kojima je bila rečena Komuna primljena pod upra-
vu i zaštitu Duždeve Mletačke Vlasti, da damo zapečatiti našim
pečatom. Mi pak, primajući milostivo molbu rečene naše vjerne
Komune Kotora podnijetu našoj Vlasti od strane rečenih posla-
nika, naredili smo da se rečena isprava ubilježi u ovu našu pri-
vilegiju od riječi do riječi kako stoji i ovu našu privilegiju našim
Duždevim pečatom zapečatiti, naređujući vama vjernima da sve
sadržano u prije rečenoj ispravi djelotvorno poštujete.
342 Duždeva pisma Preuzvišenom Vijeću umoljenih povodom Statuta pod

naslovom “O presudama i apelacijama”. Da se ubuduće apelacije
upućuju na četiri kolegija Padove, Verone, Treviza i Vićence
F ranćesko Foskari, Milošću Božjom Dužd Mletački itd. ple-

menitim i mudrim muževima Antunu de Ka Pezaru, po
svome nalogu Knezu Kotora i njegovim vjernim, dragim na-
sljednicima pozdrav i osjećanje privrženosti. Stavljamo vam do
znanja da je u našim Vijećima umoljenih i Dodatku na dan 7.
jula tekućeg, usvojena bila odluka dolje pisanog sadržaja, naime.
Kako se u statutima naše Komune Kotora, potvrđenih od strane
naše Vlasti, sadrži da se apelacije na njihove presude upućuju na
342 || 343 četiri kolegija, naime Rima, Bolonje, Peruđe i Padove, i pošto ||
su pod našom Vlasti dobro je pobrinuti se da ne idu u ona strana
i daleka mjesta, nego u naše zemlje i mjesta u kojima su doktori i
ljudi preiskusni u zakonima. Slijedi odluka da apelacije prije re-
čenih Kotorana ubuduće budu slane kolegijima doktora Padove,
Vićence, Verone i Treviza, kao što su odlazile i predavale se ranije
navedenim kolegijima, ostavljajući na snazi odredbe njihovih
Statuta u svemu drugome. Radi toga sa rečenim našim vijećima
Vama pišemo i nalažemo da gore pisanu odluku i što se sadrži u
njoj morate poštovati i dati da se poštuje nepovrjedivo; dajući
ovo naše pismo da se registruje među akta Kancelarije Uprave
koja vam je povjerena budućima za pamćenje.
Dato u našoj Duždevoj palati, dana 30. mjeseca jula, indikcije

jedanaeste, 1433.
Na poleđini:
Plemenitim i mudrim muževima Antunu de Ka Pezaru, Kne-

zu Kotora i nasljednicima. || 343 || 344-345
408
409
ODLUKE USVOJENE
U V I J EĆI M A
grada Kotora
Sređene u vrijeme Prevedre i Preuzvišene Duždeve Mletačke Vlasti počev 345
od uprave Uzvišenog i Blagorodnog Muža Gospodina Antuna Bokolija,
za Prevedru i Preuzvišenu Duždevu Mletačku Vlast prvog
časnog Kneza i Kapetana rečenog grada Kotora
i Distrikta
U vrijeme Gospodina Antuna Bokolija, časnog Kneza i Kapetana Kotora 345
O ceremoniji ili prinošenju žrtve koju treba vršiti o svečanosti Preblaže- 345
nog Sv. Marka, zaštitnika blagodatnog grada Venecije
Glava I
G odine 1421, indikcije četrnaeste, 2. dana februara, u Malom /Na margini:/

Neka se ova
vijeću grada Kotora, sa vlastelom iz Dodatka, sabranom na ceremonija
zvuk zvona u velikoj sali toga grada. Pošto je dat predlog i stavljen obavlja isto
na glasanje kuglicama i kutijama od strane uzvišenog i blagodarnog kao ceremonija
povodom sve-
345 || || muža Gospodina Antuna Bokolija, po naređenju Presvijetle Duž- čanosti Sv. Tri-
(344) 346 deve Mletačke Vlasti poštovanog Kneza i Kapetana Kotora, u čast i puna na osno-
hvalu Preblaženog Evangeliste sv. Marka, pod čijom se sjenkom ovim vu odluke do-
nijete u doba
gradom upravlja i vlada, bilo je izglasano i usvojeno od strane sviju, a samostalnosti
da se niko nije protivio, da je za vječna vremena svake godine na dan Kotora 1417.
Sv. Marka svaki Gospodin Knez, koji je sada i koji bude za vremena, godine, indik-
cije 10, dana 17.
dužan i mora poštovati i učiniti da se poštuje, pod prijetnjom kazne januara, glava
položene zakletve, onaj način i uredbu utvrđenu za glavu sv. Tripuna, 34.
410 Odluke donijete
u čast i poštovanje sv. Marka, sa određenim ceremonijama i prilaga-
njima. Kako se rečena uredba vidi iz odluke Velikog i Opšteg vijeća
grada Kotora godine 1417, indikcije desete, dana 17. mjeseca januara,
kao što je po redu zabilježeno u ovoj knjizi odluka u poglavlju 34.
Ova odluka proslijeđena Velikom vijeću, usvojena je i potvrđena od
strane sviju u rečenom Vijeću, a bilo ih je 52.
346 (344179) Da životinje stranaca ne pasu na zemljištima kotorskog Distrikta

Glava II
G odine 1421, indikcije četrnaeste, dana 24. februara, po nare-

đenju uzvišenog i moćnog muža Gospodina Antuna Boko-
lija, poštovanog Kneza i Kapetana Kotora, sazvan je skup vijeća
kao što je običaj u sali palate. U tome Vijeću je stavljen predlog
od strane rečenog Gospodina Kneza i Kapetana sa sudijama,
usvojeno je i izglasano da nijedan građanin, stanovnik Grada,
346 (344) || Župljanin, stanovnik Distrikta ili podanik Kotora, || ne smije i
(345) 347
ne usudi se dati u najam ili dati na ispašu neko zemljište nekom
/Na margini:/ strancu, bilo koga da je položaja, pod kaznom 25 perpera, koje
U vezi ove
odluke, u glavi
treba platiti Komori Presvijetle Duždeve Mletačke Vlasti u Ko-
361 Statuta je toru. Takođe je bilo usvojeno i izglasano da se niko od rečenih
druga odluka građana, stanovnika Grada, Župljana, stanovnika Distrikta ili
donijeta u doba
samostalnosti
podanika, ne osmjeli ili usudi uzeti ili primiti bilo koju živo-
Kotora 1406, tinju ili životinje od nekog stranca, bilo kog da je položaja, na
indikcije če- ispašu, pod prijetnjom rečene kazne i gubitka životinja, koja se
trnaeste, po-
sljednjeg dana
ima, odnosno koje treba predati rečenoj Komori. Isto tako, u
novembra, na rečenom Vijeću je bilo usvojeno i izglasano da nijedan stranac,
listu 19. bilo kog da je položaja, ne bude takve osionosti da se osmjeli i
usudi koristiti za pašu ili dati da se koristi za pašu na zemljištu i
Distriktu koji su podložni Kotoru, pod prijetnjom kazne od 25
perpera i da izgubi životinje koje se nađu na ispaši. Ona treba,
odnosno, one treba da se predaju rečenoj Komori.
uredno postoji.
pod mletačkom vlašću 411
O tome da nijedan građanin, stanovnik Grada ili kotorskog Distrikta (345180) 347
ne može uzeti u zakup druge dažbine osim dažbina grada Kotora
Glava III
G odine 1421, indikcije četrnaeste, dana 24. februara, u prije

rečenom Vijeću po naređenju rečenog Gospodina Kne-
za i Kapetana Kotora, sakupljenom kao gore, pošto je stavljen
/Na margini:/
O ovome je do-
nijeta odluka u
doba Gospodi-
predlog na glasanje kuglicama i kutijama, usvojeno je da nije- na Albana Seg-
dan građanin, stanovnik Grada, Župljanin, stanovnik Distrikta reda 1440, in-
dikcije desete,
i podanik Kotora, ne smije i ne usudi se ni na koji način, ni pod dana 23. marta.
kojim izgovorom ili domišljatošću kupiti, zadržati ili prihvatiti
neku carinu ili dažbinu, osim dažbina i || carina naše Presvijetle 347 (345) ||
348
Duždeve Mletačke Vlasti u Kotoru, na području njene moći i
Distrikta. I ako bude ko nađen da je postupio suprotno, da bude
izgnan iz Grada, područja njegove moći, Župe i Distrikta Ko-
tora, na godinu dana, i plati kaznu 500 perpera, koja se predaje
prije rečenoj Komori.
Da barke, brodovi i manje barke /zopoli/ ne prevoze u Lušticu, 348

niti da se prodaju ili daju u zakup strancima
Glava IV
G odine 1421, indikcije četrnaeste, dana 24. februara, u gore

pisanom Vijeću po naređenju prije rečenog Gospodina
Kneza i Kapetana, svečano sakupljenom, kako se gore kaže,
bilo je izglasano i usvojeno da se nijedan čovjek ili osoba, kako
građanin tako stranac, ne osmjeli ili usudi morem prevoziti u Lu-
šticu nekim brodom, barkom ili “zopolom”, ni takođe u nekom
plovilu pogodnom za veslanje, bez izričitog odobrenja Gospo-
dina Kneza. I ako ko postupi suprotno neka izgubi plovilo i
ono što se nalazi u plovilu i neka plati kazne 25 perpera. I ako
ne bude mogao platiti da se šiba kroz Grad. Isto tako bilo je
izglasano i usvojeno u rečenom Vijeću, a da niko nije bio protiv,
je naknadno rukom preinačen u broj 347. U indeksu latinskog originala sve
to uredno postoji.
412 Odluke donijete
da se nijedan građanin, stanovnik Grada, Župljanin, stanovnik
Distrikta i podanik Kotora, ne osmjeli ili usudi da dâ, proda,
uzajmi ili unajmi nekom strancu, koji nije podanik Kotora, neko
plovilo podesno za jedrenje ili za veslanje, bez izričite dozvole
prije rečenog Gospodina Kneza i Kapetana. I ako ko postupi
suprotno, neka izgubi plovilo, a barku i zopol ili lađu ima predati
348 || 349 Komori.181 ||
349 O onima koji se kockaju i održavaju igre u

kući ili krčmama /tavernama/
Glava V
G odine 1421, indikcije četrnaeste, posljednjeg dana mjeseca

maja, Veliko i Opšte vijeće grada Kotora, sakupljeno na
uobičajen način zvukom zvona, u uobičajenoj velikoj sali Vije-
ća, u kom Vijeću je bilo 78 vijećnika, odlučeno je od strane 52
vijećnika, bez obzira na 16 kuglica nađenih “protiv” u zelenoj
kutiji, da se od sada ubuduće niko ne usudi kockati po špiljama
i drugim tajnim mjestima, gdje se stvari gube i dobijaju, osim
bacanja kocke i poštene igre javno i neskriveno, po danu, pod
lođama i trima trgovima.182 I ko bi igrao rečene hazardne igre,
osim za svečanosti Božića, platiće 5 perpera, od kojih polovina
neka pripadne tužitelju, a druga Komuni. Isto tako da krčmari i
druge osobe koje su dozvolile183 igrati u njihovim kućama i krč-
mama, neka plate kaznu 10 perpera svaki put kad bude suprotno
postupljeno, da plate kaznu, kako je prije rečeno. I tako je bilo
oglašeno od strane Mateja.
181 U ispravkama grešaka štampanim na kraju latinskog originala Statuta,

naznačeno je da između “contrafecerit” i “lignum” treba da stoji “amittat”,
182 U tekstu latinskog originala Statuta, na ovom mjestu, je svakako štamparska
greška “palateis” umjesto “plateis” U ispravkama grešaka štampanim na kraju
latinskog originala Statuta to nije evidentirano.
je da umjesto “promiserint” treba da stoji “permiserint”, pa je tako i prevedeno.
O vlasti i uticaju koje imaju oni koji posjeduju pravo patronata u 349184
crkvama, u pitanju izbora rektora tih crkava
Glava VI
G odine 1422, indikcije petnaeste, dana 23. mjeseca aprila, na

svečanost Sv. Đorđa, sazvano je po običaju na zvuk zvona
Veliko i Opšte vijeće, radi dolje pisanih i drugih poslova, || u kom 349 ||
Vijeću su nađene 84 kuglice. Uzvišeni i poštovani muž i mudri (348) 350
Gospodin Antun Bokoli, za Presvijetlu Duždevu Vlast grada

Kotora i njegovog područja Knez i Kapetan Kotora, poštovani
i plemeniti muževi Gospoda Andrija Bolica, Nikola Gospodi-
na Marina Buće i Matej Bizanti, njegove i već rečenog grada
zaklete sudije, predložili su dolje pisane odluke, koje su sve bile
usvojene, uz mali broj kuglica nađenih “protiv”, naime. Mnoge
su smutnje i nepriličnosti nastajale kad bi neki rektorat, opatija,
kanonikat, svećenički položaj ili drugo dostojanstvo u gradu
Kotoru i njegovom području ostalo upražnjeno, i kad bi svoga
rektora, opata, svećenika ili prelata izabrao za rektora, naime,
na mjesto rečenih upražnjenih. Jer za obavljanje rečenog izbora
treba sazvati sve kojih se tiče, koji u njemu imaju glas, naime, ili
imaju patronatsko pravo ili klerici, i ako su u Gradu, području i
Distriktu, ili odsutni odatle. Otuda rečeni odsutni toliko odlažu
dolazak, ili šalju punomoćnika, i ako šalju punomoćnika nije
za isti posao. Ne priliči da se smutnje i nepriličnosti nastavljaju,
te se treba pobrinuti. Stoga da bi nepriličnosti prestale, slijedi
odluka da od sada unaprijed niko odsutan iz Grada i Distrikta
ne bude pozvan, niti treba da bude prisutan nekom izboru neke
službe Rektorata itd. kada se, kako je rečeno gore, desi da je ne-
kako upražnjeno, nego oni koji imaju glas i u Gradu, području,
Distriktu se pojavljuju, mogu i dužni su obaviti rečeni izbor. || 350 (348) ||
(349) 351
184 U tekstu latinskog originala Statuta, unutar ove glave, je štampana pogrešna strana
pa je umjesto arapskog broja strane 350, kako je pravilno, štampan ponovljeni broj
348 koji je naknadno rukom preinačen u broj 350. U indeksu latinskog originala
sve to uredno postoji.
414 Odluke donijete
351 (349185) O tome da se od svih zavještanja u testamentima
tri odsto daje crkvi sv. Tripuna
Glava VII
U rečenom Velikom i Opštem vijeću usvojena je odluka dolje

pisanog sadržaja, naime. Kako se govori i zna iz glasina i
što je opšte poznato i iz onoga što proizilazi iz presude donijete
u ovom Vijeću 1416, indikcije devete, dana 23. mjeseca aprila,
usvojenom odlukom, a i određeno je bilo da koji god bi bio,
kome je od strane bilo koga testatora u testamentu bilo zavješta-
no, izuzimajući nasljednike umrlog, i one kojima je zavještano
na ime duga, koji mu je pokojnik dugovao, dužan je da plati tri
odsto od svega onoga što mu je bilo zavještano, a što se ima troši-
ti za popravku i građenje crkve sv. Tripuna od strane arhiđakona
i prokuratora prije spomenute crkve sv. Tripuna. To je istovre-
meno bilo pravedno i sveto, kako za spas duša pokojnika, tako i
za čast ovoga grada, da rečena crkva ne propada. Rečena odluka
ili uredba ne vidi se da je upisana u Knjigu odluka ili Statuta, pa
bi otuda neki protivnik ili rđav čovjek mogao da se suprotstavi
poštovanju te odluke ili uredbe, toliko pravedne i svete, kako se
gore kaže. Stoga se treba postarati da odluka ili rečena uredba
kao pravedna i sveta iz ranije navedenih razloga bude poštova-
na. Slijedi iznova odluka u tom Vijeću da ko god bio, kao gore,
osim nasljednika i onih kojima je zavještano njihovo potraživa-
nje, kome je nešto u testamentu od strane testatora zavještano,
351 (349) || dužan je crkvi sv. Tripuna i mora dati tri odsto || od svega ono-
352 ga što mu je bilo ostavljeno za popravku, građenje i podizanje
spomenute crkve. I tako arhiđakoni i prokuratori te crkve, koji
budu u to vrijeme, dužni su da zahtijevaju rečena tri odsto od
svakoga koji je dužan da daje i s tim da popravljaju rečenu crkvu
ili da je grade, da znaju koliko će biti i da o naprijed rečenom
uredno vode račun kako o svim primanjima, tako i kakvim god
je naknadno rukom preinačen u broj 351. U indeksu latinskog originala sve
to uredno postoji.
bilo troškovima. I što god im bude preostalo ili bude višak iz
ruke jednih arhiđakona i prokuratora u drugu, predavaće se za
vječita vremena. Pod ove uslove potpadaju nadalje svi kojima je
nešto bilo ostavljeno od vremena kad je ta odluka donijeta do
današnjeg dana, izuzimajući one koji su gore izuzeti.
U vrijeme Gospodina Marka Barbadika 352

poštovanog Provizora, Kneza i Kapetana Kotora
Da se ne prodaju posjedi ili zemljišta obavezana za miraze žena 352

Glava I
G odine 1423, indikcije prve, dana 28. septembra, u Velikom

vijeću, sabranom na zvuk zvona po običaju na trgu pod
lođom sv. Tripuna. Pošto je stavljen predlog na glasanje kutija-
ma i kuglicama, bilo je odlučeno od strane svih vijećnika, niko
se nije protivio osim 2 kuglice “protiv”, usvojena je dolje pisana
odluka, naime. Kako se svakodnevno čine mnoge prevare pro-
dajom posjeda i zemljišta koji su dati u miraz žena i davanjem
u zalog, zamjenjivanjem i otudjivanjem, || od kojih davanja u 352 || 353
zalog i zamjena i otuđivanja, se žene oštećuju u svojim mirazi-
ma i bivaju prevarene od svojih muževa, dobro bi bilo o ovim
sličnim otuđenjima i prodajama gore pisanim pobrinuti se i spri-
ječiti da žene budu prevarene i da slična potkradanja od sada
ubuduće ne bivaju. Slijedi stoga odluka da bez obzira na neke
statutarne odredbe koje o ovome govore, nijedna osoba bilo kog
društvenog položaja, od sada ne može i ne smije prodati, zami-
jeniti, razmijeniti, dati u zalog ili otuđiti, bilo kojim načinom ili
umišljajem, neki posjed ili zemljište ili posjede i zemljišta data i
obavezana na ime nekog miraza. I ako neki posjed ili zemljište
dati u miraz budu prodati ili otuđeni na neki način, kao gore,
razmijenjeni ili založeni, nadalje takva prodaja, davanje u zalog,
razmjena ili otuđenje, nemaju nikakvu vrijednost, a isprava ili
pismeno je nevažeće i ništavno. I slični posjed ili zemljište tako
otuđeni, kao gore, vratiće se i povratiti onome čije je prvobitno
416 Odluke donijete
bilo i kupac sličnih posjeda izgubiće ili treba da izgubi cijenu
datu za slične posjede ili zemljišta. Isto tako da nijedan notar od
sada ubuduće ne usudi se ili drzne da sačini ispravu ili pismeno
o prodaji, zalaganju, razmjeni ili otuđenju sličnih posjeda ili ze-
mljišta datih i obavezanih za miraze nekih žena, pod kaznom
353 || 354 lišavanja svoje službe. ||
354 O oltaru sv. Benedikta napravljenom u domu Bratovštine sv. Križa i

o tome da se njegovi prihodi ne mogu steći molbama
Glava II
G odine, indikcije i dana gore rečenih, u rečenom Velikom

vijeću usvojena je ova odluka, da se nijedna osoba, kako
strana tako domorodačka, bilo koga da je položaja, ne usudi ili
drzne sama, ili preko drugoga, nekim načinom ili dosjetljivošću,
izmoliti ili dati izmoliti beneficij oltara sv. Benedikta, načinjen u
domu Bratovštine sv. Križa, niti prihode rečenog oltara, pod pri-
jetnjom kazne od 100 perpera kotorskih groša, koje treba predati
Komori Presvijetle Mletačke Vlasti i trajnog izgnanstva iz Ko-
tora i njegovog Distrikta. Za te kazne se ne može učiniti milost
ili oproštaj, pod prijetnjom kazne od 100 perpera za svakoga ko
bi podnio predlog ili se saglasio sa predlogom suprotne odluke,
koja se ima predati kao gore. Toliko puta se ima nametnuti i za-
htijevati neoprostivo, koliko puta bi bilo postupljeno suprotno
onome što je prije rečeno, ili u nečemu od prije rečenog.
354 U vrijeme Gospodina Stefana Kvirina,

354 Da se dobra pokojnika procjenjuju u roku od mjesec dana i

plaćaju tri odsto crkvi sv. Tripuna
Glava I
354 || 355
G odine 1426, indikcije četvrte, u četvrtak 7. maja. U Velikom
vijeću, bez ičijeg protivljenja, osim jedne kuglice “protiv”,
u kome Vijeću je bilo 58 vijećnika, usvojena || je odluka dolje
pisanog sadržaja. Kako uslijed propusta punomoćnika pokojni-
ka, koji se nisu brinuli o tome da izvrše ono što im je povjereno,
crkva sv. Tripuna trpi najveću štetu jer se ne isplaćuju rečenoj
crkvi, prema statutarnim odlukama Kotora, tri odsto od zavje-
štanja učinjenih od strane pokojnika. I dobro bi bilo postarati
se o tome. Slijedi stoga odluka da od sada ubuduće bilo koji iz-
vršitelj /punomoćnik/ ili izvršitelji testamenta dužan je, odnosno
dužni su, ubuduće u roku jednog mjeseca od dana smrti rečenog
pokojnika učiniti procjenu od strane procjenitelja Komune svih
pokretnih i nepokretnih dobara rečenog pokojnika, kako u Ko-
toru tako u Distriktu i gradskom području. I unutar rečenog
roka od jednog mjeseca dužan je ili dužni su platiti prokurato-
rima sv. Tripuna tri odsto od svih dobara toga pokojnika prema
procjeni rečenih procjenitelja. Ako izvršitelji to ne bi učinili ili
poštovali, ili ne bi platili, kao što je gore rečeno, biće prisiljeni
da od svoga plate onoliko koliko ukupno iznose dobra za koja
nisu platili i nisu dali procijeniti i preko toga podliježu kazni od
5 groša na svaku perperu i za svakog od njih od svega onoga što
nisu platili. A ta kazna ide Komuni.
O tome da su prokuratori sv. Tripuna dužni da prave obračune o svom 355

prokuratorstvu i da račun polažu nasljednicima u rečenoj službi
Glava II
U rečenom Vijeću, a da se niko nije usprotivio, bilo je usvo-

jeno i odlučeno da su prokuratori sv. Tripuna, koji su sada
i koji budu u to vrijeme, dužni i moraju || da vode jednu svesku 355 || 356
u kojoj će biti zabilježena sva dobra i stvari crkve sv. Tripuna i na
sličan način prihodi i troškovi, tako i na takav način da se uvijek
može vidjeti obračun rečenih stvari i isto tako prihodi i troškovi.
Isto tako, da su uvijek rečeni prokuratori, kada napuštaju svoju
službu, dužni i moraju u roku od 15 dana pošto je napuste, pre-
dati i uručiti svojim nasljednicima račune kako rečenih dobara
i stvari tako i prihoda i troškova rečene crkve sv. Tripuna i čita-
ve administracije rečenog svog prokuratorstva, pod prijetnjom
418 Odluke donijete
kazne od 10 perpera za svakoga, što ide Komuni. Isto tako da se
rečene stvari i dobra ne mogu dirnuti niti prodati, niti otuđiti ili
založiti, osim od strane tri četvrtine Velikog vijeća grada Kotora.
356 O naplatama koje primaju vojnički pratioci Gospode Knezova grada

Kotora za presude i druge stvari predate izvršenju
Glava III
U rečenom Velikom vijeću bilo je usvojeno i odlučeno, a da se

niko nije usprotivio, da od sada ubuduće vojnik ili vojnički
pratilac Gospodina Kneza i Kapetana, kako sadašnjeg tako i bu-
dućih, ima na ime naplate presuda koje bude izvršavao u Kotoru
od pokretnih stvari 2 solida od svake perpere do 25 perpera, a
preko 25 perpera polovinu groša od svake perpere i slično, od
356 || 357 bilo kog drugog prinudnog naplaćivanja izvršenog za nekoga. ||
357 Da se tkanine date u miraz procjenjuju i prema procjeni

upisuju u isprave o mirazu
Glava IV
G odine 1426, indikcije četvrte, u četvrtak 7. marta, u Veli-

kom i Opštem vijeću grada Kotora, sabranom u velikoj sali
na zvuk zvona po običaju, u kome je bilo 58 vijećnika, predlože-
na je dolje pisana odluka na glasanje kutijama i kuglicama. Do-
nijeta je i usvojena od strane 40 vijećnika, ne obazirući se na 18
kuglica. Kako su se žene, kako pripadnice vlastele tako pučanke,
udavale i donosile tkanine u miraz i kao miraz te tkanine se nisu
procjenjivale i tako neriješene su stavljane u isprave o mirazu
rečenih žena. I kad bi dolazilo vrijeme vraćanja rečenih miraza i
te tkanine takve kakve bi se našle vraćale bi se toj ženi ili onome
kome bi rečeni miraz pripadao i čiji je bio. Time su žene na taj
način obmanjivane i oštećivane u svojim prije rečenim mirazi-
ma, a iz toga je proizlazila najveća šteta i gubitak kako za te žene,
tako i za one čiji su ti mirazi bili i kojima su pripadali. U svakom
pogledu takvim krađama i podvalama dobro je stati na put i o
tome se postarati. Slijedi stoga odluka da od sada ubuduće kad
god se neka žena bude udavala sa nekim i dala svome mužu u
miraz neke tkanine, ili neka pokretna i nepokretna dobra, treba
da se te tkanine ili pokretne i nepokretne stvari procijene od
strane procjenjivača Komune i prema njihovoj procjeni treba
ih unijeti u ispravu o mirazu rečene žene. I u vrijeme || vraća- 357 || 358
nja prije rečenih miraza, vraćanja se izvršavaju prema sadržini
rečenih isprava o mirazu tako sačinjenih i zapisanih kao gore.
I stoga od sada ubuduće nijedan kancelar Kotora ne može niti
smije sklapati ili zapisivati neku ispravu o mirazu, osim u skla-
du sa sadržajem ove odluke, koja se ni na koji način ne može
oboriti niti pobiti osim od strane tri četvrtine Velikog vijeća
grada Kotora.
O tome da se ribari ne usuđuju prodavati ribu drugdje osim u Kotoru 358

Glava V
U rečenom Vijeću bilo je odlučeno da nijedan ribar ili lovac

riba u Zalivu Kotora ne može i ne smije njih odnositi na
prodaju drugdje osim u Kotor, pod prijetnjom kazne gubitka
prije rečene ribe i smatraće se za krijumčarenje u onoj mjeri ko-
liko budu vrijedjele rečene ribe. Preko toga podliježe kazni od
5 perpera svaki ko postupi suprotno i za svaki put. I ako bude
tužitelja dobiće trećinu onoga što je nađeno da je krijumčareno,
a ostatak pripada Komuni i Rektoru.
U vrijeme uprave Gospodina Petra Duoda, 358

Ispravka odluke donijete u vrijeme Gospodina Marka Barbadika o 358

tome da se ne mogu otuđivati posjedi obavezani kao miraz žena
Glava I
U rečenom Velikom vijeću donijeta je ova odluka od strane

svih vijećnika, a da niko nije bio protivan, naime. || Godi- 358 || 359
420 Odluke donijete
ne 1423, indikcije prve, 28. dana mjeseca septembra, u vrijeme
uzvišenog i blagodarnog muža Gospodina Marka Barbadika,
tada poštovanog Provizora, Kneza i Kapetana Kotora, u Veli-
kom vijeću rečenog grada odlučeno je bilo i usvojeno da nijedna
osoba, bilo koga da je stepena, ne može prodati, otuđiti, zami-
jeniti, založiti niti razmijeniti, neke posjede ili zemljišta, data i
obavezana kao miraz neke žene itd. kako se u rečenoj odluci pot-
punije sadrži. Ovo se preokrenulo u najveću štetu i nepogodnost
mnogim osobama, koje su za svoje dobro i pogodnost i korist
svojih žena osiguravali svoje žene za neki posjed drugim svojim
dobrima veće vrijednosti, nego što je rečeni posjed koji joj je dat
u miraz. I pomenutoj ženi bi korisnije i dobro bilo postarati se
o tome. Stoga slijedi odluka i tako je bilo izglasano da ta odluka
donijeta u vrijeme gore pisanog Gospodina Marka Barbadika
bude tvrda i da kad god bi neki htio zamijeniti neki od posjeda
koji mu je dat u miraz, treba da nastupi pred Veliko vijeće grada
Kotora i da napismeno za posjed iz miraza, koji želi zamijeniti,
i svoj posjed koji bi htio dati i ustupiti u zamjenu za onaj, traži
milost u rečenom Velikom vijeću, da može izvršiti rečenu zamje-
nu. I ako se polovini Velikog vijeća učini da je ta zamjena dobra
i korisna za prije rečenu ženu i odluči se da se učini milost, ta
milost da je tvrda, i onaj koji je tražio rečenu milost može izvršiti
rečenu zamjenu pošto se prvo napravi procjena oba posjeda od
359 || 360 strane procjenitelja Komune, po nalogu rečenog Vijeća. ||
360 U vrijeme Gospodina Ivana Balbija,

360 O tome da se nijednom primaocu ne predaje legat koji mu je testator

zavještao, ako prethodno izvršioci ne bi namirili crkvi
sv. Tripuna tri odsto od legata
Glava I
G odine 1428, indikcije sedme, dana 28. mjeseca oktobra, u

Velikom i Opštem vijeću grada Kotora odlučeno je da od
sada ubuduće, izvršilac ili izvršioci nekog pokojnika, pod pri-
jetnjom kazne od 25 perpera od njihovih sopstvenih dobara, ne
smiju predati nešto nekom korisniku od rečenih testamenata od
onoga što se ima platiti crkvi sv. Tripuna, dokle god ne isplati tri
odsto rečenoj crkvi, pod prijetnjom prije rečene kazne, koja se
predaje Komori Presvijetle Duždeve Mletačke Vlasti u Kotoru.
O tome da su izvršioci testamenta ili tutori nepunoljetnih nasljednika, 360

dužni da se pravno izjašnjavaju o spomenutim nasljednicima.
Odluka donijeta gore rečenog dana
Glava II
U Malom i Tajnom vijeću grada Kotora, sabranom u Kan-

celariji Komune po običaju, radi svega dolje napisanog što
je trebalo uraditi. U Vijeću su bili Gospodin Knez i Kapetan,
Gospodin Nikola Bolica, Gospodin Nikola Glavati i Gospodin
Lovro Buća, godišnje sudije, Gospodin Živko Puhrin, Gospodin
Pavle Buća, Gospodin Miho Pelegrina, Gospodin Matej Bizanti,
Gospodin Dragoje Bolica i Gospodin Živko i Gospodin Tri-
pe Marka Drago, vijećnici Tajnog i Malog vijeća. || Donijeta 360 || 361
je i izglasana dolje pisana odluka bez ičijeg protivljenja, naime.
Kako se statutarnim odlukama Kotora nalaže i utvrđuje da se
epitropi određeni u testamentima onih koji nemaju punoljetne
nasljednike, pozvani na parnicu za rečene nasljednike, nikako
nisu dužni izjašnjavati, dokle god prije rečeni nasljednici ili je-
dan od njih, ne dođe do punoljetstva itd. Kako je pak nepošteno
i protiv svega onoga što traže pravo i pravda da se odriče pravo
i pravda onima koji je traže, pobožno je, dobro i pravedno i ra-
zumno, u prije rečenome, slijediti običaje i tragove bilo kojih
dobrih gradova, a najviše blagodatnog onog našeg preblistavog
grada Venecije koja blista nad drugim gradovima pravdoljubljem
i pravdom, kojima se svi cijeloga svijeta gradovi i zemlje i tvrđave
vladaju i zaštićuju i upravljaju. Stoga slijedi odluka da od sada
ubuduće, bez obzira na statutarnu odluku koja bi suprotno go-
vorila, kada god izvršioci testamenta, ili epitropi takvih nasljed-
422 Odluke donijete
nika, ispod zakonskih godina /punoljetstvo/, koji su imenovani
od strane nekog testatora, budu pozvani na parnicu, da su dužni
da se izjašnjavaju i pravno su obavezni prema svima onima koji
bi ih pozvali, a o tome treba suditi i dijeliti pravdu od strane
Uprave i sudija Kotora. Na prvom mjestu kada su zahtjevi sa
ispravama sa formulom renuncijacije a do 10 perpera, bez isprave
prema statutarnoj odluci Kotora. Od 10 perpera naviše pak, i
bez isprave sa formulom renuncijacije nisu dužni da odgovaraju
361 || 362 kao što se u statutarnoj odluci || sadrži. A ta je odluka donijeta u
rečenom Malom i Tajnom vijeću Kotora 1429, indikcije sedme,
dana 10 decembra, i proslijeđena Velikom vijeću rečenog grada
dana 6. januara 1430, sakupljenom po običaju u velikoj sali u
kome je bilo 65 vijećnika. Pošto je stavljen predlog na glasanje
kutijama i kuglicama, usvojena je i izglasana sa 50 kuglica, ne
obazirući se na 15 kuglica nađenih “protiv”.
362 O tome da se ne postavljaju tutori gdje se nalaze izvršioci testamenta

Glava III
U rečenom Malom i Tajnom vijeću bilo je takođe odlučeno

i izglasano da, pošto je do sada bilo uobičajeno, bez ika-
kvog zakona i statutarne odluke, da se postavljaju tutori od stra-
ne Uprave i Vijeća rečenog grada, nasljednicima pokojnika koji
imaju izvršioce koje su ostavili rečeni pokojnici, a to je veoma
nepravilno i nepošteno i protiv običaja i naravi kojih bilo grado-
va, a prije svega grada Venecije, jer se mogu usmjeriti i usmjera-
vaju se rečeni tutori protiv namjere rečenih testatora i koje sami
testatori možda nikad ne bi htjeli; kako bi i mi mogli i kako bi
trebalo da se uzdamo u izvršitelje i epitrope određene od strane
testatora, kao što su se oni uzdali: slijedi stoga odluka da se od
sada ubuduće ne daju niti imaju davati neki tutori nekim na-
sljednicima, koji imaju izvršioce i epitrope određene od strane
362 || 363 pokojnika, osim ako bi se po slučaju vidjelo || i saznalo da ti izv-
ršioci, tako ostavljeni od testatora, svoju dužnost izvršilaca loše
vrše i dobrima rečenih nasljednika loše upravljaju. U tom slučaju
Uprave Kotora može o tome rješavati kako joj se učini najbolje
za dobro očuvanje dobara rečene komesarije i rečenih nasljedni-
ka. Dana 6. janura, gore pisanog, proslijeđena je bila gore pisana
odluka gore pisanom Velikom vijeću i potvrđena od strane 49
vijećnika, ne obazirući se na 16 kuglica nađenih “protiv”.
U vrijeme Gospodina Nikole Pizanija, poštovanog 363

Kneza i Kapetana Kotora
Za Franćeska Indrika, kancelara Komune Kotora, uklonjenog, 363

i Ivana od Luža, kaštelanu kotorske tvrđave, pozvanog na
njegovo mjesto za kancelara Komune Kotora i o
izvjesnim uslovima postavljenim
kancelarima Komune Kotora
Glava I
G odine 1431 /=1430/, indikcije devete, posljednjeg dana de-

cembra. Kako je pred Uzvišenog i Blagorodnog Muža Gos-
podina Nikolu Pizanija, za Prevedru Duždevu Mletačku Vlast
poštovanog Kneza i Kapetana Kotora, više puta i u različite dane
dolazilo više pripadnika vlastele grada Kotora izlažući da pošto
Gospodin Franćesko Indriko, kancelar Komune Kotora, ispuni
rok svoje službe u nastupajućem mjesecu martu 1431. i ne znaju
da li će u Vijeću biti potvrđen ili ne, molili su i || uporno tražili da 363 || 364
od strane Gospodina Kneza i Kapetana Kotora, ili po njegovom
nalogu, bude sazvano Veliko vijeće prema običaju Kotora, da bi
se u Vijeću odlučilo da li taj Gospodin Franćesko treba da ostane
kancelar ili ne. Jer ako ne bi ostao nužno bi bilo da se Vijeće u
pravo vrijeme o drugom kancelaru pobrine, da ne bi Komuna u
nedostatku kancelara trpjela nepogodnosti ili štete. Kada je taj
zahtjev podnijet, prije rečeni Gospodin Knez i Kapetan, smatra-
jući da je to traženje veoma pravedno, utvrdio je da se sazove Vi-
jeće tim povodom, posljednjeg dana decembra 1431. U tom, pak
Vijeću predložena je bila odluka dolje pisanog sadržaja, naime.
424 Odluke donijete
U ovom Velikom vijeću da se utvrdi i odredi provjera Gospodina
Franćeska Indrika, da li treba da ostane kao kancelar Komune
Kotora ili ne, poslije ispunjenja roka njegovog izbora, da li treba
da se provjeri kad se ispuni njegov rok službe u mjesecu martu.
Kad je taj predlog iznijet, odlučeno je u rečenom Vijeću da se
smjesta izvrši njegova provjera. Taj predlog je prihvaćen sa 78
kuglica, ne obazirući se na 18 kuglica stavljenih u “protiv”. Kada
je taj predlog usvojen, stavljen je ovaj drugi predlog u rečenom
Velikom vijeću: da li treba da bude potvrđen rečeni Gospodin
Franćesko za kancelara ili ne poslije ispunjenja roka njegovog
izbora, ili kad se ispuni rečeni njegov rok mjeseca marta treba
provjeravati prije toga. Pošto je stavljen taj predlog u rečenom
Vijeću, nije bio prihvaćen, stoga što je od 96, koji su bili u Vi-
364 || 365 jeću, imao u || prilog sebi 51 kuglicu i protiv 47 kuglica. Iz toga
se vidi da su 2 kuglice njemu u prilog stavljene više nego što je
bilo vijećnika u Vijeću. Kad su oduzete 2 kuglice njemu u prilog
i stavljene među njemu protivne, pokazalo se da je Gospodin
Franćesko imao 49 kuglica “protiv” i u prilog 47 kuglica, što je
zajedno 96 kuglica kao što je bilo vijećnika u Vijeću. Iz rečenog
razloga otpušten je prije vremena ispunjenja svoga roka. Potom
je Gospodin Franćesko došao pred Gospodina Kneza i Kapeta-
na Kotora i njemu se odrekao službe kancelarstva predajući mu
ključeve Kancelarije. To pak odricanje Gospodin Knez i Kapetan
je prihvatio. Gospodin Knez i Kapetan Kotora zajedno sa svojim
Vijećem želio je zbog toga odricanja da se pobrine da Komuna
Kotora ne pretrpi nepogodnosti, dao je sazvati Veliko vijeće Ko-
tora na 2. dan januara 1431. U tom Vijeću predložene su i usvoje-
ne odluke niže navedenog sadržaja, naime. Kancelar Kotora koji
bude u to vrijeme, ne može s nekim građaninom ili stanovnikom
Kotora sklopiti kumstvo pod prijetnjom kazne od 100 perpera,
koje ima platiti onaj koji primi kancelara za kuma, i 50 perpera,
koje ima platiti sam kancelar koji bi kumstvo primio, svaki put
kad postupi suprotno rečenoj odluci. Ova se odluka ne može
opozvati osim od strane tri četvrtine Velikog vijeća. Isto tako da
kancelar koji bude u to vrijeme ne može uzajmiti nekom građa-
ninu || ili stanovniku Kotora neku sumu novca niti neki zalog, 365 || 366
niti jamčiti za njega, pod prijetnjom kazne gubitka uzajmljenog
novca i slično uzajmljenih zaloga. I slično, ako bi neki uzajmio re-
čenom kancelaru novac ili zaloge, ili bi jamčio za njega, izgubiće
uzajmljeni novac i zaloge, i slično platiti toliko za kaznu za koliko
je jamčio. O tom novcu i zalozima tako uzajmljenim i datim
jemstvima, Gospodin Knez i Kapetan Kotora i njegove sudije
nikome nisu dužni polagati računa. Te odluke su usvojene sa 57
kuglica u prilog predloga, ne obazirući se na 3 nađene u “protiv”.
U gore rečenom Velikom vijeću stavljen je predlog za Gospodi-
na Ivana od Luža, kaštelana Kotora, spomenutog, Gospodinu
Knezu i Kapetanu Kotora i prije spomenutom Vijeću od strane
više pripadnika vlastele Kotora za kancelara Komune Kotora:
da li je po volji Vijeća da toga Gospodina Ivana izabere za svoga
kancelara ili ne? I pošto je stavljen predlog za rečenog Gospo-
dina Ivana od Luža za kancelara Komune Kotora sa potvrdom
dvije nastupajuće godine, usvojen je predlog u rečenom Velikom
vijeću da rečeni Gospodin Ivan od Luža, kaštelan Kotora, bude i
treba da postane kancelar Komune Kotora za nastupajuće dvije
godine, ako mu bude po volji da tu službu prihvati. Taj predlog
je usvojen i potvrđen u rečenom Velikom vijeću Kotora sa 50
kuglica, ne obazirući se na 10 kuglica stavljenih u “protiv”. || 366 || 367
O tome da su prokuratori crkava dužni, pod prijetnjom izvjesne kazne, 367

za svoga vremena obaviti one građevinske radove na crkvama, koje su
od strane Uprave određene da se grade i popravljaju
Glava II
G odine 1431, indikcije devete, posljednjeg dana mjeseca fe-

bruara, u Malom i Tajnom vijecu grada Kotora glasanjem
kutijama i kuglicama usvojena je odluka dolje pisanog sadržaja,
naime. Pošto su mnogo puta zbog nerada prokuratora crkava i
426 Odluke donijete
samostana prava crkve propadala i crkve se nisu građevinski odr-
žavale kao što pristoji, niti su bile snabdijevane kaležima, knji-
gama, odjevnim predmetima i ostalim što je potrebno u skladu
sa imovnim stanjem i vrijednošću prihoda crkava, to na štetu i
uštrb duša, koje imaju udjela u tim crkvama božanskim službama
koje se održavaju u njima, ili treba da se neprekidno održavaju,
i na sramotu grada Kotora i sve vlastele i građana njegovih i na
ne malu štetu tih crkava, koje zbog odsustva popravki postaju
ruševine: slijedi odluka da ubuduće svi prokuratori crkava i sa-
mostana grada Kotora i njegovog Distrikta, koji su sada i koji
od strane vijeća Kotora budu izabrani, dužni su i moraju pod
prijetnjom kazne od 25 perpera za svakog i svaki put kada bude
suprotno učinjeno, koje treba platiti Komori Vlasti, pokrenuti
građenje, popravljanje i snabdijevanje onih crkava kojima budu
prokuratori, sve i u potpunosti ono što od strane Uprave Kotora
i njegovog Vijeća s vremena na vrijeme bude utvrđeno i odre-
đeno, prije nego što napuste službu prokuratorstva. Od kazne
367 || 368 onima koji postupe suprotno ne može || biti poklona, milosti,
oprosta, nadoknade, zamjene, niti produženja roka, osim od
strane tri četvrtine Malog i Tajnog i Velikog vijeća grada Kotora.
368 O tome da se sačine inventari svih dobara i svih posjeda crkava

i samostana grada Kotora i njegovog Distrikta
Glava III
G odine 1431, indikcije devete, dana 5. marta, u Malom i

Tajnom vijeću grada Kotora od strane Uzvišenog i Blago-
rodnog Muža Gospodina Nikole Pizanija, stavljen je predlog
dolje pisanog sadržaja, naime. Kako su prava crkava Grada i Dis-
trikta Kotora uslijed neznanja i nemara Rektora i Prokuratora
tih crkava propadala i iz dana u dan se pretvarala u ništavilo,
zbog nereda i nedostatka spisa ne mogu se naći posjedi, kuće i
druga njihova dobra, pokretna i nepokretna, zbog čega se po-
sjedi crkava otuđuju i rasipaju danomice, slijedi odluka: da su
svi prokuratori crkava i samostana Kotora i njegovog Distrikta,
zajedno sa župnicima, opatima i Rektorima crkava i samosta-
na, od kojih su prokuratori, opati, župnici i Rektori, počevši od
biskupije Kotora i crkve sv. Tripuna i tako redom od crkve do
crkve, do potpunog obuhvatanja svih crkava i samostana grada
Kotora i njegovog Distrikta, dužni i moraju dati napismeno kan-
celaru Komune Kotora sve posjede, vinograde i polja i kuće tih
crkava ili samostana koji su im povjereni ili povjerene sa svojim
pravima, granicama i njihovim pripadnostima i prihodima. To
pod prijetnjom kazne 25 perpera za svakog prokuratora, opata,
župnika, ili Rektora crkve, || koja se polovinom daje Komori 368 || 369
Vlasti i drugom polovinom za popravku onog samostana ili cr-
kve čiji budu prokuratori, opati, župnici, ili Rektori koji postupe
suprotno, od svojih sopstvenih dobara. I sva dobra tih crkava
ili samostana, ukupno i pojedinačno, kao što su kaleži, knjige,
odjevni predmeti, kadionice i sve drugo što pripada i tiče se
crkava koje su im povjerene, kao i dužnike i legate tih crkava i
samostana, sve to do nastupajuće svečanosti Sv. Đorđa 1431. radi
toga da bi se mogao i morao o tim pokretnim i nepokretnim do-
brima tih crkava ili samostana sačiniti katastik i opšti inventar od
strane kancelara Komune. Taj katastik, kad bude završen, treba
da stoji na mjestu drugih katastika Komune Kotora. I da ne bi
prava crkava propadala i njihovi posjedi i dobra bili nepravično
otuđivani, usvojena je rečena odluka od strane 9 vijećnika, koji
su bili u rečenom Vijeću. Proslijeđena je bila ta odluka Velikom
vijeću na dan 6. marta 1431. i usvojena sa 47 kuglica, ne obazirući
se na 5 kuglica stavljenih u “protiv”.
Cjenovnik naplata koje treba da primaju kancelari Komune Kotora za 369

spise koje izrađuju, a slično i za glasnike koji vrše oglašavanja dražbi
Glava IV
G odine 1431, indikcije devete, dana 12. marta, u Malom i

Tajnom vijeću Kotora kutijama i kuglicama bili su izabrani
428 Odluke donijete
369 || 370 dolje pisani službenici za utvrđivanje iznosa za spise || Kancelari-
je Kotora, koje treba uzimati za bilo koje spise, naime Gospodin
Nikola Glavati, Gospodin Miho Pelegrina, koji su, ispitavši spise
Kancelarije, predočili cjenovnik, napravljen od istih za Malo
vijeće 1431, indikcije devete, dana 20. marta, u ovoj formi, naime.
Naplata spisa koje ima primati kancelar Komune Kotora, ko-
jima su iznos utvrdili plemeniti muževi Gospodin Nikola Glava-
ti i Gospodin Miho Pelegrina, službenici za izradu prije rečenog
cjenovnika od strane Malog i Tajnog vijeća rečenog grada, niko
nije bio protivan, potvrđen je, dokle god cijela služba kancela-
ra ne bude vraćena Kancelariji Komune, kao što je bilo ranije,
ne podrazumijevajući pod ovim povraćajem vraćanje plate, što
ostaje u vlasti Gospodina Kneza da vraća, i da se cijena određuje
prema veličini spisa, i prvo.
Za pisanje jednog testamenta, 4 groša, za njegovo unošenje
u knjigu, 4 groša186. Za njegov izvod u obliku javne isprave, 4
groša. Za svaku ispravu unijetu u knjigu i izradu izvoda u obliku
javne isprave, 2 groša. A ako je više posebnih osoba uvršteno u
ispravu, ne podrazumijevajući pod ovim jamce i svjedoke zapi-
sane u njoj, za svaku posebnu osobu, 1 groš. I za svaku ispravu
od koje je napravljen izvod, 2 groša. Za svaku osobu navedenu
i upisanu, folara 3. Za svaki rok, naime, za svaku osobu kojoj je
određen rok, 6 folara. Za svaku presudu pisanu bez priloženih
spisa i napravljen izvod, 2 groša. Za svaku presudu sa prilozima
i od tužbe i odgovora usmeno, 4 groša. Za pisanje izjave jednog
370 || 371 svjedoka, pola groša. Za pisanje || jednog advokata, 15 folara.
Za svaku dražbu, popis dražbe, izvještaj glasnika, oglašavanje i
isprava o tome, do vrijednosti 100 perpera, i za izvod, 8 groša.
Od 100 perpera naviše do cijele sume za svaku dražbu, izvještaj,
oglašavanje, ispravu o tome, 1 perperu i 6 groša. Za svako naslje-
đivanje sa izvještajem glasnika i isprava ili presuda o nasljeđu,
je da umjesto “d.” treba da stoji “grossi” (“per grossi, et sic per totum cap.”),
8 groša i, kao gore, po vrijednosti stvari. Za prodaju pokretnih
stvari od svakih 100 perpera, 1 perperu. Za svaki inventar do
vrijednosti 50 perpera, 6 groša. Od 50 perpera do 100 perpera,
12 groša. I od toga naviše do pune sume vrijednosti inventara,
1 perperu 6 groša. Za svaki proces unijet u knjigu ili o njemu
napravljen izvod, ili drugih spisa kopiranih za svaku ispravu pre-
ma običaju, 4 groša. Za svaku privilegiju i ispravu o slobodnom
prolazu sačinjenom strancu, 3 perpere 4 groša. Za svaku privi-
legiju sačinjenu građaninu ili Župljaninu i za slobodan prolaz,
1 perperu 6 groša. Za svaki izvanredni akt, 2 groša. Za svako
oglašavanje na molbu privatnih osoba, 1 groš. Za svako pismo, 1
groš. I za sve spise koji se sačinjavaju za strance, za svaki groš koji
se uzima od građanina ili Župljanina, od stranca se uzima 3 gro-
ša. A glasnicima za oglašavanje dražbi i predstavljanje pokretnih
stvari do sume od 50 perpera, 4 groša. Od 50 perpera do 100, 6
groša. Od 100 perpera naviše do pune sume, 8 groša. U ovo se
ne podrazumijevaju zakupi dažbina Komune od kojih treba da
dobiju prema pravnom običaju koji je do sada poštovan. A od
prodaja, od 50 perpera naviše, ako izbije spor odlučiće Gospodin
Knez sa || svojim sudijama. Gore rečena odluka o plaćanjima 371 || 372
rečenih spisa proslijeđena je bila Velikom vijeću grada Kotora
na dan 26. marta 1431. u kome je bilo 42 vijećnika i usvojena je
bila sa 38 kuglica, ne obazirući se na 4 stavljene u “protiv”.
O misama koje treba trajno služiti nad škrinjom sa relikvijama 372

sv. Tripuna i drugih svetitelja Božjih
Glava V
G odine 1431, indikcije devete, u petak, 6. aprila, u Malom

i Tajnom vijeću grada Kotora od strane njih, bez ičijeg
protivljenja, usvojene su bile dolje pisane odluke dolje pisanog
sadržaja, naime. Kako sva vlastela i građani Kotora po dužno-
sti treba da poštuju relikvije Preblaženog Mučenika sv. Tripuna
i drugih svetitelja, koji su u škrinji sa relikvijama sakristije sv.
430 Odluke donijete
Tripuna, da bi se taj Preblaženi Mučenik i drugi svetitelji, čije
relikvije tamo počivaju, udostojio moliti Svevišnjega za ovaj grad
i njegovo mirno stanje i za očuvanje presrećne države Prevedre
Duždeve Mletačke Vlasti, da se vlastela i građani Kotora u nje-
noj sjenci umnožavaju i rastu. Stoga slijedi odluka da svi kano-
nici katedralne crkve kotorske, u kojoj rečene relikvije počivaju,
koji vrše i uživaju povlastice te crkve, dužni su i moraju ubuduće
držati na svojoj plati jednog kapelana, koji će svake nedjelje tri
puta služiti misu nad rečenom škrinjom sa relikvijama, a koji ima
biti izabran od strane Malog i Tajnog vijeća grada Kotora. Taj
kapelan treba da ima platu od 15 perpera godišnje, za služenje
372 || 373 rečenih misa od rečenih kanonika, koji tu platu || ili proviziju
plaćaju od svojih prihoda koje imaju u rečenoj crkvi sv. Tripuna,
proporcionalno prema visini svojih prihoda. Proslijeđena je bila
ova odluka Velikom vijeću Kotora u ponedjeljak, 23. mjeseca
aprila 1431. i usvojena sa 58 kuglica, ne obazirući se na 4 stavljene
u “protiv”.
373 O inventarima izvršilaca testamenta koji se imaju sačiniti, i drugim

stvarima pokojnika, koje, uz dozvolu Uprave, sa kancelarom Komune,
treba prodavati i po redu upisivati u jednu svesku
Glava VI
U istom Malom i Tajnom vijeću, od strane svih iz rečenog

Vijeća, bez ičijeg protivljenja, usvojena je odluka dolje pi-
sanog sadržaja, naime. Kako komesari pokojnika, izvršioci te-
stamenata, tutori i branitelji siročadi i staratelji umno oboljelih
prodaju pokretne i nepokretne stvari pokojnika po svojoj volji,
ne vodeći računa o njihovim dobrima na najveću štetu i uštrb
siročadi i drugih nasljednika pokojnika, kojima rečena dobra
treba da pređu u svojinu, došavši do punoljetstva ne mogu po-
vratiti svoja prava i dobra koja im pripadaju kao što bi po pra-
vu trebali, dobro je i korisno, čak i nužno postarati se o prije
rečenom, tako da računi njihovi mogu neprekidno da se vide
i dobra u cjelini budu predata onima kojima pripadaju. Slije-
di odluka da ubuduće nijedan komesar, izvršilac testamenta,
tutor, branilac siročadi i staratelj umno oboljelih, ne smije i ne
usudi se sekvestrirati nešto od dobara pokretnih i nepokretnih
tih siročadi koja su im povjerena, osim sa inventarom koji ima
ispisati kancelar Komune, niti prodati nešto od sekvestriranih
stvari, osim na || dražbi uz dozvolu Uprave i znanje kancelara 373 || 374
Komune Kotora. Kancelar je dužan i mora sekvestrirane stvari
i prodate po redu popisati u jednu svesku posebno određenu za
ovo, radi toga da bi računi prije rečenih mogli neprekidno da se
vide i dobra, prema zahtjevu vremena, predaju onima kojima po
pravu u cjelini pripadaju, pod prijetnjom kazne od 25 perpera
za onog ko postupi suprotno, od njegovih sopstvenih dobara.
Od te kazne polovina je Komune a druga polovina tužitelja,
ako bude takav putem koga se istina saznala. A ako ne bude tu-
žitelj, ta polovina kazne se vraća onome čija dobra nisu upisana
u inventar i prodata prema gore pisanoj odredbi. Proslijeđena je
bila ova odluka Velikom vijeću Kotora na dan 23. aprila 1431. i
usvojena sa 59 kuglica, ne obazirući se na 6 stavljenih u “protiv”.
O tome da se u svakom od vijeća Kotora glasa samo sa jednom kuglicom 374

Glava VII
U gore pisanom Malom i Tajnom vijeću grada Kotora, od

strane prije rečenih Gospode Kneževa i Kapetana, sudija i
vijećnika gore pisanih, a da se niko od njih nije protivio, usvoje-
na je bila odluka dolje pisanog sadržaja, naime. Kako je poznato
i očigledno svoj vlasteli ovog poštovanog Vijeća, da su u Velikom
vijeću grada Kotora, u provjeri Gospodina Franćeska Indrika,
ranije kancelara Komune Kotora, proteklog mjeseca februara,
kada je bio otpušten, među kuglicama Vijeća nađene dvije kugli-
ce više nego što je bilo svih plemića rečenog Vijeća, na najveću
|| štetu Grada, sramotu i bruku sve vlastele koja se nalazi u tom 374 || 375
Vijeću, koji po slučaju nemaju krivice u ovom dodavanju dvije
432 Odluke donijete
kuglice, niti kakav grijeh. Radi toga da takve nepravilnosti ubu-
duće ne budu počinjene, nego da se u vijećima Kotora vjernost i
pravda poštuju u svemu što se raspravlja u rečenim vijećima, kao
što je pravedno, slijedi odluka da ako neko od vlastele, koja je u
vijećima Kotora, koja se ovdje ili drugdje sastaje radi bilo koje
vrste poslova Grada ili privatnih ličnosti, stavi više od 1 kuglice u
neku od kutija, koje se nose radi potvrde odluka ili izbora službe-
nika ili iz drugog razloga ili prilike, potpada pod kaznu trajnog
lišavanja članstva Vijeća Kotora za svoju ličnost. A ako bi se
dokazalo putem 3 podobna i vjerodostojna svjedoka i od strane
3 podobna i vjerodostojna svjedoka protiv istog, da je više od 1
kuglice stavio u kutiju ili kutije i da u svim vijećima Kotora, koja
bivaju ovdje ili drugdje, ne može drugi nositi kutije nego samo
kancelar Komune Kotora, koji je sada ili koji u to vrijeme bude,
ili vlastela iz gore rečenih vijeća. Od kazne onih koji bi postupili
suprotno ne može se učiniti milost, dar, oproštaj, olakšanje, pro-
duženje roka, nagodba, niti kakva izjava, osim od strane cijelog
Malog i Tajnog vijeća, sa Vijećem umoljenih i tri četvrtine prije
rečenog Velikog vijeća. A ta je odluka rečenog dana proslijeđena
Velikom vijeću i bila je potvrđena sa 59 kuglica, ne obaziruci se
375 || 376 na 2 kuglice stavljene protiv odluke. ||
376 Da se u svakom vijeću iz šešira ne izvlači nego samo jedna kuglica

Glava VIII
U rečenom Malom i Tajnom vijeću grada Kotora od strane

prije rečenih Gospodina Kneza i Kapetana i sudija i gore
pisanih vijećnika, a da se niko od njih nije usprotivio, usvojena
je odluka dolje pisanog sadržaja, naime. Zbog toga što mnogo
puta, kad se nosi šešir sa kuglicama zlatnim i bijelim za izbor
službenika, mnogi da bi dobili zlatnu kuglicu izbora, stavljajući
ruku u šešir izvlače više od jedne kuglice da bi zlatnu kuglicu
dobili, ne po pravu nego prevarom na štetu i uštrb svih dru-
gih vijećnika vijeća. I korisno je i časno, čak nužno, stati na put
gore rečenoj zlonamjernosti da bi Vijeće Kotora sa pravilnošću i
pravednošću postupalo, a ne sa predostrožnošću. Slijedi odluka
da ako ubuduće neko od prije rečenih vijećnika izvuče više od
jedne kuglice iz šešira platiće kaznu od 50 perpera za svaki put,
a ako bude tužitelja preko koga se istina dobila, koji je podoban
i vjerodostojan, dobiće polovinu kazne i čuvaće se u povjere-
nju. Za tu kaznu ne može se učiniti milost, poklon, oproštaj, ni
olakšanje, produženje roka, niti kakva naknada, osim od strane
cijelog Malog vijeća i Vijeća umoljenih i tri četvrtine Velikog
vijeća. A ta je odluka rečenog dana proslijeđena Velikom vijeću
Kotora i bila je usvojena i potvrđena sa 32 kuglice, ne obazirući
se na 9 kuglica stavljenih protiv odluke. || 376 || 377
O vlasteli koja ne dolazi na Veliko vijeće na zvuk zvona 377

Glava IX
G odine 1431, indikcije devete, dana 25. juna, u Velikom i Op-

štem vijeću grada Kotora, kako je običaj, svečano saku-
pljenom u velikoj sali palače Komune, stavljena je odluka dolje
pisanog sadržaja, naime. Kako se na skupovima Velikog vijeća
grada Kotora zapaža nečasno postupanje od strane nekih koji
odbijaju da dođu na Vijeće, kao što su dužni i moraju, na štetu
poslova Komune i najveću nepogodnost vlastele sakupljene u
rečenom Vijeću, koja uslijed nemara jednog, ili dvojice ili više
njih, koji ne dolaze na Vijeće na zvuk zvona, trpe ne malu ne-
priliku, i za obavljanje poslova Komune i za udobnost vlastele
prema disciplini rečenog Vijeća, pravedno je i čak nužno po-
starati se, slijedi odluka da od sada ubuduće sva vlastela, koja je
u Velikom vijeću Kotora, koja se nalazi u Gradu, čim zazvoni
zvono za sakupljanje Velikog vijeća i ne uđe u Vijeće kao što je
dužna, dok udaraju otkucaji velikog zvona, i zvona Malog vijeća,
poduže poslije tih otkucaja, neposredno pošto prestanu otku-
caji i prije rečeno zvono, pada pod kaznu od 6 groša za svakoga
i svaki put, ako ne uđe u gore pisano Vijeće, osim ako bi zbog
434 Odluke donijete
bolesti bili spriječeni ili zauzeti drugim okolnostima koje Upravi
Kotora izgledaju zakonite i prihvatljive. Od te kazne polovina
377 || 378 neka bude || Komuni a druga polovina tužitelju i držaće se u
povjerenju. Usvojena je bila ova odluka sa 35 kuglica stavljenih
za predlog, 7 je stavljeno protiv predloga. Usvojena je prethodno
od strane svih članova Malog vijeća.
378 O tome da sudija iz jednog roda ne može biti

sudija nekome iz svoga roda
Glava X
G odine 1431, indikcije devete, posljednjeg dana septembra u

Malom i Tajnom vijeću Kotora, sakupljenom u Kancelariji
Komune na zvuk zvona prema običaju, predložena je odluka
dolje pisane sadržine, naime. Kako je u gradu Kotoru do sada
po pravnim običajima toga grada bilo poštovano i poštuje se i
sada, da jedan sudija iz jednog roda može biti sudija u parnici
ili parnicama nekog iz istog roda, s kojim nije povezan takvom
rodbinskom vezom da ne bi mogao brak sklapati, što odista nije
u saglasnosti sa pravdom, i kako bi bilo dobro, korisno i časno
slijediti hvale dostojne običaje i najpravednije tragove onog bla-
godatnog i veoma pravednog grada Venecije, koja, da bi se izbje-
gle opšte zablude i smutnje, koje ili koji bi mogli iz toga razloga
378 || 379 nastati, želi da jedan iz jednog roda ne može biti sudija nekome ||
istoga roda, koliko god da je udaljen srodstvom od njega, dokle
god je istoga roda sa sudijom. Slijedi odluka da za dobro ovoga
grada i da bi se preduprijedile podvale, smutnje, zablude i zla,
koji ili koje bi mogle otuda lako nastati, od sada ubuduće niko
ne može biti sudija nekome, koji je istoga roda, bilo koliko da
je udaljen od njega srodstvom. Ta odluka je voljom Uzvišenog
i Blagorodnog Muža Gospodin Nikole Pizanija, za Prevedru
Duždevu Mletačku Vlast, sudije i cijelog Malog Tajnog vijeća
Kotora, proslijeđena rečenog dana i sata Velikom i Opštem vije-
ću, sazvanom na zvuk zvona i od strane istog Velikog vijeća, bila
usvojena i potvrđena sa 35 kuglica, ne obazirući se na 14 kuglica
stavljenih u “protiv”.
O tome da povjerilac ne može biti sudija dužniku 379

ni dužnik povjeriocu
Glava XI
I sto tako rečenog dana u rečenom Vijeću od strane svih, bez

ičijeg protivljenja, usvojeno je i izglasano da bi se izbjegle za-
blude i smutnje i zla, koje ili koji mogu lako zbog ovoga nastati,
niko ko je nečiji povjerilac za neku stvar ili neki iznos novca, ne
može biti sudija svome dužniku, niti obratno dužnik može biti
sudija svome povjeriocu. Ta odluka je istog dana proslijeđena
Velikom vijeću Kotora i bila usvojena sa 42 kuglice, ne obaziruci
se na 7 kuglica nađenih u “protiv”.
O zbrinjavanju crkve i samostana sv. Đorđa u Zalivu 379

Glava XII
G odine 1431, indikcije devete, posljednjeg dana oktobra u

Malom u Tajnom vijeću Kotora, u kome pak Vijeću bija-
hu prije rečeni uzvišeni Gospodin Knez i Kapetan || Kotora i 379 || 380
njegove i grada Kotora izvrsne zaklete sudije, naime Gospodin
Pavle Buća, Gospodin Ivan pokojnog Gospodina Marina Bi-
ste, i Gospodin Bazilije pokojnog Gospodina Marina Bizanti,
i dolje pisani vijećnici Malog i Tajnog vijeća, naime Gospodin
Đorđe Gimo, Gospodin Tripko Jaka Paskvali, Gospodin Dra-
goje Bolica, Gospodin Natalin Kjasta, Gospodin Petar Glavati
i Gospodin Matej pokojnog Gospodina Miha Buće, od strane
njih samih, bez ičijeg protivljenja, usvojena je bila odluka dolje
pisanog sadržaja, naime. Pošto je 1423, indikcije prve, dana 13.
juna u vrijeme Uzvišenog i Blagorodnog Muža Gospodina Mar-
ka Barbadika, za Prevedru Duždevu Mletačku Vlast Poštovanog
Provizora, Kneza i Kapetana Kotora, bilo usvojeno u Malom i
Tajnom vijeću i Vijeću umoljenih Kotora da, pošto se dobra i
436 Odluke donijete
posjedi samostana sv. Đorđa u Zalivu Kotora otuđuju danomice
i ta crkva i samostan iz časa u čas streme padu, budu izabrana
dva prokuratora tog samostana koji će postići povraćaj otuđenih
dobara i posjeda toga samostana i sekvestrovati sva dobra toga
samostana, za popravku i dovršenje njegovu i crkve, izuzimajući
hranu i odjeću opata toga samostana i dvojice svećenika koji u
njemu stanuju. A kako od rečenog vremena naovamo nije bilo
zbrinjavanja crkve i samostana prema rečenoj odluci i potpuno
su skloni rušenju na najveću štetu samog samostana, i ne malu
380 || 381 sramotu samog Grada, korisno je, || čak i nužno pobrinuti se.
Stoga u ime Svevišnjeg Tvorca našeg i njegove preslavne majke
Djevice Marije i Preblaženog Evanđeliste sv. Marka, zaštitnika
onog blagodatnog i slavnog grada Venecije, pod čijom sjenkom
se vladamo i upravljamo, i Preblaženog Mučenika sv. Tripuna
zaštitnika i stjegonoše ovoga grada, a i Preblaženog Mučenika
sv. Đorđa, čijem imenu je Samostan posvećen, i svih svetitelja i
svetiteljki Božjih, za dobro i spas duša onih koji počivaju u reče-
nom samostanu i koji imaju udjela u njemu, a i da bi se ispunili
nalozi Dužda, koji svakako žele da se crkve popravljaju, i na čast i
korist sve vlastele i građana Kotora, koji božanskom pobožnošću
i pomoću svih rečenih svetitelja i svetiteljki, srećnim stanjem
ovoga grada mogu srećno vladati i upravljati pod sjenkom prije
spomenute naše Prevedre Duždeve Mletačke Vlasti, slijedi od-
luka da prokuratori toga samostana sadašnji od prihoda istog
samostana, koji se primaju o svečanosti nastupajućeg Rođenja
Gospodnjeg, sekvestruju i uzimaju 100 perpera kotorskih groša,
koje za vrijeme svoje službe treba da se postaraju da potroše u
gradnji i popravci rečenog samostana sv. Đorđa, naime, na nje-
govoj crkvi, koja prokišnjava na krovu i horu iste crkve, a uni-
šteno je na morskoj obali i po kamenim stepenicama, kojima se
ulazi u samostan.187 Ako se brzo ne opravi brzo će ići ka rušenju.
je da između ”maris” i “gradibus” treba da stoji “ac”, pa je tako i prevedeno.
Pod prijetnjom kazne od 25 perpera za svakog od prokuratora,
prema usvojenoj odluci o prokuratorima i tako sukcesivno iz
godine || u godinu od strane prokuratora toga samostana sekve- 381 || 382
striraće se i uzimati od prihoda toga samostana svake godine 100
perpera, naime, 50 perpera o svečanosti Sv. Ivana Krstitelja i 50
perpera o svečanosti Rođenja Gospodnjeg, započinjući od ove
nastupajuće svečanosti Sv. Ivana 1432. pod prijetnjom rečene
kazne od 25 perpera za svakog od rečenih prokuratora, koji bi
suprotno postupili, od njihovih sopstvenih dobara koja će se
uzimati i ići Komuni. Prokuratori su dužni i moraju u vrijeme
svoje prokuratorske funkcije trošiti rečenih 100 perpera u grad-
nji, popravci i snabdijevanju toga samostana sv. Đorđa onim što
je potrebno, kako se njima učini da je potrebno, i na odgovara-
jući način vode redovni račun o primljenom novcu i njegovom
trošenju i predavati račune Upravi Kotora kako o naplaćenim
tako i o potrošenim, pod prijetnjom rečene kazne 25 perpera
za svakoga. I da preko rečene kazne od 25 perpera, ako rečeni
prokuratori sadašnji i budući ne bi naplatili rečenih 100 perpera
o gore pisanim rokovima i u vrijeme svoje prokuratorske funk-
cije, biće lišeni svih vijeća Kotora jednu godinu, naime onaj ili
oni koji budu pogriješili. I da je Gospodin opat toga samostana
u roku od jednog mjeseca dužan i mora od svoje plate i svojim
troškom pribaviti rečenom samostanu jednog svećenika podob-
nog za krštavanje, služenje misa, ispovijedanje i pričešćivanje i
za vršenje drugih božanskih službi, čuvanje i dobro održavanje
rečene crkve i samostana. Inače Uprava Kotora će pribaviti re-
čenog svećenika na trošak i platu gore rečenog samostana. || I 382 || 383
tako redom opati toga samostana, njegovi nasljednici, na platu
i trošak od prihoda toga samostana dužni su i moraju držati
u rečenom samostanu jednog svećenika, podobnog kao gore,
inače će se pobrinuti Uprava, koja bude u to vrijeme. A ova od-
luka treba da traje vječno, i ako se neko iz vijeća Kotora usudi
u nekom od vijeća Kotora govoriti, besjediti, predložiti odluku
438 Odluke donijete
ili glasanje protiv ove odluke, da se u nekom dijelu opozove ili
poništi, smjesta da plati Komori Prevedre Duždeve Mletačke
Vlasti u Kotoru, 100 zlatnih dukata, od koje kazne se onima
koji su postupili suprotno ne može učiniti milost, dar, oproštaj,
produženje roka, niti kakva izjava, osim od strane Gospodina
Kneza Kotora, trojice sudija, šest vijećnika Malog i Tajnog vije-
ća, cijelog Vijeća umoljenih, cijelog Velikog i Opšteg vijeća gore
rečenog grada, koji i koja budu u to vrijeme. Proslijeđena je bila
ova odluka Velikom vijeću Kotora prvog dana novembra 1431.
i usvojena sa 60 kuglica, ne obaziruci se na 2 kuglice stavljene
protiv odluke.
383 Potvrda Gospodina Ivana od Luža kancelara Komune Kotora

Glava XIII
G odine 1432, indikcije desete, u utorak 8. januara, u Malom

i Tajnom vijeću grada Kotora, u kome Vijeću su bili spo-
menuti uzvišeni i plemeniti muž Gospodin Nikola Pizani, za
Prevedru Duždevu Mletačku Vlast poštovani Knez i Kapetan
Kotora, poštovani muževi Gospodin Pavle Buća, Gospodin Ivan
383 || 384 || pokojnog Gospodina Marina Biste i Gospodin Bazilije pokoj-
nog Gospodina Marina Bizanti, zaklete sudije prije rečenog gra-
da i dolje pisana vlastela, vijećnici rečenog Malog i Tajnog vijeća,
naime, Gospodin Đorđe Gimo, Gospodin Tripko pokojnog
Gospodina Jakova Paskvali, Gospodin Natalin Kjasta, Gospo-
din Pirko Gospodina Nikole Glavati, i Gospodin Matej pokoj-
nog Gospodina Miha Buće, usvojena je bila s njihove strane, a da
se niko nije protivio, odluka dolje pisanog sadržaja, naime. Kako
smo mi vlastela i građani Kotora 1431. u januaru imali kao kance-
lara Komune Kotora Franćeska Indriko i u to vrijeme smo našli
testamente, isprave, presude, rješenja i druga sudska akta sačinje-
na po naredbi Uprave Kotora, većim dijelom neispisane i uredno
zabilježene u njegovim protokolima i sveskama Kancelarije, kao
što je bio dužan i morao na najveću štetu i uštrb naš i građana
Kotora, podanika Prevedre Duždeve Vlasti prije spomenute. Iz
toga razloga od naših vijeća Kotora, uz saglasnost i volju prije re-
čenog uzvišenog Gospodina Kneza i Kapetana, istog Franćeska
Indrika, tada Kancelara prije rečene Komune Kotora, otpustili
smo ga i smatrali otpuštenim od gore rečene Kancelarije Ko-
mune Kotora. Na njegovo mjesto za kancelara rečene Komune
Kotora izabrali smo i umolili Gospodina Ivana od Luža, tada
kaštelana kotorske tvrđave, za prije rečenu Prevedru Duždevu
Mletačku Vlast. Gospodin Ivan je od toga vremena naovamo
vršio službu te Kancelarije s najvećom čovječnošću, poslušnošću
i marljivošću, na takav način da su testamenta, isprave, presude,
|| rješenja, i druga sudska akta, usvojene odluke, privilegije Ko- 384 || 385
mune, pisma otposlata i primljena, zapisana i po redu unijeta u
knjige Kancelarije. Iz toga razloga, da bi Gospodin Ivan od Luža,
gore pisani kancelar, za svoju najbolju i pohvale dostojnu službu
dobio dostojnu nagradu, nama gore pisanim sudijama Kotora
i svim vijećnicima rečenog Malog i Tajnog vijeća učinilo se, uz
saglasnost i dozvolu prije rečenog Gospodina Kneza i Kapeta-
na Kotora, istog Gospodina Ivana od Luža, kancelara Komune
gore rečenog Kotora, u rečenoj Kancelariji sa našim redovnim
vijećima potvrditi za 10 nastupajućih godina, započinjući od 12.
ovog mjeseca januara 1432. i završavajući na dan 11. januara 1442.
sa platom i svim drugim što pripada gore pisanom kancelaru,
pod ovim uslovom. Sve njegove sveske istoga kancelara Kotora
svakih šest mjeseci kad budu završene, neka budu ispitane i tako
završene i ispitane deponuju se u katastike stavljene i uobičajene
prema pravnom običaju Kotora. Kad je proslijeđena ova odluka
Velikom i Opštem vijeću Kotora rečenog dana, u prilog odluke
bilo je 34 kuglice, protiv odluke pak 41 i tako je odluka ostala
nepotvrđena i neusvojena. Pošto predložena odluka o potvrdi
rečenog Ivana od Luža za kancelara Komune za deset godina
nije usvojena, kao što se gore vidi, rečeni Ivan od Luža smje-
sta je u Velikom vijeću, u prisustvu rečenog Gospodina Kneza
440 Odluke donijete
i Kapetana, pristupio i predao mu ključeve rečene Kancelarije
385 || 386 || odbijajući potpuno službu kancelara. Ključeve sa odbijanjem
službe prije rečeni Gospodin Knez i Kapetan je primio.
386 O tome da se traži dozvola od Velikog vijeća za izbor kancelara Komune

na mjesto Gospodina Ivana od Luža, kancelara Komune, koji je odbio
službu, i za izbor četiri branilaca Komune protiv Gospodina Draga
Lukina u predmetu novca koji traži od Komune
Glava XIV
G odine 1432, indikcije desete, u srijedu 9. januara, u istom

Malom i Tajnom vijeću prije rečenog grada, u kome su
bili prije rečeni uzvišeni Gospodin Nikola Pizani, poštovani
Knez i Kapetan Kotora, prije rečene poštovane sudije rečenog
grada, naime Gospodin Pavle Buća, Gospodin Ivan pokojnog
Gospodina Marina Biste, i Gospodin Bazilije pokojnog Gos-
podina Marina Bizanti, i dolje pisani poštovani vijećnici Malog
i Tajnog vijeća naime, Đorđe Gimo, Gospodin Dragoje Bolica,
Gospodin Tripko pokojnog Jakova Paskvali, Gospodin Nata-
lin pokojnog Gospodina Tripa Drago, Gospodin Petar Gospo-
dina Nikole Glavati, i Gospodin Matej pokojnog Gospodina
Miha Buće, od strane njih, bez ičijeg protivljenja, usvojene su
bile odluke dolje pisanog sadržaja, naime. Kako je Gospodin
Ivan od Luža, bivši kancelar Komune Kotora, nedavno odbio
službu Kancelarije u ruke prije rečenog uzvišenog Gospodina
Kneza i Kapetana Kotora, koji je to odbijanje prihvatio, kao što
se gore vidi, vrlo je potrebno brzo pribaviti kancelara, lojalnog i
386 || 387 pogodnoga za rečenu Kancelariju za dobro grada Kotora, || da
ne bi uslijed nedostatka pogodnog kancelara Komune Kotora
i poslovi Uprave trpjeli štete i nepogodnosti. Traži se stoga do-
zvola Velikog i Opšteg vijeća Kotora da se obezbijedi Kancelariji
pogodni kancelar, pod uslovom da o tome preduzeta mjera od
strane rečenog Malog i Tajnog vijeća bude proslijeđena Velikom
i Opštem vijeću i što god bude usvojeno da bude tvrdo i ovje-
reno. Isto tako da se u Velikom i Opštem vijeću Kotora traži
dozvola za izbor od strane Malog i Tajnog vijeća 4 branilaca
Komune Kotora, koji će braniti prava rečene Komune protiv
Gospodina Draga pokojnog Luke Drago, koji protiv Komune
Kotora traži i zahtijeva izvjesnu količinu novca. Pošto su reče-
ne obje odluke proslijeđene Velikom i Opštem vijeću Kotora
na dan 9. januara 1432, usvojena je prva odluka o pribavljanju
Kancelariji pogodnog kancelara sa 47 kuglica stavljenih u prilog
odluke, ne obazirući se na 34 kuglice stavljene protiv odluke.
Druga pak odluka, predložena kao gore, usvojena je bila sa 64
kuglice, ne obazirući se na 7 kuglica stavljenih protiv odluke.
Izbor i potvrda Gospodina Ivana od Luža za kancelara 387

Komune Kotora za šest ili za pet godina
Glava XV
G odine 1432, indikcije desete, u petak 11 januara, u naprijed

pisanom Malom i Tajnom vijeću Kotora u kome su bili pri-
je rečeni Uzvišeni || i Blagorodni Muž Gospodin Nikola Pizani, 387 || 388
od strane Presvijetle Duždeve Mletačke Vlasti poštovani Knez
i Kapetan Kotora, gore pisane poštovane sudije Kotora, naime
Gospodin Pavle Buća, Gospodin Ivan pokojnog Gospodina Ma-
rina Biste, i Gospodin Bazilije pokojnog Marina Bizanti, i dolje
pisani vijećnici Malog i Tajnog vijeća naime, Gospodin Đorđe
Gimo, Gospodin Dragoje Bolica, Gospodin Tripko pokojnog
Gospodina Jakova Paskvali, Gospodin Natalin pokojnog Gos-
podina Tripa Drago, Gospodin Petar Gospodina Nikole Glavati,
i Gospodin Matej pokojnog Gospodina Miha Buće, od strane
njih, bez ičijeg protivljenja, usvojena je odluka dolje pisanog
sadržaja, naime. Kako je uz saglasnost Uzvišenog i Blagorodnog
Muža Gospodina Nikole Pizanija, za istu Presvijetlu Mletačku
Vlast poštovanog Kneza i Kapetana Kotora, u Malom i Tajnom
vijeću Kotora na dan 8. januara tekuće 1432. usvojeno bilo od
strane nas sudija i vijećnika rečenog Malog i Tajnog vijeća, a da
niko nije bio protivan, da zbog vrline, čovječnosti, poslušnosti,
sposobnosti, vjernosti i marljivosti Gospodina Ivana od Luža,
442 Odluke donijete
tada kancelara gore rečene Komune Kotora, isti Gospodin Ivan
od Luža bude potvrđen u rečenoj službi Kancelarije za kance-
lara Komune Kotora, kao što se vidi gore u ovoj knjizi odluka,
odlukom o rečenoj potvrdi, usvojenom u Malom i Tajnom vi-
jeću Kotora i zapisanom rečenog 8. dana januara 1432. I kada je
rečena odluka o njegovoj potvrdi na 10 godina proslijeđena bila
Velikom i Opštem vijeću Kotora nije bila usvojena zbog toga
388 || 389 što je bila 41 kuglica protiv odluke, a za nju 34. || Iz toga razloga
rečeni Gospodin Ivan je rečenu Kancelariju odmah odbio. Ali,
budući da je Komuna Kotora zbog odbijanja rečene Kancelarije
ostala bez kancelara, mi sudije i vijećnici Malog i Tajnog vijeća
gore rečenog, radi dobra i pogodnosti rečene Komune, građana,
Župljana i stanovnika Distrikta Kotora, voljom i uz saglasnost
prije rečenog uzvišenog Gospodina Kneza i Kapetana Kotora,
ponovo, a da niko od nas nije bio protivan, znajući dobrotu, po-
slušnost, vjernost, sposobnost, i marljivost rečenog Gospodina
Ivana od Luža, koje smo iskusili u gore pisanoj Kancelariji, istog
Gospodina Ivana od Luža, izabrali smo za kancelara prije rečene
Komune, pod uslovom da bude kancelar Komune Kotora 6 na-
stupajućih godina počev od 12. tekućeg januara 1432. i završivši
na dan 11. januara nastupajuće 1438. Ako u našem Velikom i
Opštem vijeću Kotora Gospodin Ivan za rečenih 6 godina ne
bi bio potvrđen, odmah se u rečenom Velikom i Opštem vije-
ću predlaže odluka da se isti Gospodin Ivan od Luža potvrdi
kao kancelar Komune na 5 godina, počinjući dana 12. janua-
ra 1432. a završavajući 11. januara nastupajuće 1437, sa platom,
načinom, uslovima, plaćanjima, koje i koja je imao ranije kada
je bio kancelar Komune. Izjavljujući da odmah čim Gospodin
Ivan od Luža bude potvrđen od strane Velikog i Opšteg vijeća
Komune Kotora na 6 ili 5 godina, i bude Kancelariju primio,
389 || 390 ne može poslije toga tu službu kancelara || odbiti do ispunjenja
roka njegove potvrde, pod prijetnjom kazne od 100 zlatnih du-
kata, koje ima Gospodin Ivan od Luža platiti, polovinu Komori
Vlasti u Kotoru i drugu polovinu gore rečenoj Komuni Kotora.
Pošto je bila proslijeđena rečena odluka Velikom i Opštem vi-
jeću Kotora, usvojena je i potvrđena za rečenih 6 godina, koje
počinju i završavaju se kao gore, sa 62 kuglice stavljene u prilog
odluke, ne obazirući se na 34 stavljenih protiv odluke. Pošto je
usvojena i potvrđena rečena odluka o rečenih 6 godina, odmah
je bio pozvan rečeni Gospodin Ivan od Luža, izabran i potvrđen,
kao gore, za kancelara Komune za rečenih 6 godina, u Veliko i
Opšte vijeće Kotora i upitan od strane uzvišenog Gospodina
Kneza i Kapetana što hoće činiti, isti godpodin Ivan od Luža
kao veoma vjeran prije rečenoj Presvijetloj Duždevoj Mletačkoj
Vlasti i ljubitelj grada Kotora, prihvatio je rečenu Kancelariju
Komune Kotora za rečenih 6 godina, koje počinju i završavaju
se kao gore, na način i pod uslovima gore pisanim.
O načinu zvonjenja zvona kada treba da se održi Veliko 390

i Opšte vijeće Kotora, ujutro i poslije ručka
Glava XVI
P rije pisane godine, indikcije i dana, u prije rečenom Malom

i Tajnom vijeću Kotora, od strane njih, bez ičijeg protivlje-
nja, usvojena je odluka dolje pisanog sadržaja, naime. Kako se
u onom blagodatnom i prevedrom gradu Veneciji ovaj običaj
poštuje kad treba da se održe gradska vijeća ujutro: prije zvuka
zvona || zvanog Marangona, neko zvono izbija u zvoniku Sv. 390 || 391
Marka na dugo, što znači Veliko i Opšte vijeće rečenog grada ima
da se održi ujutro; a na Rialtu, poslije zvonjenja Ave Marije, dru-
go zvono izbija na dugo, kojim se slično daje svima obavještenje
o Opštem i Velikom vijeću rečenog grada, koje se ima održati
ujutro sljedećeg dana. Iz toga razloga plemići, koji bi, slučajno,
sljedećeg dana otišli iz Grada, ostaju u Gradu da bi prisustvovali
Vijeću koje se imalo održati, a oni koji su oko ili izvan Grada,
zvukom rečenih zvona ili preko svojih, koji im o prije rečenom
javljaju, žure u Grad i prisustvuju vijećima. I tako sve protiče s
444 Odluke donijete
najvećom smotrenošću. Budući da bi u ovom gradu nužan bio
način da bi se o poslovima naše Prevedre Duždeve Mletačke Vla-
sti i ovog njenog grada Kotora, kad zatreba bez mane trezveno
i brzo pobrinulo, slijedi stoga odluka da od sada ubuduće kada
bude potrebno sazvati ujutro Veliko i Opšte vijeće Kotora slje-
dećeg dana, kako za poslove Prevedre Duždeve Mletačke Vlasti,
tako Grada i privatnih osoba, da zvoni poslije večernje zvono
Velikog vijeća na dugo u toku pola sata, da bi se tim zvukom
zvona dalo obavještenje svoj vlasteli koja je u Gradu, da sljedećeg
dana ne izlazi iz Grada radi toga da bi prisustvovali idućeg dana
Velikom vijeću, koje će biti ujutro. Vlasteli koja je oko Grada
izvan njega, rečenim zvukom zvona ili posredstvom njihovih,
objavljuje se da će sljedećeg dana ujutro biti održano Veliko i
391 || 392 Opšte vijeće. Tim zvukom zvona || sva vlastela koja je u Gradu
sljedećeg dana dokle ne bude održano Vijeće ne treba da izlazi
iz Grada, a vlastela koja je izvan Grada, čim dobije obavještenje
putem rečenog zvuka zvona ili posredstvom svojih, sljedećeg
dana treba da se prebaci u Grad radi toga da bi se poslovi naše
Prevedre Duždeve Mletačke Vlasti, Grada i privatnih osoba, kad
zatreba u rečenom Velikom i Opštem vijeću razmatrali smotre-
no i potrebnom brzinom. A ako Veliko vijeće treba da se održi
poslije ručka, treba da izbija rečeno zvono Velikog vijeća ujutro
onoga dana kada treba da se održi Vijeće, na dugo odmah poslije
velike mise služene u crkvi sv. Tripuna. Kad je proslijeđena, ova
odluka istog dana Velikom i Opštem vijeću Kotora usvojena je
bila sa 51 kuglicom stavljenom u kutiju “za”, nijedna kuglica nije
bila u kutiji “protiv”, a jedna je bila stavljena u kutiju “uzdržani”.
392 O tužbama i odgovorima na tužbe koje treba predočiti u roku od

osam dana, što je utvrđeno od strane Uprave
Glava XVII
G odine, indikcije i dana prije rečenih, u rečenom Malom i

Tajnom vijeću Kotora, od strane njih, bez ičijeg protivlje-
nja, usvojena je bila odluka dolje pisanog sadržaja, naime. Kako
je uvijek u gradu Kotoru bilo uobičajeno da se podignutim tuž-
bama Sudu utvrđuje termin od 8 dana za odgovor na tužbu,
slično i za podnošenje odgovora tužitelja /duplika/ i zadnjeg
podneska tužitelja /triplika/ i slično za odgovor na dupliku i
tripliku, a kako je taj veoma dobri pravni običaj bio zapušten
od strane parničara, koji su, primivši tužbu, duplike || i triplike, 392 || 393
prenebregli termin od 8 dana, koji im je dat, razvlačili parnice
nadugačko, stojeći mjesecima sa odgovorom i dokazivanjem
svojih prava, koje je trebalo predočiti u roku od 8 dana, koji
su im utvrđeni, i kako ovo uzima maha na sramotu Vlasti Ko-
tora, koja je postavila rečeni termin od 8 dana, zbog neposluš-
nosti parničara, koji nisu predočavali svoja prava u roku koji
im je utvrđen, na najveću štetu, gubitak i troškove parničara,
koji zamoreni od prije rečenog otezanja, trošeći svoju imovi-
nu ne mogu da se posvete svojim porodičnim poslovima kako
bi dolikovalo, slijedi stoga odluka da ubuduće svi parničari, ili
oni koji će se parničiti na Sudu, pošto im je uručena tužba od
strane kancelara Komune, u roku od 8 dana poslije prijema re-
čene tužbe, rečenom kancelaru imaju predati odgovor. Slično
i tužioci su dužni i moraju u rečenom roku od 8 dana od dana
prijema rečenih odgovora, rečenom kancelaru predati njihove
duplike i triplike. Slično i optuženi su dužni u roku 8 dana od
dana prijema duplike i triplike, sačiniti svoje odgovore i predati
ih kancelaru Komune. U protivnom, kad istekne rečeni termin
od 8 dana, odgovor duplici, duplika i triplika i odgovori na njih,
ako nisu u roku od 8 dana predati, više se ne mogu primati. Bez
obzira na ovo, Uprava treba da pristupa odlučivanju i rješavanju
parnice. I da takvi parničari ne bi imali razlog za opravdanje, ako
Uprava spriječena uslijed nekog razloga ne bi zasjedala, dužni su
svoja prava kancelaru || Komune uručiti u gore pisanom roku, 393 || 394
sa potpisanim danom kada su ih prikazali i uručili. Kada je pro-
slijeđena ova odluka Velikom i Opštem vijeću grada Kotora, na
446 Odluke donijete
dan 9. januara 1432, usvojena je bila sa 46 kuglica stavljenih za
odluku, ne obazirući se na 1 kuglicu stavljenu protiv odluke i 5
kuglica stavljenih u kutiju “uzdržani”.
394 U vrijeme Gospodina Antuna de Ka Pezara,

poštovanog Kneza i Kapetana grada Kotora itd.
394 O tome da Kancelarija Gospodina Kneza i Kapetana Kotora, sadašnjeg

i budućih, može sačiniti isprave koje se tiču ličnih pitanja kancelara
Komune Kotora, sadašnjeg i budućih
Glava I
G odine 1432, indikcije desete, u ponedjeljak 29. septembra.

U Malom i Tajnom vijeću grada Kotora svečano sakuplje-
nom na zvuk zvona po običaju u Kancelariji Komune, u kom Vi-
jeću su bili: prvo Uzvišeni i Blagorodni Muž Gospodin Antun
de Ka Pezaro, za Prevedru Duždevu Mletačku Vlast poštovani
Knez i Kapetan Kotora, Ugledni i Poštovani Muž Gospodin
Nikola Pizani, nekad za istu Prevedru Duždevu Mletačku Vlast
poštovani Knez i Kapetan rečenog grada Kotora, dolje pisane
poštovane zaklete sudije rečenog grada, naime Gospodin Nikola
Glavati, Gospodin Miho Pelegrina i Gospodin Dragoje Lukin
i dolje pisana poštovana vlastela rečenog Malog i Tajnog vije-
ća, naime Gospodin Ivan pokojnog Gospodina Marina Biste,
Gospodin Ludovik Bolica, Gospodin Matej Bizanti, Gospodin
Dragoje Mako, Gospodin Nikola Gospodina Marina Buće i
Gospodin Zanko Meksa, od njihove strane, bez ičijeg protivlje-
394 || 395 nja, usvojena je odluka dolje pisanog sadržaja, naime. || Kako
prema uredbama i statutima Kotora u gradu Kotoru i njegovom
Distriktu niko ne može pisati ispravu ili povelju osim kancelara
Komune Kotora, i kako se mnogo puta dešava da kancelar Ko-
mune Kotora ima poslove sa drugima, tako da mu treba sačiniti
ispravu ili povelju, koje se tiču njega lično, a takvu ispravu ili
povelju rečeni kancelar Komune ne može pisati niti sačiniti, niti
smije, dobro bi bilo da rečeni kancelar Komune o onim stvarima
koje se tiču njega lično baš kod sebe ima ispravu ili povelju. Sli-
jedi odluka da koliko god puta bude nužno kancelaru Komune
Kotora, sadašnjem i budućima, da ima ispravu ili povelju koja
se tiče njega lično, takve isprave i povelje pisati i ovjeriti može
kancelar uzvišenog Gospodina Kneza i Kapetana, sadašnjeg i
budućeg, koji budu u to vrijeme, u prisustvu sudije i auditora,
kao što se sačinjavaju i pišu druge isprave od strane kancelara.
A te isprave sačinjene od strane kancelara Gospodina Kneza o
ličnim pitanjima kancelara Komune Kotora, važe kao isprave
kancelara Komune.
Godine 1434, posljednjeg dana septembra, gore pisana odlu-
ka bila je predložena u Velikom vijeću Kotora i usvojena u njemu
sa 22 kuglice “za”, i 3 stavljene u “protiv”.
O tome da se svake godine o svečanosti Sv. Đorđa biraju dva službenika 395
za branioce parcela zemljišta /karata/ Komune, ispitivače katastika,
i provjeritelje kome pripadaju karati
Glava II
G odine 1434, indikcije dvanaeste, dana 28. mjeseca aprila, u

Malom i Tajnom vijeću Kotora, po običaju sakupljenom u
Kancelariji || Komune Kotora, u kome Vijeću su bili prvo Uzvi- 395 || 396
šeni i Blagorodni Muž Gospodin Antun de Ka Pezaro, za Preve-
dru Duždevu Mletačku Vlast poštovani Knez i Kapetan Kotora,
i dolje pisane godišnje sudije rečenoga grada, naime, Gospodin
Ivan pokojnog Marina Biste, Gospodin Buća Bućić, i Gospodin
Bazilije pokojnog Gospodina Marina Bizanti, i dolje pisani vi-
jećnici rečenog Malog i Tajnog vijeća, naime, Gospodin Ludovik
Bolica, Gospodin Nikša pokojnog Gospodina Tripe Siti, Gos-
podin Luka Paskvali, Gospodin Matej Bizanti i Gospodin Dra-
goje Mako. Od njihove strane, bez ičijeg protivljenja, usvojena
je bila odluka dolje pisanog sadržaja, naime. Pošto ima mnogo
karata koji pripadaju Prevedroj Duždevoj Mletačkoj Vlasti kao
spoljašnji, i mnogo upražnjenih karata koji pripadaju Komuni
Kotora na osnovu njihovog darivanja Komuni od strane rečene
448 Odluke donijete
Duždeve Mletačke Vlasti svojim otvorenim pismom datiranim
u njenoj Duždevoj palati u Veneciji na dan 7. novembra 1431. da
ih podijele među sobom prema kotorskim statutarnim odredba-
ma, a koje bespravno drže oni koji nisu istinski vlasnici, protiv
Boga, prava i pravde i protiv namjere naše Prevedre Duždeve
Vlasti; a ima i mnogih kojima nisu upisani karati, koji im pri-
padaju, zbog nasljeđa ili zbog drugih prilika, što je uzrok velike
zbrke katastika, jer se u njemu kad zatreba ne mogu naći istinski
vlasnici karata i dobro bi i korisno bilo i nužno pobrinuti se o
naprijed rečenom, slijedi odluka: da u Velikom i Opštem vijeću
Kotora budu izabrana dvojica pripadnika vlastele koja bi se na-
zivala branioci prava karata Prevedre Duždeve Mletačke Vlasti i
karata darovanih Komuni Kotora od strane naše Prevedre Duž-
396 || 397 deve Vlasti i sastavljači katastika || karata, koji jos nisu unijeti u
katastik, kako u Župi Grbljskoj, tako i u dodatku Mrčevo polje
i Prijevor. Ti službenici bi trajali od sada do nastupajuće sveča-
nosti Sv. Đorđa 1435. i tako sukcesivno iz godine u godinu birala
bi se dvojica branilaca i sastavljača katastika karata o svečanosti
Sv. Đorđa sa ostalim službenicima. Oni će imati na osnovu za-
kletve da brane prava karata Prevedre Duždeve Mletačke Vlasti
i upražnjenih karata na osnovu dara naše Duždeve Vlasti, i da
upišu u katastik karate koji nisu unijeti, kojima pripadaju po
pravu sa potrebnim oglašavanjima i zapisima, koje treba radi
ovoga sačiniti. Kada je proslijeđena ova odluka Velikom i Op-
štem vijeću Kotora, na dan 1. maja 1434. usvojena je bila sa 45
kuglica, izuzimajući 1 stavljenu među “uzdržani”.
397 U vrijeme Gospodina Lorenca Viturija,

poštovanog Kneza i Kapetana grada Kotora
397 Svečanosti uobičajene i određene da se proslavljaju u gradu Kotoru

Glava I
G odine 1435, indikcije trinaeste, prvog dana mjeseca janua-

ra. Svečanosti koje treba održavati u gradu Kotoru prema
pravnom običaju rečenog grada, zapisane u ovoj knjizi odluka
od strane mene, Ivana od Luža, kancelara Komune Kotora, po
naređenju Uzvišenog i Blagorodnog Muža Gospodina Loren-
ca Vituri, za Prevedru Duždevu Mletačku Vlast poštovanog
Kneza i Kapetana Kotora, i njegovih zakletih sudija, naime
Gospodina Ivana pokojnog Gospodina || Marina Biste, Gos- 397 || 398
podina Buće Bućića i Gospodina Bazilija pokojnog Gospodi-
na Marina Bizanti, na podsjećanje budućima, kao što su nad
vratima katedralne crkve stojale zapisane na čast i poštovanje
Svemogućeg Boga, i Slavne Djevice Marije, njegove majke, kao
i Preblaženog Mučenika sv. Tripuna, grada Kotora, blagodatnog
stjegonoše i zaštitnika, i svih Božjih svetitelja i svetiteljki. Ovo
su svečanosti i proslave svetitelja, koji u toku cijele godine treba
da se proslavljaju, određeni od strane vijeća Kotora, u kojima
ne treba da se dijeli pravda osim krivičnih slučajeva i drugih
izvanrednih predmeta koje je nužno saslušati, koji treba da se od
strane Uprave i cijele zajednice Kotora i stranaca u njoj, jedna-
kom svećanošću proslavljaju, pod prijetnjom kazne od 1 perpere
kotorskih groša, koje ima da plati svaki ko bi radio bilo koje
svečanosti od dolje pisanih prazničnih dana. Od kazne polovi-
na je Komune, druga polovina tužitelja, koja se ima platiti bez
ikakvog oproštaja.
JA N UA R
1. Obrezanje Gospodina našeg Isusa Krista;
6. Bogojavljenje Gospodina našeg Isusa Krista;
17. Sv. Antun.
F E B RUA R
2. Očišćenje Blažene Djevice Marije; || 398 || 399
3. Sv. Tripun i sv. Vlaho;
24. Sv. Matija apostol.
450 Odluke donijete
M A RT
12. Sv. Grgur Papa i crkveni naučitelj;
25. Blagovjest Djevice Marije.
APRIL
23. Sv. Đorđe mučenik;
25. Sv. Marko Evanđelista.
MAJ
1. Sv. Jakov i Filip apostoli;
3. Našašće Presvetoga Križa.
JUNI
11. Sv. Barnaba apostol;
24. Rođenje sv. Ivana Krstitelja;
29. Sv. Petar i sv. Pavle apostoli.
JULI
399 || 400 25. Sv. Jakov apostol. ||
AV G U S T
10. Sv. Lovro Mučenik;
15. Uznesenje Blažene Djevice Marije;
24. Sv. Bartolomej apostol;
28. Sv. Augustin biskup i naučitelj Crkve.
S E P T E M BA R
8. Rođenje Blažene Djevice Marije;
21. Sv. Matej apostol;
29. Posveta sv. Mihailu;
Posljednjeg dana. Sv. Jeronim crkveni naučitelj.
O K TO BA R
18. Sv. Luka Evanđelista;
28. Sv. Šimun i Juda ili Tadej, apostoli.
N O V E M BA R
1. Svečanost Svih Svetih;
11. Sv. Martin biskup;
Posljednji dan. Sv. Andrija apostol. || 400 || 401
D E C E M BA R
6. Sv. Nikola biskup;
7. Sv. Ambrozije biskup i crkveni naučitelj;
21. Sv. Toma apostol;
25. Rođenje Gospodina našeg Isusa Krista;
26. Sv. Stjepan Prvomučenik;
27. Sv. Ivan apostol i evanđelista;
28. Sv. Nevina dječica;
Posljednji dan. Sv. Silvestar Papa.
Svečanosti u toku godine:

Uskrsnuće Gospodina našeg Isusa Krista sa dva sljedeća dana;
Svi nedjeljni dani cijele godine;
452 Odluke donijete
Uznesenje Gospodina našeg Isusa Krista;
Svečanost Tijela Gospodina našeg Isusa Krista;
Svečanost Duhova sa dva sljedeća dana;
Petak Presvetog Stradanja Gospodina našeg Isusa Krista.
Obrati pažnju na to da je na dan 12. decembra 1436. Prečasni
biskup Gospodin Marin Kontareno proglasio kaznu ekskomu-
nikacije svim građanima i stanovnicima Kotora koji rade, kupu-
ju i prodaju na rečene svečanosti, a Uzvišeni i Blagorodni Muž
Gospodin Pavle Kontareno, za Prevedru Duždevu Mletačku
Vlast poštovani Knez i Kapetan Kotora, nametnuo je kaznu
401 || 402 od 1 perpere i gubitka svega što se kupuje i prodaje || na rečene
svečanosti od strane građana i stanovnika rečenog grada, koje
ima dijeliti polovina Komori Vlasti i druga polovina tužitelju.
Izuzimaju se hljeb, vino, meso, ribe, ulje i drugo što je nužno
za svakodnevnu ishranu. I o ovome su dali staviti ploču ovih
svečanosti iznad vrata crkve sv. Tripuna, i naredili da uoči tih
svečanosti otkucavaju dupla zvona u crkvi sv. Tripuna radi oba-
vještenja pojedinaca.
402 O tome da svojeručni zapisi ili cedulje sačinjene o ispravama /, ili protiv
isprava,/188 ne važe protiv sadržaja i forme isprava
Glava II
G odine 1435, indikcije trinaeste, u Malom i Tajnom vijeću

Kotora, sabranom u Kancelariji Komune na zvuk zvona
po običaju. U tom Vijeću su bili prvo Uzvišeni i Blagorodni
Muž Gospodin Lorenco Vituri, za Prevedru Duždevu Mle-
tačku Vlast poštovani Knez i Kapetan Kotora, Gospodin Ivan
pokojnog Gospodina Marina Biste, Gospodin Buća Bućić, i
Gospodin Bazilije pokojnog Gospodina Marina Bizanti, zakle-
188 Naslov ove glave teksta latinskog originala Statuta glasi: “Quod scripta manus,
sive cedulae factae super instrumenta, non valeant contra tenorem, et formam
instrumentorum”. Naslov iste glave indeksa latinskog originala glasi: “Pars
quod scripta manus, sive cedulae factae super Instrumenta, seu contra Instru-
menta, non valeant contra tenorem, et formam instrumentorum”. U indeksu
latinskog originala dakle nije propuštena ni kategorija takvih zapisa “protiv
isprava”: “seu contra Instrumenta”.
te sudije, i dolje pisani vijećnici Malog ili Tajnog vijeća, naime,
Gospodin Ludovik Bolica, Gospodin Matej Bizanti, Gospodin
Nikola pokojnog Gospodina Marina Buće, Gospodin Nikola
Siti, i Gospodin Luka Paskvali. Od strane njih, bez ičijeg pro-
tivljenja, usvojena je bila odluka dolje pisanog sadržaja, naime.
Kako se protiv forme i sadržaja isprava sačinjavaju svojeručni
zapisi i cedulje koje se okreću na štetu i uštrb bližnjih i drugih,
koji imaju prava || po ispravama i dobra sadržana u njima, sli- 402 || 403
jedi odluka da od sada ubuduće sve cedulje i svojeručni zapisi,
nađene ili nađeni pisane ili pisani protiv forme i sadržaja javnih
isprava, pisanih od strane kancelara Komune sa sudijom i audi-
torom, prema odredbama i statutima Kotora, nemaju nikakvu
djelotvornost ni snagu, a prije rečene isprave su tvrde i važeće
kako stoje, ne obazirući se na cedulje i zapise prije rečene. I da
svi koji imaju isprave, protiv kojih su sačinjeni svojeručni zapisi,
treba da te isprave i zapise podnesu Upravi Kotora od sada za
jedan nastupajući mjesec, pod prijetnjom kazne od 25 perpera,
koje idu Komuni, i da takvi nepodnešeni zapisi nemaju nikakvu
vrijednost, a isprava ili isprave ostaju u svojoj valjanosti. Prosli-
jeđena je ova odluka Velikom i Opštem vijeću Kotora dana 28.
mjeseca marta 1435. potvrđena je bila sa svim kuglicama rečenog
Vijeća, kojih je bilo 44 i odmah objavljena zvukom trube, od
strane Božićka, glasnika, na Trgu sv. Tripuna.
Potvrđivanje Gospodina Ivana od Luža za kancelara 403

Komune Kotora za deset godina
Glava III
G odine 1435, indikcije trinaeste, u ponedjeljak 25. mjeseca

aprila. U ime Kristovo amen. U Malom i Tajnom vijeću
grada Kotora, sakupljenom svečano na zvuk zvona u sali Vijeća
palače dolje pisanog uzvišenog Gospodina Kneza i Kapetana
Kotora, u kom Vijeću su bili prvo, Uzvišeni i Blagorodni Muž
Gospodin Lorenco Vituri, || za Prevedru Duždevu Mletačku 403 || 404
Vlast poštovani Knez i Kapetan Kotora i njegovog Distrikta,
454 Odluke donijete
Gospodin Nikola Glavati, Gospodin Miho Pelegrina i Gospo-
din Dragoje Lukin, godišnje sudije rečenog grada, i niže pisani
vijećnici rečenog Malog i Tajnog vijeća, naime Gospodin Đorđe
Gimo, Gospodin Dragoje Bolica, Gospodin Tripko pokojnog
Gospodina Jakova Paskvali, Gospodin Zonko Meksa, Gospodin
Buća Bućić i Gospodin Bazilije pokojnog Gospodina Marina
Bizanti. Od njihove strane, bez ičijeg protivljenja, usvojena je
bila odluka dolje pisanog sadržaja, naime, da zbog vrlina i hvale
vrijednih djela i lojalnosti i vjernosti poštovanog muža Gospo-
dina Ivana od Luža, kancelara ove Komune, koji se ponajviše
u prošlosti trudio oko časti i statusa Presvijetle Duždeve, prije
spomenute, Vlasti i ovoga grada, i oko izvršavanja svoje službe
Kancelarije lojalno, marljivo i vjerno se uvijek ispoljavao, po-
tvrdi i bude potvrđen rečeni Gospodin Ivan za kancelara Ko-
mune Kotora za 10 nastupajućih godina, počevši od dana kada
spomenuti Gospodin Ivan bude ispunio rok svoje potvrde na
6 godina. I tako je potvrđen bio od strane Gospodina Kneza i
Kapetana i sudija i vijećnika, bez ičijeg protivljenja, sa platom i
pod uslovima koji budu po volji prije rečenoj Duždevoj Vlasti,
pod uslovom pak, da u slučaju neke bolesti, zbog koje rečeni
Gospodin Ivan ne bi mogao vršiti službu Kancelarije, da se tada
od strane Uprave Kotora izabere jedan drugi na njegovo mjesto
404 || 405 u to vrijeme dok boluje rečeni || Gospodin Ivan. Kada je pak,
ova odluka bila proslijeđena Velikom vijeću Kotora na dan 26.
aprila 1435, usvojena je bila i potvrđena ova odluka sa 56 kugli-
ca za “tako”, ne obazirući se na 40 stavljenih u “protiv” i jedne
kuglice u “uzdržani”.
Ja Konrad Kroko iz grada Justinopolja /Trsta/, javni, po car-
skom ovlašćenju, notar i redovni sudija, a takođe sada i prije
rečenog Gospodina Kneza i Kapetana kancelar, svemu rečenom
bio sam prisutan i po nalogu rečenog Gospodina Kneza, sudija
i vijećnika gore pisanih, napisao sam i ovjerio uobičajenim zna-
kom i imenom svojim.
U vrijeme Gospodina Pavla Kontarena, 405
O izboru provizora Komune za očuvanje Grada i njegovih koristi 405

Glava I
G odine 1437, indikcije petnaeste, u nedjelju 7. aprila, u Ma-

lom i Tajnom vijeću Kotora po običaju sakupljenom u
Kancelariji Komune Kotora, u kome Vijeću su bili prvo Uzvi-
šeni i Blagorodni Muž Gospodin Pavle Kontareno, za Prevedru
Duždevu Mletačku Vlast poštovani Knez i Kapetan Kotora,
Gospodin Đorđe Gimo, Gospodin Matej Bizanti, Gospodin
Dobruško Margoč, zaklete sudije rečenog grada, i dolje pisani
vijećnici rečenog Malog i Tajnog vijeća, naime Gospodin Nikola
Glavati, Gospodin Miho Pelegrina, Gospodin Dragoje Lukin,
Gospodin Paskoje Vlado, Gospodin Meksa Jako, i Gospodin
Marin Buća protovestijar. Od njihove strane, bez ičijeg protiv-
ljenja, usvojena je odluka dolje pisanog sadržaja, naime, predlo-
žena od strane prije rečenog Gospodina Kneza i Kapetana || za 405 || 406
dobro Grada i njegovog Distrikta, bez obzira na to što ovlašće-
nja za preduzimanje tih mjera ima on sam, da se izaberu trojica
pripadnika vlastele, provizora Komune, čija će služba trajati od
sada do nastupajuće svečanosti Sv. Đorđa 1438. i tako sukcesivno
o svakoj svečanosti Sv. Đorđa druga tri provizora Komune da se
biraju, koji ne mogu odbiti pod prijetnjom kazne od 25 perpera
za svakog, koja se isplaćuje Komori Prevedre Duždeve Mletačke
Vlasti. Provizori po službenoj dužnosti imaju puno pravo istra-
živanja i ispitivanja sviju, kako domorodaca tako stranaca, koji
dolaze u grad Kotor, kako kopnom tako morem. I ako iznađu
da dolaze iz zdravih mjesta da im dozvole da po svojoj volji uđu
u Grad i Distrikt Kotora, ako pak saznaju da dolaze iz mjesta
u kojima vlada boleština, imaju puno ovlašćenje da ih istjeraju
iz grada Kotora i da ih konfiniraju izvan Distrikta i u Distriktu
mjesecima, nedjeljama, danima, koliko im je volja, i da im na-
456 Odluke donijete
metnu kaznu ili kazne kako se njima učini i da te kazne naplate.
Od tih kazni polovina je Komore Vlasti, a druga polovina te
trojice provizora Komune. Isto tako imaju prije rečeni provizori
najpunije ovlašćenje, slobodu, i punomoćje da naređuju svim
plemićima, građanima i stanovnicima Kotora i njegovog Dis-
trikta da srede i poprave javne puteve i da ih ne zauzimaju, niti
druga prava Komune i da podvedu pod svoja prava one koji su
do sada prava Komune zauzimali i da svi drže puteve i trgove
406 || 407 čiste u dijelovima koji se njih tiču || prema granici njihovih kuća i
posjeda, i da im nametnu kaznu i kazne da prema naređenju koje
im je dato izvršavaju u onim rokovima i na način koji se rečenim
provizorima učini pogodan i po volji. I da zahtijevaju kazne od
onih koji postupe suprotno, od kojih kazni imaju prije rečeni
provizori Komune polovinu a druga polovina je Komore Vlasti.
Ti službenici ili provizori ako imaju kakve sumnje u pogledu
prije rečenog mogu se obratiti prije rečenom Gospodinu Knezu
i Kapetanu Kotora i njegovim nasljednicima i njegovoj Upravi.
Gospodin Knez sa svojom Upravom i rečeni provizori Komu-
ne, u prije rečenim sumnjivim slučajevima, odlučiće i utvrditi
kako im se učini najbolje za dobro, korist i čast ovoga grada. Za
provizore su izabrani ovi, naime, Gospodin Buća Bućić, Gospo-
din Tripko pokojnog Gospodina Luke Drago i Gospodin Petar
Gospodina Nikole Glavati. Kada je proslijeđena ova odluka Ve-
likom i Opštem vijeću Kotora usvojena je bila sa 42 kuglice, ne
obazirući se na 4 “protiv” i 1 “uzdržani”.
407 Da se vinogradi od sada ne podižu u mjestima zabranjenim po

statutarnim odlukama Kotora i da se o tome svake godine
biraju službenici na svečanost Sv. Đorđa
Glava II
G odine 1437, indikcije petnaeste, dana 6. mjeseca oktobra, u

Malom i Tajnom vijeću, sabranom u Kancelariji Komune
Kotora na zvuk zvona po običaju, u kome Vijeću su bili prvo
uzvišeni i blagorodni muž Gospodin Pavle Kontareno, za Preve-
dru Duždevu || Mletačku Vlast poštovani Knez i Kapetan Ko- 407 || 408
tora, i njegove i grada Kotora poštovane zaklete sudije, naime,
Gospodin Tripko pokojnog Gospodina Luke Drago, Gospodin
Buća Bućić i Gospodin Bazilije pokojnog Gospodina Marina
Bizanti, i dolje pisani vijećnici rečenog Malog i Tajnog vijeća,
naime, Gospodin Matej Bizanti, i Gospodin Lovro Buća pokoj-
nog Gospodina Miha, dok su drugi vijećnici rečenog Malog i
Tajnog vijeća bili odsutni. Predložena je bila odluka dolje pisa-
nog sadržaja i usvojena je bila od njihove strane bez ičijeg pro-
tivljenja, naime. Pošto je naša Prevedra Duždeva Vlast svojim
otvorenim pismom datiranim u Veneciji 18. marta 1437. nama
svojom dobrotom prepustila da se ubuduće ne presađuju, niti
sade vinogradi u mjestima zabranjenim statutarnim odredba-
ma Kotora, i da se u ovom poštuju statutarne odredbe Kotora,
koje traže da oni koji presađuju i sade vinograde u mjestima
zabranjenim statutarnim odredbama Kotora plate Komuni 50
perpera kotorskih groša za svaki kvadranjol presađen i zasađen
na zabranjenim mjestima, i takvi vinogradi presađeni i zasađeni
protiv odredbe mogu i treba da se iskorijene, i da se za istraživa-
nje ovoga izaberu dva plemića službenika, i kako svaki rad želi
nagradu i da rečeni službenici imaju razlog za ispitivanje: da se
u ovom Vijeću izaberu dva plemića službenika, koji će imati
da ispituju one koji postupe suprotno i koji od sada ubuduće
sade i presađuju vinograde na zabranjenim mjestima, na osnovu
statutarnih odredaba i za njihov trud imaće rečeni službenici
5 perpera koje će podijeliti među sobom za svaki kvadranjol,
koji nađu da je presađen ili zasađen na zabranjenim mjestima.
Tu kaznu prije rečenim službenicima || imaće da plate oni koje 408 || 409
službenici nađu da su postupili suprotno od prije rečenog, preko
50 perpera kotorskih groša, koje treba platiti Komori Kotora za
svaki kvadranjol presađenog i zasađenog na zabranjenim mje-
stima, protivno odredbama Statuta. I ako bi neke druge osobe
458 Odluke donijete
rečenim službenicima optužile neke da su zasađivali ili presađi-
vali na mjestima zabranjenim statutarnim odredbama, imaće od
onih koji postupe suprotno, preko kazne po statutarnoj odluci
5 perpera za svaki kvadranjol, koji su denuncirali i koji je nađen
da je zasađen protivno odlukama Statuta i biće držani u tajnosti.
Bili su pak, izabrani niže pisani službenici od dana današnjeg do
nastupajuće svečanosti Sv. Đorđa 1438. i od tada svake godine
na dan Sv. Đorđa dva službenika u ovom Vijeću. Prvi izabrani
službenici su ovi, naime: Gospodin Luka pokojnog Gospodi-
na Jakova Paskvali, Gospodin Marin pokojnog Gospodina Iva-
na Mekse. Kada je ova odluka proslijeđena Velikom i Opštem
vijeću na dan 16. oktobra 1437, usvojena je bila sa 46 kuglica,
nijedna nije stavljena protiv odluke i nijedna nije stavljena u
kutiju “uzdržani”.
409 U vrijeme Gospodina Albana Segreda poštovanog

Kneza i Kapetana Kotora
409 Proglas o slugama i sluškinjama koji se ne smiju upućivati /drugom/

ili odvoditi izvan grada ili Distrikta Kotora pod
prijetnjom određene kazne
Glava I
G odine 1439, indikcije druge, u nedjelju, pretposljednjeg

dana mjeseca avgusta. Pošto ima nekih koji nemajući po-
štovanja prema časti Uprave Kotora na štetu, propast i ne malu
409 || 410 sramotu vlastele || i građana Kotora, nalaze zadovoljstvo u tome
da odvode i daju odvesti sluge i sluškinje njihove, prije nego što
odsluže i završe vrijeme obećano svojim gospodarima, a takođe
ima i nekih koji nemaju savjesti druge do da druge oštećuju i
sramote, upućuju i vode sluge i sluškinje drugih izvan grada i
Distrikta Kotora, na štetu i najveći uštrb njihovih gospodara,
zbog toga, po naređenju uzvišenog i blagorodnog muža Gos-
podina Albana Segreda, za Prevedru Duždevu Mletačku Vlast
poštovanog Kneza i Kapetana Kotora, nametnuto je bilo i nalo-
ženo da rečenog dana u vrijeme mise na Trgu sv. Tripuna, obal-
skoj pijaci, i na Trgu sv. Marije od Rijeke, javnim mjestima na
kojima je uobičajeno da se oglašava, od strane Živola, glasnika
Komune Kotora, proglasi da: od sada ubuduće, ako bi bio neki
čovjek ili osoba bilo koga položaja, stepena i imovnog stanja
bio, koji bi se usudio ili pokušao da odvede ili dâ odvesti nekog
slugu ili služavku ili drugu osobu koja nije slobodna, a obave-
zani su ispravom ili na drugi način, nekom plemiću ili građa-
ninu Kotora ili Župljaninu, prije nego što bi odslužili svojim
gospodarima i domaćinima, platiće i dužan je platiti 25 perpera
za svakoga i svaki put kad ovo učini. Od te kazne polovina je
Komore Vlasti, a druga polovina tužitelja i držaće se u povjere-
nju. Sluga ili sluškinja koji ili koja dozvoli da ih odvedu, šibaće
se okolo po Gradu i vratiti da služe svojim gospodarima i završe
obećano vrijeme, ili će izgubiti platu za vrijeme koje su služi-
li. I da svi vlasnici brodova, mornari i druge bilo koje || osobe, 410 || 411
koje takve sluge ili sluškinje ili druge osobe odvezu izvan grada
i Distrikta Kotora preko189 volje svojih gospodara, potpadaju
pod kaznu od 25 perpera za svakoga i svaki put. Od koje kazne
polovina da je Komore Vlasti a druga polovina tužitelju i drža-
će se u povjerenju, a ako ne bude tužitelja, cijela kazna pripada
Komori Vlasti. I preko rečene kazne ti koji odvode takve sluge
i osobe koje nisu slobodne, da nadoknade gospodarima i gazdi
rečenih slugu odvedenih, cjelokupnu štetu koja im je nanijeta
s njihove strane. Takve odvedene sluge ili sluškinje ako dođu
pod vlast Gospodina Kneza, sadašnjeg i budućih, bičevaće se
vođeni oko Grada. Rečeni Živola je izvijestio da je taj proglas
objavljen u rečenim mjestima, rečene godine, indikcije i dana
u prisustvu, prije spomenutog190 uzvišenog Gospodina Kneza,
Prečasnog Gospodina biskupa Kotora, Gospodina Draga Lu-
kinog, Gospodina Mateja Bizanti, Gospodina Luke Jakova Pa-
189 U tekstu latinskog originala piše “propte” a treba “praeter”.
je da umjesto “primo” treba da stoji “praedicto”, pa je tako i prevedeno.
460 Odluke donijete
skvali, sudija i drugih mnogih plemića i građana gore rečenog
grada Kotora.
U Malom i Tajnom vijeću Kotora sakupljenom u Kancelariji
Komune na zvuk zvona kako je običaj, na dan srijede 13. mjeseca
oktobra 1439, indikcije druge, u kome Vijeću su bili uzvišeni i
blagorodni muž Gospodin Alban Segredo, za Prevedru Duž-
devu Mletačku Vlast časni Knez i Kapetan Kotora, i njegove i
grada Kotora poštovane zaklete sudije, naime, Gospodin Drago
Lukin, i Gospodin Matej Bizanti i dolje pisani vijećnici reče-
411 || 412 nog Malog i Tajnog vijeća, naime, Gospodin || Nikola Glavati,
Gospodin Dubruško Margoč, Gospodin Marin pokojnog Ivana
Buće, protovestijar Gospodin Nikola pokojnog Marina Bizanti,
od njihove strane, bez ičijeg protivljenja, potvrđen je bio ovaj
proglas o slugama i sluškinjama koji se ne smiju odvoditi, niti
prevoziti drugdje od strane nekih. Čitan, pisan i objavljen na
pretposljednji dan mjeseca avgusta tek proteklog, a ovdje napri-
jed zapisan u svemu i po svemu kako stoji i pod kaznama i ogra-
ničenjima sadržanim u prije rečenom proglasu. Proslijeđena ova
odluka rečenog dana Velikom i Opštem vijeću Kotora, sabra-
nom u velikoj sali Vijeća, usvojena je sa 53 kuglice, ne obazirući
se na 2 kuglice u kutiji “ne” i jednu stavljenu u kutiju “uzdržani”.
412191 O tome da se vlastela i građani Kotora ne upuštaju

u odnose sa gospodom i velikašima
Glava II
G odine 1440, indikcije treće, dana 28. maja u Malom i Tajnom

vijeću Kotora, sabranom u Kancelariji Komune na zvuk zvo-
na na uobičajen način. U tom Vijeću su bili uzvišeni i blagorodni
muž Gospodin Alban Segredo, za Prevedru Duždevu Mletačku
Vlast poštovani Knez i Kapetan Kotora, i dolje pisane časne nje-
191 U tekstu latinskog originala je, unutar ove glave, nakon arapskim brojevima
označenih strana 412 i 413, greškom ubilježen broj 416, umjesto broja 414,
kako je ispravno
gove i rečenog grada sudije, naime, Gospodin Miho Pelegrina,
Gospodin Buća Bućić, Gospodin Bazilije pokojnog Gospodina
Marina Bizanti i dolje pisani vijećnici rečenog Malog i Tajnog
vijeća, naime, Gospodin Ivan pokojnog Marina Biste, Gospodin
Matej Bizanti, Gospodin Tripko pokojnog Luke Drago, || Gos- 412 || 413
podin Nikola pokojnog Marina Buće, Gospodin Urban Mekša,
Gospodin Luka pokojnog Jakova Paskvali, od strane njih bez ičijeg
protivljenja, za dobro, čast i stanje Prevedre Duždeve Mletačke
Vlasti i ovog njenog grada Kotora, usvojeno je bilo i preduzeto
na ovaj način, naime. Kako je naša Prevedra Duždeva Mletačka
Vlast utvrdila i propisala da se pod određenom kaznom nijedan
plemić niti građanin mletački, prije rečene Prevedre Duždeve
Vlasti, ne usudi ili pokuša bilo na koji način i kojim domišljanjem
primiti ili dati primiti platu, proviziju, dar, pozajmicu ili poklon
od nekog Gospodina, a od strane Vijeća Kotora 1410. indikcije
trinaeste, posljednjeg dana februara, bilo je predviđeno i usvojeno
da se nijedan pripadnik vlastele ili pučanin bez dozvole Uprave
Kotora, ne usudi poslati pismo Slovenima ili Albancima ili od
njih primiti, pod prijetnjom kazne lišavanja svih vijeća i beneficija
Kotora za 10 godina, vlastele i pučana vječnog izgnanstva iz grada
Kotora i njegovog Distrikta. I u vrijeme pokojnog uzvišenog i bla-
gorodnog muža Gospodina Antuna Bokolija, nekada za Prevedru
Duždevu Mletačku Vlast poštovanog Kneza i Kapetana Kotora,
1421. indikcije četrnaeste, dana 24. februara, u vijećima Kotora
bilo je usvojeno da se nijedan pripadnik vlastele, ili građanin, ili
Župljanin grada Kotora i njegovog Distrikta ne usudi ili pokuša
uzeti u zakup neke dažbine, carine ili gabele ili kakve druge carine
Kotora pod prijetnjom kazne od 500 perpera kao što se u rečenoj
odluci opširnije sadrži. Kako su te odluke svete i najpravednije,
koje doprinose časti i državi Prevedre Duždeve Mletačke Vlasti
i ovoga njenog grada Kotora i sva vlastela rečenog grada, od stra-
ne rečenih Gospodina Kneza || i Kapetana, sudija i vijećnika, a 413 || 414
da niko od njih nije bio protivan, usvojena je bila odluka dolje
462 Odluke donijete
pisanog sadržaja, naime. Od sada nijedan pripadnik vlastele ili
građanin ili Župljanin, koji stanuje sa porodicom i lično u gradu
Kotoru, ne može niti smije ni na koji način, ili kojim domišljanjem
primiti niti dati primiti od nekog Gospodina, neke vlasti, ili veli-
kaša od naroda Raške, Sklavonije, Srbije ili Albanije, neku proniju
ili kakve pokretne stvari ili nepokretne, dar, redovnu naknadu,
platu, novac, zlato, ili srebro, na zajam ili iz ljubavi ili na dobitak ili
na udio ili na dar, niti smije zakupiti ili dati u zakup neke dažbine,
carine ili druge gabele, osim dažbine, carine, i gabele grada Kotora
i drugih gradova i mjesta Prevedre Duždeve Mletačke Vlasti. I
ne smije dvoriti neku Gospodu, vlast i velikaše rečenih pokrajina
/provincija/, pod prijetnjom kazne trajnog izgnanstva i izgona iz
grada Kotora i njegovog Distrikta i plaćanja 500 dukata u zlatu
za svaki put Komori naše Prevedre Duždeve Vlasti u Kotoru. I
ako bude tužitelja, posredstvom koga se dođe do istine, imaće
polovinu rečene novčane kazne i držaće se u tajnosti, a prije re-
čena odluka o tome da se ne šalju i ne primaju pisma od Slovena
i Albanaca ostaje na snazi. I ako od strane nekog od rečene Gos-
pode, vlasti ili velikaša rečenih provincija ili neki od njih, bude
darovan, izvan grada Kotora ili u Kotor upućen nekom pripadniku
vlastele ili građaninu ili Župljaninu, neki dar ili poklon veliki ili
414 (416) mali, da taj pripadnik vlastele ili građanin ili Župljanin, ako je u
|| 415 Kotoru || primio dar, odmah mora predočiti Gospodinu Knezu
Kotora i njegovoj Upravi. Ili ako bi gore rečeni dar primio izvan
Grada i Distrikta Kotora, dužan je isti dar predočiti rečenom
Gospodinu Knezu Kotora i njegovoj Upravi odmah čim stigne
u Kotor. Prikazavši taj dar neće pasti ni pod koju kaznu, a prije
rečeni dar koji mu je darovan otići će Komori Vlasti. Ne prika-
zavši rečeni dar Gospodinu Knezu i njegovoj Upravi, pada pod
prije rečenu kaznu. I ako bi neki pripadnik vlastele, građanin ili
Župljanin prije ove odluke imao od nekog Gospodina, vlasti ili
velikaša rečenih provincija, ili novac, zlato, srebro, kao zajam,
iz ljubavi, ili srebro iz ljubavi ili radi dobitka, pronije ili druge
pokretne stvari ili nepokretne, te stvari, ili novac, zlato ili srebro
dužan je vratiti u roku godine koja nastupa, počevši od danas,
pod prijetnjom kazne izgona i 500 dukata, koji će se podijeliti
kao gore. I za tu kaznu se ne može učiniti milost, dar, oproštaj,
darivanje, naknađivanje, produženje roka, niti kakva izjava, pod
prijetnjom kazne od 200 dukata za svakoga koji bi predložio ili
se saglasio sa suprotnom odlukom. Kad je proslijeđena bila ova
odluka Velikom i Opštem vijeću Kotora, sabranom u velikoj Sali
palače prije rečenog Gospodina Kneza i Kapetana Kotora i čitana
je i istumačena radi razumijevanja sviju vijećnika, kojih je bilo 48,
usvojena je bila sa 41 kuglicom stavljenom u crvenu kutiju “za”, ne
obazirući se na 7 stavljenih u zelenu kutiju u “protiv”. Nijedna nije
bila stavljena u kutiju “uzdržani”. Godine 1440, indikcije treće,
u nedjelju || 29. maja, odmah poslije održavanja misa na Trgu sv. 415 || 416
Tripuna u prisustvu velečasnog Gospodina biskupa kotorskog i
uzvišenog Gospodina Kneza i Kapetana Kotora, sa vlastelom i
cijelim pukom Kotora, objavljena je bila rečena odluka od strane
Milana, glasnika, uz zvuk trube na znanje pojedincima.
U vrijeme Gospodina Petra Dalmarija 416

O tome da se vlastela, građani i stanovnici192 Kotora 416

snabdiju izvjesnim oružjem
Glava I
G odine 1442, indikcije pete, u nedjelju 3. juna, u Malom

i Tajnom vijeću grada Kotora sa Dodatkom, sabrani u
Kancelariji Komune Kotora na zvuk zvona kao što je običaj,
u kom Vijeću su bili uzvišeni i blagorodni muž Gospodin Pe-
192 Naslov ove glave teksta latinskog originala Statuta glasi: “Quod Nobiles, et cives
Cathari se fulciant certis armis”. Naslov iste glave indeksa latinskog originala glasi:
“Pars quod omnes nobiles, et cives, et habitatores Cathari se fulciant certis armis”.
Indeks latinskog originala je nešto širi pa predviđa i kategoriju “stanovnika”:
“et habitatores”.
464 Odluke donijete
tar Dalmario, za Prevedru i Preuzvišenu Duždevu Mletačku
Vlast poštovani Knez i Kapetan grada Kotora, Gospodin Ivan
pokojnog Gospodina Marina Biste, Gospodin Luka Jakov, i
Gospodin Lovrijenac Buća, sudije, Gospodin Đorđe Gimo,
Gospodin Buća Bućić, Gospodin Ludovik Drago, Gospodin
Nikola Gospodina Ludovika Bolice, i Gospodin Marin Nalisa
Grubonje, vijećnici rečenog Malog i Tajnog vijeća, Gospodin
Miho Pelegrina, Gospodin Dragoje Lukin, Gospodin Nikola
Glavati, Gospodin Tripko Drago, Gospodin Dobruško Marguč,
Gospodin Mekša Jakov, Gospodin Marin Ivana Buće, Gospodin
Nikola pokojnog Gospodina Marina Bizanti, Gospodin Ivan
416 || 417 pokojnog Mateja Bizanti, i Gospodin Mihna || pokojnog Gos-
podin Tripka Buće, svi iz Dodatka. Od strane njih, bez ičijeg
protivljenja, usvojena je odluka dolje pisanog sadržaja, naime.
Pošto u ovom gradu skoro da i nema odbrambenog oružja, što
je na sramotu i štetu svima koji nastanjuju prije rečeni grad, radi
toga, jer bez oružja grad i Distrikt Kotora ne mogu se braniti
kad zatreba, i dobro bi bilo postarati se o prije rečenom za čast i
državu naše Prevedre Duždeve Mletačke Vlasti i na korist grada
i Distrikta Kotora, stoga slijedi odluka da se u Malom i Tajnom
vijeću Kotora izaberu dvojica ili trojica službenika koji će od
sve vlastele, građana i stanovnika Kotora obrazovati tri izbora,
naime velikih, srednjih i malih u imovini. Od njih, oni koji su
izabrani kao veliki od strane tih službenika dužni su da imaju
i trajno drže 2 samostrjela sa uzengijom i vretenom ili 1 samo-
strjel sa uzengijom i vretenom i 1 luk od roga u kući sa velikim
strijelama i strijelama, 25 za svaki samostrjel ili luk; srednji, jedan
samostrjel sa uzengijom i vretenom i 25 velikih strijela; a mali, 1
luk od roga ili od drveta sa 25 strijela najmanje za svakog. Ovo je
preko odbrambenog oružja za svoje ličnosti, koje neka drže svi
po svojoj volji. Tim samostrjelima i lukovima svi su dužni da se
snabdiju do kraja mjeseca februara nastupajuće 1443. i to oružje
trajno u kući držati, pod prijetnjom kazne od 25 perpera za sva-
kog ko postupi suprotno i za svaki put. Od koje kazne polovina
je Komune a druga polovina tužitelju i držaće se u tajnosti. I
da se takvo oružje ne može uzeti u zalog od strane Komune,
niti koga drugoga, bilo na koji način, pod kakvim izgovorom
ili domišljajem, pod || prijetnjom kazne da izgubi novac pozaj- 417 || 418
mljen za to oružje i vraćanja oružja onima čija su, bez dinara
da bi u slučaju nužde to ofanzivno oružje moglo trajno da se
ima za odbranu Grada i Distrikta na čast i dobro stanje naše
Prevedre Vlasti.
Kada je proslijeđena rečena odluka Velikom i Opštem vijeću
Kotora dana 7. mjeseca juna 1442, usvojena je bila sa 41 kugli-
com, ne obazirući se na 8 kuglica “protiv” i 1 stavljenu u kutiju
“uzdržani”. Godine 1443, indikcije šeste, u nedjelju 10. marta, po
naređenju uzvišenog Gospodina Leonarda Bemba, za Prevedru
Duždevu Mletačku Vlast poštovanog Kneza i Kapetana Kotora,
od strane Milana glasnika, na zvuk trube, na Trgu sv. Tripuna
bilo je javno oglašeno da sva vlastela i građani Kotora, koji treba
da imaju i drže samostrjele i lukove prema slovu rečene odluke
o tome usvojene, dana 17. tekućeg mjeseca marta, dužni su da se
predstave sa svojim samostrjelima i lukovima na Trgu od mora,
ujutro, u prisustvu prije rečenog Gospodina Kneza i Kapetana
Kotora. Od njih će se uzeti zakletva da su samostrjeli i lukovi
koje su pokazali, njihovi. I ako se ko nađe krivo zaklet, osudiće
se i oglasiti za krivokletnika. || 418 || 419
U vrijeme Gospodina Leonarda Bemba, 419

Odluka o kmetovima /kolonima/ kada se otpuštaju sa zemljišta, iz 419

vinograda i sa posjeda, i o dozvoli koju treba uzeti od vlasnika
Glava I
G odine 1442, indikcije pete, dana 22. mjeseca decembra, u

Malom i Tajnom vijeću Kotora sabranom u Kancelariji
466 Odluke donijete
/Na margini:/ Komune Kotora na zvuk zvona po običaju. U tom Vijeću bili
Godine 1444,
su uzvišeni i blagorodni muž Gospodin Leonardo Bembo, za
indikcije sedme,
dana 30. janu- Prevedru Duždevu Mletačku Vlast časni Knez i Kapetan Koto-
ara u Malom i ra, i njegove i grada Kotora poštovane sudije, naime Gospodin
Tajnom vijeću
Ivan pokojnog Marina Biste, Gospodin Luka Jakov, i Gospodin
Kotora produ-
žen je rok tra- Lovrijenac Buća, i dolje pisani poštovani vijećnici rečenog Ma-
ženja otpusta log i Tajnog vijeća, naime, Gospodin Đorđe Gimo, Gospodin
i otpuštanja
Buća Bućić, Gospodin Zonko Meksa, Gospodin Ludovik Dra-
kmetova od
svečanosti Sv. go, Gospodin Nikša Gospodina Ludovika Bolice i Gospodin
Mihaila do sve- Marin pokojnog Gospodina Nalisa Grubonje. Od strane njih,
čanosti Sv. Luke
bez ičijeg protivljenja, usvojena je bila odluka dolje pisanog sa-
i napuštanja po-
sjeda od sveča- držaja, naime. Kako su mnogo puta izbijale i izbijaju parnice i
nosti Sv. Luke sporovi između vlasnika vinograda i zemljišta datih na udio sa
do svečanosti
rokom i njihovih kmetova, vlasnici vinograda i zemljišta, kad
Sv. Martina.
Godine 1444, se završi rok ili vrijeme njihovih kmetova, traže da se istjera-
dana 23. mjese- ju iz vinograda i zemljišta u vrijeme kad su počeli da obrađuju
ca aprila, pre-
te vinograde i zemljišta na štetu kmetova, koji su uložili svoj
dložena je Veli-
kom vijeću Ko- rad u rečene vinograde i zemljišta, a i na štetu zemljišta, koja
tora i usvojena se ne obrađuju kako || treba da se obrađuju uslijed prije rečene
sa 71 kuglicom,
okolnosti, jer, završivši rok radnika i oni ulaze u drugu godinu
ne obazirući se
na 1 kuglicu u bojeći se da ne budu istjerani sa istih vinograda i zemljišta, ne
protiv odluke i obrađuju prije rečene posjede kako su dužni. I kako o ovome
1 nađenu u ku-
Statut Kotora nema pomena, dobro bi bilo postarati se o prije
tiji “uzdržani”.
Oglašena je i rečenom tako i na takav način da svako može da se stara o svojoj
proglašena bila imovini. Slijedi odluka da od sada, kada god bilo neki vlasnik
rečena odluka
nekih vinograda ili zemljišta, bude htio da istjera svoje kmetove
od strane Mi-
lana, glasnika, sa svojih vinograda ili zemljišta, pošto su ispunili svoje rokove,
uz zvuk trube može, čak je dužan, te svoje kmetove da otpusti do svečanosti Sv.
na Trgu sv.
Mihaila u mjesecu septembru. Kada protekne svečanost Sv. Mi-
Tripuna na
dan drugog haila, ako nije dat otpust rečenim kmetovima od strane njihovih
maja 1444. u vri- gospodara, podrazumijeva se da su ušli u sljedeću godinu do
jeme trgovanja.
druge svečanosti Sv. Mihaila u mjesecu septembru. Ako se ovo
419 || 420 ne učini, podrazumijeva se da su ušli u sljedeću godinu. I pod
sličnim uslovima su kmetovi, koji kad ispune svoje rokove, ako
žele da napuste zemljišta i vinograde, dužni su i moraju najaviti
vlasnicima zemljišta koje hoće vinograde i zemljišta da napuste,
do rečene svečanosti Sv. Mihaila u mjesecu septembru. Ako ovo
ne učine podrazumijeva se da su ušli u sljedeću godinu. I ovo se
mora poštovati iz godine u godinu, kako od strane gospodara
tako i njihovih kmetova, osim ako drukčiji sporazum ne bude
među njima. Ostaju na snazi statutarne odredbe o vinogradima
i zemljištima i važe u svim ostalim svojim dijelovima. Rečeni
kmetovi imaju interval za izlazak iz rečenih vinograda i zemlji-
šta do Sv. Luke, || koji slijedi poslije otpusta koji im je dat. I ova 420 || 421
odluka da se doda u Statut grada Kotora. Kada je proslijeđena
bila rečena odluka Velikom i Opštem vijeću Kotora u četvr-
tak 25. decembra 1443. /=1442/, indikcije šeste, usvojena je sa
57 kuglica, ne obazirući se na 10 kuglica “protiv” i 3 stavljene u
kutiju “uzdržani”.
Odluka da se zvoni treći i deveti čas na crkvi sv. Tripuna 421

Glava II
U rečenom Malom i Tajnom vijeću Kotora od strane svih, bez

ičijeg protivljenja, usvojena je bila odluka dolje pisanog sa-
držaja, naime. Kako je u svakom dobrom gradu uvijek bilo i jeste
uobičajeno da se zvoni treći i deveti čas u velikoj gradskoj crkvi
velikim zvonom da bi svima bili poznati časovi dana, i kako je ovaj
grad Kotor jedan od najboljih gradova Dalmacije i u tom gradu
ovaj običaj nije bio do sada poštovan, radi toga da bi se takav najbo-
lji običaj takođe ubuduće u ovom gradu poštovao, slijedi odluka.
Od sada ubuduće, počevši od 1. januara koji slijedi, od novca koji
uzimaju prokuratori sv. Tripuna, na ime tri odsto od zavještanja te-
stamenata, da se svake godine da crkvenjaku sv. Tripuna 6 perpera
godišnje, pod uslovom da je crkvenjak dužan i mora svakog dana
u odgovarajućim časovima zvoniti ili dati da se zvoni treći i deveti
čas u katedrali sv. Tripuna sa jednim velikim zvonom. || 421 || 422
468 Odluke donijete
Kada je ova odluka proslijeđena Velikom i Opštem vijeću u
četvrtak 26. mjeseca decembra 1443. /=1442./, usvojena je bila
sa 49 kuglica ne obazirući se na 11 kuglica “protiv” i 9 stavljenih
u kutiju “uzdržani”.
422 Odluka o nedjelji i drugim praznicima koje treba poštovati

Glava III
G odine 1443, indikcije šeste, u četvrtak 21. mjeseca mar-

ta, u Malom i Tajnom vijeću Grada, sabranom u palači
uzvišenog Gospodina Kneza, u kome Vijeću su bili uzvišeni i
blagorodni Gospodin Leonardo Bembo za Prevedru Duždevu
Mletačku Vlast poštovani Knez i Kapetan Kotora, Gospodin
Luka Jakov, sudija i dolje pisani vijećnici rečenog Malog i Tajnog
vijeća, naime, Gospodin Zonko Mekša, Gospodin Buća Bućić,
Gospodin Nikša pokojnog Ludovika Bolice, i Gospodin Ma-
rin pokojnog Nalisa Grubonja. Odsutni su bili Gospodin Ivan
pokojnog Gospodina Marina Biste i Gospodin Lovro Buća,
obojica sudija, zbog bolesti, i Gospodin Đorđe Gimo i Gos-
podin Ludovik Drago, obojica vijećnika, zbog svoje zauzetosti.
Od strane njih, bez ičijeg protivljenja, usvojena je odluka dolje
pisanog sadržaja, naime. Kako se pred prije rečenog uzvišenog
Gospodina Kneza i Kapetana Kotora više puta predstavilo više
plemića i drugi dobri građani Kotora, izlažući kako je u Koto-
ru uobičajeno da nedjeljom bude trg i da se pravda dijeli Žu-
pljanima, na taj nedjeljni dan trgovci i dućandžije drže radnje
otvorene, kupuju i prodaju, mjere tkanine i platna i drugu robu
422 || 423 i vagaju sve robe, || na način da se Dan Gospodnji i svečanosti
svetih pretvaraju u radne dane, jer svi čekaju nedjelju da bi na
taj dan kupovali, prodavali, vagali i mjerili. I slušajući veleča-
snog i pobožnog muža fra Nikolu iz Zadra reda Male braće sv.
Frana observanata, svečanog propovjednika sada u Kotoru, ove
Četrdesetnice kako najusrdnije propovijeda koliko je veliki gri-
jeh raditi na dan nedjelje koju svečano treba proslavljati u čast
božanskog veličanstva i Gospodina našeg Isusa Krista, slušajući
o beskrajnim čudima i Božjim sudovima koji su zadesili one koji
dan nedjelje nisu kako dolikuje poštovali, i čuvši propovjedi o
ovome od strane rečenog velečasnog fratra kako propovijeda
i uči kolika dobra sljeduju onima koji poštuju Boga i njegove
svečanosti i kolike štete i sramote zadese one koji krše božan-
ske zapovijesti, a ponajviše ne čuvajući dan nedjelje i svečanosti
svetaca kao što sada to čine građani Kotora, uslijed toga rečena
vlastela i građani Kotora poznajući svoje krivice, dovedeni do
pokajanja kao dobri krščani, zamolili su prije rečenog uzvišenog
Gospodina Kneza Kotora da se udostoji da se pravda ne dijeli
na dan nedjelje građanima, Župljanima ni strancima, i redovno
suđenje, koje se nedjeljom vršilo u Kotoru, promijeni na drugi
dan i promijeni onaj trg /pijaca/, koji je uobičajeno bio u ne-
djelju da neko ne bi radio i poslovao na Božji Dan. Jer ako se
druge svečanosti svetaca slave, tim jače bi se imao Dan Gospod-
nji || proslavljati, koji je svečanost Spasa Gospodina našeg Isusa 423 || 424
Krista. A da bi koji bilo dobar kršćanin mogao odsustvovati od
mise i druge službe Božje, molili su, ipak, usrdno prije rečenog
uzvišenog Gospodina Kneza i Kapetana Kotora da u ovome ima
obzira, pošto je do sada bilo uobičajeno raditi na dan nedjelje,
kao gore, da se udostoji imati obzira na ovom početku i ne za-
branjivati stvari potrebne svakodnevnoj ishrani, radi toga da se
osobe bolje privole na ovo poštovanje svečanosti nedjeljne, kao
što su drva za ogrjev, koja se svakodnevno dovoze iz mjesta koja
nisu potčinjena ovom gradu i sa barkama i malim zopolima. Isto
tako, meso na klanici, zbog toga što mesari nisu stalni već jedan
kolje jednu životinju, drugi drugu. Isto tako da se mogu kupiti
živina, jaja, jarići, jaganjci, vino, i ulje na malo, voće, masline i
druge namirnice, koje se sa strane dovoze na pijacu radi prodaje,
da se može kupovati za svakodnevnu ishranu, a ne radi stvaranja
zaliha ili preprodavanja. Isto tako u vrijeme berbe da grožđe ne
bi propadalo, ako nužda natjera da nije zabranjeno raditi, ali
470 Odluke donijete
da se sve drugo što se tiče trgovanja zabranjuje, tako da se u
nedjelju, Dan Gospodnji, ne može kupovati ni prodavati. Pošto
se sve to čulo i razumjelo i prvo izlaganje velečasnog u Kristu,
oca Gospodina Marina Kontarena, Božjom i apostolske stolice
milošću najdostojnijeg biskupa kotorskog, i propovjedi prije
rečenog velečasnog fra Nikole iz Zadra, spasonosnog propo-
vjednika, koji su o ovom poštovanju Dana Gospodnjeg mnoge
značajne stvari izložili, i traženje vlastele i građana Kotora, koji
424 || 425 su zdušno molili da se || u ovoj stvari takve kazne odrede kako
se zbog straha od kazne niko ne bi usudio učiniti suprotno od
prije rečenog, sam uzvišeni Gospodin Knez i Kapetan Kotora
bio je jako utješen i on sam, iako je znao da je ono što se činilo
u Dan Gospodnji bilo protiv straha Božjeg i časti svijeta, ipak,
kako je takvo poštovanje našao pristupajući svojoj Upravi i da
su ga njegovi prethodnici poštovali, ali znajući sada da se tome
običaju može stati na put, odlučio je radi veće čvrstine da takvo
obećanje bude potvrđeno u vijećima Kotora, s obzirom na do-
bru volju vlastele i građana Kotora, koji su pokrenuti dobrom
namjerom da se ovom dobrom poslu dâ takav početak da se
ovo poštovanje održava i ne opoziva kako je drugom prilikom
učinjeno. Stoga slijedi odluka da ubuduće, pošto bude objav-
ljena ova odluka prve nastupajuće nedjelje na Trgu sv. Tripuna
prema običaju Grada, nijedan plemić, Župljanin ili stranac, u
nedjelju ne smije držati ili dati da se drži dućan ili radnja otvo-
rena, izuzimajući dućan za začine radi potrebnih lijekova, koji
se jedino mogu prodavati; niti ko smije na takav dan kupovati
ili prodavati, ukrcavati barke, zopole ili brodove, izuzev što sva-
ko može kupiti vino i ulje na malo, hljeb i drva za ogrjev, meso
sa klanice, živinu, jariće, jaganjce, jaja, masline, i druge stvari
potrebne za svakodnevnu ishranu, koje se donose kopnom radi
prodaje na pijaci i ne za stvaranje zaliha, čuvanje ili preprodaju.
I ako bi neko učinio suprotno od gore rečenog ili pojedinom od
rečenog, prodavac193 pada || pod kaznu od 3 perpere za svaki put, 425 || 426
a kupac pod kaznu od 2 perpere i više po slobodnoj odluci Kneza
i Kapetana Kotora, sadašnjeg i koji bude u to vrijeme i prema po-
činjenoj neposlušnosti, izvršenoj ili koja će se izvršiti. Što se pak
tiče radova berbe, to ostaje na savjesti i procjeni građana da uči-
ne prema nuždi vremena i nevremena, za sebe i svoje duše. Isto
tako da se pijaca koja je bivala na dan nedjelje, premjesti i bude
subotom i rečenog dana dijeliće se redovno pravda Župljanima.
A pošto je uzvišeni Gospodin Knez i Kapetan Kotora, sa svojom
Upravom, običavao prema statutarnim odlukama dijeliti pravdu
na dan subote građanima i stanovnicima Kotora premješta se
to dijeljenje pravde na petak ujutro. A izvršenje rečenih kazni i
tužbi onima koji postupe suprotno od prije rečenog, povjerava
se vojnom pratiocu Gospodina Kneza i Kapetana Kotora i svim
njegovim službenicima i njegovoj Upravi i svim drugim osoba-
ma za ispitivanje onih koji učine suprotno, i optuživanje njih.
Imaće polovinu kazni naplaćenih od onih koji postupe suprot-
no, a druga polovina je Komune, to jest Komore naše Prevedre
Vlasti. Kada je proslijeđena ova odluka Velikom i Opštem vijeću
grada Kotora, rečenog dana, usvojena je bila sa 55 kuglica, ne
obazirući se na 3 kuglice stavljene u kutiju “uzdržani”. Nijedna
nije stavljena u kutiju “protiv”.
Godine 1443, indikcije šeste, dana 22. marta u Malom vije-
ću Kotora od strane sviju, bez ičijeg protivljenja, usvojeno je i
potvrđeno da se odluka o praznovanju || nedjelje poštuje kako 426 || 427
stoji, osim da se ona riječ koja kaže “i više po slobodnoj odluci
Gospodina Kneza i Kapetana Kotora sadasnjeg i koji bude u to
vrijeme” podrazumijeva, i bude odlučeno da oni koji postupe
suprotno, sadržani u ovoj odluci, potpadaju pod kazne sadržane
u odluci i gube robu kupljenu i prodatu u dane nedjelja. Roba
je da umjesto “venditur” treba da stoji “venditor”, pa je tako i prevedeno.
472 Odluke donijete
kupljena i prodata neka je u ovlašćenju Gospodina Kneza sadaš-
njeg i budućih da čini sa tom robom što mu se učini i kako mu
se dopadne.
Proslijeđena rečena ispravka Velikom vijeću Kotora dana 23.
mjeseca aprila 1443. potvrđena je sa 73 kuglice “za”, ne obazirući
se na 1 kuglicu “protiv” i nijednu stavljenu u kutiju “uzdržani”.
427 O zakletvi koju imaju položiti vijećnici Vijeća umoljenih svake godine
na svečanost Sv. Đorđa, prije nego što obave izbor službenika
Glava IV
G odine 1443, indikcije šeste u utorak 23. mjeseca aprila u

Malom i Tajnom vijeću Kotora, sabranom u sobi palače
uzvišenog Gospodina Kneza i Kapetana Kotora, od strane sviju
iz rečenog Vijeća, bez ičijeg protivljenja, usvojena je bila odlu-
ka dolje pisanog sadržaja, naime. Kako se u Velikom i Opštem
vijeću grada Kotora svake godine o svečanosti Sv. Đorđa prema
starom pravnom običaju biraju dvanaestorica umoljenih koji
zajedno sa uzvišenim Gospodinom Knezom Kotora i njego-
vim sudijama za tu godinu biraju službenike Grada, i kako ima
onih koji traže neku od rečenih službi sa molbama ili na druge
427 || 428 načine pa oni koji biraju || te službenike čine da bi im udovoljili
i možda protiv savjesti, kada bi bili pod zakletvom kao što bi
trebalo da budu, možda bi imali drukčije mišljenje. Kako se o
ovome treba na svaki način postarati, kako u strahu od Svemo-
gućeg Boga, tako i radi časti i dobrog stanja Prevedre Duždeve
Mletačke Vlasti i ovog njenog grada, jer ukoliko su službenici u
službama mudriji i sposobniji, utoliko će bolje vršiti i upravljati
službe sa pravdom i pravednošću. Stoga slijedi odluka da sva-
kog dana Sv. Đorđa, koga dana se biraju službenici Kotora, prije
nego što se službenici biraju, polaže zakletvu svaki iz rečenog
Vijeća umoljenih da neće po molbama, već čiste savjesti, birati
službenike Grada, koji im se učine najbolji i najsposobniji radi
dobrog stanja Grada. Ova odluka svake godine, prije nego što
se određuju službenici čita se u Vijeću umoljenih za podsjećanje
budućih, i uzimaju se zakletve od vlastele iz Vijeća umoljenih,
prije nego što biraju i određuju službenike, ne opozivajući ovom
odlukom druge uredbe izdate o biranju službenika.
Kad je proslijeđena ova odluka Velikom vijeću Kotora, potvr-
đena je bila sa 62 kuglice, ne obazirući se na 3 kuglice “protiv” i 2
stavljene u kutiju “uzdržani”, i to dana 23. mjeseca aprila, 1443,
indikcije šeste. || 428 || 429
Odluka o onima koji dovode Sud na lice mjesta sporova i parnica 429
oko posjeda i granica unutar i izvan Grada
Glava V
G odine 1444, indikcije sedme, posljednjeg dana januara, u

Malom i Tajnom vijeću, sabranom u Kancelariji Komune
Kotora na zvuk zvona. U tom Vijeću bili su uzvišeni Gospodin
Knez i Kapetan Kotora i većina sudija i vijećnika rečenog Vijeća,
od strane sviju iz toga Vijeća usvojena je odluka dolje pisanog
sadržaja, naime. Pošto mnogi koji imaju parnice i sporove oko
svojih posjeda i zemljišta, graničnih zidova vinograda /maćerije/
i drugih međa svojih vinograda, da bi zamorili druge trudom i
troškovima, kažu da hoće da izvedu Sud Kotora na mjesto spora,
daju zaloge i Sud ne izvode, kao što mole, zlostavljajući protivnu
stranu i pokazujući na kraju da žele da se sporazumiju, odustaju
od svoje namjere i primaju svoje zaloge bez ikakvog plaćanja,
dobro i korisno, čak nužno bi bilo postarati se o prije rečenom
i presjeći put parničarima da nekog protiv prava na ovaj način
zlostavljaju i zamaraju. Slijedi stoga odluka ako ubuduće neko
zatraži da Sud ide na lice mjesta nekog spora, čim je zatražio Sud,
dužan je, pored položenih zaloga, da deponuje u Kancelariju
1 perperu, koji će imati da plati onaj koji spor izgubi, kao što
traže statutarne odredbe Kotora i imaće rok od 20 dana pošto
je podnio zaloge da izvede Sud. Ako Sud ne izvede unutar 20
dana, gubi položenu perperu, || koji se dijeli između Gospodi- 429 || 430
474 Odluke donijete
na Kneza i sudija, prema sadržaju statutarne odredbe. I ako bi
ponovo htio da izvede Sud, dužan je da položi zalog i perpere,
kao gore, toliko puta koliko puta kaže da hoće da izvede Sud.
Perpera se plaća i dijeli kao gore. I ako neko u rečenom inter-
valu od 20 dana da izvede Sud, bude tako zauzet da Sud izve-
sti ne može, treba da dođe pred Upravu Kotora i izloži uzrok
zbog koga ne može izvesti Sud. Jer ako se Upravi učini dobro,
može da se produži rok po svojoj slobodnoj volji. Isto tako, oni
koji imaju zaloge u Kancelarije za izvođenje Suda, dužni su da
Sud izvedu ili da napuste svoju namjeru u roku do 15 dana, koji
će slijediti danu kad je ova odluka usvojena. Ako je ne napu-
ste u tom roku podliježu prije rečenim načinima i uslovima i
pismenim pravilima i kaznama sadržanim u rečenoj odluci. A
statutarne odredbe o perperi koja se ima predati i 6 perpera,
koje imaju platiti oni koji za tuđu imovinu kažu da je njihova,
ostaju na snazi.
Kada je proslijeđena ova odluka Velikom i Opštem vijeću
Kotora dana 23. aprila 1444. usvojena je bila sa 61 kuglicom
stavljenom u kutiju “za”, ne obazirući se na 18 stavljenih u kutiju
“protiv”, i 3 kuglice u kutiju “uzdržani”.
Proglašena je bila ova odluka od strane Milana, glasnika, na
zvuk trube na Trgu sv. Tripuna dana 2. maja 1444. za vrijeme
430 || 431 trgovanja. ||
431 Odluka o putevima i graničnim zidovima vinograda /maćerijama/

na posjedima Kotorskog distrikta
Glava VII194
G odine, indikcije i dana prije rečenog, u ranije pisanom

Malom i Tajnom vijeću grada Kotora, od strane sviju, bez
ičijeg protivljenja, usvojena je bila odluka dolje pisanog sadržaja,
VII, umjesto VI, kako je ispravno.
naime. Zbog toga što se svakodnevno pred uzvišenim i blago-
rodnim Gospodinom Knezom i Kapetanom Kotora i njegovim
sudijama mnogi sporovi pokreću protiv objesnih, koji svojim
graničnim zidovima vinograda zauzimaju puteve Komune, pu-
stošeći ih na sramotu naše Prevedre Vlasti i štetu ovoga njenog
grada i štetu i opasnost putnika, radi sprječavanja prije rečenih
i stišavanja objesti takvih osoba koje zauzimaju puteve Komune,
slijedi stoga odluka da se ubuduće nijedna osoba bilo kog ste-
pena, položaja i materijalnog stanja bila, ne usudi i ne pokuša
zauzimati puteve Komune pod prijetnjom kazne 25 perpera za
svakog i svaki put kada bude prestupljeno, niti praviti granične
zidove vinograda oko puteva Komune, kako pored mora tako i
u Župi, a da prvo ne daju na znanje Upravi Kotora, koja je dužna
da pošalje službenike za to nadležne da izvide gdje hoće da prave
granične zidove vinograda i da im daju takve granice kojima se ne
mogu zauzeti putevi Komune, kako pored mora tako i po Župi.
I da oni kojima budu date granice mogu slobodno raditi unutar
granica njima datih, a koje granice ne mogu prekoračiti pod
prijetnjom kazne 25 perpera, od koje kazne polovina je Komore
naše Prevedre Vlasti, a druga || polovina je tužitelja ili više tužite- 431 || 432
lja. I odmah se granični zidovi oko vinograda napravljeni preko
granica koje su dobili, ruše na trošak onih koji su prestupili i čiste
se putevi Komune. Ovom odlukom se ne prejudiciraju prava Ko-
mune ni drugih osoba protiv onih koji su u prošlosti zauzimali
puteve Komune.
Kada je proslijeđena ova odluka Velikom i Opštem vijeću
Kotora na dan 23. aprila 1444. usvojena je bila sa 63 kuglice ne
obazirući se na 7 kuglica “protiv” i 3 kuglice stavljene u kutiju
“uzdržani”. Proglašena je bila rečena odluka od strane Milana,
glasnika, na Trgu sv. Tripuna na zvuk trube, 2. dana mjeseca maja
1444, u vrijeme trgovanja.
476 Odluke donijete
432 Odluka o vinogradima koji se ne smiju podizati na mjestima zabranje-
nim statutarnim odredbama Kotora
Glava VIII195
U gore pisanom Malom i Tajnom vijeću Kotora predložena

je bila i usvojena odluka dolje pisanog sadržaja, naime. Bu-
dući da se svakodnevno od nekih koji vole dobro otadžbine Ko-
tora, mnoge pritužbe i žalbe pokreću kod uzvišenog Gospodina
Kneza i Kapetana Kotora protestvujući što mnoge osobe, kako
vlastela i pučani, tako i Župljani, danomice zasađuju vinogra-
de izvan granica utvrđenih statutarnim odredbama i uredbama
Kotora i potvrđenih od strane naše Prevedre Duždeve Mletačke
Vlasti, da se vinogradi ne podižu na mjestima zabranjenim re-
čenim statutarnim odredbama, i pošto je zabranjeno od strane
naše Prevedre Duždeve Mletačke Vlasti da se vinogradi podižu
u mjestima zabranjenim statutarnim odredbama Kotora, Duž-
432 || 433 devim pismom datim 1441, indikcije četvrte, || dana 21. mjeseca
aprila, primljenim u Kotoru dana 13. mjeseca maja iste godine i
indikcije, kojim pismom se propisuje kazna od 100 dukata Rek-
torima Kotora, od njihovih sopstvenih dobara, da ne dozvole
da se zasađuju vinogradi na mjestima zabranjenim statutarnim
odredbama Kotora i da se vinogradi zasađeni od rečene naredbe
naovamo, imaju iskorijeniti. I pošto je prije rečeni Gospodin
Knez i Kapetan Kotora bio prisiljen od strane bezbrojnih osoba
koje su ga podsjećale na rečenu Duždevu naredbu da taj Duždev
nalog izvrši i da se pošalju službenici za to određeni da nadgle-
daju, i ti službenici su išli i izvijestili su što su našli i našlo se da
je bilo istinito što su izvijestili, i da bi se spriječilo opravdanjima
nekih koji kažu da su, tamo gdje zasađuju, nekad bili stari vino-
gradi, a drugi kažu da nisu izašli iz granica, pokazujući jednu
granicu umjesto druge, stoga slijedi odluka da se ubuduće nije-
dan čovjek ili osoba bilo koga da je stepena, položaja ili imovnog
stanja, kako građanin tako stranac ili Župljanin, ne usudi niti
VIII, umjesto VII, kako je ispravno.
pokuša blizu zabranjenih granica na 5 sežanja da zasađuje vino-
grade, a da prvo nije došao pred Upravu Kotora da je obavijesti
da želi da priredi zemljište. Uprava je odmah dužna da što brže
može pošalje službenike određene za to, da mu pokažu međe
do kojih može zasađivati. Kad su mu date međe svaki može za-
sađivati do međa datih od strane službenika ne prelazeći međe
koje su mu date. Službenici su dužni granice koje su im dodije-
lili upisati u Kancelariji Komune i kojima su date. Neposlušni i
oni koji postupaju suprotno takvoj naredbi padaju za || pojedi- 433 || 434
ni put pod kaznu od 25 perpera, od kojih je polovina Komore
Vlasti, a druga polovina tužitelja ili više tužitelja, preko drugih
kazni sadržanih u statutarnim odredbama i bez odlaganja, na
trošak onih koji postupe suprotno, iskorijenjuju se vinogradi
zasađeni protiv ovog, bez ikakvog saslušavanja. Ali, poslije isko-
rijenjivanja vinograda tako zasađenih daju im se granice dokle
mogu zasađivati, kao što je gore izraženo. Ova odluka ni u čemu
ne prejudicira kazne stavljene u kotorske statute, niti naredbe
i zapovijesti naše Prevedre Duždeve Vlasti nametnute onima
koji bi zasađivali ili zasađuju vinograde u mjestima zabranjenim
statutarnim odredbama Kotora. Protiv neposlušnih treba brže
postupiti zbog neposlušnosti, nego zbog pripremanja zemljišta
i zasađivanja vinograda, prema naredbama naše Prevedre Duž-
deve Vlasti i kazne sadržane u odlukama koje o tome govore.
Kada je rečena odluka proslijeđena Velikom i Opštem vije-
ću Kotora na dan 23. aprila 1444, usvojena je bila sa 54 kugli-
ce, ne obazirući se na 15 “protiv” i 4 kuglice stavljene u kutiju
“uzdržani”.
Proglašena je bila rečena odluka od strane Milana, glasnika,
na zvuk trube na Trgu sv. Tripuna na dan 2. maja 1444. u vrije-
me trgovanja.
*Ja Ivan, pokojnog Silvestra od Luža iz Venecije, po Carskom /Na margini:/
i Duždevom ovlašćenju notar i kancelar Komune Kotora, prije *Mjesto nota-
revog znaka.
rečene sve odluke usvojene u redovnim vijećima vlastele gra-
478 Odluke donijete
da Kotora, kako su usvojene bile s vremena na vrijeme, vjer-
no zapisah i svojim imenom i uobičajenim znakom notarske
službe ovjerih.196
434 || 435 Odluka usvojena u Vijeću umoljenih plemića Kotora || pod
Upravom Preslavnog Gospodina Vićenca de Kanal, Predostoj-
nog Rektora i Providura, u vezi vina na dan 23. aprila 1582, po-
tvrđena je od strane Uzvišenog Senata, kako se vidi iz dukala od
10. septembra 1584.
/Na margini: / Kako je na snazi dekret Uzvišenog Senata, kojim su privi-
Ova je odluka
bila objavljena i
legisana vina koja rađaju unutar granica, nije stoga pravedno
proglašena pre- niti prikladno da, kako plemići tako i građani, koji uživaju ovu
ko Nikole tru- privilegiju na štetu sirotinje, mogu kupovati radi uvoza u Grad
bača /“Tubeta”/
zvukom trube,
mladog vina /mošta/, kako unutar granica tako i izvan granica.
na Trgu od mora Otuda je od strane Presjajnog Gospodina Vićenca da Kanal,
i kod sv. Marije Najdostojnijeg Rektora i Providura, i od strane posebne Gospo-
od rijeke, dana
23. septembra
de sudija, predložena odluka da se ubuduće nijedan od plemića
1584. Čitao sam ili građana ne usudi da kupuje mlada197 vina da bi ih pohranio
ja Marko Pro- u bačvama, u podrumu, kao što je rečeno, pod prijetnjom ka-
di, pomoćnik
/“Koadjutor”/
zne gubitka vina. Izjavljujući, ipak, da vina koja se dovoze izvan
Kancelarije Boke mogu biti unijeta u Grad i pohranjena u podrume pod
prije rečene. uobičajenim nadzorom, predajući ključeve magazina Uglednoj
Gospodi sudijama. Slično se ima poštovati u pogledu vina ovoga
kraja koja rađaju izvan granica.
Odluka je čitana i glasana, usvojena od svih glasača.
Na dan 5. septembra 1583. Po naredbi gore rečenog Presjajnog
Gospodina Rektora i Providura dodaje se gore pisanoj odluci
da ta odluka ne uskraćuje onima koji hoće da kupuju vino za
upotrebu u svojoj kući, ali ne za prodaju. Ovo se odnosi na vina
koja su smještena unutar granice, a kupci su obavezni da daju
napismeno službi Kancelarije njegovog Presjajnog Gospodstva
196 Od ovoga mjesta teksta latinskog originala počinje italijanski tekst s
kraja XVI vijeka.
197 U ispravkama grešaka štampanim na kraju latinskog originala Statuta,
naznačeno je da umjesto “nostri” treba da stoji “mosti”, pa je tako i prevedeno.
količinu tih vina i od koga su kupili, radi toga da ne bi bilo ni-
kakve prevare || na štetu sirotinje, pod prijetnjom kazne onima 435 || 436
koji postupe suprotno da izgube ta vina i svih ostalih kazni kako
se učini njegovoj Presjajnoj Uzvišenosti.
Gore rečenog dana bio je oglašen gore pisani dodatak od
strane Nikole trubača, pošto je prethodio zvuk trube na uobi-
čajenom mjestu na Trgu Gospe, čitao Vićenco D'Eva, koadjutor
Kancelarije Komune.
Uslijedila je potvrda gore pisane odluke od strane Preuzvi-
šenog Senata, izvedena iz Duždevih otvorenih pisama, koja sa-
drže poglavlja ove uzvišene Komune, i njenog slanja na dan 11.
septembra 1584, naime.
O prvom /poglavlju/ da hoćemo da odluka od 23. aprila 1583.
usvojena pod voljenim našim plemićem Vićencom da Kanal,
koji je bio Rektor i Providur Kotora, zajedno sa regulisanjem
materije o tome da se ne mogu kupovati mlada vina izvan gra-
nica radi prodaje, i u njoj da je potvrđena na dobrobit sirotinje
i čuvanje privilegija onih naših najvjernijih podanika, i to saslu-
šavši stranke.
Lauro D'Eva, kancelar Komune gore pisane, izveo sam vjerno
iz autentičnih akata i potpisom ovjerio.
Mi Marko Antun Venerio, za Prevedru Duždevu Mletačku
Vlast Pektor i Providur Kotora, dajemo nesumnjivu vjeru i svje-
dočimo da je gore pisani Lauro D'Eva kancelar Komune ovoga
grada, autentičan i zakonit, čijim spisima se ovdje puna vjera daje
i treba da se daje u svim mjestima. Radi vjerovanja itd.
U Kotoru, na dan 24. septembra 1584.
Mjesto pečata sv. Marka. Marko Prodi, koadjutor sudske kan-
celarije po naređenju Vlasti. || 436 || 437
Iz Duždevih pisama Prevedrog Principa Gospodina Fran-
ćeska Foskarija, datih u Duždevoj palati na dan 28. juna, in-
dikcije devete 1446, upućenih Presjajnom Gospodinu Đovani
Naniju, Knezu Kotora i nasljednicima, ispustivši drugo što se ne
tiče stvari.
480 Odluke donijete
Na treće pak, o potvrđivanju odluka usvojenih u njegovim
vijećima, zbog koje stvari je dolazio i Lovro Buća, jedan od ko-
torske vlastele, suprotstavaljajući se rečenim odlukama tvrdeći
da u tome nisu poštovane uredbe i odgovarajuće formalnosti
odgovaramo da, ako su u donošenju rečenih zakona i ispravka-
ma rečenih statutarnih odredaba poštovane bile uredbe i for-
malnosti koje se odnose na suštinu stvari, koji i koje se moraju
poštovati, prema njihovim statutarnim odredbama, pošto želi-
mo da dobro razumijete rečene odluke sada, sadržinom ovog
pisma odobravamo i potvrđujemo zadržavajući slobodu našoj
Vlasti da dodaje, ispravlja, umanjuje u koje bilo vrijeme kako se
nama učini.
Ovo naše pismo u aktima Kancelarije dajte registrovati za
znanje u budućnosti.
437 Slijedi drugo Duždevo pismo o apelacijama od petnaest do
sedamdeset i pet malih libara /parvula/
A ndrea Griti, Milošću Božjom Dužd Mletački itd. plemeni-

tim i mudrim muževima Trifonu Gradenigu, po njegovom
nalogu Rektoru i Providuru Kotora i njegovim nasljednicima,
svojim voljenim vjernim pozdrav i ljubav naklonosti. Saopšta-
vamo vam da je danas, 18. ovog mjeseca, usvojena bila odluka u
našem Vijeću umoljenih dolje pisanog sadržaja, naime. Ovde se
437 || 438 nalaze poštovani || poslanici najvjernije naše Komune Kotora i
oni od strane puka rečenog grada, radi rješavanja izvjesnih spo-
rova koji postoje među njima. Bili su mnogo ubjeđivani od stra-
ne savjetnika Kolegija da prijateljski saglase sve njihove sporove
da bi mogli da žive u onom jedinstvu i miru, što je prvenstvena
želja naše Sinjorije da čine njeni podanici, što bi nam bilo veoma
prihvatljivo i drago, pošto veoma poštuju naše očinske opomene,
pa su zajedničkom nagodbom došli do ovog sporazuma. Molili
su da se udostojimo da ga dekretom ovog Senata potvrdimo.
Odlučuje se da rečeni sporazum, koji su sklopili rečeni poslanici,
bude potvrđen i odobren, i naloženo je našoj Upravi u Koto-
ru i nasljednicima da su dužni da ga neprikosnoveno poštuju
i izvršavaju. Sadržaj sporazuma je ovaj. Godine 1532, dana 14.
aprila u Veneciji u Duždevoj Kancelariji: U predmetu ostrva, da
ostrvo pripada plemićima, kao što je bilo dato u zakup od strane
rečenih plemića 1531. I poslanici prije rečenih plemića spontano
i od svoje slobodne volje složili su se da se svako može skloniti
i spasiti na rečenom ostrvu kao što je i kako je bilo ranije, svaki
put kad se ukaže potreba, što neka Bog otkloni.
U predmetu apelacija od 15 malih lira /pikola/ do 75 lira u
slučajevima kad nema apelacije, da sudije budu uzvišeni Provi-
dur Kotora i da ima dvije kuglice /dva glasa/, uzvišeni Komor-
nik i da ima jednu kuglicu i tri plemića iz Tajnog vijeća, koji
nisu sudili u parnici na koju se apeluje, i || da tri plemića imaju 438 || 439
tri kuglice. I većinom se proglašava obaranje ili potvrđivanje.
I u slučaju da je jednak broj glasova, tada u tom slučaju šalje
se slučaj zatvoren i zapečaćen u Padovu jednom od doktora iz
Kolegija koga imaju izabrati parnične strane. A ako se strane
ne bi sporazumjele u prije rečenom izboru da uzvišena Uprava
Kotora ima da izabere prije rečenog doktora strankama. Izjav-
ljujući dalje, da ako bi neki od prije rečenih vijećnika, sudija
prije rečenih apelacija, bio isključen zbog srodstva, da se tada
ima postaviti drugi na njegovo mjesto. A što se tiče troškova
advokata i kancelara u rečenim apelacionim parnicama, imaju
se ograničiti od strane sadašnjeg uzvišenog Providura i to ogra-
ničenje da bude zauvijek. U predmetu straža da se rečene straže
imaju davati kako je Presvijetla Sinjorija proglasila i odredila
prošlog septembra.
Ja Pompeo Paskvali, komendator /commendatario?/ Sv. Đor-
đa u Zalivu Kotora kao jedan od poslanika Komune rečenog
mjesta, potvrđujem što se gore sadrži.
Ja Zoro Bizanti, poslanik Komune Kotora, potvrđujem što
se gore sadrži.
482 Odluke donijete
Ja Tripun Druško198, kao poslanik puka, potvrđujem kao gore.
Ja Andrija Ćurko, poslanik puka, potvrđujem kao što je gore.
Radi toga, vlašću gore pisanog Vijeća nalažemo vam da taj
sporazum i ono što je sadržano u njemu poštujete i učinite da
439 || 440 se od svih neprikosnoveno poštuje. || Ovo naše pismo želimo da
se u aktima vaše Kancelarije registruje radi znanja nasljednika i
vrati onome koji ga je predao.
Dato u našoj Duždevoj palati na dan 20. aprila, indikcije pe-
te, 1532.
Na poleđini: Plemenitim i mudrim muževima Trifonu Gra-
denigo, Rektoru i Providuru Kotora i njegovim nasljednicima.
kraj
440 || 440/1 ||

je da umjesto “Drasco” treba da stoji “Drusko”, pa je tako i prevedeno.
imena svih presvijetlih 440/1
rektora, providura, koji su vremenom bili poslani od
strane Prevedre Mletačke Republike u Kotor,
poslije njegovog potčinjavanja,
do godine 1614.
1420. Antonio dale Bokole.

1423. Marko Barbarigo.
1426. Stefano Kvirino.
1426. Pijetro Duodo.
1429. Đovani Balbi.
1431. Nikolo Pizani.
1432. Antonio Pezaro.
1435. Vićenco Vituri.
1437. Paolo Kontarini.
1439. Albano Segredo /!/.
1442. Pijetro Dalmario.
1442. Leonardo Bembo.
1446. Đovani Nani.
1447. Đakomo Morozini.
1450. Đovani Lion.
1451. Alvize Bafo.
1454. Đovani Barbo.
1456. Paolo Barbo V.C.
1457. Alvize Duodo.
1460. Antonio Donato.
1463. Paolo Priuli.
1467. Eustakio Balbi.
483
1470. Bertućo Gabrijel.
1472. Mikiel Mikiel.
440/1 || 1474. Lodoviko Mosto V. C. ||
440/2
1476. Đovani Donato.
1480. Franćesko Lipomano.
1480. Franćesko Čivran.
1481 Antonio Fero, prvi Providur.
1483. Marin Zeno.
1485. Franćesko Lion.
1486. Franćesko Bazadona.
1488. Priamo Tron.
1489. Paolo Erico.
1491. Đeronimo Orio.
1493. Mikiel Emo.
1494. Lorenco Griti.
1496. Đovani Nani.
1496. Pijetro Lion.
1497. Franćesko Čigonja.
1498. Franćesko Kverini.
1500. Paolo Gradenigo.
1501. Sebastijan Kontarini.
1503. Đerolamo Foskarini.
1504. Antonio Orio V. Providur.
1505. Alvize Zen.
1506. Olivijer Kontarini.
1507. Nikolo Kopo.
1509. Paolo Valareso.
1510. Marko Rimondo.
484
1512. Ancolo Malipijero.
1513. Franćesko Gradenigo.
1515. Pjetro Zen.
1516. Bernardin Riva.
1518. Simon Kapelo. || 440/2 ||
440/3
1519. Vićenco Tron.
1521. Alvize Kapelo.
1522. Vetor Dijedo.
1523. Moize Venijer.
1525. Franćesko Tajapijera.
1526. Domenego Griti.
1528. Marko Barbo.
1529. Alvize Muaco.
1530. Benedeto Valijer.
1532. Trifon Gradenigo.
1533. Franćesko Sanudo.
1535. Andrea Valijer.
1536. Markio Mikijel.
1538. Zuan Matio Bembo.
1540. Alvize Riva.
1542. Lorenco Salamon.
1544. Alvize Renijero.
1545. Franćesko Mosto.
1546. Zuan Batista Barbaro.
1548. Franćesko Pizani.
1549. Valerio Mosto.
1551. Franćesko da Kanal.
1552. Paolo Donato.
485
1553. Lunardo Bolani.
1554. Bernardo Renijer.
1556. Domenego Priuli.
1558. Marin Pizani.
1560. Dolfin Valijer.
1562. Franćesko Priuli.
440/3 || 1563. Andrea Duodo. ||
440/4
1565. Đakomo Čelzi.
1567. Alvize Minoto.
1569. Zakarija Salamon.
1572. Bernardo Kontarini.
1574. Zuan Batista Kalbo.
1576. Beneto Erico.
1578. Pelegrin Bragadin.
1580. Marko Dijedo.
1582. Mark Antonio Venijer.
1584. Vićenco da Kanal.
1586. Andrea Gabrijel.
1588. Đerolamo Pizani.
1590. Đovani Loredano.
1592. Đovani Lipomano.
1594. Alvize Barbaro.
1596. Zuane di Garconi.
1598. Zuane Manjo.
1600. Antonio Grimani.
1602. Zuan Marko da Molin.
1604. Zuan Franćesko Bragadin.
1606. Tomazo Kontarini.
486
1608. Franćesko Morozini.
1610. Đierolamo Molin.
1612. Zakarija Soranco.
1614. Zuan Franćesko Dolfin.
kraj
|| 440/4 ||
440/5
487
440/5 Kod grešaka koje su se desile pa ih treba popraviti neka čitalac
u prvom redu obrati pažnju na grešku, zatim na datu
ispravku; najprije je navedena stranica, a za njom
slijedi linija /gdje se greška našla u tekstu/
/Prva kolona:/
supremæ - supernæ, 1 - 1
habere yperperos - habere ab yperperis, 5 - 5
suo pena - sub pena, 5 - 10
Possamicorum - Possanicorum, 7 - 3
sicut dictum, est - sicut dictum est, 7 - 21
stercote - stercore, 8 - 17
Vualachis - Vlachis, 9 - ult. /posljednji red/
ex exequtioni - exequutioni, 10 - 2
Curatus - iuratus, 13 - 25
Tenore - tenere, 14 - 26
aliquo. - aliquo,17 - 26
eorum - coquum, 25 - 6
vt - videlicet, 25 - 10
commissa, ei - commissa ei, 27 - 25
poscellis - pouellis, 31 - 5
ex iudicio - ex iudicibus, 34 - 17
& - videlicet, 50 - 8
De Percussoribus factis cum macia ligna. - De
Percussionib. factis cum macia, ligno, 54 - 18
rutibus - ruribus, 55 - 25
Mulieribus - melioribus, 62 - 26
occasionabatur - occasionabat, 63 - 14
Pignorauerit - impignorauerit, 64 - 5
Nota, quæ est in margine carte 80. cadit sub cap.
127. & non 129.
maritat - maritatæ, 86 - 23
alijs ordinem - alijs per ordinem, 87 - 18
488
solutus - solutum, 102 pen.
in ciuitatem - in Ciuitate, 109 - 1
vltra Rogatorum - vltra in Rogatorum, 110 - 2
venerit - venerint, 111 - 11
nepotes - neptes, 120 - 3
Vine, æ tam - Vineæ, tam, 127 - 11
tauellis - tabulis, 128 - 3
aduxerit - aduexerit, 128 - 6
Volam - voltam, 126 - 5
macerio - maceria, 140 - pen.
in venditore - in venditione, 150 - 2
mercatoribus - mercationibus, 164 - 17
signum - lignum, 184 - 9
Forensibus illis, - Forensibus, & illis, 199 - 20
yperperis denariorum, - yperperis 20. denario-
rum, 201 - 11
constituitum - constitutum, 206 - 22
Vualachi - Vlachi, 208 - 7
compellantur - compelluntur, 210 - 1
probo - probos, 210 - 8
Collam - Zollam, 210 - 25
quotiescunque processu causæ - quotiescunque
cum processu causæ, 220 - pen.
artisanu - artisanus, 222 - 16
soliciti - soliti, 237 - 22
capitoli - capituli, 240 - 14
adiudicando - adiuvando, 240 - 23
/Druga kolona:/
vel ire - veliret, 242 - 16
damnumi - damnum, 243 - 1
tegulorum - tegularum, 246 - 21
489
quadrangulo - quadragnolo, 248 - 8
administrationi - administrationis, 260 - 1
die à - à die, 262 - 16
Tace - iace, 264 - 8
cum in - Cum in, 264 - 15
per cui - per nui, 271 - 9
Tas - ias, 272 - 12
Ledemize - Ledenize, 272 - 24
puentam - punctam, 280 - 14
Vualaco - vlaco, 285 - 21
De Formarijs - De Fornarijs, 299 - 1
ad c. - ad cap., 300 - 27
quodidem - quotidem, 305 - 14
Cedalæ - cedulæ, 309 - 14
deciderent - decederent, 312 - 3
congrues - congruis, 315 - 28
Ioannes - Ioannis, 317 - 9
maiores - maioris, 322 - 14
Cominationis - Dominationis, 324 - 2
Ducales - Ducalis, 326 - 22
Domitis - Comitis, 327 - 15
protectus - prædictus, 328 - 14
Domino - Domini, 333 - 10
mores - moris, 338 -10
Natalimus - Natalinus, 338 - vlt.
infra contrafecerit, & lignum, cadit, amittat, 348
- 26
promiserint - permiserint, 349 - 15
conuocare - conuocari, 348 - 16
requirantur - requiruntur, 361 - 26
deerimentum - detrimentum, 364 - 9
490
proximus - proximè, 365 - 21
d. per grossi, 370 & sic per totum, cap.
Promissis - Pro missis, 372 - 6
Nomine - nomini, 381 - 8
inter maris, &, gradibus, cadit, ac, 381 - 26
inter Ducales Venet. Dom. 388 - 2,
Giuppæ - Zuppæ, 397 - 1
Ducali - Ducale, 397 - l0
primo - prædicto, 411 - 17
nostræ - nostri, 417 - 8
præiudiciali - præiudicium, 419 - vlt.
dictus - dictis, 420 - 13
factam - factum, 425 - 15
sequuturæ - sequutura, 425 - 17
venditur - venditor, 425 - vlt.
remanente - remanentibus, 430 - 19
nostri - mosti, 435 - 14
parea - paria, 439 - 3
Drasco - Drusco, 439 - 24 440/5
491
492
vvvvvvvvvvvvvvvvvv
Dello Statuto della

città di Cattaro
vvvvvvvvvvvvvvvvvv
L a maggior parte delle città sulla sponda orientale dell’Adriatico avevano otte-
nuto i suoi statuti, che nello stesso tempo facevano lo strumento del dominio
e sono stati il fondamento del ordinamento giuridico, ma anche l’espressione
dell’individualità della comunione cittadina e lo simbolo della loro autonomia.
Gli statuti, come l’intero sistema comunale, erano privi della (sua) funzione an-
cor prima che gli stati moderni hanno sottomesso le città al suo meccanismo del
livellamento ed omogeneizzazione. In alcune di queste città gli statuti sono stati
conservati come i monumenti ai quali i moderni ricercatori hanno prestato l’at-
tenzione, e nelle altre sono scomparsi lasciando le nozioni e tracce nei documenti.
Nel tratto da Neretva a Bojana sono stati conservati gli statuti di Dubrovnik
(Ragusa), Kotor (Cattaro), Budva (Budua) e Scutari, e si sa con certezza che ne
avevano anche Bar (Antivari) e Ulcinj (Dulcigno).
Il più antico per la sua origine e senza dubbio più importante per il ruolo che
aveva nella vita della Repubblica è stato lo statuto di Dubrovnik, secondo il quale
la Repubblica si reggeva finché esisteva. È stato compilato in complesso “Il libro
di statuto” nel 1272 e nel inizio del Novecento ha ottenuto l’edizione critica199. Lo
statuto di Budva ha l’origine nei tempi più prossimi, negli anni quando i sovrani
serbi avevano il titolo dell’imperatore (lo zar), dunque tra 1346 e 1371, ma più
probabilmente durante il dominio di Stefan Dušan 1346-1355. A differenza da
quelli di Dubrovnik e Kotor, scritti e conservato in latino, lo Statuto di Budva è
stato conservato nella traduzione italiana per lo quale si pensa che abbia avuto
199 V. Bogišič, C. Jireček, Liber statutorum civitatis Ragusii compositus anno 1272, Monu-
menta historico - juridica Slavorum Meridionalium, 9, Zagreb, 1904. L’edizione critica
è stata due volte fedelmente riprodotta nel appendice della traduzione croata: Statut
grada Dubrovnika 1272, traduzione di M. Križman, J. Kolanović, Dubrovnik, 1990; poi
paralellamente con la traduzione croata: Statut grada Dubrovnika sastavljen godine 1272,
traduzione di A. Šoljić, Z. Šundrica, I. Veselić, Dubrovnik, 2002. Tutte e due traduzioni
sono forniti dai saggi sullo Statuto: A. Cvitanić (1990) i N. Lonza (2002).
493
494 Dello Statuto della
origine nei secoli prossimi.200 Lo Statuto di Scutari è stato scoperto relativamente
recente e pubblicato, è conservato anche esso in italiano con un forte influsso del
locale dialetto romano. Ha le origini nella prima metà del Trecento, certamente
prima del 1346, perché anche in esso, come in quello di Kotor, lo sovrano serbo
nominato il re.201 L’esistenza degli Statuti di Ulcinj e Bar è garantita dai numerosi
documenti. Quando si tratta di quello di Ulcinj, è noto che nel 1426 era posto alla
conferma di Venezia.202 Anche lo Statuto di Bar non è stato conservato, ma una
ventina di capitoli si può ricostruire sulla base delle sentenze ricorse in appello
a Dubrovnik.203
Sono più numerosi conservati gli statuti comunali quelli della Dalmazia cen-
trale e delle isole, fino all’Istria. Anche se hanno origine nella stessa epoca, ogni
di essi è stato posto nelle condizioni particolari avendo in vista le occasioni e ne-
cessità locali. Hanno in comune l’appoggio sul diritto consuetudinario e comune
(“jus comune”), che splendeva dalle città italiane. Tutti mostrano una abilità per
i cambiamenti ed adattamenti, alcuni di essi ottengono gli appendici. Tra loro
spicca lo Statuto di Cattaro con una particolarità di cui importanza non è abba-
stanza accentata. Esso è stato stampato nel 1616, nell’epoca quando era ancora in
vigore e quando l’ordinamento giuridico di Cattaro si basava su di esso. I redattori
del Libro dello statuto e delle leggi della città di Cattaro non potevano contare a
un numeroso pubblico dei lettori, e dovevano far fronte alle spese che non erano
piccole. Come sarà esposto in avanti, si sono uniti due interessi e due ambizio-
ni: dei Cattarini di mostrare l’antichità del suo ordinamento e la continuazione
della sua autonomia e dall’altra parte dei governati veneziani di argomentare la
legittimità dell’instaurazione del dominio sopra la Comune e l’efficacia della
protezione che la offrivano.
L’edizione stampata dello statuto nel 1616 non comprende l’intero patrimo-
nio giuridico della città di Cattaro. Le decisioni dedicate per essere rispettate
Monumenta historico - juridica Slavorum Meridionalium, 3, 1882-1883. L’edizione è stata
ristampata nell’appendice della traduzione serba: Средњовековни сатут Будве, traduzii-
ne e prefazione scritta da N. Vučković, Будва, 1988. Confronta anche: И. Синдик, Однос
града Будве према владарима из династије Немањића, Историјски часопис, 7, 1957.
1469, Corpus statutario delle Venezie, 15, Roma, 2002.
Veneziani, 15, 1973, pag. 213-271.
203 Историја Црне Горе, II, 1, Титоград, 1970, pag. 90-92 (С. Ћирковић).
città di Cattaro 495
di continuo sono state emesse anche molto prima, alcune di esse provengono
anche dalla fine del secolo XII. “Il libro dello Statuto”, compilato probabilmente
nel primo decennio del Trecento – le datate decisioni più antiche sono dal 1301,
sono state redatte ed integrate più volte fino al 1425. Conteneva le già trovate
vecchie decisioni del carattere statutario e quelle nuove aggiunte durante il tem-
po, imposte conforme alle necessità della vita comunale. L’edizione stampata ha
compreso anche di più del “Libro dello statuto”, in esso sono state incluse anche le
disposizioni e decisioni che avevano la forza legale, che integravano o cambiava-
no le disposizioni dai tempi precedenti, e prescrivevano le nuove norme. Quelle
decisioni più recenti sono raggruppate nelle due totalità, una che viene attribuita
all’epoca della autonomia cattarense (1384-1420) e l’altra, che conteneva le deci-
sioni dal periodo iniziale del supremo potere veneziano (1421-1444).
Nella edizione stampata non si riflette la tradizione manoscritta dello Sta-
tuto Catarense, il quale si, come nelle altre città, custodiva e riportava nella for-
ma manoscritta. I ricercatori hanno riuscito di trovare ed evidenziare i quattro
manoscritti custoditi dello Statuto: uno nella biblioteca della famiglia Kapor a
Korčula (Curzola), secondo nella biblioteca Marciani a Venezia, dal quale sono
stati stampati pochi capitoli; terzo nella Libreria universitaria a Zagreb (Zaga-
bria) e quarto nella biblioteca di Bogišić a Cavtat (Ragusavecchia).204 Il tempo
ha scemato di numero anche le copie della edizione stampata, così che essa nel
periodo della ricerca critica era un vera rarità. Prima della prima guerra mondiale
era evidenziato in tutto il modo solo 10 copie.205 L’archivio di Cattaro ha addebi-
tato la scienza e ha reso più facile la ricerca riproducendo su CD ROM l’edizio-
ne stampata e gli altri documenti interessanti dall’Archivio storico di Cattaro e
anche della Città di Cattaro.206
204 I. Strohal, Statuti primorskih gradova i općina, Zagreb, 1911; И. Синдик, Комунално
уређење Котора од друге половине ХII до почетка ХV столећа, Београд, 1950,
pag. 7-8; A. Marinović, Razvitak vlasti u srednjovjekovnom Kotoru, Historijski
zbornik, 1-4, 1957; S. Mijušković, Statuta civitatis Cathari, Godišnjak
Pomorskog muzeja u Kotoru, 13, 1965.
205 И. Синдик, Комунално уређење Котора од друге половине ХII до почетка
ХV столећа, Београд, 1950, pag. 10.
206 The Statute of Kotor and the First Public Notary Book (1326-1335), CD-ROM, /autori dei
testi: Jelena Antović, Miloš Milošević, Zorica Čubrović; redattori: Žarko Mijajlović,
I
L e ambizioni dei redattori di questa seconda e contemporanea edizione dello
Statuto di Cattaro non erano di provare a ricostruire la intera documentazio-
ne legislativa esistente su Cattaro, e così includere nell’edizione anche le nume-
rose eliminate decisioni statutari esistenti nei manoscritti e nei vari documenti.
La scelta hanno fatto i redattori del manoscritto e della edizione stampata dal
1616. Con quest’impresa si voleva fare la più precisa traduzione dal latino della
edizione stampata dello Statuto ed offrire al lettore moderno le spiegazioni neces-
sarie nell’apparato critico per la comprensione migliore del testo. Anche si deve
dire che esistevano i tentativi di fare quel grande sforzo a sistemare tutta la docu-
mentazione statutaria di Cattaro rimasta fuori la edizione stampata. Con questi
si occupavano, più o meno Stojan Novaković, Ilija Sindik e Slavko Mijušković.
Nella sua edizione dei monumenti legislativi Stojan Novaković ha stampato il
quattordicesimo capitolo dello Statuto sulla base degli estratti di Konstantin
Jirečk dallo manoscritto dello Statuto, il quale è custodito nella Biblioteca di San
Marco a Venezia.207 Scrivendo sull’ordinamento comunale della Città di Cattaro,
Ilija Sindik208 ha mostrato accanto all’edizione stampata dal 1616 anche la tradi-
zione manoscritta dello Statuto prestando l’attenzione a cosiddette Appendici
allo Statuto della Città di Cattaro, le quali Stojan Novaković ha ottenuto dallo
storico Jovan Tomić, e queste provenivano dal libro stampato, senza anno e luogo
della stampa.209 Sindik ha mostrato che, secondo il suo testo, le “Appendici” con-
cordano con l’edizione stampata, ma hanno le indicazioni per la pagina o foglio
dove si trova il capitolo nel manoscritto dello Satuto. Lui ha accennato agli citati
delle alcune decisioni statutarie negli documenti d’archivio e sentenze di appel-
lo. Queste fonti cercava di trovare Slavko Mijušković nell’ambito del progetto
dell’Accademia montenegrina della scienza e arte ed ha comunicato i risultati
207 Ст. Новаковић, Законски споменици српских држава средњега века,

Посебна издања САН, 5, Београд, 1912, pag. 1-16.
208 И. Синдик, Комунално уређење Котора од друге половине ХII до почетка
ХV столећа, Београд, 1950, pag. 7-13.
209 Nella citata edizione di Novaković pag. 16-21. “Seconda” edizione stampata, oltre Jovan
Tomić citano anche Giuseppe Valentinelli e Valtazar Bogišić. Un libro simile non abbia-
mo potuto trovare, neanche il manoscritto in italiano sullo Statuto Cattarense, il quale
sarebbe il suo auttore Josip Gelčić alla fine dell’Ottocento dato in stampa a Jugoslaven-
ska akademija znanosti i umjetnosti di quel tempo a Zagabria.
delle sue parziali ricerche.210 Questa parziale documentazione sugli appelli, la
quale ha accolto Mijušković è custodita nell’Archivio storico di Cattaro con la
segnatura: IAK, KOP I-1, 1-1073. Ma le ricerche complete e complessive in que-
sto caso non sono state effettuate, perché si tratta del progetto molto complesso,
duraturo e molto caro. Anzi, sarebbe necessario prima di tutto raccogliere tutte
le decisioni legislative comunali le quali non si trovino nello Statuto stampato,
ma citate nei volumi notarili e nell’altra documentazione d’archivio di Cattaro
(specialmente nell’Archivio storico e quello Vescovile), anche negli archivi di
Zara e dell’Accademia della scienza e l’arte croata, e poi fare le ricerche negli
archivi italiani dove esistevano i collegi universitari competenti per gli appelli
cattarini, prima del dominio veneto (Archivio vaticano a Roma, a Bologna, Pe-
rugia e Padova), o dopo il 1433 quando viene accettata la proposta veneta che gli
appelli vengono presentati solo agli collegi universitari veneti (Padova, Piacenza,
Verona e Treviso). Nelle tutte queste fonti si troverebbe un certo numero delle
decisioni statutarie cattarensi, le quali non sono state incluse nella codificazione
stampata dal 1616.
II
M a perché la codificazione stampata è venuta appunto nel 1614-1616, che
cosa si veramente voleva con questa redazione dello Statuto e su che cosa
riflettevano i redattori Marian Bucchia e Frano Bolizza, a questo ci possono ri-
spondere loro stessi. Ma la scienza non prendeva sul serio la loro prefazione allo
Statuto, perché le esagerazioni stilistiche barocche non ispiravano la fiducia. Ma
se togliamo tutti questi gioielli e slanci verbali, rimane qualche nucleo razionale,
magari pieno della costante glorificazione della Venezia, dell’attuale rettore e
provveditore Zuane Dolfin e l’esistente potere aristocratico. Ci pare, pure, che
in questo testo chiaramente spicchino tre questioni per noi molto importanti, e
che chiaramente ne sono date le risposte.
La prima è di dare orgogliosamente grande importanza al dominio preveneto
dell’aristocrazia cattarense, la quale “per molto tempo” governava con successo, e
questo, com’è indicato “nello spirito delle più antiche consuetudini civiche”. Qui
i redattori dello Statuto non pensano soltanto al breve periodo del autogover-
no reale della città-stato (1390-1420), ma più al nominale governo bosniaco di
210 S. Mijušković, I testi delle sentenze d’appello dei Collegi di Padova, Vicenza, Verona e Trevi-
so su ricorsi da Cattaro, Atti del II Congresso internazionale della società italiana di storia
del diritto, Venezia, 18-22 Settembre 1967, Firenze, MCMLXXI, pp. 529-539.
Tvrtko (1384-1390), e tutto questo è compreso nella seconda parte dello Statuto.
Ma durante tutte e quattro governi preveneti, si promulgano in continuo le de-
cisioni dei consigli legislativi cattarensi. Questo governo aristocratico cattarense,
particolarmente dall’epoca dell’autonomia della città, si glorifica nel Prefazione
perché si considerava che, da una parte, sia stato evitato alle estremità della ti-
rannia degli individui, ma anche dalla democrazia, giudicata come il “malsano”
governo dei molti che consideravano “la superfluità della folla inesperta”. Del
resto, quel pensiero sull’autogoverno Cattarense come l’indipendente città-stato,
è fortemente sottolineata subito sul secondo frontespizio dello Statuto con la
figura di San Trifone – patrone della città, dove dopo il ripetuto titolo principale
è particolarmente sottolineato che in esso si trovano “le leggi della città di Cattaro,
con le quali come la Repubblica a se stessa e agli sottomessi, la gente gloriosa, questa
Comune governava a lungo”, finché con “la sua volontà” non si è assoggettata
a Venezia.
Il secondo è una constatazione importante che quella antica documentazio-
ne statutaria cattarense dall’epoca del governo indipendente degli antenati “si
è conservata quasi nel suo intero”, e che quelle leggi locali la Repubblica Veneta
rispettava “come molto giuste e soavi, attinti dalla profondità delle massime giuri-
diche e recentemente quasi dagli Ateniesi presi”. I rappresentanti Veneti, quando
accettarono di governare Cattaro, promettevano regolarmente “che giudicheranno
sulla base di queste nostre leggi e le istituzioni comunali”.
Terza è, forse la più importante, la motivazione per la quale così eccessiva-
mente celebrano e si fidano del rettore Dolfin, che quel cognome anche tra gli
altri pesci “figura nobile sempre ha”! Lui sullo stimolo “prudente” dei Cattarini per
custodire quelle decisioni statutarie “che devono essere stampate tutte”, ha preso
questa decisione, “togliendo la nostra paura e dolore” che veramente questa docu-
mentazione “viene stampata per l’eternità”. Questo significa che i rettori prece-
denti venivano stimolati di aderire alla stampa, ma questo non veniva realizzato
prima che scelsero Dolfin per il rettore. E dare tanta importanza alla stampa
certamente indica la fede nel rinforzamento delle posizioni aristocratiche, perché
consideravano che il testo, una volta stampato e accessibile a tutti, si dovrebbe di
più apprezzare e nella pratica rispettare. E nello Statuto stampato è condotta a fine
la prevalenza del patriziato cattarense. Prima, nelle decisioni statutarie si trovava
anche “l’assemblea popolare” o “popolo universo”, mentre nello Statuto stampato
questo e sostituito con “nobilità universa” (“universi nobilis”).
III
L a decisione sulla stampa dello Statuto è stata presa subito dopo l’arrivo del
rettore Dolfin, il 27 ottobre 1614 sull’assemblea comune del Consiglio Mi-
nore (Segreto) Consiglio Maggiore, nella presenza del rettore, tre giudici e 36
membri del Consiglio. La decisione affermativa sulla stampa dello Statuto per
conto della comune di Cattaro, è presa unanime dal Consiglio Minore, mentre
nel Consiglio Maggiore era 30 “per” e 6 “contro”. Dal testo di questa decisione
veniamo a sapere che i manoscritti delle disposizioni di legge sono custoditi in
un fascicolo particolare dello Statuto e delle disposizioni di legge, e che erano
nelle cattive condizioni fisiche, così esisteva il pericolo che durante il tempo “si
perda molto di questo”. Prima di tutto era necessario che una “persona diligente
e affidabile” a Cattaro faccia la trascrizione dall’originale per le necessità della
tipografia veneta. Per realizzare questo progetto per prima si dovevano scegliere
i cinque nobili che proponevano ognuno il suo redattore, e dopo hanno votato
su questi redattori proposti. I cinque redattori scelti hanno finito la sua parte del
lavoro abbastanza presto, se supponiamo che questo è accaduto quando hanno
datato la dedica al rettore, il 13 agosto 1615, mentre le attività sulla stampa, pro-
babilmente viene compiuta quando il correttore il 3 giugno 1616 ha notato che
ha compiuto la correzione, che vuol dire la collazione del testo stampato con il
manoscritto della trascrizione dell’originale scritto a Cattaro211. In genere si par-
lava del giovarsi dell’intero materiale custodito, ma proprio sull’inizio del lavoro
è diventato chiaro che questo non è possibile, e che per uso normale dello Statuto
è necessario fare una metodologicamente ben chiara ripartizione del materiale
scelto, quello più importante. Questo non andava d’accordo con la premura, così
questo sforzo attorno alle unità tematiche non ha dato nessun successo. Anche
ci sono tanti capitoli non datati, e troppo spesso non c’è neanche il principale
ordine cronologico.
IV
I redattori dello Statuto cattarense hanno diviso l’esposizione della mate-
ria giuridica a quattro unità chiaramente separate. Prima di queste, pro-
prio sull’inizio, c’è ancora una serie dei testi introduttivi su 52 pagine senza

Историјски записи, 10, 1, 1954, pag. 236-237.
paginazione212. Essi contengono come prima i due frontespizi (ulteriormente
iscritto numero della pagina sull’originale 01, 02) e sul secondo si trova la figura
del patrone della città, San Trifone (ulteriormente iscritto numero della pagina
sull’originale 02). Sulla terza pagina si trova il patrone di Venezia, leone alato
di san Marco, e sotto i tre stemmi. Nel mezzo si trova lo stemma del rettore e
provveditore di quell’epoca Zuan Francesco Dolfin, e da parte gli stemmi dei
due redattori dello Statuto, Marian Bucchia e Zuan Francesco Bolizza. A piè
della pagina si trova il primo canto d’occasione con la dedica al sopraddetto
rettore cattarense Dolfin, con l’autore nominato, cancelliere della Comune cat-
tarense di quell’epoca Joanis Peterelli (ulteriormente iscritto numero della pagina
sull’originale 03). Nel mezzo della quarta pagina si trova lo stemma del doge di
quell’epoca Joanis Bembo, con il canto d’occasione dedicato alla città di Venezia
e a Bembo (ulteriormente iscritto numero della pagina sull’originale 04). Poi se-
gue il testo d’introduzione dei redattori dello Statuto, dedicato al rettore Dolfin
(ulteriormente iscritto numero della pagina sull’originale 06-011). Sulla prossima
pagina sono due canti d’occasione dedicate ai redattori dello Statuto e alla Città
di Cattaro, senza nominare l’autore (ulteriormente iscritto numero della pagina
sull’originale 012). Poi, il breve di papa Clemente VIII da il proprio consenso ai
testi che si leggono alla festa del patrone della Città, e il Vescovato cattarense ha
cercato per questo l’approvazione ufficiale (ulteriormente iscritto numero della
pagina sull’originale 013, 014, 015). Segue la annotazione che la correzione dello
Statuto è compiuta (ulteriormente iscritto numero della pagina sull’originale
212 ��
Oggi nello scopo di rendere più facile a raccapezzarsi usando l’originale, in questa se-
conda, contemporanea edizione dello Statuto con la traduzione, con l’indice e trascri-
zione nella forma elettronica su CD, si è deciso per la variante dell’iscrizione suppletiva
dei numeri su gia dette pagine senza paginazione dell’originale. Questi numeri iscritti
ulteriormente vanno in continuo da 01 a 052 e per essi è stato usato il termine “ulterior-
mente iscritto numero della pagina sull’originale 01-052”. Poi segue l’originale paginazione
dello Statuto che comincia dal primo capitolo, con la numerazione originale dal 1 al 440.
Anche per essi è usato il termine “pagina dell’originale numero 1-440”. Anche le ultime
cinque pagine dello Statuto non hanno la paginazione originale, così queste pagine sono
ulteriormente iscritte, vanno in continuo dal 440/1 al 440/5 e per esse è usato il termine
“ulteriormente iscritto numero della pagina sull’originale 440/1-440/5”. È importante dire
che a questo esemplare dello Statuto, custodito nell’Archivio storico di Cattaro (Istorijski
arhiv Kotor) con la segnatura: IAK, ŠTAMP I-1, mancavano due pagine dell’originale, 013
e 014, e che esse sono come copie ulteriormente inserite nel fotoriproduzione originale e
su CD il quale fa la parte integrante di questa contemporanea pubblicazione dello
Statuto cattarense.
016), e alla fine i due indici, alfabetico e tematico (ulteriormente iscritto numero
della pagina sull’originale 017-040), e anche l’indice delle “rubriche” (ulterior-
mente iscritto numero della pagina sull’originale 041-052).
V
P rima parte dello Statuto è del tempo il più antico e più voluminoso. È compo-
sta da un’unità giuridica che non ha il frontespizio, comincia subito con la de-
cisione sul modo come si eleggono i giudici comunali (“De constitutione iudicum
civitatis Cathari”), ma tuttavia sopra i testi delle prossime 275 pagine numerate
fluisce sempre la stessa intestazione “Statuta et leges Civitatis Cathari” (Decisioni
statutarie e leggi della Città di Cattaro) – (numero delle pagine dell’originale
1-275). Ogni decisione statutaria è denominata “capitolo” (“caput”), contrassegna-
ta dalle cifre romane da 1 a 439 e con il titolo. L’ultimo, 440o capitolo (pagine
dell’originale 270-274) non è una decisione statutaria, ma contiene il Privilegio
sui confini della Comune e della città di Cattaro. In realtà questa è la traduzione
italiana del famoso diploma – sentenza dell’imperatore Dušan. Questo privile-
gio – diploma aveva una grande importanza per Cattaro, la consideravano base
giuridica di proprietà del suo territorio. Sull’ultima 275o pagina originale dello
Statuto è stata citata l’ulteriore autenticazione dalla parte del rettore cattarense
Michele Emo nel 1491.213
Lo Statuto nel senso più stretto della parola ha meno “capitoli” che la loro
numerazione indica. Ce ne sono 437 perchè i capitoli 215 e 216 sono letteral-
mente ripetute sia il testo sia il titolo come i capitoli 345 e 346.214 Da questi 437
capitoli solo 94 hanno la data dell’emanazione, qualche volta solo l’anno, ma
più spesso la data completa. La data approssimativa o l’ambito cronologico più
vasto si possono constatare per ancora una decina dei capitoli alla base del nome
della gente menzionata, data delle conferme ulteriori, legame con i capitoli da-
tati ecc.215 I capitoli datati sono in intervallo dal 1301 al 1425. Il limite superiore
213 ��
La data è in disaccordo con governazione di Michele Emo, il quale secondo l’elenco ope-
rava a Cattaro il 1493.
214 Tutte le incoerenze ravvisate nell’originale dello Statuto sono state constatate nelle note
a piè di pagina della traduzione dello Statuto; О. О. Марковъ, Статутъ гор. Котора
(Опитъ изследованыя его истории и источниковъ), Записки Русскаго научнаго
Института в Белграде, 1, 1930, pag. 122. Lo stesso autore ha avvertito che i capitoli 90 e 93
sono uguali e il capitolo 90 è per intero incluso nel capitolo 93 il quale ha il prolungamento.
215 O. O. Markov nel suo saggio dalla nota precedente, pag. 122, nota 10, ha osservato che il
capitolo 111 dev’essre dalla epoca di Nicola Bucchia, il protovestiario del imperatore, che
è vicino all’epoca dell’ “incorporazione”, unità costruita dalle singole decisioni,
le quali potevano essere prese prima. Sulla base di un prestito dallo Statuto di
Dubrovnik, datato il 1293216 è possibile prendere la conclusione che il nucleo più
antico dello Statuto doveva avere origine negli ultimi anni del Duecento o in
primo decennio del Trecento.
I capitoli più recenti meritano una particolare attenzione per la delimitazione
con la seconda parte dello Statuto, decisioni prese nel epoca della autonomia
cattarense. Anche se quell’epoca effettivamente ha cominciato nel 1370, la più
antica decisione in questa parte è datata nel 1384, e questo vuol dire che un nu-
mero delle decisioni (18 datate e ignoto numero di quelle senza data) incluse
nello Statuto copre l’intera epoca dell’autonomia. Ma anche c’è un stretto le-
game tra le decisioni incluse nella prima parte dello Statuto e quelle dall’epoca
dell’autonomia, ma di queste parleremo ancora. Le decisioni dalla seconda parte
confermano o modificano quelle dalla prima parte che si vede dal loro soggetto,
e per alcune è precisamente detto che sono “correzione” o “supplemento” della
decisione statutaria (capitolo 27, pagina dell’originale 299; capitolo 36, pagina
dell’originale 307-308).
Sulla base dei capitoli datati che fanno quasi un quarto di tutti i capitoli (94
da 437), si può concludere con certezza che i capitoli non sono messi in ordine
cronologico. Ecco un esempio: i capitoli più remoti dello Statuto, datati nell’anno
1301 sono più vicini alla fine con numeri 349 (pagina dell’originale 189-190) e
381 (pagina dell’originale 209-210), mentre quelli dal 1312 e 1313 si trovano nella
seconda metà con numeri 256 (pagina dell’originale 143) e 350 (pagina dell’origi-
nale 190-191). Già con un esame superficiale si osserva che nell’ordine della mag-
gior parte dei capitoli era decisivo il contenuto. Legame tra materie si riconosce
nei gruppi dei capitoli più o meno ampi, ma non esiste il collegamento nelle ampi
unità come sono i “libri” dello Statuto di Ragusa. L’analisi dello “sistema” nello
Statuto di Cattaro ha scoperto le numerose particolarità e disparità, come prima,
dopo il capitolo 349 (pagina dell’originale 189-190) il legame tra essi praticamente
si perde. Si riconosce l’influsso dei “libri” dello Statuto di Ragusa sulla colloca-
significa prima del 1355; che nel capitolo 300 viene menzionato come notaio Batolomeus
de Tribius Bazilicis, che vuol dire che è stato scritto dopo il 1357 quando ha assunto la
carica e che il capitolo 426, nel quale vengono menzionati Trifone Bucchia e Tommaso
di Paolo di Tommaso dal 1312-1326, noi aggiungiamo fino al 1329 quando viene compilato
il testamento di Tommaso.
216 O. O. Markov, opera citata, pag. 157.
zione in questo Statuto.217 Dopo il gruppo degli articoli sull’elezione degli organi
e uffici, segue il gruppo di articoli con i giuramenti, poi le decisioni sui processi,
poi il diritto familiare e patrimoniale, ordine comunale e diritto penale. Ma in
quegli elementi del sistema non c’è la coerenza, capita che in una serie dei capitoli
dedicati a una materia inserito il capitolo che non c’entra niente con quel materia.
Quel complesso delle domande qui non può essere dettagliatamente discusso.
Sono imminenti le ricerche con le quali si devono verificare le date conclusio-
ni.218 È indiscutibile solo che ci sono numerose tracce dell’influsso dello Statuto
di Ragusa nelle varie forme: come presi in prestito i titoli e i testi, solo i titoli,
solo le alcune parti del testo, i quali sono adeguati alle circostanze particolari a
Cattaro. Il numero dei capitoli che rappresentano rielaborazione e adeguamento
dello disposizioni dallo Statuto di Ragusa alle circostanze particolari a Cattaro si
avvicina al numero di quelle prese in prestito.
Come gli altri statuti comunali neanche il cattarense non ha principio in un
tratto, e non è l’opera di uno solo gruppo dei legislatori. Sono noti e già men-
zionati gli esempi del cambiamento: l’omissione dello “statuto ingiusto” il quale
proibiva che un Cattarino diventa il vescovo nella sua città (1331, poi l’omissione
del prolisse titolo del sovrano nel 23o capitolo sul accettazione del principe (pa-
gina del originale 14.). Sono riconosciuti i numerosi esempi della modificazione
posteriore e i complementi delle disposizioni statutarie. Nel Quattrocento viene
menzionato il “Libro degli statuti” con la sua paginatura. Il trascrittore di una
decisione nella seconda parte, dove sono le decisioni dall’epoca dell’autonomia
di Cattaro (capitolo 29, pagina dell’originale numero 300), dice che non voleva
trascriverla interamente perché ha visto che già si trova nel “Libro degli statu-
ti” sulla pagina 80 (corrisponde alla pagina 80 dell’edizione stampata, pagina
dell’originale numero 46). La questione della cronologia delle alcune redazioni è
intavolata ma è rimasta aperta. Sono citati i numerosi argomenti in favore di una
redazione nel 1373, ma il problema del tempo e della voluminosità delle alcune
redazioni appena si deve studiare.
La forma dello Statuto nel senso più stretto, come è stato riprodotto nell’edi-
zione stampata, è certamente ottenuta dopo il 1425, ma prima della fine del Quat-
217 Il “sistema” nello Statuto di Cattaro studiava e cercava a ricostruire O.O. Markov
nell’opera citata, nella nota 16, pag. 138-142.
218 Come punto di partenza si può servire con le conclusioni di O.O. Markov e con
il prospetto dei capitoli dello Statuto di Cattaro e delle singole decisioni dello
Satuto di Ragusa sulla pag. 142-145 della citata disertazione.
trocento, e sa sua formazione dipendeva dalle circostanze politiche. L’accettazio-
ne del supremo governo di Venezia ha avuto come conseguenza la sottomissione
dello Statuto agli organi veneziani con la ricerca della conferma, perché veniva alla
controversia tra i consigli comunali e rettore veneziano. Nell’epoca del principe
Stefano Querino, che esercitava ufficio nel 1426, doveva lui stesso, in accordo
con il Consiglio, adeguare lo Statuto e indirizzarlo a Venezia. Nella cancelleria
di doge quello Statuto viene perduto, e dopo due anni hanno mandato di nuovo
la trascrizione.219 L’influsso delle circostanze politiche si può riconoscere anche
nella stesura della diploma di Dušan sui confini proprio alla fine dello Statuto. Le
controversie sui confini del territorio comunale hanno principio già nella metà del
Quattrocento, e dopo la conquista turca dei territori in retroterra sono diventate
le controversie di confine tra l’Impero Ottomano e Repubblica di Venezia.
VI
L a seconda parte dello Statuto intitolata Le decisioni accettate per votazione
(“Partes capte…”) è una più piccola unità giuridica da soli 39 capitoli, i quali
devono salire al periodo 1371-1420 (pagina dell’originale 277-312), perché nel solo
titolo i redattori con orgoglio rilevano che questo è l’epoca quando si reggeva con
le proprie leggi e istituzioni (“Quo tempore suis legibus et institutis regebantur”).
Ma come tutti i capitoli sono stati datati, si vede che le decisioni risalgono al un
periodo più breve, tra 1384 e 1420. Dall’altra parte, un notevole numero delle
decisioni dal periodo dell’autonomia (15 datate) e incluso, come abbiamo visto,
nel nucleo fondamentale dello Statuto.
Il primo capitolo non contiene la decisione statutaria, ma l’esposizione su
quello come è venuto alla formazione di questo gruppo delle decisioni legislative.
È stato trovato che “per antichità e lesione e disordine nei volumi nei quali erano
iscritte le decisioni”, non si potevano trovare quando era necessario, così doveva
trovarsi un rimedio. Nell’epoca del principe e capitano Nicolò Pisano, il quale ha
assunto la carica nel 1431, è stata eletta la commissione composta da tre nobili per,
insieme con il cancelliere di quell’epoca Giovanni da Loggia, esaminare all’indie-
tro i volumi delle decisioni anteriori e di iscriverli nel libro di pergamena, rega-
lata dal suddetto cancelliere. Pisani, come principe, aveva una sviluppata attività
legislativa, nel sua epoca sono state emanate 18 decisioni, e il cancelliere ha, tra le
decisioni legislative, incluso anche quelle della sua elezione e del prolungamento
219 Историја Црне Горе, II, 2, Титоград, 1970, pag. 258-259 ( И. Божић).
della carica. Lui aveva un importante ruolo non solo nella formazione del corpus
delle decisioni legislative le quali serviranno come la base dell’edizione stampata,
ma anche nel processo dello stabilimento del potere supremo veneto.
A differenza dei capitoli nel “Libro degli statuti”, nei quali esistono più modi
per la formulazione della decisione, in questa parte tutti i capitoli hanno la for-
ma della decisione votata nel Consiglio Maggiore con le date citate, numero
dei presenti, e risultati della votazione. Nello Statuto, nel senso più stretto della
parola, i capitoli così stilizzati ci sono proporzionatamente pochi, solo 58, di cui
maggioranza comincia con “decidiamo”, “determiniamo”, nei alcuni è stato citato
anche il motivo dell’emanazione, e una parte di essi comincia con la formulazione
“Noi giudici, consiglieri e tutti i nobili…”.
Si pone la questione sulla reciproca relazione di queste “decisioni accolte” e
dei capitoli inclusi nella parte fondamentale dello Statuto. È gia menzionato
che hanno il contesto allegato, che alcune decisioni integrano o sostituiscono le
disposizioni da singoli capitoli, che ci sono delle decisioni uguali nello Statuto e
nelle “decisioni votate” dall’epoca dell’autonomia, com’è il caso con la proibizione
dell’alienazione del podere dell’abbazia di San Giorgio dal 28 febbraio 1405, la
quale è nello Statuto il capitolo 434 (pagina dell’originale numero 254-255), e
tra le “decisioni votate” il capitolo 14 (pagina dell’originale 289-290). Il trascrit-
tore dall’epoca dell’autonomia non ha iscritto interamente il capitolo 29 (pagina
dell’originale 300) perché già si trovava nel “Libro degli statuti” (capitolo 80,
pagina dell’originale numero 46-50). Non c’è nessun dubbio che le “decisioni vo-
tate” avevano nella vita giuridica la stessa funzione come le decisioni statutarie. In
alcuni capitoli è detto determinatamente. Così il capitolo 35 (pagina dell’originale
numero 306-307) dall’epoca dell’autonomia cattarense completa il capitolo 169
(pagina dell’originale numero 101-103), capitolo 36 (pagina dell’originale 307-308)
modifica il capitolo 100 (pagina dell’originale 60-62) dal “Libro dello Statuto”.
Dalle numerose decisioni dei consigli sulle materie molto varie venivano scelte
quelle dall’interesse comune, alle quali si poteva attribuire la validità continua
e ascrivere il vigore legislativo. In quel senso questa parte dell’edizione stampata
dello Statuto si può paragonare con il Libro verde (“Liber viridis”) e Libro giallo
(“Liber croceus”) a Ragusa, le quali rappresentavano il naturale allungamento dello
Statuto già formato di cui testo non si toccava. Quando si tratta dello Statuto di
Ragusa, le decisioni del consiglio sono rimaste custodite, così si può seguire come
sono da numerose decisioni sui problemi quotidiani separate quelle considerate
legge. Nel caso di Cattaro segue la conclusione che dopo il 1425 non si più toccava
nel testo del “Libro dello Statuto”. Dal periodo 1425-1431, dallo stabilimento del
supremo governo veneto all’epoca dell’amministrazione di Pisani, solo 8 decisioni
votate sono state scelte per questa collezione.
VII
I l fatto che non sono state intromesse tutte le decisioni, ma solo quelle che ave-
vano il vigore della legge, può spiegare perché nelle medesime non si riflettono
gli eventi burrascosi dell’epoca dell’autonomia, il quale comprende il periodo
del governo ugro-croato con le gravi ripercussioni della guerra veneto-genovese,
perfino agli spodestamenti popolari di breve durata dei nobili proveneti a Cattaro
(1371-1384); poi 7 anni del dominio in generale nominale del re bosniaco Tvrtko
fino alla sua morte (1384-1390) e i tre decenni della piena autonomia di Cattaro
come stato-città (1390-1420). In genere questo era un periodo molto difficile del
timore di Cattaro dalle chiare aspirazioni, non solo da Balša II (1385) e Đurađ II
Balšić (1390) ma anche da Radič Crnojević (1395) per conquistarla, ma anche
dai grani sforzi dei Cattarini che questo non capita, sia con i doni (1383), anche
con le dichiarazioni non vere che Venezia ha già preso la sovranità (1395), sia con
l’accettazione delle contribuzioni alte (1413).220 Aborrimento dal potere supremo
del patriziato di retroterra non nasceva soltanto dalla persuasione che essi non
possono dare la protezione internazionale a Cattaro, ma anche di più, che invece
del sopporto e sussidio, possono portare anche peggiore esaurimento economico,
com’è accaduto durante i dominio dei Balšić a Antivari (Bar).221 Oltre questo ben
sette volte (nel 1396, 1404, 1405, 1410, 1411, 1414 1419) i Cattarini cercavano che
la Repubblica di Venezia li protegge e assume la sovranità.222
La terza parte dello Statuto fanno i cinque documenti sulle trattative fina-
li, la formulazione delle condizioni e sulle pubbliche forme della consegna di
Cattaro a Venezia (pagina dell’originale 313-343). Nel senso di rigore, questa
documentazione voluminosa è più documentazione d’archivio di un decisivo
momento storico che legislativa e statutaria. In ogni caso merita l’attenzione,
come l’espressione dell’interesse bilaterale, che le condizioni dell’accettazione
220 S. Mijušković, Statuta civitatis Cathari, Godišnjak Pomorskog muzeja u Kotoru,

13, 1965, pag. 7-13.
221 Историја Црне Горе, II, 2, Титоград, 1970, pag. 24 ( И. Божић).
222 M. Milošević, Kotorske ponude Veneciji za preuzimanje vlasti, Glasnik cetinjskih muzeja,
6, 6, 1973, pag. 5-21.
del potere supremo veneto siano fissate e note anche come la stessa legislatura
autonoma di Cattaro.
Tutto è cominciato il 2 febbraio 1420, quando il principe cattarense, i giudi-
ci, Consiglio Minore e quello Maggiore dopo alcuni giorni delle consultazioni,
hanno autorizzato il loro notaio comunale, cancelliere e segretario della Comune,
Antonio Puczi di, secondo le istruzioni ricevute, stipula il contratto a Venezia
della consegna di Cattaro.223 A base di questo Puczi, l’8 marzo davanti al potere a
Venezia, ha esposto a voce l’intenzione e le condizioni di Cattaro, rilevando an-
che il momentaneo pericolo militare da Balša, anche come il fatto che i Crnojević
in quel momento militarmente sostengono Cattaro. Anche se, in generale, la
proposta cattarense è stata accettata , Venezia richiedeva che di tutto si deve
compilare un accordo bilaterale preciso in iscritto. L’atto veneto formalmente e
giuridicamente ufficiale è stato compilato il 15 marzo, e un giorno dopo è stato
con il ducale autorizzato il notaio Giovanni da Loggia di applicare a Cattaro la
ratificazione dell’accordo, riceve il giuramento della fedeltà e di essere presente al
alzabandiera di San Marco. Dopo questo il principe cattarense, Marino Bisanti, i
giudici e i membri del Consiglio Segreto, insieme con l’ufficiale rappresentante
del doge Tomaso Mocenigo, suddetto Giovanni, dovevano conformare un uffi-
ciale atto bilaterale. Il procedimento si è prolungato per la ragione delle esigenze
supplementari dei Cattarini, e così dopochè il 13 magio 1420 il Consiglio Segreto
esteso con i dodici nobili ha ratificato l’accordo sull’accettazione del potere ve-
neto e da qual momento formalmente e giuridicamente inizia il dominio veneto
su Cattaro e i presenti membri del Consiglio hanno prestato il giuramento nella
presenza del rappresentante di doge. In letteratura questa documentazione è stata
analizzata, interpretata e commentata con l’appoggio all’altra documentazione
custodita da Venezia e Cattaro.224 Qui non è necessario presentare dettagliata-
mente il corso complesso delle trattative e della realizzazione di quello che è stato
accordato. Pare che sia più importante porre l’attenzione a quello che ha influito
allo Statuto comunale e il suo sviluppo ulteriore.
Come prima è l’insistenza dei Cattarini che lo Statuto rimane in vigore, che
in avanti viene preservata continua validità dello proprio Statuto e nei secoli im-
223 Statuta et leges civitatis Cathari, IAK, ŠTAMP I-1, 325; Š. Ljubić, Listine o odnošajih Juž-
noga Slavenstva i Mletačke republike, VIII, pag. 7-8.
224 Oltre i saggi citati nelle note 22 e 24, confronta anche M. Matijević Sokol, Uspostava mle-
tačke vlasti u Kotoru 1420. godine (Na osnovi kotorskih notarskih isprava), Zbornik Zavoda
za povijesne znanosti, JAZU, 12, 1982.
pratichito sistema comunale con i limiti più ampi della deliberazione autonoma.
I negoziatori cattarensi, come prima, hanno chiesto ed ottenuto la positiva, breve
e chiara, formulazione generale “che tutti i statuti e le delibere della detta Comune
verranno osservate” (“quod Statuta et ordinamenta dictae Communitatis observen-
tur”). Secondo, che nei cinque documenti stampati sull’accettazione del potere
supremo, rilevante dal punto di vista dello Statuto è il personaggio di Giovanni
della Loggia, notaio veneto di quell’epoca. Questo cittadino di Venezia e Trevi-
so, aveva le origini di una famiglia nobile di Feltro, incluso nelle trattative, poi
ha ottenuto il carico del rappresentante di doge, e dopo il lavoro compiuto fino
al arrivo del primo principe, rappresentava il governo veneto a Cattaro.225 Poi è
rimasto un intero decennio come il comandante della guardia – castellano. Živan
Silvestrović, com’è rimasto scritto in un documento cirilico, era un uomo di pen-
na, trascrittore e l’amante del libro, il quale ha raccolto una notevole biblioteca
la quale ha testato a convento. Lui è stato nel 1431, dopo la revoca del precedente
scelto per il cancelliere della Comune e a questa carica veniva eletto più volte
fino al 1443 quando è diventato l’impiegato di Venezia e più non è stato eletto
dalla parte degli organi cattarenssi fino alla sua morte nel 1458. Parallelamente
occupava anche la carica del notaio vescovile.226
Sul ruolo di Giovanni de Loggia nella preparazione di corpus degli atti legisla-
tivi che conteneva l’edizione stampata dello Statuto dal 1614 si elabora nel testo
dell’introduzione delle “Decisioni votate” dall’epoca dell’autonomia cattarense, di
cosa abbiamo già parlato. Lui ha regalato il libro e ha iscritto le decisioni le quali
225 Questo personaggio è enesime volte menzionata nei documenti cattarensi, e nella lette-
ratura viene menzionato, secondo la forma latina, come Johannes de Luxia de Venetiis
o un po’ più estesamante nella nota alla fine dello Statuto: Johannes Silvestri de Luxia
de Venetiis. È un po’meno notato che esiste l’atto notarile a caratteri cirilici, la sentenza
di principe dal 4 aprile 1454, dove è citato così: “Ја Живан Силвестровић од Лужа из
Бнетак проглашени по царској власти нотар и нотар бнетачки и канжилијер опкине
которске ... писах овози писаније, прогласих с мојијем билиегом и именом обичнијем.” (F.
Miklosich, Monumenta Serbica, Vindobonae, 1858, pag. 465). Živan è la forma di Johan-
nes come Giovanni o Zuan in italiano; Silvestrović è patronimico, e Luže o luže, com’è
stampato nell’edizione di Miklošić, sono evidentemente i toponimi, parte o quartiere
di Venezia. Nell’atto cirilico citato per il principe Alvise Baffo è detto che giudicava “na
počtenom stolu pod lužom opkenom”. Non c’è dubbio che con la parola “luža” è stato ripro-
dotto quel latino Luxia, il quale è solo la forma della parola “loggia” dalla lingua parlata.
Da tutto questo segue che la forma “Luksija” scritta con i caratteri cirilici o caratteri latini
degli Slavi del sud non ha legittimazione e si deve evitare.
226 L’esame più completo su Ivan Silvestrović ha fatto Н. Фејић, Которска канцеларија у
средњем веку, Историјски часопис, 27, 1980, pag. 45-5.
sono scelte dalle attività della commissione formata dal principe Nicolò Pisani.
Non c’è nessun dubbio che Giovanni, il quale in quel tempo ha cominciato a
svolgere la carica del cancelliere, intrometteva anche le decisioni del carattere le-
gale dall’epoca dei principi prima del 1431 (1420-1431) e che ha continuato a farlo
mentre era il cancelliere. A questo si deve ascrivere il fatto che ogni rinnovamento
delle elezioni è stato intromesso come la decisione nello Statuto, che le decisione
sulle cose private hanno ottenuto il suo posto accanto alle leggi. Sulla annotazio-
ne delle decisioni parla lui stesso dopo l’ultima decisione (pagina dell’originale
numero 337). La sua annotazione e il segno notarile sono una testimonianza vera
che qui è integrata la codificazione delle decisioni votate con le quali si allunga e
completa il “Libro dello Statuto”.
Però, si pone domanda perché si è fermato al capitolo ottavo227 del principe
Leonardo Bembo dalla primavera del 1444, quando si sa che la carica del can-
celliere esercitava fino alla morte nel 1458 e nel libro notarile sono state iscritte
le imbreviature anche dal luglio 1458. Nella ricerca della risposta si deve prestare
l’attenzione, da una parte, alle relazioni tra il cancelliere e la Comune, e d’altra
parte alle relazioni tra Cattaro e Venezia. È stata custodita la lettera del doge Fran-
cesco Foscarini proprio a quel principe Leonardo Bembo dal 1443 del fatto che è
stata accolta la supplica di Giovanni da Loggia di diventare e essere l’impiegato
del potere veneto e di ricevere il salario dalla sua camera. La sua posizione rispet-
to alla Comune è cambiata, ma da questo non risulta che è cessato l’obbligo di
trascrivere e sommare le decisioni. Si sono squilibrati i rapporti? Dalle decisioni
si vede chiaro che sempre esisteva l’opposizione nel Consiglio Maggiore quando
gli si prolungava l’ufficio, o è stato completato il libro il quale ha regalato per
trascrizione delle decisioni nel 1431. D’altra parte è noto che lo stesso cancelliere
Giovanni ha trascritto lo Statuto della dogana di Cattaro, il quale era spedito ad
Ancona.228 Sul piano delle relazioni tra Cattaro e Venezia era attuale la presenta-
zione e confermazione delle decisioni statutarie. Proprio alla fine dell’edizione
stampata (pagina dell’originale numero 437) si trova quel brano, estratto dalla
lettera ducale dal giugno 1446, nel quale si trova la risposta a una sola domanda
la quale i rappresentanti di Cattaro hanno sollevato davanti alla Signoria “sulla
confermazione delle decisioni accolte nei suoi consigli”. Qui è detto che Lorenzo
227 La decisione ha ottenuto il numero 8, ma è invece la settima perche la sesta è
stata omessa.
Bucchia ha formalmente protestato perché nell’accettazione delle decisioni non
sono state rispettate le disposizioni e le relative formalità. Non entrando nella
questione sulla validità dell’obiezione, si può concludere che in quel periodo è
stata attuale la confermazione delle decisioni le quali sono in sostanza la conti-
nuazione dello Statuto.229
VIII
L a quarta parte dello Statuto esprime secondo la forma e contenuto il pro-
seguimento delle “decisioni accettate” (“Partes capte”) dall’epoca dell’auto-
nomia. Secondo il modo della formulazione e la funzione nella vita giuridica,
queste decisioni non si distinguono dalle precedenti, sono solamente disposte
in un altro modo. In questa parte ogni decisione è datata con il severo rispetto
dell’ordine cronologico, solo i numeri si ripetono nell’ambito della carica di ogni
singolo principe. Questa parte contiene 52 capitoli delle votate decisioni legali
nel Consiglio Maggiore cattarense nei primi 24 anni del periodo veneto tra 1420
e 1444 (pagina dell’originale numero 345-436). Con l’eccezione delle decisioni
già menzionate sul cancelliere Giovanni e sul suo precedente (in totale 5 capitoli),
le altre hanno il carattere generale come le decisioni statutarie dal “Libro degli
statuti” e quelle votate dal periodo dell’autonomia. Le relazioni tra essi si trovano
espressivamente qualche volta nel testo solo Nel capitolo 7 (pagina dell’originale
numero 351) dall’epoca del primo principe veneto si constata che è ben noto e
in una sentenza dal 1416 accentuato che dalla disposizione testamentaria si deve
pagare il 3% per la ricostruzione e costruzione della chiesa di San Trifone, ma
questo non è stato iscritto nel “Libro delle decisioni o Statuti” e così viene riportata
di nuovo. È evidente che la decisione emanata in quel tempo ha lo stesso vigore
legale come le decisioni dal “Libro degli Statuti”.
Di solito si ripetono i vecchi temi: testanti, doti, processi, diritto patronale,
validità degli atti notarili, divieto di impiantare le vigne su determinati posti,
divieto di giochi d’azzardo, ordine pubblica ecc. Ci sono delle decisioni nelle
quali si riflettono i nuovi rapporti, essenzialmente differenti da quelle dall’epoca
del più antico nucleo dello Statuto, quando si, per esempio divieta ai cittadini
di prendere in locazione i dazi doganali in nessun posto fuori Cattaro (1421), o
quando vengono divietati i rapporti con i nobili dalle vicinanze (1439), o quando
229 Certamente qui si tratta dei ultini 52 capitoli dello Statuto, riportati tra l’anno 1420 e
1444. Историја Црне Горе, II, 2, Титоград, 1970, pag. 259 (И. Божић); И. Синдик,
Извештај о раду на Которском статуту, Историјски часопис, 3, 1952.
si prescrive l’obbligatorio armamento dei cittadini (1442). Proporzionalmente
più spazio nella regolazione legislativa di quell’epoca hanno ottenuto le decisioni
sui consiglieri, sul modo della votazione, sull’invito all’assemblea, giuramento
prima delle elezioni (in totale 5 decisioni). Questo vale per di più sulla cura dei
beni ecclesiastici, inventarizazione dei beni e la cura del procuratore, la collezione
del denaro per lo mantenimento della Cattedrale. L’oggetto della regolazione
legislativa diventano anche le feste, si stabilisce il loro calendario, si pareggia la
festa di San Marco con la festa del patrone della Città, si intromette l’obbligatoria
stima della domenica, il suonare delle campane. Nei periodi precedenti erano
prescritte le partite doganali per le principali specie della merce, ma questo non
accadeva nel periodo dell’autonomia e del potere supremo veneto, ma in questo
caso venivano riportate le tariffe del pagamento esecutivo (1426) e più ampie
tariffe per pagamenti per le attività notarili (1431).
Nell’edizione stampata dopo il segno notarile di Giovanni da Loggia (pagina
dell’originale numero 434) senza alcun titolo o spiegazione vengono aggiunti i
documenti dai tempi posteriori, i quali non hanno la forma delle decisioni formal-
mente assunte non hanno nulla con i capitoli precedenti dello Statuto, ma hanno
il legame sull’argomento trattato. Il primo documento (pagina dell’originale nu-
mero (434-436) il più recente per la sua origine dal 1582-1584, è in rapporto con il
divieto dell’esportazione del vino e rappresenta il seguito della regolativa dai tem-
pi molto precedenti. Il secondo documento ha l’importanza per la conoscenza
del processo della nascita del corpus legislativo che servirà come basi dello Statuto
stampato. Questo è un brano già menzionato dalla lettera ducale dal giugno 1446
(pagina dell’originale numero 437) nel quale non viene rispettato il protesto di
Lorenzo Bucchia che le decisioni stabilite non avevano una procedura regolare.
Quando si ha in mente che il codice di Giovanni Silvestrović è portato in termine
dopo il giugno del 1444, si può presupporre con molta probabilità che proprio
quel codice o la sua trascrizione è stato spedito a Venezia e che il processo della
conferma è stato compito con la lettera ducale dal 28 giugno 1446. Le decisioni
non erano allegate allo Statuto nel senso più stretto della parola, con il “Libro
dello Statuto” com’è detto nei documenti, perché la prima parte che è confermata
da Michele Emo (1491) si conclude con il capitolo 440 (pagina dell’originale
numero 270-274), la diploma del imperatore Dušan.
Alla fine, il terzo documento aggiunto nell’epoca della preparazione per l’edi-
zione stampata, risale al 1532 (pagina dell’originale numero 437-440) e rappre-
senta i decreti con i quali si risponde alla richiesta dei deputati cattarensi. Uno
dei decreti è relativo a una controversia molto vecchia tra i patrizi e popolo in
relazione all’affitto del scoglio Gabrio, con l’altro si modificano le prescrizioni
sull’appello alle controversie di poco valore.
Dopo questi documenti sulle 4 pagine non paginate (ulteriormente scritto
il numero della pagina sull’originale 440/1-440/4) segue l’elenco di 166 nomi
dei rettori e provveditori cattarensi, con le date precise della sua carica dal 1420
al 1614. Sull’ultima pagina non paginata (ulteriormente scritto il numero della
pagina sull’originale 440/5) sono elencati gli errori della stampa con le correzioni,
ma non includono tutti gli errori con i quali abbonda il libro.
Miloš Milošević
Sima Ćirković
vvvvvvvvvvvvvvvvvv
On Kotor Statute
vvvvvvvvvvvvvvvvvv
M ost of the towns on the eastern coast of the Adriatic got their statutes in
the 13th and the 14th century. They served, concurrently, as instruments of
governing and the basis of legal order, but also as an expression of the individu-
ality of a community of citizens and a symbol of their autonomy. The statutes,
as well as the communal system as a whole, had been put out of function even
before the time when modern states subjected towns to their mechanisms of
harmonization and homogenization. In some of these towns, the statutes have
remained conserved as monuments, which have as of recent attracted the atten-
tion of contemporary scientists. In others, however, they disappeared leaving
notions and traces in various documents. At the stretch from the river Neretva
to the river Bojana, the statutes of Dubrovnik, Kotor, Budva and Shkodër have
been preserved, and there are reliable information claiming that both Bar and
Ulcinj had had such documents.
The oldest, as regards the origin, and undoubtedly most important, in rela-
tion to the role in the life of the Republic, was Dubrovnik Statute, by which the
Republic had been governed throughout its existence. It had been compiled into
a “Book of statutes” in 1272, and it got its critical edition at the beginning of the
20th century.230 Budva Statute appeared a lot later, in the years when Serbian rulers
bore the title of emperors, therefore between 1346-1371, but most likely during the
rule of Stefan Dušan (1346-1355). Contrary to the Dubrovnik and Kotor statutes,
compiled and preserved in Latin, Budva Statute has been preserved in Italian
230 V. Bogišić, C. Jireček, Liber statutorum civitatis Ragusii compositus anno 1272, Monumen-
ta historico - juridica Slavorum Meridionalium, 9, Zagreb, 1904. The critical edition was
faithfully reproduced on two occasions in the annex of the Croation translation: Statut
grada Dubrovnika 1272, translated by M. Križman, J. Kolanović, Dubrovnik, 1990;
then parallel with the Croatian translation: Statut grada Dubrovnika compiled in 1272,
translated by A. Šoljić, Z. Šundrica, I. Veselić, Dubrovnik, 2002. Both translations are
supplemented by the studies on the Statute: A. Cvitanić (1990) and N. Lonza (2002).
513
514 On Kotor
translation which is thought to have been made in later centuries.231 Shkodër Stat-
ute has only recently been discovered and published. It has also been preserved in
Italian with very strong influence of the local Romanesque dialect. It was made
in the first half of the 14th century, certainly before 1346, since just like in Kotor
Statute, the Serbian ruler is called a king.232 The existence of Ulcinj and Bar stat-
utes has been guaranteed by numerous documents. In case of Ulcinj Statute, it
is known that in 1426 it was submitted to Venice for approval.233 Bar Statute has
also not been preserved, but some twenty articles can be reconstructed on the
basis of the judgments sent to the appellate court in Dubrovnik.234
Considerably greater number of town statutes has been preserved in Medieval
Dalmatia, on the islands, up to Istria. Although they had been created in the same
epoch, each one of them was adopted in particular conditions having in mind
local circumstances and needs. What is joined for all them is the fact that they
rely on common and general law (“jus commune”), which had been radiating from
Italian cities. All of them show the openness for amendments and adjustment,
some of then even get annexes. Among these, Kotor Statute stands out by one
feature the significance of which has not been emphasized sufficiently enough.
It was printed in 1616, at the time when it had been in force and when the legal
order of the town of Kotor relied upon it. The editors of the Book of Statutes of
the town of Kotor could not count on numerous reading public, and yet they had
to bear considerable expenses. As it will be expressed further on, two interests
and two ambitions got together: the ones of the citizens of Kotor to show the
antiquity of their order and the continuity of their autonomy, and the ones of
Venetian authorities to prove the legality of establishing the authority over the
Commune and the effectiveness of the protection offered to it.
The printed edition of the Statute from 1616 does not cover the entire legal
heritage of the town of Kotor. The decisions intended to be complied with per-
Monumenta historico - juridica Slavorum Meridionalium, 3, 1882-1883. The edition was
reprinted in the annex of the Serbian translation: Средњовековни сатут Будве, trans-
lated and prefaced by N. Vučković, Будва, 1988. Up. and: И. Синдик, Однос града Будве
према владарима из династије Немањића, Историјски часопис, 7, 1957.
1469, Corpus statutario delle Venezie, 15, Roma, 2002.
Veneziani, 15, 1973, pages 213-271.
234 Историја Црне Горе, II, 1, Титоград, 1970, pages 90-92 (С. Ћирковић).
Statute 515
manently are of a lot earlier date, and some of them had been in force until the
end of the 12th century. The “Book of statutes”, compiled most probably in the
first decade of the 14th century – the oldest dated decisions are from the year
1301, had been revised and amended on several occasions until the year 1425. It
contained the then existing former decisions of statutory character and subse-
quently the new ones were being added, imposed by the needs of the life of the
town. The printed edition covered even more than the “Book of statutes” itself. It
contains even the decisions with legal force, which amended the decisions made in
former times and prescribed new norms. These later decisions are grouped in two
parts, one ascribed to the time of Kotor autonomy (1384-1420), and the other,
which contained the decisions from the first period of the supreme Venetian rule
(1421-1444).
The printed edition does not reflect the handwriting tradition of Kotor Stat-
ute, which, just like in other towns, had been kept and transferred in handwritten
format. The researchers have managed to find and record four preserved manu-
scripts of the Statute: one in the library of Kapor family on the island of Korčula,
one in Marciana Library in Venice, from which small number of chapters was
printed; one in Zagreb University library and one in Bogišić Library in Cavtat.235
With the lapse of time the number of copies of the printed edition got decreased,
so that at the time of critical researches it was quite a rarity. Before World War I,
10 copies had been recorded in the entire world.236 Kotor Archives obligated the
science and facilitated the researchers’ work by reproducing the printed edition
on the CD ROM, together with other treasures of Kotor Historical Archives
and the sights of the town of Kotor .237
I
T he ambitions of the editors of this second contemporary edition of Kotor
Statute have not been to try to reconstruct the overall existing legislative
235 I. Strohal, Statuti primorskih gradova i općina, Zagreb, 1911; И. Синдик, Комунално уре-
ђење Котора од друге половине ХII до почетка ХV столећа, Београд, 1950, pages 7-8;
A. Marinović, Razvitak vlasti u srednjovjekovnom Kotoru, Historijski zbornik, 1-4, 1957;
S. Mijušković, Statuta civitatis Cathari, Godišnjak Pomorskog muzeja u Kotoru, 13, 1965.
Београд, 1950, page 10.
237 The Statute of Kotor and the First Public Notary Book (1326-1335), CD-ROM, /authors
of texts: Jelena Antović, Miloš Milošević, Zorica Čubrović; urednici: Žarko Mijajlović,
516 On Kotor
material of Kotor and consequently to incorporate all numerous eliminated statu-
tory decisions contained in manuscripts and various documents. This selection
had been made by the editors of the manuscript and the printed edition from the
year 1616. This undertaking intended solely to make as precise as possible a trans-
lation from Latin of the printed Statute and to offer a contemporary reader the
necessary explanations in the form of a scientific apparatus for as good as possible
understanding of the text. At that, it should be said that there were attempts, to
a smaller or greater degree, to make that exceptionally big effort and collect the
entire statutory material of Kotor, which had remained outside the said printed
edition. Stojan Novaković, Ilija Sindik and Slavko Mijušković all partly worked
on that. In his edition of legal monuments, Stojan Novaković printed 40 chapters
of the Statute on the basis of the excerpts from the manuscript of the Statute
by Konstantin Jireček, which is conserved in Saint Mark’s Library in Venice238.
Writing on the communal organization of Kotor, beside the printed edition from
the year 1616, Ilija Sindik239 also presented the handwriting tradition of the Stat-
ute by dedicating the attention to the so called Amendments to Kotor Statute,
which Stojan Novaković had received from the historian Jovan Tomić, and which
in turn had originated from a printed volume with no year or place of issue.240
Sindik showed that, according to his text, the “Additions” match with the printed
edition, only with a reference to the page or sheet on which a chapter is found
in the handwritten volume of the Statute. He pointed out to the quotation of
certain statutory decisions in archival documents and appeal judgements. Slavko
Mijušković searched for this kind of source within the framework of the project
made in the Montenegrin Academy of Science and Arts and communicated the
results of his partial research241. This partial material of appeal decisions collected
238 Ст. Новаковић, Законски споменици српских држава средњега века, Посебна издања
САН, 5, Београд, 1912, pages 1-16.
Београд, 1950, pages 7-13.
240 In the said Novaković’s edition pages 16-21. Beside Jovan Tomić, “The Second” printed
edition is also mentioned by Giuseppe Valentinelli and Valtazar Bogišić. Such a volume
could not be found, neither could we find the manuscript on Kotor Statute in Italian,
which its author Josip Gelčić allegedly handed over to the former Yugoslav Academy
of Sciences and Arts in Zagreb to be printed, at the end of the 19th century.
241 S. Mijušković, I testi delle sentenze d’appello dei Collegi di Padova, Vicenza, Verona e
Treviso su ricorsi da Cattaro, Atti del II Congresso internazionale della societa italiana
di storia del diritto, Venezia, 18-22 Settembre 1967, Firenze, MCMLXXI, pp. 529-539.
Statute 517
by Mijušković is stored with Kotor Historical Archives under the signature: IAK,
KOP I-1, 1-1073. However, there has been no comprehensive and final researches
in the stated cases, since this is a very complex, long lasting and expensive project.
Namely, it would be necessary, above all, to collect all communal legislative de-
cisions which are not found in the printed Statute, which have been quoted in
notary volumes and other archival material in Kotor (especially in the Historical
and Diocesan archives), as well as in the archives of Zadar and Croatian Acad-
emy of Science and Arts, and then to do the researches in Italian archives where
university colleges existed competent for the appeal cases of the citizens of Kotor,
either prior to the Venetian rule (Vatican Archives in Rome, Bologna, Perugia
and Padua), or after the year 1433 when the Venetian proposal had been accepted
for the appeal applications to be submitted solely to the university colleges from
the Venetian territory (Padua, Vicenza, Verona and Treviso). Certain number of
Kotor statutory decisions would be found for sure in all these sources which had
not been included in the 1616 printed codification.
II
W hy had the codification been printed exactly in the period from 1614 to
1616? What had been the idea behind such a redaction of the Statute?
Marijan Buća and Frano Bolica, the editors of this codification, are the best ones
to tell us what their thoughts had been. But science paid no special attention to
their preface to the Statute, since its robes of Baroque style exaggerations really
does not appear convincing. But, if we were to take off all these ornaments and
verbal fascinations, we would have some rational core left, even though soaked
in permanent glorification of Venice, the then rector and provost (governor)
Zuanne Dolfin and the then existing aristocratic authorities. Still, it seems that the
text clearly emphasizes three for us very significant issues, and that clear answers
had been given.
The first one concerns proud attribution of great significance to the pre-
Venetian rule of the noblemen from Kotor, who had successfully ruled “over
a long period of time”, as it reads “in the spirit of the most ancient civic customs”.
The editors of the Statute do not consider solely the short period of the factual
autonomy of the town-state (1390-1420), but also more nominal Bosnian –
Tvrtko’s rule (1384-1390), which is, after all, covered by the second part of the
Statute. But during all four pre-Venetian rules, the decisions of Kotor legislative
518 On Kotor
councils are constantly passed. This aristocratic rule in Kotor, especially from
the times of the autonomy of the town, is glorified in the Preface since it was
considered that, on one side, it had avoided the extremes of individual tyran-
nies, but also of democracy, assessed as numerous “unhealthy” rules, which had
meant for them the “superficiality of the inexperienced multitude”. After all, that
thought of Kotor self-government, as an independent town-state, is underlined
very visibly and strongly on the second title page of the Statute, with the im-
age of the patron saint of the town – Saint Tryphon, where, under the repeated
main title, it is particularly underlined that it contains “the laws of the town of
Kotor, which that commune, like a Republic, had long ruled itself and the subju-
gated, equally glorious people”, until it had not “willingly” placed itself under the
Venetian rule.
Another important conclusion is that this ancient statutory documentation of
Kotor, from the time of the independent ancestral rule, has “almost entirely been
preserved”, and that the domestic laws were accepted by the Venetian Republic “as
very just and wise, drawn from the depth of legal principles and almost as taken over
from the Athenian people”. The Venetian representatives themselves, when they had
accepted the rule over Kotor, regularly promised that “it would be adjudicated on
the basis of the same their communal laws and institutions”.
The third, and perhaps, the most important motivation because of which rec-
tor Dolfin is excessively celebrated and glorified, to the extent that his surname
amongst other fish “has always got a noble appearance”! Namely, at the “cautious”
stimulus of the inhabitants of Kotor for the preserved statutory provisions “to
be printed in their entirety”, he actually passed such decision, “eliminating our
fear and pain”, for that material to be really “printed for immortality”. This means
that even previous rectors had been stimulated to do the printing, but it had not
been realized until the appointment of Dolfin as the rector. Attributing such an
importance to printing does point out to the belief in the strengthening of the
positions of Kotor noblemen, since it had been considered that once printed and
accessible text would have to be appreciated more and respected in practice. In
the printed Statute, the preponderance of Kotor patriciate was brought to the
very end. Formerly, in the statutory provisions one could also encounter “people’s
assembly”, or “entire people”, whilst in the printed Statute this was replaced by
“entire nobility” (“universi nobiles”).
Statute 519
III
T he decision on the printing of the Statute was passed immediately upon
arrival of the rector Dolfin, i.e. 27th October 1614, at the joint session of
the Small (Secret) and Great Council, in the presence of the rector, three judges
and 36 Council members. The positive decision on the printing of the Statute at
the expense of Kotor commune was adopted unanimously in the Small Council,
whilst the Great Council ratified the same by 30 votes for and 6 votes against.
From the text of this decision one finds out that the manuscripts of Kotor legal
provisions had been kept in a special jacket and that they had been in a very worn
out condition, thus there had been a danger of “losing many things” with the lapse
of time. Therefore, it was necessary, first of all, for an “industrious and reliable
person” in Kotor to make a transcript of the original for the needs of the Venetian
printing house. In order for the approved project to be realized, five noblemen had
been elected to propose their own candidates for editors, who were then voted for.
The elected editors had completed their part of the work relatively quickly, if we
assume that this had happened when they dated their dedication to the rector, on
13th August 1615, whilst the work on the printing was most probably completed
when the proof-reader had noted down on 3rd June 1616 that the proofreading
was completed, which again means that the printed text was compared with
the manuscript of the original transcript, which had been made in Kotor242. In
principle, there had been ideas to use the entire preserved material, but surely, at
the very beginning of work it had become clear that it was impossible, and that
for the regular use of Statute it was necessary to make a methodologically clear
classification of the selected, most important material. This could not have been
reconciled with the haste, thus the effort regarding the thematic sections was
greatly unsuccessful. Besides, there are many non-dated chapters, often without
basic chronological order.
IV
T he editors of Kotor Statute divided the presentations of the legal matter
in four clearly separated parts. Before that, at the very beginning, there is a

Историјски записи, 10, 1, 1954, pages 236-237.
520 On Kotor
series of introductory texts on 52 non-paginated pages.243 These, first of all, contain
two title pages (with subsequently put page numbers on the original - 01, 02); on
the second one there is the image of the patron saint of the town - St. Tryphon
(with subsequently put page number on the original - 02). On the third page,
there is the patron saint of Venice – winged lion of St. Mark’s, with three coats of
arms underneath. In the middle, there is the coat of arms of the then rector and
provost (governor) Zuanne Francesco Dolfin, with on the sides the coats of arms
of two editors of the Statute, Marijan Buća and Ivan Frano Bolica. At the bottom
of the page, there is a first poem dedicated to the above rector of Kotor - Dolfin,
with the name of its author, former Kotor communal chancellor, Ioannis Petrelli
(subsequently put page number on the original - 03). In the middle of the fourth
page, there is the coat of arms of the former Venetian Doge Ioannis Bembo, with
a poem dedicated to the city of Venice and to Bembo (subsequently put page
number on the original - 04). On the pages that follow, there is the introductory
text of the editor of the Statute, dedicated to the rector Dolfin (subsequently put
page number on the original - 06-011). The following page contains two poems
dedicated to the editors of the Statute and to the town of Kotor, without the
name of the author (subsequently put page number on the original - 012). Fur-
thermore, Pope Clement VIII’s brief approves the texts read at the festivity of the
Patron Saint, and Kotor Diocese had specifically requested the official consent
in writing (subsequently put page number on the original - 013, 014, 015). Then
follows the note on the proofreading being performed (subsequently put page
number on the original - 016), and in the end there are two indices, alphabetic
243 Today, with the view of easier utilization of the original, in this second contemporary
edition of the Statute with the translation, index and electronic transcript on the CD,
the decision was made to write page numbers on the non-paginated pages of the original.
These subsequently written page numbers at the beginning of the Statute go in continu-
ity from 01 to 052 for which description is used “subsequently written page number on
the original 01-052”. These are followed by the original pagination of the Statute, which
starts from the first chapter, with the original pagination from the number 1 to 440. For
these, the description used is “page of the original number 1-440”. The last five pages of
the Statute also miss original pagination, thus these pages were subsequently marked.
They go in continuity from 440/1 to 440/5 they are described as “subsequently written
page number on the original 440/1-440/5”. It is important to mention that the copy of
the Statute stored in Kotor Historical Archives under the signature: IAK, ŠTAMP I-1,
had two missing pages of the original, 013 and 014, and these were subsequently included
in the facsimile of the original even on CD which is integral part of this contemporary
publication of Kotor Statute.
Statute 521
and thematic ones (subsequently put page number on the original - 017-040), as
well as the index of chapters - “rubrica” (subsequently put page number on the
original - 041-052).
V
T he first part of the Statute is the oldest and the most voluminous one. It
consists of one legal ensemble without its title page. Instead it starts im-
mediately with the provision on the manner of appointment of town judges
(“De constitutione iudicum civitatis Cathari”), but still, above the texts of the
subsequent 275 paginated pages there is one and the same, joint title, as an in-
testate: “Statuta et leges Civitatis Cathari” (“Statutory provisions and laws of
the town of Kotor”) - (original page numbers 1-275). Each statutory provision
is designated as a “chapter” (“caput”), accompanied by Roman numerals from 1
to 439 and the title. The final 440th chapter (original page numbers 270-274) is
not a statutory provision, but a Privilege on the boundaries of the Commune
and the town of Kotor. In fact, it is the Italian translation of the famous coun-
terfeited charter – judgement with the signature of the Emperor Dušan. That
privilege - charter had been very important for Kotor; it had been considered
a legal basis for the possession of its territory. On the last page of the original
Statute – 275, there is its later legalization by Kotor rector Michiel Emo from the
year 1491.244
The Statute in narrower sense has got smaller number of “chapters” than it is
indicated by their enumeration. There are 437 of them since the chapters 215
and 216 are literally repeated in the text and in the titles as the chapters 345 and
346.245 Out of these 437 chapters, solely 94 of them bear the date of their adoption,
sometimes only the year, more often full date. For about ten chapters, it is possible
to establish approximate date or broader chronological frameworks on the basis
of the names that are mentioned, dates of subsequent legalizations, connections
244 The date is in discord with the princedom of Michiel Emo, who according to the list
ruled in Kotor in 1493.
245 All inconsistencies perceived in the original, are perceived in the footnotes to the trans-
lation of the Statute as well; О. О. Марковъ, Статутъ гор. Котора (Опитъ изследова-
ныя его истории и источниковъ), Записки Русскаго научнаго Института в Белграде,
1, 1930, page 122. The same author warned that the chapters 90 and 93 overlap to the extent
that the chapter 90 is entirely covered by the chapter 93, which has got an extension.
522 On Kotor
with the dated chapters, etc.246 The dated chapters cover the interval from 1301 to
1425. The upper limit is close to the time of “incorporation”, creation of the unity
out of individual decisions, which might have been passed even earlier. On the
basis of a borrowing from Dubrovnik Statute, dated 1293247 it can be concluded
that the most ancient core of the Statute must have been created in the last years
of the 13th century or in the first decade of the 14th century.
The most recent dated chapters deserve special attention due to the delimita-
tion with the second part of the Statute, the decisions adopted at the time of the
independence of Kotor. Although this period factually started in the year 1370,
the oldest decision from that part dates back to the year 1384, which means that
one part of these decisions (18 dated and the unknown number of those without
dates) included in the Statute covers the entire period of independence. At that,
there is a close connection between the decisions included in the first part of the
Statute and those from the period of independence, which are yet to be dealt
with. The decisions from the second part ratify or modify those from the first
part, which can be seen from the contents, whilst some of them specifically state
that they constitute “corrections” or “supplements” to statutory decisions (chapter
27, original page number 299; chapter 36, original page numbers 307-308).
Based on the dated chapters, which constitute almost one quarter of all the
chapters (94 to 437), it can be reliably concluded that the chapters are not dis-
tributed chronologically. Just as an example we state the following: the oldest
chapters in the Statute, dated in 1301, are placed near the end with the number 349
(original page numbers 189-190) and 381 (original page numbers 209-210), whilst
those from 1312 and 1313 in the second part, with the number 256 (original page
number 143) and 350 (original page number 190-191). Already at the superficial
inspection, one can notice that it was the content which had played decisive role
in the distribution of the majority of chapters. The links among subjects are rec-
ognized in greater or smaller groups of chapters, but the provisions are not linked
into broader ensembles like the “volumes” of Dubrovnik Statute. The examination
246 O. O. Markov, in his work from the previous footnote, page 122, note 10, noticed that the
chapter 111 had to be from the time of Nikola Buća, imperial protovestiary, which means
before 1355; that the public notary Bartolomeus de Tribus Bazilicis is mentioned in the
chapter 300, which means that it had been created after the year 1357, when he had been
commissioned, and that the chapter 426, where Tripo Buća and Toma Pavla Tominog
are mentioned, is from 1312-1326, we would add up to 1329, when Toma’s Will had
been compiled.
247 О. О. Марков, op. cit., page 157.
Statute 523
of the “system” in Kotor Statute has uncovered numerous features and uneven-
ness, first of all after the chapter 349 (original page numbers 189-190) the links
among them practically disappear. The influence is recognized of Dubrovnik
Statute “volumes” on the distribution in this statute.248 The group of articles on
the election of bodies and services is followed by a group of articles with oaths,
then the provisions on adjudication, family and property law, communal order
and criminal law. However, there is no consistency in these elements of the sys-
tem; it happens that within a series of chapters dedicated to one matter a chapter
is found having nothing to do with that matter whatsoever.
That set of issues cannot be thoroughly discussed here. Researches are yet to
be undertaken in order to prove the stated conclusions.249 The only thing which is
beyond any doubt is that there are numerous traces of the influence of Dubrovnik
Statute visible in various forms: as borrowed titles and texts, titles only, parts of
the texts only, adapted to the circumstances in Kotor. The number of chapters
which represent the reformulation and adaptation of Dubrovnik regulations to
the special circumstances in Kotor approaches the number of provisions which
had been taken over.
Like other town statutes, the Kotor one had not been created at once, nor is it
a work of one group of legislators. There are well known and already mentioned
examples of alterations: the omission of the “unjust statute” which prohibited
an inhabitant of Kotor to become a bishop in his town (1331), then the omission
of the extensive title of the ruler in the Chapter 23 on the reception of the prince
(original page number 14). Numerous examples have been noticed of subsequent
modifications and amendments of the statutory provisions. “The book of statutes”
with its pagination is mentioned in the 15th century. The copier of a decision in
the second part, which contains the decisions from the time of the autonomy of
Kotor (chapter 29, original page number 300), says that he did not want to copy
the entire decision since he had seen that it had already existed on the sheet 80
of the “Book of statutes” (corresponds to the chapter 80 of the printed edition,
original page number 46). The issue of the chronology of certain redactions had
been raised, but it was left untackled. Serious arguments are stated in favour of
248 O. O. Markov studied and tried to reconstruct the “system” in Kotor Statute in
his work stated in the note 16, pages 138-142.
249 The conclusions of O. O. Markov on the pages 142-157 of the quoted dissertation
with the tabular survey of the chapters of the Kotor Statute, and certain provisions
of Dubrovnik Statute can serve as the starting point.
524 On Kotor
the 1373 redaction, but the problems with the time and scope of certain redac-
tions are yet to be studied.
The form of the Statute in narrow sense, reproduced in the printed edition had
most certainly been determined after the year 1425, and before the end of the 15th
century, and its shaping depended on political circumstances. The acceptance
of the supreme authority of Venice had as a consequence the submission of the
Statute to the Venetian authorities asking for their approval since there would
be disputes between the domestic councils and the Venetian rector. At the time
of the Prince Stefano Quirino, who had held the office in 1426, he was supposed
to adapt the Statute in accordance with the Council and to send it to Venice.
That Statute had got lost in the Doge’s Office, thus the transcript had to be resent
two years later.250 The impact of political circumstances can also be recognized
in including Emperor Dušan’s Charter on the boundaries at the very end of the
Statute. Border disputes in Kotor urban area started as early as in the mid-15th
century, and following the Turkish occupation of the countries in the hinterland
these disputes turned into border disputes between the Ottoman Empire and
the Venetian Republic.
VI
P art Two of the Statute, entitled Adopted Decisions (“Partes capte ...”), is a
smaller legal ensemble containing only 39 chapters, apparently deriving from
the period from 1371 to 1420 (original page numbers 277-312), since in the very
title the editors proudly emphasize that this is the era when the town was ruled
by own laws and institutions (“Quo tempore suis legibus et institutis regebantur”).
But, since all the chapters are dated, it can be seen that the decisions do originate
from a considerably shorter period of time, namely from 1384 to 1420. On the
other hand, a considerable number of decisions from the period of independ-
ence (15 dated ones) were incorporated in the basic core of the Statute, as we
have already seen.
The first chapter does not contain a statutory decision, but the information
on how this group of statutory decisions had been formed. It was concluded that
due to the “antiquity, the degree of damage and disorder in volumes in which the
decisions had been written”, it had not been possible to find them when required,
thus remedy was found. At the time of the Prince and Captain Nicolò Pisani,
who began his office in 1431, the commission was established consisting of three
250 Историја Црне Горе, II, 2, Титоград, 1970, pages, 258-259 (И. Божић).
Statute 525
noblemen in order to re-examine, together with the then chancellor Ioannis de
Luxia (Ivan od Luža), the volumes of previously adopted decisions and to inscribe
them in the book made of parchment, which had been given as a present by the
said chancellor. As the Prince, Pisani had a rather developed legislative activity.
During his time, 18 decisions had been passed, and the chancellor incorporated
among the legal decisions the ones on his own commissioning and on the exten-
sion of his service. He played a significant role not only in shaping the corpus of
legislative decisions which will serve as the basis of the printed edition, but also
in the process of establishing the supreme Venetian rule.
Contrary to the chapters in the “Book of Statutes”, with which there are several
ways of formulating decisions, here all the decisions have the form of the decision
adopted in the Great Council, stating the date, the number of persons present, the
result of voting. In the Statute in narrow sense, there is a proportionately small
number of stylized chapters, i.e. solely 58. Most of these start by the words “we
decide”, “we determine”; some also state the motif for adoption, and others start
with the formulation “We, judges, councillors and all the noblemen ...”.
There is a question on mutual relation between these “adopted decisions” and
the chapters included in the core of the Statute. It has already been mentioned
that they are connected with regards to the content, that some decisions sup-
plement or replace the regulations from certain chapters, that there are even
decisions the text of which is identical in the Statute and in the “adopted deci-
sions” from the time of the autonomy, as is the case with the ban on alienating
the possession of the Abbey of St. George’s , dated 28th February 1405, which in
the Statute takes the number 434 (original page numbers 254-255), and among
the “adopted decisions” - chapter 14 (original page numbers 289-290). The copier
of the decisions from the time of the autonomy did not copy the entire chap-
ter 29 (original page number 300) since it already forms part of the “Book of
Statutes” (chapter 80, original page number 46-50). There is no doubt that the
“adopted decisions” had had the same function in the legal life as the statutory
decisions. In some chapters this is made specific. So, the chapter 35 (original page
numbers 306-307) from the time of the autonomy of Kotor supplements the
chapter 169 (original page numbers 101-103), the chapter 36 (original page num-
bers 307-308) modifies the chapter 100 (original page numbers 60-62) from the
“Book of Statutes”.
From a large corpus of the council’s decisions on very different subjects,
the ones of general interest had been chosen, which permanent validity and
526 On Kotor
legal force could be attributed to. In that sense, this part of the printed edi-
tion of the Statute can be compared with the Green Book (“Liber viridis”)
and the Yellow Book (“Liber croceus”) from Dubrovnik, which had also repre-
sented the natural extension of the already shaped Statute, the text of which
had not been touched upon. In the case of Dubrovnik, the council’s deci-
sions have been preserved, thus it can be followed how from numerous deci-
sions on everyday problems the ones that had been considered laws were be-
ing singled out. In the case of Kotor, there is a conclusion that after the year
1425 the text of the “Book of Statutes” was not touched upon. From the period
between 1425 and 1431, from the establishment of the supreme Venetian rule
up to the princedom of Pisani’s, solely 8 adopted decisions were selected for
this collection.
VII
T he fact that all the decisions had not been incorporated, but the ones with
legal force, can explain why these decisions do not reflect very tumultu-
ous events which the period of autonomy had been burdened with. This period
includes Hungarian – Croatian rule with the severe repercussions of the Genoa-
Venetian war, even the short-lasting overturning of pro-Venetian nobility in Kotor
by commoners (1371-1384); then, 7 years of mainly nominal rule of the Bosnian
King Tvrtko until his death (1384-1390) and three years of full independence of
Kotor as a town-state (1390-1420). Overall, it had been an exceptionally difficult
period of fear Kotor had from clear aspirations, not only of Balša II (1385) and
Đurađ II Balšić (1390) but also of Radič Crnojević (1395), to occupy the town,
but also great efforts of the inhabitants of Kotor for this not to happen, either
by offering gifts (1383), even by expressing the inaccurate statement that Venice
had already taken over the sovereignty (1395), or by accepting high contributions
(1413).251 Negative attitude towards the supreme power of the nobility from the
hinterland had not started solely from the conviction that those in Kotor could
not offer international protection and security, but even more, that instead of
support and material assistance there could be even greater economic exhaus-
tion, as it had happened during the Balšićs’ rule at Bar.252 This was accompa-
nied by seven repetitive written requests from Kotor (1396, 1404, 1405, 1410,
251 S. Mijušković, Statuta civitatis Cathari, Godišnjak Pomorskog muzeja u Kotoru,
13, 1965, pages 7-13.
252 Историја Црне Горе, II, 2, Титоград, 1970, page 24 ( И. Божић).
Statute 527
1411, 1414 and 1419) for the Venetian Republic to protect the town and take over
the sovereignty.253
Part Three of the Statute consists of five documents on conclusive negotiations,
formulations of conditions and public forms of the surrender of Kotor to Venice
(original page numbers 313-343). Taken strictly, this extensive material would not
fall among legislative, statutory decisions, rather among archival material of one
decisive historical moment indeed. At any rate, the conditions of accepting the
supreme rule of Venice deserve the attention as an expression of mutual interests.
These should be fixed in writing and known just like the autonomous legislation
of Kotor itself.
Everything started on 2nd February 1420, when Kotor Prince, judges, Small
and Great Council, following several days of deliberation, empowered the town
public notary, the chancellor and secretary of the Commune, Antonio Puczi to
conclude the agreement in Venice on the surrender of Kotor, in line with the
instructions received.254 Consequently, on 8th March, before Venetian authori-
ties, Puczi exposed orally the intention and conditions of Kotor, emphasizing
also the imminent military threat coming from Balša, as well as the fact that the
Crnojevićs offer military support to Kotor at that moment. Although the Kotor
offer had been generally accepted, Venice requested for another precise bilateral
agreement to be drafted. The formal official legal Venetian instrument was drafted
on 15th March, and the day after the public notary Ioannis de Luxia was empowered
by the act of the Doge to proceed with the ratification of the treaty in Kotor, to
take the oath of loyalty and to participate in the raising the flag of Saint Mark’s.
After that, Kotor Prince Marin Bizanti, judges and the members of the Secret
Council, together with the official envoy of the Doge Tomaso Mocenigo, the
above-mentioned Ioannis, were supposed to develop a official bilateral document.
The procedure went on for too long due to the additional requests of the inhabit-
ants of Kotor, so that as late as on 13th May 1420 the Secret Council, enlarged by
12 noblemen, ratified the agreement on the acceptance of the Venetian rule and it
is from that moment that the Venetian rule over Kotor commences both formally
and legally, and the present Council members took the oath in the presence of
the Doge’s envoy. These documents have been studied in literature, interpreted
253 M. Milošević, Kotorske ponude Veneciji za preuzimanje vlasti, Glasnik cetinjskih muzeja,
6, 6, 1973, pages 5-21.
254 Statuta et leges civitatis Cathari, IAK, ŠTAMP I-1, page 325; Š. Ljubić, Listine o odnošajih
Južnoga Slavenstva i Mletačke republike, VIII, pages 7-8.
528 On Kotor
and commented on supported by other preserved documents from Venice and
Kotor.255 It is not necessary here to go into details of the complex course of the
negotiations and the implementation of the things agreed. It appears that it is
more significant to pay the attention to the things that made an impact on the
town Statute and its further development.
Above all, the inhabitants of Kotor insisted on the Statute remaining in force,
on the continuity of the validity of their Statute being further maintained on the
grounds of centuries’ long well organized communal order with as wide as possible
limits of autonomy. Kotor negotiators had, first of all, looked for and obtained
a brief and clear principled formulation “that the statutes and decrees of the said
commune would be respected” (“quod Statuta et ordinamenta dictae Communitatis
observentur”). Secondly, what is considered significant in the five printed docu-
ments on the acceptance of the supreme authority, from the point of view of the
Statute, is the figure of the then Venetian notary public Ioannis de Luxia. This
citizen of Venice and Treviso, a descendant of a noble family from Feltre, had
got involved in the negotiations, only to become Doge’s representative, and upon
the completed task until the arrival of the first prince represented the Venetian
authorities in Kotor.256 For another decade (1420-1431) he was employed in the
service of the commander of the town crew – castellan. Živan Silvestrović, as it
255 Beside the works stated in the remarks 22 and 24, up. and M. Matijević Sokol, Uspostava
mletačke vlasti u Kotoru 1420. godine (Na osnovi kotorskih notarskih isprava), Collection
of works of the Institute for Historical Studies of the Yugoslav Academy of Sciences and
Arts, 12, 1982.
256 This personality was mentioned on numerous occasions in Kotor documents and quoted
in the literature as Ivan or Jovan Luksija according to the Latin form Johannes de Luxia de
Venetiis or somewhat more extensive in the note at the end of the Statute: Johannes con-
dam Silvestri de Luxia de Venetiis. It has not been noted so much that there is a Cyrillic
notary act, the Prince’s judgment dated 4th April 1454, which reads the following: “Ја
Живан Силвестровић од Лужа из Бнетак проглашени по царској власти нотар и
нотар бнетачки и канжилијер опкине которске ... писах овози писаније, прогласих с
мојијем билиегом и именом обичнијем.” (F. Miklosich, Monumenta Serbica, Vindobonae,
1858, page 465). Živan is a form of the name Johannes, like Giovanni or Zuan in Italian;
Silvestrović is a patronymic, whilst Luže or luže, as it was printed in Miklošić’s edition,
is obviously a toponym, a section or neighbourhood of Venice. In the quoted Cyrillic
document the Prince Alvise Baffo is said to have adjudicated “na počtenom stolu pod
lužom opkenom” (at the initial desk under the loggia). There is no doubt that the word
“luža” reproduces the Latin Luxia, which is only a form of the word loggia from the local
dialect. From all that, it turns out that the form “Luksija” written in Cyrillic alphabet or
South Slavic Latin alphabet is not justified and that it should be avoided.
Statute 529
reads in a Cyrillic document, was a man of letters, copier and book lover, who
had collected a considerable library which he bequeathed to the monastery. In
1431, following the dismissal of his predecessor, he was appointed the chancel-
lor of the Commune which position he was re-elected to on several occasions
until the year 1443, when he became a Venetian clerk no longer elected by Kotor
authorities until his death in 1458. Parallel to that, Ioannis held the position of
Diocesan notary for a certain period of time.257
The introductory text of the “Adopted decisions” from the time of the autonomy
of Kotor describes the role of Ioannis de Luxia (Ivan od Luža) in the preparation
of the corpus of the legislative acts which were to be incorporated in the 1614
printed edition of the Statute, as it has been said earlier. He gave the book as a
present and incorporated all the decisions which had been selected during the
work of the Commission established by the Prince Nicolò Pisani. There is no
doubt that Ivan, who had then took up the duty of the chancellor, was register-
ing the decisions of legal nature from the time of the princes adopted before the
year 1431 (1420-1431) and that he continued doing so whilst he was performing
the duty of the chancellor. This should be attributed to the fact that every new
election was included as a decision into the Statute, and that the decisions on per-
sonal matter got the place alongside the laws. After the last decision, he himself
speaks on the issue of recording the decisions (original page number 337). His
note and the notarial sign are certain testimony that the adopted codified deci-
sions, by means of which the “Book of Statutes” is extended and amended, have
been rounded up.
There is a question, however, why did he stop at the Chapter eight,258 at the
time of the Prince Leonardo Bembo, in the spring 1444, when it is known that
he carried out the duty of the chancellor until his death in 1458 and that the
notary volume contains the abbreviations written by his hand even from July
1458. Searching for the answer, one should pay attention to, on one side, the
relations between the chancellor and the Commune, and on another, to the rela-
tions between Kotor and Venice. There is a preserved letter of the Doge Francesco
Foscari to the very Prince Leonardo Bembo, dated 1443, reading that the request
had been granted to Ioannis de Luxia (Ivan od Luža) for becoming an employed
257 The most complete data survey on Ivan Silvestrović has been given by Н. Фејић,
Которска канцеларија у средњем веку, Историјски часопис, 27, 1980, pages 45-5.
258 The decision got number 8, but in fact it is the seventh, since the decision number
6 is omitted.
530 On Kotor
clerk of the Venetian authorities paid by their treasury. As of that moment his
status in relation to the Commune changed, but it does not mean that his duty
has ceased to copy and collect decisions. Were the relations really disrupted? It
can be seen from the decisions that there had always been opposition in the Great
Council when his commission was being extended, or that the volume for the
copying of decisions he had given as gift in 1431 had already been filled up. On
the other hand, it is well known that the same chancellor Ivan had copied the
Statute of Kotor Customs Office, which was sent to Ancona.259 As regards the
relations between Kotor and Venice, the submittal and ratification of statutory
decisions was very much topical. At the very end of the printed edition (original
page number 437) there is an excerpt from the Doge’s letter dated June 1446,
containing the reply to only one question raised by the representatives of Kotor
before the “Signoria” “on the ratification of decisions adopted in its councils”. It
reads that Lovro Buća formally protested because the provisions and appropriate
formalities were not being followed during the adoption procedure. Without
going into the question of the justification of objections, one can conclude that
this was the time when the ratification of decisions, which were essentially the
continuation of the Statute, was topical.260
VIII
P art Four of the Statute, by its form and content, constitutes the continuation
of the “adopted decisions” (“Partes capte”) from the period of autonomy. Ac-
cording to the manner of formulation and function in the legal life, these deci-
sions do not differ from the previous ones, they are only distributed differently.
Here too, each decision has its date, with strictly followed chronological order;
the chapters got their current numbers, only these are repeated during the service
of each individual prince. This part contains 52 chapters of decisions adopted in
the Great Council of Kotor during the first 24 years of the Venetian rule, i.e. 1420-
1444 (original page numbers 345-436). With the exception of already mentioned
decisions on the chancellor Ivan and his predecessor (5 chapters altogether), the

260 “This most likely concerns the last 52 articles of the Statute, adopted between the year
1420 and 1444,” Историја Црне Горе, II, 2, Титоград, 1970, page 259 (И. Божић); И.
Синдик, Извештај о раду на Которском статуту, Историјски часопис, 3, 1952.
Statute 531
other are of principled nature, just like the statutory decisions for the “Book of
Statutes” and the adopted decisions from the time of the autonomy. Occasion-
ally, the text itself expressly reads about their mutual relations. In the chapter 7
(original page number 351) from the time of the first Venetian prince, it can be
concluded that it is widely known and emphasized in one judgment from the year
1416 that 3% is taken from the legacy for the reconstruction and construction of
the Church of St. Tryphon, but that this was not written down in the “Book of
decisions or of Statutes”, thus the same decisions is passed anew. It is obvious that
such a decision has equal legal force as the decisions from the “Book of Statutes”.
Old topics are mostly repeated: wills, dowries, trials, patronage right, validity
of notary acts, prohibition of planting vineyards in certain areas, ban on gam-
bling, public order, etc. There are, however, decisions in which new relations are
reflected, as essentially different from those of the times of the ancient most core
of the Statute, when, for instance, citizens are prohibited to customs offices any-
where outside Kotor (1421), or when the relationships are banned with the aristo-
crats from the neighbourhood (1439), or when mandatory armament of citizens
is prescribed (1442). Relatively mostly represented regulations of this period are
the decisions on councillors, voting procedure, convocation of meetings, taking
oaths before elections (5 decisions altogether). This is worth even more for the
care of church property, possession inventory and procurators’ care, collection
of money for the maintenance of the Cathedral. Festivities become the subject
matter of regulations, their calendar is fixed, the celebration of St. Mark is put on
equal footing with the celebration of the patron saint of the town, a lot stricter
respect of Sundays is introduced, the sounding of bells. In former periods, customs
duties had been being prescribed for the main types of goods. This was not being
done in the period of autonomy and during the Venetian rule. On the other hand,
the tariffs for the collection of forced execution were being passed (1426) and a
lot more comprehensive tariffs for the collection of notary fees (1431).
The printed edition, without any title or explanation, following the notarial
sign of Ivan od Luža (original page number 434) contains later documents, which
do not have the form of formally adopted decisions, which do not resemble earlier
chapters of the Statute, but which are content wise connected with them. The first
document (original page number 434-436), the most recent by origin, from 1582-
1584 refers to the prohibition of import of wine and it represents the extension of
the regulation from a lot earlier period. The second document is important for
532 On Kotor
the knowledge of the process of the creation of the legislative corpus, which will
serve as the basis for the printed edition of the Statute. This is the already men-
tioned excerpt from the Doge’s letter from June 1446 (original page number 437)
where Lovro Buća’s objections regarding the decisions being adopted contrary to
the procedure, are rejected. When one has in mind the fact that the code of Ivan
Silvestrović was completed after June 1444 it is with far greater probability that
one can assume that it was that code or its transcript which had been sent to
Venice for ratification and that the ratification process saw its end in the Doge’s
letter dated 28th June 1446. The decisions were not then linked to the Statute in
narrow sense, to the “Book of Statutes” as it reads in the documents, since the first
part ratified by Michele Emmo (1491) ends by the chapter 440 (original page
numbers 270-274), Emperor Dušan’s Charter.
Finally, the third document added at the time of the preparation of the printed
edition, originates from the year 1532 (original page numbers 437-440) and con-
stitutes the decrees which address the requests of the representatives of Kotor.
One of them relates to a very old dispute between the nobility and the common-
ers regarding the lease of the island of Gabrio, and the other amends the regula-
tions on appeals regarding small value disputes.
After these documents, on 4 non-paginated pages (subsequently added page
number on the original - 440/1-440/4) there is a list of 116 names of Kotor rec-
tors and provosts, with precisely stated years of their service, from 1420 to 1614.
On the last non-paginated page (subsequently added page number on the original
- 440/5) there are printing errors with corrections, which do not comprise all the
errors that the book abounds with.
Miloš Milošević
Sima Ćirković
vvvvvvvvvvvvvvvvvv
A
INDEKS PREVODA
vvvvvvvvvvvvvvvvvv
A Ankonitanska Marka, u Italiji, 53

Antović, Jelena, prevodilac i urednik
Abra, Matej (Habræ, Matheus), vlasnik Statuta, sekretar Stručne redakcije
voćnjaka, 195 Statuta i član Redakcionog odbora,
Abrijano de Monte Elbaro, (Abrianis de član Odbora za obilježavanje 50
mõte Elbarò), lokalitet u Italiji, godina Istorijskog arhiva Kotor,
394, 400 citirani autor, 7-9, 13, 31
advokati, advokatura, 58, 59, 62, 64, 65, Antun (Antonius), opat samostana sv.
101, 119, 143-145, 148, 153, 154, 173, Đorđa, 47, 341
175, 221, 314, 428, 481 apelacije, 9, 12, 14, 27, 54, 56, 65, 66, 108,
akreditivno pismo, 387-389, 393, 394 127, 131, 139, 178, 311-315, 330, 361,
akta, dokumenta, 24, 41, 53, 54, 66, 406, 480, 481
314, 349, 407, 429, 438, 439, apostoli, 449-451, 470
480, 482 apostolska stolica, 89
Akti San Đenezio (Aktis de Sancto apostolski autoritet, 90
Genezio), lokalitet u Italiji, 385, 389, apostolski breve, 91
392, 393
apostolski kolegij, 312
Akvilin (Aquilinus), prefekt, 90
apostolsko ovlašćenje, 400
Albanci (Albani), stanovnici Albanije, 34,
48, 61, 73, 74, 94, 120, 128, 147, 184, apotekari, 60, 67, 185, 378
185, 198, 201, 300, 302, 305, 326, 328, aptagija, taksa-poklon, 64, 93, 148,
329, 372, 461 176, 177
Albanija (Albania), 151, 403, 462 Apulija, pokrajina u Italiji, 53
alegati, 8 arapski broj, 78, 93, 94, 96, 98, 101, 103-
ambasadori, Komune Kotora, 112, 161 106, 108, 116, 125, 130, 132, 273, 387,
410, 411, 413, 414, 460
angarija, tereti, 61, 244, 245, 279
arbitri, arbitraža, 63, 65, 108, 170
Ankona (Ancona), grad u Italiji, 25, 47,
62, 371 arboratik, taksa po broju jedara, 311
Ankonitanac, Ankonac (Anconitanus), Arhanđeo Gavrilo (Archangelo Gabriel), 352
stanovnik Ankone, 308 arhiđakoni, 344, 379, 405, 414, 415
533
534 Indeks
A arhivalije, u Kotoru, 9, 14, 23, 31, 61 Askrivij (Ascrivium, Acruium,
Acruvium, Agruvium, Ascruvium),
arhivi:
B - Biskupski, u Kotoru, 9, 14 pretpostavljeni stari nazivi grada
Kotora, vidi Tumač: Ascrivium 29,
- Državni arhiv Crne Gore - Istorijski
31-32; 81
arhiv Kotor, 7-9, 13, 14, 17, 89
- Državni arhiv Crne Gore, 7, 8 Askrivljani (Ascriviensis ciuitas),
stanovnici Askrivijuma, 82
- Hrvatske akademije znanosti i
umjetnosti, 9 Atina, grad u Grčkoj, 32
- Hrvatske, 14 Atinjani (Athenienses), stanovnici Atine,
- italijanski, 9, 14 15, 85
- Kancelarija Komune, u XV vijeku, 31 auditori, 31, 54, 58, 101, 108, 146, 163, 179,
- notareva kancelarija, u XV vijeku, 31 193, 194, 309, 342, 344, 400, 405,
- relikvijar katedrale sv. Tripuna, u XV 447, 453
vijeku, 30 autonomija, Kotora, 11, 12, 24, 46
- Vatikanski, u Rimu, 9, 14 autonomni organi, Komune, 58
- Zadra, 9 autonomno zakonodavstvo, Kotora, 23
arhivisti: autonomnost, crkvene i svjetovne vlasti, u
- Istorijskog arhiva Kotor, 7, 8 Kotoru, 33
- kancelar, Kotorske Komune autori, 7, 13, 14, 17, 18
dodijeljen knezu, u XV vijeku, 31 autoritet, 47, 63, 85, 90, 156
- notar, sa katastikom i prepisima
avarea, naknada štete, 42
dokumenata čuvanih u sudu, u XV
vijeku, 31
- “svih akata i ... tumača slovenskog B
jezika”, u XVIII vijeku, 31 bačvari, 45, 112, 287
- trojica čuvara crkvenih dragocjenosti, bačve, 47, 107, 287, 322, 362, 366, 478
u XV vijeku, 31
badanji, 366
arhivistički princip, 60
Baduario, Albano (Buduario, Albanus),
arhivistika, 8 zastupnik i punomoćnik Venecije,
arhivolti, 44, 94, 246, 249 392, 394, 395, 397
Arhivska služba u Kotoru, vidi: Tumač 29, Bagaš, Marko (de Bagassa, Marco),
30-31; zastupnik Kotora, iz porodice
arhivsko spremište, škrinja za čuvanje nepoznate u Kotoru ali poznate u
oporuka i inventara, u relikvijaru Srbiji, 41, 353
crkve sv. Tripuna, 30, 344 bakar, 55, 222
aristokratija, 15, 16, 84, 85 baklje, 91
arogancija, 269, 309 Balkan, 52
Ascra, grad Beotije blizu Atine, rodno Balšići, 8, 22, 23, 385, 386, 402
mjesto grčkog pjesnika Hesoida, 32 Balkansko poluostrvo, 41
Ascrivium, vidi: Tumač 29, 31-32; balkoni, 44, 51, 103, 246, 248
askrejski doseljenici, 32 Balša II (Balsa), 22, 23, 385, 386
prevoda 535
Balšić, Đurađ II, 22 Bembo (Bembo), Ivan, mletački dužd, 17, 82
B
Bar (Antibarum), grad, 8, 11, 12, 23, 53, beneficije, 35, 43, 317, 337, 338, 416, 461
143, 159, 166, 269 Beogradski univerzitet, 8
Barbianus, Vestrius M. (Barbianus, Beotije, grad blizu Atine, 32
Vestrius M.), 91
berba, 68, 172, 469, 471
Barežani (Barenses), stanovnici Barija, 308
berberi, 60, 67, 185, 378
Bari (Barium), grad u Italiji, 33, 47, 62,
besmrtnost, 16, 85, 87
128, 371
Bevezani, Franćesko (Beuezano, Francisco)
Barinćeli, Luka (Barincelli, Lucas),
notar, dužda, 397
pripadnik kotorske vlastele, 219
bezbjednost, 44, 45, 213, 297, 321
barke, i brodovi, unajmljivanja, 304, 307,
411, 412 biblioteke:
barke, 107, 132, 161, 186, 240, 288, 304, - Bogišićeva, u Cavtatu, 13
306, 307, 366, 411, 412, 469, 470 - crkve svetog Marka, u Veneciji, 13
barkozija, tip broda, 113, 304, 306 - Marćana, u Veneciji, 13
- Odjeljenja za istoriju Filozofskog
barok, 15, 77
fakulteta, u Beogradu, 89
Bartolomej (Bartholomeus), biskup - Okružnog suda, u Kotoru, 7
kotorski, 349
- porodice Kapor, na Korčuli, 13
Bartolomej od Tri Bazilike (Bartolomeus - Sveučilišna, u Zagrebu, 13
de Tribus Basilicis), notar Komune
- Živana Silvestrovića, Ivana od Luža,
Kotora, 18, 97, 270
zaviještena samostanu, 24
Bartolomej, Mafeo (Bartholomeus,
bičevanja, 199, 321, 459
Maffeo), notar dužda, 397
Bijela (Biela), središnji dio primorja
batina, 115, 183
između dva tjesnaca, Kumbora i
Bazilije (Basilius, Baxilius), kotorska Veriga, 39, 40, 72, 107, 125, 326,
plemićka porodica: 327, 331
- (Basilius), prezime, 335 Bijeli pijesak (Arena Alba), lokalitet na
- Dragoje Marka Draga (Basilius, poluotoku Vrmcu, u Stolivu, 195, 196
Dragoe quondam Marci Dragonis),
bilateralni ugovor, 23
vijećnik, 341, 345
- Ivan Bazilija (Basilius, Ioannes Basilii), bilješke, 17, 25, 93, 147, 202, 296, 297, 312,
građanin Kotora, 72, 294 313, 335
- Marko (Basilius, Marcus), Bosnak, biljke, 225
195 biskup, imenovanje, 33
- Matej Palme (Baxilius, Matthæus biskupi, 20, 31, 33, 34, 54, 67, 77, 89, 90,
Palmæ), vijećnik, 403 102, 109, 117, 149, 190, 268, 277, 283,
- Matej Sergija (Basilius, Mattheus 330, 348-351, 373, 450-452, 459, 463,
Sergij), 196 470
- Palma (Basilius, Palma), biskupija, 17, 283, 347, 348, 427
vijećnik, 196 biskupije, katoličke, 39, 347, 348, 427
baždarenja, 47, 362 biskupska kurija, 349
536 Indeks
B biskupski notar, 24 bjegunci, 35, 120, 169, 185, 236, 242, 243,
245, 289, 339
Biste (de Biste), kotorska plemićka
porodica: Blagojević, M., citirani autor, 52
- Grubo (de Biste, Grube), vlasnik kuće blagoslov, 353-355
iz Crnog Plata, 196, 353 blagostanje, 319, 405
- Ivan Jakova (de Biste, Ioannes
Blehova, Čelebić, Lenka, prevodilac
quondam Iacobi), sudija, 403, 406
Statuta, citirani autor, 7, 34, 50
- Ivan Marina (de Biste, Ioannis
quondam Marini), sudija, vijećnik, bližnji, 189, 200, 208, 221, 283, 453
345, 358, 435, 438, 440, 441, 446, Bneci (iz Bnetak), Venecija, 24
447, 449, 452, 461, 464, 466, 468 Bobovište (Bobouiste), lokalitet u Boki,
- Ivan Takija (de Biste, Ioannes Tache), 354
391, 392 Bog, 67, 75, 85, 86, 88-90, 95, 135, 141,
- Jače (de Biste, Iacho), vlasnik kuće iz 149, 151-155, 157, 160, 165, 185, 186,
Crnog Plata, 196 226, 245, 279, 301, 312, 316, 343,
- Tripko Jakova (Biste, Tripco Iacobi), 351-353, 355, 358, 359, 381, 382, 386,
pripadnik vlastele 219 389, 393, 395, 396, 398, 400, 401,
- Živko Jačeva (de Biste, Ziuchus, 403, 404-406, 412, 421, 426, 429,
quondam Iace), sudija, 347 436, 437, 448, 449, 453, 468-470,
bivoli, 81, 147, 279 472, 480, 481
Bizanti (de Besantis, Bisanti), kotorska Bogišić, Valtazar, citirani autor, 11, 14
plemićka porodica: Bogorodični praznik, 44
- Bazilije Dobrića (de Besantis, Basilius bogosluženje, 67
Dabrichi), vijećnik, 404 Bojana, rijeka, 11
- Bazilije Marina (de Besantis, Basilius Bojanin, S., citirani autor, 68
Marini) sudija, vijećnik, 358, 404,
Boka Kotorska (Bocca), zaliv, 8, 34, 37,
405, 441, 449, 452, 454, 457, 461
478
- Dabro (de Besantis, Dabro), vijećnik,
403 Bokeljska mornarica, Kotorska
mornarica, 58
- Ivan Mateja (de Bisantis, Ioannes
quondam Matthǽi), 466 bolanča, opštinska vaga, 50
- Marin (de Besantis, Marinus), bolest, 65, 67, 90, 95, 123, 178, 180, 221,
kotorski knez, 23, 388, 403, 435, 438, 298, 368, 378, 430, 431, 434, 454, 455,
440, 447, 452, 464 468
- Matej (de Bisantis Mattheus), sudija, Bolica (de Boliza), kotorska plemićka
auditor, 341, 391, 400, 403, 405, 413, porodica:
421, 446, 447, 452, 455, 457, 459, - Andrija Nikole (de Boliza, Andreas
460, 461 quondam Nicolai), vijećnik, 388, 403,
- Nikola Marina (de Besantis, Nicolaus 413
quondam Marini), protovestijar, 460 - Dragoje Nikole (de Boliza, Dragoe
- Zoro (Bisanti, Zoro), poslanik quondam Nicolai), vijećnik, 345, 347,
Komune, 481 421, 435, 440, 441, 454
Bize, Bene (de Bise, Bene), 195
prevoda 537
- Ivan Frano (Boliza, Ioanes Franciscus),
redaktor Statuta iz 1616; 7, 15, 17, 32,
branilac, grada, 464
B
branilac, karata, 59, 447, 448
81, 83, 84, 87, 88
branilac, Komune, 136, 440, 441
- Lampre (de Bolizza, Lampridius),
vijećnik, 403 branilac, prodatih stvari, 100, 259, 260
- Ludovik (de Bolizza, Ludouicus), branilac, siročadi, 430, 431
vijećnik, 446, 447, 453 bratić, 142, 158
- Luka (Bolizza, Lucas), vijećnik, 404 Bratovština sv. Križa, 133, 416
- Nikola Ludovika (de Bolizza, Nicolaus Bratovština svetog Nikole mornara, 8, 58
Lodovici), sudija, vijećnik, 184, 219,
bratovštine, 8, 58, 133, 416
341, 345, 388, 390-392, 403, 404, 421,
464, 466, 468 bratučedi, 154, 242
- Nikša Junija Luke (de Bolizza, Nixa brave, 47, 127, 369
quondam Iunij Lucǽ), vijećnik, 404 brda, 32, 85, 88, 124, 239, 252, 370
- Sergije, iz porodice u Rimu, Breša (Brixia), grad u Italiji, 86
imenovan za biskupa od strane pape breve, pape Klementa VIII, 17, 91
Jovana XXII, 33
brige, 26, 44, 47, 58, 66, 77, 84, 86, 90,
- Tripun Luke (de Bolizza, Triphon
145, 156, 298, 302
Lucǽ), vijećnik, 404
brijač, vidi: berber
Bolonja (Bolonia), grad u Italiji, 9, 14, 66,
312, 315, 406 brijeg, 32, 95, 251
Bosnaci (Bosnaci), seljaci na poluostrvu brodogradilište, u Perastu, 57
Vrmcu, 195 brodovi, 41, 42, 57, 91, 96, 107, 113, 120,
božanstva, 83, 352, 381 132, 155, 160, 161, 173, 224, 239, 285,
287, 299, 303, 304, 306, 307, 311, 320,
Božić, I., citirani autor, 20, 23, 26, 37, 41,
411, 459, 470
66
Brskovo (Brisconia), rudnik, 42, 107, 121,
Božićko (Bosichio), trubač i glasnik, 453
285, 297
Božja providnost, 90, 91
Bubovica (Bubouiza), lokalitet u Boki, 353
bračna zajednica, 48
Buća (de Bucchia), kotorska plemićka
bračni ugovori, 49, 50 porodica:
bračno pravo, 48, 52 - Buće, (de Bucchia, Bucchius), sudija,
braća, 33, 37, 49, 52, 53, 89, 90, 99, 103, vijećnik, 447, 449, 452, 456, 457,
112, 116, 120, 142, 143, 154, 158, 159, 461, 464, 466, 468
168, 173, 200, 204-208, 213, 214, 217, - Frano Ivana (de Bucchia, Franciscus
218, 220-222, 227, 229, 233-237, 256, quondam Ioannis), sudija, vijećnik, 403
289, 285, 324, 348, 349, 351, 354, 355, - Ivan Dabro Marina (de Bucchia,
384, 403, 468 Ioannes Dabre quondam Marini),
brada, čupanje, 74, 115, 197 sudija, vijećnik, 404
brada, odsijecanje, 197 - Ivan Tripa (de Bucchia, Ioannes
quondam Triphonis), sudija, vijećnik,
brak, 36, 48-50, 52, 66, 114, 210, 220, 241,
184, 358, 388, 390, 392, 403, 406
316, 317, 324, 434
538 Indeks
B - Lovro Miha (Bucchia, Laurentius
quondam Michaelis), sudija, pripadnik
Bugarska (Bulgaria), država, 308
Bugon, Andrija, (Bugon, Andreas),
C kotorske vlastele, vijećnik, 25, 27, 219, humka, 335
358, 421, 457, 464, 466, 468, 480
bunari, 45, 112, 323
- Marijan (Bucchia, Marianus), reda-
ktor Statuta iz 1616, pripadnik kotor- burad, 113, 287, 289, 307
ske vlastele, 7, 15, 17, 81, 83, 87, 88 Butorac, P., citirani autor, 48
- Marin (de Bucchia, Marinus),
protovestijar, 455
- Marin Ivana (de Bucchia, Marinus
C
CANU, Crnogorska akademija nauka i
quondam Ioannis), vijećnik, 345, 391, umjetnosti, 8, 14
460, 464
carevi, 11, 18, 27, 37, 40, 41, 43, 55, 71, 90,
- Matej Miha (de Bucchia, Matthǽus
353-355
quondam Michaelis), vijećnik, 435,
438, 440, 441 carevi savremenici, imena 41
- Mihna Tripka (de Bucchia, Mihna carina, venecijanska, 62
quondam Tripizi), 464 carinarnice, 25
- Miho (Bucchia, Micho), sudija, 196, 353 carine, 26, 27, 47, 50, 58, 62, 72, 100, 104,
- Nikola (Bucchia, Nicolaus), carski 107, 111, 113, 122, 126, 128, 145-147,
protovestijar, 18, 72 155, 157, 257, 276-280, 301, 307-311,
- Nikola Marina (de Bucchia, Nicolaus 333, 334, 338, 359, 360, 365, 371, 411,
Marini), sudija, vijećnik, 413, 446, 461, 462
453, 454, 461 carinici, 45, 58, 59, 64, 72, 100, 101, 119,
- Nikola Pavla (de Bucchia, Nicolaus 144, 146, 155, 166, 273, 274, 278-280,
Pauli), kanonik crkve sv. Tripuna, 405 310, 323, 359
- Okat (de Bucchia, Ocatus), sudija, 404 carinik soli, 58, 100, 101, 144, 273, 274
- Pavle Buće (de Bucchia, Paulus carski protovestijar, 18
quondam Buchi), sudija, posljednji
carsko ovlašćenje, 53, 394, 395, 397, 400,
domaći knez, 43, 347, 388, 403, 405,
454, 477
421, 435, 438, 440, 441
- Tripo (Buchia, Triphon), kraljev carstvo, Dušanovo, 41, 352-355
službenik, 18, 72, 332, 335, 341 carstvo, osmansko, 20, 41
- Tripo Buće (de Bucchia, Triphon CD ROM, 9, 13, 17, 29
quondam Bucchi) kraljev službenik, CD-ROM, The Statute of Kotor and
sudija, 391, 399 the First Public Notary Book
- Tripo Mihaila (de Bucchia, Triphon 1326-1335; 13
Michaelis), sudija, 391, 403 cedulje, ili hirohrafi, vlastoručne potvrde,
- Živko Frana (de Bucchia, Zicichus 53, 136, 324, 382, 452, 453
quondam Francisci) vijećnik, 404
Celmia, u tituli srpskih vladara, 151
- Živko Tripa (de Bucchia, Ziuicus
cenzus, 47
quondam Tripe), sudija, 347
ceremonija, praćenja glave sv. Tripuna
Budva (Butua, Budua), grad, 11, 31, 40,
kroz grad Kotor, 379, 409
111, 275, 285, 353, 359, 387
prevoda 539
ceremonije, vidi Tumač: Svetkovine i
ceremonije 30, 66-68; 129, 132, 377,
- sv. Tripuna, katedrala u Kotoru, 26,
30, 33, 38, 39, 59, 64, 68, 91, 101, 102,
C
378, 409, 410 117, 132, 133, 138, 149, 255, 306, 330,
cijene, 41, 47, 55, 70, 104, 106, 146, 242, 343, 348, 353, 359, 360, 379, 384, 402,
256, 263, 275, 301, 319, 335, 362, 416, 405, 414, 416, 417, 420, 421, 427,
428 430, 444, 449, 452, 467
citati, odluka Statuta u apelacionim crkve, 29, 33-34; 26, 29, 31, 33, 34, 38, 39,
presudama, 14 47, 48, 50, 52, 53, 59, 67, 77, 89, 90,
94, 101-103, 106, 115, 118, 121, 124,
citati, odluka Statuta u arhivskim
128, 132-135, 138, 149, 200, 201, 209,
dokumentima, 14
218, 219, 255, 264, 268, 277, 289, 303,
civilne stvari, 43 306, 324, 327, 330, 336, 341, 343, 344,
cjelina, Knjige Statuta, 11 346- 354, 359, 360, 367, 373, 374, 379,
cjeline, Statuta, 17 384, 402, 403, 405, 413, 414, 416,
417, 420, 421, 425-427, 430, 435, 436,
cjelokupna vlastela, “universi nobiles”, 16
444, 450-452, 467
cjelokupni narod, 16
crkvena vlast, 33, 48, 67, 132, 413
cjenovnik usluga, kancelara i glasnika
crkveni naučitelji, 450, 451
Komune, 135, 427, 428
crkveni posjedi, 21, 26, 38, 39, 59, 94, 118,
cjenovnik usluga, notara, 54, 55
127, 129, 132, 135, 200, 219, 255, 340,
cola, tip broda, 107, 113, 304, 306, 307 341, 347-352, 363, 367, 374, 382, 383,
Crepi (Crepis), dio Kotora, u podnožju 413, 426, 427, 436
brežuljka i dio brežuljka sv. Ivana, crkveni posjedi, iznajmljivanja, 350, 352
93, 197
crkveni posjedi, unajmljivanja, 367, 383
crepovi, 98, 334, 335, 353
crkveni prihodi, 34, 383, 417, 426, 427,
crkotina, crknuta životinja, 97, 281 430, 436, 437
Crkva i njene ustanove, vidi Tumač 29, crkveni sud, 52
33-34;
crkvenjaci, 59, 102, 149, 467
crkve:
Crni Plat (Cerniplato), zaseoci Tivta,
- sv. Arhanđela Mihaila, na Prevlaci, 354
dalje od mora, 196, 335
- sv. Đorđa, kod Perasta, u Kotorskom
Crnogorska akademija nauka i
zalivu, 21, 47, 73, 100, 118, 124, 127,
umjetnosti, CANU, 8, 14
135, 149, 264, 265, 302, 340, 341,
348, 366, 367, 435-437, 481 Crnoje, Milko (Zernoe, Miochus),
- sv. Jakova, 289 izvještač o granicama Kotora, 353
- sv. Marije od Rijeke, u Kotoru, Crnoje, Radoslav (Zernoe, Radoslauus),
195, 478 izvještač o granicama Kotora, 353
- sv. Marije od Rosa, 287, 354, 358 Crnojević, Ivan, 41
- sv. Marije, u Budvi, 353, 354 Crnojević, Radič, aspiracija da osvoji
- sv. Marka, u Rimu, 91 Kotor, 1395; 22
- sv. Petra, u Bijeloj, 40, 122, 327, Crnojevići, 22, 23, 41
330, 331
540 Indeks
C Crveni kamen (Piera rossa), lokalitet kod
Prijevora, 353
Ćirković, Sima, član Stručne redakcije
Statuta, citirani autor, 8, 12, 27, 29,
Č Cvitanić, A., citirani autor, 11 30, 37, 52, 66, 73, 75, 78
Ć Ćorić, N., citirani autor, 48
D
Č Ćurko, Andrija (Chiurco, Andrea),
poslanik puka, 482
čamac, 303, 304
časna braća, 89, 90
čenda, svilena tkanina, 210
D
D’ Eva, Lauro (D’Eua, Laurus), kancelar
četrdesetina, naplata duga za izgubljeni
komune Kotora, 479
spor, 105, 118, 166
D’ Eva, Vićenco (D’Eua, Vicenzo),
čistoća, održavanje grada, 44, 45, 59, 112,
koadjutor Kancelarije komune
321, 323, 456, 475
Kotora, 479
čitalačka publika, 12
Dabra, Niko (Dabronis, Nico), iz
čitanja, druge noćne službe povodom Dobrote, 196
proslave Sv. Tripuna, 32, 89- 91
Dalmacija (Dalmatia), 12, 32, 53, 55, 86,
čitaoci, 9, 13, 77, 78, 93, 139, 488 91, 320, 403, 467
član, trgovačkog drutva, 37 danak, 35, 244
članovi Stručne redakcije Statuta, 8 Danilo (Patriarcha Daniel), patrijarh,
članstvo, u vijećima Kotora, 16, 23, 34, 41, 354
35, 43, 49, 63, 68-70, 162, 337, 369, Danilović, Jelena, član Stručne redakcije
372, 432, 434 Statuta, 8
čokoti, loze, 46, 51 darivanja, 21, 22, 38, 42, 43, 47, 67, 72, 94,
Čubrović, Zorica, citirani autor, 13 99, 100, 120, 122, 127, 154, 157, 160,
čuda, sv. Tripuna, 90, 377 211, 216, 222, 235, 254, 276, 285, 299,
302, 304, 324, 325, 327, 339-341, 347,
čupanje brade, 74, 115, 197
351, 354, 358, 366, 367, 373, 383, 432,
čuvanje kontinuiteta, Statuta, 24, 177 438, 447, 448, 461-463
čuvar, arhivalija, 31 darivanja, Kotorskoj katedrali posjeda na
čuvar, crkvenih dragocjenosti, 31 Prevlaci, 38
čuvar, noćni, 186 darivanje nevjeste, 99, 211
čuvar, vina, 285 daske, 51, 109, 240, 288, 304, 366
daščice, 109, 240, 288
Ć datiranja, glava i odluka Statuta, 7, 12,
Ćedulini, Đorđe (Cedulinis, Georgius), iz 16-19, 21, 26, 38, 40, 48, 49, 59, 63, 72
Zadra, knez i kapetan Kotora, 43, 341 datumi, 18, 19, 21, 26, 49
ćirilica, 40, 24 dažbine, 62, 113, 132, 203, 278, 279, 328,
ćirilički dokument, 24 371, 386, 387, 395, 396, 411, 429,
ćirilički prepis, 40 461, 462
prevoda 541
de Luksija, Ivan Silvestra (de Luxia,
Ioannes quondam Siluestri), građanin
160, 179, 183-185, 191, 194, 195, 201,
218, 224, 240, 255, 273, 274, 279-281,
D
Venecije i Treviza, porijeklom od 285, 288, 302-305, 321, 325, 328, 339,
plemenite porodice iz Feltra, mletački 341, 347-351, 355, 363, 364, 366, 269,
i biskupski notar, duždev zastupnik, 372, 379, 380, 386, 390, 392-395, 398,
zapovjednik gradske posade – 401, 404, 409-413, 416, 417, 426,
kaštelan, kancelar Komune, 21, 23-25, 427, 442, 446, 453, 455, 456, 458,
27, 54, 134-137, 358, 359, 388, 389, 398- 459, 461, 462, 464, 465, 474
400, 402, 423, 425, 438-443, 449, dizanje ruke na nekoga, napad, 36, 74,
453, 454, 477 105, 120, 123, 155, 198, 199, 201, 204,
Decadaron, vidi Tumač: Ascrivium 29, 330
31-32; djeca, 35, 90, 115, 121, 160, 175, 187, 202,
Degen, Kristofor Benedikta (Degeno, 242, 324, 384, 451
Christophoro quondam Benedicti), iz djetinjstvo, sv. Tripuna, 90
Venecije, 389
djevica, 220
Delfin, Đorđe (Delphino, Georgius),
djevojka, 116, 178, 188, 220
senator, 86
dnevni red, u vijećima, 69, 70, 128, 293,
demokratija, 15
371, 374
demoni, istjerivanje, 90
dobra, pokretna i nepokretna, 38, 95, 110,
depozit, 63 112, 115, 116, 118, 124, 127, 133, 144,
desetina, 128, 219, 373 148, 168, 171, 172, 175-178, 193, 204,
desnica, 83 206, 208, 213, 214, 217-219, 226, 227,
229-233, 237, 244, 256-259, 262, 270,
dijadema, 49
272, 301, 303, 316, 319, 340-342, 344-
dijeceza, Barija, 33 346, 349, 350, 366, 375, 384, 416-420,
dijeceza, kotorska, 33, 89, 90 426, 427, 430, 431, 435, 436, 453
dimenzije, jama i dasaka, 51 dobri ljudi, 210
dimenzije, proslave Sv. Tripuna, 66 dobročinstvo, očevo, 207
dimenzije, puteva, 44 Dobrota (Dabrata, Dobrata, Dobrota),
Dimitrijević, S., citirani autor, 56 naselje uz morsku obalu, sjeverno od
Kotora, 196, 354, 368
dinastija srpskih vladara, Nemanjića,
56, 70 Dodatak, privremeno tijelo od 12
pripadnika vlastele, 70, 384, 391, 392,
Dinić, M., citirani autor, 42
398-400, 403-406, 409, 463, 464
diobe, 99, 104, 204-207, 214, 233,
dodatak, statutarne odluke, 19, 128, 129,
246, 324
179, 188, 345, 369, 373, 376, 380, 448,
direktor, Državnog arhiva Crne Gore, 7, 8 467, 478-480
direktor, Istorijskog arhiva Kotor, 8 događaji, porodični, 66
disciplina, 41, 433 dojilja, 214
Distrikt, kotorski, 34-36, 39, 40, 47, 57, dokument, 7, 8, 11-15, 23, 24, 27, 36, 43,
61, 64, 96, 98, 103, 109, 113, 114, 118, 45-48, 50-54, 61, 73, 386
124, 131, 132, 135, 137, 138, 145, 149,
542 Indeks
D domaćica, 198 - Natalin Tripa (de Drago, Natalinus
quondam Tripe), vijećnik, 440, 441
domaćin, 198, 199, 459
domoroci, 416, 455 - Natalin Tripa Marka (Dragonis,
Natalinus quondam Triphonis Marci),
domovina, 81, 84, 85, 87, 88, 90, 118, 319 sudija, vijećnik, 404
donacija, 39 - Nikola Tripa Marka (Dragonis,
dopune, Statuta, 12, 14, 20, 22, 25, 93, 128, Nicolao quondam Triphonis Marci),
129, 373, 376 sudija, 405
doseljenici, 183 - Tripa Marka (Dragonis, Tripe Marci),
doseljenici, askrejski, 32 vijećnik, 421
- Tripun Luke (de Dragonis, Triphon
dosljednosti, u glavama Statuta, 19
Lucǽ, de Drago, Tripici de Lucǽ),
dosljednosti, u ortografiji, 77, 78 sudija, vijećnik, 403, 456, 457,
došljak, 35 461, 464
dozvole, 44, 47, 53, 57, 61, 68, 73, 108, - Urban Marina (de Dragonis, Vrbanus
120, 128, 135, 136, 138, 160, 165, 166, quondam Marini), vijećnik, 347, 404
169, 178, 182, 240, 241, 243, 244, 268, - Živko Lukin (de Dragonis, Ziucus
283-285, 288, 297, 301, 306, 320, 323, Lucǽ), sudija, vijećnik, 403
324, 334, 352, 372, 412, 430, 431, - Živko Marka (Dragonis, Ziuicus
439-441, 455, 459, 461, 465, 476 Marci), vijećnik, 421
doživotna posluga, robovi, 48 dragocjenosti, crkvene, 31, 121, 255
Drač (Durachium), 53, 269 dražba, 135, 177, 178, 193, 276, 340, 427-
Drago (Drago, Dragonis), kotorska 429, 431
plemićka porodica: Drenovica (Drienouich), lokalitet, 353
- Drago Luke (de Dragonis, Drago, Druško, Tripun (Drusco, Triffon),
Lucǽ), sudija, 136, 345, 391, 399, 402, poslanik puka, 482
403, 405, 440, 441, 446, 454-456,
društvena hijerarhija, 36
459, 460, 464
- Drago Makija (Dragonis, Dragoe Društveni status stanovnika, vidi: Tumač
quondam Machi), knez, 390, 392 30, 34-37; 49, 61, 73, 74, 203, 218,
226, 317, 337, 344-346, 350, 363, 364,
- Drago Marka (Dragonis, Drago
366, 367, 393, 403, 410, 413, 415, 416,
quondam Marci), sudija, vijećnik,
459, 475, 476
345, 391, 403, 446, 447
- Ivan Luke (de Dragonis, Ioannes Lucǽ), društvo, trgovačko, 37, 38, 49, 103, 107,
sudija, vijećnik, 391 173, 213, 214, 271, 277, 278, 338
- Ivan Tripa Marka (Dragonis, Ioan- drva, za ogrjev, 469
nes quondam Triphonis Marci), drveće, 94, 180, 181, 186, 198, 251, 331
vijećnik, 388 drvo, za vješanje, 91
- Ludovik (Drago, Lodouicus), sudija, drvo, 43, 44, 47, 109, 113, 117, 127, 147,
vijećnik, 464, 466, 468 160, 183, 205, 240, 246, 249, 261, 288,
- Luka Draga (de Dragonis, Lucas filius 307, 366, 464, 469, 470
Dragonis), vijećnik, 404
prevoda 543
država, 11, 15, 22, 43, 45, 46, 52, 343, 385,
386, 392, 396-398, 402, 404, 405,
Đurašević, Aleksa (Iuras, Alexius), velikaš
Zete, 386, 387, 402
D
430, 461, 464 Đurašević, Đurađ (Iuras, Georgius), Đ
državni službenici, 85
dubrovačka zlatica, 51
velikaš Zete, 386, 387, 402
Đurđevdan, 69
E
Dubrovčani (Ragusini), 63, 104, 127, 305, F
306, 308, 367 E
Dubrovnik (Ragusium), 11, 12, 22, 43, 47, ekskomunikacija, 67, 268, 452
55, 57, 63, 143, 159, 166, 309, 359
elektori, 70
dućandžije, 38, 119, 190, 283, 468, 470
elektronski oblik, Statuta 1616. i 2009; 9,
dućani, 52, 58, 68, 119, 186, 190, 205, 260, 17
283, 284, 470
epitropi, skrbnici, 52, 96, 102, 116, 123,
Dugovanja i potraživanja - obligacioni 225-228, 230, 421, 422
odnosi, vidi: Tumač 30, 37-38;
etimološka konstrukcija, humanistička,
dugovanja, 30, 37, 38, 48, 98, 100, 108, 118, 31, 32
129, 148, 163, 166, 169, 171, 172, 175-
Euticije, Teodor (Eutitii, Theodorus)
180, 200, 203, 206, 209, 210, 215, 216,
vlasnik kuće, 196
220, 233, 234, 256, 257, 263, 266, 268,
270, 272, 292, 309, 311, 321, 322, 339, Evanđelje, 151-155, 165, 301, 396, 398, 404
343, 344, 375, 381, 386, 387, 393, 396, Evropa, 50, 63
402, 414
Duhovi, vidi: svečanosti F
Duklja (Dioclia), 151 falsifikati, 18, 40, 54
dupla zvona, 452 falsifikovana povelja-presuda o granicama
duplika, odgovor tužitelja, 445 Kotora, sa potpisom cara Stefana
dužd, mletački, 17, 20, 23-25, 27, 43, 56, Dušana, 18, 40
82, 130-132, 139, 345, 347, 357, 385, Fejić, N., citirani autor, 54
387-389, 393-400, 402-407, 409-411, Filip (Filippo, imperatore), car, 90
413, 421, 423, 430, 434-436, 438, 439,
firma, 308
441, 443, 444, 446-449, 452-455,
457, 458, 460-462, 464-466, 468, fizička veličina, mjera, 50
472, 476, 477, 479-482 fondovi, Istorijskog arhiva Kotor, 7, 31
dužnici, vidi Tumač: Dugovanja i formalnosti, u vezi odredaba Statuta, 388,
potraživanja - obligacioni odnosi 30, 480
37-38; 37, 38, 62, 67, 97, 99, 135, 171, formula, ovjere, 399
172, 176, 178, 180, 256, 257, 259, 268, formulari, zakletvi, 42, 58, 59
270, 272, 339, 381, 382, 427, 435
Foskari, Franćesko (Foscari, Franciscus),
dvorovi, 98, 332, 354 mletački dužd, 25, 131, 405, 406, 479
Đ fototip, originala Statuta, 9, 17

Francuska revolucija, 78
đakoni, 109, 266, 316
544 Indeks
F fratri, 115, 218, 348, 351, 469 glave Statuta, najstarije datirane, 7, 12, 19,
26, 42, 48, 56
Frigija (Phrygia), zemlja u maloj Aziji, 90
G funkcioneri, gradski, 67 glavnica, 275
globa, 65, 73, 94, 95, 117, 118, 146, 160,
G 167, 168, 221, 222, 224, 240, 242, 245,
248, 250, 264, 267, 275, 280-282, 285,
Gačulan, Nikola (Gaçulane, Nicolaus), 195 286, 288-290, 292-294, 297, 298, 306,
galija, tip broda, 113, 304 325, 326, 328, 332, 333, 335
galijaši, 57, 59, 119, 155 globa, otkaz, 333
Garašanin, M., citirani autor, 32 godišnici, 36, 196
Gelčić, Josip, citirani autor, 14 Gojslav (Goislauo, Conte), knez, 354
Generalno vijeće, vidi Tumač: Vijeća 30, Gojslav, Miloš (Goislauo, Millos), brat
68-70; 195 kneza Gojslava, 354
geograf, ravenski, oko 680. godine, 32 gondola, tip broda, 107, 113, 161, 303, 304,
Giga, Miho (Giga, Micho), notar i đakon, 306
54, 109, 266, 316 gospodar Marko, nepoznata ličnost,
Gimo, Đorđe (de Gimo, Georgius), sudija, patrijarhov čelnik u Budvi, 40
435, 438, 440, 441, 454, 455, 464, gospodari, 35, 36, 40, 61, 71, 72, 74, 103,
466, 468 120, 187, 199, 241-245, 247, 324, 328,
glasanje, 16, 21, 22, 25, 26, 35, 60, 68-70, 329, 331, 354, 380, 393, 404, 458, 459,
135, 141, 143, 144, 156-159, 162, 167, 466, 467
177, 194, 201, 202, 312, 322, 350, 351, gospodin kralj, vladar, 317, 269, 318
358-360, 362, 366, 372, 374-376, 378- gostioničari, 282
381, 383, 384, 390, 391, 409-411, 413,
grad - država, Kotor za vrijeme
415, 418, 420-422, 425, 431, 435, 438,
samostalnosti 1390-1420; vidi:
478, 481
kotorska samovlada, 15, 22
glasanje, rezultati, 21, 68-70
Gradec (Gradez, flumen de Gradez),
glasine, 414 zaselak sela Bogdašići; potok u
glasnici, 69, 135, 141, 154, 158, 241, 242, Bogdaićima, 196, 335
314, 346, 398, 405, 427, 428, 453, 459, gradovi katolički, 34
463, 465, 466, 474, 475, 477
gradovi, italijanski, 12
glava, sv. Tripuna, 66, 379, 409
gradska vlast, vidi: uprava, grada Kotora,
Glavati, Nikola (de Glauatis, Nicolaus), 34, 38, 40, 41, 45, 48, 58, 63, 66, 68,
knez i kapetan Kotora, sudija, 341, 74, 78, 179, 245, 321, 333, 339, 366,
345, 347, 391, 421, 428, 446, 454, 455, 369, 386, 390, 391, 394, 395, 426,
460, 464 427, 438, 441, 443, 445, 452,
Glavati, Petar Nikole (de Glauatis, Petrus 454, 456, 459, 462, 471, 477
Nicolai), provizor, vijećnik, 435, 438, gradski kovničari, novca, 64, 72
440, 441, 456
gradski statuti, 12, 20, 24, 52
glave Statuta, najmlađe datirane, 19
prevoda 545
građani, vidi Tumač: Društveni status
stanovnika 30, 34-37; 11, 24, 26, 35-
sjeverozapadu i Budve na jugoistoku,
32, 36, 37, 39, 40, 46, 49, 56, 61, 64,
G
37, 40, 42, 43, 45, 47, 48, 54, 56, 57, 65, 72, 94, 98, 104, 107, 111, 118, 119, H
59, 61-63, 65-68, 71-73, 81, 83, 86, 88, 122, 125, 128, 275, 276, 284, 297, 324-
95, 96, 98, 108, 113, 114, 122, 124, 126, 329, 331, 339, 340, 348, 349, 351, 372,
127, 132, 137, 147, 150-152, 160, 161, 379, 382, 392, 393, 448, 477, 491
164-168, 175, 177-180, 183-185, 194, grbaljske bune, sredinom XV vijeka, 41
198, 203, 218, 223-226, 240, 243-247,
Grbaljsko polje, lokalitet, 32
255, 257, 261, 263, 269, 273-275, 277-
279, 281, 283, 285, 287-292, 294, 297, grbovi, 17, 81, 82
300-308, 312, 315, 317-326, 328-333, grede, 109, 240, 288
336, 338, 340, 341, 343, 355, 357-361, greške, u Statutu, 27, 93, 94, 96, 98, 99,
363, 364, 366-371, 375, 377, 378, 380, 101-108, 116, 123, 125, 129, 132, 139,
384, 386, 387, 389, 391-398, 410-412, 144, 150, 151, 158, 159, 164, 167, 179,
414, 424-426, 429, 430, 436, 438, 184, 189, 202, 209, 220, 221, 233, 241,
442, 452, 456, 458-465, 468-471, 258, 270, 272, 273, 285, 286, 297, 299,
476, 478 330, 331, 347, 352, 353, 359, 375, 381,
građanske nesloge, 85 384, 387, 396, 410-414, 428, 436, 459,
građanske presude, 313 460, 471, 474, 476, 478, 482, 488
građanske stvari, 43, 160 Grgur (Gregorio, Cancellier), kancelar, 354
građanski običaji, 84 Griti, Andrea (Gritti, Andreas), dužd,
mletački, 480
građanski predmeti, 312
grožđe, 469
građanski sud, 52
Grubonja, Marin Nalis (de Grubogna,
Građansko pravo, vidi: Tumač 30, 38-39;
Marinus Nalis), vijećnik, 464,
52, 156
466, 468
građanstvo, dodjela statusa, 61
guljenje kože, 322
građevinski radovi, 134, 425, 426
Gurdić (Gurgite), izvor u Kotoru,
granice autonomnog odlučivanja, 24 jugoistočni dio grada, 322
Granice i teritorija, vidi Tumač 30, 39-41; guverneri, 85
18, 20, 30, 39-41, 107, 118, 126, 138,
gvožđar, 223
195, 196, 219, 329, 331, 352-354, 359,
473, 475 gvožđe, 127, 369
granice, kuća i posjeda, 456, 473
granice, trgovina vinom, uvoz, izvoz, 478, H
479 havarije, 57, 300, 304
granice, vinograda, 124, 138, 252, 335, 427, hazardne igre, 412
473-479 heraldičke predstave, na pečatima i novcu,
grb, dužda, 17, 82 66
Grbalj (Gherbili, Gherbli), Župa Grbalj- Hesiod, grčki pjesnik, oko 770. godine
ska, Župa Grbalj (zoppa de Gherbli), prije Krista, 32
Župa (zoppa), između Kotora na hijerarhija, društvena, 36
546 Indeks
H hirografi, ili cedulje, vlastoručne potvrde,
53, 272
indeks, originalnog rukopisa Statuta,
93-139
I hljeb, 128, 286, 374, 452, 470 indeks, 9, 17, 18, 77, 80, 93, 94, 96-109,
Homer, grčki pjesnik, 32 111-116, 118, 121-123, 125-127, 129-135,
137-139, 273, 292, 410, 411, 413, 414,
horovi, crkveni, 436
452, 463
hronologija, u Statutu, 17-20, 26, 37, 56,
Indriko, Franćesko (de Indrico,
60, 62, 71
Franciscus), iz Venecije, notar i
Hrvati (Croatus), 305 kancelar Komune Kotora, 134,
Hrvatska, (Croacia), 151 345, 423, 424, 431, 438, 439
Hrvatska (Jugoslovenska), akademija inkorporacija, obrazovanje cjeline od
znanosti i umjetnosti, HAZU, pojedinačnih odluka Statuta, 19
(JAZU), 9, 14, 32 institucija, načelo, 297
humanisti, 32 institucije, 15, 21, 46, 53, 58, 85
I interdikt, 33
interpolirana povelja, cara Stefana
igra, 66, 132, 412 Dušana, 40
Illyricum sacrum, iz 1514. godine, 32 intestati:
imanje, 37, 38, 49, 57, 213 - Predgovor, 7-9
imbrevijature, 25 - O Statutu grada Kotora, 11-27
ime, samostana, po sv. Đorđu, kod - Tumač ključnih pojmova, 29-75
Perasta, 436 - Ortografska načela kod prevoda
Statuta, 77-78
imena, obrađivača Tumača ključnih
pojmova, 29, 30 - Indeks originala, 93-139
- Statut i zakoni grada Kotora, 141-355
imena, 18, 24, 27, 29, 31-34, 40, 41, 55,
67, 77, 83, 87, 90, 139, 203, 335, 347, - Odluke donijete tokom kotorske
348, 379, 382, 394, 436, 454, 478, samovlade, 357-384
483-487 - Odluke donijete uoči mletačke vlasti,
385-407
imenovanja, 33, 34, 41, 42, 71, 143,
232, 422 - Odluke donijete pod mletačkom
vlašću, 409-482
imovina, 19, 26, 33, 34, 37, 38, 52, 61, 65,
- Dello Statuto della città di Cattaro,
74, 90, 106, 114, 127, 148, 169, 171,
O Statutu grada Kotora, prevod na
176, 180, 208, 210, 217-219, 224, 228,
italijanski, 493-512
230, 232, 233, 246, 259, 260, 268, 272,
363, 373, 445, 464, 466, 474 - On Kotor Statute, O Statutu grada
Kotora, prevod na engleski, 513-532
imovina, crkvena, 26, 33, 34, 373
- Indeks prevoda, 533-598
imovina, sv. Tripuna, 90
inventari, 26, 135, 344, 426, 427, 429-431
imovinsko pravo, 19
inventari, u škrinji, na čuvanje rizničarima
imovno stanje, 51, 301, 459, 476 crkve sv. Tripuna, 30, 344
indeks, odjeljaka Statuta, 126-139
prevoda 547
ishrana, 216, 230, 232, 242, 327, 365, 436,
452, 469, 470
istočnojadranski gradski statuti, 52
I
istorija prava, 7, 8, 46
ispaša, 62, 94, 296, 410 istorijske i pravne nauke, 7-9
ispisi, 13, 31, 431 Istra, poluostrvo u Hrvatskoj, 12
ispisi, Konstantina Jiričeka, 13 istraživanja, naučna, 7, 9, 11, 13, 14, 20,
ispitivač, crkvenih posjeda, služba, 59 32, 37
ispitivači, isprava, 271 Isus Krist, Isus Hrist, 32, 85, 88-90, 130,
ispitivači, katastika, 136, 447 160, 177, 316, 340, 341, 352, 354, 367,
377, 385, 388, 390, 393, 449, 451-453,
ispitivanja, razna, 19, 21, 59, 86, 90, 128,
469, 470
136, 147, 148, 189, 194, 203, 223, 226,
239, 268, 271, 312, 320, 332, 338, 348, Italija (Italia), 31, 91
358, 365, 374, 375, 383, 428, 439, 455, italijanski jezik, 9, 11, 12, 14, 18, 24, 40,
457, 471 43, 61, 478
ispitivanje, istorije sv. Tripuna, 90 italik, 78
isplate, 159, 166, 176-178, 181, 182, 187, 210, Ivan od Luža, vidi: de Luksija, Ivan
232, 255, 261, 271-273, 292, 307, 309, Silvestra
313, 315, 334, 337, 362, 380, 386, 396, Ivanišević, V., citirani autor, 56
421
izbori, službi i službenika, vidi Tumač:
ispraćaji i dočeci, 66 Službe 30, 58-60; 16, 18, 19, 21, 25, 26,
isprava, o predaji Kotora Veneciji, 130 33, 34, 36, 38, 42, 43, 52, 58, 59, 63,
isprava, prva sačuvana u Kotoru, iz 1124. 64, 67, 69, 86, 95, 96, 101, 102, 114,
godine, 31 117, 121, 132, 134, 136-138, 141-151, 157-
163, 167, 175, 196, 201-203, 221, 222,
isprave, 23, 24, 26, 31, 33, 41, 47, 48, 53,
227, 230, 253, 285, 291, 302, 311, 312,
54, 56, 64, 96-98, 101, 102, 104, 106,
343, 348, 386, 390, 393-395, 413, 422,
108-110, 112-116, 120, 123, 127-131,
424, 432, 440, 441, 455, 464, 472,
133, 136, 137, 145, 146, 152, 163-165,
473, 476, 477, 481
170, 171, 175-180, 193, 194, 199, 200,
209-214, 218-221, 228, 232-234, 238, izdaja domovine, 319
243, 245, 246, 249, 251, 253-256, 262, izdaje, 75, 118, 319
263, 265-271, 273, 275, 277, 279, 284, izdajice, 319
290, 292, 295, 296, 305, 309, 316, 323,
izdavanje, Statuta i statutarnih isprava,
325, 327, 329, 332-334, 336, 339, 340,
7-9, 11-14, 17, 20-22, 24, 25, 27, 29, 33,
343, 350, 351, 367, 373, 381, 387-389,
40, 41, 43, 45, 46, 53, 54, 56, 60, 68,
392-394, 397, 399-403, 405, 406, 415,
73, 88, 91, 108, 126, 158, 163, 165, 170,
416, 418, 419, 422, 428, 429, 438,
171, 266, 270, 272, 309, 313-315, 323,
439, 446, 447, 452, 453, 459
324, 333-335, 341, 343, 351, 354, 361,
ispravke, odredaba Statuta, 127, 128, 156, 367, 389, 395, 473
364, 374, 419, 472, 480
izglasane odluke, 21, 22, 25, 26, 60, 322,
istjerivanja, 61, 90, 106, 230, 234, 237, 350, 351, 376, 381, 384, 409-411, 420-
260, 261, 326, 329, 455, 466 422, 435
istjerivanje, demona iz opsjednutih tijela,
čudo sv. Tripuna, 90
548 Indeks
I izglasane odluke, kada se vladalo
vlastitim zakonima i institucijama, 19,
jagnje, 147, 279
jahanje konja, 40, 41, 297, 325
J 21, 357-384
jaje, 469, 470
izgnanstvo, iz grada Kotora i njegovog
Jakeljdo (Iacheldo), Jakalj, naselje južno
Distrikta, 185, 194, 339, 411, 416,
od Gornje Lastve prema Tivtu, 196
461, 462
Jakobi, Tripun (Iacobi, Triphon), sa
izgradnja i obnova zida i arhivolta, 249
Šuranja, 335
izgradnje, prigradnje, 44, 100, 104, 109,
Jakonja (Iachagne), kotorska plemićka
111, 117, 120, 134, 144, 246-250, 253,
porodica:
254, 258, 259, 261, 264, 273-276, 303,
330, 414, 425, 436, 437 - Gaučelo (Iachagne, Gaucelo),
sa Mula, 195
izigravanje prava carina, 307
- Matej (Iachagne, Mattheus),
izjednačavanje proslavljanja, Svetog Marka sa Mula, 195
sa Sv. Tripunom, 26, 27, 409, 410 - Pazin, (Iachagne, Pazin),
izmet, 147, 321 sa Mula, 195
izmirivanje dugova, 37, 167, 339 - Sergije (Iachagne, Sergius),
izuzeća, 33, 64, 65, 105, 106, 108, 124, 147, Bosnak, 195
166-168, 174, 204, 213-215, 221, 224, - Sergije (Iachagne, Sergius),
231, 237, 261, 287, 308, 325, 333, 334, sa Mula, 195
340, 359, 414, 415, 437, 452, 470 Jakov, Luka (de Iaco, Lucas), sudija, 464,
izviđanja granica, 353, 475 466, 468
izvod, Statuta, 54 Jakov, Mekša (de Iaco, Mexa), vijećnik,
izvodi, 25, 54, 428, 429 455, 464
izvor, 353 jamčenja, 12, 49, 72, 110, 178, 211, 212,
294, 332, 425, 428
izvor, gradskih prihoda, 50
jarak, 110, 251-253
izvor, naučni, 9, 14, 37, 38, 57
jarboli, 240, 288, 303
izvoz, 47, 57, 58, 94, 109, 113, 114, 117, 127,
147, 240, 281, 282, 284, 288, 307, 310, jarić i jarac, 147, 279, 368, 469, 470
311, 360, 366 javne isprave, 97, 170, 219, 238, 266, 268,
izvoz, kototskog vina, ilegalni, u 269, 273, 313, 323, 327, 339, 343, 381,
Dubrovnik, 47 388, 397, 399, 400, 403, 428, 453
izvršioci testamenata, komesari, 122, 133- javni red, 26
135, 227, 341, 343, 344, 417, 421, 422, javnopravna ustanova, 53
430, 431 Jaz (Ias, de Mercenopoglie), lokalitet, u
izvršna vlast, 58, 70, 78 Grblju, 353, 354, 359
jedrenjak, 304
J jedrenje, 412
Jadran, istočna obala, 52, 57 jedro, 302
Jadransko more (Gulpho), 403 jelo, čašćenje rektora ili sudije u selima
Župe Grbaljske, 327
prevoda 549
jemstvo autentičnosti, 54 kanali-nužnici, 96, 249
J
jemstvo, bezbjednosti, 45 kancelar, slovenski, 54
jemstvo, i jemčenja, 38, 45, 49, 54, 110, kancelari, 21, 23-26, 31, 47, 53, 54, 58, 60, K
117, 211, 212, 292, 332, 425 67, 70, 81, 126, 134-136, 184, 185, 219,
jemstvo, lično, 38 299-301, 312-314, 338, 342-345, 350,
351, 354, 358, 359, 361, 378, 385-388,
jezici, 7, 9, 11, 13, 14, 18, 24, 31, 40, 43, 61,
393, 397, 400, 403, 405, 419, 423,
478
424, 425, 427, 428, 430-432, 434,
Jireček, Konstantin, citirani autor, 11, 13 438-445, 447, 449, 453, 454, 477,
Jovićević, Slavka, član Odbora za 479, 481
obilježavanje 50 godina Istorijskog kancelarija Komune, ključevi, 424, 440
arhiva Kotor, 8
kancelarija, Komune Kotora, 17, 31, 53,
Junije, ljudi Junija, iz Mula, 195 54, 59, 70, 114, 118, 136, 137, 184,
Junius presbyter, pomen prvog notara, iz 238, 298-301, 309, 339, 343, 347,
1200. godine u Kotoru, 31, 53 361, 369, 371, 385, 399, 403, 407,
jurisdikcija, 33 421, 424, 428, 438-443, 446, 447,
452, 454-456, 460, 463, 465, 473,
jus commune, običajno i opšte pravo, 12
474, 477-480, 482
justicijari, tržni nadzornici, 50, 55, 58, 59,
kanoni, 33, 34
101, 146, 147, 283, 287, 332, 335, 365
kanonici, 90, 348-351, 405, 413, 430
Justinijanovo načelo, rimsko, 48
kanonsko pravo, 156, 190
južnoslovenska latinica, 24
Kantavai, Sergije (Cantauai, Sergius),
K iz Lorencana, 335
kapara, 94, 270
kalendar, hrićanskih praznika i proslava
kapelan, 430
svetitelja, 26, 66, 449-452
kapetan, broda, 41, 155
Kalezić, Rajko, član Odbora za
obilježavanje 50 godina Istorijskog kapetan, generalni, Jadranskog mora i
arhiva Kotor, 7 cjelokupne kopnene vojske, 403, 404
kalež, 426, 427 kapetan, karavana, 41, 42, 59, 119, 155,
297, 298
Kalma ( flumen de Calme), rijeka, 195
kapetan, straže, 59, 150
Kalođurđević, Stefan, slovenski
kancelar, 54 kapica, zlatna, 49
kalupi, za crepove, 335 kapitular, 33
kamen, 32, 50, 64, 73, 115, 117, 183, 205, Kaptol, Kapitul (Capitulum), 89, 90, 109,
246, 249, 253, 282, 353, 436 149, 219, 330, 348, 349, 373
kameni brijeg, 32 karati, parcele, 39, 59, 136, 324, 325, 447,
448
Kampsada, u Frigiji (Campsade in
Phrigia), 90, 91 Karavani, vidi: Tumač 30, 41-42; 59, 95,
97, 119-122, 155, 156, 173, 297-300
kanali u vinogradu, 252
kardinal, 90
550 Indeks
K kardinali, ispitivači istorije
sv. Tripuna, 90
Kjasta, Natalin de (de Chiasta, Natalinus),
vijećnik, 435, 438
kaštelani, 24, 134, 386, 395, 423, 425, 439 klanice, 108, 146, 279-281, 283, 310, 469,
katastik, 31, 54, 97, 136, 165, 266-268, 470
400, 427, 439, 447, 448 klanja, 59, 147, 279, 280, 310
Katedra za istoriju južnoslovenskih klauzula “na vječna vremena”,
naroda u srednjem veku, na srednjovjekovna, 39, 246, 254,
Beogradskom univerzitetuu, 8 287, 329, 331, 336, 354, 392, 409
katedrala sv. Tripuna, vidi: crkva sv. klauzule, 39, 179, 388, 397, 399
Tripuna Klement, papa VIII (Clemens, papa VIII),
Katelan, Joško, prevodilac Statuta 7 17, 89
Katena /!/ Marin Petra (Catharina /!/, kler, 33, 34, 53, 54, 65, 96, 97, 99, 115, 121,
Marinus Petri), 195 175, 190, 202, 205, 218, 235, 268, 269,
katolička crkva, 77 306, 315, 330, 360, 413
katoličke biskupije, Risan, Kotor, 39 klerici, 90, 379
katolički gradovi, albanski, 34 klica, plemićka, 49, 317
katolički svijet, 33 klinovi, 127, 369
katuni, 184 ključevi, 193, 263, 306, 380, 404, 424,
440, 478
Kavač (Cauec, Cauaz), danas selo istočno
od Bogdašića, 196, 335 ključevi, grada Kotora, predaja, 404
Kavalerio, Paulo (Caualerio, Paulus), ključevi, škrinje, relikvija sv. Tripuna, 263,
plaćeni službenik Komune, 383 306
kazna spaljivanja, 74, 189 kmetovi, 39, 47, 107, 124, 138, 178, 245,
247, 328, 331, 335, 336, 340, 341, 365,
kazne, vidi, Tumač, Zločini i kazne -
466, 467
krivično pravo, 30, 73-75; 30, 33, 36,
40, 42, 43, 46, 47, 50, 53-55, 59, 61, kmetovi, Bijele, Ledenica i Kruševica,
64, 65, 67, 70-74, 86, 113, 114, 117, 118, 107, 331
127, 128, 134, 137, 142-150, 152-154, kmetovi, odluka o otpuštanju, 467
158, 160, 161, 165, 167-171, 177-199, kmetovi, samostana sv. Đorđa,
201, 204, 221-225, 233, 237, 239, 240, 340, 341
242-247, 251, 260, 264, 266-269,
kmetska kuća, 335, 336
274-283, 285-295, 297, 298, 301, 302,
304, 306-309, 311, 313, 314, 319, 321, knez i kapetan, prvi poslat iz Venecije,
323, 325, 326, 328, 330-332, 334-339, Antun Bokoli, 43
341-344, 346, 347, 349-352, 362-370, knez, domaći, posljednji, Pavle Buća, 43
374-376, 378-381, 399, 409-412, 416- knez, imenovanje, 71
419, 421, 424-427, 430, 432-434, 437,
knez, rektor, izjednačavanje titule, 43
438, 442, 449, 452, 453, 455-465,
470, 471, 474-479 Knez, vidi: Tumač 30, 42-43; 18, 20-26,
30, 31, 42, 43, 47, 54, 56, 58, 60, 62,
kćerka, 99, 103, 115, 116, 123, 202, 207-
65, 67, 68, 70, 71, 73, 74, 95, 101, 102,
209, 211, 212, 215, 226, 227, 231, 233,
112, 118, 119, 127, 129, 131-134, 136-138,
236-238, 242, 352, 382
prevoda 551
145, 151, 152, 158-161, 181-183, 185, 187-
190, 192, 195, 197, 201, 221, 222, 279-
kolegij doktora, 312, 314, 406, 407, 481
K
kolegij, apostolski, 312
281, 283, 285, 286, 292, 306, 319, 320,
kolegij, univerzitetski, nadležan za
337, 341, 344, 345, 347-350, 352, 354,
apelacije Kotorana, 9, 14, 66, 131, 312-
357, 358, 360, 365, 372, 375, 376, 378,
315, 406, 407, 480, 481
380, 386, 388-391, 393, 395, 397-400,
403-407, 409-413, 415, 416, 418-421, kolektivni organi, 69
423-425, 428, 429, 431, 432, 435, koliba, 194, 197, 198, 259
438-443, 446-449, 452-466, koloni, kmetovi, 138, 465
468-476, 479
komesari, izvršioci testamenata, 134, 424,
knezovi, poslati iz Venecije - rektori i 430, 431
providuri, popis imena, 27, 139,
komisija, za iskorjenjivanje zabranjenih
483-487
vinograda, 43
kneževa vlast, 43, 428, 459
komisija, za ispitivanje ranije donijetih
kneževi Slovena, 58, 64, 101, 102, 145, 221 odluka Statuta, 21, 25
knjiga duplikata, prepisa dokumenata, komora, duždeve vlasti u Kotoru, 25, 410-
katastik, 31 412, 416, 421, 426, 427, 438, 442,
Knjiga Statuta, dubrovačkog, iz 1272. 452, 455-459, 462, 471, 475, 477
godine, 11, 19 komora, Komune Kotora, 72, 100, 145,
Knjiga Statuta, kotorskog, XIV vijek, 12, 147, 201, 221, 222, 273, 274, 291, 293,
14, 20, 22, 25-27, 54, 67, 294 294, 326, 362
knjiga, od pergamenta, 21 komornici, Komune Kotora, 58, 100, 101,
knjiga, statutarnih odluka, 60, 157, 357, 145, 155, 160, 161, 165, 166, 181, 197,
358, 361, 414 201, 222, 223, 294, 307, 308, 310, 481
knjige, 8, 9, 11, 12, 14, 19-22, 24-27, 31, 33, Komunalni red, vidi: Tumač 30, 44-45;
49, 54, 60, 62, 67, 70, 87, 88, 118, 154, komunalno pravo, 73
238, 252, 294, 300, 304, 305, 335, 357, konfinacija, 455
358, 361, 400, 414, 426-429, 439
kongregacija svetih obreda svete rimske
knjige, crkvene, 426, 427 crkve, 90
knjige, sa računima, 59, 300 konkurencija, nedozvoljena, 44
knjige, službenika Kancelarije Komune, konkurencija, u proizvodnji vina, 46
118, 238, 300, 428, 429, 439
konoba, otvaranje vrata, 44, 117, 248
koadjutor, 479
konstitucija, apostolska, 90
koautorstvo, 8
kontada, teritorija Kotora potvrđena od
kocka, 26, 42, 132, 298, 412 strane Stefana Nemanje, 354
kockanja, i igre, u kući, 132, 412 Kontareno, Marin (Contareno Marinus),
kodeks, Ivana Silvestrovića, 27 biskup kotorski, 67, 452, 470
kolac, za vinograde, 240, 246, 288, kontekst, 56, 60
325, 366 kontinuitet, autonomije Kotora, 12
Kolanović, J., citirani autor, 11 kontinuitet, Statuta i odluka, 177
552 Indeks
K konji, 127, 296, 297, 325, 369, 370 Kotorski zaliv, Zaliv (Golpho Cathari,
Gulpho Cathari, Gulfo de Cattaro,
konji, jahaći, 325
Culfo, Golfo, Gulpho), 127, 135, 149,
konjske potkovice, 127, 369
225, 274, 341, 348, 363, 366, 367, 419,
kopilad, 36, 201 435, 436, 481
kopnena vojska, 403 kovači, 47, 103, 127, 223, 368, 369
kopneni putevi, 41 Kovijanić, R., citirani autor, 16, 61, 353
kopneni transport, 41 kovnica, 277
kopno, 155, 455, 470 kovničari, 58, 64, 101, 148
Korčula, 13, 52 kovničari, novca, 64, 148
korektor, Statuta, 16 koze, 279, 368
korektura, Statuta, 16, 17 koža, 322, 377
Korito ( fontana de Corithe), izvor, 353 krađe, 33, 36, 42, 45, 63, 74, 95, 96, 102,
Korizma (Quadragesima), 279 103, 105, 119, 183, 184, 189-192, 196,
korjen, drevni, 31 239, 264, 298-300, 418
korjen, ilirsko-indoevropski, Agruvium, kralj:
agr-polje, 32 - bosanski, Stefan Tvrtko I, 1384-1390;
kormilari, 155, 173 15, 22, 45, 70
- kraljica, srpska, majka Jelena, 1276-
korpus, zakonodavnih odluka, 21, 25, 27
1308, u neposrednom zaleđu, 71
korupcija, 64
- srpski, Stefan “mladi kralj”, 1309-1314,
Kostanjica (Castagniza), šuma između u neposrednom zaleđu, 71
Tivta i Gornje Lastve, 196 - srpski, Stefan Dušan (Steffano per la
Kotor u doba samostalnosti, vidi: gratia de Dio Imperadore de Sclavonia,
kotorska samovlada & de Romania, pronepote de Santo
Kotor, etimologija, 31, 32 Simeon Nemagna, e al suo fiol Santo
Kotorani (Ascriuienses, Catharini), 9, 12, Sabba Archiepiscopo de Sclavonia),
14, 16, 20, 22-24, 32, 33, 40, 42, 43, car Srbije i Romanije, praunuk sv.
46, 51, 62, 63, 65, 73, 88, 95, 97, 174, Simeona Nemanje i njegovog sina
177, 179, 201, 226, 244, 264, 279, 283- sv. Save arhiepiskopa Srbije), kralj od
285, 296, 301, 305, 308, 309, 311, 320, 1331-1346, car od 1346-1355; 11, 18, 20,
337, 342, 365, 371, 385, 407 27, 37, 40, 41, 55, 71, 352-355
- srpski, Stefan Dušan, “mladi kralj”,
Kotorska mornarica, 58
1321-1331, u neposrednom zaleđu, 71
Kotorska samovlada “Tempore Cathar- - srpski, Stefan Uroš II Milutin, 1282-
inorum”, vidi: Tumač 30, 45-48; 12, 15, 1321; 70
19-22, 25-27, 30, 37, 38, 43, 45-48, 54,
- srpski, Stefan Uroš III Dečanski, 1321-
60, 62, 66, 69, 126, 147, 162, 177, 202,
1331; 70, 71
236, 303, 345, 352, 357-384, 409, 410
- Ugarske (Rex Vngariǽ), 401
kotorska zakonodavna djelatnost,
9, 13-15, 20, 21, 23, 25, 27, 36, 45, kraljeva isprava, 295
46, 60, 61, 85 kraljevi podanici, 74
prevoda 553
kraljevina, srpska, 172, 318 krv, Hristova, 354
K
krave, 147, 279, 296 krv, miješanje staleža, 49, 317
krčenje, vinograda, 336 krvno srodstvo, 382, 384
krčmari, 38, 47, 119, 121, 127, 146, 147, 186, krzno od kune, 210
190, 283, 288, 289, 362, 376, 412 krzno, postupanja kod varenja, 210, 322
krčme, 38, 45, 121, 132, 186, 283, 289, 362, 412 kučina, za kalafatavanje barki i
kreč, 98, 127, 253, 254, 332 brodova, 304
krediti, kreditiranja, 37, 63, 96, 97, 108, kuće, 35, 44-46, 49, 52, 73, 74, 97, 100,
120, 183, 184, 271, 271 104, 106, 117, 124, 128, 129, 132, 176,
kreditori, mletački, 37 179, 180, 186, 196, 198, 199, 205, 206,
209, 212, 214, 216, 230, 231, 234, 235,
krijumčarenje, 147, 280, 419
240-243, 246-250, 253, 254, 256, 258-
krilati lav sv. Marka, 17, 66, 81 261, 265, 272, 279, 280, 284, 288, 290,
Kristovi mučenici, 89 292, 310, 319-322, 324, 325, 327, 328,
krivice, vidi Tumač: Zločini i kazne - 331, 335-337, 342, 348-352, 365, 370,
krivično pravo 30, 73-75; 36, 62, 72, 372, 380, 381, 412, 426, 427, 457,
73, 160, 179, 192, 231, 283, 291, 301, 460, 478
318, 326, 337, 381, 431, 449, 465, 469 kuće, seoske, 254
krivično pravo, vidi Tumač: Zločini i kuglice i kutije, za glasanje “ad bussulos et
kazne - krivično pravo 30, 73-75; 19, balottas”, 70, 135, 141, 143, 144, 156,
30, 33, 43 158, 159, 162, 167, 177, 218, 219, 358,
krivokletnik, 465 360-367, 370, 372-374, 376, 378, 380,
381, 383, 384, 390, 391, 409, 411-413,
krivotvoritelj, 283
415, 416, 418, 422-425, 427, 429-435,
kriza, 33 438, 439, 441-444, 446-448, 453,
križ, 105, 133, 186, 416, 450 454, 456, 458, 460, 463, 465-468,
križ, ili pečat, za pečaćenje, 105, 186 471-475, 477, 481
Križman, M., citirani autor, 11 kuhari, 159
Kroko, Konrad (Croco, Conradus), kuhinja, 104, 246
iz Trsta, notar i sudija, kancelar kult gradskog patrona, 66
Komune Kotora, 454 kumstvo, 43, 45, 152, 160, 225, 424
krovovi, 44, 119, 120, 246, 247, 353, 436 kuna, krzno, 210
Krstac (Cherstez, in Pestn grad), lokalitet kupci, 215, 253-255, 259, 272, 279, 282,
u Pestingradu, brdu iznad Kotora, 353 283, 308, 335, 340, 377, 378, 416, 472
krstarenje, vodama Luštice, zabrana, 57 kupoprodaje, 256
Krstovdan (Sancta Cruce), svečanost, 195 kupovina, 39, 44, 47, 55, 67, 68, 103, 104,
krštavanje, 437 117, 127, 144, 151, 193, 211, 215, 223,
Kruševice (Cruseuizze), selo na 224, 228, 247, 253-257, 259, 260, 270-
planinskim padinama poviše Bijele, 272, 274, 275, 277, 279-284, 308, 309,
39, 40, 72, 107, 122, 330, 331 325, 327, 335, 340, 341, 363-365, 367,
krv, 49, 73, 74, 185, 317, 352, 354, 382, 384 377, 411, 416, 452, 468-472, 478, 479
554 Indeks
K kupovna moć, 55 lik, gradskog patrona sv. Tripuna, 15, 17,
80, 399
kuriri, 98, 303
L kurva, 237 Likurg (Lycurgus), spartanski zakono-
davac, 88
kutije crvene, za glasanje “za” predlog, 70,
360, 372, 463 listine, 47, 128, 309, 373
kutije zelene, za glasanje “ne” i “protiv” litanije, 66, 379
predloga, 70, 218, 372, 376, 412, 463 Livije, rimski pjesnik, 32
kvar, na barci, 240, 288 lođa, crkve sv. Tripuna, 193, 194, 415
loj, 282
L Lokša (Loxa claudo), hromi, vlasnik
laici, 115, 175, 200, 202, 205, 306 vinograda, 196
lakomost, 49, 260, 317 lomljava jarbola, 240, 288
Lastva (Lastua), Gornja Lastva, naselje lomljava, križa ili pečata, 105, 186
na poluotoku Vrmcu, 37, 195, 196 londra, tip broda, 107, 113, 161, 304,
Lastvica (Lastuiza a Chertez), lokalitet 306, 307,
na Krscu, 353 Lonza, N., citirani autor, 11
latifundije, crkvene, 47 lopovi, vidi i: provale u kuću, 36, 74, 115,
latinski jezik, 7, 9, 11, 13, 24, 40 189, 190, 196
latinski tekst, 36, 43 Loredano, Pietro (Lauredano, Petrus,
Capitaneus Generalis Gulphi), kapetan
lav, krilati, sv. Marka, 17, 66, 81
Jadranskog mora i vojske, 402, 403
Ledenice (Ledenize, Ledenizze), udolina
Lorencano (Lorenzano), lokalitet
poviše Risna, 39, 40, 72, 107, 122, 125,
u Boki, 335
326, 327, 330, 331, 353
Lovćen (Lantien), planina iznad
Ledinac (greškom Ledenize), selo
Kotora, 353
Njeguši, 353
Lovricanja (Lourisagna), zaselak
legati, 133, 344, 420, 426
u Kavču, 196
legenda, 32
loza, 46, 238, 336
legislativa, 45, 46
Lozice (Losize), lokalitet u Boki, 336
legura, sastav, 222, 223
luč, 160, 161
leprozorij, blizu Sv. Frana, van grada, 368
lug, 341
letve, 240, 288
Lug, Antun Jakov (Lug, Antonius Iacobus),
Levanj, (Leuagno), naselje između Kotora kancelar komune Kotora, 405
i Škaljara, u podnožju Vrmca, južno
luka Budve, 285
predgrađe Kotora, 195, 335
luka Kotora, 284, 285, 287, 320
licitacije, 37
luka sv. Marije od Rosa, 287, 359
ličnosti i mjesta, ispravke imena, 335
Luka, Drago (de Luca, Drago), sudija,
liječenje, sv. Tripun, molitvama, 90
vijećnik, 136, 403, 440, 446,
lijekovi, prodaja, 183 454-456, 459, 460, 464
prevoda 555
lukavstvo, 145 161, 162, 167, 193, 327, 334, 338, 341,
344, 345, 347, 348, 351, 357, 360, 366,
L
luke, 284, 285, 287, 320
lukovi, 464, 465
368, 369, 371, 372, 374-379, 381, 382, Lj
384, 390, 391, 393, 409, 421, 422, 425,
Luštica (Lustizza), poluostrvo u Boki, 57, 427-435, 438-444, 446, 447, 452-457, M
132, 354, 411 460, 461, 463-468, 471-474, 476
Lj maloljetnost, 68, 123, 228, 229, 234

maloprodavci, 282
ljekari, 60, 67, 185, 378, 383 manastir, sv. Mihaila, 335
Ljubić, Š., citirani autor, 11, 23 manastiri, 33, 77, 219, 335, 351, 352, 373
ljudi, 18, 36, 37, 40, 58, 59, 62, 74, 85, 106, Margoč, Dobruško (de Margotio,
150, 157, 172, 195, 196, 210, 244, 245, Dobruscus), sudija, 455, 460
249, 253, 254, 277, 283, 303-305, 318,
Marinović, A., citirani autor, 13, 55, 66
326-328, 341, 353, 376, 393, 406
Maritima regionis, pomorska oblast, 151
Ljuta ( flumen Daranti, Gliuta),
ponornica, na granici između Marko (Marco), nepoznata ličnost,
Dobrote i Ljute, 196, 336, 353 patrijarhov čelnik u Budvi, 40, 353
Marko, Drago (de Macho, Drago),
M vijećnik, 353
Markov, O. O., 18, 19, 20, 57, 61
mač, 185
Martić, Milica, član Odbora za obilje-
maćerije, granični zidovi vinograda, 138,
žavanje 50 godina Istorijskog arhiva
473-475
Kotor, 8
magarac, 296, 370
Martinović, J., citirani autor, 50
Magarčeva kazna (Pœna asini), lokalitet u
masline, 469, 470
Boki, 117, 302
materijalna pomoć, 23, 71
magazin, ključevi, 478
Matijević, Sokol M., citirani autor, 24
mahune, 225
Mayer, A., citirani autor, 32
majčinska vlast, 116, 232, 233
mazga, 370
majka, 97, 99, 110, 116, 121, 202, 207, 208,
211, 213, 215-217, 220, 222, 229, 230, Mažibradić, Anita, prevodilac Statuta, 7
232, 233, 235, 238, 259, 262, 272 med, 112, 286
Makušev, V., citirani autor, 25 mediteran, 30, 31, 78,
Mala braća, franjevci, 285, 348, 351, 468 međaš, 196
Mala kurija, 101, 147, 165 međe, 44, 64, 248, 249, 473, 477
Mali sud, 47, 64, 127, 365 međunarodna izdanja, 8
Malin (Maligno), lokalitet u Boki, 117, 302 međunarodna trgovina, 55
Malo vijeće, vidi Tumač: Vijeća 30, 68- međunarodna zaštita i sigurnost, 22
70; 16, 23, 35, 47, 48, 58, 60, 63, 64, Meiet, Rubert (Meiettus, Rubertus),
68-70, 95, 128, 129, 141-144, 157, 159, štampar Statuta iz 1616, u Veneciji, 79
556 Indeks
M Meksa (de Mexa), plemićka porodica
u Kotoru:
Milošević, Miloš, član Stručne redakcije
Statuta, član Odbora za obilježavanje
- Ivan Mihaila (de Mexa, Ioannes 50 godina Istorijskog arhiva Kotor,
Michaelis), vijećnik, 392 citirani autor, 8, 13, 23, 27, 31, 37, 58,
- Junije (de Mexa, Iunius), 75, 78
vijećnik, 403 milja, udaljenost, 143, 159, 166
- Marin (de Mexa, Marinus), miljar, apulijski, 51
vijećnik, 341, 403 miraz, izuzeća, 106, 124, 204, 213-215,
- Marin Ivana (de Mexa, Marinus 231, 237
quondam Ioannis), nadzornik za
Miraz, prćija, vidi: Tumač 30, 48-50; 26,
vinograde, 458
30, 38, 48-50, 99, 103, 106, 110, 115,
- Nikola (de Mexa, Nicolaus), 116, 119, 123, 124, 129, 133, 187, 188,
nadžupnik, 405 204, 208-217, 220, 229-235, 244, 259-
- Rafo (de Mexa, Rafrus), vijećnik, 403 263, 266, 268-270, 317, 324, 354, 382,
- Urban (de Mexa, Vrbanus), vijećnik, 415, 416, 418-420
403, 461 mise, 67, 135, 346, 402, 429, 430, 437,
- Zanko (de Mexa, Zancus), vijećnik, 444, 459, 463, 469
446, 454, 466, 468
mise, nad škrinjom sa relikvijama sv.
mesari, 282, 283, 469 Tripuna, 67, 135, 429, 430
meso, 50, 97, 124, 279-282, 452, mito, 152, 299
469, 470
mjere:
meso, usoljeno, 279 - aksađa, za težinu, 50
mešetari, posrednici, 377 - bukila, za kruh, 347
Metohija sv. Mihaila, 40, 112, 320, 321 - centenar “centenarius”, za težinu,
Metohija, 40, 46, 122, 245, 320, 321, 50, 51, 280
330, 383 - centenar modija “centenarius
Mijajlović, Žarko, kourednik CD ROM-a modiorum”, za zapreminu,
iz 1998. godine, 13 za žito, 51, 280
Mijušković, Slavko, citirani autor, 13, 14, - debela i tanka, 50
22, 58 - dubrovačka, 51
Mikael, Jakov (Michael, Iacobus), iz - južnoitalijanska, 51
Venecije, pisar dužda, notar i - kamen Komune, “ad mensuram
kancelar, 397 lapidis”, 50, 282
Miklošić, F. (Miklosich, F.), citirani - Komune, 280
autor, 24 - konatica “canatella”, za tečnost, 51,
114, 223, 281
Milan (Millanus), glasnik i trubač, 463,
465, 466, 474, 475, 477 - kotorska “mensure Cathari”, 50
- kotorska debela litra, za težinu,
Milano, grad u Italiji, 53
za vosak, 50
Milić, Aleksandra, prevodilac Statuta, 7 - kotorska tanka litra, za težinu,
milostinja, 34, 285 za srebro, 50
Milošević, Milivoj Š., citirani autor, 304 - kotorski modij, za zapreminu, 51
prevoda 557
- kupel, za zapreminu, 51
- kvadranjol, za površinu, za vinograde,
- za vino i ulje, 111, 286, 362
- za vosak, 50
M
46, 51, 52, 324, 336, 337, 372, 383, 457, - za zapreminu, 51
458 Mjere, vidi Tumač 30, 50-52; 29, 30, 50,
- kvarta “quarta”, za tečnost, za ulje, 51, 51, 58, 104, 111, 112, 146, 280, 286,
52, 281 283, 289, 332, 362, 468
- lakat “cubitus”, za dužinu, za širinu mjerenja, buradi, 289, 362
puteva i sl., 44, 50, 51, 124, 238, 240,
248, 250, 252, 288 mjerenja, tkanine, 468
- lažna, 282 mjerenja, vagom, 280
- litra, za težinu, 50 mjerica, 50, 51, 362
- litra, zapreminska, 51 mjerica, standardi, 50
- miljar, za tečnost, za ulje, 50, 51 mjerica, za vino, 362
- miljar, za težinu, za crepove, 50, mjerica, za žito, 51
51, 335
mjerne jedinice, odnosi, 50
- mletačka, 51
mjesto, u prevodu Statuta na kojem
- modij “modius” i “mozo”, mjera za
original prelazi sa jedne na drugu
zapreminu, 51, 275, 280, 332
stranu, 29
- pladoč, za kruh, 374
mješine, 113, 307
- po mjeri kamena “ad mensuram
lapidis”, standardi mjerica usječeni u mješovite veze, roba sa slobodnom
kamenu Komune, 50, 282 ženom, slobodnog čovjeka sa
robinjom, 35, 36
- sežanj “passus de canna”, za dužinu, za
širinu ulice, 44, 50, 246, 477 Mladenović Branko (Mladinouich,
- star “star”, za zapreminu, za tečnost i Branco), pripadnik vlastele
zrnevlje, 51, 52, 286, 311 Carstva, 354
- stopa “pes”, za dužinu, kod pribijanja mlado vino, mošt, 478, 479
uz zid, 51, 247, 278 Mletačka Republika, vidi: republika,
- šaka “palmus”, za dužinu, za mletačka
dimenzije jama i dasaka, 51, 240, 288 mlinari, 51, 112, 286
- šuplja, 51 mlinovi, 39, 52, 111, 205, 275, 286, 326
- unča, za težinu, 50 mlinovi, u Grblju, 39, 111, 275, 276, 326
- vedro “quincum”, za zapreminu,
Moćenigo, Toma (Mocenigo, Thomas),
za ulje, 51, 281
dužd mletački, 23, 393, 400,
- za crepove, 335 404, 406
- za dužinu, 50
moći, sv. Tripuna, 91
- za namirnice, 111, 112, 280, 282
molbe, 35, 68, 69, 88, 117, 126, 127, 133,
- za površinu, 51
162, 242, 293, 301, 323, 361, 401, 402,
- za širinu puteva, 51 406, 416, 429, 472
- za širinu ulica, 44, 50
Molunat (Malonta), naselje između Boke i
- za tečnost, 51 Dubrovnika, 285
- za težinu, 50, 282
558 Indeks
M monahinje, 115, 218, 348, 349, 351
monasi, 264 N
N monaški red, 235, 236 na poček, davanje, 119, 264
Montelparo, Pavle (de Montelparo, na polovicu, davanje posjeda, 36, 349-351
Paulus), kancelar Kotora, 184 načelnik Državnog arhiva Crne Gore -
more, 41, 44, 45, 104, 117, 155, 196, 239, Istorijskog arhiva Kotor, 9
248, 282, 289, 321, 322, 335, 353, 354, načelo, 9, 15, 33, 34, 42, 48, 59, 85, 297
403, 411, 455, 465, 475, 478 nadbiskup, Barija, 33
mornari, 8, 57, 58, 173, 281, 285, 459 nadbiskup, dubrovački, 33
Moroza (Moroza), lokalitet u Boki, 336 Nadin, Lucia, citirani autor, 12
mošt, mlado vino, 478 nadzor, nad službenicima Kancelarije
mošti, sv. Marka, 67 Komune, 59
motika, oruđe, 127, 223, 368, 369 nadzornici i nadzor, 45, 50, 55, 58, 59,
motka, pritka, 239, 240, 264, 288, 366 101, 146, 147, 150, 283, 287, 332,
335, 365, 478
Mrčevac (Marceuez), istočno od Tivta,
zaselak Bogdašića, 196 nadzornici, nad kovanjem novca, 55
Mrčevo polje (Mercenopoglie), lokalitet, nadzornici, nad mjerama, justicijari, 50,
359, 448 146, 147, 283
mreže, ribarske, 281 nadžupnici, 349-351, 405
mrs, 103, 117, 223, 224, 282 nagodbe, 96, 176, 254, 258, 266, 268,
270, 432, 480
Mržep (Marcepum), naselje između
Prčanja i Stoliva, danas dio Stoliva, nagrade, 53, 64, 152, 303, 439, 457
195 najam, 39, 62, 95, 100, 113, 260, 261,
mučenici, Kristovi, 89 299, 304, 307, 367, 410
mučenici, sveti, 89-91, 129, 140, 157, 245, najava zvonima, 94, 95, 168
358, 377-379, 381, 390, 429, 430, 436, najavljivanja, 94, 95, 168, 226, 228,
449, 450 365, 467
mučenja, 91, 185, 192 najstarije jezgro Statuta, 19, 26
mula, 296 nakit, 15, 49
Muo (Mullum, homines de Mulo), naselje naknade, 35, 42, 44, 49, 52, 59, 62, 63,
uz morsku obalu, nasuprot 65, 72, 148, 151, 154, 161, 164, 166,
Kotora, 195 167, 175, 180-182, 184, 191, 194-197,
Mušura, Gordana, prevodilac Statuta, 7 204, 209, 214, 222, 223, 228, 230,
231, 239, 240, 242, 244, 245, 247,
muž, 48, 49, 110, 112, 114-116, 120, 123, 249-251, 255, 262, 264, 266, 273, 274,
173, 174, 208-212, 214-218, 220, 224, 282, 283, 286-289, 291, 292, 294, 295,
227, 229-233, 235, 241, 242, 262, 272, 299-302, 307, 313, 320, 323, 324, 326,
316, 415, 419 328, 329, 332-336, 338, 347, 370, 377,
380, 426, 433, 459, 462
prevoda 559
naknadno preinačavanje brojeva glava
Statuta, 125, 132, 410, 411, 413, 414
- Sklavonije (Sclavoniǽ gente), 462
- Srbije (Serviǽ gente), 462
N
naknadno upisivanje brojeva na - venecijanski (Venetorum
nedostajućim stranicama Statuta gentium), 305
(broj 013 i 014), 89 - zadarski (Iadrensium gentiam) 305
naknadno upisivanje brojeva na nepag- narodi, 8, 15, 16, 46, 80, 85, 89, 91, 130,
iniranim stranama originala Statuta 305, 385, 396, 462
(od 01 do 052 i od 440/1 do 440/5), narodna pobožnost, 76
17, 18, 27
narodna skupština, 16, 42, 68, 151
Nalis, Bakoje (de Nale, Bachoe), vijećnik,
341 naselja, 32, 40, 63, 64
Nemanjići, dinastija srpskih vladara, 8, naseljavanja, 61, 72, 245
45, 46, 56, 70, 352 nasilnici, 74
namirnice, 55, 68, 94, 103, 104, 111, 112, nasilje, 65, 74, 129, 168, 172, 188, 198, 274,
223, 224, 280, 282-284, 286, 469 278, 290, 300, 329, 330, 380
naoružanje, vidi: oružje, 26, 37, 85 nasilje, nad ženama, 129, 380
naoružavanje građana, obaveza, 26, 36, 37, naslovi glava, sa napomenama u fus
137, 463-465 notama, 93, 97, 99-104, 107, 109, 111-
napad, 42, 56, 62, 63, 73, 74, 129, 185, 197, 113, 115, 118, 121-123, 127, 129-131, 134-
289, 305, 319, 375 139, 292, 452, 463
napasanje stoke, 61, 102, 132, 150, 296, naslovi, razni, 15, 17, 18, 20, 21, 27, 60, 131,
297, 325, 370, 410 406
napasnici, 115, 183, 187, 188, 198 naslovne strane Statuta, 15, 17, 18, 60
naplate, 27, 37, 48, 50, 56, 58, 65, 72, 97, nasljednici, 32, 35, 68, 70, 99, 102, 106,
104, 118, 131, 133, 135, 149, 161, 166, 110, 115, 120, 123, 130, 133, 134, 171,
171, 172, 181, 182, 193, 197, 201, 222, 182, 185, 193, 200, 204, 207, 209-218,
264, 272, 285, 286, 294, 307, 311, 315, 220, 222, 224, 227-229, 231, 233, 235-
319, 334, 336, 338, 350, 370, 418, 427, 237, 241, 242, 256, 296, 354, 384, 390,
428, 437, 456, 471 392, 398, 399, 405-407, 414, 417, 421-
423, 430, 437, 456, 479, 480-482
naređenja, 43, 44, 87, 90, 91, 155, 160, 174,
291, 293, 294, 298, 301, 317, 321, 333, Nasljedno pravo, vidi: Tumač 30, 52-53;
345, 353-355, 359, 360, 399, 400, 405, nasljeđe, 9, 12, 34, 52, 99, 120, 205, 207-
406, 409-411, 438, 449, 452, 456, 209, 216, 231, 251, 329, 343-346, 384,
458, 465, 476-479 428, 448
narod: natkapetan, straže, 59, 150
- Albanije (Albaniǽ gente), 462 naučni aparat, 8, 9, 13
- hrvatski (Croatorum gente), 305 nauke, 8, 9, 13, 15, 86
- južnoslovenski, 8 naul, cijena prenosa tovara karavana, 41
- kršćanski, (Christianos populos) 89 naušnice, 49
- muhamedanski (Muhametanǽ
nazivi, razni, 8, 12, 31, 32, 39, 41, 42, 48,
gentie), 85
51, 55, 61, 68, 78, 88, 188, 448
- Raške (Rassiǽ gente), 462
560 Indeks
N nečistoća, 45, 109, 321-323 nepunoljetstvo, 102, 109, 115, 134,
214, 215, 220, 228, 229, 236, 258,
nedatirane, glave i odluke Statuta, 17, 19,
40, 59, 63, 72 259, 421
nedjelja i drugi praznici koje treba neradni dani, 66, 451, 452
poštovati, vidi Tumač: Svetkovine nered, u spisima o posjedima crkava, 426
i ceremonije 30, 66-68; 138, nered, u sveskama u koje su upisane
468-472 odluke Statuta, 21, 357, 358
nedjelja, 27, 37, 67, 68, 138, 184, 189, 228, Neretva, 11
244, 253, 258, 311, 346, 388, 430, 451,
Nerodimlje (Herodimie), mjesto carevog
455, 458, 463, 465, 468-472
dvora, 353, 354
nedosljednosti, u originalu Statuta, 18
neujednačenost Statuta, 19
nedostajuće strane originala Statuta,
neuškopljeni ovan, 279, 280
broj 013 i 014; 16
nevjesta, 48, 93, 99, 123, 210, 211
negativne karakteristike originala
Statuta, 76 nevrijeme, 58, 186, 471
Negota (Negota), vlasnik vinograda, 334 Niceja (Nicaea), 91
neispravnost, mjere, 104, 283 Nigro, Petar (Nigro, Petrus), notar i pisar
mletačkih duždeva, 395
nejednak status pojedinih slojeva
stanovnika, 34 Nikola iz Zadra (Nicolaus de Iadra),
franjevac, propovjednik u Kotoru,
nekretnine, 47, 123, 168-171, 212
468, 470
Nemanjići, dinastija srpskih vladara, vidi
Nikola mornar, bratovština, 8, 58
Tumač: Vrhovna vlast 30, 71-73; 8,
45, 46, 65, 70, 71, 352 Nikola trubač (Nicolo Trombetta),
478, 479
nepaginirane strane Statuta, 17, 27
Nikola, omiški knez, 320
neplemenite žene, 49, 114, 316, 317
Nikola, Tomazija (Nicolaus, Tomasij), 195
nepokretna, dobra, i stvari, 39, 48, 62, 127,
129, 144, 177, 179, 201, 206, 207, 209, noć, dešavanja noću, 41, 42, 45, 68, 90,
215, 217, 224, 253, 258, 259, 268, 303, 97, 105, 129, 182, 185, 186, 300-302,
341, 344, 346, 366, 375, 381, 417, 419, 322, 357, 380
426, 427, 430, 431, 462, 463 noćenje pod šatorom, karavani, 41
nepoštenje, 224, 421, 422 noćna služba, 90
nepravde, 87, 169, 170, 192, 204, 311-313, noćna stražarenja, 42, 300
341, 371, 422, 427, 432 norme, 12, 38, 52, 56, 57
nepravedni statut, 20, 33 normiranja, 38, 52
nepravilnosti, 422, 432 nosioci prava, 34
neprijatelj, naoružan, 85 notar, gradski, opunomoćenje, 23
neprijatelj, pomen prilikom polaganja notar, ime kod ovjera, 454, 478
zakletve, 152-155
notar, javni, po carskom ovlašćenju, 394,
neprijatelji, 75, 85, 114, 319, 320, 403 395, 397, 400, 454, 477
prevoda 561
notar, vidi Tumač: Notarijat i notari 30,
53-55; 7, 9, 14, 18, 23-26, 30, 31, 33, 35,
- lira, 56, 481
- mala libra, parvuli, 139, 480
N
47-49, 51-55, 58, 60, 61, 64, 67, 70, - mala lira, pikola, 481
74, 76, 96, 97, 101, 105, 109, 110, 112, - mali dinari, parvuli ili pikoli, 56
113, 126, 146, 152, 163, 164, 178, 179,
- parvuli, 56, 139, 480
181, 185, 193, 194, 209-211, 219, 225,
226, 228, 232, 244, 246, 249, 251, 253- - perper groš, 160, 161, 382
255, 262, 263, 265-273, 284, 290, 292, - perper, novovjekovni, crnogorski, 55
294, 299, 305, 309, 312-314, 316, 323, - perpera, srednjovjekovna, u Kotoru,
325, 327, 329, 330, 332, 334, 336, 339, 35, 40, 43, 47, 49, 52, 54-56, 59, 64,
342-345, 350, 351, 361, 364, 388, 389, 72-74, 96, 127, 142-155, 158-161, 165-
394, 395, 397, 400, 402, 403, 416, 171, 175-177, 179-183, 185-195, 197-199,
454, 477, 478 201, 203, 204, 210, 212, 216, 221-225,
Notarijat i notari, vidi: Tumač 30, 53-55; 232, 238, 240-245, 248, 250, 251, 257,
259, 260, 263, 264, 266, 267, 269,
notarske sveske, 9, 10 270, 273-275, 277-299, 301, 302,
notarski znak, 25, 27, 397, 400, 454, 477, 304, 306, 309, 311, 314, 316, 319-323,
478 325-343, 346, 347, 349, 350, 362, 365-
novac: 368, 370, 375, 378, 381-383, 410-412,
- bakarni, 55 416-419, 422, 424, 426-431, 433, 436,
- cekin, venecijanski zlatni dukat, 55 437, 449, 452, 453, 455, 457-459,
461, 464, 467, 471, 473, 475,
- dinar, 55, 56, 205, 209, 210, 240, 288,
477, 488, 489
310, 327, 334, 465
- pikola, mala lira, 56, 481
- dukat, zlatni, venecijanski 55, 144,
194, 276, 315, 386, 393, 396, 402, 438, - solid, 56, 369, 418
442, 462, 463, 467 - veliki dinar, groš, 56
- folar, sitan bakarni, 55, 147, 164, 270, - zlatnik “hyperpyron”, 55
280, 281, 286, 307, 310, 311, 374, 428 Novac, vidi: Tumač 30, 55-56; 26, 29, 30,
- groš, kotorski, 55, 144, 159, 201, 223, 48, 49, 55, 56, 59, 64-67, 69, 72, 73,
225, 279, 304, 307, 310, 346, 365, 416, 113, 136, 144, 148, 163, 166, 168, 169,
436, 449, 457 177, 178, 181, 182, 188, 209-211, 223,
- groš, srebrni, 55, 56, 114, 128, 144, 228, 259, 263, 265, 266, 268, 270, 271,
148, 154, 159-161, 164-166, 183, 201, 274, 279, 281, 292, 294, 295, 299, 307,
223, 225, 277, 279-281, 287, 299, 304, 308, 311, 313, 334, 339, 340, 344, 346,
307, 308, 310, 311, 321, 328, 332, 346, 366, 380-383, 386, 395, 425, 435, 437,
365, 368, 369, 374, 378, 382, 416-418, 440, 441, 462, 463, 465, 467
428, 429, 433, 436, 449, 457 Novaković, Stojan, citirani autor, 13, 14
- groš, srpskih kraljeva, 55 novčana potraživanja, 69
- groš, venecijanski, mletački, 55, 287, novčane jedinice, 29
299
novčane kazne, 59, 67, 73, 74, 144, 161,
- krstata perpera, 221 168, 223, 346, 380, 462
- krstati groš, 55
novčane obaveze, 65, 72
- libra, 128, 369, 378, 480
novčani sistem, 55
562 Indeks
N Novo Brdo, rudnik, 42 obljuba, 241
noževi, 74, 108, 155, 183, 185, 380 obnova crkve sv. Arhanđela Mihaila, 354
O nužnici, 96, 249 obnova i izgradnja zida i arhivolta, 249
njive, 253, 254, 256, 259, 261 obnova i popravka vinograda, 239, 264,
336
O obnova posjeda, 349, 351
O Statutu grada Kotora, uvod Statuta, 9, obnove, 239, 249, 264, 336, 349, 351, 354
11-27 oboljela životinja, 298
običaji, seoski, 56 obor, 331
običaji, vidi Tumač: Običajno pravo 30, obračuni, 57, 133, 177, 180, 255, 257, 322,
56-57; 12, 15, 30, 37-42, 56-58, 63-68, 393, 417
71, 73, 84, 87, 88, 90, 97, 98, 111, 136, obračunska jedinica, 55, 56
141, 142, 145, 147-152, 154, 156-164,
obračunska jedinica, novac, 55, 56
167, 170, 172, 173, 176, 177, 180, 182,
183, 190, 192, 194, 196, 200, 202, obraćanja, građana kralju, 71
206, 210, 211, 218, 219, 248-252, 255, obrada ključnih pojmova u Statutu, 29
257, 262, 265, 268, 270, 271, 273-277, obrada Statuta, 9
279-282, 288-291, 293-296, 299, 304,
obrada stvari, “na poček”, ili “na rizik”,
306, 309, 310, 312, 313, 317, 319, 323,
119, 264
324, 326-332, 335, 338-340, 342,
346, 347, 353, 359-369, 371, 373-383, obrada stvari, datih zanatlijama, 315
386, 388, 390, 391, 397, 399, 400, 402, obrada, zemlje, vinograda i posjeda, 36,
403, 410-413, 415, 418, 421-423, 429, 44, 47, 49, 100, 121, 124, 174, 212,
433, 434, 439, 443, 445-449, 452, 238, 239, 250, 254, 260-263, 265,
454-456, 459, 460, 463, 466-470, 351, 382, 466
472, 478, 479 obrađivači, ključnih pojmova u
Običajno pravo, vidi: Tumač 30, 56-57; Statutu, 29
12, 30, 37-39, 42, 56-58, 64, 65, 71, 73, obrađivači, zemlje, vinograda i posjeda,
97, 98, 151, 152, 157, 164, 170, 172, 176, 238, 260, 262, 263
177, 180, 196, 200, 202, 206, 210, 211, obraz, 199
219, 249-252, 271, 275, 279, 281, 288,
290, 295, 296, 306, 312, 313, 323, 329, obrazac, zakletve, 42
331, 342, 346, 366, 373, 378, 382, 390, obrazovanje, pravno, 63
429, 432, 434, 439, 445, 449, 472 obrezivanja, vinograda, 238, 262
obilježja, 7, 66, 353 obruči, 366
objavljivanja, odluka, 148, 184, 225, 258, obućari, 45, 98, 322
316, 329, 347, 349, 354, 392, 444, 453, obveznice, 127, 203, 367
459, 460, 463, 470, 478
obveznici, 36
objektivnost, sudija, 65
očevi, 32, 35, 38, 68, 85-87, 97-99, 102, 106,
obligacioni odnosi, vidi Tumač: 115, 116, 120, 123, 141-143, 154, 156,
Dugovanja i potraživanja-obligacioni 158, 159, 168, 173-175, 200, 204, 206-
odnosi 30, 37-38;
prevoda 563
208, 211-217, 219-222, 226, 229, 230,
232-237, 241, 256, 259, 267, 272, 341,
oglašavanja, statutarnih odluka, 39, 120,
135, 142, 143, 153, 156, 158, 168, 177,
O
352, 367, 384, 470, 480 178, 184, 194, 225, 228, 253, 258, 268,
oči, kopanje i vađenje, 74, 190-192 313, 316, 319-321, 326, 329, 344, 346,
347, 364, 392, 412, 427-429, 444,
očinska vlast, 99, 116, 174, 208, 226, 234,
448, 453, 459, 460, 463, 465, 466,
236
470, 478, 479
odbijanja, službe, 59, 136, 144, 146, 149,
oglušenja, 64, 65, 95, 155, 165, 168, 169,
337, 343, 349, 440, 442, 455
177, 296, 310
odbijanja, suda, 105, 106, 165, 168-172,
ograde, 44, 251
177, 202, 227, 296
ogrjev, 469, 470
Odbor za obilježavanje 50 godina
Istorijskog arhiva Kotor, 6 ogrtač, od skrleta, 210
odbrana, grada, 82, 465 ogrtač, od vunene tkanine, 210
odbrana, granica Kotora, 41 okopavanje vinograda, 238, 239, 262
odbrana, imovine, 260 okrivljeni, 62, 318
odbrana, na sudu, 165 Okružni sud, u Kotoru, 7
odbrana, nužna kod ubistva, 73 okućnica, 253
odbrana, zakletvom, 259 okupator, italijanski, 31
odgovornost, kolektivna, 36, 45, 62 oltar, sv. Benedikta, 133, 416
odijevanje, 48, 123, 159, 209, 210, 216, omče, za vješanje, 184, 192
426, 427, 436 Omišani (Dalmissis), 57, 107, 320
odjeća nevjeste, 48, 123, 210 omot, peča tkanine, 307, 310
odjeljci, Statuta, 18, 60, 80 omot, Statuta, 16
odluka, o štampanju Statuta na račun Onogošt, 71, 219
Komune Kotora, 16 opasnost, 16, 22, 40, 62, 86, 218, 225,
odluke, zakonskog karaktera, iz vremena 333, 475
knezova, 1420-1431; 25 opati, 34, 47, 93, 103, 108, 200, 201, 218,
odnosi, mjernih jedinica, 50 264, 265, 341, 348-351, 367, 413, 427,
određivanja, službi i službenika, 436, 437
vidi: izbori opatija, 21, 47, 73, 265, 326, 341, 348, 413
određivanja, svečanosti koje treba da se opatija, benediktinska, uz crkvu sv. Petra,
proslavljaju, 136, 448, 449 u Bijeloj, 326
odrine, vinograda, 113, 238, 239, 264 opatija, sv. Đorđa, otok, kod Perasta, 21,
odrubljivanje glave, sv. Tripuna, 91 73, 348
odsijecanja, dijelova tijela, 54, 73, 74, 91, opeke, 98, 334
185, 187, 188, 191, 192, 194, 199, 252 opozicija, u Velikom vijeću, 25
odvodni kanali, 96 opozivanja, 174, 317, 334, 347, 362, 364,
ofanzivno oružje, 465 425, 438, 470, 473
564 Indeks
O Opšte vijeće, vidi Tumač: Vijeća 30, 68-
70; 68, 136, 177, 218, 219, 275, 339,
ostrva, 27, 47, 127, 363, 481
ostrvo sv Đorđa, kod Perasta, 47
342, 347, 348, 359-363, 365-369, 371,
ostrvo sv. Gabrijela (Insula sancti Gabrielis),
373-376, 378, 379, 381-383, 390-392,
u Kotorskom zalivu, 27, 47, 127, 363
410, 412-414, 418, 420, 433, 434,
438-445, 448, 453, 456, 458, 460, osude, 43, 74, 193, 221, 222, 305, 323, 328,
461, 465, 467, 468, 471, 472, 474, 346, 465
475, 477 osumničeni, 50, 73, 189, 301
optuženi, 170, 175, 180, 197, 199, 286, 294, osumnjičeni, za krađe i pljačke, 189, 301
307, 333, 445 osumnjičeni, za neispravnost mjerica, 50
optuženik, sv. Tripun, 90 osumnjičeni, za ubistvo, 73
optuživanja, 90, 168, 207, 280, 329, 336, osvajanja, 20, 22
337, 445, 458, 471
osveta, 264, 297
oranje, 260, 262, 325, 370
oštećenici, 61, 62, 99, 152, 188, 195-197,
organi, vlasti, 19, 20, 24, 29, 34, 39, 46, 58, 300, 305, 333
61, 64, 67, 69, 71, 78, 339
otimači, stvari, 189
organizovanja, 30, 31, 41, 58, 78
otimanje rogacija, 302
original, katastika, 400
otkazi, ugovora i globa, 129, 333, 375
original, Statuta Kotora, 7, 9, 16-18, 29, 77,
otkupi, 35, 39, 46, 106, 113, 130, 141, 158,
78, 89
180, 142, 243, 255-259, 289, 340,
originalna numeracija i paginacija Statuta, 362, 383
od broja 1 do 440; 17
otok, vidi: ostrvo
orobljavanje, 72, 96, 186, 332
otpust, sinova, 116, 230, 234
ortaci, 37, 38, 72, 120, 271, 277, 338
otpuštanja, kmetova, 138, 465-467
ortografska načela kod prevoda Statuta,
otpuštanja, sa dužnosti, 424, 431, 439
9, 77-78
otrov, 74, 102, 189, 207
oružje, 36, 38, 45, 90, 105, 129, 137, 185,
186, 330, 379, 380, 463-465 otrovnik, 74, 207
oskudica, u podacima, 57 otuđivanja nekretnina samostana, 47
oskudica, u životnim namirnicama, otuđivanja, imovine, 34, 47, 232, 253, 268,
66, 224 276, 315, 323, 416, 418
oslobađanja stanovnika Grblja od obaveza otuđivanja, miraza, 48, 115, 215, 382, 383,
odnošenja ribe kralju, 39, 72, 107, 328 415, 416, 419, 420
oslobađanja, od plaćanja carina i dažbina, otuđivanja, posjeda, 21, 39, 94, 118, 122,
128, 278, 279, 311, 359, 360, 127, 129, 133, 157, 255, 256, 258, 259,
365, 371 340, 341, 349-351, 366, 367, 419,
420, 426, 427, 436
oslobađanje, robova, 35, 120, 242
otuđivanja, roba, 209
Osmansko carstvo, 20, 41
otuđivanja, zemlje, Grblja, Bijele i
osobenosti, Statuta, 19, 73
Ledenica, 40, 122, 324, 327, 339, 340
osporavanja, 54, 113, 121, 254, 265,
otvaranje krčme, 45
266, 317
otvaranje radnje, 470
prevoda 565
otvori, prema moru i rijeci, 44, 248 pape, 17, 33, 89-91, 236, 312, 450, 451
O
ovan, 279 papir, 156
ovas, 284 parcele, 44, 61, 136, 447 P
ovce, 147, 279, 296, 368 Parizi, Junije (Parisi, Iunius), iz Mula, 195
ovjere, formula, 399 Parizi, Palma (Parisi, Palma), iz Mula, 195
ovlašćenja, 34, 52, 53, 70, 73, 116, 129, 142, parnice, 40, 64, 65, 71, 95, 97, 102, 105,
150, 160, 166, 168, 178, 225, 227, 233, 108, 110, 115, 138, 144, 145, 147, 148,
246, 247, 275, 323, 327, 339, 348, 352, 152-154, 160, 162-168, 170, 173-175,
354, 369, 382, 384, 390-392, 394, 395, 181, 182, 188, 189, 203, 204, 222, 228,
397, 400, 454-456, 472, 477 229, 253, 267, 268, 290-292, 295, 301,
ozloglašeni, 187, 192 302, 306, 312-316, 331, 421, 422, 434,
445, 466, 473, 481
ozljede, 73
parničari, 144, 145, 445, 473
ožiljak, 183
parničenja, 170, 302, 313
P parnične strane, 40, 65, 148, 312, 481

parohijska crkva, 346
Padova (Padua), grad u Italiji, 9, 14, 66,
131, 270, 312, 313, 315, 406, 407, 481 Pasara, Nikola (de Passara, Passera,
Nicolaus), vijećnik, 388, 403
palac, 187, 188
Pasiglav (usque ad Passi glauam), naselje
palata, dužda, 131, 313, 397, 400, 402,
na visoravni istočno od Gornje
405, 407, 448, 479, 482
Lastve, ispod vrha Sv. Ilije, između
palata, kneza i kapetana Kotora, 453, 463, Gornje Lastve i Bogdašića, 196
468, 472
Paskvali (de Pasquali), plemićka porodica
palata, Komune, 69, 177, 182, 183, 192, 218, u Kotoru:
219, 276, 282, 317, 361, 364-366, 368, - Grubetko Marina (de Pasquali,
369, 372-376, 379, 380, 382, 391, 410, Grubeticus Marini), vijećnik, 404
433
- Luka Jakova (de Pasquali, Lucas
palata, pape, 312 quondam Iacobi), knez i kapetan
paleografija, grčka, 32 Kotora, sudija, 447, 453, 458, 461
Palma, Matej (Palma, Mattheus), vijećnik, - Marin Paka (de Pasquali, Marinus
391 quondam Pachi), rektor, sudija, 184,
paljenja, kolibe, 194, 197, 198 391, 399
- Miho (de Pasquali, Michael),
paljenja, kuća, 46, 128, 372
vijećnik, 404
paljenja, žita, 194, 198
- Nikša (de Pasquali, Nixa),
paljenje, bokova sv. Tripuna, mučenje, 91 vijećnik, 404
papa, Klement VIII (Clemens Papa VIII), - Pompeo (de Pasquali, Pompeio),
breve, 17, 89-91 komendator Sv. Đorđa, 481
papa, Jovan XXII, 33 - Tripun Jakova (de Pasquali, Triphon
papa, sv. Grgur (Sanctus Gregorius Papa), 450 quondam Iacobi), sudija, 184, 335, 345,
388, 391, 403, 435, 438, 440, 441, 454
papa, sv. Silvestar (Sanctus Siluester Papa), 451
566 Indeks
P pastorci, 214, 235 Pelegrina, Mihailo, Miho (de Pellegrina,
Michaelis, Micho), sudija, 335, 341,
paša, 325, 326, 370, 410
345, 347, 391, 392, 304, 403, 421,
patricijat, kotorski, 16
428, 446, 454, 455, 461, 464
patrijarh, Danilo (Patriarcha Daniel), 41,
Perast (Perasto), naselje u sklopu opatije
354
sv. Đorđa 47, 57, 303, 304
patrijarsi, srpski, 40, 41, 353, 354
Peregijum (Puncta Peregii), lokalitet kod
patron, gradski, sv. Tripun, 17, 26, 55, 60, Plavde u Lepetanima (Peregium, skela
66, 67, 80, 81, 386, 395 između Lepetana i Đurića), 196
patron, Venecije, sv. Marko, 17, 66 Pertusi, A., citirani autor, 12
patronatsko pravo, 26, 34, 200, 413 Peruđa (Perusia), grad u Italiji, 9, 14, 66,
patronatstvo, nad crkvama, 34, 115, 133, 312, 315, 406
201, 218, 413 Pestingrad (Pestin grad), brdo iznad
patronimik, 24 Kotora, 353
patruni, broda, 173, 224, 281, 287, 304 Petrana (Petrana), 322
paž, 159 Petreli, Ivan (Petrelli, Ioannis), građanin
peča, omot tkanine, 307, 310, 311 Venecije, kancelar kotorske Komune,
17, 81
pečat ili križ, za pečaćenje, 105, 186
pijaca, 228, 284, 289, 459, 469-471
pečati:
- Biblioteke Okružnog suda piloti, dar, 120, 299, 304
u Kotoru, 7 Pima, Nikola Grube (Pima, Nicolaus
- dužda, 131, 389, 405, 406 quondam Grube), vijećnik, 404
- N. Stefanovića iz Kotora, 89 piraterija, 57, 58, 107, 118, 299, 319, 320
- sa likom sv. Tripuna, viseći pirati, 118, 319, 320
voštani, 399 pisar, javni, po carskom ovlašćenju, 395
- sv. Marka, 355, 479 pisci, latinski, 31
pečati, 7, 66, 89, 105, 131, 186, 221, 222, pisma, dužda, 25, 27, 56, 131, 139, 405-407,
313, 355, 389, 394, 399, 405, 406 476, 480, 482
pečenje hleba, 128, 174 pisma, Slovenima ili Albancima, 128, 372,
peć, za kreč, na Šuranju, 127, 365, 366 461, 462
peći, 127, 205, 365, 366 pismena forma, napismeno, 17, 23, 25, 27,
Pegoloti, F. B., citirani autor priručnika o 48, 56, 128, 130, 131, 139, 162, 230, 278,
trgovini, 50, 51 279, 295, 312, 348, 354, 355, 372, 387-
Pejović, Snežana, prevodilac Statuta, 7 389, 393, 394, 401, 405-407, 415, 416,
420, 427, 429, 439, 448, 457, 461,
Pejović, Srđan, član Redakcionog odbora
462, 474, 476, 480, 482
Statuta, 8
pismena traženja Kotora, Mletačkoj
pekare, 311
Republici, zaštite i suvereniteta, 23
pekari, 128, 374
Pizani, Nikola (Pisani, Nicolò), knez i
pekarke, 51, 97, 286 kapetan 1431. godine, 21, 22, 25, 134,
prevoda 567
357, 423, 426, 434, 438, 440, 441,
446, 483
platno, čisto, za tijelo sv. Tripuna, 91
P
plemena, 49, 317, 353
pjesma, prigodna: plemićka vlast 45
- “Ad Ciuitatem Cathari”, posvećena plemstvo “sacra nobilitas”, plemići,
gradu Kotoru, 17, 31, 88 plemeniti muževi; vidi vlastela i
- posvećena gradu Veneciji i Ivanu Tumač: Društveni status stanovnika
Bembu, mletačkom duždu, 17, 82, 83 30, 34-37; 34-36, 45, 49, 59, 81, 82, 86,
- posvećena Ivanu Franu Delfinu, 88, 114, 129, 130, 141, 142, 146-149,
rektoru i providuru Kotora, 17, 81 156, 158, 159, 182, 188, 196, 199, 201,
- posvećena redaktorima Statuta, 210, 311, 315-317, 325, 336, 337, 341,
Marijanu Bući i Ivanu Franu Bolici, 17 345, 354, 358-360, 367, 377, 382, 385,
pjesnici, 32 388, 390, 391, 393-395, 399, 400, 405-
407, 413, 428, 431, 438, 443, 456,
pjesnik, grčki, Hesiod, oko 770. godine
457, 459-461, 468, 470, 478-482
prije Krista, 32
pletenica, 49
plaćanja, kazni, carina, šteta, dugova i sl.,
35, 36, 38, 44, 55, 61, 68, 72-74, 99, ploča, ispis svečanosti, nad vratima crkve
100, 102, 105, 107, 111, 114, 118-120. sv. Tripuna, 452
126, 128, 129, 133, 142-151, 153-155, 158, ploča, sa natpisom firme, 308
161, 164-167, 170-178, 181-183, 185-195, plod, 34, 172, 173, 180, 181, 197, 198, 239,
197-199, 201, 203, 204, 210, 212, 214, 251, 260
219, 225, 234, 240, 242, 243, 245,
plodonosno drvo, 180, 181, 194
248, 250, 255-257, 260-262, 264, 267,
268, 270-301, 304-311, 314, 315, 318- plot, 110, 251
323, 325-340, 343, 346, 359-360, 362- Plovidba i pomorska trgovina, vidi:
366, 368, 370, 371, 373-383, 386, 393, Tumač 30, 57-58; 41, 42, 56, 57, 58
395, 402, 410-412, 413, 416, 417, 421, plovila, 224, 411, 412
424-426, 429, 430, 433, 438, 442,
plug, 252
449, 457, 459, 462, 473, 474
Plumacije, Đovani (Plumatio, Ioannes),
plaćanja, u procentima, 59, 133, 149, 177,
kancelar, 397
255, 257, 259, 277, 278, 282, 296, 309,
314, 334, 343, 359, 414, 416, 417, 420, pljačka, 42, 62, 63, 72, 96, 98, 122, 183,
421, 467 184, 187, 189, 194, 197, 198, 300, 301,
304, 305, 321, 332
plan rada, Istorijskog arhiva Kotor, 7
pobožnost, 67, 89, 90, 149, 343, 351, 421,
plan, odnosa Kotora i Venecije, 25
436, 468
planine, 41, 196, 353
poček, “na poček” ili “na rizik”, 119, 264
plata, 25, 34, 43, 59, 64, 67, 142, 144-146,
podanički narod, 46, 80
148, 158, 159, 165, 221, 376-378, 386,
395, 428, 430, 437, 439, 442, 454, podanik, Kotora, 46, 74, 80, 96, 224, 225,
459, 461, 462 357, 386, 393, 395, 400, 401, 410-412,
439, 479, 480
Platamun (iuxta puentam Platamonis), rt,
kod Budve, 359 podijeljenost društva, nejednakost
satatusa, 34
platno, 91, 468
568 Indeks
P podizanje zastave sv. Marka, 23 pomoćnici, 42, 43, 377, 478
podjele, 16, 39, 40, 42, 50, 52, 57, 61, 175, pomoćnik direktora Državnog arhiva
324, 325, 331 Crne Gore - rukovodilac Istorijskog
podmićivanje, 42 arhiva Kotor, 7
podnošenje Statuta i odluka pomoćnik kneza, služba, 42, 43
venecijanskim organima, 20, 25 pomorci, vidi Tumač: Plovidba i
podrška, vojna, 23 pomorska trgovina 30, 57-58; 39, 332
podvodačice, 237 pomorska trgovina, vidi Tumač: Plovidba
i pomorska trgovina 30, 57-58; 8, 30,
poglavlja, Statuta 13, 14, 35, 36, 66, 71,
37, 47, 56-58, 282, 285, 308, 332, 411
294, 336, 341, 345, 385, 387, 388, 392,
410, 479 pomorstvo, vidi Tumač: Plovidba i
pomorska trgovina 30, 57-58;
pohlepnost, 49, 260, 317
Ponesdo (Pouisdo), lokalitet, 353
poklon teritorija, Stefana Nemanje
Kotoru, 354 ponosnik, vlasnik tovarnih životinja, 41
poklon, posjeda Prevlake kotorskoj Pont., Antun, vidi: Pukci
katedrali, 38 pontifikat, 91
pokloni, 25, 38, 39, 48, 62, 64, 99, 103, 195, popisi, razni, 27, 29, 37, 48, 139, 230, 278,
203, 222, 236-238, 293, 299, 354, 378, 428, 431, 449-452, 483-487
379, 400, 426, 433, 461, 462 popravka grešaka, u Statutu, vidi:
pokoravanje, 42, 155, 218, 369 štamparske greške
pokretna dobra, i stvari, 48, 53, 62, 129, popravka, i obnova vinograda, 239, 264,
144, 168, 169, 171, 174, 176, 180, 205- 336
207, 209, 215, 217, 224, 344, 346, 375, popravke i gradnja, crkvi i samostana, 26,
417-419, 426, 427, 429-432, 462, 463 134, 379, 414, 425-427, 436, 437
pokretni praznici, 67 popravke, 26, 44, 100, 127, 134, 139, 180,
pokrovitelji grada, 17, 85 196, 239, 250, 283, 287, 291, 295, 300,
politika, 20, 54, 57, 64, 66, 68, 75 303, 307, 310, 318, 343, 368, 379, 386,
395, 425-427, 436, 437, 456, 488
polovnici, 36, 116, 196, 238
popust, vrsta obrađenog zemljišta, 370
poluostrvo, 41
popustljivost, 33
polje, 32, 62, 128, 150, 179, 194, 197, 198,
296, 325, 348, 350, 351, 359, 369, 370, porez, 61
427 porhet, vrsta tkanine, 307, 308, 311, 359,
pomazanje sv. Tripuna, 91 360
pomen, imena sv. Tripun, 90 porodica, 13, 24, 33, 34, 41, 43, 65, 66, 218,
224, 324, 335, 445, 462
pomoći, u novcu, savjetima i sl., 23, 33, 41-
43, 61, 69, 71, 72, 113, 116, 151, 153-155, porodično pravo, 19
167, 224, 236, 237, 240, 288, 290, 294, porok, 87, 237, 243
298, 300, 302, 305, 310, 312, 320, 326, porota, 57, 65, 71, 117, 291, 331
329, 330, 333, 341, 358, 373, 377, 378,
porotnici, 291, 338
381, 386, 436
prevoda 569
posada, gradska, 24, 155 posteljni pribor, 38, 129, 379
P
posadnici, 36, 61, 113, 117, 121, 123, 145, posude, za ulje, 308, 311
197, 204, 238-240, 243-245, 247, 264, posude, za vino, 287
324, 328
posvećenost, pjesama i glava Statuta
posao, 16, 24, 85, 87, 96, 101, 106, 143, 148, nekoj temi, 17, 19, 31, 37, 40, 58, 61,
187, 212, 242, 249, 261, 263, 264, 266, 63, 73, 74
304, 310, 316, 363, 364, 391, 413, 432,
posvećenje, dobijeno od biskupa, 34
433, 440, 444-446, 469, 470
posvete, Statuta, 16, 17, 31, 46, 83
posinak, 233
poštenje, 86, 172, 221, 222, 259, 261, 267,
posinjavanje, 116, 233
283, 306, 353, 412
posjedi, 21, 26-39, 57, 59, 62, 94, 96, 100,
poštovanje, isprave o potčinjenosti, 131
102, 106, 107, 109, 110, 117, 118, 120,
122, 124, 127, 129, 133, 135, 138, 150, poštovanje, nedjelje, 27, 138, 468, 469, 471
157, 166, 168, 169, 171- 176, 178-180, poštovanje, odluka Statuta, 12, 24, 25, 43,
195, 199, 200, 206, 219, 232, 235, 244, 46, 48, 57, 69, 72, 143, 144, 151, 155,
249, 250, 252-259, 261, 263, 268, 270, 159, 161, 165, 167, 168, 182-184, 190,
303, 327, 340, 341, 344, 347-352, 363, 192, 195, 196, 206, 220, 229, 239, 245,
367, 370, 381-383, 415, 416, 419, 420, 246, 269, 270, 273, 279, 282, 284,
426, 427, 436, 456, 465, 466, 473, 290, 293, 297, 305, 307, 313, 314, 321,
474 322, 329, 342, 346, 352, 359, 364, 370,
posjedi, crkveni: vidi: crkva, posjedi 379, 387, 388, 394, 396, 397, 399, 405-
407, 409, 414, 417, 432, 434, 443,
posjedi, seoski, 367
457, 467-470, 478, 480-482
posjedovanja, 7, 18, 49, 89, 107, 116, 117,
poštovanje, pravnih običaja, 42, 53, 56, 57,
123, 124, 128, 132, 165, 176, 200, 201,
151, 160, 279, 296, 329, 429,
204, 205, 207, 217, 229-233, 235, 237,
251, 253, 254, 257, 258, 272, 303, 323, poštovanje, svetkovina, 26, 468
363, 374, 413 potčinjavanja, 15, 46, 80, 131, 139, 393,
poslanici, Komune, 27, 59, 112, 119, 154, 401, 405, 406, 469, 483
161, 184, 401, 406, 480-482 potezanje noža, 74, 108, 155, 183, 185
poslanici, plemića, 481 potkovice, konjske, 127, 369
poslanici, puka, 482 potkradanja, 264, 282, 309, 311, 338, 415
poslanstvo, 161 potoci, 196, 252, 253, 335
poslovna sposobnost i odgovornost, 68 potok Tivta (pothoco Theodi), 196
poslovni ljudi Kotora, 37 potok, kod Levanja, 335
posluga, 180 potomstvo, 35, 36, 87
posrednici, u trgovini, 59, 129, 376, 377 potpisi, svojeručni, 309
postava, svilenom tkaninom, 210 potraživanja, vidi Tumač: Dugovanja i
postavljanja, službi i službenika, vidi: potraživanja - obligacioni odnosi 30,
izbori 37-38; 30, 37, 69, 98, 117, 128, 129, 148,
175, 176, 209, 253, 254, 258, 260, 266,
postelja, 38, 110, 116, 123, 124, 129, 206,
268, 270, 272, 292, 334, 344, 371, 374,
229-233, 272, 379, 380
375, 381, 382, 414
570 Indeks
P potvrde, 12, 18, 20, 27, 53, 90, 97, 135, 136,
165, 178, 179, 182, 200, 232, 256, 269,
praunuk, sv. Simeona Nemanje i njegovog
sina sv. Save arhiepiskopa Srbije, 352
271, 272, 278, 292, 333, 340, 352, 354, pravda, 64, 67, 96, 109, 142, 145, 147, 152,
355, 357, 371, 389, 392, 397, 399, 425, 153, 158, 160, 163-165, 168, 170, 176,
432, 438, 439, 441, 442, 454, 185, 188, 221, 223, 227, 231, 266, 267,
479, 480 282, 295, 296, 306, 310-312, 316, 323,
povelja, cara Stefana Dušana, vidi: 341, 365, 366, 421, 432, 434, 448,
privilegij o granicama Komune i 499, 468, 469, 471, 472
grada Kotora pravdanja, zakletvama svojih najbližih,
povelje, razne, 18, 20, 27, 40, 41, 56, 71, 170, 171, 180, 181, 186-189, 197-199,
97, 164, 289, 290, 446, 447 217, 275, 286, 294, 297, 307, 309, 333,
povezanost odredaba, Statuta, 18, 19, 21, 336, 338, 369, 380
27, 29, 37 pravila, 41, 52, 59, 342, 378, 474
povjerioci, 48, 49, 97, 135, 172, 175-178, pravilnosti, 262, 433
184, 209, 210, 256, 263, 268, 270-272, pravna isprava, 23
298, 318, 334, 339, 381, 382, 386,
pravna materija, 17
396, 435
pravna sredstva, 129
povlastice, 49, 114, 316, 430
pravne kategorije, bračne, roditeljske,
povodačica, 237
građanske, 52
povorka, 66, 74, 402
Pravni fakultet u Beogradu, 8
povraćaj, 40, 160, 169, 171, 172, 213, 242,
Pravni fakultet u Podgorici, 8
293, 297, 314, 326, 333, 349, 399, 415,
428, 430, 436 pravni izvor, 132
povrće, 289 pravni poredak, 11, 12, 269, 309, 312, 313,
316, 345
povređivanja, 105, 185, 197-199, 250, 265
pravni savjeti, 313, 314
pozajmice, 19, 20, 270, 334, 380, 461, 465
pravni savjetnik, 150
pozemljuh, vinograd, 239, 264
pravni život, 22, 26
poziv, na sjednicu vijeća glasnikom, 69,
140, 158 pravnici, 73
pozivi, 26, 69, 71, 95, 107, 125, 140, 158, pravno izjašnjavanje, 134
168, 169, 172, 174, 177, 277, 291 pravno načelo, 85
pozivi, kraljevi, vladarevi, 71, 125, 277, 291 pravno nasljeđe grada, 12
pozivi, sudski, 95, 168, 169, 172, 177 pravo crkava, 115, 128, 218, 219, 303, 351,
požari, 31 374, 426, 427
praćenje glave sv. Tripuna, 66, 379 pravo:
praćenje robe, 40, 239 - bračno, 48
- građansko, 30, 38-39, 43, 312
Pradoca (Pradoza), lokalitet,
kod Levanja, 335 - imovinsko, 19
- kanonsko, 156, 190
pratnja, vojna, 133, 418, 471
- krivično, 30, 73-75, 19
prevoda 571
- nasljedno, 30, 52-53, 316, 421
- nepisano, 57
predgovori raznih statuta, 7-9, 11, 15,
126, 357
P
- običajno, 30, 56-57 predjeli, 40, 41, 56, 72, 98, 125, 196,
- opšte, 12 197, 275, 326, 329
- patronatsko, 26, 34, 132, 200, 413 predmet, drveni, za izbacivanje vode iz
- porodično, 19 plovila, 307
- rimsko, 8 predmeti, odjevni, 426
pravo, vidi Tumač: Građansko pravo 30, predmeti, pravni, 8, 19, 22, 26, 29, 37, 69,
38-39; Nasljedno pravo 30, 52-53; 136, 161, 165, 312, 440, 449, 481
Običajno pravo 30, 56-57; Zločini i predmeti, ukradeni 74
kazne - krivično pravo 30, 73-75: 7-9,
predmeti, zaštićeni, relikvije, 117, 306
11, 12, 17-19, 21, 22, 26, 30, 37-39, 42,
43, 46-48, 52, 53, 56, 57, 61, 63-65, predstave, heraldičke na pečatima
67, 69, 71, 73, 74, 85, 96, 97, 109, 115, i novcu, 66
128, 129, 132, 134, 142, 144, 145, 147, predstavke stranaka, 312
150-152, 156, 158, 160, 163-165, 168, predstavnici, Kotora, 25
170, 172, 175, 176, 179, 180, 185, 188,
predstavnici, Venecije, 15, 46, 77, 85, 399
190, 196, 200, 202, 206, 210, 211, 218,
219, 221, 223, 227, 229, 231, 251, 252, prefekt, 90
253, 260, 266, 268, 269, 271, 275, 279, pregovaranja, 24, 154, 396, 398
281, 282, 288, 290, 292, 295, 296, 303, pregrade, drvene, 44, 117, 249
306, 307, 310-316, 321, 323, 333, 336, pregrade, kod ulaza u Grad, 368
338, 341, 343, 345, 364-366, 373, 374,
378, 381, 382, 390, 392, 404, 421, 422, prepis, ćirilički, 40
426, 427, 429, 434, 445, 448, 468, prepis, katastika, 31, 54, 268
469, 471-473 prepis, latinskog originala Statuta na CD
pravoslavlje, uzusi, 57 ROM-u, 9, 17, 29
pravoslavna crkva, 77 prepis, Statuta 9, 16, 17, 20, 29
pravoslavna episkopija, Prevlaka, 39 prepis, Statuta, sa originala, za potrebe
praznici, 63, 45, 59, 62, 66, 67, 138, mletačke štamparije, 16
449, 468 prepisivači odluka, Statuta, 20, 21, 24, 25,
Prčanj (Parzagna), naselje uz morsku 27, 359, 361
obalu, između Mržepa i Stoliva, prepiske, 48
sjeverozapadno od Mula, 195 preprodaja, 68, 469, 470
prćija, vidi: miraz presađivanje vinograda, 457, 458
Prebi, Tripun (de Prebi, Triphonis), 335 preseljenje, u grad, 36
preci, 15, 32, 35, 68, 84, 86, 156, 267, prestup, djelom, 375
330, 353 prestup, riječju, 375
predaja, dobrovoljna, Kotora Veneciji, 23, prestupi, 65, 73, 112, 115, 145, 163, 181-183,
46, 80, 85, 130, 131, 139, 385-407, 532 187, 281, 283, 284, 286, 296, 305, 309,
predgovor Stauta, 7-9 315, 319, 337, 339, 341, 375, 475
572 Indeks
P prestupnici, 192, 193, 226, 336 prihodi, Komune, 44, 47, 50, 58, 108, 145,
155, 165, 221, 276, 279, 280, 302, 333-
presuda, povelja o granicama, cara
Dušana, 18, 40 335, 337, 386, 395, 396, 402
presude, 12, 14, 15, 24, 26, 47, 56, 64, 65, prihvatanje visokih kontribucija, 22
85, 94, 96, 102, 108, 118, 131, 133, 147, Prijevor (Prieuor), selo kod Budve,
153, 157, 160, 162-165, 167, 168, 170, 353, 448
182, 192, 219, 225, 231, 254, 256, 278, prilozi, 20, 52, 67, 96, 262, 312, 378, 379,
312-315, 323, 328-330, 333, 334, 337, 424, 425, 428, 439, 441, 443
355, 406, 414, 418, 428, 438, 439
primicije, 219
prethodne i sljedeće strane originala
Primuti, Živko Marina (de Primutis,
Statuta, označene na margini, 29
Ziucus qondam Marini) vijećnik, 403
pretraživanje podataka na osnovu
principi, 47-49, 56, 61, 63, 69, 78
originalnih latinskih termina
Statuta, 9 prisila, 41, 61-63, 72, 91, 144, 164, 174,
177, 178, 184, 195, 223, 234, 250, 273,
prevare, 32, 49, 145-150, 152-156, 164,
287, 293, 301, 305, 306, 308, 349, 360,
170, 205, 211, 223, 233, 238, 262, 286,
392, 417, 476
287, 289, 303, 310, 316, 341, 377, 415,
432, 479 pritka, 239
Prevlaka (Prieulacha), poluostrvo u Boki, privatno-pravni odnosi, 48, 52
kod Tivta, 37-39, 354 privilegij o granicama Komune i grada
prevod falsifikovane povelje cara Stefana Kotora, povelja cara Stefana Dušana,
Dušana, 18, 40 falsifikovana, 18, 20, 27, 40, 41, 118,
352-355
prevod, notara Ivana od Luža, isprave o
predaji Kotora Veneciji, 389 privilegije, 18, 67, 118, 131, 236, 305, 306,
352, 354, 355, 405, 406, 429, 439,
prevod, Statuta, 7-9, 11, 13, 17, 18, 29, 60,
478, 479
71, 77, 78, 93, 107, 115, 144, 150, 151,
158, 159, 164, 167, 179, 184, 189, 202, privreda, pomorska, vidi Tumač:
258, 270, 285, 297, 299, 330, 347, 352, Plovidba i pomorska trgovina 30,
353, 359, 375, 384, 386, 389, 396, 412, 57-58; 56
428, 436, 459, 471, 478, 482 privredni život Kotora, 37
prevoz, 58, 96, 100, 117, 132, 224, 299, priziv, apelacija, 312-315
302-304, 411, 460 priznanice, 97, 268, 270
pribor, posteljni, 38, 129, 379 priznanja, 85, 95, 171, 176, 219, 266, 343,
prigovori, 169, 193, 207, 214 388, 391, 397
prigradnje, 104, 246 priznanje, pred sudijom ili vikarom,
prihodi, 34, 44, 47, 50, 58, 108, 133, 145, 95, 171
151, 155, 165, 180, 216, 221, 256, 257, Prizren (Prescrien), 40, 353
268, 276, 279, 280, 302, 323, 333-335, procedura, 27, 52, 61
337, 383, 386, 395, 396, 402, 417, 426,
procesi, 21, 27, 39, 45, 47, 49, 54, 64,
427, 430, 436, 437
315, 361, 429
prihodi, Bratovštine sv. Križa, 133, 416
procesi, sudski, vidi: apelacije
prevoda 573
procesije, 66, 67, 127, 379 prolivanje, vode i prljavštine, 45, 321, 322
P
procjena, građana, 172, 232, 471 pronija, uslovni posjed za vršenje službe,
procjena, suda i sudija, 165, 180, 195, 197, 62, 462
203, 232, 251, 256, 257, 260, 283 propisi, 12, 20, 21, 26, 27, 34-38, 40-45,
procjene, 129, 133, 177, 178, 377 48, 50, 51, 53-57, 59, 61-74, 120, 128,
147, 163, 205, 238, 283, 311, 344, 345,
procjenitelji Komune, 59, 129, 136, 196,
373, 461, 476
197, 381, 382, 416-420
propovijedanja, 67, 285, 348, 351, 468-470
procjenitelji, šteta, 59, 101, 149
prosjački redovi, 67, 350
prodaja, 34, 35, 37-39, 50, 67, 68, 96-98,
100, 104, 106, 111, 114, 117, 119, 121- proslavljanja, 26, 60, 66, 67, 89,
124, 127, 129, 132, 133, 135, 144, 147, 136, 377, 409, 410, 448, 449,
157, 160, 163, 164, 180, 186, 193, 215, 468, 469
221, 223, 228, 231-233, 237, 240, 242, protestacija, osporavanje isprave, 54
250, 253-261, 263, 266, 268, 272, 274, protesti, 25, 27, 47, 126, 361, 476
276, 278-286, 288, 289, 302, 308, 315,
protokoli, 438
319, 324, 327, 332, 335, 339, 340, 351,
354, 362, 364, 365, 369, 373, 375-377, protovestijari, 18, 195, 455, 460
381-383, 411, 412, 415, 416, 418-420, provale u kuću, vidi i: lopovi, 73, 74, 105,
429-431, 452, 468-472, 478, 479 198, 199, 380, 381
prodavci, 104, 106, 129, 258, 259, 281, 283, providuri, Kotora, 131, 139, 481, 483-487
285, 319, 332, 376, 381, 471 providuri, rektori, popis imena, vidi:
Prodi, Marko (Prodi, Marcus), koadjutor, rektori, providuri, 27, 139, 483-487
pomoćnik Kancelarije, 478, 479 provizija, 430, 461
proglasi, 137, 458-460 provizori, Komune Kotora, 45, 59, 133,
proglašenja, odluka u vrijeme trgovanja, 137, 344, 345, 347, 415, 420, 435,
474, 475, 477 455, 456
proglašenja, statutarnih odluka, 62, 126, prozori, 44, 51, 103, 248
127, 170, 188, 312, 347, 349, 359, 364, prsluk, sa čendom, 210
452, 459, 466, 474, 475, 477, 478,
prsten, nevjeste, 48, 93, 211
481
prsten, Ribara (Piscator), 91
prognanici, 107, 319
prsti, odsijecanje, 187, 188
prognanstvo, 48, 90, 107, 290, 319, 320,
334, 372 pruće, vrbovo, 109, 240, 288
progonstvo, Decijevo, 90 prut, za vezivanje u vinogradima, 238
prokuratori, 26, 33, 34, 58, 59, 101, 133, prvine, 128, 373
134, 148-150, 208, 218, 265, 343, 344, prvokup, 255
351, 379, 382, 414, 415, 417, 425-427, psovanje Boga, 75, 95, 186
436, 437, 467 pšenica, 104, 284, 311, 319
prolaz, među vinogradima, 51, 250, 252 Ptolomej, geograf iz Aleksandrije, oko 150
prolivanje, krvi, 73, 74, 185, 352 godina prije nove ere, 32
prolivanje, vina i taloga, 285-287, 322 publikacije, 6-9, 17
574 Indeks
P publikovanje testamenata, 52, 226 radne obaveze, 328, 329
Puč (Puteus), naselje između Levanja radni i neradni dani, 468
R (Škaljara) i Mula, na južnoj i radnici, 106, 263, 264, 466
jugozapadnoj strani od Kotora, 195
radnje, prodavnice, 308, 468, 470
pučani, puk, stalež, 22, 27, 30, 36, 39, 45,
radovi, 123, 134, 146, 212, 215, 239, 262,
48, 49, 147, 182, 187, 325, 372, 404,
306, 310, 311, 344, 369, 386, 395,
405, 418, 461, 476
425, 471
pučanke, 418
radovi, na crkvi sv. Tripuna, 306, 344
Puhrin, Živko (Puchrinus, Ziuicus),
Radunović, Stevan, član Redakcionog
vijećnik, 421
odbora Statuta, 8
Pukci, Antun (Putij, Puctii, Pont.,
rađanja, 35, 60, 106, 241
Antonius), iz Aktis de Sankto
Đenezio, kancelar i sekretar Komune ranjavanje, 73
Kotora, sudija Velikog i Tajnog vije- Rasilaić, Brajko (Rasilaich, Braicho), 355
ća, zastupnik i punomoćnik grada i Rasilaić, Mirko (Rasilaich, Mircho),
Komune Kotora u Veneciji, 385, 389, vojvoda, 355
392, 393, 396, 397, 400
rasipanje dobara, 177, 375, 424
Pula, 33
raspodjela karata, 39, 324, 325
Pulinjano (Pulignano), grad u Italiji, 47,
raspored glava, Statuta, 19
62, 128, 371
rasprave, 20, 64, 69, 129, 164, 376, 432
punca, žig, 223
Raška (Rassia, Rascia), 45, 151, 462
punoljetstvo, 52, 68, 116, 212-215, 220,
222, 228, 229, 235, 236, 259, 316, 328, rat, đenoveško-mletački, 22
421, 422, 430 rat, prvi svjetski, 13
punomoći, 106, 269, 387-389, 394, rat, Venecije, sa Vizantijom i srpskim
395, 456 kraljem, 63
punomoćnici, 388, 393-396, 400, 413, 417 ratifikacije isprava, 23, 388-390, 392, 397,
putevi, 41, 44, 51, 59, 65, 91, 122, 124, 138, 399
172, 195, 201, 250, 251, 270, 298, 300, Ratislav, Luka (de Ratislaua, Luca),
303, 335, 336, 368, 456, 474, 475 arhiđakon, 405
putevi, kopneni, 41 ratovanje, 385
putnici, 41, 475 razaranja, 350, 386
putovanja, 41, 42, 65, 122, 154, 169, 172- razbaštinjenje, sinova, 115, 207
174, 244, 270, 286, 298-300, 308 razbojništva, 73, 74, 118, 187, 237
razgraničenja, 19
R razmaci, u graditeljstvu, 44, 51, 248
računanje “po starom običaju”, 66 razmjene, posjeda, 39, 349, 350, 351, 367,
računi, 59, 63, 133, 148, 149, 172, 174, 177, 383, 415, 416, 420
180, 227, 230, 247, 299, 300, 302, 318, reciprocitet, princip u donošenju odluka,
344, 414, 417, 425, 430, 431, 437 47, 62, 73
prevoda 575
rečenice, ortografija u Statutu, 77, 78 - Barbaro, Zuan Batista (Barbaro Zuan
Battista), 1546-1547; 485
R
red veličina, mjere, 51
redakcija, Statuta 1616, 7, 13, 15-17, 20, 21, - Barbo, Đovani (Barbo, Giouanni),
31, 35, 77, 81 1454-1455; 483
- Barbo, Marko (Barbo, Marco),
redakcija, Statuta 2009, 8, 9, 13, 78
1528; 485
Redakcioni odbor Statuta 2009, 8 - Barbo, Paolo V. C. (Barbo, Paolo V. C.),
redovnice, 95, 99, 149, 219, 220, 237, 238, 1456; 483
350, 373 - Bazadona, Franćesko (Basadonna,
redovnici, 115, 128, 218, 219, 350, 373 Francesco), 1486-1487; 484
reformacije, 126, 361, 365 - Bembo, Leonardo (Bembo, Leonardo),
regalije, 43, 160 1442-1445, knez i kapetan, 25, 138,
465, 466, 468, 483
regulisanje dnevnog reda, u vijećima, 69,
- Bembo, Zuan Matio (Bembo, Zuan
371, 374
Mattio), 1538-1539; 31, 82, 485
rekonstrukcija, zakonodavne građe, 13
- Bokoli, Antun (dalle Boccole, Antonio),
rektor - knez, izjednačavanje titule, 43 1420-1422, prvi knez i kapetan
rektor i providur Kotora, 15, 17, 27, 31, 81, Kotora, 43, 131, 132, 297, 370, 378,
84, 139, 355, 478-480, 482-487 409, 410, 413, 461, 483
rektorat, crkava, 413 - Bolani, Lunardo (Bolani, Lunardo),
rektori, crkava, 34, 132, 201, 351, 413, 1553; 486
426, 427 - Bragadin, Pelegrin (Bragadin,
Pelegrin), 1578-1579; 486
rektori, Kotora, 15-18, 20, 27, 31, 43, 85,
129, 139, 144, 151, 156, 158, 179, 184, - Bragadin, Zuan Franćesko (Bragadin,
192-194, 219, 275, 290, 301, 322, 324, Zuan Francesko), 1604-1605; 486
330, 334, 338, 339, 355, 356, 373, 375, - Ćelzi, Đakomo (Celsi, Giacomo),
376, 378, 379, 406, 419, 476 1565-1566; 486
rektori, providuri, od 1420. do 1614. - Ćigonja, Franćesko (Cigogna,
godine, poslati iz Venecije u Kotor: Francesco), 1497; 485
- Bafo, Alvize (Baffo, Aluise), 1451-1453, - Ćivran, Franćesko (Ciuran,
knez Kotora, 24, 483 Francesco), 1480; 484
- Balbi, Đovani (Balbi, Giouanni), - da Kanal, Franćesko (da Canal,
1429-1430, knez i kapetan Kotora, Francesco), 1551; 485
133, 420, 483 - da Kanal, Vićenco (da Canal,
- Balbi, Eustakio (Balbi, Eustachio), Vicenzo), 1584-1585; 478, 479, 486
1467-1469; 483 - Pietro (Dalmario, Petrus, Pietro),
- Barbarigo, Marko (Barbarigo, Barba- 1442, knez i kapetan Kotora, 137,
dico, Marco), 1423-1425, knez i kape- 463, 464, 483
tan, 131, 133, 344, 405, 415, 419, - Delfin, Dolfin, Ivan Frano, Zuan
420, 435, 483 Franćesko, Dolfin (Delphino, Ioanni
- Barbaro, Alvize (Barbaro, Aluise), Francisco; Dolfin, Zuan Francesco),
1594-1595; 486 1614; 15-17, 81, 84, 86, 87, 487
576 Indeks
R - Diedo, Marko (Diedo, Marco),
1580-1581; 486
- Griti, Domenego (Gritti, Domenego),
1526-1527; 485
- Diedo, Vetor (Diedo, Vettor), - Griti, Lorenco (Gritti, Lorenzo),
1522; 485 1494-1495; 484
- Donato, Antonio (Donato, Antonio), - Kalbo, Zuan Batista (Calbo, Zuan
1460-1462; 483 Battista), 1574-1575; 486
- Donato, Đovani (Donato, Giouanni), - Kapelo, Alvize, (Capello, Aluise),
1476-1479; 484 1521; 485
- Donato, Paolo (Donato, Paolo), - Kapelo, Simon (Capello, Simon),
1552; 485 1518; 485
- Duodo, Alvize (Duodo, Aluise), - Kontarini, Bernardo (Contarini,
1457-1459, 483 Bernardo), 1572-1573; 486
- Duodo, Andrea (Duodo, Andrea), - Kontarini, Olivier (Contarini,
1563-1564; 486 Olivier), 1506; 484
- Duodo, Pietro (Duodo, Pietro), - Kontarini, Paolo, Kontareno, Pavle
1426-1428, knez i kapetan Kotora, (Contarini, Paolo, Contareno, Paulus),
133, 419, 420, 483 1437-1438, knez i kapetan Kotora,
- Emo, Mikaele, Mikiel (Emo, Aimo, 137, 452, 455, 457, 483
Michael, Michiel), 1491. i 1493; 18, 484 - Kontarini, Sebastian (Contarini,
- Erico, Beneto (Erizzo, Benetto), Sebastian), 1501-1502; 484
1576-1577; 486 - Kontarini, Tomazo (Contarini,
- Erico, Paolo (Erizzo, Paolo), Tomaso), 1606-1607; 486
1489-1490; 484 - Kopo, Nikolò (Coppo Nicolò),
- Fero, Antonio (Ferro Antonio, primo 1507-1508; 484
proueditor), prvi providur Kotora, - Kverini, Franćesko (Querini,
1481-1482; 484 Francesco), 1498-1499; 484
- Foskarini, Đerolamo (Foscarini - Kvirino, Stefano, Kvirini, Stefan
Gierolamo), 1503; 484 (Quirino, Stefano), 1426, knez i
- Gabrijel, Andrea (Gabriel, Andrea), kapetan, 20, 133, 347, 417, 483
1586-1587; 486 - Lion, Đovani (Lion, Giouanni),
- Gabrijel, Bertućo (Gabriel, Bertuccio), 1450; 483
1470-1471; 484 - Lion, Franćesko (Lion, Francesco),
- Garconi, Zuane (di Garzoni, Zuane), 1485; 484
1596-1597; 486 - Lion, Pietro (Lion, Pietro), 1496; 484
- Gradenigo, Franćesko (Gradenigo, - Lipomano, Đovani (Lipomano,
Francesco), 1513-1514; 485 Giouanni), 1592-1593; 486
- Gradenigo, Paolo (Gradenigo, Paolo), - Lipomano, Franćesko (Lipomano,
1500; 484 Francesco), 1480; 484
- Gradenigo, Trifon (Gradenigo, - Loredano, Đovani (Loredano,
Trifon), 1532; 480, 482, 485 Giouanni), 1590-1591; 486
- Grimani, Antonio (Grimani, Antonio), - Malipijero, Anzolo (Malipiero,
1600-1601; 486 Anzolo), 1512; 485
prevoda 577
- Manjo, Zuane (Magno Zuane),
1598-1599; 486
- Priuli, Domenego (Priuli, Domenego),
1556-1557; 486
R
- Mikiel, Markio (Michiel, Marchio), - Priuli, Franćesko (Priuli, Francesco),
1536-1537; 485 1562; 486
- Mikiel, Mikiel (Michiel, Michiel), - Priuli, Paolo (Priuli, Paolo),
1472-1473; 484 1463-1466; 483
- Minoto, Alvize (Minotto, Aluise), - Renier, Bernardo (Renier, Bernardo),
1567-1568; 486 1554-1555; 486
- Molin, Đerolamo (Molin, Gierolamo), - Reniero, Alvize (Reniero Aluise),
1610-1611; 487 1544; 485
- Molin, Zuan Marko (da Molin, Zuan - Rimondo, Marko (Rimondo, Marco),
Marco), 1602-1603; 486 1510-1511; 484
- Morozini, Đakomo (Morosini - Riva, Alvize (Riua, Aluise),
Giacomo), 1447-1449; 483 1540-1541; 485
- Morozini, Franćesko (Morosini, - Riva, Bernardin (Riua, Bernardin),
Francesco), 1608-1609; 487 1516-1517; 485
- Mosto, Franćesko (Mosto, Francesco), - Salamon, Lorenco (Salamon,
1545; 485 Lorenzo), 1542-1543; 485
- Mosto, Lodoviko V. C. (Mosto, - Salamon, Zakaria (Salamon,
Lodouico), 1474-1475; 484 Zaccaria), 1569-1571; 486
- Mosto, Valerio (Mosto, Valerio), - Sanudo, Franćesko (Sanudo,
1549-1550; 485 Francesco), 1533-1534; 485
- Muaco, Alvize (Muazzo, Aluise), - Segredo, Albano, (Segredo, Albano),
1529; 485 1439-1441; 137, 372, 411, 458,
- Nani, Đovani (Nani, Giouanni), 460, 483
1446, knez Kotora, 479, 483 - Soranco, Zakaria (Soranzo, Zaccaria),
- Nani, Đovani (Nani, Giouanni), 1612-1613; 487
1496; 484 - Tajapiera, Franćesko (Taiapiera,
- Orio, Antonio (Orio, Antonio), Francesco), 1525; 485
1504; V. Providur, 484 - Tron, Priamo (Tron, Priamo),
- Orio, Đeronimo (Orio, Gieronimo), 1488; 484
1491-1492; 484 - Tron, Vićenco (Tron, Vicenzo), 1519-
- Pezaro, Antonio, Antun (de cha 1520; 485
Pesaro, Antonius; Pesaro, Antonio), - Valareso, Paolo (Valareso, Paolo),
1432-1434, knez i kapetan, 136, 406, 1509; 484
407, 446, 447, 483 - Valier, Andrea (Valier, Andrea),
- Pizani, Đerolamo (Pisani, Gierolamo), 1535; 485
1588-1589; 486 - Valier, Benedeto (Valier Benedetto),
- Pizani, Franćesko (Pisani, Francesco), 1530-1531; 485
1548; 485 - Valier, Dolfin (Valier, Dolfin),
- Pizani, Marin (Pisani, Marin), 1560-1561; 486
1558-1559; 486
578 Indeks
R - Venijer, Mark Antonio (Venier
Marc’Antonio), 1582-1583; 486
rimski brojevi, glava i godina Statuta,
18, 78
- Venijer, Moize (Venier, Moisè), 1523- riparijusi, ili vikari, 59, 64, 74, 102, 119,
1524; 485 150, 154, 182, 228, 253, 258
- Vituri, Vićenco (Vitturi, Vicenzo), Risan (Reseno; Resereno), vidi Tumač:
1435-1436; 483 Ascrivium 29, 31-32; 31, 39, 111, 274
- Zen, Alvize (Zen, Aluise), 1505; 484 rizik, “na rizik” ili “na poček”, 119, 264
- Zen, Pietro (Zen, Pietro), 1515; 485
riznica Komune, 145
- Zeno, Marin (Zeno, Marin), 1483-
1484; 484 riznica, crkve sv. Tripuna, 255
relikvijar, katedrale sv. Tripuna, 30 rizničari, relikvija sv. Tripuna, 342, 344
relikvije, sv. Tripuna, gradskog patrona, Rizon, vidi Tumač: Ascrivium 29, 31-32; 31
30, 67, 91, 135, 263, 306, 342, 344, roba, razna, 27, 41, 49, 72, 94, 97, 100, 111,
379, 403, 404, 429, 430 126, 177, 178, 270, 277, 278, 307-309,
reprodukovanja, razna, 11, 13, 20, 24, 41 338, 359, 360, 363-365, 377, 381, 468,
471, 472
reprodukovanje, Dubrovačkog statuta, 11
robovi i robinje, vidi Tumač: Društveni
reprodukovanje, formule iz isprava, iz status stanovnika 30, 34-37; 35, 36,
Dušanovog doba, 41 48, 103, 106, 113, 120, 201, 209, 210,
reprodukovanje, Statuta, 20 241-243, 245
reprodukovanje, štampanog izdanja robovi, doživotna posluga, 48
Statuta, na CD ROM-u, 13 rod, 36, 52, 55, 64, 65, 86, 123, 135, 158, 159,
Republika, Mletačka, 11, 15, 20, 23, 46, 66, 182, 201, 317, 324, 344, 382, 384, 434
80, 85, 86, 130, 139, 141, 157, 298, 307, roditelji, 48, 90, 116, 233, 384
320, 385, 487
roditeljska vlast, 116, 233
Rhisinium, vidi Tumač: Ascrivium 29, 31-
32; roditeljsko pravo, vidi Tumač: Nasljedno
pravo 30, 52-53;
riba, 39, 43, 72, 107, 133, 160, 281, 328, 452
rodno mjesto sv. Tripuna, Kampsada u
riba, prezime Delfin, Ribar, 15, 19, 86, 91 Frigiji, 90, 91
ribarenje, pod svijećom, 280 rođaci, 69, 72, 142, 143, 158, 168, 185, 205,
ribari, 117, 133, 281, 419 208, 220, 227, 230, 231, 255, 275, 324,
ribarnica, 146 384
ribolov, 117, 160 203, 304 rođenja, 33, 35, 66, 84, 89, 90, 92, 114, 130,
rijeke, 42, 44, 104, 117, 122, 195-197, 248, 160, 177, 182, 205, 208, 316, 317, 329,
298, 336, 353, 459, 478 340, 341, 345, 384, 385, 388, 393, 436,
437, 450, 451
Rim (Roma), grad u Italiji, 9, 14, 33, 66,
90, 91, 315, 406 rog, 464
rimski broj, ispravka štamparske greške, rogacije, 119, 302
93, 99, 106, 116, 123, 138, 209, 220, rokovi, 37, 43, 52, 62, 64, 93, 119, 128, 129,
221, 241, 474, 476 133, 136, 165, 166, 169, 170, 172-174,
176-181, 184, 187, 188, 191-193, 200,
prevoda 579
215, 219, 222, 226, 231, 238, 241, 244,
246, 247, 253, 254, 257-261, 263-265,
- Gradu Mletačkom i duždu Bembu,
pjesma, 82-83
R
271, 272, 288-290, 295, 296, 301, 303, - Ivanu Franu Delfinu, pohvala S
308, 310, 312-315, 317, 329, 337, 340, redaktora Statuta, 84-87
343, 344, 346, 347, 350, 362, 369, - Gradu Kotoru, pjesma, 88
373, 375, 397, 416, 417, 423, 424, - Klement Papa VIII, 89-91
426, 428, 432, 433, 437, 438, 442,
- Indeks originala Statuta, 93-139
444, 445, 454, 456, 463, 466, 467,
473, 474 - Statut i zakoni grada Kotora, 141-355
- Odluke donijete tokom kotorske
Romanija (Romania), 308, 352, 353, 355
samovlade, 357-384
ropski rod, 36, 123, 201 - Odluke donijete uoči mletačke vlasti,
ropstvo, 242, 245 385-407
Rose (auroxe, Rose), mjesto u Boki, 287, - Odluke donijete pod mletačkom
354, 359 vlašću, 409-482
Rosi, Marin (Rossi, Marinus), zastupnik - Imena rektora i providura od 1420.
i punomoćnik Venecije, 392, 394, do 1614. godine, 483-487
395, 397 - Kod grešaka koje su se desile pa ih
rudnik, 42 treba popraviti, 488-491
ruka, odsijecanje, 54, 74, 187, 188, 191, - Dello Statuto della città di Cattaro,
192, 267 O Statutu grada Kotora, prevod na
italijanski, 493-512
rukopis, Statuta, 13, 14, 16, 33, 61, 71, 151
- On Kotor Statute, O Statutu grada
S Kotora, prevod na engleski, 513-532

- Indeks prevoda Statuta, 533-598
sadnice, vinograda, 238, 239 sagena, tip broda, koji dovozi ribu,
sadnja vinograda, 125, 127, 238, 239, 250, 160, 281
264, 335-337, 363, 372 saglasnosti, 23, 36, 38, 40, 63, 98, 103, 111,
sadnja zemljita, 73, 212, 263, 265, 337 129, 130, 155, 156, 160, 166, 170, 186,
sadržaj Statuta, razrađen: 199, 203, 205-207, 209, 210, 216, 218,
220-222, 229, 232, 233, 236, 237, 241-
- Predgovor, 7-9
245, 256, 261, 264, 265, 268, 274, 293,
- O Statutu grada Kotora, 11-27
304, 306, 334, 341, 347, 358, 367, 371,
- Tumač ključnih pojmova, 29-75 374, 379, 380, 383-385, 387, 395, 391,
- Ortografska načela kod prevoda 416, 434, 439, 441, 442, 463, 480
Statuta, 77-78
sahrane, 91, 384
- Statut grada Kotora, naslovna
sakupljanje novca, za održavanje
strana, 79
Katedrale, 26
- Statut i zakoni grada Kotora,
poleđina naslovne strane sa likom sv. Saló (Salodium), grad u Italiji, 86
Tripuna, 80 Samnoglav (Samnoglauo), lokalitet, 353
- Ivanu Franu Delfinu, pjesma samostalno pretraživanje latinskih
kancelara Komune Kotora, 81 termina u Statutu, na CD-u, 9
580 Indeks
S samostalnost Kotora, vidi: kotorska
samovlada
sestre, 53, 99, 112, 116, 168, 205-208, 217,
220-222, 229, 233, 236, 237, 256, 324
samostani: sestre, djevice, 220
- benediktinski, 39, 47, 327 sestre, neudate, 112, 120, 207, 208, 217,
- redovnica ili sv. Klare, u Kotoru, 149 221, 237
- sv. Đorđa, kod Perasta, 21, 73, sestre, po krvi, 384
100, 118, 124, 127, 135, 149, 264, sestre, punoljetne, 116, 222, 236
265, 302, 340, 341, 348, 366, 367,
373, 435-437, 481 sestre, sirote, 120, 220
- sv. Frana, izvan Kotora, 368 sestre, udate, 229
- sv. Klara, u Kotoru, 149, 382, 383 sestrić, 142, 158
- sv. Petar, na Šuranju, izvan sigma, grčko slovo, 32
Kotora, 149 signatura, apelacionih presuda u Isto-
- sv. Tripuna, 59, 101, 149 rijskom arhivu Kotor, IAK, KOP I,
samostani, 24, 39, 47, 56, 77, 99-101, 106, 1-1073, 14
116, 118, 124, 129, 135, 149, 150, 219, signatura, arhivska, 14, 17, 89
222, 235-237, 247, 264, 265, 302, 340, signatura, fondova i zbirki Istorijskog
341, 348, 351, 366, 367, 373, 382, 383, arhiva Kotor, 14, 17
426, 427, 435, 436
signatura, Statuta u Istorijskom arhivu
samostrjel, 464, 465 Kotor, IAK, ŠTAMP I-1, 17, 89
samovlada, vidi: kotorska samovlada sila, 61, 72, 239, 243, 290, 300, 302, 325,
sanduk, ili škrinja, za odlaganje inventara, 326, 339, 352, 405
u crkvi sv. Tripuna, 344 silovanja, 36, 74, 122, 187, 188, 380
sankcije, 73-75, 355 Silvestrović, Ivan, Živan, vidi: de Luksija,
SANU, Srpska akademija nauka i Ivan Silvestra
umetnosti, 8 simboli, 11, 66
saradnici, 162, 152, 153, 162 Simeon (Simeonis), vlasnik vinograda, 335
sastavljači katastika karata, 448 Sindik, Ilija, citirani autor, 11, 13, 14, 26,
sedim, zemljište određeno za travu, 325 31, 38, 39, 41, 43, 45, 50, 53, 60, 61, 63,
sekretar, Komune, 23, 385, 393 66, 70, 73
sekretar, Stručne redakcije Statuta 2009, 8 sinovci, 33, 154, 294
Selhanović, Jadranka, član Odbora za sinovi, 37, 38, 49, 57, 84, 89, 97-99,
obilježavanje 50 godina Istorijskog 102, 103, 110, 115, 116, 123, 124,
arhiva Kotor, 8 141-143, 154, 158, 159, 168, 173-175,
selo, 36, 64, 113, 184, 195, 244, 245, 327, 200, 202, 204-208, 211-213, 215-217,
331, 341, 349, 351, 394 226, 227, 229-237, 242, 256, 262, 269,
272, 294, 316, 324, 332, 335, 352,
seljaci, 40, 45, 65, 72, 196, 325, 392 354, 404
senat, 85, 86, 478-480 sintagma, 60, 78, 130
senatori, 86 Sinjorija (Signoria), 25, 480, 481
prevoda 581
sir, 50, 97, 274, 275, 282 Sloveni (Sclauis), 47, 48, 57, 61, 62, 73, 74,
94, 101, 102, 120, 128, 145, 147, 174,
S
siročad, 430, 431
184, 185, 190, 198, 221, 240, 245, 278,
siromasi, 145, 249, 261, 335, 478, 479
288, 291, 293, 300, 302, 305, 326, 328,
siromašenje crkve, 39, 363, 364, 372, 461, 462
siromašenje vlastele, 49 slovenski jezik, 31, 42, 47, 48, 252
Sisoje (Sissoe), vigerije Komune slovenski kancelar, 54
Kotora, 364
slovni prikazi, godina u Statutu, vidi:
Sisoje, Marin Luke (Sisoe, Marin Lucǽ), Ortografska načela, 78
vijećnik, 403
slovo, grčko, 32
sistem, arapski brojni, 78
složena numeraciju glava, u Statutu, 29
sistem, komunalni, 11, 39, 63, 70, 73, 78
sluge i sluškinje, 49, 74, 106, 120, 137, 147,
sistem, novčani, 55, 56 178, 199, 201, 210, 222, 242, 256, 331,
sistemi, u Statutu iz 1616, 19 458-460
Siti, Nikola, Nikša, Tripa (de Sithi, služba, dodjela, 42
Nicolaus, Nixa, quondam Tripe), službe i službenici, postavljanja, vidi:
vijećnik, 447, 453 izbori
sječe, vinograda, 122, 123, 180, 194, 196, Službe, vidi: Tumač 30, 58-60; 18, 19, 21,
198, 252, 372, 383 25-27, 29, 30, 34, 35, 42, 43, 49, 54,
sjednice, vijeća, 16, 26, 60, 69 58-60, 62, 64, 70, 72, 86, 89, 90, 94,
skaba, tip broda-čamca na jedra, za 101, 102, 114, 129, 133, 136, 142-153,
prevoz ljudi, 120, 161, 303 158-162, 164-167, 181, 193, 196, 219,
221, 223, 268, 278, 300, 314, 316, 318,
Skadar (Scutari), 10, 71, 291
320, 326, 328, 337, 338, 376, 380, 383,
Skala Bubovica (scala Bubouiza), 390, 391, 400, 413, 416, 417, 423-426,
lokalitet, 353 428, 429, 436, 437, 439, 440, 442,
skladište, 289 454, 455, 469, 472, 478
sklapanje braka, 36, 48, 66, 317, 434 službe, izbor, vidi: izbori
sklapanje nagodbe, 254, 258, 270 službena dužnost, 144
sklapanje sporazuma, 264, 480 službenici, 24, 25, 53, 58, 59, 67, 69, 70,
sklapanje ugovora, 23, 110, 116, 120, 220, 72, 85, 95, 101, 104, 108, 114, 118, 129,
222, 236, 273, 401 136-138, 142-146, 157, 159, 166, 217,
Sklavonija (Sclauonia), Srbija, 121, 271, 239, 245, 293, 300, 311, 324, 333, 334,
297, 308, 311, 355, 462 337, 347, 348, 353, 363, 364, 370, 377-
379, 383, 386, 395, 406, 428, 432, 447,
skrlet, 210 448, 456-458, 475-477
skupine, glava i odluka Statuta, 19, 21 službenici, izbor, vidi: izbori
slanina, 279, 282 služenje mise, 135, 346, 430, 437, 444
slobodna legislativa, 46 smeće, 147
slova, velika u Statutu, vidi: Ortografska smola, 304
načela, 77
582 Indeks
S smrt, 8, 22, 24, 25, 32, 41, 49, 66, 90, 114,
120, 123, 175, 204, 208, 209, 211, 213,
srednja Dalmacija, 12
srednji vijek, 7-9, 13, 32, 33, 39, 42, 50,
215-217, 221, 224-227, 229, 231-233, 52, 54-56, 66, 68, 78, 252
235-237, 299, 324, 339, 344, 381, 417
srednjovjekovna istorija prava
smrtne kazne, 73, 339 Crne Gore, 7
so, 39, 51, 58, 72, 100, 101, 111, 120, 144, Sreski sud, u Kotoru, 7
273-275, 277, 280, 334
srodnici i srodstvo, 64, 65, 69, 108,
solana, komunalna, 144 142, 143, 158, 166, 171, 180, 189,
solila, u Grblju, 39 202, 227, 255, 324, 340, 354, 382,
Solon (Solon), atinski zakonodavac, 88 434, 481
spaljivanje, kazna, 74, 189 srpski vladari, 11, 12, 18, 27, 33, 37, 39-43,
46, 53, 55, 63, 70-72, 74, 107, 113, 152,
spaljivanje, kuća i koliba, 46, 128, 194,
173, 269, 290, 291, 294, 295, 318, 328,
198, 372
332, 352-355
spisi, 31, 55, 126, 135, 165, 312, 313, 361,
stabla, 93, 123, 194, 197
426, 428, 429, 479
stalež, 30, 49, 63, 76, 341
spiskovi, 18, 41, 43
stalež, miješanje, 49
spjev, latinski, “Descriptio Ascriviensis
urbis”, 32 Staniša (Stanissa), čovjek crkve sv. Marije
od Rijeke, 195
spoljni saradnici, Istorijskog arhiva
Kotor, 7 stanovnici i stanovanje, 30, 34-36, 39, 40,
43, 57, 61, 62, 96, 106, 116, 117, 124,
spomenici, 9, 11, 13, 32, 209, 335, 353
132, 137, 147, 159, 179, 183-185, 208,
sporazumi i sporazumijevanja, 209, 220, 223, 224, 230, 234, 244, 245, 247,
236, 239, 251, 261, 264, 299, 467, 473, 257, 260, 261, 275, 305, 307, 308, 310,
480-482 319, 321, 324, 326, 328, 329, 341-343,
sporovi, 20, 27, 33, 37, 40, 41, 57, 59, 64, 355, 359, 360, 363, 364, 366, 369, 380,
65, 95, 109, 118, 138, 144, 145, 147, 386, 389, 392-395, 397, 404, 410-412,
152-155, 157, 161-171, 173, 175, 199, 424, 425, 436, 442, 452, 456, 462-
200, 210, 211, 219, 220, 228, 231, 246, 464, 471
257, 258, 267, 291, 295, 296, 314, 315, staratelji, umno oboljelih, 430, 431
330, 331, 340, 355, 362, 429, 466, 473,
stari ljudi, 64, 157
475, 480
stari običaji, 55-57, 63, 66, 84, 142,
spravljanje otrova, 102, 189
149-151, 157, 158, 160, 172, 177, 202,
sramota i sramoćenja, 74, 293, 323, 371, 206, 210, 211, 219, 251, 275, 281, 296,
426, 431, 436, 445, 458, 464, 306, 309, 312, 329, 342, 364, 373, 379,
469, 475 382, 472
Srbija (Seruia), 37, 41, 52, 53, 56, 68, 72, stari vijek, 31, 32, 86
121, 271, 297, 308, 311, 338, 352, 353,
starješine, crkvene, 33
355, 462
status, 25, 30, 34, 336, 454
srebro, 50, 55, 72, 222, 223, 277, 282,
462, 463 status, pravni, 336
prevoda 583
Statut:
- Bratovštine sv. Nikole mornara u
Stefanović N., pečat bivšeg vlasnik
štampanog izdanja Statuta iz 1616,
S
Kotoru, 8 danas u biblioteci Filozofskog
- Budve, 11 fakulteta u Beogradu, 89
- carinarnice Kotora 25 Steluk (Steluco), Stoliv, naselje zapadno
- grada Dubrovnika, 11, 19, 20, 22, 47, od Prčanja, 195
52, 57 stilizacija, u ortografiji, 76
- grada Kotora, 12, 46, 60 Stjepčević, Ivo, citirani autor, 16, 37,
- Skadra, 11 61, 324
Statut, statuti, vidi: Tumač 30, 60-61; Stockert, K., citirani autor, 56
statut, štamparske greške, sa stoka, 59, 61, 102, 127, 150, 180, 256, 275,
napomenama o ispravkama u fus- 297, 368, 369
notama, 27, 93, 94, 96-109, 116, 118, Strabon, antički istoriograf i geograf,
121-123, 125, 127, 129-132, 134-139, 150, rođen prije nove ere, 32
151, 158, 159, 164, 167, 179, 184, 189,
stranac, biskup Kotora, 33
202, 209, 220, 221, 233, 240, 241, 258,
270, 272, 273, 275, 285, 286, 288, 292, Stranci, vidi: Tumač 30, 61-63; 30, 33, 34,
297, 299, 324, 330, 331, 335, 347, 352, 40, 43, 47, 53, 54, 61-63, 65, 72-74,
353, 359, 375, 381, 384, 386, 387, 396, 95, 96, 103, 104, 108, 115, 123, 126, 127,
410-414, 428, 436, 452, 459, 460, 132, 147, 164-166, 170, 174, 175, 179,
463, 471, 474, 476, 478, 183, 184, 194, 197, 200, 201, 203, 218,
482, 488-491 223, 224, 226, 255, 257, 273, 278, 281,
283, 285, 287, 289, 296, 297, 300, 303,
statutarne odluke, eliminisane, 13
305, 308, 309, 313, 315, 325, 329, 331,
statutarne odluke, formulacije, 21, 23, 24, 338, 341, 359-361, 363-366, 369, 377,
26, 41, 72, 73, 104, 312, 313, 333, 381, 378, 410-412, 429, 449, 455, 469,
388, 422 470, 476
statutarne odredbe, 16, 19, 25, 29, 33, 35, straža, 40, 42, 97, 192, 195, 196, 300, 383
37, 38, 42-44, 48, 51, 56, 58-60, 63, 65,
stričevi, 142, 143, 158, 168, 324, 384
72, 98, 128-130, 138, 142, 146, 147, 149,
151, 153, 156-158, 160-164, 166, 167, strijele, 464
170, 177-179, 182, 184, 197, 201, 252, Strohal, I., citirani autor, 13
263, 271, 272, 279, 290, 291, 296, 297, stručnjaci, 32, 145, 148, 313
300, 301, 305, 306, 310-315, 317, 323-
stub, srama, 186, 195, 289
325, 334, 336, 337, 343, 345, 355, 359,
361, 365, 370, 372-374, 376, 379-384, stvaranje zaliha, 469, 470
390, 407, 415, 431, 448, 453, 457, sudije arbitri, 108, 170
458, 467, 473, 474, 476, Sudije i sudstvo, vidi: Tumač 30, 63-66;
477, 480 sudije, vidi Tumač: Sudije i sudstvo 30,
Stefan Nemanja, car Srbije i Romanije, 63-66; 16, 18, 21, 23, 30, 31, 37-39, 42,
vidi: kralj, srpski, Stefan Dušan 43, 47, 52-54, 56, 62-65, 67, 69, 74,
Stefan Uroš, srpski car, 1355-1371; 43, 94, 95, 102, 105, 108, 109, 112, 114,
55, 71 118, 119, 121, 127, 129, 135, 141-144,
584 Indeks
S 147, 150-171, 179-182, 184, 185, 187,
188, 190, 192-194, 196, 197, 200, 203,
sudstvo, izabrano arbitražno, 65
sugrađanin, 63, 150, 243, 277, 326
210, 219, 221, 225, 226, 228, 236, 240,
suhomeđina, 44, 110, 250, 251, 335
254-256, 264-268, 274, 275, 283-286,
288-290, 292-301, 305, 306, 309-315, sunce, 85
319, 321-324, 326-330, 333, 334, 336, supruge, 124, 160, 188, 231
338, 340-345, 347, 352, 359, 360, 365, susjedi, 44, 247, 248, 251, 262, 325
367, 373, 375, 376, 378-380, 382, 385,
susjedne zemlje, 26, 31, 55, 62
388-391, 393-401, 403-405, 410, 413,
421, 422, 425, 429, 431, 432, 434, suva materija, 51
435, 438-442, 446, 447, 449, 453- suverenitet Venecije, 22, 23
455, 457, 460, 461, 464, 466, 468, svađa, 95, 160, 168, 194, 330
472-475, 478, 481 svečanosti određene da se proslavljaju u
sudije, izabrane, 142, 158, 160, 170 toku godine, u Kotoru:
sudije, izuzeća, 64, 65, 105, 108, 166-168 - Duhovi, sa dva sljedeća dana (Festum
sudije, zaklete, 63-65, 102, 119, 142, 143, Pentecostes cum duobus diebus
151, 152, 158, 160, 163-165, 167, 168, sequẽtibus), 44, 321, 452
170, 171, 182, 219, 254, 265, 293, 295, - Petak presvetog Stradanja Gospodina
299-301, 305, 309, 312, 313, 330, 341, našeg Isusa Krista (Dies Veneris San-
344, 345, 347, 352, 413, 435, 438, ctissimæ passionis Domini nostri Iesu
446, 449, 455, 457, 460 Christi), 452
sudijski kolegij, 65 - Svi nedjeljni dani cijele godine
(Omnes dies Dominicales totius
sudovi i suđjenja, vidi Tumač: Sudije i
anni), 451
sudstvo 30, 63-66; 7, 30, 31, 33, 37, 43,
44, 46, 47, 49, 52, 53, 56-58, 62-65, - Tijelo Gospodina našeg Isusa Krista
67, 70, 74, 90, 95, 96, 102, 105, 112, (Festum Corporis Domini nostri Iesu
122, 127, 138, 145, 147, 154, 160, 163- Christi), 6. januara, 452
178, 180-182, 184, 186-190, 192, 195, - Uskrsnuće Gospodina našeg
197, 199, 200, 203, 207, 209-211, 225, Isusa Krista sa dva sljedeća dana
227, 228, 230-232, 241, 242, 249-251, (Resurrectio Domini nostri Iesu
256-260, 263, 264, 267-269, 284, 285, Christi, cum duobus diebus
291-296, 301, 306, 310, 312, 314-316, sequentibus), 451
323, 329, 333, 339, 345, 346, 365, 445, - Uznesenje Gospodina našeg
465, 469, 473, 474 Isusa Krista (Ascensio Domini
sudovi za vino, 287 nostri Iesu Christi), 452
sudovi, “Curia parva” i “Curia”, kolegijalni svečanosti uobičajene u toku godine:
tročlani, 64 - Blagovjest Djevice Marije
(Annunciatio Virginis Mariæ),
sudska akta, 314, 438, 439
25. marta, 450
sudska kancelarija, 479
- Bogojavljenje Gospodina našeg
sudski advokati, 62, 65, 101, 143-145 Isusa Krista (Epiphania Domini
Sudsko-notarski spisi, fond Istorijskog nostri Iesu Christi), 6. januara, 449
arhiva Kotor, 7
prevoda 585
- Božić, Rođenje Gospodina našeg
Isusa Krista (Natiuitas Domini nostri
- Sv. Ilija (Sanctus Helia), 20. jula,
239, 323
S
Iesu Christi), 25. decembra, 160, 279, - Sv. Ivan apostol i evanđelista (Sanctus
412, 451, 453, 469 Ioannes Apostolus, & Euangelista),
- Našašće Presvetoga Križa (Inuentio 27. decembra, 451
Sanctissimæ Crucis), 3. maja, 450 - Sv. Ivan Krstitelj, Rođenje svetog
- Obrezanje Gospodina našeg Isusa Ivana Krstitelja (Natiuitas Sancti
Krista (Circumcisio Domini nostri Ioannis Baptistæ), 24. juna, 437, 450
Iesu Christi), 1. januara, 449 - Sv. Jakov apostol (Sanctus Iacobus
- Očišćenje Blažene Djevice Marije Apostolus), 25. jula, 450
(Purificatio Beatæ Virginis Mariæ), - Sv. Jakov i Filip apostoli (Sancti
2. februara, 449 Iacobus, & Philippus Apostoli),
- Rođenje Blažene Djevice Marije 1. maja, 450
(Natiuitas Beatæ Virginis Mariæ), - Sv. Jeronim crkveni naučitelj
8. septembra, 451 (Sanctus Hieronymus Doctor Ecclesiæ),
- Sv. Ambrozije biskup i crkveni 30. septembra, 451
naučitelj (Sanctus Ambrosius - Sv. Lovro Mučenik (Sanctus
Episcopus, & Doctor Ecclesię), Laurentius Martyr), 10. avgusta, 450
7. decembra, 451 - Sv. Luka Evanđelista (Sanctus Lucas
- Sv. Andrija apostol (Sanctus Andreas Euangelista), 18. oktobra, 239, 451,
Apostolus), 30. novembra, 451 466, 467
- Sv. Antun (Sanctus Antonius), - Sv. Marko Evanđelista (Sanctus
17. januara, 449 Marcus Euangelista), 25. aprila, 26,
- Sv. Augustin biskup i naučitelj Crkve 66, 67, 132, 378, 409, 450
(Sanctus Augustinus Episcopus, & - Sv. Martin biskup (Sanctus Martinus
Doctor Ecclesię), 28. avgusta, 450 Episcopus), 11. novembra, 286, 337,
- Sv. Barnaba apostol (Sanctus 451, 466
Barnabas Apostolus), 11. juna, 450 - Sv. Matej apostol (Sanctus Matthæus
- Sv. Bartolomej apostol (Sanctus Apostolus), 21. septembra, 451
Bartholomæus Apostolus), - Sv. Matija apostol (Sanctus Matthæus
24. avgusta, 450 Apostolus), 24. februara, 449
- Sv. Djevica Marija, Uznesenje Blažene - Sv. Mihailo, Posveta svetom Mihailu
Djevice Marije (Assumptio Beatæ (Dedicatio Sancti Michaelis), 29.
Virginis Mariæ), 15. avgusta, septembra, 109, 164, 328, 369,
321, 328, 450 451, 466, 467
- Sv. Đorđe, (Sv. Đorđe Mučenik - - Sv. Nevina dječica (Sancti Innocentes),
Sanctus Georgius Martyr), 23. aprila, 28. decembra, 451
59, 67, 118, 136-138, 141, 145, 158, 159, - Sv. Nikola biskup (Sanctus Nicolaus
195, 196, 314, 324, 337, 347, 348, 365, Episcopus), 6. decembra, 451
413, 427, 447, 448, 450, 455, 456, - Sv. Petar i sveti Pavle apostoli
458, 472 (Sanctus Petrus, & Sanctus Paulus
- Sv. Grgur Papa i crkveni naučitelj Apostoli), 29. juna, 262, 279, 450
(Sanctus Gregorius Papa, & Doctor - Sv. Silvestar Papa (Sanctus Siluester
Ecclesiæ), 12. marta, 450 Papa), 31. decembra, 451
586 Indeks
S - Sv. Stjepan Prvomučenik (Sanctus
Stephanus Protomartyr), 26.
- sv. Tripun, Mučenik, patron, zatitnik
grada Kotora, 15, 17, 55, 66, 80, 89-91,
Š decembra, 451 67, 117, 129, 135, 140, 141, 157, 245,
- Sv. Šimun i Juda ili Tadej, apostoli 263, 342, 344, 358, 377-379, 381,
(Sanctus Simon, & Iudas siue Tadæus 390, 399, 403, 404, 409, 429, 430,
Apostoli), 28. oktobra, 451 436, 449
- Sv. Toma apostol (Sanctus Thomas Svetkovine i ceremonije, vidi: Tumač 30,
Apostolus), 21. decembra, 451 66-68; 26, 30, 66-68
- Sv. Tripun, Sv. Tripun i Sv. Vlaho Sveto pismo, 396, 398
(Santus Triphon, & Sanctus Blasus), 3. svetovnjaci, 31, 33, 65, 277, 303, 330,
februara, 62, 66, 67, 90, 107, 129, 321, 350, 373
377, 378, 379, 409, 449
svijeća, za hvatanje ribe sa mrežom, 218
- Sv. Vid (Sanctus Vitus), 15. juna, 323
- Svi Sveti (Festum omnium Sanctorum), svijet, katolički, 33
1. novembra, 44, 321, 451 svijet, srednjovjekovni, 66
svečanosti, vidi Tumač: Svetkovine i svinje, 147, 179, 280, 296, 368
ceremonije 30, 66-68; 66, 90, 107, svjedoci, auditori, vidi: auditori
109, 118, 129, 132, 136-138, 160, 164, svjedočanstvo, 25, 154, 201, 202, 405
177, 239, 287, 314, 321, 323, 324, 328,
svjedočenja, 52, 54, 62, 74, 103, 106, 109,
337, 347, 348, 364, 377-379, 402, 409,
110, 121, 126, 154, 183-185, 187-189,
412, 413, 427, 436, 437, 447-452, 455,
192, 194, 195, 197, 198, 201-204, 212,
456, 458, 466-469, 472
219, 225, 226, 261, 262, 265, 270, 284,
svećenici, 33, 34, 115, 126, 128, 218, 219, 294, 297-299, 301, 305, 307-309, 316,
348-351, 360, 373, 405, 413, 436, 437 319, 330, 332, 333, 336, 338, 339, 342,
sveske, 9, 10, 21, 59, 135, 263, 299, 301, 344, 360, 373, 380, 397, 400, 405,
344, 357, 417, 430, 431, 438, 439 428, 432, 479
sveta plemenitost, “sacra nobilitas”, 34 svjetlo, kretanje bez svjetla, 45, 186
sveta rimska crkva, 90 svjetovna vlast, 33, 48
svetac: svjetovne isprave, 128, 277, 373
- sv. Djevica Marija, 84, 352, 354, 358, svjetovni sud, 175, 227, 315
386, 390, 395, 436, 449-451
svjetovnjaci, 31, 33, 65, 102, 237, 277, 303,
- sv. Đorđe, 436 330, 336, 350, 373
- sv. Đorđe, mučenik, 450
svod, 246
- sv. Frano observant, red Male braće
svojina, 34, 38, 39, 44, 59, 276, 430
iz Zadra, 468
- sv. Lovro, mučenik, 450 svojinski odnosi, 39
Š
- sv. Marko, zaštitnik Venecije, 16, 17,
23, 26, 66, 67, 81, 355, 358, 409,
410, 436 šatori, za karavane, 41
- sv. Sava, arhiepiskop Srbije, 352 šešir, za izvlačenje kuglica i cedulja, 70,
- sv. Simeon Nemanja, 352 135, 382, 432, 433
- sv. Stjepan, prvomučenik 451
prevoda 587
šibanje, kažnjavanje, 74, 91, 174, 191, 195,
199, 233, 237, 239, 380, 411, 459
štitonoše, 43, 159
Š
šumarci, 314
šibanje, sv. Tripuna, 91 Šundrica, Z., citirani autor, 11 T
šindre, 109, 240, 288 Šuranj (Suranna, Surana, Suragnia), dio
Škaljari, vidi: Levanj grada Kotora, južna strana, 127, 149,
škopci, 279, 310 165, 172, 197, 335, 365, 366
škrinja, 30, 67, 91, 135, 238, 306, 344, 429, tabelarni pregled, glava Statuta, 20
430
škrinja, sa relikvijama sv. Tripuna, 67, 91, T
135, 263, 306, 429, 430 Tajno vijeće, vidi Tumač: Vijeća 30, 68-
Škurda ( flumen Cathari), kotorska rijeka, 70; 16, 23, 69, 128, 347, 351, 357, 371,
sjeverno od Grada, 165, 336 378, 385, 388-393, 395-400, 403, 404,
Šoljić, A., citirani autor, 11 421, 422, 425-432, 434, 435, 438-
444, 446, 447, 452-458, 460-468,
špilja, 412
472-474, 476, 481
štala, 368
takse, 43, 55, 58, 59, 64, 74, 311
štampana kodifikacija Statuta, 9, 14, 15
talog, iz bačvi, 322
štampano izdanje Statuta, 6, 9, 12-14, 16,
tamnica, 187, 191
20-22, 24, 25, 27, 29, 33, 43, 45, 46,
53, 60, 61, 68, 71, 73, 77, 87 tarife, 27
štampanje, Statuta 1616; 7, 9, 12-17, 20-25, tast, 142, 143, 158, 210
27, 29, 33, 43, 45, 46, 53, 60, 61, 68, teg, mesa, 282
71, 73, 77, 87, 89 teg, sira, 282
štampanje, Statuta 2009; 8, 9, 13 teg, srebra, 282
štamparija, mletačka, 16 teg, voska, 282
štavljenje, krzna i kože, 322 teg, za mjerenje, 50, 117, 146, 282, 283
štete, 35, 36, 42, 45, 59, 61-63, 71, 72, 98, tegača, za ribarenje, 281
99, 101, 118, 149-151, 153-155, 161, 164-
tekst, 9, 13-18, 20-22, 25, 26, 29, 31, 32, 36,
168, 174, 178-180, 183, 195-197, 200,
40, 43, 48, 60, 67, 139, 312, 488
204, 206, 212, 215, 223, 228, 239, 243,
244, 250, 251, 253, 255, 258-260, 262- tekst, barokni, 77
264, 267-269, 273, 277, 278, 282, 283, tekst, grčki, 32
287, 288, 290-300, 302-306, 313, 316- tekst, italijanski, 43
318, 320, 322, 323, 325, 326, 329, 332,
tekst, latinski, 36, 43
333, 335, 336, 338, 345, 348, 349, 351,
357, 370, 371, 377, 380, 397-399, 404, tekst, srednjovjekovni, 9
417, 418, 420, 423, 426, 430-433, tele, 279
436, 438, 440, 445, 453, 458, 459, tematske cjeline, Statuta, 16, 17
464, 466, 469, 475, 478, 479 tematski i abecedni indeks, Statuta, 17,
štete, poljske, 62 93-125
štetočine, 196 tematski red, Statuta, 52
588 Indeks
T temelj, pravnog poretka, 11 tezge, 281
temelj, u građevinarstvu, 44, 103, 104, tijelo, 86, 89, 90, 183, 207, 339, 384
248, 249, 319 tijelo, brodsko, 304
terase, 44, 120, 246 tijelo, sv. Tripuna, 89, 91
tercarij, 58 tijelo, zakonodavno, 60
teret, angarija, 61, 244, 245, 279 Tila, Nuce (de Tilla, Nuce), vlasnik
tereti, 35, 36, 61, 85, 86, 165, 184, 185, 224, zemljišta, 335
244, 245, 255, 266, 279, 326, 329 tiranija pojedinca, 15, 84
teritorija gradska, “Distrikt”, “Grad”, titulacije, 42, 71, 77
“Župa Grbalj”, Bijela, Ledenice,
Tivat (Theodo, pothoco Theodi),
Kruševice, Sveti Petar, Metohija sv.
područje uz more od Plavde kod
Mihaila, 18, 20, 27, 30, 36, 39-41, 45,
Lepetana do Pina; potok Ranijevica
46, 72, 107, 118, 147, 326, 328, 329,
u Tivtu, 196, 335
331, 352-355, 387, 396
tkanina, posteljna, 380
teritorija Kotora - kontada, potvrđena od
strane Stefana Nemanje, 354 tkanina, svilena, 210
teritorija Kotora, poklon srpskog vladara tkanina, vunena, 210, 359
Bijele, Kruševica i Ledenica, 72, 107, tkanina, zlatotkana, 210
329, 331 tkanine, 133, 209, 210, 307, 308, 310, 311,
teritorija Kotora, poklon srpskog vladara 359, 360, 365, 380, 418, 419, 468
Stefana Dušana, sa granicama, 18, 20, toljaga, 73, 115, 183
27, 40, 41, 118, 352-355
Toma Pavla Tome (Thomas filius quondam
teritorija, Kotora, bez Grblja, 40, 99, Pauli Thomǽ), 18, 72, 332
195-197
Tomić, Jovan, citirani autor, 14
teritorija, mletačka, 9, 14, 66
toponimi, 24, 40, 302
teritorija, vidi Tumač: Granice i teritorija
tortura, 73
30, 39-41; 9, 14, 18, 20, 27, 30, 36,
39-41, 45, 66, 72, 99, 107, 118, 126, tovar, robe, karavana, 41, 42, 298
138, 147, 195-197, 291, 326, 329, 331, tovar, vina, 285
352-355, 359, 387, 396, tovarne životinje, 41, 95, 298, 299
terminologija, 34, 35, 77 trajno čuvanje, knjiga u Kancelariji
testamentarni postupak, 52 Komune, 300
testamenti, 18, 26, 52, 58, 101, 120-122, trajno poštovanje i važenje odluka Statuta,
130, 132, 134, 135, 208, 218, 225-227, 12, 22, 364, 399
229, 341-346, 384, 414, 417, 421, 422, trajno služenje misa, nad škrinjom sa
428, 430, 431, 438, 439, 467 relikvijama sv. Tripuna, 135, 429
testamenti, izvod, 428 transakcije, 40, 47
testatori, 133, 227, 342-344, 414, 420, 422 transport, robe, u pomorstvu i
testatori, maloljetnika, imenovanje, 422 karavanima, 41
tezga, ribarska, 281 Trašte - Bigova, 32
prevoda 589
trava, 325 trošarine, 58, 114, 122, 146, 157, 311, 333,
334, 386, 395, 396
T
trećoredice, 95, 237
Trepča, rudnik, 42 troškovi, 12, 42, 58, 65, 105, 108, 123, 125,
145, 154, 159, 160, 166, 169, 172, 180,
Trevizo (Taruisio), 9, 14, 24, 66, 131,
183, 212, 214, 216, 230, 234, 239, 249,
313, 407
250, 255, 260, 261, 263, 273, 276, 285,
Trg Gospe, 479 290, 291, 294, 297, 299, 304, 313-315,
Trg od mora, 465, 478 318, 333, 344, 348, 383, 385-387, 395,
Trg sv. Marije od Rijeke, u Kotoru, 396, 399, 414, 415, 417, 437, 445, 473,
459, 478 475, 477, 481
Trg sv. Tripuna, 189, 364, 453, 459, 463, trošnost, rukopisa Statuta, 16
465, 466, 470, 474, 475, 477 Trst (Iustinopolis), grad u Italiji, 454
trg, gradski, 45, 99, 246, 456 truba, 453, 463, 465, 466, 474, 475,
trg, soli, u Budvi, 275 477-479
trg, soli, u Kotoru, 111, 274, 275, 277, 334 trubači, 478, 479
trg, tržnica, 41, 45, 50, 72, 99, 107, 111, tržni nadzornici, justicijari, 50, 55, 58, 59,
125, 184, 246, 277, 278, 291, 292, 101, 146, 147, 283, 287, 332, 335, 365
294, 338, 412, 456 tuče, fizički obračuni, 73, 74, 102, 106,
trg, vladara, kralja, 292, 294, 338 160, 181-183, 194, 198, 199, 207, 237
trgovačka roba, 94, 270, 307, 308 tumač ključnih pojmova, 9, 29-75
trgovačko drutvo, 37, 38, 49, 103, 173, Tumač ključnih pojmova, sadržaj:
213, 271, 278, 338 - Arhivska služba u Kotoru 29, 30-31;
trgovanja nedjeljom, 470 - Ascrivium 29, 31-32;
trgovanje, 30, 35, 42, 47, 50, 51, 55-59, 72, - Crkva i njene ustanove 29, 33-34;
127, 277, 334, 363, 364, 466, 470, - Društveni status stanovnika 30, 34-
474, 475, 477 37;
trgovci, 8, 37, 38, 41, 42, 49, 58, 62, 65, 72, - Dugovanja i potraživanja-obligacioni
110, 104, 111, 119, 127, 129, 173, 190, odnosi 30, 37-38;
263, 272, 273, 277, 278, 280, 282, - Građansko pravo 30, 38-39;
304, 308, 338, 365, 376, 377, 468 - Granice i teritorija 30, 39-41;
trgovci, italijanski, 37 - Karavani 30, 41-42;
trgovci, strani, 37, 62, 104, 127, 263, 338, - Knez 30 42-43;
365 - Komunalni red 30, 44-45;
trgovina, karavanska, 30, 42 - Kotorska samovlada, “Tempore
Catharinorum” 30, 45-48;
trgovina, priručnik, 50
- Miraz, prćija 30, 48-50;
trijem, kameni zasvođeni, “sub lodia”,
- Mjere 30, 50-52;
pored Katedrale, 64
- Nasljedno pravo 30, 52-53;
triplika, zadnji podnesak tužitelja, 445
- Notarijat i notari 30, 53-55;
trop, iz bačvi, 322 - Novac 30, 55-56;
590 Indeks
T - Običajno pravo 30, 56-57;
- Plovidba i pomorska trgovina 30, 57-
udovice, 37, 49, 110, 112, 123, 173, 207,
216, 229, 231, 232, 235, 262, 316
U 58; Ugarska (Ungaria) 308, 401
- Službe 30, 58-60; uginuća, životinja, 42, 95, 298, 299
- Statut, statuti 30, 60-61; ugovor o predaji Kotora, 23
- Stranci 30, 61-63;
ugovor, “pacta Cathari”, 37
- Sudije i sudstvo 30, 63-66;
ugovori, 23, 24, 34, 37, 41, 49, 50, 54, 63,
- Svetkovine i ceremonije 30, 66-68;
110, 116, 120, 129, 146, 220, 222, 224,
- Vijeća 30, 68-70; 232, 236, 256, 271, 273, 298, 299, 305,
- Vrhovna vlast 30, 70-73; 306, 375, 401, 406
- Zločini i kazne - krivično pravo 30, ugrožavanja, lica i imovine, 74, 175, 207
73-75;
ujaci, 142, 143, 158, 168, 233, 324
tumač, slovenskog jezika, 31
ukrasi, 82, 87, 90, 343, 352, 379
tursko osvajanje zemalja u zaleđu, 20
ukrasi, za relikvije sv. Tripuna, 379
tutori, 134, 135, 421, 422, 430, 431
ulaganja, 69, 103, 104, 143, 212-214,
tužbe, 42, 62, 104, 136, 143, 164, 199, 289, 313, 314
301, 306, 312, 337, 428, 444, 445, 471
ulaganje, miraza, 103, 213, 214
tužioci, 65, 163, 164, 168-173, 175, 176, 186,
199, 201, 207, 240, 263, 280, 281, 284- ulari, 297
286, 288, 301, 319, 322, 346, 350, 365, Ulcinj, grad na obali Jadrana, 8, 11, 12
412, 419, 431, 433, 434, 445, 449, ulica, 44, 45, 50, 94, 99, 109, 246, 248,
452, 459, 462, 465, 475, 477 249, 321, 322
tvrđava, budvanska, 387 ulje, 51, 111, 114, 223, 281, 282, 308, 311,
tvrđava, kotorska, 134, 184, 386, 392, 393, 359, 360, 452, 469, 470
395, 402, 423, 439 uljez, 381
tvrđave, drugih zemalja, 421 umobolni, 123, 178, 221, 430, 431
umrli bez testamenta, 52, 58, 101, 120,
U 130, 148, 208, 218, 344-346, 384
ubice, 73 unajmljivanja, razna, 58, 59, 67, 96,
ubistva, 73, 105, 183-185, 297, 321 244, 304, 307, 367, 383, 411, 412
Ubius Hupert Faber Agripinas unajmljivanja, službenika, 58, 59, 67,
(Huppertus Faber Vbius, Aggrip- 96, 244
pinas), doktor, korektor uprava, grada Kotora, 42, 44, 46, 70,
Statuta, 92 78, 120, 128, 134-136, 141, 157, 159,
udaje, 50, 103, 110, 112, 115, 120, 123, 188, 160, 179, 184, 193, 194, 275, 294,
207-212, 215, 217, 218, 220-222, 229, 296, 305, 309, 337, 344, 346, 349,
230, 237, 418, 419 365-367, 371, 372, 377, 379, 386,
391, 394, 407, 409, 422-424, 426,
udarci i udaranja, 73, 74, 105, 108, 115, 430, 431, 434, 436-438, 440, 444,
120, 183, 185, 198, 199, 201, 303, 321, 445, 449, 453-456, 458, 461, 462,
380, 381 470, 471, 474, 475, 477, 478, 481
prevoda 591
uprava, komunalnih prihoda, 58 uvod, Statuta, 9, 11-27
U
upravitelji, i upravljanja, 11, 33, 34, 39, 42, uvodni tekst, dvojice redaktora Statuta,
46, 64, 71, 72, 80, 84, 130, 141-143, posvećen rektoru Delfinu, 16 V
149, 151, 152, 155, 158-160, 178, 201, uvodni tekst, Statuta, 17, 31
297, 300, 302, 303, 333, 348, 349, 351,
uvoz, 27, 58, 147, 287, 478
357, 358, 385, 401, 419, 421, 423, 472
uvreda, 36, 74, 105, 108, 161, 181, 182, 198,
upravljanje, crkvama, 33, 34
209, 210, 289, 375
upravni sistem Kotora, 39
uvredljiv termin, 36
upravno sudska vlast, 46
uzajamno biranje, 63
Upravno-politički spisi, fond Istorijskog
uzajmljivanja, 265, 320, 412, 425
arhiva Kotor, 7
uzengije, 464
uputstva, 123, 341, 387, 388, 394
uznemiravanja, 107, 173, 211, 228, 251, 253,
uredba, u vezi ceremonije nošenja glave
254, 271, 303, 331, 334
sv. Tripuna kroz Grad, 409, 410
uzor, mediteranski, 30
uredbe, 24, 188, 336-338, 341-343, 349,
367, 379, 387, 396, 409, 410, 414, uživanja, posjedovanja, 63, 67, 87, 89, 172,
446, 473, 476, 480 276, 430, 478
urednici, 8, 13 uživanje slobode, 62
uredski spisi, 312
Ursacije, biskup kotorski, 31 V
uslovi, 12, 23, 35, 41, 44, 61, 62, 65, 68, vaga, Komune, bolanča, 50, 51, 95, 280,
73, 134, 205, 241, 255, 269, 276, 332, 468
342-344, 349, 352, 363, 378, 382, 415, Vakleša (Vachlessa), vlasnik vinograda,
423, 439, 440, 442, 444, 454, 196
467, 474 Valde Petar (Valde, Petrus), stanovnik
uslovi, prihvatanja vrhovne vlasti Boke, 335
Venecije, 23 Valde Sergije (Valde, Sergius), stanovnik
usluge, razne, 27, 50, 70, 175, 299, 320, Boke, 335
328 Valentinelli, Giuseppe, 14
usoljeno meso, 279 vanbračna djeca, 324
ustanove, 29, 33, 53, 77, 87, 264, 357 Vani, Paolo (Vannis, Paulus), notar po
usvajanja, odluka, 21, 25-27, 128, 131, 162, carskom ovlašćenju i kancelar Kotora,
178, 179, 194, 211, 296, 317, 347, 348, iz Abrijana de Monte Elbaro, 394,
350, 351, 359, 362, 365-367, 369-372, 400, 403
375, 376, 381, 384, 387, 406, 409-411, varenje, krzna ili kože, 322
413-418, 420, 422, 424, 425, 427,
varenje, voska, 322
429-435, 437-448, 453-458, 460,
461, 463-468, 471-480 Većebrdo (Vuiechie berdo), selo poviše
Lepetana, 196
uškopljeno živinče, 280
većina, tročetvrtinska, 47
utemeljitelj, grada, 32
592 Indeks
V veličanje, Ivana Frana Delfina, rektora i
providura Kotora, 86
Vijeće umoljenih, vidi Tumač: Vijeća
30, 68-70; 58, 64, 69, 70, 114, 131, 138,
veličanje, kotorske aristokratije, 15 157-159, 225, 313, 358, 406, 432, 433,
435, 438, 472, 473, 478, 480
veličanje, Mletaka, 15
vijećnici, 21, 26, 53, 63, 65, 67, 69, 70,
velikaši, 26, 41, 62, 72, 136, 325, 386, 402,
94, 95, 105, 108, 109, 114, 119, 129, 138,
460, 462
141-143, 151, 153, 156-159, 161, 166, 168,
velikaši, Zete, 386, 402 177, 218, 219, 221, 236, 240, 255, 264,
Veliko vijeće, vidi Tumač: Vijeća 30, 268, 283, 284, 288, 289, 292-295, 299,
68-70; 16, 21, 23, 25, 26, 34, 35, 47, 306, 311, 327, 330, 333, 334, 341, 344,
48, 60, 68-70, 98, 105, 114, 122, 128, 345, 347, 359-384, 388, 390, 392, 404,
134, 136, 143, 156-158, 161, 162, 177, 405, 412, 415, 416, 418, 419, 421-424,
182, 194, 218, 219, 275, 315, 317, 327, 427, 429, 431, 432, 435, 438-442,
334, 337-339, 342, 347, 348, 360-369, 447, 453-455, 457, 460, 461, 463,
371-376, 378-383, 385, 389-392, 395- 464, 466, 468, 472, 473, 481
397, 399, 400, 403, 404, 410, 412-416, vijećnici, lišavanje članstva, 35, 43, 70,
418-420, 422-427, 429-435, 438-445, 372, 432, 437, 461
447, 448, 453, 454, 456, 458, 460,
vikar, 59, 64, 74, 95, 102, 119, 150, 153, 154,
463, 465-468, 471-475, 477
171, 181, 228, 253, 258, 310, 321
Venecija (Venetia), 6, 12, 13, 15, 17, 22-25,
vile, 240, 288, 366
27, 37, 43, 46, 55, 56, 62, 63, 66, 70,
73, 78, 81, 85, 131, 132, 313, 345, 358, Vilina Jama (Velma fossa), u Povisdolu,
389, 394, 397, 405, 409, 421, 422, lokalitet, 355
434, 436, 443, 448, 457, 477, 481 vino, 27, 46, 47, 58, 101, 107, 111, 112, 114,
Venecijanci (Veneti), 37, 63, 86, 305, 308 121, 124, 125, 127, 146, 180, 186, 239,
256, 282, 285-287, 289, 299, 311, 333,
veresije, 289, 362
334, 362, 401, 452, 469, 470, 478,
Verona (Verona), grad u Italiji, 9, 14, 66, 479, 489
131, 313, 406, 407
vinogradarstvo, 46
Veselić, I., citirani autor, 11
vinogradi, 26, 36, 43, 44, 46, 47, 49, 51,
veselje, i igra, 66 52, 62, 94, 95, 113, 116, 122-125, 127,
veslanje, 411, 412 128, 130, 137, 138, 150, 172, 179, 180,
veslo, 307 186, 194-198, 205, 206, 212, 238-240,
250-254, 256, 259-262, 264, 288, 296,
vicekancelar, 355
297, 324, 325, 331, 335-337, 341, 348-
Vičević, Vesna, član Odbora za 352, 363, 367, 369, 370, 372, 382, 383,
obilježavanje 50 godina Istorijskog 427, 456, 457, 465-467, 473-477
arhiva Kotor, 8
vinogradi, nedozvoljeni, 46, 130, 383
Vićenca (Vincentia), grad u Italiji, 9, 14,
vinogradište, 351
66, 131, 313, 406, 407
Vite, Đivo Petra (Viti, Givo Petri),
Vida, Jakov (Vida, Iacobus), kancelar, 355
stanovnik Boke, 195
vigerije, kotorske komune, 364
Vitin, Petar, pomen prvog notara,
Vijeća, vidi: Tumač 30, 68-70; svjetovnjaka, iz 1309. godine, 31
prevoda 593
Vituri, Lorenco (Victuri, Laurentius),
knez i kapetan Kotora, 136, 448, 449,
Vlado, Paskoje (de Vulado, Pascoe),
vijećnik, 455
V
452, 453 Vlah (Vualachus, Vlachus), stočar iz
Vizantija, 55, 63, 352 zaleđa, 41, 47, 62, 73, 147, 184 185,
vjera, kršćanska, 85, 90, 352 305, 363, 364
vjera, poklonjena svjedocima, 103, 203 Vlajinac, Milan, citirani autor, 52, 252
vjera, povjerenje, 16, 85, 103, 126, 129, vlasnici robova, 241
148-150, 152-156, 164, 170, 189, 190, vlasnici, 41, 42, 44, 46, 47, 57, 94, 107,
194, 195, 199, 203-205, 263, 265-267, 119, 129, 138, 172, 173, 179, 180, 186,
270, 297, 320, 329, 332, 333, 337, 353, 190, 191, 193-196, 238-240, 247, 249-
360, 362, 376, 377, 386, 388, 396, 252, 260-263, 265, 268, 269, 283, 285-
398-401, 403, 404, 406, 479 287, 289, 296-299, 306-308, 311, 315,
vjera, u jačanje kotorskih aristokratskih 324-326, 329, 331, 362, 368, 370, 380,
pozicija, 16 381, 448, 459, 465-467
vjeridba, 211 vlasništvo Kotorske komune, 38, 337
vjerodostojnost, isprava i ljudi, 96, 97, vlasništvo žene, 48
194, 226, 261, 265-267, 270, 271, 353, vlastela, vidi plemstvo i Tumač: Društveni
405, 432, 433 status stanovnika 30, 34-37; 7, 15,
vješala, 192 16, 21-23, 27, 30, 34, 36, 39, 40, 43,
47-49, 57, 63, 70, 112, 114, 123, 126,
vješanja, 73, 74, 184, 185, 192
135, 137, 147, 156, 161, 182, 185, 201,
vješanja, znamenja sv. Marka, 401 219, 289, 324, 325, 341, 345, 348,
vještice, 237 349, 353-355, 357, 358, 360, 368,
vlada, 64, 78 372, 377, 378, 382, 384, 390-392,
398-400, 403, 404, 406, 409,
vlada, strana, 62
418, 423, 425, 426, 429-433,
vladarevi trgovi, 111 436, 438, 444, 446, 448, 454,
vladari, 11, 12, 35, 39, 40, 42, 55, 56, 63, 458, 460-465, 469, 470, 472,
69-73, 97, 107, 113, 117, 119, 125, 151, 476, 480
154, 157, 243, 264, 274, 275, 277, 278, vlasteoski stalež, 63
289-292, 294, 295, 297, 317, 318, 321,
vlastodršci, venecijanski, 12
325-327, 329, 331, 332, 338, 393, 401
vlastoručne potvrde, hirografi, 53, 272
vladari, ime na novcu, 55
vlaštaci, 36, 37, 74, 123, 199, 201, 370
vladarske titule, 20
Vlatko (conte Vulatico), knez, 354
vladavina Balšića, u Baru, 23
voće, 104, 160, 198, 289, 469
vladavina mnogih, nezdrava demokratija,
15, 84 voćnjaci, 62, 150, 194, 195, 197, 204, 253,
254, 296, 370
vladavina, predmletačka, 15
voda, 45, 57, 124, 252, 253, 307, 321,
vladavina, ugarsko-hrvatska 1371-1384;
322, 335
22, 45
voda, izbacivanje iz plovila, 307
vladavina, vidi: vlast, 9, 11, 14, 15, 22, 23,
30, 31, 45, 46, 60, 65, 66, 84, 126 voda, prolivanje, 45, 321, 322
594 Indeks
V voda, snabdijevanje vinograda, 124,
252, 253
vrhovna vlast:
- bosanskog vladara, kralja Stefana
vode Kavča (ad aquam de Cauec), 335 Tvrtka I, 1384-1390; 15, 22, 45, 70
vode Luštice, 57 - duždeva mletačka, 9, 12, 14, 15, 20-25,
27, 30, 34, 36, 43, 45, 46, 51-55, 60,
Vojihna (Chiessar Voichna), ćesar, 354
62, 65-67, 69, 70, 73, 76, 78, 80, 130-
vojne nauke, 86 132, 313, 345, 347, 348, 355, 357, 385-
vojska, 305, 319, 354, 403 389, 392-406, 409-411, 413, 416, 421,
vojska, kopnena, 403 423, 430, 434-436, 438, 439, 441,
443, 444, 446-449, 452-455, 457,
vojska, venecijanska, 305
460-462, 464-466, 468, 471, 472,
volovi, 147, 279, 296, 368, 370 475-477, 479, 480, 482
vosak, 50, 282, 379 - srpskih vladara, iz dinastije
vosak, mjera, 50, 282 Nemanjića, 46, 53, 63, 69-71, 352
voskari, 45, 98, 322 - srpskog vladara, cara Stefana Uroša,
voštani pečat, viseći, 394, 399 1355-1371; 43, 71
- srpskog vladara, kralja i cara Stefana
voštanice, 67, 378, 379
Dušana, kralj 1331-1346, car 1346-
voštanice, sa imenima darodavca, 1355; 11, 71
67, 379 - srpskog vladara, kralja Stefana Uroša
Vraćen, Gabrijel (de Vrachien, Gabriel), II Milutina, 1282-1321; 70
vijećnik, 404 - srpskog vladara, kralja Stefana Uroša
Vraćen, Marin, izabran “za arhivi- III Dečanskog, 1321-1331; 71
stu svih akata ... i tumača vrhovna vlast, gospode iz zaleđa, 22
slavenskog jezika”, 31
vrhovna vlast, vidi: Tumač 30, 70-73; 12,
Vrata majstora (Porta de maistore), 20-24, 27, 30, 36, 43, 53, 54, 62, 66,
lokalitet, 353 67, 69-73
vrata, 44, 64, 117, 182, 188, 193, 248, vrijeđanja, 65, 74, 105, 161, 181, 182, 198,
380, 449, 452 201, 271
vrata, gradska, 64 vrletne planine, 41
vrata, katedralne crkve, 449, 452 Vrmac (Vermez), poluostrvo u Boki,
vrata, konobe, 44, 117, 248 195, 336
vrata, prema moru, 117, 248 vrste dokumenata, 29, 61
vrata, zatvorena, nad salom palate vrtovi, 52, 128, 150, 179, 194, 197, 198, 204,
Komune, za plemiće-novčane 205, 253, 254, 259, 261, 296, 331, 369,
prestupnike, 182 370
vrata, zatvorena, zatvora Komune, 188, Vučković, N., citirani autor, 11
193, 380 Vukasović, Mirko, prevodilac Statuta, 7
vrbovo pruće, 109, 240, 288 Vukašin (Vocassin), čelnik, 354
vrčevi, 289, 362 vuna, 210, 359
vreteno, 464
prevoda 595
Z 177, 178, 196, 205, 214, 222, 236, 237,
272, 275, 301, 317, 345, 352, 357, 377,
Z
zabrane, 20, 26, 27, 34-36, 39, 40, 42-45, 388, 397, 398, 406, 422, 434, 479, 480
47, 48, 53, 57, 61, 62, 65, 69-72, 75, zakonit uzrast, 178, 205, 214
97, 123, 125, 130, 137, 138, 147, 150, 151, zakoniti i nezakoniti nasljednici, 99,
207, 210, 214, 215, 223, 249, 266, 275, 236, 237
281, 287, 295-297, 317, 324, 334-337,
283, 456-458, 469, 470, zakoniti zastupnici, 173, 174
476, 477 zakonitost, uspostavljanja vlasti nad
Zadar (Iadra), grad na jadranskoj obali, 9, komunom Kotora, 12
14, 31, 43, 53, 341, 468, 470 zakonodavci, 20, 36, 85
zadovoljenje, 179, 213, 286, 305, 402 zakonodavna djelatnost u vrijeme Nikole
Zadrani (Iadrensis), 305, 308 Pizanija, 21
zaduživanja, 37, 38, 177 zakonodavne odluke, 9, 14-16, 21, 23, 25,
26, 46, 60, 61, 177
zadužnica, isprava o zaduženju, 178
zakonodavstvo, kotorsko autonomno, 23
Zaguri, Stefan (de Zaguro, Strphanus),
vijećnik, 403 zakonska regulativa, 26, 27
zahtjevi, 23, 33, 63, 65, 67, 71, 98, 118, 128, zakup, 26, 27, 34, 47, 57, 62, 72, 94, 100,
145, 146, 156, 160, 168, 175, 178, 194, 122, 127, 128, 132, 219, 255, 260, 261,
214, 215, 223, 227, 228, 231, 238, 240, 265, 274-277, 279, 280, 283, 292, 294,
254, 257, 259, 265, 266, 268, 272, 305, 327, 338, 341, 349-352, 366, 373, 383,
311, 314, 319, 322, 323, 373, 381, 382, 411, 429, 461, 462, 481
414, 416, 422, 423, 431, 441, 456 zakupci, 72, 274, 277, 280
zajam, 108, 265, 270, 462 Zalazi (Salase), 353
zajednice, 11, 30, 48, 49, 66, 103, 214, 289, zaleđe, 20, 22, 41, 61, 62, 71
291, 294, 295, 332, 390, 392, 403, 449 zalihe, 68, 469, 470
zakletva vijernosti, 389, 390 Zaliv, kotorski, 127, 135, 149, 225, 274,
zakletve, 19, 23, 26, 42, 50, 52, 56-59, 64, 287, 341, 348, 363, 366, 367, 419, 435,
65, 67, 68, 71, 74, 90, 92, 110, 119, 120, 436, 481
138, 142-144, 147, 148, 151-155, 158, zalog, 34, 38, 49, 63, 83, 96-98, 100, 116,
160, 161, 163, 165, 168, 171, 178, 186, 118, 119, 121, 122, 124, 129, 147, 154,
187, 196, 198-203, 205, 206, 217, 220- 157, 173, 176, 178-181, 189, 190, 209,
222, 227, 231, 256, 259, 268, 269, 273, 210, 223, 232, 242, 253-264, 268, 270,
283, 285, 292, 294, 297, 298, 301, 307, 272, 280, 289, 315, 317, 318, 321, 327,
309, 321, 323, 328, 331-333, 336-344, 339-341, 362, 376, 379, 380, 415, 416,
348, 362, 369, 377, 379, 381, 389, 390, 418, 420, 425, 465, 473, 474
403, 409, 448, 465, 472, 473 zamjene, 21, 44, 64, 71, 112, 127, 151, 152,
zakletve, formulari, 42, 58, 59 161, 276, 324, 341, 349, 350, 366, 415,
zakoni i zakonodavstvo, 9, 12-16, 18, 20- 420, 426
23, 25-27, 43-36, 45, 46, 52, 53, 60, 61, zamjenik kneza, 71, 112, 151, 152, 161
67, 80, 84-88, 99, 152, 163, 173, 174, zanati, 30, 35
596 Indeks
Z zanatlije, 47, 49, 57, 94, 315 zaštitnik, grada Kotora, sv. Tripun, 15, 66,
129, 377, 381, 390, 436, 449
zanatlije, slovenskog porijekla, 57
zapad, razvijeni, 84 zatvor, ključevi, 193, 380
zapečaćenja, dokumenata, 131, 313, 343, zatvor, Komune, 38, 119, 188, 191, 193, 304,
388, 405, 406, 481 328, 338, 339, 380
zapečaćenja, kuće i dućana, 186 zatvor, privatni, 38
Zapečna (Zapezna), lokalitet u Boki, 336 zatvor, sv. Tripuna, 182, 346
zapisi, 24, 25, 53, 57, 62, 69, 109, 136, 137, zatvorenici, 33, 54, 72, 96, 117, 266, 293,
156, 163, 164, 222, 223, 225, 228, 301, 332
305, 311, 312, 329, 330, 338, 343, 354, zatvori, 37, 38, 61, 119, 155, 161, 178, 179,
355, 419, 428, 439, 442, 448, 449, 182, 187, 188, 193, 273, 304, 328, 338,
452, 453, 460, 478 339, 346, 380
zapisi, svojeručni, 136, 342, 452, 453 zavještanja, 26, 34, 132, 133, 225, 343, 414,
zaplijena, imovine, 33, 39 417, 420, 467
zapovijedi, 218, 291, 300, 301, 314, 315, završni pregovori, o oblicima predaje
319, 323, 362, 397, 469, 477 Kotora Veneciji, 23
zapovjednici, 24, 155, 285 zbacivanje, promletačke, plemićke vlastele
u Kotoru, 1371-1384; 22, 45
zarade, 234, 305
zborovi, seoski, 57
zaraze, 49, 59, 317
zdur, 59
zaređivanja, 129, 237, 382
Zelena knjiga, “Liber viridis”, u
zarezi, 77
Dubrovniku, 22
zasluge, 81, 86, 162, 353
zelenje, 289
zastava, sv. Marka, 23
zemlja, 34, 36, 49, 52, 73, 103, 121, 122,
zastave, 23, 66, 67 124, 188, 195, 205, 212, 214, 248-253,
zastavnik Grada, sv. Tripun, 381 257, 260, 263-265, 268, 325-327, 329,
zastupanja, 62, 65, 70, 145, 154, 175, 331, 331, 335, 339-341, 348, 350-352,
341, 389, 390 380, 382
zastupnici, 23, 24, 41, 115, 169, 173-175, zemlja, Kotor, 385-388, 395, 396, 401
388-390, 392-403 zemlja, Slovena 134, 245
zastupnik, dužda, 23, 24, 396, 397 zemljarina, 265
zaštita originala, Statuta, 9 zemlje, Grblja, Ledenica i Sv. Petra, 122,
zaštita, 9, 12, 15, 22, 23, 37, 39, 46, 48, 327, 339, 340
66, 67, 82, 83, 85, 129, 132, 144, 149, zemljišni posjedi, 39, 57
306, 358, 377, 381, 386, 390, 395, zemljišta, 40, 44, 49, 59, 100, 106, 122,
406, 409, 436, 449 124, 132, 133, 136, 138, 204, 205, 212,
zaštita, međunarodna, 22 243, 246, 248-250, 252, 253, 258, 260,
zaštitnik grada Venecije, sv. Marko, 132, 261, 292, 324, 325, 330, 331, 335, 337,
358, 386, 395, 409, 436 341, 363, 366, 367, 382, 410, 415, 416,
420, 447, 465-467, 473, 477
prevoda 597
zemljišta, Metohije, Sv. Petra, Kruševica i
Ledenica, 330, 331
zlodjela, 192, 193, 293, 339
Z
zlostavljanje, 473
zemljišta, Župe Grbaljske, 324, 325 zlotvori, 184, 225 Ž
zemljište, obradivo, 44, 124 zloupotrebe, 70
zemljoposjednici, 37 znak, na zlatarskim izrađevinama, 223
zemljoradnici, 46, 49, 98, 331 znamenja, 87, 299, 401, 402
zemljoradničke alatke, 47 znamenja, sv. Marka, 401, 402
zemljoradnja, 47 zob, 284
zemljotresi, 31 zopola, tip manje barke, 132, 411, 412,
Zen, Kristoforo (de Zeno, Christophorus), 469, 470
notar, dužda, 397 zrnevlje, 51
Zeta (Zenta), država, 8, 291, 386, 402 zublja, 378, 379
zetovi, 142, 143, 154, 158, 173 zvonik, sv. Marka, 443
zid, 44, 51, 102, 104, 110, 138, 212, 247- zvono, 27, 45, 68, 69, 94, 95, 105, 121, 135,
250, 473-475 136, 138, 141, 142, 151, 153, 156, 158,
zid, granični vinograda, 138, 473-475 162, 163, 167, 168, 182-184, 186, 189,
zidanje, kamenom, 117, 249 190, 192, 194, 200, 244, 250, 255, 257,
262-264, 270, 271, 273, 274, 276, 277,
zidanje, kuće, 44, 117, 249
279, 282, 289, 291, 293, 294, 304, 309,
zidanje, zidina, 273 310, 317, 319, 322, 324, 326-328, 330-
zidine, gradske, 44, 58, 88, 100, 101, 146, 333, 335, 338, 339, 347, 359-369, 371-
248, 273, 310, 311, 322, 368 374, 376, 378, 380-383, 390, 391, 409,
zidine, nadzornici za gradnju, 146 412, 413, 415, 418, 433, 434, 443,
444, 446, 452, 453, 456, 460, 463,
zidine, radovi, 146
466, 467, 473
zlatari, 94, 222, 278
zvonjenje, Ave Marije, 443
zlatne kapice, 49
zlatne kuglice, 70, 432
zlatni nakit, 49
Ž
žalbe, 40, 297, 301, 318, 476
zlatni novac, 55
ždrijeb, izvlačenje cedulja, 382
zlato, 49, 55, 70, 88, 144, 210, 211, 393,
ždrijebi, u Grblju, 49, 324, 325, 329, 340
432, 438, 442, 462, 463
željezo, prodaja, 223
zlatotkana tkanina, odjeća, 210
žena, 35, 36, 48-50, 52, 55, 74, 99, 103,
zločin, 30, 73, 95, 114, 160, 165, 167, 169,
106, 110, 112, 114-116, 120, 122, 123,
170, 172, 185, 188, 192-195, 201, 204,
129, 133, 173, 178, 187-189, 199, 201,
225, 293, 338, 339, 380
202, 204-218, 220, 229, 227-232, 234,
zločinci, 185, 188, 193-195, 339 235, 237, 241, 246, 269, 310, 316, 317,
Zločini i kazne - krivično pravo, vidi: 337, 380, 384, 415, 416, 418-420
Tumač 30, 73-75; žena, vlast, 116, 211, 216, 220, 227, 230, 231
598 Indeks
Ž žene, neplemenite, 49, 114, 316, 317
ženidba, 35, 50, 103, 115, 116, 120, 207,
214, 216, 224, 229-231, 234, 235,
241, 317
žig, 221, 223
žigosanje, 74, 191, 195, 199, 223
žitarice, 57, 96, 224, 225, 284, 311
žito, 51, 94, 97, 104, 106, 197, 205, 224,
225, 280, 283, 284, 286, 319, 401
živina, 280, 469, 470
živinče, 280
Živković, Jelena, član Odbora za
obilježavanje 50 godina Istorijskog
arhiva Kotor, 8
Živola (Ziuola), glasnik, 459
životinje, 41, 42, 62, 94, 95, 97, 127,
128, 132, 279-281, 296-299, 368-370,
410, 469
žrtva, prinošenje, 132, 409
žrtve, društveni položaj, 36, 73, 74
Župa Grbalj, rektori, 119, 327
Župa Grbalj, vidi: Grbalj
Župa, kmetovi, 107, 328
Župljani (homines de zoppa), stanovnici
župe, 67, 68, 96, 183, 341, 370, 392,
396, 398, 399, 404, 410-412, 427,
429, 442, 459, 461, 462,
468-471, 476
Žuta knjiga, “Liber croceus”, u
Dubrovniku, 22
Lektura, korektura i elektronska priprema teksta
Jelena Antović
Dizajn i priprema za štampu

Stevan Kordić
Štampa
Štamparija Obod, Cetinje
Tiraž
600 primjeraka
Kotor, 2011.
CIP - Каталогизација у публикацији

Централна народна библиотека Црне Горе, Цетиње
ISBN 978-9940-9170-9-8
COBISS.CG-ID 17552656

Statut 2 PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

Statut 2 PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Statut 2 PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

STATVTA CIVITATIS CATHARI

STATUT GRADA KOTORA

Izdavač Uvod; Tumač ključnih pojmova;

© 2009 — Državni arhiv Crne Gore

STATVTA CIVITATIS CATHARI

Miloš Milošević, Sima Ćirković:

Sima Ćirković, Miloš Milošević:

Miloš Milošević, Sima Ćirković:

Statut grada Kotora - prevod sa latinskog, 79

Miloš Milošević, Sima Ćirković:

Miloš Milošević, Sima Ćirković:

O Statutu gr ada Kotor a

6 I. Strohal, Statuti primorskih gradova i općina, Zagreb, 1911; И. Синдик, Комунално

10 И. Синдик, Комунално уређење Котора од друге половине ХII до почетка ХV столећа,

22 S. Mijušković, Statvta civitatis Cathari, Godišnjak Pomorskog muzeja u Kotoru,

23 Историја Црне Горе, II, 2, Титоград, 1970, str. 24 ( И. Божић).

Tumač ključnih pojmova

O graničeni prostor nije dozvoljavao da se u ovom izdanju komentariše svaka

Arhivska služba u Kotoru

Društveni status stanovnika

Dugovanja i potraživanja - obligacioni odnosi

Kotorska samovlada (Tempore Catharinorum)

Plovidba i pomorska trgovina

Zločini i kazne - krivično pravo

U cjelini lako je uočiti da se kod latinskog originala štampanog Statuta posve-

Ivan Petreli, građanin Venecije i kancelar uzvišene Komune

Veliki Bembo, ukras si,

ršeći dužnosti najbolje i najpažljivije, i to

Budite zdravo uzvišeni zakoni, moćni

Sretna si, triput sretna, božanska Moći Zemlje,

lavno čašćenje Kristovih mučenika na traj-

Gornji apostolski Breve, pod prstenom Ribara, čuva se u Škrinji Relikvija

Ispravio je doktor Hupert

37 U indeksu latinskog originala Statuta je štampana pogrešna glava teksta latinskog

40 U indeksu latinskog originala Statuta je štampana pogrešna glava teksta latinskog

O sinu pozvanom na parnicu u odsustvu oca. Glava 73. /lxxiii/,

56 U indeksu latinskog originala Statuta je štampana pogrešna glava teksta originala

ili ulažu tužbe. Glava 3. /iii/, strana 4.

57 U indeksu latinskog originala Statuta je štampan pogrešan broj naslova glave

63 U tekstu latinskog originala Statuta je štampana pogrešno, dva puta ponovljena

76 U indeksu latinskog originala je pod naslovom “De mensuris victualium” navedena

83 U tekstu latinskog originala Statuta je štampan pogrešan rimski broj glave

88 Naslov ove glave teksta latinskog originala Statuta glasi: “�����������������������

89 U tekstu latinskog originala Statuta je štampan pogrešan rimski broj glave

/Strana origi- Doba Kotorske vladavine.

//Slijedi ono do čega je došlo tokom vremena između Prevedre

Mletačke Republike i prekrasnog grada i komune Kotora, koja

99 Isto kao u prethodnoj napomeni.

Da se ne prodaju posjedi ili zemljišta obavezana za miraze žena.

U vrijeme Stefana Kvirina, /Strana origi-

Da se dobra pokojnika procjenjuju u roku od mjesec dana i pla-

U vrijeme uprave Gospodina Petra Duoda, /Strana origi-

Ispravka odluke donijete u vrijeme Gospodina Marka Barbadika

U vrijeme Gospodina Ivana Balbija, /Strana origi-

/Strana origi- U vrijeme Gospodina Nikole Pizanija,

/Strana origi- U vrijeme Gospodina Antuna de Ka Pezara,

/Strana origi- U vrijeme Gospodina Lorenca Viturija/,

U vrijeme Gospodina Pavla Kontarena/, /Strana origi-

88 Naslov ove glave teksta latinskog originala Statuta glasi: “��