Kralj Andrija III. Darovao je 1293.

Banu Radoslavu Babonicu, da bi ga pridobio I vezao za sebe, zemlje:

Vrbas, Galas, Petrinju, Vinodo, Želin, Okić, Podgorje i Samobor, a u njihov posjed ga je uveo Gerold,
arhiđakon Sane, Vrbasa i Dubice....

Natpis nam, dalje izrično kaže da je Kulinovoj ženi bilo ime Vojislava. Također je imao i jednog sina, koji
je bio kod mađarskog kralja na Čepelu 1203. Godine. Ime tog sina nam nije poznato. Da li je to bio ban
Stepan, čijeg sina Sibislava i udovicu je uzeo 1236. Papa u svoju zaštitu i hvalio njihovu katoličku revnost,
ne možemo sa sigurnošću reći.

Klajić misli da je to ''po svoj prilici Kulinov sin.

Kovačević i Stanojević ga uzimaju potpuno kao takvog
M. Ristić je izradio i genealošku tablicu Kulinove porodice sa njim kao sinom
Jireček napominje da je Sibislav ''sin inače nepoznatog bana Stefana'' i da je ''izgleda Matej Ninoslav
neposredan nasljednik bana Kulina.''

V. Ćorović: Mi bi išli tako daleko i tvrdili da Stepan kao Kulinov sin čak i ne može doći u obzir. Papa u
svojim pismima o Sibislavu i njegovoj majici, a takvih pisama ima četiri, navodi da su oni pokojnog
Stepana bana bosanskog, da su kao ''ljiljan među trnjem'' u bosanskoj državi izuzetno verni rimskoj crkvi
''u središtu perfidnog naroda'' i da s toga zaslužuju posebnu pažnju. Pa zar ne bi u tom pohvalnom
pismu, naročito kad se tiče preporuke ostrogorskom nabiskupu i njegovim drugovima, papa naveo i to
da je Sibislav i sin i unuk banov i da je pažnja prema njemu posebno nužna. Jer tražeći papinu zaštitu
Sibislav bi sigurno, kad je spomenuo oca, spomenuo i djeda i to tim prije što je Kulin imao veza sa
papskom kurijom i pokazivao joj vjeronost, i što je baš njegov otac bio prisutan jednom takvom
svečanom katu.

Ć. Truhelka natpis datira između 1203. Nakon bilinopoljske izjave do kraja 1204. Kada se Kulin posljednji
put spominje. Međutim ni iz jednog pouzdanog dokumenta ne slijedi da je Kulin bio odmetnik od crkve
uopšte. Što je pomagao ili trpio jednu od crkava ili štitio heretike to su bili razlozo drugih motiva i druge
namjene. Da je Kulin bio dobar hrišćanin pokazuje i zakletva u ugovoru sa Dubrovnikom.

V. Ćorović drži datiranje 1185. Godinom.

TRADICIJA O BANU KULINU:

''Od Kulina bana'', ''Od bir zemana i Kulina bana'', ''Razvezao od Kulina bana'', ''Od Kulina bana i dobrijeh
dana''.

Spomen ''Kuljena bana od drobrijeh dana'' zabiježen je već u XVII. Vijeku.

Uzrečica koju je zapisao P.Budmani u Akademskom riječniku: ''To je bilo onda, kad je Kulin po svijetu
hodio''.

Ban Matej Ninoslav dubrovčanima se kune kletvom kakvom se ban Kulin kleo. Zatim 1406. Godine molio
je bosanski kralj Tvrtko II. Tvrtković sa hercegom spljetskim Hrvojem, Ladislava kralja napuljskog i
hrvatsko-dalmatinskog, da bi potvrdio kraljevstvu bosanskome sve običaje, stanje i oblasti, da i međe
(naročito prema Ugarskoj= kako su bile za Kulina bana.

U XVII. Vijeku, u jednom svom opisu Bosne, Ivan Tomko Mrnavić, potsjeća na Kulin-bana i njegov
odnošaj prema Rimu (na osnovu Teobaldova pisma).

Stari Filip Lastić i poslije Jukić zabilježili su da se i sad i velikom broju i bogatstvu nahode Kulenovići, kojih
ima i katolika i muslimana ali ovih znatno vise, odavno smatraju kao porodica roda plemenita i kao takvu
je veleži ljetopis fra. Nikole Lašvanina. Muslimanski su Kulenovići u Kulen-Vakufu, gdje je pedesetih
godina 19. Vijeka bilo 40 kuća, a katolički su u Soli.

Ivan Zovko saopštio je jednu priču o ''Kulen-banu i Kapuri kralju'': Bil su to dva rijetko dobra prijatelja ''ko
nokat i meso'', jedan je bio ban od Bosne, a drugi kralj Hrvatske. Zajedno su živjeli, zajedno ratovali,
zajedno lovili. Najvoljeli su za lov poznate sokole iz hercegovačke Drežnice, pa su stanovnike te oblassti
oslobodili plaćanja poreza u novcu i tražili od njih samo sokolove. Poslije njihove smrti sve se izmetnulo.
''U svačem izrod, pa i u tome.'' Svak dan to gore i to jadnije. Nestalo stare milosti i ljubavi u svijeta i
naroda. Svak se bavi sa sobom, svakom je dosta sebe. Kulin je prema tom, poslovična aurea aetas.

U Jajcu je zabilježeno da djeca uhvativši se za ruke i praveći lanac, pjevaju ovu pjesmu približavajući se i
povčlačeći se ritmičkim korakom jedni prema drugima:

Oj Stjepane bane, otvaraj nam vrata

Otvorena jesu i pometena su
Čija je vojska nek ide, nek ide!
Kulina bana je vojska, je vojska
Kulina bana je vojska

Ivan Trnski saopštio je jedno predanje svojih predaka iz Bosne o Kulinu, očevidno nešto dekorisano. On
je, kazuje priča, omrkao jednom u gori, kako bi se za doba popeo na vilinu glavicu i ondje zatekao vilu,
koju je svakako htio da posestri. Ali pošavši za nekim umiljatim glasom, zađe sa puta i ne zaustavi se sve
dotle, dok ga umor nije savladao pod nekim borićem gdje zaspa. U jutro sunčani zraci panu ravno na
Kulina i on stade u snu zažetim trepavicama treptati i suze roniti, dok se odjednom ne nadnese nada njeg
jedan kitnjast ogranak, koji ga zakloni. Probudio ga je iza sna jedan list sa te grane, što mu je pao na
obraz. On se začudi kada opazi kroz lišće zlatokosu ljepoticu svu u bjelini odjevenu, a zlatnim pojasom
opasanu, gdje bijelom ručicom drži onaj ogranak. Kulin skoči i odvrne granu, da vidi bolje svog zaštitnika,
a kad vila thede da pobjegne, on je posestri. Ona se zaustavi i kaza mu da je vila njegova kolena i da ga je
spasla od velike bijede tim što je spriječila da izađe na vilinsko kolo. Kulin joj reče da je htio posestriti
jednu od vila koja bi mu imala pomagati, neprijatelje nadvijati. Moju vlast i moje gospodstvo štititi, te
tako slavnim i dičnim postajati. Vila mu na to primećuje: ''Koliko bi morao svoje rođene krvi proliti,
koliko li svijeta pomoriti, da sve svoje neprijatelje nadviješ, koji u te sada i ne diraju.'' Pa i lično ta želja
nije dobra. Tko se jednom stane ljestvom slave penjati, taj se ne da ustaviti, a onoga, koji mu za ljestvu
zakuje prut, strovaljulje u ponor, u bezdanu.'' Stoga ga po riječima te pripovijetke zakljine vila tvojega
roda i plemena da se okanis ratovanja i otimačine, ali da vrani svoje pod svaku cenu. ''Imas podloznike
tvojega zakona, budi svima otac i majka, utvrdi i učini samovlasnu svoju državu, da ti nitko u njoj ne
zapreda. Gledaj da se pomaže radljiva sirotinja, da cvate trgovina, da se svakomu kroji jednako pravica i
koliko je Bog dobra dao, da svakome ptičice pjevaju. Onda će ti i ime spominjati, dok teće sunca i
mjeseca, zelenjet ce vijenac tvoje slave većma, nego da budeš bogzna kakav junačina. Kulin je poslušao
vilu i postao slavan po dobroti.