TALIŠTE I VRELIŠTE SPOJEVA

Određivanje tališta i vrelišta kovalentnih spojeva

Općenito, tališta i vrelišta (o kojima ovise agregacijska stanja) molekulskih spojeva

bit će to viša što su jače interakcije među molekulama. Interakcije će pak biti to
jače što su molekule veće i polarnije, s tim da su vodikove veze daleko jače od
svih ostalih međumolekulskih interakcija. Dakle, kada imate formulu nekog spoja,
veličina molekule (ili relativna molekulska masa) dati će djelomičan odgovor, a
dalje slijedi procjena ima li jačih interakcija od onih koje proizlaze iz veličine
molekule.

To znači da treba provjeriti kakve su veze među atomima, odnosno kako im se razlikuju
elektronegativnosti, a posebno ima li vodikovih atoma vezanih za jako
elektronegativne elemente. Polarne veze podići će tališta i vrelišta, a vodikove veze
isto, samo više. Kao primjer tu mogu poslužiti metan, amonijak i voda. Metan je plin,
amonijak također, ali može ga se prevesti u tekućinu i voda je u tekućem
agregacijskom stanju. Razlika je u tome što kod metana nema vodikovih veza, a kod
amonijaka i vode ima, s tim da su one kod vode jače.

Određivanje tališta ionskih spojeva

Sol će imati više talište ukoliko se kationi i anioni u toj tvari jače privlače. Privlačenje će
biti jače ako je umnožak naboja iona po apsolutnoj vrijednosti veći, a polumjer manji.
Također, privlačenje će biti nešto jače ako su ioni sličnijih polumjera. Te činjenice
proizlaze iz Coulombovog zakona,

𝑸𝟏 𝒙 𝑸𝟐
F=
𝒓𝟐

Kao primjer mogu poslužiti kalcijev oksid i kalcijev bromid. CaO će imati vrijednost
umnoška naboja 4, a CaBr2 će imati vrijednost umnoška naboja 2. Gledano od strane
polumjera, polumjer O2- aniona je puno sličniji polumjeru Ca2+ kationa nego polumjer
Br- aniona, pa i to ukazuje na jače privlačenje u CaO. Konačno, možemo sa
sigurnošću reći da CaO ima više talište.