SAMOPOŠTOVANJE DEFINICIJA!

(HARTER; COOPERSMITH; ROSENBERG)

Uvjerenja koja djeca razvijaju o samima sebi nazivaju se samopoštovanjem ili sviješću
o vlastitoj vrijednosti (Harter, 1985., 1987.). Realne prosudbe vlastitih sposobnosti i
karakteristika, uz stav o prihvaćanju i cijenjenju samog sebe, odraz su visokog
samopoštovanja. Te prosudbe imaju utjecaj na emocionalna iskustva, buduća ponašanja te
dugoročnu psihološku prilagodbu pojedinca. Upravo zbog toga, samopoštovanje se smatra
među važnijim čimbenikom samorazvoja. Coopersmith (1967.) pod pojmom samopoštovanja
smatra evaluaciju koju pojedinac gradi ili održava o sebi, a koja reflektira stav prihvaćanja ili
odbijanja te prikazuje razinu na kojoj osoba sebe smatra sposobnim, uspješnim, učinkovitim i
korisnim. Dakle, pojedinci s visokim samopoštovanjem poštuju sebe i smatraju se vrijednima,
dok su pojedinci niskoga samopoštovanja skloni odbacivanju sebe, nezadovoljstvu sobom i
prijeziru prema sebi (Rosenberg, 1965.).
Samopoštovanje kao crta ličnosti se odnosi na sveukupni osjećaj vlastite vrijednosti te
se smatra evaluativnom komponentom samopoimanja, koja predstavlja široku reprezentaciju
vlastitog ja (eng. self) uključujući kognitivne, bihevioralne, ali i afektivne aspekte. Danas se
sve više novijih istraživanja usmjerava na uže koncepte samopoštovanja kao što su tjelesno,
školsko, odnosno akademsko samopoštovanje te na taj način samopoštovanje ističu kao
multidimenzionalni konstrukt.'?????

OPĆE SAMOPOŠTOVANJE!
Skup vlastitih iskustava školske djece u različitim okruženjima, utječu na formiranje
određenih područja samopoštovanja kao što su primjerice školska kompetencija, socijalna
kompetencija, tjelesna ili sportska kompetencija te tjelesni izgled. Ta područja
samopoštovanja se također dijele na određene sastavnice pojedinog područja. Školsko dijete
sposobno je spojiti odvojene samoprosudbe u cjelovitu psihološku sliku o sebi, a ona čini
opći osjećaj samopoštovanja.
TJELESNO SAMOPOŠTOVAJE
Također važna komponenta općeg samopoštovanja je i tjelesno samopoštovanje jer je tijelo,
posebice s obzirom na procjene drugih, prvo što u susretu s pojedincem drugi zapažaju. Ljudi ne
samo što evaluiraju tjelesni izgled pojedinca, već su mu zbog određenog izgleda skloni pripisivati i
određene psihološke karakteristike. Sve to može utjecati na razvoj tjelesne slike o sebi u očima
djeteta pa tako i na njegovo globalno samopoštovanje.
 ŠKOLSKO SAMOPOŠTOVANJE

Dok jedno tradicionalno stajalište smatra da se samopoštovanje sastoji od mišljenja

drugih (Cooley, 1902.), drugo tvrdi da ono ponajprije odražava naš osjećaj kompetentnosti
(James, 1892.). Kompetentnost obuhvaća kombinaciju onoga što bi dijete željelo ostvariti i
njegovog stupnja sigurnosti da će postići određeni cilj. Na taj način je kompetentnost dio
dječjeg samopoštovanja i sasvim izjednačena s djetetovom percipiranom samoučinkovitošću
(Harter, 1988.). Interakcija u socijalnom okruženju, poput škole, potiče djecu na
uspoređivanje sa vršnjacima kao i sa slikom onoga na koga bi htjeli biti nalik. Takvo
samovrednovanje donosi i dobre i loše vijesti budući da oni počinju prepoznavati svoje jake
strane, ali i slabosti kao i pozitivne i negativne osobine. Školski pojam o sebi utječe na dječje
školsko postignuće, pa tako u konačnici i na školsko samopoštovanje stoga pozitivna slika o
sebi pojačava motivaciju i uspjeh, dok ih loša smanjuje.