Transformacija obitelji- raznolikost formi obitelji u suvremenim društvima

Obitelj je temelj društvene zajednice. Postoji više definicija obitelji, te se prema jednoj
obitelj naziva osnovnom društvenom jedinicom zasnovanom na zajedničkom životu užeg
kruga krvnih srodnika. Obitelj se obično sastoji od jednog ili dva roditelja, koji preuzimaju
odgovornost nad mlađim članovima u obitelji, no u današnje vrijeme postoje iznimke. Te
iznimke savršen su pokazatelj da obitelj može biti poprilično šarolika. No jesu li svi oblici
obitelji jednako prihvatljivi u suvremenim društvima? U današnje vrijeme najprihvatljiviji
oblik obitelji jeste onaj između muškarca i žene definiran brakom, tzv. nukleusna obitelj. Isto
tako, razmatrajući današnju mlađu populaciju nailazimo na sve češći oblik zajedničkog
suživota dvoje odraslih ljudi koji nisu u bračnoj zajednici, ali žive u istom kućanstvu zajedno
sa vlastitom ili posvojenom djecom, što se naziva kohabitacija. Razlikujemo i proširenu
obitelj, koju osim vjenčanog para i njihovih potomaka čine i djedovi i bake, braća, sestre,
tetke itd. Svi članovi proširene obitelji su u bliskom i međusobno trajnom odnosu.
Feministički pristup omogućio je skretanje pozornosti sa klasične obiteljske strukture
nukleusne i proširene obitelji na neravnopravne odnose u obitelji tj. činjenice da jedan član
obitelji stječe veću korist od drugih. Talcott Parsons, američki sociolog, ističe dvije glavne
funkcije obitelji: primarnu socializaciju i stabilizaciju ličnosti. U primarnoj socijalizaciji
navodi da je obitelj najvažnije mjesto za razvoj ličnosti, s obzirom na to da djeca uče norme
društva u kojemu su rođena. Dok se stabilizacija ličnosti odnosi na ulogu koju obitelj obavlja
pomažući emocionalno odraslim pripadnicima te obitelji. U naše doba, Parsonsovo shvaćanje
obitelji djeluje neprimjerenim i zastarjelim. U proteklih nekoliko desetljeća samohrana
kućanstva su sve češća. Više od dvadeset posto maloljetne djece danas živi u kućanstvu s
jednim roditeljem. Statistički gledano, više od devedeset posto takvih roditelja jesu žene.
Razlozi samohranih kućanstava mogu biti rastava, smrt jednog od roditelja, kraj
kohabitacije… Danas, najmanje prihvaćen oblik zajednice jeste istospolna zajednica. Mnoge
zemlje još uvijek ne prihvaćaju brak između osoba homoseksualnih sklonosti, te se njihove
veze temelje na međusobnom povjerenju i vjernosti a ne na zakonu. Sociolozi su uvidjeli da
se istospolne veze bitno razlikuju od onih uobičajenih heteroseksualnih veza. Takav
zaključak se može donijeti na temelju činjenice da su homoseksualci isključeni iz samog
pojma braka i činjenice da se tradicija rodnih uloga ne može bitno primijeniti na parove istog
spola. Homoseksualna zajednica se za razliku od heteroseksualne utvrđuje normama.

U suvremenim društvima i dalje nisu svi oblici obitelji jednako ili uopće prihvaćeni,
unatoč tomu što svi mi imamo jednaka temeljna prava i mogućnost na izbor osobnog odabira.
Izbor svakog pojedinca je drugačiji, isto kao što je svaki pojedinac drugačiji i svatko bi trebao
imati pravo na svoj odabir, bez da se mora suočavati sa zabranama ili predrasudama drugih.