Professional Documents
Culture Documents
Autizam Inkluzija Seminarski Rad
Autizam Inkluzija Seminarski Rad
Seminarski rad
Tema: Autizam
Profesor: Studentkinja:
Opis simptoma dečijeg autizma koje je prvi dao dr. Leo Kanner, dečiji psihijatar iz Jhon Hopkins
bolnice u Baltimoru (1943).
PREPOZNAVANJE AUTIZMA
Često se ponaša kao da je gluvo, iako smo sigurni da reaguje na pojedine zvukove ili nečije
pozive. Na slabi intenzitet zvuka može pokazivati preteranu reakciju, čak i razlikovati
automobile po zvuku iz što veće udaljenosti, a govor čini se kao da slabo čuje. Kada se želi
distancirati zatvara oči ili se osamljuje. Neretko u besciljnom pokretu do nivoa nemira i kratikih
perioda odmora i pažnje. Kada ga nešto posebno zanima može dugo i nepomično gledati u neki
predmet ili svetlo ili osluškivati zvuk, na neke podsticaje pokazivaće burne reakcije, iritacije ili
će ih nastojati izbegavati, npr. Na novu teksturu i ukus hrane, dodir odeće, biće preterano svestan
čarapa i cipela na sebi i stalno će ih izuvati, odbijati šišanje aparatom koji zuji i vibrira, smetaće
mu dodir s vodom putem tuša ili ulaskom u more i sl. Na neke podsticaje neće pokazivati
očekivane reakcije, npr. kod osećaja bola: kod zubbolje biće neubičajeno mirno, na slabi
intenzitet bola, regovaće preterano, a pri sampovredi neće pokazati reakciju bola. Privlače ga
vrlo jaki ili veoma slabi, neobični ili neugodni mirisi i isto tako i ukusi. Ne voli da se mazi ili
prihvata maženje, ali ne toleriše da ga diraju po određenom delu tela, odbija lagani pokrivač,
zavlaći se u uske prostore. Preferira tvrđu i čvrstu podlogu. Moguća je i inverzija senzorne
reakcije, npr. da na dodir zatvara uši, a na auditivni oči. Izbegava direktan pogled očima
odvraćanjem pogleda ili gleda u usta ili samo rubom vidnog polja. Kajičkom oka prati događaje
u okolini. Primećuje neobične detalje i sitnice, nepoznate razlike, a ne primećuje sliku u celini ili
ne povezuje delove u celinu, ne povezuje pojmove i ne kategoriše ih, ima neobične aoscijacije na
viđeno kao da ne povezuje pojmove sa kontekstom. Veoma je sposobno u slaganju puzzla, ali
čini se da sliku slaže prema razlikama u obliku delova, a ne prema slici. Na slikovnom prikazu
kreveta, jastuk asocira s komadićem testenine. Imenovaće različite vrste drveća koje vidi, ali ih
neće povezati u pojam šume. Čini se da ne uočava opasnosti i ne pokazuje strah pred opasnosti,
penje se, prilati nepoznatim osobama i životinjama, odluta ili pokazuje preteran strah odvajanja
od tla, kretanja po kosini, od nepoznatog prostora ili situacije, boji se plišanih životinja. Neretko
pokazuje otpor prema učenju novih veština i navika, a istražuje I uči spontano te lako pamti
samo ono što ga zanima. Teško uči iz primera pokazivanja druge osobe, nije u stanju imitirati
pokret druge osobe. Čini se da ne razume ni verbalne jednostavne upute. Neka znanja i veštine
prezentuje samo određenim osobama, uz određenu pomoć ili ta odeđenu nagradu. Pruža snažan
otpor promenama u svakodnevnim rutinama i ne toleriše promenu redosleda aktivnosti ili načina
izvođenja aktivnosti. Pojedinu aktivnost prihvata obaviti isključivno s određenom osobom u
određeno vreme. Veoma teško se sprema za izlazak iz kuće, dugo se sprema, okleva, traži
određene ritualne radnje pre polaska.
DOŽIVLJAVANJE SVETA
PAMĆENJE
Mehaničko pamćenje je zadovoljavajuće ili vrlo dobro: pamte podatke, slijed događaja ili
aktivnosti ali ne razumiju vremenski, uročno-posledični ili kategorizacijski odnos. Disfunkcije su
vjerovatno povezane sa oštećenjem dijelova međumozga odgovornih ta emotivnu spoznaju i
povezanih s kortikalnim procesima mišljenja i riješavanja problema, što rezultira mehaničkim
učenjem bez odogovarajućeg shvatanja (nije smisleno) i izostankom generalizacije naučenog
(znanje se ne može jednostavno preoblikovati, fleksibilno i kreativno koristiti).
Pamćenje u slikama (“fotografsko pamćenje”).
EMOCIJE
Doživljavaju emocije, ali ih potpuno jasno kako ih koriste. Mogu imati snažne osećaje, ali ih nisu
u stanju upotrebiti u učenju i mišljenju. Vijerovatno je oštećena sposobnost korišćenja emotivnih
stanja u spoznavanju samog sebe. Ne razumiju vlastite namjere, pa ni namjere drugih. Preferiraju
jednostavne, ponavljajuće sekvence ponašanja, a problem teško uspjevaju rešavati u skladu sa
funkcionalnim ciljem. Izostanak spontanog evaluiranja vlastitog ponašanja.
GOVOR
1. Osamljenji
2. Pasivni
3. Aktivni, ali individualisti- postižu kontakt, ali im nedostaje uzajamnost (jednosmerna
interakcija)
4. Kruti
Snižen nivo samostalnosti i kompetencije za samostalan život i kod viših intelektualnih
sposobnosti.
Insistiranje na jednoličnosti, ritualima i detaljima
Nizak nivo tolerancije na frustracije zbog nemogućnosti razumevanja okoline i samog
sebe- ekstremne emocionalne reakcije.
Uz autizam imanenta stereotipna i bizarna ponašanja mogućnost učenja nepoželjnih
ponašanja: izlivi besa, destruktivnost, agresivnost,
KAKO POMOĆI DETETU – ČOVEKU SA AUTIZMOM?
Postoji mnogo programa za pomoć i rad sa osobama sa autizmom ali nijedan nije podjednako
dobar i dovoljan za svakoga. Zbog toga u kreiranju individualnih programa moraju da učestvuju
svi neposredno zainteresovani: osobe sa autizmom koliko god je to moguće, roditelji, članovi
porodice, terapeuti i angažovani stručnjaci. Naučno je dokazano da se ranim prepoznavanjem, te
ciljanom ranom intervencijom značajno može poboljšati životni ishod osoba s autizmom.