Korištenje geodetskog stola i tahimetrijskog snimanja pomoću „Kippregela“ u katastarskom premjeru

Bosne i Hercegovine

Konačno, budući da je među različitim zadacima ponuđenim četverouglom ispresijecanim dijagonalama,

problem četiri tačke (Pothenotov zadatak) od velike je koristi za praktikanta, mi se također želimo
detaljno baviti ovim zadatkom i ipitati njegovu namjenu.

Elementrani zadaci pri korištenju geodetskog stola

Glavna svrha rada sa geodetskim stolom je dobiti direktno ploči plan figure koju snimamo, mjerenjem
uglova.

Osnovne operacije koje moraju biti u potpunosti poznate geometru su:

Postavljanje i orijentacija stola; opažanje(njem.rayonirt) i mjerenje,rajoniranje(opažanje), presjek

naprijed, lučni presjek i presjek nazad.

Postavljanje i orijentacija geodetskog stola

Ako je papir/ploča za crtanje postavljena na stol tako da nigdje nema neravnih dijelova,odnosno papir
je zategnut u postpunosti, na stolu se izabere tačka koja će odgovarati najbolje onoj u prirodi koja se
opaža. Ploča se postavlja iznad te tačke, blago zategnuta, i dovedena o horizontalni položaj.

Nakon toga,podešavaju se podnožni vijci i libela, nakon što je ploča stola potpuno horizontalna, vijci
se zategnu do kraja,ali ne prejako(zakoče se kočnice), te se na ploči označi opažana tačka.

Za mjerne tablice u većem mjerilu, gdje se treba uzeti u obzir paralaksa tablice, obično ćete moći
procijeniti poziciju dovoljno precizno, tako da se od pogrešaka paralakse osigura od trenutka
postavljanja tablice.

Za orijentaciju stola dovoljna je linija nakon čega je tablica postavljena na način da iscrtane linije
budu paralelne onim u prirodi.

Orijentacijski pravac uvijek mora biti vidljiv s obje strane sa produžecima na krajevima ploče, jasno
označen i iscrtan olovkom, označen rubnim oznakama, koje treba tačno označiti, pikirati i uvrnuti.
(rotirati).

Dvije tačke kroz koje je povučena orijentacijska linija, označene su odgovarajućim slovima.

Orijentacija stola na prema zadanoj ravnoj liniji

Zadatak I: Postaviti pravu liniju na ploči i istu vertikalnu ravninu u kojoj leži istoimena opažana linija u
prirodi.

Rješenje: Noge stativa postave se na takvom razmaku da je stol na odgovarajućoj visini, u približno
horizontalnom položaju. Također prava linija na ploči otprilike treba biti u istoj vertikalnoj ravni kao i
opažana tačka na terenu, te da obje linije prolaze odgovarajućim krajnjim tačkama, koje su jedna
iznad druge.
To se lako postiže pomoću vijka za podešavanje, te produžetkom zadanih linija iza stola, izdizanjem
stola u odgovarajućoj vertikalnoj ravni, ili pomjeranjem stola lijevo ili desno,zavisno od situacije.

Također, može se poslužiti i „ručnim „ produžetkom, koji se drži pod rukom i ispod naslonjača za
stopalo na stativu, koji se podigne iznad tačke, a operacija s njim je lagana nakon kratke vježbe.

Sada dovođenjem mjehura libele otprilike na sredinu (stola), stol dovodimo u horizontalan položaj,
tako da tangenta na libelu sa nogom stativa zaklapa skoro pravi ugao, što daje orijentaciju ploče.

Ukoliko mjehur libele osdtupa od svog središnjeg položaja, pomenutu nogu stativa pritisnite blago u
lijevu ili desnu stranu,zavisno od toga u koju stranu položaj mjehura libele odstupa. Zatim okrenite
libelu za 90 stepeni, opet pazeći da tangenta na libelu zaklapa pravi ugao sa nogom stativa.

Ako je mjehur libele sada u odgovarajućem središnjem položaju, nogu stativa „pritisnite“tačno na
sredini, te tako stabilizujete stol.Noga se pritišće sve dok mjehur libele nije u ispravnom položaju, a
ploča se pomoću horizontalnih vijaka dovodi u horizontalan položaj.

Na kraju pomoću linijara koji se postavi na iscrtanu liniju, te pomoću okretanja vijaka u tačnom
smjeru, linija se dovede u položaj tako da tačno prolazi kroz zadane tačke koje odgovaraju i zadanoj
liniji na terenu.

Odstupanje tačaka kroz koje prolazi linija na ploči od onih na terenu, daje primjetno odstupanje ,koje
se naziva paralaksa ploče, što uzrokuje pomjeranje stola.

Zadatak II: Iscrtati duž ab na ploči ,koja leži u istoj vertikalnoj ravini kao ista duž na terenu.

Rješenje: Najprije se na duži odredi tačka na sljedeći način:

Geometar zajedno sa pomoćnikom na terenu odabere tačku za koju smatra da se nalazi između dvije
zadane tačke A i B, označi je kao treću tačku koja će koristiti u potrebnu svrhu(slika 12), dok pomoćnik
stoji udaljen 100 ili više koraka , tako da bude jasno vidljiva i četvrta tačka D, sam pomoćnik i tačka A,
istovremeno.

Sada se pomoćnik premješta pored tačke B, a na tačkama s i p su postavljeni „štapovi“(trake), koji se

nalaze u istoj vertikalnoj ravni kao i tačka B, dakle sve tri tačke su na pravcu.

Pomoćnik se zatim premješta u tačku p, a geometar je na tački A, tako da su D, A i h na pravcu.

Na taj način se trasirke dovode u ispravan položaj.

Za dvije prave linije koje prolaze zajedničkim tačkama a i b, povucite samo jednu te istu liniju.

Na odabranoj tački a , ploču usmjerimo tako da bude u pravcu sa tačkom a , (slika 11), nakon
prethodno riješenog zadatka F gore i istovremeno horizontalnog položaja.

Vizurnu liniju dovedite na istu tačku, okrenite ploču dok ne vidimo jednu od krajnjih odabranih tačaka
na terenu, zatim ponovo navizirajte i drugu krajnju tačku , ne mijenjajući položaj
dioptrije/instrumenta.

Rijetko će se odmah navizirati objekat tačno, naprotiv, postojat će određeno odstupanje između
objekta na terenu i na ploči.
Odstupanje se postiže zakretanjem ploče pomoću vijaka u zamišljenu tačku,koja se nalazi na sredini
ukupne dužine odstupanja.

Sada pomjerite ploču, ne mijenjajući dioptriju, lijevo ili desno,zavisno od situacije, tako da se oba
objekta ili krajnje tačke zadanog pravca AB nađu tačno na vizuri.

Orijentacija pomoću busole

Da bi se stol mogao orijentisati pomoću busole, on najrpije mora biti usmjeren tačno prema nekoj
stajališnoj tački,a sada se orijentacioni pravac iscrtava pomoću busole.

Postavite busolu tačno na sredinu stola, izravnajte tako da se igla tačno poklapa sa smjerom sjevera
na busoli, dioptrijski linijar postavite na onu stranu ploče koje su paralelne smjeru magnetne igle, te
procijenite koji je savršen položaj igle, te dobiveni položaj iscrtajte olovkom na rubovima linijara, i
označite ih sa N i S.

Ukoliko se tokom rada promijeni položaj stola, orijentaciju vršimo pomoću dioptrijeskog linijara, na
rubove označene sa N i S, zatim lagano prislonite busolu uz linijar, stol okrenite pomoću vijaka,sve dok
vrh igle u pravcu sjevera ne bude u potpuno ispravnom položaju.

Orijentacioni pravac NS, kao i svi drugi pravci na stolu mora biti paralelan sa prvim pravcem.

Rayonieren i mjerenje

Ovom metodom određuje se međusobni položaj tri ili više tačaka na terenu sa stajališta stola.

Zadatak III: Odrediti međusobni položaj tačaka A,B,C(slika 13), iz stajališne tačke stola.

Rješenje:

Postavite stol približno na tačku c, zatim navizirajte od tačke c prema tačkama A i B,vertikalno iznad C,
povucite pravce ca,cb i izmjerite dužine CA i CB u umanjenom mjerilu ca, cb.Ovim postupkom
dobivamo A = cab= CAB, a omjer je: ab:bc:AB:AC:BC.

Međusobni položaj tačaka A,B,C u umanjenom mjerilu tačkama a,b,c.

Opažanje i presjek(Presjek naprijed)

Ovom metodom određuje se međusobni odnos tri ili više tačaka na terenu na osnovu zadane
(poznate) dvije tačke na ploči/stolu.

Rješenje: Postavite stol na a iznad A, orijentirajte ga pomoću B, u pravcu ab, zatim navizirajte A i C,
iscrtajte pravac ac', zatim postavite stoln na b iznad tačke B na terenu, orijentaciju stavite na tačku B,
u pravcu ba, te navizirajte od b do C i icrtajte pravac bc2 .

Presjek između bc2 i ac' daje tačku C.

Ovom operacijom se dobije da je torkut ABC približno jednak abc, te imamo omjer:

ac: AC=bC: BC= ab: AB, te da:ab, u umanjenom mjerilu od AB, tada su i ac i bc u istom umanjenom
mjerilu dobivene na osnovu AC i BC.
Na isti način na koji je određena tačka c, može se odrediti i bilo koja druga tačka.U tu svrhu prikazani
su i opažani pravci sa stanice A , i oni sa stanice B, pri čemu se sve tačke opažane /navizirane i dobija
se mreža pravaca iz koje treba odrediti tačke.

Ovaj zadatak je prikladan za mjerenje većih parcela i često se koristi u detaljnim mjerenjima.

Da bi se ubrao rad,koriste se pikir igle.

Naime, na tačku stola sa koje se vrši viziranje, postavi se igla okomito na stol,a dioptrijski linijar se
prisloni uz iglu, što omogućava brže viziranje.

Lučni presjek

Pomoću ove metode se na osnovu dvije poznate tačke na terenu i dvije tačke na planu/stolu,
određuje treća tačka na terenu prenesena na stol, tako što se stol postavi na jednu od poznatih
tačaka, a zatim na tačku na terenu koju treba odrediti.

Zadatak V : Kao što se vidi sa slike 15, tri tačke na terenu A,B,C , date su pravcem ab na
stolu/ploči,Tačku c koja odgovara tački C na terenu, treba odrediti postavljanjem stola na A i C i
opažanjem sa tih stanica.

Rješenje:

Postavite stol na A, orijentacija je na B u pravcu ab, zatim navizirajte od a do C, i iscrtajte pravac ax.

Stol se zatim postavlja na C, a obzirom da položaj c još nije poznat, pretpostavlja se da tačka c' ima isti
položaj kao c, a c' je okomita na C, a c'' je orijentirana prema vizuri ax na A, koja je paralelna sa AB.

Ako se linijar postavi na b , vizutra je usmjerena prema B i iscrtava se pravac b natrag do ax, a presjek
sa ax daje tačan položaj tačke c.

Ukoliko tačka c leži ispod tačke C na terenu, onda je trokut abc približno jednak ABC', jer imaju iste
naizmjenične uglove, te stoga tačke a,b , c imaju isti međusobni položaj u ravni konusa kao i A,B,C' na
terenu.

Tačka c odgovara C', koja se određuje umanjenjem mjerila i tačke c.

Primjena tahimetrijske metode snimanja pomoću „Kippregela“

U opsežnom radu vojno- katastarskih aktivnosti u Bosni i Hercegovini, tahimetrijsko pravilo pomoću
„Kippregela“ korišteno je samo za određivanje horizontalne dužine.

Korištenje se ogleda u sljedećem:

Stativ je postavljen iznad odabranog stajališta,drajfus je postavljen na glavu stativa, i pričvrššćen

vijcima.

Stol je tada skoro pa orijenitran, stativ se ppomiče sve dok tačka na listu plana ne bide tačno iznad
stajališta, zatim se noge stativa čvrsto pritisnu u tlo, što daje ploči stola približno horizontalan položaj.
Kada je to učinjeno, pričvrstite steznu maticu središnjeg vijka na nekoliko navoja i postavite stol
horizontalno s izravnavajućim kotačem i vijcima, čvrsto pritegnite steznu maticu i točno postavite stol.

Orijentacija se odvija u Boussoleu i nakon Rajona, kako bi se paralizirala moguća lokalna devijacija
Boussole; Stoga je nužno da na svakoj prethodnoj točci stanice ostane za sobom nosač s mjernom
zastavom.

Na ovoj vertikalno postavljenoj zastavi, stol s teleskopom je točno prilagođen, zbog čega svaka zona
ne crpi samo na novoj točki gledišta na oštre točke, već i na rubu stola - što se tiče vladara pravila
naginjanja - označiti i odgovarajući broj točke stanice daje se kako bi se dobio najduži mogući red za
točnu primjenu ravnala.

Kada je stol potpuno vodoravan i orijentiran, teleskop je usmjeren prema poprečnoj traci; - stajalište
označeno na stolu ne smije biti prekriveno ravnilom - tada se kombiniranim pomicanjem paralelne
linije i uzdužnim pomicanjem ravnala prema centrifugalnoj ploči, potonje dovodi točno iznad položaja
označenog na listu.

Ako se nulta točka okomite pruge ne može vidjeti - zbog dubokog položaja iste - tada, da ne bi bila
previše ograničena u izboru točaka, može se postići viša točka šipke, gdje je moguće cijela brojila; ali u
čitanju dijela letvice ne smije se zaboraviti oduzeti dio između stvarne i pretpostavljene nulte točke.
Teleskop je podešen na polugu tako da vertikalni navoj prekine sredinu istog.

Očna leća je postavljena u takvom položaju da se dvije niti okularnog mikrometra s vijcima čine
savršeno jasnima.

Zatim se cijev okulara pomiče sve dok slika osoblja ne bude jasno vidljiva.

Ako je to učinjeno, onda ga usmjerite pravilnim podešavanjem teleskopa u vertikalnom smislu fiksnog
navoja na nultoj točki šipke i zategnite vijak za stezanje testa vertikalnog pomicanja.

Zatim se mjehurić teleskopske osi usmjeravanja vretenca dovodi u Einspielen i usmjerava pomoću
mikrometarskog vijka okomitog kretanja fiksnog konca oštro na nultu točku šipke.

Konačno, alifatski vretenac vertikalnog kruga oštro je podešen pomoću mikrometarskog vijka koji
djeluje na vernier ruku, osim najtanje linije, a vrijednost se očitava indeksnom linijom pri podjeli
vertikalnog kruga označenog s D.

Kao što je prikazano na susjednoj slici 26, očitanje Z. B. = 4.935.

Odgovarajuće očitavanje sada mora biti preneseno na vijak mikrometra za okular, d. h. To se postiže
okretanjem bubnja kako bi se pokretni konac ispod zuba koji odgovara broju cjeline okreće, a bubanj
se okreće sve dok se decimale točno ne podese na njihovu podjelu; - Tada se očitava na šipki lamelnog
dijela koji se nalazi između fiksne i pokretne niti.

Za točno određivanje dijelova lamela potrebno je ponovno pogledati na fiksnu nit prije očitavanja na
pokretnoj niti i, ako je potrebno, namjestiti pomoću vijka za podešavanje, sada oštrog na nultoj točki.
Dio letvice dobiven podešavanjem mikrometra okulara na očitanju na D daje vodoravnu udaljenost D
= 100 L (gdje je L dio za letvu) i to se zatim prenosi na stolnu površinu tako da ih se dijeli po dužinskom
pomaku paralelne linije - Namjestite uz pomoć kormila i ubodite odgovarajuću točku pritiskom na
držač piquirnadela.

Tijekom podešavanja vertikalnog uređaja, centrifugalni uređaj se mora držati na tipki lijevom rukom,
tako da se ne vrši pomicanje istog.

Točka zabodena na stolu je uvučena u petlju, spojena na prethodno određenu poziciju ravnom linijom,
a numerička vrijednost za horizontalnu udaljenost u nanaloni također se upisuje na ploču radi
kontrole.

Ovaj proces je uočen u Katastralnoj anketi u Bosni i Hercegovini kako bi se utvrdila horizontalna
udaljenost, mjerenje visine provedeno je samo po posebnom nalogu i tada je provedeno na sljedeći
način:

Nakon očitanja na D, postavka na H-podjelu očitava se štrajkom indeksa iz srednje točke, dajući
vrijednosti od 0:00 do 2:50.

Ti se brojevi unose u priručnik.

Nakon utvrđivanja udaljenosti i uvlačenja točke na stolu, H očitanje se prenosi na vijak filarnog
mikrometra okulara pod istim postupkom kao i D, a stostruki dio lamele između dva konca je tražena
razlika u visini.

Budući da će, međutim, očitavanje H uvijek biti vrlo mali broj - budući da se velike razlike u razini
rijetko uzimaju, a pokretna nit se može samo približiti fiksnoj, očitanje u H-podjeli može biti samo od
1: 00 koji se izravno prenosi na vijak mikrometra okulara, te je stoga potrebno slijediti u svim
očitanjima između 0:00 i 100 slijedeći postupak, koji u sljedećem izračunu u "lamelnom čitanju" mjeri
od znamenke do znamenke od 1 metra, tj. Pretpostavljena je dionica lamela = 0,1 metar.

Na primjer, ako je očitanje 0,024, 50 sa 100, to daje 2-4 postavci, a sekcija lamela izravno umnožava
razliku visina.

Ako je, međutim, očitanje 0: 563, ovo se množi s 5 na 2: 815 za podešavanje i dvadeset puta od sekcija
letnje za čitanje tražene visine

Od 1,001 do 2,500 čitanje se može prenijeti directe i to je onda svaki put stostruko lath sekcije visinska
razlika između dvije točke.

U priručniku, osim za očitavanje +/- H, mjerenje visine uneseno je pomoću tahimetra:

Visina vidikovca Ho; visina instrumenta teleskopa I; nultu točku šipke Z i visinu čitanja H. Apsolutna
visina nevidljive točke se smanjuje

Izračunati H '= Ho + I - Z +/- H.

Što se tiče očitanja, treba napomenuti da kvocijent faktora i djelitelja i množitelj oba faktora uvijek
moraju biti 100, a množenja H očitanja i faktora <5.