• Ivo Andrić rođen je u Dolcu kod Travnika, 9.oktobra-1892.

Bio je
srpski i jugoslavenski književnik i diplomata kraljevine Jugoslavije.
Sa samo dvije godine, ostao je bez oca koji je izgubio bitku protiv
tuberkuloze. Pjesma „U sumrak” je prva objavljena, 1911. godine
u „Bosanskoj vili“. U austrijskom Gracu je diplomirao i doktorirao,
a vrijeme između dva svjetska rata proveo je u konzulatima. Kao
Gimnazijalac Andrić je bio pripadnik naprednog revolucionarnog
pokreta protiv Austrougarske vlasti "Mlada Bosna“.
• Godine 1961. dobio je "NOBELOVU NAGRADU za književnost,
prikazujući sudbine ljudi tokom historije svoje zemlje. U svojim
djelima se uglavnom bavio opisivanjem života u Bosni za vrijeme
osmanske vlasti.

• Njegova naipoznatija djela su pored romana: "Na Drini ćuprija",

"Travnička hronika", "Gospođica” i “Jelena“, žena koje nema.
• Između 1947. i 1953. godine objavljuje pripovijetke:
• "Priča o vezirovom slonu", "Bife Titanik", ”Znakovi", "Na
sunčanoj strani","Na obali”, "Zeko","Aska i vuk", "Nemirna
godina“,"Priča o Kmetu Simanu","Pod Grabićem“ i “Lica".
• Umro je 13.marta 1975.godine na staroj Vojnomedicinskoj
akademiji u Beogradu. Sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na
Novom groblju.
•
• Prokleta avlija je imala dugu genezu: započeta je 1928. godine u
Madridu a objavljena 1954. godine. U međuvremenu je Andrić
objavio nekoliko knjiga pripovedaka i tri romana. 
• Obzirom na koncepciju, likove i kompoziciju, ova proza ima sve
osobine romaneskne strukture. Prokleta avlija je roman po
koncepciji, po obimu građe, obradi likova, kompoziciji.
• Ima zanimljivu i složenu kompoziciju. Oblikovana je na principu
okvirne priče i priče u priči.
• Struktura djela satkana je u 4 priče koje se prstenasto šire te čine
okvir jedna drugoj:
• Atmosfera nakon smrti fra Petra
• Boravak fra Petra u ćeliji
• Ćamilova mladost
• Priča Haima o Džem sultanovom životu

DOPUNA
 Pisac Ivo Andrić je rođen 1892. godine u Travniku. To nije bilo
mesto stanovanja njegove porodice, ali je majka, Katarina, u
trenutku porođaja bila u poseti rodbini. Posle kraćeg vremena
vratili su se u Sarajevo, gde je njegov otac, Antun, bio na službi.
 Sa samo dve godine, ostao je bez oca koji je izgubio bitku protiv
tuberkuloze, kao i mnogi članovi porodice Andrić.
 Majka ga je ostavila na čuvanje, zbog besparice, Antunovoj
sestri Ani i njenom suprugu, Ivanu Matkovšiku, austrijskom
činovniku. Boraveći kod njih, u Višegradu, završio je osnovnu
školu. Potom je 1903. upisao Veliku gimnaziju u Sarajevu i
nastavio život sa majkom.
 Tada počinje da piše poeziju. Pesma „U sumrak” je prva
objavljena, 1911. u „Bosanskoj vili“.
 U gimnaziji, Andrić je postao pobornik integralnog
jugoslovenstva, kao i pripadnik naprednog nacionalističkog
pokreta „Mlada Bosna”.
 Upisao je Mudroslovni fakultet Kraljevskog univerziteta Franje
Josipa I
 Veliki uticaj na njega imali su zagrebački intelektualci sa kojima
se družio.
 Održavao je emotivno prijateljstvo sa studentkinjom Evgenijom
Gojmerac, sve do njene smrti 1915.
 Pokušao je da živi i uči u Beču, ali zbog klime i problema sa
plućima, otišao je u Krakov gde je upisao Filozofski fakultet.
 kada je čuo za sarajevski atentat, napustio je studije i otišao u
Split gde je uhapšen odmah po dolasku. Prvo je bio u šibeničkoj,
zatim u mariborskoj tamnici gde je robovao kao politički
zatvorenik, godinu dana.
 jula 1917. je pomilovan i odlazi u Višegrad.
 Sledeće godine, izlazi njegova prva knjiga „Ex Ponto“.
 Posle pet godina postaje vicekonzul u Gracu, a 1928. je
premešten za vicekonzula predstavništva u Madridu.
 Predsednik Republike Poljske ga odlikuje Ordenom Velikog
komandira obnovljene Poljske.
 se vratio u Višegrad prvi put posle II svetskog rata.
 oktobra 1961. list „Borba” objavljuje da je Ivo Andrić najozbiljniji
kandidat za Nobelovu nagradu, koju sedam dana kasnije osvaja
za roman “Na Drini ćuprija“
 Od Skupštine kulturno-prosvetne zajednice Srbije dobija
Specijalnu Vukovu nagradu.
 Što se tiče ljubavnog života, trideset godina je voleo jednu ženu,
koju nije mogao imati. Naime, bio je zaljubljen u Milicu Babić-
Jovanović, kostimografkinju Narodnog pozorišta u Beogradu,
udatu za njegovog prijatelja, novinara Nenada Jovanovića.
 Malo je govorio o svojim emocijama, ali sve je opisao u pesmi
„Jelena, žena koje nema“.
 Međutim, čekanje se isplatilo. Nenad je umro 1957. godine, a
već 1958. godine Ivo je oženio Milicu sa kojom je bio sve do
njene smrti, 1968.
 Umro je 13. marta 1975. godine usled oboljenja moždanog
krvotoka.

 Najznačajnija dela: Ex Ponto, Nemiri (1921.), Put Alije

Đerzeleza (1920.), Pripovetke (1924.) (1934.) (1936.), Most na
Žepi (1925.), Anikina vremena (1931.), Na Drini ćuprija (1945.),
 Travnička hronika (1945.), Gospođica (1947.), Prokleta avlija
(1954.)

Andrić je cjelokupnu sumu donirao Bosni za izgradnju biblioteka i za kupovinu knjiga.

Vjerovatno zbog poznavanja mentaliteta naroda, najprije je donirao polovinu novca, nakon
čega je tražio izvještaje o načinu trošenja para, a onda je donirao i drugi dio"

Put Alije Đerzeleza (pripovijetke, 1920.)

Rzavski bregovi (pripovijetke, 1947.)

Lica  (pripovijetke, 1960.)

Sjeme iz Kalifornije  (pripovijetka, 1948.)

Njegoš kao tragični junak kosovske misli (1935.)

Nove pripovetke (1948.)
Priča o vezirovom slonu (1948.)

O Vuku kao piscu, o Vuku kao reformatoru (studija, 1950.)

Prokleta avlija (pripovijest, 1954.)
Zapisi o Goji  (1961.)
Pripovetke, I (1924.)
Pripovetke (1931.)
Pripovetke, II (1936.)

Na Drini ćuprija (roman, 1945.)

Travnička hronika (roman, 1945.)
Gospođica (roman, 1945.)

Ex Ponto  (pjesme u prozi, 1918.)

Nemiri (pjesme u prozi, 1921.)
O priči i pričanju - govor prigodom dodjele Nobelove nagrade za
književnost (1961.)
Žena na kamenu (1962.)
Sabrana djela, 1-10 (1963.)
Goya (1974.)
Sabrana djela Ive Andrića, 1-17 (1976.)
Omerpaša Latas (nedovršeni roman, u okviru Sabranih djela, 1976.)
Kuća na osami (pripovijesti, u okviru Sabranih djela, 1976.)
Znakovi pored puta (u okviru Sabranih djela, 1976.)
Sabrana djela Ive Andrića 1-17 (1981.)

Sadržaj priča oblikovan je tehnikama naratora. U okvirnoj slici priču počinje mladi fra
ratislav. Od njega pripovedanje preuzima fra Petar, pa ga predaje Haimu, a od
Haima priču preuzima Ćamil. U kulminaciji romana, a to je ono mesto koje sadrži
opis Ćamilove nesreće, ponovo se javlja Haim, kao narator, ali u ulozi fra Petrovog
sabesednika, zatim opet priča fra Petar i na kraju, u drugom delu okvirne slike, sa
nekoliko poteza roman završava fra Ratislav.

Narator koji je trenutno na sceni koja trenutno priča svoj deo romana po pravilu uvek
najavljuje narednoga.

Dva su vodeća motiva u ovoj prozi: arhetip "braća-neprijatelji" i

poetika priče i pričanja.

Motiv priče i pričanja snažno prožima kazivanje u Prokletoj avliji: ne

samo da su ključni likovi izraziti pripovedači, nego je narativno tkivo
preplavljeno poetičkim diskursom o priči i pričanju.

Motiv arhetip "braća-neprijatelji" samo je inicijalni motiv oličen u braći

Bajazitu II i Džemu koji se sukobljavaju oko prestola: sudbina Džem-
sultana zainteresovaće mladog Ćamila koji će zbog toga dopasti
tamnice i stradati; sudbina Ćamilova je u središtu priče o Prokletoj
avliji, ali ta priča ima šire umetničko značenje od obične pojedinačne
sudbine.

Ova priča o mladom Ćamilu uvodi niz drugih motiva koji imaju izrazitu
značenjsku funkciju u strukturi Proklete avlije: individualno i opšte,
prošlost i sadašnjost, identitet ličnosti, totalitarno društvo, tamnica,
krivica i nevinost, patologija straha, lepota i veličina prijateljstva.
Prokleta avlija je imala dugu genezu: započeta je 1928. godine u
Madridu a objavljena 1954. godine. U međuvremenu je Andrić
objavio nekoliko knjiga pripovedaka i tri romana. 

Ali s obzirom na koncepciju, likove i kompoziciju, ova proza ima

sve osobine romaneskne strukture. Prokleta avlija je roman po
koncepciji, po obimu građe, idejnom zamisli, obradi likova,
kompoziciji, značenjskom bogatstvu.