Muhamed Abdagié Tatli dzan RuSid-efendija je po obiéaju sjedio uz pendier i pio, Sad je najvise volio sam piti i meziti, jer pice i samoéa podagone njegovu misao. Posmatrao je Sunce, ono je na svom mjestu iza kamenitog grebenja u daljini, Njegova blijedozlatasta boja sve viSe je tamnjela, da se pred njim na kraju pokaza savréeno crvena lopta; znao je da je sad bez snage, hladna, i da nije u stanju zagrijati ni gomilicu kuéa na uzvisici, a kamoli éitay Glogovik... na ¢itavu Zemlju da i ne pomisli. I od tog naduvenog ervenog djeéijeg balona da mu zavisi Zivot, éoyjeku i svakom divom stvoru na Zemlji, Bas ovako sam i ja nemoéan, mislio je u sebi, ni ja sada nisam u stanju da zagrijem ni ono najbliZe, a kamoli da spréim dusmanina svog... Uskoro i Mjesec koji se pojavio kao kakva sjenka, slabaSan, beskrvan, bestjelesan, izjeden, znao je i njemu ne da Sunce, dok god ono ne propadne i ne skrije se dolje u provaliju, dotle ée on biti samo slabasna i blijeda mrlja. Njih dvoje ne mogu zajedno, pa kako éemo onda mi, nikada nismo ni mi, kad je njima grijalo, mi smo jedva disali, kad je nama grijalo oni su bili kao ovaj Mjesec... Sada njima grije, a kad ée opet njima zaéi, a nama izgrijati, to nije dato Eovjeku da zna... Posmatrao je svoj bagrem u avliji, krupan, kroSnjat, viden kao i on, Ali sad on nije vie takav, sad je on kao onaj u poznu jesen, sa koga se zbog tjeskobe svuklo granje i na tankom stablu ostalo jo’ samo malo liga u vthu. Ali ne, to nisam ja, to ja ne mogu biti, takay bi mogao biti Selim-efendija, kao Sto je i bio, pa i da nije on bi se pod novom vlascu ba tako nekako smanjio: tanko stablo s malo pozutjela liSéa u vrhu kojeg je svakim danom sve manje. Samo polje Glogovika bilo je opustoseno. Tugeno jesenjim studima i nevremenom. Pogdjegdje ostala samo paprat koja je sad, i sama tuéena, imala boju hrde, liSée na granama kao naredana rebra na oglodanom kosturu ribe s jedne i s druge strane. A takav je nekakav bio i sam Glogovik, Jer veliki istorijski dogadaji koji imaju prelomni znaéaj ispunjavaju sliku svijeta (i odnose medu Ijudima i narodima) za koju mislimo da je od iskona, a ona éesto nije onakva kakvu postize komandant sa svojim vojnicima na paradnoj vjezbi ili svetkovini, nego onakva kakvu samo donese zemijotres, kuga, ili pusto’ rata, Nekoliko ljubavi, éinovnitka karijera i Sestero djece na kraju ~ i to je, eto, Zivot. To je sve. A proslo je tako brzo, projurilo pored njega kao sto puSéano zrno projuri od cijevi do cilja. U stvari tako i jeste, ta munjevita putanja i jeste Zivot a ne sama meta, ako iza nje nema nesto drugo; a ko da vjeruje jo8 u to poslije svega sto dozivjesmo; i od svega Sto sam imao sve je to kao san, Pa jo’ ako se Covjek ne dréi pravo i ne vodi raéuna o svom karakteru.RuSid-efendija s prezirom dodade jo8 svojim otrovnim mislima: Ah! Sve sto je u stanju da nam prudi Zivot, sve to moze i nekoliko zrna hasiéa, na kraju — sve je samo san. Carsija je bila zatvorena pa je Rasid-efendija pio kod kuée, iako je imao obiéaj da aksamluci u mehani, Sjedio je ukraj mindera i seirio. Ali ni tamo nije imao sta da vidi: drveée u basti veé se odavno svuklo i pokazalo svoje crne staragke kosti u svoj svojoj bijedi. Svuda oko njega bilo je pusto, bas kao u njegovo} dusi, a to je poveéavalo njegovu Zed za piéem. Cipéije njegove, necarske vojske sa Cohanim uniformama i zlatnim Siritima sad gaze ovom zemljom. Ali ne {gaze samo zemljom, nego i po kuéama, po zastrtim odajama, po mekanim éilimima koje prvi put sad vide i ne znaju jo8 kako nogom da stanu na njih. Posmatrao je grad u koji su se prije sto i vise godina sklonili i utvrdili agalari, dobro snadbijeven hranom i diebhanom, sad je bio toliko oronuo da nije nikakvo utoéiste. A nikome vise ni ne padose na pamet otpor, svjetla su bila pogasena, i sad konaéno... Pogled mu pade na jednu staru Abdul Hamidovu sliku u sobi koja je visila u proéelju na zidu, Skide je i bijesno zavitla pred vrata. Staklo ciknu, préte u stotine parcia, slika ispade iz pozlagenog rama, éovjek na njoj, u kratkom ervenom fesu, mesnata ervena lica i kratke bijele brade, uspravijen uza zid u svom okviru, gledao je iznenadeno u njega, kao da je trazio objasnjenje za ovaj nerazumni in. Pred ogima su mu se redale slike... Carevina se rusila, kamen medaé je iz nje ispadao i ostajao tu pokraj trosne zgrade, zarastao u travu.... Najprije jednima: crkve i skole... i uéitelje su im morali dovoditi... Pa ahmak, zar nije znao da ée ti uéitelji donijeti sa sobom i svjetlosti, i unijeti je w njihova sela! ... | u hucumet ak, i tamo su se morali uvuci, jednak broj, pa ahmak jedan, Sta mu je onda ostalo u rucit... Drugima da smiju nositi oruZje, da ne daju dréavi vojnika, da ne plaéaju porez, svoj jezik na sudu....Katr kalemi ~ pa gdje je tu drZava, ima li tu drZave ako ne smijeS od svoga podanika da ubereS porez, da zatrazi8 vojnika, da... Da. Hadii Zeka iz Peéi, A Pazar? Da. Po jednu depesu Salju u Stambol mladi oficiri, a jednu odmah iza njih Semsi-pasa— pa zar je to driava? Zar je to car? Sada bi on zmao kako bi trebalo ~ kao one bjelopoljske begove, sto ne pristajahu da se porez, poveéa, sa desetka na osminu, Kajmakam Nediibeg je bogme umio: neéete je li, ne date? Pa bataru u njih i Sezdeset begova pade kao lesa... A i Kakvi su to begovi? Tri sljive pred kucom i beg. Neto malo dalje od Velike déamije, ali ipak uz samu Carsiju, na blagoj ravnici iznad prostranih éaireva, s druge strane, nalazila se zgrada turskog hucumeta — suda cjelokupne administracije ~ dugacka kao kasarna i bijela kao sir, sa dva dugacka reda zasvodenih prozora, pokrivena crijepom, jedina u Glogoviku, gdje nekoliko rasturene gomile kuéa pokriva crna Sindra, osim éarSije i onog dijela kasabe uz éarsiju, Ali i sama déamija je nekako isto takoizduzena, sa istim kupolastim prozorima, bijela kao kre€ i sa ogromnim kubetom po sredini pokrivenim isto tako crijepom i uz tri manja ispod ili pored njega pokrivena plavkastim metalom, kao nebo, i sa jo3 dva manja sa svake strane, kao da su to bili straZari s éela is poledine njene. Zaduébinu gradenu parama iz Stambola, a i skorijeg datuma, jednu od najvecih na Balkanu ~ to je Glogovik dobio na dar od careve majke za njegovu izuzetnu vyjernost caru, da se tu obavijaju molitve, da se uéi dova carevoj majci i da se pomene ime svakoga petka kada se obavija najvadnija molitva u sedmici. U toj hucumetskoj zgradi bila su smjeStena oba suda, prvog i drugog stepena, odaje mustantika ~istraznog sudije, ili drzavnog tudioca ~ ali i odaje samog mutesarifa, u éinu pase, povjerenika i namjesnika carskog za éitav okrug, odnosno éitavu Ljeskovinu, izuzev tri zapadna sreza sa sjedistem istog tog pase u Taslid#i. U toj huéumetskoj zgradi su se gradile i donosile presude, one osnovane na zakonu, ali ne i one koje su se donosile i gradile van zakona i protiv zakona kada se radilo o politici, ovdje u nacionalnoj borbi protiv turske vlasti, i o Ijudima éije bi rijedi ili dijela imali politicku tezinu... Tu je baSéatib Dervis-efendija kao najstariji mjeStanin i viéan carski Ginovnik bio do samog pase, pa se govorilo u Glogoviku sta je govorio Dervis-efendija, govorio je pasa, Do samog hucumeta nalazio se i okrudni zatvor ‘gdje su osudenici za tedka krivigna djela izdrdavali svoje kazne na sto i jednu godinu robije, &iji se 2veket teSkih okova éuo kad god bi se pokrenuli u zatvorskoj sobi, jo8 vise za vrijeme etnji u prostranom dvoristu na éijoj je sredini bila éesma. Zato je turska vlast pridavala veliki zna¢aj ovoj zabitoj bosanskoj kasabi, hajvan vilajetu — kako su Ijudi i prvaci iz susjednih govorili, iz zavisti Sto nije sjediste paSaluka u njihovim vecim, Zupnijim, bogatijim, da bas nju odabere za srediste pasaluka, okruznog suda, da podigne tako veliku i veliganstvenu damiju kao Sto je bila ova, iidadiju — gimnaziju ~ jedinu na prostoru od Glogovika do Skoplja, do Skadra i do Sarajeva, osim one u Taslidzi. Posebno kod tako velikog grada, naéinjenog plodnim selima u okolini, kao Sto je bio Trgoviste, nekad najveceg od Dubrovnika preko Sarajeva do Istanbula, éiji su mrkocrveni krovovi ceramide jedva izvirivali iz zelenila bujnih baséi, prepunih pitomine i krasota 0 Kojima je Glogovik mogao samo sanjati i za njima uzdisati, na svojoj visini od preko hiljadu metara. Uvrijedeni zbog toga njegovi gradani su traZili od cara da se njihov grad izuzme od jurisdikeije Glogovika i pripoji Kosovo-vilajetu, sto je car i uéinio. Trgoviste je bilo izdvojeno iz bosanskog vilajeta jo8 prije nego je éitava Bosna predata, a docnije i prodata, crno-Zutoj monarhiji. Brojni turski oficiri, i visi oficiri, koji su se bili sazivjeli sa Glogovikom i njegovim Ijudima, koji su zato dosta poprimali od njih, ono sto je bilo osmanlijsko, starije, ali i dosta onoga novijeg, i bili ponosni na to, ipak su najbolje shvatali ovu zagonetku ~ Glogovik je bio vazna strategijska raskrsnica koja je spajala Srbiju, Crnu Goru i Bosnu, a jednom se to i desilo, kadaje Karadorde uspio da ga osvoji i kratko vrijeme zadrdi u svojim rukama, Ne dakle sto je Glogovik toboze bio miljenik Istanbula ili zato sto su njegovi gradani gajili neku iauzetnu jubav i odanost prema caru i u Stambolu, izuzev dvojice aga koji su bili povezani sa begovima iz Trgovista, Novog Pazara i zalagali za nekakvu svoju varijantu odvajanja i izdvajanja iz sastava Turskog carstva, Zato se verir i potrudio éak iz Stambola preko brojnih snaznijih brda ovamo da bi zapitao njegove Ijude Sta bi najvise voljeli da im Stambol daruje za njihovu vyjernost i ljubav prema caru, Oni su odgovorili: “Vala nemamo lijepe damije, i velike, prema nagem srezu.” On im istoga Casa uzviknuo: “Bi dzamija u Glogoviku, bi dZamija u Glogoviku”, i tako tri puta, a onda se pojavila careva majka da ona svojim novcem i zaduzbinom obiljezi Glogovik. I sad su eto bili tu, Rusid-efendija i sve Sto je bilo od soja i ugleda, u huéumetskoj sudnici, u hucumetskim istim sobama, gdje su oni nekad sudili Saéira i njegove, dok je u samom sreskom zatvoru sreski nagelnik Gavro driao obigne gradane. Selim-efendija, stari turski kajmakam, okljunio glavu na prsa, reklo bi se spava. Ali kad on tako okjjuni glavom, znali su svi, da on ne spava nego da u glavi smislja nekakav pehlivanluk ili lopovluk. Pitali su ga, pa on rege: ~ Ja mislim da nas neée ostaviti Gavro. — Kakav Gavro ~ na to ée bijesno Nazifaga — pa on nas je i doveo ovdje. A kad ostali podréa’e Nazifagu, neko éak rete: ~ Sta moe’ i ti Selim-efendija, neku dokolicu, i to danas kad ne znamo ho¢emo li sutra osvanuti Zivi ~ bio je najzad prinuden da otkrije svoju pravu: — Svi vi znate k’o i ja, sve moze da izda samo dubre ne. = Dabogda ~ neko od aga ée na to ~ a ja ne vjerujem. Znali su svi da to dubre nije niko drugi nego Rusid-efendijin Saéir, Rusid-efendija ne kaze ni8ta, njegovo lice kaze: Be hajd sikter i sa Sadirom, prije bih se prepustio Gavru da me smakne, nego da od Sagira ogekujem milost, koji je 2a turskoga vremena vodio nacionalne organizacije i od turskih vlasti dva puta bio izgnan, jednom na Lamonos, drugi put éak w daleki Jemen. — Naie je proslo jo8 Dvanaeste — zatrese glavom biv&i pasin baséatib Dervisefendija. I malo poslije, opet ée jedan od aga: — Kad driava spadne na te halove da moli haramije da im dodijeli penzije samo da se vrate kuéama i da ne ometaju vlast... Harun-efendija, koga njegovo dobro raspolozenje ne ostavijase ni ovdje, samo gledajuci filozofski na sve, ispriéa neku Salu koju niko ne prihvati, a Selim-efendija priéu oko njihovauzdanja u Gavra ili u nekog sa slikom iz: novina Sto je bio bas tih dana razveslao o slobodi: Bio neki poznati hrsuz koji se posilio i Kojeg pasa nije nikako mogao ukloniti zakonskim putem, Pozove sebi Juku, isto poznatog hrsuzina, i natukne mu da ovog duimanina vjere, kako zna smakne, Juka je znao kako ée din-dusmana smaéi, samo se bojao suda. Valija namigne prema njemu i Juka je znao da je to stvar koja spada u njegove brige. Uze pusku i dvadeset i pet lira s njom, uhvati zasjedu, prigeka, i skide s Konja dusmanina, Ali se stvar brzo ra8éu, jer su neki prepoznali Juku, koji je €ekao s puskom u zasjedi, pa ga zaptije morage uhapsiti. Uskoro ga izvedoge ina sud, no Juka se nije plasio, jer je medu Ijudima koji su prisustvovali sudenju vidio i valiju, koji mu namignu i Juka mirno ogekivase presudu, Medutim, kad se sudenje zavrSilo i sud izreée smrtnu kaznu, Juka se bogme uplasi. Valija namignu prema njemu opet i Juka se umiri, Najzad dode i dan izvréenja kazne, vode Juku da ga objese. Svjetina se okupila da vidi, Juka pomro od straha, ali ugleda valiju medu svijetom i ovaj mu opet namigne, te se kod Juke opet stvori tanka nada, neée zar? Tako sve dok ga ne popeée na sanduée ispod vjeSala i namakose oméu na vrat. U smrtnom strahu Juka kriknu, povika u praveu gdje je sjedio valija ‘Ta hoées li jednom progovoriti, sta Gekas jos? Valija mu samo namignu onim svojim okom ~ Juku objese... Ljudi se gledaju u sumnji: Valija ili Selim-efendija? Neki su uzrujano hodali, nijemi i ledena srca, neki naéi¢kani oko prozora, posmatrali opustjele sokake napolju, neki se molili Bogu, neki smisljali kako da se domognu novea. Zlato, niSta je zlato prema Zivoj glavi, mislili su sad, niSta je Ziva glava prema zlatu mi io je mnogi od onih koji su ih do juée sludili; Rusid-efendija je Sutio, imao bi ga na pretek da ga nisu vojnici opljaékali jo8 prvog dana. Sludi ih Rusid-efendijin sluga, koji nije htio od efendije da se odvaja, zejnil-Caus, usrdno, i saginjuéi se bilo da donosi vodu ili jelo, ili da poskoéi i prinese vatru, Zejnil-aus je modda jedini ovdje koji osjeéa ponos sto je u zatvoru, on sluga Buljubasiéa, pa barabar, jednako, kao i sam RuSid-efendija, kao i bas¢atib DerviSefendija, prvi do pase u Glogoviku, kao kajmakam Selim-efendija. kao Nazifaga — umijeSali i njega medu prve. Da smo takve potamamili, takve kao Sacir, misli u sebi Rusid-efendija, ne bi do ovoga ni doilo... Takvi su i razjeli iznutra carevinu, pa je onda bilo lahko: nacionalizam na sve strane, svako vuée na svoju stranu.. Nema straha od njega, samo mrénja prema Saciru i prezir prema srpskoj vojsci i opanku, to sad da mu bude dréava. Nazif- kod kuée silediija. On je Dvanaeste uhvatio za uzde konja komandanta turske vojske, koji je aga da pukne ~ od nepravde, od prijevare. Veleposjednik, bogat, Ijutit i nepismen, stajao na éelu postrojene ordije, drée¢i svoj posljednji patriotski govor vojsci pred povlaéenje. Uhvatio Nazif-aga za uzde dogata i ne da komandantu da se povuée s vojskom i napustiGlogovik: $ kim nas ostavljas, kome nas ostavijas, Sta da radimo bez vojske, jesi li ti pomahnit2... Sad se Zali Sto mu gradani nisu priskodili u pomoé ~ pa ne bi ovo doéekali. Selim-efendija u sebi kave da je to sto je éinio Nazif-aga mogao samo ahmak, budalina da uéini, jer srpska vojska je bila veé na Kumanovu, a uskoro ée i u Monastir, iza leda Rusi za svaku sluéajnost, ako “balkani” ne mognu sami da izadu na kraj s Turéinom, nadgledaju i oitrim okom kao zvijer u gori sto motri svoje mlade da li ée sami moéi da savladaju plijen, pa ako ne mognu, da priskoge u pomoé i u dva tri skoka zavréi neravnopravnu borbu, on hoée da mu turska sjedi i brani se u Sandzaku, e pa sta moze jedna culhanija da smisli to ni Dunav ne bi moglo da odrii. Ali jesu li nam govorili Dvanaeste, kad ih upustimo, da nikome dlaka s glave ne smije faliti, jer da nam oni donose slobodu, da smo jedno: jedan narod, jedna kry, jedna sudbina? ~ lili, gdje si ti, moj Nazifaga... jedno je bilo Dvanaeste, a drugo je sad upada u rije€ turski kajmakam i hita da objasni ~ Dvanaeste je moglo biti svasta, i bilo je, iza Dvanaeste, ko 5 svi znamo, i nista jo8 nije bilo konagno, a na granici je bila jos i Austrija, a sad je sve gotovo, bolesnik na Bosforu je najzad izdahnuo, ~ Kakay bolesnik? Buntovno ée Nazifaga. RuSid-efendijaIjtito otrese glavom — Mahnitov - kaze za sebe. — Dervié-efendija, sta veli8 - opet ée Nazifaga ~ vidis liti kakav je zakon... e nije ovo moglo biti za naieg cara... bez ikakve krivice i bez sudenja toliki vakat lezimo... ~ Svaita je imalo — ne mogade sad da se uzdrZi a da ne kaze Dervis-efendija. ~ Aferim ti Nazifaga ~ opet ée kajmakam ~ jest, imao je zakon, ¢ nisam ja smio mimo zakona... pa tamam... pa tamam da se radilo o Rusid-efen To je bilo taéno za Sadira, mogao ga je uéiniti sigusurgun kad je tajna nacionalna organizacija otkrivena i kada se utvrdilo da je pozar u krsli na Dubinju bio njeno djelo. Krila ingorjela do temelja. Nije moglo... — Svaita se radilo, svasta je bivalo, opet ée Dervis-fendija. Svasta j alo, svasta se radilo, to je bilo dovoljno, dovoljno da svi obore glave i zasute, Nasta poduii tajac. To su im se pred otima redale mnoge zgode i nezgode, koje su znali, a koje su obuhvatale ove dvije rijeti: svasta je imalo, svasta je bivalo A onda bi opet oZivio razgovor, i opet nejasna nada, prituljeni ZiZak koji se ispod pepela Sirio da bi najzad pepeo probio: ako ostanemo divi, ali ako i ostanemo Zivi.. Ako i ostanu Zivi, ako se otkupe sa ono zlata Sto su ga imali, ili morali imati, poslije svega ée biti kao ptice sa ogerupanim perjem, bez vlasti, bez ugleda, bez zemlje, bez alata, bez gospodstva svog, pa je Rusid-efendiji bilo gotovo svejedno da li e mu postedjeti Zivot.Da, svasta se radilo, ali on tome nije mogao da stane na put. Kad jedna vlast boluje od smrtne bolesti ona i nema moéi da obuzda onaj primitivni, onaj siledZijski i onaj, dozlaboga, silediijski dio svoj... — neko je govorio opet ~ daj Boze da nam ostanu glave, jer s glavom se nije nista izmi iva glava mode sve. — Ako ostanemo Zivi - odgovara kajmakam Selim-efendija - ima da se smanjié kao zvijezda u mrklom mraku, jedva da se vidis da postoji8, ako ho¢es da postojis. - 1 da vise nikad- ne proja’eS-——konja.——éarSijom — dodade neko od glogoviekih prvaka ispruzenih na golom podu. RuSid-efendija sa prezirom gleda oko sebe, ne haje on za to, on ée ostati ovakay kakav je, ili {ga neée biti, zatvorige se u svoju Junan-kulu na selu, pa ée éitav Glogovik biti samo neznana kasaba, a on sam ~ trdi grad. Dervis-efendija, stari baséatib kod pase, iz kojeg niko ni Klijestima nije mogao izvudi ni rije€, mislio je svoju: e da, kao ono ovcu u kasapskoj radnji kad izvise kasapi na éengele pred radnju, pa svijet navali sa svih strana, pa nekom éejrek, nekom komad rebra, neko hoée samo koZu, najzad neko i glavu, bas tako. Ali pravo da kaZemo poprije je ova ovca isturena na rasprodaju, ima tome i dyjesta godina, jo8 kad izgubismo Madarsku éitavu i sve sto je bilo ianad Save i Dunava, a sad eto ode i ono sto je bilo ostalo ispod te dvije velike i tihe rijeke.. Sudbine... U naSoj istoriji pise: Bog nije htio da se naga carevina rasiri dalje od Beéa. Magarac ko je to smislio. Nije Bog kriv, nego neznalice i murtati... i takvi Zutokljunci k’o naé Sa¢i Da, Saéir... Salihanuma, Talat... Enver. 1 tako deset mjeseci. A nakon deset mjeseci, posto ih razvlastise i zemlju oduze’e, i zlato, pod ucjenom glave, ivota, izadose najzad iz zatvora, na slobodu... da ne prepoznaju vie ni sebe, u kakvim su se ritama naili, ni familije svoje, pa ni Glogovik svoj. Njih doduse pustise, ali sad se Sacir najednom nade u zatvoru. Nije ispalo onako kako je on zamibljao, sunce je pomrageno, ideal se na’ao pod konjskim kopitama i u blatu, interes je postavljen na zlatnom prijestolju, tamo gde je nekad visoko bio ideal... za koji se on borio, interes litni, grupni, partijski, nacionalni Medutim, Saéir, to je priga za sebe. Francuska revolucija je tu da objasni svaku revoluciju, koja je uspjeino izvedena... Danton, Robespjer... Mara... Napoleon. Dok su turski Ginovnici bili zatvoreni u samoj zgradi huéumeta, u muhacemi ~ dvorani gdje su odriavana sudenja, Sacir je leZa0 u magazi samog sudskog zatvora, koji je bio do same zgrade huéumeta, ali ograden povelikim dvoristem i sa esmom u sredi . Bila je to ona ista magaza bez. patosa, bez syjetla, reSetke na prozoru su mu zakovali gvozdenom tablom, gdje sulezali najtezi prestupnici, koji ée bi sudeni na sto i jednu godinu, Nasuprot tamnim magazama u prizemilju, od kojih su bile bolje stale u Glogoviku, na spratu su bile lijepe i svijetle sobe, sa drvenim patosom i sa drvenom tavanicom, zimi peé i drva, da se zatvorenici griju, mangal i Gumura da nesto sebi skuhaju, u avliji prodaynica mesa i drugog. To je bilo za one lakée i za one koji ée sutra iz bilo kojih razloga nastaviti vjerno da sluze cara, sto ée reéi za kriminalce. Oni su mogli éak i da trguju, pa su mogli skuckati tu i kapitale, koje su davali trgovcima u éarsiji “na rad”, pod “ortakluk”. Ista ova magaza sa crnim zemljanim patosom na kojem je Saéir lezao zbog ispada... I akeija protiv turskih vlasti kad je Selim-efendija bio kajmakam. Nije mogao sad da se ne sjeti kako su mu svaki éas otvarali vrata magaze, naoruzani Ijudi, i samozvani komandanti, sa fiSeklijama oko pasa, i polumjesecom i zvijezdom na fesu, izdirali se na njega, prijetili: ~ Ti li si onaj vlah, pa sa vlasima u savez, a protiv svoje muslimanske braée! ... Pa ti si gori nego viaht ... E vidjet ée8 ti, po€ekaj samo jos koji dan, molit ées Boga da ti da smrt, a neée tije datil... Umijesto straha, Saéir je sada osjeéao sve veéi prezir i mrZnju protiv te vlasti. Onda se jednog dana na vratima mraéne magaze pojavio Selim-efendija. Snoplje svjetlosti_probi tamnitki mrak, pauci i akrepi na zidovima zaustaviSe se i ukotige, rovei u prokopanim éoskovima, Pitao ga je kako mu je, pa se Sacir Zalio na bezvlasée, umjesto zatvorskog kljuéara tu moe svako naoruzano dubre da otvori vrata i da se istrese nad njim i prijeti. Selim-efendija se okrenuo u éudu od iznenadenja, — Sta? Ko? Kako je to moguée? Je li ovo savremena i evropska dréava, dianum? To ne smije biti! Gaje su strazari? ~ Kako ste vi to mogli dopustiti, Sta ste tu vi? Kako wopite drdite ovog govjeka u ovo} grobnici? Pa to je nas Saéir, pa ovo nije za dusmanina, a kamoli za muslimana! Odmah da ste {ga prebacili u gornje sobe na spratu! Saéir nije znao da je Selim-efendija bio upravo taj koji ga je smjestio u mraénu magazu, zabranio Setnju, i sve drugo na sta su imali pravo drugi zatvorenici, da je upravo on bio taj koji mu je slao pojedine orwinike, i raznorazne bande i delije, da se natresaju nad njim i prijete Poslije dva dana pozvao ga je sebi i postavio prema sebi na sto, a onda upitao kako mu je, pa se Saéir nije mogao poZaliti. Selim-efendija se pravdao: — Nisam ja znao... Kako, Kako! Pa zar bih ja to dozvolio? Pa ovo je éorotinja jedna kao, zaostala, razularena banda kao, s njima i turska vlast ne moze da izade m kraj, dobro si glavu iznio kod tih haramija. A vidio si sta uradise prije nekoliko mjeseci, od onog siromaha, beranskog kaimakama, samo zato sto je Srbin, poSao éoyjek u Stambol na podvorenje caru, a yjerniji je on bio sultanu nego mnogi musliman, isjekose ga nasred éarsije, a ne znaju da sutime turskom caru i turskoj dréavi zaboli te noieve, Sta ée na to uraditi Moskoy, sta ée reéi Ingliz? Corotinja, ko zna odaKle je navratila u Glogovik... Aman, aman, Sacire, zar da dozvoli8 da te ova Corotinja zgazi? Ja jesam kajmakam, ali haramijama ni ja ne mogu nista, ne slusaju oni ni sultana, Semsija-pasa ih je pokupio na sijelo i obeéao penzije samo da se okanu bezakonja, ali ne dadose mu se... Nego okani se ti ovoga slovenstva i nacionalizma, déanum, za tvoje ti dobro govorim. eto sad je umjesto Selim-efendije na pragu ispred mraéne magaze stajao sreski naéelnik Gavro, sa Sapkom u ruci i sa raSéupanom i slijepljenom kosom na glavi kao u pijanca, a Sapku je dréao u ispruzenoj ruci kao da je htio da pokaie da je ona vazna a ne on, i to Sto ima da kaze ne govori on, nego ta Sapka... Vee isa plavom uniformom i nekakvim metalnim epoletama na ramenima bez oznake Gina, grudva mesinga, koju je narod zvao poletuskama, i sa mesinganom sabljicom © past s kojom se volio igrati. Drzava se stedivala, prihodi su veé poéeli da se slijevaju sa svih strana, mogao je da zakljudi Sacir, ova nova uniforma je dokaz, umjesto koje je ranije imao na glavi obiénu vojnigku Sajkaéu, pantalone od debelog Struksa, a "umjesto mesingane sable Sipéicu zadjenutu za éizmom, kao simbol vlasti, Gavro je bio lukay, ali ne kao Selim-efendija, jer za to treba posjedovati snaznu volju i obuzdati svoja osjecanja kad je Eoveku najslade da ih ispolji, jer je Sacir pao na prvom ispitu. Dok je bila turska vlast i on stvarao ilegalne organizacije, pa nacionalno oslobodenje od ‘Turaka, vodio akcije protiv turskih vlasti, vrSio sabotaze i organizovao politi¢ka ubistva, kad je trebalo stavijati na kocku slobodu, pa i Zivot, biti prebijan po zatvorima i sprovoden u lancima u progonstvo, na kamenito ostrvo Lemnos u Egejskom moru, ili éak u daleki Jemen, Saéir je to sve spremno, pa i sa ponosom podnosio; ali kad je dosla sloboda, Turska konaéno propala, i sad tek sunce trebalo da grane za sve, otpogela masovna ubijanja Ijudi, pljacke i silovanja, paljevine i odvodenja, noéni pretresi i ucjene, te osvete jo3 od Kosova, Sa¢ir nije mogao to izdriati, pobunio se, protestvovao, suprotstavljao se razularenim bandama pljackasa i sileddija svake vrste pa i vlastima samim, jayno, na politi¢kim zborovima, i tako pao na ispitu, Sad je on postao Ijuti protivnik nove vlasti, i tako, bududi skolovan i, posebno, buduéi da je bio poznati nacionalni borac, sad proglasen najopasnijim neprijateljem, kome se moralo stati u kraj i po svaku cijenu ga ukloniti, jer judi starog kova, kao Sto su bili Rusid- efendija ili Selim-efendija nisu smijeli javiti da su divi, uostalom, oni su éa iu nekadanjem turskom huéumetu ali Sa¢ir, Koji je imao toliko zasluga kao niko iz ovog kraja, koji se bor za ideale bratstva i ravnopravnosti jedne te iste krvi, slovenske, koji nije priznavao nikakva Kosova ni osvete za poraz, u bici na Kosovu u kojoj Muslimani nisu ni uéestvovali, jer jos nisu bili Muslimani, Saciru je trebalo zaéepiti usta, a posto mu se usta nisu mogla zacepiti, moralo ga se ukloniti s puta.Soboda je nasla da je ropstvo od pet stotina godina bilo odvise dugo, jada se isuvise nakupilo u narodu i da sad sloboda ima pravo i treba da se iZivi, te nikome nije ni palo na pamet da se suprotstavi bezakonju. Bilo je jasno da je proslo vreme ideala i idealizma, doslo je vrijeme slobode, a s njom i Zivota, pa je vjeStina bila uviti se i dodvoriti se neukoj primitivnoj i zaostaloj masi, a u politici je prvi uspjeh imati za sobom masu, osvojiti tu masu a ne suprotstavljati joj se. Gavro je sve to znao i divio se sebi i svome umu, eto ta je sve Sacir radio i sta je sve istrpio, pa nita, a on vjerno sluzio tursku vlast i sad on opet na povrsini, sreski nagelnil glava ovog steza, a Saéir u okovima, be ako mu i glava ostane. Smijao se u sebi, zatvorio usta od Sagirove mraéne magaze i popijevao nekakvu svoju mangupsku doskoticu: Ko umije njemu dvij Kad se sve zavrsilo, one koji su ostali zivi, éekalo je nemalo iznenadenje. Glogovik se smijao, proruénik. Krovovi pokriveni sindrom dosli jo8 crnji, jo8 strmiji, mnogi provaljeni sokaci izlokani, blatnjavi, turske kaldrme male, duvarovi sto opasuju kuée, visoka bryna porusena ili svaljena na zemlju pa ih kisa poéela topiti i napajati te se avlije otvorile, i kuée, u njima svasta da se vidi, samo lijepog, ograde dakle nisu zato - kao i zar da skriju Zen la zaatite Ijude od Ijubomore... Rijeke se suzile, pa se tiho i besumno skriveno proviaée kroz grad. Tek sad se vidi da on i nije tako velik koliko je éuven i koliku mu je vaznost nekad protivnik s one strane granice pridavao ~ nekoliko lijepo uSorena sokaka i grupice kuéa od kojih bi svaka bila zasebno selo ili zaseok, Grad je dakle kao harmonika, skuplja se i Siri, pulsira, i sve zavisi od Ijudi koji u njemu dive, dok je bio sjediste pase i dok su njime prohodili sudije okruinog suda i mustantici ~ isljednici, ili kolasi u zategnutim uniformama sa srebrnim opasacima, ili miralaji sa piSculima na ramenima, vi8i turski oficiri, dok je bilo takvih kao Sto je bio Dervis-efendija, i drugi turski éinovnici i muderrisi, dotle je bio veliki, snazan, nedostiZan i neobuhvatan u srcima mjestana, jo8 vige u masti onih koji su ga znali samo po éuvenju, Sad kad je svega toga nestalo, sokaci opustjeli, Ijudi se jo8 uvijek najsigurnije osjeéali kod kuée... li Zurili da se vrate kuéi prije nego Sto padne mrak... Dervis- efendija nije ni izlazio. Na horizontu su se slojevito gomilali oblaci, mrki, blatnjavi, razvijali se u velikim loptama kao da je gust dim sukljao odozdo iz kakvog nevidljivog grotla pred izbacivanje lave, a onda se razrjedivali, pa bi se i povilo neveliko prljavo i plavo grotlo oivigeno tankom zicom, da bi se na kraju nebom lijeno provlaéila prijava i rutava prijepotopska Zivotinja s dugackim vratom i tu zastala iznad samog Glogovika, da bi pasla po oskudnom nebeskom plavetnilu gutajuéi ga na komadima.RuSid-efendija se odjednom naSao u manjoj dotrajaloj kuéi koja mu je dodijeljena na njegovu begovski prostranu i sa turskom arhitekturom Koja je sad bila popravijena za dandarmeriju, Nestalo je iz. kuée debelih tepiha, mehkih kanabeta, éoha, nestalo posude od srebra, Od nekadasnjih osam soba sada je bila pored kuhinje samo jedna i oskudno namjestena, ona u kojoj su provodili dane bijede, zastrta vehdim i kao diigerica izblijedjelim éilimom, koji ranije ne bi bio ni za najamnikovu... Bio je Ijut na Selim-efendiju to se primio duznosti koju je on napustio, Drugi nisu mogli da ga vide i zvali su ga Jovan-efendija, a Nazifaga bi demonstrativno iziSao iz kahve kad bi se pojavio Selim-efendija. Umijesto da se povodi za njihovim Zeljama i da zastiti njihova prava, on je éinio sve obrnuto: govorio da od ‘Turske nema nista, da trebaju pomiriti sa sudbinom i da se prihvate bilo kakva rada, djecu da Salju u skolu, mladiée u vojsku. Oni njemu da se predao Beogradu i da mu je cilj djecu da im povlasi i pokrsti Krili su svoju neimastinu i pozivali se na ruckove i veéere iako su znali da ée sve na pozivima i ostati. Jedan Harun-efendija, koji se nije ustruéavao da pred svojim pokaie rite svoga Zivota i govorio da ga nigeg nije na svijetu toliko strah kao déaka u brasnu, sakrije ga vege, ali Zena uujutru posalje za njim djevojéicu, najzad ge za njega privezati veliki kamen i baciti ga u najdublji vir... Ono sto je Rusid-efendija osjeéao prema bijedi ovih Ijudi nije bilo sazaljenje nego strah... Udierica u kojoj se nasao dovodila ga do oéaja. Cohu je zamijenio Sifon, a kanabeta tvrdi drveni minderi. Bez. posjeda, bez polozaja, bez posluge, Rusid-efendija je ostao i bez nade u sebi, iako ne i bez svoje gordosti, so je jo’ vise pojagavalo unutrasnju pocijepanost u njemu, Sve sto je moglo da mu obezbijedi nesto spoljainjeg dostojanstva, bio je njegov oéuvani vrskaput od dobrog vunenog stofa, koji je mnogo teze mijenjao svoju svijelu boju nego njegov vlasnik, i njegov skupocjeni baston, uspomena iz Selanika, koji ga, eto ne bijase iznevjerio u najtevim danima, Veé je bio utrosen skoro i sav Zenin nakit i njene skupocjene haljine od kumasa i hare. BoSéarice su se vajkale da svijetu nedostaje hljeba, a ne zlata i svile. Rusid-efendija.. 1 opet mu se nametalo ono poredenje sa Zivotom u zatvoru: bio je svjestan da tamo negdje postoji Zivot, postoje bogatstva, postoji liepota, i postoje Ijudi kao Sto su bili nekadasnji turski oficiri, od kojih se moglo sta i uti, ali on mora da Zivi ovdje, medu ovim polupametnim Ijudima, koje drugi, nizi od njih, smatraju za veliéine, i osuden da Zivi medu njima i da slusa njihova naklapanja, tu u ovoj prljavoj i odvratno oskudnoj kahvi. I to saznanje da je bezizlazno pritjeran da Zivi u ovom zaturenom kutku zemlje koji je protivnost svega sto je lijepo,Zasto je izlaz iz kahve prije drugih, ostavijao ih éesto bez pozdrava, sa onim svojim prijetegim izrazom na licu, koji su njegovi prijatelji bili spremni protumaciti kao sve drugo, samo ne kao prezir.. Ali kad je izlazio iz éarSije, na raskrsnici, umjesto da skrene u svoj sokak, upucivao se drumom Zele¢i da jednom slobodno dahne, da ostane sam sa svojim mislima i da bar za trenutak ostavi za ledima éitay Glogovik. No, samoéa je pruzala jos manje utjehe. Tek tad je bio potpuno u stanju osjetiti nistavilo divota koje ga je okrudivalo i koje se pruzalo pred njim i opet tvrdoglavo saznanje da se iz njega ne moze ute¢i, i uzas: da ga to éeka sve dok ne skonéa, dok se ne pretvori u prah koji ée nestati na zemlji. Iznenada bi prekidao Setnju i najradije bi pobjegao nekud daleko, otisnuo se obalom Sredozemlja, da razgleda sve one ljepote, o kojima mu je Saéir govorio. Ovako, morao se vratiti kuéi, ito je bio onaj neprijateljski krug u kome se vrtio iz dana u dan, iz kojeg je bio kao robija8 nemogan da izade. Kad je najzad bojadljivo ugrijalo snebivijivo proljece, Rusid-efendija je sa sokaka utuéenog stca posmatrao Sta je ostalo od kuée: od avlijske i baséenske ograde nije bilo ni jedne jedine daske, mutvak, u koji Zena jo§ nije bila ni zavirila, jer je kuhala u sobi u kojoj su Zivjeli, iséezao — ostali su samo kameni temelji, pa i oni razliveni, pocrnjeli. Na krovu kuée zjapile crne rupe, ukoje je propadala istruhla i dotrajala sindra, Odlazio je od kuée do kahve i od kahve do kuée, i uvjek je to za njega znatilo bjezanje od jave u snove i opet vraéanje u njen dusmanski zagrljaj. Korak mu je bio nekako tedi i imao se utisak da bi pao onog trenutka kad bi mu neko izbio Stap iz.ruke. Vrijeme se zaustavilo u Glogoviku. Hambari prazni, kotarevi prazni, ahari i torovi prazni, Ali i naéve u kuéi prazne. eg, dovoljno, nigeg ni da se od gladi Ijudske spasi, od oskudice, Samo vremena, vremena na pretek, vremena do gue, vremena u kuéi, u avlijama, u éarsiji, na livadama i po brdima, poplava vremena, ugusiée se od vremena, sta da se radi s tolikim vremenom? Najveéi neprijatelj ~ vrijeme. Kako pobijediti vrijeme? To je nevidljiva potajna hala koja ih steve, davi i mrvi, gazi i podavija poda se, te i Ijudi truhnu i Zute kao opalo ligée sto trulho pada na zemlju, propada u zemlju. Vrijeme, gusto sivo tijesto, a nevidljivo, kroz koje se ne moe prodrijeti, izdrijeti. Zatvori, gvozdene halke njegove Kojima se Ijudi ne mogu oteti, zidine iz kojih ne mogu izdrijeti, nezaposlenost, bijeda svake vrste i oskudica, to je svemoé vremena, vlasti, pakost vremena, osveta vremena! Sveti se ono i sretnima i bogatima, ali umije i na blazi naéin, njima je vrijeme skrto, skupocjeno, ne daje im ga se mnogo, njima brzinom syjetlosti izmige sve. Kad bi moglo da se raspodijeli.. Ali ne moze. Nita na ovoj zvijezdi ne moze ravnomijerno da se raspodijeli, nidobro ni zlo, jedna koristi nema i otuda sijede kose, nekom prije, nekom poslije, ali zna se taéno kome prije, a kome poslije. Iz sela u selo pode éovjek i usred zime vrati se u isto selo, dva sata lutanja i obijanja, mnogo. A kako je tek éetrdeset hiljada puta zalutati od sela do sela, od istog ka istom, i ne znati da ée to biti éetrdeset hiljada puta, nego beskraj, prazni i dobro mani daleki beskraj, i na putu istom na kome se nista ne deSava, i nista dobro ne deSava, na kojem nas nista dobro i lijepo nege iznenaditi, Samo izvjesnost bijede i siromastva, kao iayjesnost naraslih godina, te da se zalazi sve dublje u starost, a ne vraéa u mladost. Poduvirati, upinjati svom snagom i potkopavati pod vrijeme - zalud, Ijudske su snage slabaine, Tako ée mnoge veé na pogetku novog Zivota svaliti svemoéno vrijeme, pokriti i zatrpati i gaziti po njima. ‘Tako su sad bivéi turski éinovnici posjednici bili prepusteni nemilosti i surovosti vremena, tako je sad njih mlavilo i plavilo i rusilo vrijeme, a da nisu imali snage da mu se odupru. Tako su se davili u vremenu — ujutru pobjeéi sto prije od kuée i izaéi u kahvu, podijeliti, ili jo8 bolje, zaboraviti svoje brige s drugima. Na podne kuéi. A onda spavanje po rucku, Ali i spavanja suvise, i ono nemoéno da se hrve i nosi sa nevidljivim i nadoslim talasima vremena. Onda opet u kahvu. Iz kahve kuéi. A onda noé. Noé kao godina, i pored sijela, s fenjerom u ruci is kamena na kamen... I sijelo, a 0 €emu na sijelu, sve se unaprijed zna, kako ko die i koliko ima unaévama, i zato najbolje ni o emu, pa se sijelo jednostavno odsuti, a Sutnja kazuje vise nego ‘govor ~ onda fenjer u ruke i kuéi, a onda opet noé, nikad da se smiluje i jednom povuée, éini se nikad vise neée biti dana, nece progrijati sunce. I ribe bi pocrkale u vodi od toliko vremena, i zvijeri u gorii ptice na nebu... Ali one ne dive tako, kreéu se i bore iu vjetitoj potjeri za hljebom, i uspijevaju da nadu svoj hijeb, nekadanji posjednici i turski ginovnici ni to, oni su izbaéeni iz borbe, njihovo je samo da traju, bez borbe, bez zalijetanja u Zivot, bez iluzija, bez horizonata pred sobom ljepsih, vedrijih, prepusteni sami sebi, uz jednu brigu zajednice da sto prije nestanu.... Kao gradovi, vidimo na slici najprije sliku grada, velelepnu i cjelovitu, i utvrdenja sa njihovim kulama i bedemima, i i nema krovova, zidovi su déamijom usred grada, a veé na drugoj slici na nekim kulama napukli. Na sljedeéoj nema dvije kule, a na zidovima zjapi otvor stravignog izgleda, kroz koji bi mogla projuriti najveéa kola sa konjskom zapregom. Vrijeme ~ dusmanin Covjeka, Selim-efendiju nisu mogli ogima da vide. Prihvatio se da bude narodni poslanik. E ne bi to RuSid-efendija, da prizna njihovu vlast i da bude Covjek njihove vlasti, koliko sto bi krmetine, ~ Abolan gdje ti bi pamet? ~ E to je bilo pametno ~ odgovarao im Selim-efendija.— Magarac, to ti pametno. A znaé li ti Sta zmaéi to? A Sto nije Rusid-efendija? Zar nije mogao da ostane i dalje beledi reis ko sto je bio... Uéi u vlasku vlast i saradivati s njima, a znas li Sta to znaéi? ~ Pa Sta to moie drugo da znaci osim dobrat — Kakvo ti dobro, davo te odnio. Hoées ja da ti kazem Sta to znadi? To znaéi priznati ovo njihovo, to znaéi priznati da se nase nikada vise nece vratiti, je liti sad jasno? — Jasno mi je da je nase bilo i proslo, nema od toga, bolan Nazifaga, nista, vremena su se promijenila, bogami Turskoj mi ne padamo ni na pamet, ona ima dovoljno brige i oko same sebe... ne misli ona na nas. — Hajde jadan, hajde, ne misli, a jesi li ti Turéin? — Janisam, hrabro bi odgovarao Selim-efendija. ~ Ene, nisi, a ko je bio veci kad si bio kajmakam? — Svinja, dodavali su drugi. Znate li da svinja hoée, kad ogladni, i ono sto okoti da pojede ~ To ne moze bit, sve Sto je BoZiji stvor svoj porod brani, — Mote biti da je tako, ali ja znam jednu koja nije takva, koja hoge i na svoje, samo kad ogladni. ~ A gdje je to, koja je to? — Pa evo je medu vama ~ Rukom pokazuje na Selim-efendiju, na Sta upitaju: ~ Selim- efendijal? — Nije on Selim-efendija nego Jovan-efendija, Selim-efendija se branio, on mode vige da doprinese svojom rijeéi u Skupitini nego oni, na Gelu s Rusid-efendijom, sa svojim inatom i svojom tvrdoglavoseu, ali nije bilo usiju da éuju ove mudre rijeci. Selim-efendija je bio prinuden da izade iz kahve. — Nema obraza ni koliko pahée ~ govorili su za njim ~ nema karaktera, izgubio je karakter. A kad ga je imao? I za Turske je sjedio na dvije stolice; za cara, zato Sto je od cara primao platu, alii za vlaha, da se vlahu ne zamjeri, Umijesto da zastiti njihova shvatanja i obiéaje, on je radio sve obrunuto: tjerao djecu u Skolu, pa i tamo gdje su Ijudi ve¢ bil udesili sa uéiteljem da im se dijete “saéuva” da se ne bi “povlasilo”, mladice tjera u vojsku i ne da im da se u tefterima godine preinaée i tako izbjegnu sludenje u kadru, “Pa i tamo ée nesto nauéiti”, odgovarao Selim-efendija, “pa kad se vrati poslije dvije godine iz nekog Bjelovara znace vise i napravice prevrat u kuéi”. A oni: “A kakav ho¢es ti prevrat?”Oprostili bi oni njemu i uporne savjete da najzad treba da se prihvate takva posla, jer od Turske nema nista, nek dignu ruke jednom od nje, nek se osvijeste i istrijezne, ali mu nisu mogli oprostiti sto je zalazio i u vlasku kafanu i pio sa vlasima, sto mu je sin iSao gologlay i Sto njihovu fukaru nije mogao da vidi odbijajuci je, a viaskoj dijelio gdje stigao. — Dal’ ée davat sto za onu zemlju’ ~ Pitali ga jednom. — Ni8ta se s te strane nemojte nadati ~ odgovarao je on ~ sa zemljom se jednom halalite pa zasudite rukave. ~ Da ti je dusa zakahrit insana, to svi znamo, lahko je to, no daj, obraduj nas otud - dobacivali mu neki. — Vala Ijudi — podizuci se sa svoga mjesta kaze Nazifaga, sav usplamtio ~ kad éujem onog dana da mu u déamiji zauéi ddenaza, niko od mene neée biti sretniji na svijetu, Cini mi se da éu se ponovo roditi. — E ho¢e li dati Bog da taj dan dode, da to dogekamo. Opet je Selim-efendija morao da izleti iz. kahve. Selim-efendiju nije bilo lahko uvri tako izade iz kahve kad mu dojadi, po podne opet u njoj. Smatrao je da je njegov posao takav i ako hoge da sto dobro udini za ove jude onda moras njima naopako. Rusid-efendiju su voljeli. Najprije zbog njegovog ponosa, sto se nije dao poniziti, Kad su mu jo u toku postavlajnja vlasti ponudili da bude predsjednik opstine, beledi reis, kao to je i bio, on s prezirom odgovorio: Be hajd sikter, vase mi vlasti i vaseg mi zakona, prdoljoskije, sta vviznate sta je vlast i Sta je zakon, vidjeli smo to. Ciéa Aleksa, stari radnitki tribun koga je turski kajmakam vise volio nego Rudid- efendijinog Sadira, jer mu Aleksin socijalizam nije smetao koliko Saéirov nacionalizam, govorio Ri efendiji: ne treba bojkotovati ovu vlast nego truditi se da je osvojimo, a da bi je osvojili treba da se udruzimo, mi radnici i vi Muslimani. RuSid-efendija samo Sto i njega nije sikterisao. RuSid-efendija je bio Covjek od karaktera, Ali sta je karakter? Na kolikim snagama on ledi? Kolike su njegove dubine? Jer mi znamo da nema petlje koja najzad ne popusti, nema éelika kojeg ne mozemo saviti, nema betona kojeg ne mozemo razbiti. To je taéno. Ali poredenja nisu dokazi, ona mogu biti privid, obmana, ili samo bijedna indicija. Jer nije taéno da nema ene svetice od koje ne mozemo napraviti bludnicu, kao sto nije taéno da nema vjernika koji ne bi prodao svoje bozanstvo za neku cijenu. Ljudski karakter je nesto dublje, jaée, i nema materijala u zemlji koji bi se mogao mjeriti njim.Razumije se kako koji karakter, jer ni u zemiji nije sve zlato. Sacir je bio ne jednom u takvoj situaciji da se odrekne svoga boZanstva, da ne bi bio slugom, kako bi iskupio slobodu ili Zivot. Nikad se nije dvoumio, spreman da podnese sve i najgore, ali da ne odstupi od svojega. Beledi reis, Rusid-efendija je vazio za éovjeka od éasti i rijeti kao Sto su to bili neki carevi spremni da zagaze i u rat ako bi doila u pitanje njihova éast (jedna depesa u Emsu izazvala je francusko-pruski rat), ili njihova zadata rijeé (Rusija je objavila Austrougarskoj rat kad je ova napala Srbiju 1914). Ipak, pitanje je da li bi ovi carevi ostali od rijedi i kad bi bili izvrgnuti progonstvu, ili suogeni sa dugim tamnovanjem, ili kad bi bio u pitanju njihov sopstveni Zivot? Nije malo primjera koji nam pokazuje da su mnogi ugovori potpisani tek kad je pobijedeni kralj na koljenima bio prisiljen da traZi mislet, ne samo norveski kralj pod udarcima snazne misice hrabrog Magbeta. Nama sumnje, Rusid-efendija bi s prezirom polozio glavu na panj kad bi ga sudbina ponudila s tim, prije nego sto bi se odrekao ma i jedne rijedi od svoga, vjeruju. Ali odreéi se svega onoga sto Zivot moze da prudi covjeku, ma i jednog dijela njegova, to je nesto drugo i zato se on tesko mirio s tim. Zivjeti, a ipak ne Zivjeti, a Rusid- efendija je bio ubijeden da u gitavom Glogoviku i nema €ovijeka koji zna Sta je Zivot. Bez sumnje za svoga cara bio je spreman da zaloii Zivot, ali da li bi se odrekao i imanja svoga za cara? Posebno onoga sto je Zivot Rusic-efendiji mogao pruditi? Jer nije malo primjera da su Ijudi u boju bili spremni poloditi Zivot, ali kad je trebalo poslije boja zaloziti i mnogo manji dio divota, pa éesto i neki svoj svagdanji interes, dio imanja, ili pak samo iznenadnu povisicu poreza, ili odreci se nekog viSeg polozaja koji su stekli u boju ~ nisu bili spremni na odricanja i vodili su krvave bojeve medu sobom. Uostalom, dosta je revolucija koje je organizovana druzina uspjeSno izvela i zavréila, izlazuéi opasnosti svoje Zivote i svoja imanja, a puéevima odozgo od zavjereni¢kih grupa prisustvujemo skoro svaki dan, ali za kratko pa se bitka prenese izmedu njih samih. Umro je onaj Rusid-efendija koji je znao jedini sta je pravi Zivot, on je jedini, i u redu Sto je umro, nikome ne daju dva Zivota, ali nije mogao da se pomiri s tim ako veé Zivi, da ne Zivi onako kako je on znao kad god je mislio 0 tome i o svemu sto je on zvao “tatli ddan” -slatki Zivot — pred ofima bi mu sinuo lik njegove lijepe snahe, a to je jo’ jedino lijepo Sto je ostalo od Glogovika, jedini kutak Ijepote to je sad bila Junan-kula i Sagirova Mejra u njoj. Znao je to i Ijutio se na sebe sto je tako mislio, Jer ta liepota bi za njega morala biti od kamena ili od tuéa kao one koje je vidao po parkovima velegrada, bozanska, iznad kakve éesme sa éetiri lule, po jedna sa svake strane, ili od bronze usred kakve fontane iz koje prskaju vodoskoci na sve strane, ukritajuci se i okreéuéi se uokrug, skladna i neoskrnavljena, iako pred ogima miliona, nedirnuta. Ali eto nije, nije od kamena, nego od dive vatre éiji plamen ga zahvati i préi kad god prode kroza sobu. Ito sve otkad ga je ova bijeda snasla i otkad je njegov brat Sacir u zatvoru.Ali njegov karakter, njegov ponos, njegov soj? Uostalom, kad je u pitanju lijepa Zena, ako je to slabost, sam vrag nam zgrabi ponos i baci pod noge, ili nam zaveze jezik ili zatupi mozak, te se osjeéamo éesto kao krivac koji stoji pred organom vlasti pred kojim je priznao krivicu. Tu svoju rugobu lica osjeéao je na sebi dokle god je u sebi nosio starog Rusid-efendiju. A to osjeéanje je dolazilo otuda sto je znao da je Mejra tako nevina i dista, a da je on Zeli. To osjecanje gadosti prema sebi nije imao kad je, neSto prije toga, naredio istoj toj snahi da jarga iz kuée, jer nee da vidi niSta sto bi ga podsjecalo na njegovog brata Sacira. Trazio je Junan-kulu, pa eto mu je, njegova je i neka je tamo sve Sto je njegovo. I tada je doduse morao da glumi srdZbu, ali je to bila srdiba druge vrste, pa s njom i gluma, tada kad je jo imao snage da se odupre Zelji. To je bilo one veéeri kada ga je udarila jednim bedrom po srcu, kako je sam za sebe rekao. Jo$ u pansionatu u Monastir, Mejra se oduéila od nosenja dimija, pa je nosila umjesto dimija haljinu, ali je inbjegavala kod kuée da nosi uske i uz tijelo pripijene. I bas toga dana, kao nikad ranije, kad je u takvoj jednoj komotnoj haljini protréala kroz sobu, (a mozda je to bila obigna kosulja, koja pokriva sve), nije znala da su Rusid-efendijinu paznju privukla njena bedra i natakla mu se na oi, Koja su se tek nazirala, kao dva sunca zaklonjena tankim obla¢kom, kako se taru jedno 0 drugo, jedva povlacedi za sobom i tanku odjeéu, i onda je planuo, tada se tobod sjetio Sadira i kako je vrijeme dalo njemu to pravo, ali gdje mu je ta bratska ljubav i nacionalna ravnopravnost? Dokolica njegova i veéera u éast Gavra... Sve je to buknulo u njemu i sve joj je do tada prosuo, iako se nije radilo o tome, nego kako ga je tarenjem okruglih bedara, u komotnoj haljini, udarila po srcu; i kako se uplasio da nece moéi da odoli, i to je bila jedina njegova odbrana od nje: skloniti je s otiju da je vie ne gleda... Jer u drugom i drugaéijem vremenu Rusid-efendija bi otputovao do Monastira ili do Selenika, a tamo se, kako je on vee znao, i kad se vrati ne bi svojoj snahi poklonio vise painje nego li sluzavki. Sad to vise nije mogao i nije ostalo nista drugo nego da je ukloni, a sva srdzba je bila samo paravan kojim je trebalo ukloniti izazov koji je za njega znaéila Mejrina Ijepota. Njegovo je lice tada bilo nekako posebno lijepo i kad god bi se pogledao u ogledalo mislio je da ima Mejri da zahvali za to, upravo svojoj snazi kojom se odupro njenoj lepoti. Smjeskao se zbog toga i éestitao sebi, svaki drugi, osim kolerignog Nazifage, morao bi da podlegne, pa je razmisljao o Ijepoti i nade da ona nije ni davolska ni andeoska, ali da ona postoji u prirodi, a u tome su mu pomogle ptice i ivotinje — ljepota postiji sama za sebe kao posebna kategorija, kao kod pauna, kod onolikih nepotrebnih ukrasa i onolikih boja koje se prelijevaju na suncu is onim krupnim tamnoplavnim pegatima na svakom zelenom peru, dugaékom kao snoplje prua, a pri tom nigemu ne sluzi, bas kao i sama kruna na glavi, ili ahilovski sljem umjesto obiéne kokosijekrijeste... Ali Sta ée Ijepota i kakva joj je svrha to nije mogao odgonetnuti. Atomsko jezgro nije jo8 tada bilo razbijeno, a i da jeste, RuSid-efendija ne bi znao da se éitava materija, iu najmanjem djeliéu svom, dréi na prineipu sklada, odnosno simetrije, odnosno Ijepote, nukleusa, i da je to bit prirode, jer je razbijanje toga sklada propraéeno zastrasujuéom grmljavinom, sto je u stvari samo protest prirode, i uni8tavanjem svega sto je Zivo oko nje, sto je zapravo osveta prirode prema rusiocu tog sklada. Optuii ju je da je bila kod sreskog nagelnika Gavra. — Tako li se éuva na obraz! ~ Bile su to prve rijeti koje joj je uputio umjesto pozdrava tek Sto ju je sreo. ~ Zasto? ~ Vrisnula je iznenadena kao da se pribojavala da su glasine eto veé dosle i do njega. ~ Bio je onaj pas kod tebe? -Nije, - Ali simu ila, —Jesam, a ti znaé zasto, da zamolim za Sacira. —Izvao te je sebi. — Jeste. — Bto vidi8 da jeste. -Nije, — Bla si mu kuéi. - Nisam. — Jesi! Skidaj to sa sebe. Teto, tih dana nije mu se oko usta skidao jedan jedva primijetan osmijeh, i od tada éega god bi se dotakao polazilo mu je za rukoms njemu se Enilo da je otkrio tajinu uspjeha u Zivotu, treba samo suprotno od onoga sto smatra za dobro i lijepo, i to je sve, to je odsad bilo njegovo novo vjerovanje; kao sto trgovci imaju svoje, dok god se ne posluze podvalom ili prijevarom prema musteriji dotle nema napretka u poslu. Tu je tajna, kao Sto vra¢ar ne koristi danonoéno metanisanje Bogu u njenom postu, ali onog dana kad Sveti Musaf zavije u mahramu i unese u Klozet i spusti na najnize mjesto pred njom se otvaraju vrata jednog nepoznatog svijeta i za nju vvige nema tajni svijeta koji je okruzuje.. I nije proslo dugo, a Selim-efendija, dosljedan sebi svojim biracima, dade ostavku na svoj polozaj poslanika, posto nije htio da se zakune na Ustav koji nije priznavao pa mu nije bilo mjesta u skupstini I odmah na njegovo mjesto spremno uskoéi Rusidefendija, nerazmisljajuéi ni éasa da se odmah zakune na sve Sto ée se desiti od tada pa do kraja svog divota, Selim-efendija nije smogao snage da preskoéi barijeru, s njim i mnogi, koja ga je dijelila od Zivota, da presaldumi, politi¢kim jezikom rege ne, rijeé mnogo upotrebljavana. RuSid-efendija ju je preskodio lahko da ju nije ni osjetio... Uskoro je Rusid-efendija shvatio da je njegova tajna, tajna samo za njega, da to nije nikakvo otkri¢e, da to tako radi od pamtivijeka dobra polovina svijeta, u drutyu u kome divi, i da se to radi svaki dan, a ne samo u odsudnom i sudbonosnom éasu, da svako ima svoj nekakav musafi da ne mora éak ni da ga ostavi na najnize mjesto, dovoljno je da njegove listove razastre i drdi ispod ¢ilima u sobi i da svaki dan gazi po njima, tako radi dobra polovina svijeta u drustvu u kome i u kakvom divi, ona druga polovina mnijenja, su hadalji i mejdanddije. Beograd — bogatstvo i slatki Zivot. Ali Beograd i periferija sa Cumezima gdje ivi éitava fay Beograd politi¢kih mangupa i Beograd bune. a ber. patosa ili u kojoj spava osam radnika, poredanih jedan do drugog skupa u sobi, Gospoda Jerinié je nasla za potrebno da ozbiljno upozori svoju kéerku na jednu opasnost koja je nastala promjenom u njihovoj kuéi: ~ Zana, duso, ti nemoj da ulazié kod gospodina. — Ali zasto mami? ~ Treba da se éuvas. On je politigar. — Pa Sta? ~ Trebas znati. Politiéari jedno pritaju, a uvijek drugo misle. Ne znas ti nj Nifje bilo tako davno, bar se njoj tako éinilo, kad je oko nje oblijetao jedan. Lice mu je bilo umiljato, a rije%i slatke, topio se od miline i mogao je da u éasu prospe vre¢u rijeéi pred nju, “jezik da ga ne zaboli”. Kupovao joj je poklone, potajno dolazio kod njih i Ijubio je ~ samo mu ona nije vjerovala jer je znala da je zavrsio pravo. Poslije je izaslo na vidjelo da je sve to isto radio i sa drugima, samo Sto su mu one lude, vjerovale. -Nije lahko izaéi s njima na kraj — sa uzdahom je zavrsila svoje priganje — jer oni su u stanju da prevare i dréavu, a kamo li ne i jednu slabu Zenu, Ali su za djevojku slabo prijanjali mamini savjeti. Zar takav? Bas mi je on neSto. Tako krupan i star. To je od onih za koje se kate: Do pola dana mrze na se... Od nekog udvaranja nije bilo ni pomena, kad god bi usla u sobu on bi gledao negdje kroz prozor, a rijeé mu je bila dukat. Da li je to politika? Da li ju je primjecivao uopte, da li on zna da ona postoji? Bila je sigurna da nije znao ni kako izgleda, Zato je morala sama da zapne, ako je htjela da progowori koju s njim, a morala je.— Je li kafa bila dovoljno slatka? ~ osmjelila se upitati u nadi da ée se iz toga razviti razgovor. ~ Kak'i slatka! - odgovorio je i na tome se svrsilo. Drugi put kad je unijela kafu, rijesila je da sjedne i priéeka Soljicu, Da vidimo mislila je, kako ée rijeSiti taj problem. Ali ju je i tada zapanjio svojom ubitaénom ravnodusnoséu, — Nemate nista protiv sto sam sjela? ~ Baé neka si. Nego kako te ovdje zovu? - Zana. ~ Zana, lijepo ime i madona. — Znate ~ rekla je gospoda Jerinié - ona ima yjerenika. To je jedan mlad i ozbiljan gospodin... Rusid-efendija nije mogao da sakrije svoje iznenadenje. Opet je gledao kroz prozor. Sta ima tu toliko da se gleda? Tek tada je mogla vidjeti da on uopite ne sladi kafu. Jedilo ju je sve to. — Pa zasto ne meéete Seéer u kafu? ~ Ja pijem kafu radi kafe, ne radi Seéera, Opet je razgovor bio zavrSen, a njegovo lice je izgledalo kao da je htio da kaze: ~ Nemam ja druga posta nego s tobom tu da nagvazdam. Okrenuo je glavu i ko zna dokle bi sa svoga otomana, na kome je sjedio skritenih nogu, gledao tamu nekud preko kajsije éije je liée skoro dopiralo do prozora, da nije preduzimljiva djevojka prikupila nove hrabrosti. ~ Jel'de da vi niste zli kao Sto se pravite? Posto je to kod gospodina izazvalo zabunu, morala je brzo da se popravi: = Mislim, niste onakav kakav bi trebalo da budete? Pa da govorite mnogo, da mislite na drugo, a ne na ono Sto priate... da namignete, recimo, koji put... Ja znam, takvi su Ijudi vaseg anata, Rusid-efendiju je silno raspolozila ova naivnost djevojke. Smijao se od srca_njenom zaéudenom pogledu. ~ Vidi ti nje, ta ona zna. Zar smo mi takvi? ~ Da. Ja sam poznavala jednog. ~ Vidi mudrice, sta ona zna!Kako se mama prevarila u njemu, mislila je Zana, On nije wopste od tih. On i nije pravnik, i rekla joj je naveée, — Ta njemu se vidi sve na licu sta misli, mami! Ako uopste moje biti rijegi o nekoj lukavosti, ja bih prije uspjela njega da zavedem nego on mene. — Kad éeé se jednom opametiti, dijete! Ti vige nisi djevojéica... Uhotelu radosti druge vrste. Ceda Kalaj se raspri¢ao na svoj naéin. — Eh, i ta kultura na nos miije vee izasla. Profesor univerziteta, a ide na pijacu s korpom i u patikama, — Pa da. $ njegovog gledista to ga nimalo ne unizava. ~ Treba da znas da je kultura u prijateljstvu samo s bogatstvom. — Ah! Pa moze. Moie. = Mani ti to, Krasno plate, skupocjen namjestaj, tepisi, duborezi, lijepe Zene ~ za koga je sve to? — Dobro molim te ~ umijeSao se Rusid-efendija, zar tu spadaju i liepe Zene? ~ To sad prvi put éujem od tebe, beze ~ pridruzi mu se i poslanik Stasié, ~ Da, da, gospodo, otvorite samo dobro ogi, pa éete vidjeti. Uzmite samo komad drveta ili bakra, dok od njega napravite skupocjenost, tu treba muka, to je zanat, umjetnost i to su vam predmeti materijalne kulture. A lijepa Zena ~ tu nemate sta da radite, tu je sve uradeno. Ona je dio materijalne kulture samim tim Sto je lijepa ali gospodin Staii nije pristajao na to da je ijepa Zena privilegija imuénih. Asim-beg je i ovo uspio da dokaze. ~ Ja Sta ti misli8? Neée se valida lijepa Zena druditi sa slijepcima, nego s onim koji u kafani moje da potroii, koji se razumije u odjecu, u poklone... RuSid-efendija je udivao u svjezini ovakvih misli kojima su njegovi prijatelji obiloval Ministar, koji je imao nadimak Kalaj, zato Sto se, po nekima umio da zalijepi tamo gdje je a kad je to trebalo, driao je svoje ogromne Sake na stolu savijene u pesnice, a pogled negdje ianad svojih sagovornika ili u susret ulazu, kao da je svakog asa oéekivao da se otuda neko pojavi s kim je imao kakav neodlozan sastanak. Asim-beg nije mogao da ga ne pecne pokatkad. ~ Sta li e biti najzad sa tim zajmom? — upita ga posto predhodno namignu na veliko éudenje Rusid-efendijino. — Baé sam juée bio u dvoru po tom pitanju.Prigao je kao dosadujuéi se i s nehatom: ~ I posto je kralj bio nesto slabunjay, primio me u svojoj spavaéoj sobi, bez ceremonijala. — Jes’ bogati odvratio je Stasié sa skrivenim podsmijehom ~ tako je prije neki dan primio i mene... Sjedim ja do njega, a on ée tek: “PijeS li kafu?” “Pijem, kako da ne pijem”, kazem ja. “E dade, Maro”, naredi on Zeni, “jednu posladu za gospodina i jednu pojacu za mene”. Ceda ga prosjeée pogledom, ali znajuci da s doktorom ne moée izaéi nakraj i sam okrenu na Salu.Voja je za to vrijeme ispustao za sebe neki izdvojen stih, dije je znagenje izgleda bilo ingubilo svaki smisao za njega. Cak i Rusid-efendija nije vise obraéao paunju na to, jer se uyjerio da iza njegovih rijeci nije stajao nikakav osjeéaj. ‘To je kod Voja bilo zaostalo jos iz mladih dana, nesto éega se on nije ni htio niti mogao otresti. — Nista mi nije zaéudo ~ pokusao sad Ceda da vrati neki stari zajam doktoru ~ nego od Gega ti stvori svoje bogatstvo? — Stvorie ga moji pacije pouzdano odgovori doktor. — Pi, kakav si mi ti ljekar! Pa i sam si priznao da si ispite polozio na sumnjiv naéin. — U svakom narodu ima deset posto pametnih. ~To verujem, dobro. — E vidi8, ja Zivim od onih devedeset posto. ‘To je izazvalo veselje, a Rusid-efendija je razdragano dodao: ~ Be, ti si znadi uvijek za veéinu. — Dabome, ponosno je priznao doktor. Ceda se obratio Jovi da spremi i virsle uz pivo, portiru da kaze da pripazi na telefon, a direktora koji bjese u prolazu, upadijivo se Klanjajuéi od stola do stola, zaustavi da bi i njemu izdao neki nalog. Asim-beg je bio ovaj put na Cedinoj strani. ~ Ako hoées, doktore, pravo, ti si pobio vise Srba nego éitava jedna neprijateljska divizija u ratu. — Kako to? = Pa s tvojim pobagajima. — Ah, to li je - spokojno odvrati doktor ~ naravno ti si zastario u tim stvarima. Ali treba gledati i naligje tog pitanja, naprotiv, ja tako doprinosim smanjenju bede i resenju jednog krupnog socijalnog problema kao sto je nezaposlenost i drugo. ~ Bravo = zavidljivo uzviknuse Ceda i Asim-beg.~ To je hram tajanstva i grobnica tuzna / za ogromnog mrca ko nas um beskrajna... - promrmilja na sve to kao za se Voja. Voja po svom obigaju baci ostatak cigarete na pod, pa posto ga dobro zgnjeti, znagajno se okrenu Rusid-efendiji, ~ Da nije bilo ovog éova, glavom bi platio tvoju zadrtost. ~ Infantilnost! — izusti Asim-beg. ~ Kao, sto mu to dode? - upita Rusid-efendija razdragan. — Glupost? - upade doktor ne saéekavsi Asim-bega da objasni. = Mora on da nade nesto da bi odskogio od nas ~ progunda Ceda nezadovoljno, — E pa to je mnemotehnika ~ s ponosom rege Asim-beg koristeéi priliku da ispriéa sve Sto je znao. Asim-beg prvi predlozi da se razidu posto je i Ceda veé odavno navaljivao, ali Rusid- efendija nije htio. Kako je i mogao odvojiti se od njih i otiéi u Glogovik, kad su oni, zajednos ovom krsnom palatom, bili uzrok onoj vedrini od koje je treptio u dusi. Stepenita i portirnica zastrti zelenim pliSom, zidovi u staklu ili oblozeni, kao i éetvrtasti stubovi, plogama mermera, ili ogledala, ili posluga u sveéanim odjeéama sa snazno bijelim salvetama preko rukava, usluznim licima i hitrim pokretima i u jedva doglednoj dvorani ~ sve je to ispunjavalo dusu zanosom i radoscu, mutilo svijest, uzdizalo ponos. Zavaljeni u mehkim naslonjaéima, prekrivenim blje’tavom tkaninom, rashladivali su se hladnim pivom u prvim naletima ljetnje Zege, sakriveni u éosku koji je bio vjeéito rezervisan za Cedu i njegovo drustvo. Asim-beg i Voja su se raskomotili, raskopéavsi kapute, pa éak i kosulje, sto je Ceda, podréavalac pariske etikecije, smatrao neoprostivim, bez. prsluka, bez kravate u drustvu! RuSid-efendija je to i sam smatrao nedopustivim za sebe ligno, ali ova dvojica, kao mladi i zato napredniji, s podsmijehom su i s visine gledali na ova konzervativna shvatanja, Rusid- efendijin je prijedlog bio da tu prigekaju dok prehladi, a onda kod “Dva sveca” na éevapéige uz ornjak. I pored svih svojih sastanaka i poslova jedva pristajuci kao i svakog dana, i Ceda je morao da se pokori ovoj odluci drustva, Rusid-efendija je radosno udisao iz. dubine pluca svaki trenutak koji je prozivijavao sa svojim prijateljima — kao da je htio ove éasove pretvoriti u vjenost, Udobnost s kojom je sjedio i smijeSak koji se nije skidao s njegovih usana dovolino su govorili o njegovom ushiéenju. Na prijatnoj terasi po kojoj je pirkao svjez vecernji lahor sa rascvjetalih lipa, uz specijalitete spravijene s crnim lukom, syjede ili ispréene éevapéi¢e, u istopljenom kajmaku ili na guséijojmasti, Rudid-efendija se osjecao kao rekonvalescent koji je prelezao teSku bolest pa ga sad paze i pitkaju na svakom koraku. Ceda je Zalio Sto toga dana nije izaSao u Setnju svojom jahtom, trudeéi se da ukaze na Zrtvu koju éini zbog njih, dok je Voja negodovao sto neée biti spremljena pegenica. Svi su se slagali u tome da je bio ogajan ruéak koji je u hotelu bio spremljen po Cedinom ukusu. Bilo je svega dovoljno ali sve skupa prazno. Iako sim nije volio francusku kuhinju, volio se prikazivati kao njen obofavalac, razmeéuéi se s poznavanjem njenih “frikade”, “Satobrijana”, stotine vrsta sireva i isto toliko vrsta vina. ~ Sve je to éorbuljak i buljon, smuti i prospi sve te cvekle i salate ~ odrijesio je Voja. - More nema tu niSta dok ne Cugne na sto pra--sence! ‘Tu rijeé je razdvojio na dvoje, udarivsi glasom po onom drugom dijelu. Asim-beg je smatrao da treba nesto reéi iz oblasti kulture pa u nedostatku drugog rete da mu je Zao Sto je veéeras propustio da ide u pozoriste. Rusid-efendija se uzvrpolji na svom mjestu. ~ Sto si mi ti s nekakvim tvojim cirkusima! Ali se i Voja slozio s njim izrazavajuci svoje miSljenje 0 tome, dosta zrelo, kako je izgledalo svima, te, molim te, Jesi ti lud, Sto pa da gledam kako drugi Zive, kad mogu sam ~ A, to je pogresno — bunio se jedini Ceda— Francuska je zemlja pozorista. ~ Volio bih da znam ~ zajedljivo rege Asim-beg ~ koliko li siti puta bio tamo u pozoristu i Sta si od svega razumio. A sam prigas da se nisi vadio iz kabarea. ~ To je taéno, ali pozoriste je potreba kulturnog éovek: Neéu valjda da se kogoperim kao onaj Sava, u koporanu i opancima s kajiSevima, da me slikaju strani novinari na svakom koraku. — Mani ga ~ slodi se sad i doktor ~ zaguljen éovek. I sta ti on zna: primedbu na zapisnik. Jes'likad video da je ustao radi neéeg drugog? — Dosadan je ko stjenica - priznade i Asim-beg - vjecito sa svojim seljacima po Beogradu. — Bai je dosadan - s prezirom reée i Rusid-efendija ~ a éovjeka druge vjere s ogima ne mode Vidjeti... Kako rekoste: Infantilnost? Posluga je kao i u drugim lokalima pozvala Cedu, pa je i ovdje paznja bila okrenuta prema njegovom stolu i prema njemu ligno, usluzno iSekujuci naredenje. Rusid-efendija, koji nije bio nikakav sladokusac, nikad nije jeo s takvim apetitom kao sad, on se davio s tim sirovim éevapéigima, “englis” peéenjem i polupecenim dzigericama, i Ginilo mu se da je tek sad osjetio pravu €ar utoljavanja gladi.— Peéenja éu mesto hleba - neumorno je recitovao Voja. ~ Neka to, gde éemo mi posle ovoga? Veceras? Kod “Bagrema”. ~ Ne, kod “Dardanela”. Vidjeéete, Nesto! ~ Asutra? ~ Sutra éemo videti, ne, za sutra imam sjajnu ideju. U poéetku je odsjeo u jednom od onih reprezentativnih hotela, koji su se raspoznavali po svome carsko-ruskom nazivu, a koji su bili izraz emigrantsko-pravoslavne narkoze, te su munoge ulice, hoteli, drustva i ustanove nosili ime kakvog ruskog grada, cara ili velikog kneza. Ali po prirodi komotan i cutljiv, povugen, nij se mogao pomiriti sa Zivotom u hotelu. Spavao je u hotelskoj sobi, hranio se u hotelskom restoranu, i sjedio u hotelskoj kafani. Hotelska posluga je, doduse, pokazivala prema njemu postovanje kao malo prema kome, posto je baksi8 kod njega bio sastavni dio njegovog odgoja. Najzad se smjestio, mnogo udobnije, u jednoj modernoj vili, ali je u hotelu i dalje bio redovan gost. S Ijudima od zakona, s onima Koji su se od drugih razlikovali samo po fesu, lahko se upoznao. Rusid-efendija je bio filozof samo u drustvu koje je umno ili po karekteru smatrao da stoji nize od njega, pa je u takvim prilikama bio povuéen i nemilosrdno éutljiv, bez obzira na pristojnost. Ovdje su stvari stajale drukéije. Svi su bili radosni Sto je medu njima, jer nema valjda nikog ni u Bosni ni u Makedoniji koji nije éuo za ponosne Buljubasice, a Rusid-efendija je zbilja bio ponosan, Osjeéao se ugodno medu ovim Ijubaznim begovima — Koliko puta dolazite godinje u Beograd? - pitao ih je za stolom. — Jedanput godisnje navraéamo u svoj izborni srez odgovorili su mu. ~ Zar su zasjedanja tako cesta? ~ Zasjedanja nisu tako éesta, ali ée¥ i sam uvidijeti da je ovdje prijatnije nego u Prijedoru... Objasnili su mu da se radi zasjedanja u stvari i ne dolazi, veé radi svrSavanja krupnih i sitnih poslova sebi i Ijudima iz steza, jer ako to ne bi uéinili u vijeku bi samo éetiri godine proveli u Beogradu. Priznao je i sam. Zaista, bilo je lijepo. I sam je uZivao ujutro da sjedi pred hotelom, pored hastala prekrivenog éistim bijelim stoljnjakom, popije naste srca éasu hladne vode sa kockom Seéera, zatim crnu kafu, la onda posmatra rijeku Sarolikog svijeta koja je odnekud izvirala sve iznova i koja nije presusivala ni onda kad se Rusid-efendija kasno u nogi povladio u svoju hotelsku sobu. Razmisljao je: Ima Ijudi koji jedu i zderu, ali im se to ne vidi, ustogljeni su i mréavi od postanka, i dovijeka ée takvi biti, Ali sa Beogradom nije to sluéaj. Bogatstvo koje je stizalo izcijele zemlje, jo$ do juéer srbijansku palanku, jaéalo je i nesrazmjerno brzo uveéavalo njegovo tijelo, snazilo njegove udove, Sirilo njegove arterije, obasipalo nakitom glavu i prsa. RuSid-efendija je uZivao u toj syjezini, u toj snazi. Njegov Glogovik prema njemu éinio mu se kao cumez prema svijetloj odaji. Kad jednom dode u Beograd pametan éovjek is te strane! -Ak te vit upita Ruisid-efendija, — Pa zna se veé, tamo gdje ju tu-tu, i on napravi usta kao da ée zatrubiti, — A, ne, nikako - usprostavio se Rusid-efendija - Kaki! ~ prezrivo okrenu glavu. Ja sam i Bejbabu i Bekagu, nosioge nase liste. — Hajde bogati, ti cera kapom yjetrove, kakav Bekaga, Bejbaba... ne poznajete vi nase stvari Najvie od svih privlaéio ga taj Trebinjac, vidljasta lica, u kome nije bilo vige od trideset i pet kila, Rusid-efendiji je pao u ogi njegov moderni prsluk sa tri dugmeta i prugaste pantalone, kakve je vidio kod ministara i diplomata, ~ Ni za Zivu vatru s njima, s dZukcima ~ siktao je Asim-beg, kad mu Rusid-efendija pomenu razgovor koji je imao tog jutra. Bio je iz stare bosanske familije, dobar govornik u skupstini, a u depu je nosio i diplomu nekog poznatog univerziteta na strani, mada je vige volio da priga o barovima i kabareima nego o kulturnim ustanovama i spomenicima tog grada. Nije nosio brkove, pa se na njegovom mrSavom liciisticala snazna nausnica, koja je pokazala njegovu plahovitost i nepomirljivo: Sluao je kasnije njegove govore u skupstini i osjecao se nekako jatim, krepkijim, pa samouvjerenijim, dok je Asim-beg sa svog sjedista osipao paljbu na protivnike. Sto nije takav govornik, i sam bi imao snage - samo da je znao Sta i kako. Ovako, mogao je da dobaci najéeSe, samo svoje divljenje ili prezir. Ni Asim-beg nije stanovao u hotelu, ni u jednom od onih s ruskim nazivima niti u kakvom Ekscelzioru ili Splendidu, ali je dolazio s Rusid-efendijom svakog dana, pijuckao za stolom i tako najée8ée obavijao svoje poslove. Njegov sto bio je cesto opsjednit mnostvom njegovih zemiljaka koji su 2urili u njega kao u svog apostola. A Asim-beg je sve biljezio u notes i brzo zavrSavao s njima. Rusid-efendija niSta strasnije nije Zelio nego da iz usta ovog éovjeka prosuklja plamen optuzbi i protesta protiv klanja i bezakonja u Glogoviku, da zazeze, njime po skupstini, da otvori oti Evropi, a ne kao Bejbaba i Bekaga, samo mudro Suti... — Hoéu brate, kako neéu — obecavao bi Asim-beg rado. ~ Ovi nasi ne smiju ni da zinu, ili ne umiju, Bog ih je dao smetenjakeAsim-beg se tih dana nije odvajao od Rusid-efendije. I najvise se svidao Rusid-efendiji sto je bio tako upuéen, bastalo ga je sve o éemu su pojmili, zavrsio mu mnoge od poslova u Kojima se on nije znao ni okrenuti. To je Rusid-efendija smatrao za svoj krupan uspjeh. $ velikim nestrpljenjem iSéekivao je dan kad Ge Nazifaga i ostali uvidjeti da on nije isto sto i Selim-efendija i da je proslo vrijeme kad je Rusid-efendija iSao sagnute glave. To se vidjelo veé i po samom prijemu na koji je naigao kod svih onih koji su ikad éuli za njegovo ime. Svuda su ga trazili, svuda zvali, svuda udostojavali postovanjem. Nista manje razonode nisu priéinjavali ni éasovi koje je provodio u svome novom domu, Jedna éudesna okolnost zbliZila ga je sa ovom familijom kod koje se nastanio, ali umjesto njih on nade gospodu Jerinié sa njeno troje djece. U svijetloj ulici ukrasenoj drvoredom lipovih stabala koja tek sto bjehu izaéla iz svog djetinjstva, Rusid-efendija se smjestio u skromnoj vili, tek ponikloj na ovom mjestu. Vidjelo se po njenoj vjeeitoj spoljasnjosti da Ijudi ni ovdje nisu zidali vise da bi se sklonili od vjetra i kiSe, veé i da istovremeno udivaju u ljepoti ljudskog djela. Za deset godina u ovoj ulici ne¢e biti viSe isluzenih potamnjelih zidova ni pocrnjele piramide iz. vremena Obrenoviéa, jer ée tu izrasti krasne palate radene u modernom stilu, obugene u divnu odjeéu zelenila sto ga daju briljan, ladoled i druge puzavice. Nifje bila, doduse, baséa na kakve je navikao Rusid-efendija u Glogoviku, ali je ipak bilo bolje nego u hotelu ~ bilo je nesto ogradenog prostora gdje se moglo izadi i sjesti pod tankim hladom kajsije ili bagrema. Oko vile se vodio spor, posto se iza smrti vlasnika pojavise znani i neznani povjerioci, raznesose svu robu iz. zaostale galanterijske radnje, razvukoge pozamasnu gotovinu, pa éak i dobar dio namjestaja iz kuée, i sad su bili navalili kao gladni psi da otmu i ovu posljednju kost koja je hranila jednu enu i njeno troje djece. Da nije kuéa bila pod hipotekom, gospoda Jerinié bi je najradije prodala, pa s tim novcem otvorila mljekaru u kakvoj Zivljoj ulici, ili bar osigurala pristojan miraz svojoj kéeri. Ovako, nije joj ostalo niSta drugo nego da je izdaje pod kiriju i da radi u tudoj mljekari kao pomognica. Nije onda éudo sto joj se briga o kuéi nije skidala s uma, bilo kad je radila ili posluzivala musterije u radnji, ali joj nije dolazilo na um jedino — da se jada sto i njena djeca nisu dijelila njene brige. Sin je bio u godinama kad je ulica preéa od porodice, te se cijelog dana nije svijao u kuci, iako nije uéio zanat, niti pohadao skolu. Vrsljao je po poljani Taimajdana ili obilazio predvorje bioskopa, vise kontroliSuei “filmove koji dolaze”, nego sto je gledao one koji su se veé prikazivali,Rusid-efendija ga za sve vrijeme dok je bio tu, nije vidio viSe od dvaput. Mati ga je upozoravala da ne gleda filmove “zabranjene za mladed”, a nije znala da je on sa svojom druzinom i jurio “trebe” po zabagenim ulicama oko Dunava. Mlada, Durdica, nesto starija od Rusid-efendijine Bulke, neraskidno je bila priljepljena uz svoju malu drugaricu iz skole, bilo u svojoj bilo u njenoj kuéi. Bilo je sigurno da nikog na svijetu nije voljela vise od te jedne jedine drugarice. Starija, Zana, imala je Sest, pored jos odgovarajuéeg broja drugova. Nezasluzeno je nosila ime Jovanka i jednog dana su joj rekli da “ne odgovara”, jer da bi Jovanka morala nositi suknju od Sajka i Sarene vunene éarape, i sigurno bi imala nekakav drugi hod. Bile su zato saglasne da ona s pravom izabere kakvo hoée francusko ime. “Papa” je i sam uvidio ovu abnormalnost pa se rado odazvao Zelji svoje kéeri i povinovao njenoj volji da se ime prevede na strani jezik. I svi su je zvali tim imenom koje je ona suvereno nosila veé mnoge godine, osim brata, koji joj, iako je bio mladi od nje, nikad nije priznavao ovo pravo, jer je on sa filmskog platna dobro znao kako bi trebalo da uzgleda jedna prava Zana ili Dzoan, Nije radila nista, niti u kuéi niti na kakvom drugom mjestu, jer nije imala vremena, Jutro je morala provesti pred ogledalom, a popodne s drugaricama i drugovima u éaskanju i drustvenim igrama- ako veé ni im bolje za majku — ona je neumornim radom bar unekoliko mogla da odagna svoje brige i zaboravi dragog pokojnika. Rusid-efendija je imao najbolje dvije sobe, dok je vlasnica zadréala za sebe sporednije prostorije, Pored Zaninog sobéeta, kuhinju i dosta veliko predsoblje gdje su preko dana najvige obitovali, sa malo namjestaja ono je moglo da sluZi kao savim pristojna soba. Rusid- efendija se ugodno osjeéao u svakom pogledu, a najvige s toga Sto je ovako bio zaiticen od nepoteljnih pogleda i tudih radoznalosti, bilo da odnekud nije dosao dva dana, bilo da su ga ti isti njegovi prijatelji doveli pijanog kasno u noc ili taksi - Sofer. Zana je svojom glagoljivoséu za kratko vrijeme uspjela precie odstojanje na kome se upotetku dréao Rusid-efendija, da zadobije njegovo prijatelistvo i razdrijesi njegov jezik. Godilo mu je njeno prisustvo, veselila ga njena zapitkivanja, razonodila njena smjelost nad kojom je éesto ostajao zapanjen. To je bio razlog sto je ponekad pogrijesio da provede uobiéajno poslijepodne sa Cedom i Asim-begom. Uprkos izriitog materinog protivljenja, ona se primila da rasprema gospodinovu sobu. Da lije to éinila iz razonode elje da bar u neemu odmijeni u poslu majku ili Bati u inat - to se nije moglo taéno znati, jer svega je bilo po malo. Ipak bi se moglo reéi da je po srijedi najvi8e bila radoznalost, jer je gospodin za nju bio trostruko interesantan: kao musliman na prvom mjestu, kao Zenjen ne manje, i najzad najmanje od svega kao éovjek visokog zvanja,Uvijek se nalazila u poslu da ude u sobu kad bi bio tu. I uvijek pri tom bi joj donja usna bila tako razvugena i pod takvim pritiskom kao da se éinilo da ée svakog trenutka prasnuti u smijeh. A ta usna bila je tako svjeZa i crvena kao da se odnekud, nevidljivo na nju slivalo Serbe, Samo je to valida bio razlog sto se Rusid-efendija ni na koji naéin nije mogao naljutiti na ovaj uzaludno suzdrzavani smijeh, ~ Zasto vase dene idu onako umotane kao strasila? — pitala ga je trepte¢i sva od prikrivenog potsmjeha, Za njena pitanja Rusid-efendija skoro nikada nije imao ozbiljan odgovor. — Kod nas je odvise hladno, pa ne bi mogle drukéije da izdrie. Medutim, nije mu vjerovala da je Zenjen, Mogla je dobro da ga zamisli kako pije ili sjedi za kartaskim stolom, nareduje, ili prezire, ali kao muza nikako nije mogla sebi da ga predstavi, bar je tako izlazilo iz njenih rije%i, iako je bez protivijenja primila kad je rekao da ima éetvero djece. — A kako se kod vas odnose prema deni? — On je za nju sve, njen jedvaéek. Ona ima da radi, da zaraduje i izdi — A ako je njoj to tesko, ako ona to neée? — Nek hoée! ~ A ako ipak neée? Pobuni se? — Ako se pobuni, on uzme jatagan ~ u mladega nema pogovora... -R — Todrubi joj glavu. ~ Straéno... ~ Lice joj je bilo izobligeno i stresla se od straha, — A kako ée onda bez nje? - pitala ga je dale. ~ Navikne se. Vremenom, dovoljne su mu i one tri, — Kakve tri? — Pa svaki dri po éetiri odjednom. — Znaéi i vi imate éetiri? ~ Svakako. Nije mogla da se naéudi. Gledala ga je s nevjericom, a Rusid-efendija je udivao w njenoj zapanjenosti. ~ I jo8? ~ Pa znate li tamo za ljubav?— Preko golubova - spremno je odgovarao Rusid-efendija - djevojka dréi u svojoj sobi goluba svog momka a on njenu golubicu, i tako se dopisuju. Gorjela je od Zelje da mu polodi ruke na prsa, da vidi kako bi rijesio taj problem. Ali jedan njegov mrk pogled sprijecio ju je da to uéini. Tada bi iz hodnika prodro nesto prijeteci gospodin glas: ~ Zana! Ali se Zana nije odazivala, nije prekidala svoja éaskanja kao da nije ni éula. — Hoge li vam ene biti vjerne, da li ste sigurni u to kad ste ponekad duze vremena van domat ~ Moraju biti Jer sam svakoj naredio da motri na onu drugu i svaka ée biti sretna da uhvati svoju inoéu makar i u najsitnijem prestupu. ‘Tada se veé mati pojavijivala na vratima, posto su dotle svi pozivi ostali uzaman. ~ Zana, ostavi gospodina na mira. ~ Mami! - odazivala se tek tad maznim glasom, ali se nije dizala sa svog mjesta. Na Rusid-efendijinom licu je titrao vedar osmijeh ~ Hoéu da je vodim u Glogovik ~ govorio je. ~Mnogo joj se svida tamo ~ a ona je njegove rijeGi propratila sa kristalno zvonkim smijehom. — Ni8ta se ne smiji- prekorno je govorila gospoda Jerinié— to bi za nju, gospodine, jos bila sreéa, ako hoéete da znate. Vjerujte to bi bila sreéa, Posto je rekao da mu ne smeta, morala ju je ostaviti na miru. ~ A za koga éete me tako dati? ~ htjela je da zna. RuSid-efendija se za trenutak zamislio, a onda mu je pred of iskrsnuo jedan lik koji ozari njegovo lice. ~ Imam jednog zgodnog deliju, Nazifaga se zove. — Sjajno. Bas mi se svida: Nazifaga. Sjajno — tresla se Zana od smijeha. ‘To je to. Taj spokojni i bezbrizni Zivot Rusid-efendijin iz osnova je mijenjao ne samo njegovo unutarnje raspolozenje, nego tako isto i njegov spoljasnji izgled, pa tako i njegovo odnogenje prema Ijudima s kojima je dolazio u dodir. ~ Stal - Ree mu Asim-beg jednog popodneva dok su se osyjedavali pivom u jednom poznatom hotelu~ kad ode’ kuei hanuma te neée prepoznati — Sta ti je to na nosu? — nagali se Rusid-efendija, da bi se odbranio od uroka.Asim-beg nije znao da je RuSid-efendija taéno ograniéio krug svojih prijatelja u Beogradu, zato nikada nije dopustao Soferu da ga proveze kroz éetvrti koje bi ga mogle podsjetiti na njegov Glogovik. Zato je razumfjivo, otuda ona hrpa pisama koja se gomilala na njegovom stolu, koja je svakog dana postajala sve veca usljed toga sto je Rusid-efendij bilo ubistveno dosadno da uzme pero i napise odgovor. ~ Bogami - re¢i ée Zana jednog dana, najozbiljnije zauzeta ogledalom, ispitivanjem kako li bi joj stajao njegov fes imali ste vi pravo kada ste rekli da se vase dene otimaju o vas, prosto vas obasipaju pismima. — Jah ~ napravio je zabrinutu grimasu Rusid-efendija — nije ba§ ni lahko iza¢i na kraj s njima, djevojko. ~ Nego znate Sta ~ vragolasto dodade ona ~ posto vi to nikada neéete stii, najbolje da ja ikvidiram s time. Ja bih to svrSila po kratkom postupku. ~ Be da te je Bog dao da hoges - naSali se Rusid-efendija, — Vidjegete, umjec Nije to bio samo prazan razgovor, na kakav je s njom navikao Rusid-efendija, Kad je ostala sama, ona je svoju zamisao iu djelo privela: Sjela za sto i sa uéivanjem proéitala pisma Rusid-efendijinih prijatelja. Neki su trazili da im izradi dozvole, drugi ga podsjeéali na postavijenje u slubi, a najvise ih je bilo koji su pitali za “agrar” ili spiskove 2a isplatu naknade za oduzetu zemlju. Kad je sve protitala, brzo je pronasla jedinstvenu formulu odgovora za sve. Smijala se kada je naisla na Nazifagino pismo: “Dragi moj Nazifaga, Gospodin je u Ceskoj. Nemojte vise pisati. Najsrdacniji pozdrav. Zana”. Isto tako kratko, samo sa manje srdaénosti odgovorila je i drugima, i Mula Zeéu. Prispjela pisma je sklonila gdje ih RuSid-efendija nege moéi lahko naéi On je bio sretan sto ih ne gleda vise pred sobom, i iSao je dotle da je povjerovao njenim rijegima “Ja sam to po kratkom postupku”, ali posto je pripadao onoj vrsti ljudi koji viSe vole da Zive u povoljnoj neizyjesnosti nego u nepovoljnoj izvjesnosti, nije htio da provjerava plase¢i se da se ne razoéara, isto toliko koliko se plasio i da nije ozbiljno shvatila njegove rijeti Bilo je odigledno da se sama sreéa usavezila s RuSid-efendijom, jer mu je nekako i8lo od ruke sve éega god bi se prihvatio. I svakako, poznanstvo sa Cedom Kalajom predstavijalo je jedan od najznagajnijih uspjeha. I s njim ga je upoznao Asim-beg. Vidjelo se da je taj Covjek w svakom pogledu bio srdaéno raspolozen prema njemu i trudio se na sve nagine da ga uvede medu najvige krugove beogradskog drustva,Da je ministar na raspolozenju bio takva liénost, to je mogao svako brzo da zapaz Uspijevao je da zaposli oko sebe éitav hotelski personal. Jednome je naruéivao specijalan rugak, drugome da odnese nekakav telegram na postu, treéem da pripazi na telefon, éetvrtom da pazi neée li pred hotelom stati takva i takva dama, a vee oni koji su njega sludili za stolom nisu ni primjegivali ostale goste. Prita se da je on takav bio i usred Pariza, gdje je odsjedao u najskupljim hotelima. Zbog svega toga bio je neobiéno cijenjen, pa je tako ostavijao silan utisak i na RuSid-efendiju, Pored toga bio je i vrlo naoéit krupan éovjek, i zdrav, sto je svakako i bio razlog da su mu davali bas resor zdravlja, — Bio sam jednom u vase kraju — prigao je on dok je preturao salvetu iz ruke u ruku i uzurbano mljackao svoje meze ~ tamo sam negde saéekao austrijsku vojsku i potukao je. RuSid-efendija se divio njegovom junastvu, — Vi ste znaéi general? — Da, za vreme rata. Prigali su zatim o zaostalim krajevima i o problemima tih krajeva, te Asim-beg rece da bi jednom trebalo prestati odnositi se prema njima kao prema “pastoréetu ove zemlje”. — Da, da ~ slozi se i Ceda ~ razmisljao sam o tome. Morat éu tim problemima duie da se pozabavim. Govoreti 0 04 Jjavanju privrede, reée da je veé stupio u vezu s Podunayskom bankom. Rudid-efendiji se ovo svidjelo. ~ E bai neka si me, Asim-beg, upoznao s ovim éoyjekom. Ba’ je Eoyjek na svom mjestu, mislio je u sebi, a za ozbilinost ministrovih rijedi garantovala je najbolje njegova skupa masivna figura. — A ja sam uvek govorio da Ijude treba ceniti po imenu, a ne po pameti. Vi znate moje ime, tu jedan trenutak zastade — éuo sam ia vase poodavno. RuSid-efendija se potpuno slagao s ovim gledistem, a Asim-beg je pohitao to i da objasni — Gospodo, ima u ovoj zemfji jadna roba koja se nudi besplatno na sve strane, nude vam je, mole vas i preklinju da je uzmete, na svakom éosku. I ta roba koja se prosipa ovdje kod nas, a u kojoj mnogo jaéi od nas oskudijevaju, ta roba, to je pamet, gospodo. Da, pamet, to je ono éega kod nas odvi8e ima. Ono Sto nam fali, to je ime, porijeklo. ~ Nikad nisam trazio savetodavee u svom poslu! I ako ikad jos jednom budem ono sto sam bio, prva ée mi duznost biti da najurim naégelnika iz svog resora. - Janko! ~ snaino podviknu plesnuvéi u isti mah svojim nabijenim dlanovima, Coyjek u mornarickoj uniformi koji je sjedio za obliznjim stolom, tre se, skodi sa svoga mjesta, i pritréa da bi se pred Cedom ukrutio u stavu mirno.