Ponoć u Parizu

Ponoć u Parizu je fantastično ljubavno komedijski film objavljen 11. svibnja 2011. godine. Na
stranici IMDb ocjenjen je s 7.7 od 10 zvjezdica i ima PG-13 oznaku što znači da nije primjeren
za djecu mlađu od 13 godina. Radnja se odvija u Parizu u 2010. godini. Film započinje nizom
lijepih romantičkih scena samoga grada Pariza. Svakako bi pohvalio direktora fotografije
Dariusa Khondja i direktora Woody Allena za te lijepe scene i izbor pozadinske muzike.
Scenarist Gil Pender, koji je oduvijek bio nostalgičan, posjećuje moderni Pariz i putuje kroz
vrijeme. Gila Pendera glumi Owen Wilson koji odlično prikazuje introvertnog scenarista koji bi
radije pisao svoju novelu nego zabavljao sa budućom zaručnicom. U pariškoj ulici sat udara u
ponoć, a dolazi taksi iz 1920-ih. Francis Scott Fitzgerald i Zelda Fitzgerald su unutra i vode ga
na zabavu. Iako u početku Gil misli da su to lažni Fitzgeralds i da je na zabavi za kostime, ubrzo
shvaća da je u krivu. Francisa Scotta Fitzgeralda glumi Tom Hiddleston, a Zeldu glumi Alison
Pill. Okružen je glazbom i stilovima koje voli i stapa se sa svojim idolima i umjetničkim
junacima. Izgubljenost našeg heroja održava osjećaj iznenađenosti kod gledatelja unatoč
ponavljanju sličnih događaja. Susret sa slavnom ličnosti može biti vrlo uzbudljivo, no susrest
legende iz prošlosti sigurno je neusporedivo. Ipak, moramo uračunati da na dvadesete gledamo
kroz oči moderne osobe na svijet koji je, po definiciji, prošlost. Prošlost je uvijek romantična jer
je nema, kao što je i budućnost uvijek zastrašujuća jer će tek doći. Allen također razumije da su
ulice Pariza prepune povijesti i filmom želi prikazati njegovu kulturno bogatstvo od slikara i
glazbenika do kniževnika i filmaša. Gil se našao u mogućnosti kretati se naprijed-nazad između
vlastitog i vremena dvadesetih godina 20. stoljeća. U 21. stoljeću zaručen je za razmaženu Inez
koju je odlično odglumila Rachel McAdams. U međuvremenu se noćima zaljubljuje u Adrianu
koja ima aferu s Picassom. Adrianu glumi Marion Cotillard koju su fantastično vizažisti
pretvorili u ekstravagantnu ženu. Komedija u ovom film jako dolazi do izražaja. Kada Allen želi
postići smijeh u gledaocu, on uvodi drugog pisca ili slikara i kreira situaciju baš kakvu mi
očekujemo. Svaka scena, na primjer, u koju se uključuje Ernest Hemingway, kojega glumi Corey
Stoll, uključuje i mudru izreku, jer njegov govor Allen piše na način kako je Hemingway pisao.
Htio bi istaknuti glumačke nastupe Kathy Bates i Adriena Brodyja. Kathy Bates glumi Gertrudu
Stein koja je pomagala Hemingwayju i Picassou u pisanju i crtanju. Bates je prema mojem
mišljenju odlično utjelovila ulogu Gertrude Stein koja ocjenjuje djela velikih umjetnika. Adrien
Brody u filmu glumi Salvadora Dalía i fasciniran sam njegovim fizičkim izgledom koji je vrlo
sličan samom Dalíu. Pohvale vizažistima koji su sudjelovali u kreiranju filma. Ovim filmom
Allen je dobio Oscara za najbolji originalni scenarij i nagradu Golden Globes za najboljeg
scenarija. Također i ostali sudionici u kreiranju filma su dobitnici ili nominirani za razne nagrade
primjerice za najbolju kostimografiju, najboljeg producenta i najboljeg glumca. Ukupno je film
dobio 25 nagrada i 101 nominacija.
Film mi je bio vrlo interesantan zbog same ideje. Radnja nije posebno kompleksna ni značajno
interesantna, no unatoč tome završio sam film sa osmjehom. Posebno me je nasmijao lik Dalía
koji svojim „šašavim“ izgledom i pozitivnim karakterom kreira osobu baš kakvu sam zamišljao
da je Dalí iz njegovih slika. Iznenađen sam činjenicom da se film kategorizira kao ljubavni film
no osobno nisam dobio dojam da se radi o normalnom ljubavnom filmu. Smatram da je ovdje
ljubav zapravo između glavnoga lika Gila i razdoblja u koje on putuje odnosno dvadesete godine
Adrian Cvijanović
20. stoljeća. Svakako je komedija unutar samoga filma pridonijela pozitivnom mišljenju filma.
Jako me zaintrigiralo pitanje koje sam si postavio: koje bi bilo moje „Golden Age“? Svako
vrijeme ima svojih lijepih i ružnih trenutaka. Svakako bi htio posjetiti svakojaka razdoblja od
doba antike pa sve do današnjih modernih razdoblja no smatram da su najbolje godine one koje
trenutno živimo. Adrianino mišljenje je suprotno od mojeg:

Surely you don’t think the ‘20s is a Golden Age? It’s the present. It’s dull…
Ona smatra kako su godine u kojima je ona živjela dosadne. Naravno ona je živjela u razdoblju
puno drugačijem od našeg no smatram da se ne bi trebali zatvarati u povijesti koju smatramo
boljom već pokušati napraviti sve što možemo kako bi osigurali da nam je sadašnjost i budućnost
bolja.

Literatura: https://www.imdb.com/title/tt1605783/