POSLOVNO VELEUČILIŠTE ZAGREB

UPRAVLJANJE INTEGRALNOM
LOGISTIKOM

STUDENT:MARIJA KRAMAR
KOLEGIJ:OPTIMIZACIJA PROCESA OPSKRBNIH LANACA

Zagreb, ožujak 2020.godine

1. UVOD

Donedavno se pojam logistike povezivao gotovo isključivo sa transportom i skladišnim

poslovanjem. Dolazi do promjena, te se pojavljuje koncept upravljanja integralnom
logistikom koji obuhvaća neprekinuti tijek proizvoda kroz distribucijski kanal do krajnjeg
korisnika.Integrirana logistika je proces predviđanja potreba i želja kupaca, prikupljanje
kapitala, materijala, ljudi, tehnologija i informacija potrebnih za ispunjenje tih potreba i želja
uz optimiranje proizvodne mreže roba ili usluga s ciljem ispunjavanja korisnikovih zahtjeva
te korištenje mreže roba i usluga s ciljem ispunjenja kupčevih zahtjeva unutar određenog
vremenskog roka.
Uz integralnu logistiku se povezuju mnoge aktivnosti poput fizičke distribucije, upravljanja
materijalima, logistički inženjering, upravljanje distribucijom i dr.
2. UPRAVLJANJE INTEGRALNOM LOGISTIKOM

2.1. Pojam integralne logistike

Kada je nastala klasična, analitička paradigma, nije bilo kompleksnog shvaćanja logistike.
Kompleksnost je bila samo u matematičkim modelima. Danas ta paradigma ne može riješiti
probleme nedeterminističke prirode proizvodnje i konstantnih promjena. U generičkoj
paradigmi kompleksnost je bila u sustavu. Ljudi su se razmatrali vrlo mehanistički i bili su
smatrani funkcijama. Također danas pretpostavljena struktura organizacije generičke
paradigme više ne postoji. Problemi otkriveni tom paradigmom doveli su do nužnosti
razmatranja organizacijskih kompleksnosti logističkih zadaća. Konkurentnost u zadnjim
godinama pomakla je logistiku iz unutarnje efikasnosti prema vanjskoj efektivnosti. Utjecaj
poboljšanja produktivnosti je marginalan, a težište je prebačeno na kupce i zadovoljenje
njihovih potreba. Tim problemima bave se pobornici treće, koncepcijske paradigme. No
takav strateški orijentirani pristup ne uspijeva stvoriti operacijsku praksu. Ciljevi istraživanja
najčešće su isključivo unutar jedne paradigme, ali u praksi poduzeća koriste strategije,
modele i tehnike iz svih paradigmi. U današnjoj situaciji, s automatiziranom opremom,
kompjuterskim sustavima i dr., logistički menadžment našao se na višem nivou tehnološke
kompleksnosti. Također, zbog globalizacije tržišta, interne specijalizacije i outsourcinga,
partnerstva, važnosti ljudskih resursa, skraćivanja životnog ciklusa proizvoda i ekologije, što
pak dovodi do potrebe za novim organizacijskim strukturama, logistički menadžment našao
se na višem nivou i organizacijske kompleksnosti.Rezultati istraživanja pokazuju da
postojeće paradigme, zasebno ili zajedno, nisu u stanju riješiti probleme nove situacije.1
Potrebna je nova paradigma koja će uključiti i ljudsku i tehnološku dimenziju, a koja se u
literaturi najčešće naziva paradigma integrirane logistike (eng. integrated logistics), a kao
sinonim za integrirani logistički lanac može se naći naziv totalni logistički lanac. Tehnološka
i organizacijska kompleksnost u kojoj su se našla poduzeća danas, daju logistici novu i važnu
stratešku ulogu. Logistika prestaje biti samo sredstvo reaktivnog smanjenja troškova, te
postaje proaktivna ključna komponenta proizvodne strategije. Upravljanje logistikom ide s
ciljem konkurentnosti u uslugama korisnicima, vremenu i kvaliteti. Zbog konkurentne
okoline, zahtjeva za visokim performansama te nesigurnosti, ono je postalo vrlo složena
zadaća. Prije je tijek materijala bio podijeljen u nabavu, proizvodnju i distribuciju, a

1
C. Møller, Logistic Concept Development. Toward a Theory for Designing Effective Systems
logističke aktivnosti uključivale su upravljanje zalihama, transport i opću koordinaciju tijeka
materijala kroz poduzeće.
Danas tijek materijala prolazi kroz različite organizacije, funkcije informacijske sustave i
potrebno ga je gledati kao jedan entitet, te ga optimizirati s obzirom na usluge i troškove.
Integrirana logistika je nova percepcija poslovanja, gdje se pojedina sama poduzeća, ili
pojedini odjeli ili funkcije, ne promatraju kao nezavisne jedinice, već kao dio cjeline, a tijek
materijala je objekt koji integrira poduzeće ili više poduzeća (virtualno poduzeće). Logistika
je jedan od integratora svih aktivnosti i sustava koji su izravno ili neizravno vezani za tijek
materijala. Sama optimizacija na ovakvom nivou nije jednostavna i zahtjeva razvoj novih
inženjerskih koncepata baziranih na naprednoj informatičkoj i komunikacijskoj tehnologiji, te
tehnologiji odlučivanja pri projektiranju, planiranju i kontroli u logistici, što je zadaća
inženjerske logistike (eng. engineering logistics). Inženjerska logistika koristi znanstvene
principe, matematičke metode i informatičku tehnologiju kao fundamentalne alate za
oblikovanje logističkih lanaca, planiranje logističkih procesa i rad logističkog sustava. Ne
smije se zaboraviti upravljanje logističkim procesima i odnosima, na što se tipično fokusira
poslovna logistika (eng. business logistics). Da bi mogla reagirati na brze promjene na tržištu,
uz korištenje novih tehnoloških mogućnosti, poduzeća moraju rekonstruirati svoje poslovne
procese. Jedan od pristupa rekonstrukciji je preoblikovanje poslovnih procesa, (eng. Business
Process Reengineering, BPR), u kojem se informacije i informatička tehnologija nazivaju
kritičnim faktorom uspjeha.2

2
J.R. Turner, Integrated supply chain management
2.2. Planiranje distribucije i logistike

Da bismo koncept integralne logistike stavili u praksu te da se postignu prikladni ustupci,

bitno je imati usvojen pozitivan pristup planiranja.

Planiranje se treba poduzeti prema određenoj hijerarhiji koja odražava različit vremenski
horizont planiranja. U globalu, planiranja su podijeljena na strateško, taktično i operativno
planiranje, što je prikazano na slici 1.

Slika 1. Hijerarhija planiranja logistike3

Kao što možemo vidjeti sa slike, postoje određena preklapanja među glavnim fazama
planiranja što naglašava mnoge faktore planiranja koji mogu biti pokriveni u različitim
fazama ove planske hijerarhije. Na primjer, izbor načina prijevoza može biti početna strateška
odluka poduzeća, ali i naknadna taktična odluka iste tvrtke. Jednako tako može biti strateška
odluka za tvrtku koja postavlja novo globalno logističko poslovanje, ali može biti i taktična
odluka za drugu tvrtku koja je prvenstveno dobavljač za lokalno tržište i povremeno izvozi na
duge relacije.

Ujedno slika pokazuje međusoban odnos planiranja i kontrole u okviru ove hijerarhije. Obje
od tih različitih elemenata prijeko su potrebni za učinkovito vođenje i učinkovito logističko
poslovanje. Jedan od načina prosuđivanja razlike između ta dva koncepta je:

3
Alan Rushton, Phil Croucher, Peter Baker; The Handbook of Logistics and Distribution Management; Integrated logistics and the supply
chain
 - Planiranje - osiguravanje da se poslovanje postavi da funkcionira ispravno tj. „činiti
pravu stvar“ ili priprema za planiranje učinkovitog poslovanja

- Kontrola - usmjeravanje poslovanja na pravi put tj. „raditi na pravi način“ ili
osiguravanje da poslovanje bude učinkovito4

2.3. Ciklus planiranja i kontroliranja

Planiranje i kontrola poslovanja se može opisati u kontekstu šireg ciklusa planiranja. Tako je
naglašena potreba za sustavnim pristupom, gdje se preispitivanje vrši kontinuirano. To je vrlo
važan koncept u logistici, jer većina funkcija mora biti vrlo dinamična, odnosno pod
utjecajem su kontinuiranih promjena, a isto tako i potražnja i ponude robe variraju prema
zahtjevima kupaca za novim proizvodima i boljoj dostupnosti. Jedan od primjera prilično
zajedničkog okvira je prikazan kao ciklus planiranja i kontrole na slici 2.

Slika 2. Ciklus planiranja i kontrole5

Ciklus započinje pitanjem „Gdje smo mi sada?“ Odgovor na to pitanje daje sliku o
trenutnoj poziciji, a ona se može dobiti povratnim informacijama ili korištenjem određene
distribucijske i logističke revizije.

4
Alan Rushton, Phil Croucher, Peter Baker; The Handbook of Logistics and Distribution Management; Integrated logistics and the supply
chain
5
Alan Rushton, Phil Croucher, Peter Baker; The Handbook of Logistics and Distribution Management; Integrated logistics and the supply
chain
Druga faza je „Određivanje ciljeva logističkog procesa“, odnosno identificirati koje
operacije želimo ostvariti. Ove potrebe moraju biti povezane s elementima kao npr, zahtjevi
usluga korisnika, marketinške odluke, itd.
Treća faza ciklusa je proces planiranja koji obuhvaća strateške i operativne razine.
Četvrta faza ukazuje na to da postoji potreba za nadziranjem i kontrolom da bismo izmjerili
učinkovitost distribucije kako bismo ga usporedili s planiranjem.
Ciklus na kraju četvrte faze zatvara cijeli krug i proces zatim može početi iznova. To
omogućuje dinamičku prirodu logistike, potrebu za kontinuiranim pregledom i revizijom
planova, politike i poslovanja. To se mora poduzeti s pozitivnim okvirom planiranja kako bi
se osigurao kontinuitet i kako bi se održao napredak.6

2.4. Globalizacija i integracija

Područje koje je bilo zahvaćeno značajnim promjenama zadnjih nekoliko godina je bio rast
broja tvrtki koje posluju na globalnom (svjetskom) tržištu. To je zahtijevalo širu perspektivu
od one kada se djeluje kao međunarodna tvrtka. Iako kompanije mogu imati prisutnost na
širokom geografskom području, podržane su na lokalnoj ili regionalnoj osnovi kroz lokalno
ili regionalno porijeklo, proizvodnju, skladištenje i distribuciju. Organizacija je doista
globalna sa strukturom i politikom koja predstavlja globalni posao. Takve osobine uključuju:
 Globalno brendiranje
 Globalni izvor
 Globalna proizvodnja
 Centralizacija zaliha
 Centralizacija informacija
Ali uz mogućnost da se osiguraju lokalni zahtjevi, bilo elektroničkih standarda za električnu
robu, jeziku na ambalaži ili mogućnost upravljanja pogona s lijeve/desne strane u
automobilskoj industriji. Kako bi služila globalnome tržištu, logistička mreža postaje nužno
daleko više rasprostranjenije i kompleksnije. Još jednom potrebno je planirati i upravljati
logistikom kao potpunim sustavom. Kako što su atributi naznačili ,poslovni subjekti koji
posluju unutar globalnoga okruženja su često uključeni u Outsourcing nekih proizvodnji,
korištenjem fokusiranih poduzeća koji su specijalizirani za određeni broj proizvoda.
Glavne logistički učinci globalizacije su:

6
Alan Rushton, Phil Croucher, Peter Baker; The Handbook of Logistics and Distribution Management; Integrated logistics and the supply
chain
  Produženi rok isporuke
 Produženi i nepouzdani tranzitni rokovi
 Višestruki masovni prekidi i konsolidacijske opcije
 Višestruki način tereta i opcija troškova
 Odgađanje proizvodnje s lokalno dodanom vrijednošću

Iz ovoga je očito da postoji direktan sukob između globalizacije i „just in time procesa“ koje
su tražene od strane brojnih poslovnih subjekata. U globalnim poslovnim subjektima postoji
tendencija rasta da se vide rokovi isporuke, i razina inventara raste zbog uključenosti distance
i kompleksnosti logistike. U poslovnim subjektima koji se koriste filozofijom „just-in-time“
postoji želja da se reducira rok isporuke, te eliminira nepotrebne zalihe i otpadi u sklopu
svojih djelatnosti. Za one poslovne subjekte koji nastoje postići prethodna oba dva cilja, pred
njihovom logistikom stoji jasan izazov.7

Globalni prijevoz
Globalni se prijevoz definira kao izvoz i uvoz proizvoda odnosno usluga izvan granica
zemlje.
 Kod globalnog prijevoza koristi se:
 Globalni morski prijevoz
 Globalni zračni teret
 Globalni intermodalni prijevoz

Globalni posrednici:
 Međunarodni špediteri
 Konvencionalni prijevoznici bez plovila
 Izvozna poduzeća
 Poduzeća specijalizirana za vanjsku trgovinu
 Poduzeća specijalizirana za pakiranje proizvoda u izvozu
 Carinski brokeri
 Brodski brokeri
 Brodski agenti8

7
Alan Rushton, Phil Croucher, Peter Baker; The Handbook of Logistics and Distribution Management;
Integrated logistics and the supply chain
8
Logistika; David J. Bloomberg, Stephen LeMay, Joe B. Hanna
2.5. Integrirani sustavi

Kako bi podržala potrebu za razvoj integriranih procesa, došlo je do niza nedavnih razvoja u
logističkom i distribucijskom sustavu, koji kao osnovu imaju totalnu logistiku. Unatoč tome,
poprilično revolucionarni kompromisi se danas više prakticiraju. Glavni razlozi za eksploziju novih
ideja su dvostruki. Prvi je uviđanje stvarnosti logistike. Drugi razlog je napredak napravljen u polju
informacijskih tehnologija, koji je omogućio analize pomoću kojih se može poduzeti ono što se u
prošlosti nije moglo. Neke od ovih alternativa pristupaju integriranim fizičkim i informacijskim
sustavima koje su opisane u sljedeća tri dijela.

1. Direct product profitability (DPP) (Direktna profitabilnost proizvoda)

DPP je tehnika raspodjele svih odgovarajućih troškova i naknada za određeni dani proizvod.
Stoga su svi troškovi distribucije (skladištenje, transport, itd.) dodijeljeni određenom
proizvodu umjesto uzimanja prosjeka iz cijelog asortimana proizvoda. Dakle na isti način na
koji radi proračunski sustav, stvarni troškovi distribucije se prate, nadgledaju i uspoređuju sa
standardnim troškovima determiniranim korištenjem DPP-a. Na taj način mogu se
identificirati područja neučinkovitosti . DPP tehnika može identificirati troškove određenog
proizvoda za individualnog kupca i tako pružiti neprocjenjive informacije za kreiranje
marketinške strategije.

2. Materials requirements planning (MRP) and distribution requirements planning (DRP)

(Planiranje potreba za materijalom i distribucijskih potreba)

MRP / DRP sustavi razvijeni su kao sofisticirani informatički alati za planiranje koji imaju za
cilj učiniti dostupnim potreban materijal ili inventar kada je to potrebno. Koncept vuče
korijene iz planiranja potrebnih zaliha materijala tj. kontrolnom tehnikom za determiniranje
ovisne potražnje za opskrbu proizvodnje. Podlogu za MRP sustav čine:
  Plan izrade gotovih proizvoda (po vrsti i količini)
 Stanje zaliha na skladištu
 Normativi utroška materijala poluproizvoda i sl.
 Vrijeme izrade gotovih proizvoda
 Prognoza potražnje za pojedinom vrstom proizvoda u sljedećem razdoblju

Može se reći da je negativna strana MRP sustava to što je on orijentiran samo na materijal i
stavlja u drugi plan preostale elemente proizvodnje a osobito kapacitete.
Naknadno je razvijen MRP II sustav za planiranje proizvodnih resursa, s ciljem poboljšanja
produktivnosti kroz detaljno planiranje i proizvodnju proizvodnih resursa.
MRP II sustav se temelji na integriranom pristupu cijelome proizvodnom procesu od
narudžbe i planiranja proizvodnje, te kontrolnih tehnika od kupnje i nabave materijala.
Distribution requirements planning (DRP) je zapravo primjena MRP II tehnika za
upravljanje zalihama i tokom materijala – učinkovito skladištenje i transportna podrška.
Danas se u pojedinoj literaturi može naći i na razmišljanja o MRP III sustavu, koji u biti
objedinjava potrebe materijala ,kapaciteta i još k tome potrebe s financijske strane. DRP
sustavi djeluju tako što otkazuju protok materijala iz izvora opskrbe kroz distribucijsku mrežu
skladišta i načina transporta. Taj proces se odvije u vremenskom periodu kako bi se osigurao
protok potrebnih dobara kroz sustav. (dobara koja su dostupna kada je to potrebno ,na
pravom mjestu, u pravo vrijeme – jedna od klasičnih distribucijskih definicija). Integrirani
sustavi ovakve prirode zahtijevaju sofisticirani i kompjuterizirani sustav kao podlogu.
Prednosti učinkovitog sustava lako se mogu vidjeti u smislu smanjenja tereta, skladištenja,
troškova zaliha i poboljšanom uslugom korisnika.

3. Just-in-time (JIT)

JIT je termin koji je proizašao iz područja ekonomije. JIT je nastao kao novi pristup
proizvodnji, i uspješno se primjenjuje u mnogim granama industrije kao npr. automobilskoj
industriji. To ima značajne posljedice za distribuciju i logistiku. Cjelokupni koncept JIT-a
temelji se na tome da se osigura sustav proizvodnje koji eliminira sve aktivnosti koje ne
dodaju vrijednost finalnom proizvodu ili omogućuju kontinuirani protok materijala –
jednostavno rečeno koji eliminira troškove i rastrošne elemente unutar proizvodnog procesa.
Ciljevi JIT-a su vitalno povezani s distribucijom i logistikom ,uključujući:
 Proizvodnja robe koju kupac želi
 Proizvodnja robe kada ju kupac želi
 Proizvodnja robe savršene kvalitete
 Uklanjanje otpada (rad, inventar, pokret, prostor, itd.).

Za sami JIT sustav važno je napomenuti i ove pretpostavke:

 Visoki i stalni standard kvalitete
 Oblikovanje proizvodnje orijentirano na protok, Uz minimalne transportne puteve
 Izrada u malim partijama
 Stvaranje rezervi u kapacitetima da bi se kolebanja potreba i smetnje mogle
izjednačiti
 Integrirana obrada podataka

Učinkoviti JIT sustav mora biti integriran kroz cjelokupni proizvodni proces, te mora
uključivati nabavni i potražni aspekt poslovanja. To zahtijeva djelotvorne i učinkovite
informacije i fizički distribucijski sustav kako bi se osiguralo da se mogu ostvariti glavne
prednosti. Kao i kod svih takvih pristupa, JIT ima neke negativne strane, kao i onih nešto
više pozitivni gore navedenih. To može npr. dovesti do povećanja prometnih tokova, s
obzirom na potrebe manje ali češće isporuke dobara kupcima.U biti JIT sustav teži tome da se
izbaci sve korake u logističkim procesima koji u konačnici ne generiraju nikakvu vrijednost.9

3. ZAKLJUČAK

Integralna logistika i lanac opskrbe jedni su od najznačajnijih pojmova iz područja logistike.

Od strateške važnosti za poslovanje poduzeća je kreiranje sustava koji će biti zadužen za

9
Alan Rushton, Phil Croucher, Peter Baker; The Handbook of Logistics and Distribution Management; Integrated logistics and the supply
chain
učinkovito planiranje, kontrolu i distribuciju. Kako bi se omogućila realna primjena ovakvih
koncepata osmišljeni su visoko sofisticirani računalni sustavi poput DPP-a,MRP-a, DRP-a ,
JIT-a i dr. Ovakvi sustavi nisu prihvaćeni od strane malih poduzeća što zbog njihove cijene i
kompleksnosti , što zbog njihove organizacijske strukture. Važno je da se unatoč
poteškoćama implementacije ovakvih rješenja i sustava uvidi njihova važnost , te prednosti
koje oni napose donose. Veoma je važno logistiku promatrati kao integrirani sustav ,koji
objedinjuje transport ,skladištenje , distribuciju sve u svrhu kako bi se smanjili troškovi, kako
bi se roba što kvalitetnije i u minimalnim vremenskim razmacima dopremila do korisnika.
Pozitivan pomak ostvaren je unatrag nekoliko posljednjih godina gdje se počinje shvaćati
pogled na logistiku kao integriranog sustava , te važnost lanca upravljanja opskrbom. Dakle
shvaćanjem važnosti istih na vrijeme se mogu ispuniti kupčeve želje i minimizirati troškove
što je želja svih poslovnih subjekata i logistike u konačnici.

4. LITERATURA
1. Alan Rushton, Phil Croucher, Peter Baker; The Handbook of Logistics and Distribution
Management; Integrated logistics and the supply chain
2. Logistika; David J. Bloomberg, Stephen LeMay, Joe B. Hanna

5. POPIS SLIKA

1. Slika 1. Hijerarhija planiranja logistike

2. Slika 2. Ciklus planiranja i kontrole