Vakuf kao poseban vid dobrocinstva

Vakuf je dobro koje vakif svojevoljno izdvoji iz svoje imovine i prometa, predajuci je Allahu
dz.s, a njegove prihode ljudima. Institucija vakufa (zaduzbina) potice iz ranog perioda
ljudske civilizacije, a prvi pisani tragovi za to su u prvom pisanom pravnom dokumentu,
Hamurabijevom zakonu. Ibrahim a.s. kao vrlo bogat covjek i ujedno Poslanik, je na prostoru
Palestine (Kudsa) uvakufio znacajnu imovinu, pod imenom "Hililur-Rahman", pa je po njemu
i cijeli kvart dobio taj naziv. Naravno, najznacajniji njegov vakuf je Ka'ba, koju je vahju
(Objavi) od Allaha dz.s. rekonstruisao. U Kur'anu nema izricite naredbe za uvakufljenje, te je
utemeljenje vakufa, kao institucije, u sunnetu Poslanika s.a.v.s. Prvi vakuf o kojem se govori
iz Poslanikova s.a.v.s perioda je vakuf h. Omera r.a., a radi se o basci zasadjenoj palmama
(palmik) koja se zvala "Semg". Omer je prije uvakufljenja kazao poslaniku s.a.v.s. "O
Allahov poslanice, imam jednu bascu, koju puno volim i zelim je dati kao trajno dobro!"
Muhammed a.s. odgovara: "Uvakufi stvar tako da se ona ne moze ni prodati, niti darovati,
niti naslijediti, a njeni prihodi da se upotrebljavaju, kao opce dobro!" Omer je prema tome i
postupio. Prenosi Enes r.a. da je Ebu Talha dosao kod Poslanika s.a.s.v.s., kada mu je
objavljen ajet:Necete zasluziti nagradu sve dok ne date dio od onoga sto Vam je najdraze; a
bilo sta vi dali, Allah ce, sigurno to znati. (Suretu Ali Imran: 92).
Tada je Ebu Talha kazao Muhammedu a.s.: "O Allahov Poslanice, ja imam u Bajrohi jednu
bascu, koju od svog imetka najvise volim. Predajem je Allahu dz.s., da bi time postigao
Njegovo zadovoljstvo. Raspolazi s njim, onako kako ti je Allah kazao! Na to je Muhammed
a.s. rekao: To je dobro Ebu Talha!To je imetak koji ce ti koristiti! Cuo sam sta si rekao, a ja
ti savjetujem da je uvakufis u korist svojih bliznjih!"
Islam je institucionalno rijesio mnoga zivotna pitanja, te je na jedan kvalitetan nacin kroz
zekat, kao jedan od stubova Islama rijesio socijalna pitanja. Kada tome dodamo i vakuf kao
posebnu kategoriju i jedan od vrlo vaznih nacina priblizavanja Allahu dz.s., mozemo
slobodno i bez imalo pristrasnosti kazati, da islam prednjaci u odnosu na sve druge vjere ili
sisteme, kada je u pitanju rjesavanje ovih zivotnih problema. Ashabi Muhammeda a.s. su na
ovaj nacin bili potaknuti na cinjenje slicnog hajra, pa se smatra da nije bilo niti jednog
imucnog ashaba, a da nije uvakufio makar mali dio svoje imovine. Poslanik s.a.v.s. je i
svojim licnim primjerom pokazao ovo hairli djelo, uvakufivsi sedam vocnjaka u Medini.
Mozemo slobodno kazati, da je prema tome, vakuf sunnet Muhammeda a.s...

Vakufska terminlogija

VAKIF- Osoba koja po svom vlastitom izboru, izuzima dio svoga imetka iz prometa, u ime
Allaha dz.s., u opcu korist. MEVKUF- Uvakufljena stvar, koja je izuzeta iz individualnog
posjeda (bilo da se radi o pokretnoj ili nepokretnoj stvari) AKARAT- Uvakufljena nepokretna
stvar (imovina): zgrade, vocnjaci, livade, njive i sl.
MUSEKKAFAT- Vakufi koji imaju krov, kao sto su: ducani, zgrade, musafirhane i dr.
MENKULAT- Pokretna imovina: knjiga, odjeca, nakit i sl.
VAKFIJA- Dokument koji sadrzi ocitavanje volje vakifa, imenovanje uvakufljene imovine,
nacina na koji ce se istom upravljati i u koje svrhe ce se trositi, svjedoci i sl.
EL-MUTEVELLI- Upravnik vakufa, a imenuje ga sam vakif ili nadlezni organ (u nasim
prilikama Vakufska direkcija). NAZIRUL-VAKUF- Onaj koji nadzire nacin raspolaganja
vakufskom imovinom.
DZABI VAKUF- Osoba koja je vakufnamom ili drugim aktom nadleznog organa imanovana da
ubire vakufske prihode. SRF VAKUF- Cisti vakuf, tj. onaj koji je precizno odredjen u cisto
vjerske, humanitarne ili druge svrhe.
EVLADIJET VAKUF- Posebna vrsta vakufa, gdje se prihodima od uvakufljene imovine koriste
vakifovi nasljednici, sve do izumiranja muskih vakifovih potomaka. Nakon toga ova vrsta
vakufa postaje "Srt vakufom".
MUKATTA- Dugorocno izdavanje vakufskog zemljista pod zakup, a na njemu se ostavlja
mogucnost zakupoprimcu, da izgradi zgradu trajnog karaktera.
IDZARETUL-VAKUF- Izdavanje vakufske nekretnine pod zakup, a na njemu se ostavlja
mogucnost zakupoprimcu, da izgradu zgradu trajnog karaktera.
IDZARETEJNI VAKUF- Izdavanje vakufske nekretnine pod zakup uz dvije zakupnine: prve,
koja je veca i druge, koja je simbolicna (manja).
EVKAFI MADBUTA- Vakufi kojima je strogo odredjena svrha, shodno zelji vakifovoj.
EVKAFI GAJRI MADBUTA- Su vakufi za koje nije strogo odredjena namjena, od strane vakifa.

Punovaznost uvakufljenja

Uvakufljenje moze da bude: a) tesdzilom b) vasijjetom.

Vakuf je punovazan "Vakfi-lazim", kada vakif ispunjava uslove za to:
a) Vakif mora da bude punoljetan, sto znaci da za maloljetno dijete uvakufljenje ne mogu
izvrsiti ni roditelji, niti staratelj ili zakonski zastupnik.
b) Vakif mora da bude umno zdrav (pametan).
c) Da je slobodan, sto podrazumijeva da rob ne moze uvakufiti odredjenu stvar.
d) Zelja o uvakufljenju mora biti ocitovano javno i uz prisustvo svjedoka. Nijem covjek moze
poznatim i jasnim simbolima uvakufiti dio svoga imetka.
Vakif koji se nalazi u smrtnoj bolesti, ne moze uvakufiti vise od jedne trecine svoga imetka,
osim ako se njegovi nasljednici sloze sa time. Ako ne postoje nasljednici, onda je dozvoljeno
uvakufiti i cijelu imovinu. Uvakufljenje na odredjeni vremenski period nije dozvoljeno, to se
volja vakifa ne moze mijenjati. Vakif ne smije da bude prezaduzen. Predmet vakufa moze da
bude: nepokretna ili pokretna stvar (novac, knjige, posudje, namjestaj, stoka i sl.). Uslov je
da se sa uvakufljenom stvari mogu sluziti muslimani (nije dozvoljeno uvakufiti nesto sto je
islam zabranio-sto je haram: alkoholna pica, poker aparati, svi svinjski proizvodi i sl.).
zabiljezeno je da Halid ibn Velid uvakufio svoj oklop, a Taliha je uvakufio oruzje i svoga
konja. Dozvoljava se i etazno uvakufljenje, a slicna pojava ce biti masovna pogotovo u
novije vrijeme, gdje se etazno vlasnistvo sve vise pojavljuje kao fakat.
Po misljenju imama Jusufa, a ovo misljenje je uglavnom prihvaceno u cijelom islamskom
svijetu, da bi vakuf postao u pravom smislu punovaznim, vakif pred sudijom, svjedocima i
mutevelijom (kojeg sam odredjuje- ako zeli), daje izjavu da uvakufljuje odredjenu stvar ili
nekretninu, odredjuje svrhu i nacin upravljanja vakufom, odnosno odredjuje nacin trosenja
prihoda. Sve to biva uredno registrirano, a potom se izdaje posebna povelja (vakufnama).
Potom vakif, podize formalnu tuzbu protiv mutevelije i trazi i insistira da mu se sva
uvakufljena imovina vrati. Mutevelija se protivi vracanju uvakufljene imovine, te sudija
donosi presudu u korist vakufa i odbija zahtjev vakifov, tako da taj vakuf na taj nacin
postaje vakuf-lazim (punovazan) i biva zasticen od bilo kakve zloupotrebe nasljednika. Na
osnovu toga, seriatska i sudija (u nasim prilikama Rijaset), izdaje vakufnamu (vakfiju).
Na gore pomenuti nacin, gazi-Husrevbeg je zasnovao svoj vakuf, te su se sve tri sacuvane
vakufname zadovoljile ovu formu sudske presude. Prva vakufnama je sacinjena novembra
1531. godine (Dzumade-l-ula 938.h), druga 09. januara 1537. god., (26. Redzeba 943.h.),
treca novembra 1537 god. (Dzumade-l-uhra 944.h.). Za uvakufljenje vasijetom (oporukom)
nije potreban tesdzil na gore pomenuti nacin. Dovoljno je da vakif pred svjedocima izjavi, da
on vasijet cini i odredjuje da iza njegove smrti to i to imanje postane vakufom, te da se
prihodi od njega trose tako i tako. Tu vasijetnamu pred svjedocima moze procitati i potpisati
je, te je na sudu ovjeriti. Njegovom smrcu uvakufljena stvar postaje Vakfi-lazimom. Ako
vakif ima nasljednike, uvakufljena imovina ne smije prelaziti trecinu njegova mulk imetka.

VAKUFI U BiH i njhova sudbina kroz burnu historiju Bosne i Hercegovine

Vakufska imovina je u Bosni i Hercegovini prolazila kroz razlicite faze: od one u kojoj je
dozivjela pravi procvat, do perioda u kojima joj je prijetilo cak i potpuno unistenje i brisanje
bilo kakvih tragova. Institucija vakufa je uspostavljena u periodu Turske vladavine (hilafeta),
kada je dozivjela svoj pravi procvat.
Od perioda Austro-Ugarske monarhije, preko Kraljevine Jugoslavije i Socijalisticke
Jugoslavije, pocinje unistavanje vakufske imovine kao supstance, donosenjem niza
zakonskih propisa koji su bili na stetu, kako vakufa kao posebne kategorije vlasnistva, tako i
Bosnjaka kao naroda koji je najvise ostecen kroz agrarnu reformu, nacionalizaciju,
eksproprijaciju, rondaciju i dr.
Dolaskom Osmanske drzave na prostore BiH, udareni su snazni temelji vakufa, koji je bio i
rezultatom brzog prelaska na Islam od strane "Dobrih Bosnjana". Vakifi su uglavnom, bili
Bosnjaci koji su prihvatili islam. U prilog tome ide cinjenica da je u Sarajevu prije najveceg
vakifa i dobrotvora Gazi-Husrev bega, bilo oko 40 vakufa. Mnogi od tih prvih vakufa su
potpuno unisteni, pogotovo u vrijeme spaljivanja Sarajeva od strane Eugena Savojskog
1697. godine. Kraljevina SHS o cijem formiranju se gradjani BiH nisu demokratski izjasnili,
donijela je nasilnim i nedemokratskim putem "Mjere o agrarnoj reformi", kojima je u periodu
1918-1939, oduzeto oko 4 miliona dunuma vakufske zemlje (4 000 000 dunuma) i dvanaest
i po miliona beglucke zemlje (12 500 000 dunuma zemlje), sto ukupno iznosi sesnaest i po
miliona zemlje (16 500 000 dunuma zemlje - sto vakufske sto beglucke), a izrazeno u
procentima, to bi bilo 27,6% ukupne povrsine BiH. U to vrijeme, mnogim vlasnicima velikih
zemljanih posjeda je oduzeto oko 95% onoga sto je bilo u njihovu vlasnistvu. Pomenute
cinjenice su utemeljene na "Memorandumu udruzenje bivsih posjednika kmetsko-begluckih
zemalja u Sarajevu", koji je upucen kraljevskom namjesniku Pavlu 27.09.1938. godine
1939. g. jednom odlukom Banjaluckog kotara oduzeto od Gazinog vakufa na prostore Teslica
i Tesnja 107.000 danuma zemlje (1/3 obradivo zemljiste, a 2/3 suma za sjecu!).
Jedan do kraja krvolocan odnos prema vakufu u BiH se nastavlja i u Socijalistickoj
Jugoslaviji, kada vakufi bivaju bukvalno dokrajceni, a pogotovo u prvih cetrnaest godina
(1945-1959). Te, 1959. godine, gasi se Vakufska direkcija kao ustanova, koja nije vise imala
razloga za svoje postojanje, jer je gotovo potpuno bila opljackana.
Prvi zakon koji se spominje za prostor Bosne i Hercegovine, u pogledu centralizarane uprave
vakufe, donosen je 1859. godine, a isti je dopunjen 1866. god., te sa na taj nacin
uspostavlja posebna vakufska hijerarhija. Ovo stanje ostaje sve do okupacije Bosne i
Hercegovine, 1878. godine, u okviru reorganizacije Islamske zajednice, formira se
"Zemaljska vakufska (ravnateljstvo) direkcija". Austro-ugarska uprava je na taj nacin
uspostavila potpunu kontrolu nad svim vjerskim institucijama, a to traje do 1909.,god, kada
je donesen Statut, gdje se obezbjedjuje djelimicna autonomija u vakufsko-mearifskim
poslovima. Prema tom Statutu, najvisi organ upravljanja vakufskom imovinom je bio
Vakufsko-mearifski sabor, a nizi organ koji je nadzirao rad vakufa je bio Nadzorni odbor.
Pomenuti Statut je derogiran, 1930. godine Ustavom Islamske vjerske zajednice, te 1931.
godine i "Zakonom o islamskoj vjerskoj zajednici".

Vakufska direkcija, kao ustanova IZ-e u BiH i zadaci iste

Vakufska direkcija je ustanova IZ u BiH, koja je ozivili svoj rad, Odlukom Sabora IZ-e u BiH
14.06.1996. godine (broj 2486/96). Ista je prije toga ugasena 13.07.1959. odlukom Sabora
islamske zajednice, jer ista vise nije imala svoju funkciju i sto je kroz protekla tri drustveno-
politicka uredjenja bukvalno bila opljackana i opustosena. Obnavljanjem rada Vakufske
direkcije, nakon 37 godina mirovanja njenog rada, mi ozivljavamo i sunnet Poslanika s.a.v.s.
i time se priblizavamo Allahu, nadajuci se Njegovoj Milosti. Zadaci Vakufske direkcije su:
a) Zastita vakufske imovine, koja se nalazi u vlasnistvu i faktickom posjedu vakufa i
unaprijedjenje iste.
b) Zakonom o restituciji vratiti oduzetu vakufsku imovinu, te istu na najbolji nacin staviti u
funkciju i zastiti je.
c) Shodno zeljama vakifa, ako je iste moguce ispuniti, svakom vakufu vratiti njegovu svrhu,
jer je :"Sart Vakifa (uslov), kao i slovo zakona!"
d) Da uspostavi tijesne kontakte sa ministarstvima vakufa islamskih zemalja, uz projekte
koje se moze naci zajednicki interes, te se u isto vrijeme koristiti njihovim iskustvima.
e) Da visak sredstava oplodi i koristi prvenstveno odgojno-obrazovne svrhe, te pomazuci
razlicite ugrozene kategorije drustva.
Nesebicna briga Islamske zajednice u pogledu povrata, zastite i unaprijedjenja vakufske
imovine, je ispunjavanje preuzetog emaneta, koji je velika odgovornost na obadva svijeta.
Vakufska direkcija je pokrenula nekoliko sporova protiv republike Srpske, kod Doma za
ljudska prava, a vezano za rusenje 17 Banjaluckih dzamija. U tom smislu, su se dali i
odredjeni rokovi Republici Srpskoj, koji se moraju ispostovati. Takodje je Rijaset IZ-e podnio
zahtjev za temeljitu rekonstrukciju Aladza dzamije u Foci, kao sto je i Medzlis IZ-e Banja
Luke podnio zahtjev za rekonstrukciju sedam porusenih dzamija (od ukupno njih 17) u
gradu Banja Luka. Da je Bosna zemlja vakifa i dobrih ljudi, o tome govori i cinjenica da su
uvakufljena u BIH sve brojnija, na cijelom prostoru BiH. Uvakufljuju se kuce, zemljista,
dzamije (koje grade pojedinci) i sl. Ta cinjenica nas i te kako ohrabruje i ujedno obavezuje.
Brojni su vakufi u nasoj dijaspori, te je na svima nama velika obaveza u pogledu cuvanja i
odrzavanja istih. Niko nema pravo da raskuci bilo sta od toga ili da se nemamo odnosi
prema onome sto je plod truda pojedinca ili dzemata. Vecina vakifa prilikom uvakufljenja
svoje imovine kroz vakufname (povelju) odredjuju svrhu i cilj uvakufljenja, a svaka
Vakufnama na svom kraju ima slijedece: "Proklet bio onaj ko na bilo koji nacin oskrnavi ovo
moje dobro djelo"!

Nuznost donosenja Zakona o restituciji

Prema clanu 32 Ustava IZ u BiH, vakufskom imovinom upravlja Vakufska direkcija.

Aktivnosti Vakufske direkcije su zasnovane na pozitivnim propisima kao sto su: Vakufname,
Ustav IZ-e, Deklaracija o pravima covjeka i gradjanina, Evropska konvencija o osnovnim
ljudskim pravima i slobodama i domaci zakoni. Nase insistiranje na Zakonu o restituciji i
povratu vakufske imovine, te stavlja iste u funkciju, upravo je najbolji nacin zastite ljudskih
prava, onakvih kakva ih priznaje Evropska konvencija i Ustav BiH iz 1995. godine.
Vakufska direkcija trazi i insistira da BiH i njeni Entiteti, u skladu sa svojim pravima i
obavezama donesu Zakon kojim ce se ponovo regulisati povrat imovine i druga statusna
pitanja vezana za imovinu. Taj Zakon mora biti u skladu sa Evropskom konvencijom o
osnovnim pravima i temeljnim slobodama, bez obzira da li se to nekome svidjalo ili ne, jer je
to obaveza naseg zakonodavnog tijeca iz clana II (pod K) Ustava BiH. U clanu II, pod
paragrafom 2, Ustava BiH stoji da ce se medjunarodni standardi, prava i slobode (u koje
spada i pravo vlasnistva sadrzani u Evropskoj konvenciji i njenim protokolima) izvorno
primjenjivati u BiH i da ce imati prednost nad domacim zakonima. Mi ne trazimo ni vise, ni
manje nego nam po Evropskoj konvenciji pripada.
Obaveza je drzave i entiteta po clanu 1 Prvog protokola uz Konvenciju u kojem stoji: "Svaka
fizicka i pravna osoba ima pravo na postivanje svoga vlasnistva. Niko se ne smije lisiti svoga
vlasnistva, osim pod uslovima iz toga clana.", da vrati oduzetu imovinu. Kada bi se ovoga
propisa i Ustava BiH pridrzavali predlagaci Zakoni i poslanici u Skupstini, sigurno je da bi bio
donesen Zakon o restituciji koji nece biti diskriminirajuci i na stetu Vakufa. Inicijativa
Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, po pitanju povrata oduzete vakufske imovine, te
zelja organa vlasti (tadasnje) Republike Bosne i Hercegovine, su bile onemogucene
agresijom koja se desila na drzavu i njene gradjane, 1992. godine, Rijaset islamske
zajednice je ponovo pokrenuo inicijativu, za vracanje oduzetog vakufa i u tom smislu je
formiran "Koordinacioni odbor za povrat i kompenzaciju uzurpirane i devastirane imovine
vjerskih zajednica u BiH", a isti je dao znacajan doprinos u priblizavanju ove problematike.
Rezultat njihova mukotrpnog rada je i "Memorandum Predsjednistvu Bosne i Hercegovine",
izradjen 1997.godine, a isti je proslijedjen na najvaznije adrese organa vlasti u BiH, kao i
predstavnicima Medjunarodne zajednice.
Promjenom vlasnicko-pravnog ambijenta u BiH neminovno se ukazala potreba za zastitom
instituta vlasnistva kao temeljnog ljudskog prava, naslanjajuci se na Evropsku konvenciju o
zastiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (clan 1. Protokola br. 1 uz Evropsku konvenciju).
Bosansko-Hercegovacka aktuelna vlast se nalazi na ispitu: Da li ce graditi gradjansko
drustvo zasnovano na pravdi i pravicnosti, ili ce se opredijeliti za mrak i nasilje. Ako zeli da
gradi ovo prvo, onda je na njoj da Zakon o restituciji, koji spada u red najprioritetnijih
zakona, sto prije donese, ali da isti obezbjedi povrat svega onoga sto je oduzeto i to u
naturi.
Zadnjih nekoliko mjeseci se cuje visoko podignuti glas Udruzenja gradjana "Dom", kojim se
u posljednje vrijeme pridruzilo jos jedno udruzenje "Udruzenje samostalnih privrednika",
opcine Centar i Stari Grad, koji zahtjevaju, da im se ozakoni kupovina nacionalizovane
imovine, koju oni trenutno koriste. To tudje, sadrzava i vakuf, kao nesto sveto i neotudjivo,
jer je vakuf trajno dobro, koje se mora cuvati i ne smije se na bilo koji nacin oskrnaviti. Oni
prijete "izlaskom na ulice i blokadom Vlade i Predsjednistva", te traze smjenu premijera
Edhema Bicakcica, ako se ne udovolji njihovim zahtjevima. Predstavnici i clanovi ova dva
udruzenja zaboravljaju na osnovni princip u pogledu vlasnickih odnosa: VLASNISTVO JE
NEPOVRIJEDIVO I SVETO PRAVO (clan XVII Deklaracija o pravima covjeka i gradjanina-Pariz
1789.godina), te zele privatizirati ono sto je nasilnim putem oduzeto od vjerskih zajednica,
pravnih i fizickih lica. Kakve li ironije u njihovim zahtjevima i koliko hrabrosti u njihovim
postupcima. Ono na sta pokusavaju prisiliti aktuelnu vlast se nije desavalo ni u vrijeme
najveceg jednoumlja, u vrijeme komunizma, kada je nasilno oduzeto 95% vakufske imovine.
Gospoda zaboravlja da ono sto traze nema nikakve veza sa pravom, pravdom i
medjunarodnim pravom. Ne znaju da se vlastita sreca ne moze traziti u tudjoj nesreci i
nevolji. Gospoda iz pomenuta dva udruzenja u Saopcenju za javnost, koje je dato
15.04.2000. godine pod brojem 05-334sl/00, izmedju ostalog kaze:"Pod pritiskom vakufa
poslije ovoliko godina Vlada se sjetila i na silu se zeli uvesti neko novo vakufsko pravo, zeli
se izmijeniti Zakon o vlasnickim odnosima, Zakon o sudovima samo da bi se mogle imati
pravne osnove za izuzece vakufa iz restitucije.... Smjesno je sto i sama Vakufska direkcija
ne zna sta je gdje imala i kakav je status tih nekretnina. Mi trazimo da otkupimo svoje
stanove kao i ostali nosioci stanarskih prava, a da bivsi vlasnici dobiju pravedno
obestecenje. Trazimo da se otkupe svi poslovni prostori s tim sto bi se u gotovim parama
dalo 35%, a ostalo u certifikatima ili vec kako drzava odredi..." Kakve li ironije u
pomenutom saopcenju, onih koji godinama koriste i iskoristavaju ono sto je nasilnim putem
oduzeto od stvarnih vlasnika, pa jos imaju hrabrosti da dijele lekcije kako bi se vracanjem
imovine "bivsim" vlasnicima doveli u diskriminirajuci i neravnopravan polozaj. Nadamo se da
ce zakupci stanova i ducana nakon donosenja Zakona o restituciji, imati prilike da ostanu u
zakupnom odnosu, ali ne sa onima koji nemaju pravo na to, nego sa stvarnim vlasnicima, pa
i sa Vakufom, ako za to pokazu interes, i budu redovno izmirivali obaveze po osnovama
zakupa.
Ono sto posebno izaziva revolt i ogorcenje nad izrecenom brutalnom grubosti i pravnoj
neutemeljenosti, jeste izjava da Vlada Federacije BiH zeli silom da u pravni sistem uvede
vakufsko pravo. Oni ne znaju da je vakufsko pravo sve do 1945.g. bilo institut pozitivnog
prava, pa cak ne znaju ni cinjenicu da je vakuf kao pravni institut nasa bosanska tradicija
koju moramo cuvati i njegovati. Gospoda mora znati da nije uvodjenje vakufa, zaduzbina i
legata u pravni sistem povratak serijatskog prava, jer sve vjerske zajednice imaju svoje
zaduzbine, a legati su legalni pravni institut nasljednik prava. Oni koji misle da ce hajrovati
na lazima i neistinama nisu nista drugo nego zlobnici kako sebi tako i drustvu u cjelini.
Gospoda, koja zeli otkupiti nacionalizirane stanove, nije u podredjenom polozaju u odnosu
na druge nosioce stanarskih prava, na racun vakufa, pa prema tome nema ni prava na otkup
nacionaliziranih stanova, jer samodoprinos koji su izdvajali, nije bio ulozen u te stanove,
posto su isti otet nasilnim putem i samo su privremeno ustupljeni njima na koristenje. Ako
smatraju da su osteceni, svoja prava mogu traziti na drugi nacin, a ne kako to oni zele
uraditi, preko vakufa i drugih vlasnika.
Drugo, oni se hvale kako se bore za evropske modele vlasti i prava, te govore o svojoj
"obespravljenosti", a ne pominje one koji su izdvajali samodoprinos kao i oni, a nikada nisu
bili u prilici da dobiju drustveni stan, koji bi sada imali priliku da otkupe. Kako li su oni tek
obespravljeni? Da se i za njih bore, ne bi sumnjali u njihovu dobru namjeru, a posto se bore
samo za sebe i to na racun drugih, pokazuju svoje pravo lice. Kada gospoda, bude imala
svoju babovinu, koju neki sistem bude zelio da oduzme i proda, neka se tada zaloze da se ta
imovina proda nekome ko nema pravo na to, ali kada je u pitanju vakuf i sva druga imovina
koja se treba vratiti vlasnicima, ne mogu niti smiju dijeliti lekcije i prijeti Evropskom
konvencijom, misljenjem OHR-a i Venecijanske grupe, jer je to njihova pusta zelja! Za BIH
je najbolji primjer donosenja i provodjenja Zakona, Zakon o restituciji koji je donesen u
Republici Ceskoj. Taj model je najefikasniji i daleko najbolji.
Prema tome stvar je jasna: Restitucija kao pravni pojam potice od rimskog instituta
"Restitutio in integrum - povrat u predjasnje stanje", pa prema tome povrat oduzetog mora
da bude iskljucivo u onom obliku u kojem je i oduzeto, gdje god je to moguce. Sve drugo je
neprihvatljivo i nemoralno. Sve druge se ne bi moglo nazvati restitucijom.
U zadnje vrijeme se spekulira oko odredjenih clanova prijedloga Zakona o restituciji, pa je to
jos jedan dodatni razlog da do kraja otvoreno budete informirani, kako bi se poduzele
konkretne mjere i preduprijele nezeljene posljedice, koje bi bile na stetu vakufa i gradjana
BiH. U pocetku je bio sporan clan 18, a isti se odnosi na otkup nacionalizovanih stanova,
gdje se govorilo i jos uvijek se govori da ih ima 20 000, sto je cista dezinformacija. (Po
informacijama kojim mi raspolazemo, a na osnovu materijalnih dokaza iz Arhiva BiH, nema
ih vise od 3500 na prostoru F BIH). Medjutim, bez bilo kakvih poboljsanja u ovom clanu
izvrsena je intervencija i u clanu 24, koji sada predvidja da "ako su poslovna zgrada i
poslovna prostorija osnovno sredstvo preduzeca i samostalnog privrednika i ako bi njihovim
vracanjem bila ugrozena njegova djelatnost, preduzece, odnosno samostalni privrednik, ima
pravo traziti da se bivsem vlasniku, umjesto naturalne restitucije, da naknada", sto znaci da
niti jedan poslovni prostor nece biti vracen stvarnim vlasnicima, u slucaju da se usvoji
ovakva varijanta Zakona. Takodjer, clan 27 bi trebao predvidjeti naknadu za izgradjeno
gradjevinsko zemljiste, u novcu ili nekoj drugoj nekretnini, a ne u certifikatu kako se to sada
predvidja. Nastojanja medjunarodnih predstavnika, kao i zakonodavne i izvrsne vlasti u BiH
da se oduzeti vakuf ne vrati, bi znacio smrtonosni udarac vakufu, kao trajnom dobru.
Zabrinuti smo posljednji izjavama i nagovjestajima da Zakona o restiticiji u naturalnom
obliku nece biti!
Predstavnici Vjerskih zajednica su odrzali sastanak sa Visokim predstavnikom g.
Wolfgangom Petritchem, koji je na fonu da se Zakon o restituciji donese u sasvim drugom
obliku. Nakon toga je glasnogovornica OHR-a dala izjavu, kako OHR nece dozvoliti da se
ugroze intresi korisnika nacionalizovane imovine, te da ce se sve uciniti kako bi je isti kupili,
dok bi se vlasnici i obestetili novcano, shodno mogucnostima vlada, Federacije i Dejtonske
Republike Srpske. U materijalu koji je iz kancelarije visokog predstavnika proslijedjen
predstavnicima vjerskih zajednica izmedju ostalog stoji: "Uzimajuci u obzir razloge gore
nevedene, ranija Odluka Visokog predstavnika, kojojm se iz naturalne restitucije
izuzima poslovna imovina bi trebala biti prosirena tako da obuhvata zabranu
Entitetima da vrse naturalnu restituciju svih vrsta imovine..." i "Svima je poznato
da su vjerske zajednice pretrpile veci finansijski gubitak od bilo koje druge grupe.
Na ovaj nacin, vjerske vodje ce svojim glasom i zrtvovanjem za dobrobit zemlje
potvrditi svoju pravu ulogu kao savjest moralnosti i pravde".
Ova nastojanja medjunarodne zajednice nisu nimalo bezazlena i mogla bi dovesti do
katastrofalnih posljedica, sto bi znacilo potpuno unistenje Vakufa i to na nacin kako to nije
ucinila ni komunisticka vlast. Medjunarodna zajednica sve sto cini na stetu vakufa opravdava
time sto zeli da zastiti intrese gradjana BiH, a mi im porucujemo da ono sto oni rade nije
interes gradjana nego samo jednog sloja drustva. Zbog toga je, po Odluci Rijaseta IZ u BiH
u toku potpisivanja peticije protiv posljednjih pokusaja otudjenja vakufa. Sve to ne
amnestira ni aktuelnu Drzavnu i Federalnu vlast, koja nije donijela Zakon kao sto je obecala
i kako je jedino pravicno, a apsurd je da Zakon koji je donosen u Dejtonskoj Republici
Srpskoj, a potom ponisten od strane OHR-a, budu bolji od Prijedloga Zakona koji je
Federalna Vlada ponudila Federalnom Parlamentu. Doduse, ponudjeni prijedlog je povucen iz
daljnje procedure, na inicijativu Federalnog ministra g. Ramiza Mehmedagica uz
obrazlozenje da se ceka Krovni zakon o restituciji na nivou BiH. U slucaju da se ipak donese
Zakon, koji ne bi zastitio osnovna prava vakufa, mi kao ostecena strana bi pokrenuli spor
nadleznim Ustavnim sudom i medjunarodnim sudovima, a svi argumenti su na nasoj strani.
Molimo Allaha dz.s da sprijeci spleteke spletkarosa, da nam pomogne u vracanju oduzetog
vakufa, da nas ucvrsti na pravom putu i da nam bude milostiv na Obecanom danu."