Professional Documents
Culture Documents
Nezim Vakufi
Nezim Vakufi
Nezim Vakufi
Vakuf je dobro koje vakif svojevoljno izdvoji iz svoje imovine i prometa, predajuci je Allahu
dz.s, a njegove prihode ljudima. Institucija vakufa (zaduzbina) potice iz ranog perioda
ljudske civilizacije, a prvi pisani tragovi za to su u prvom pisanom pravnom dokumentu,
Hamurabijevom zakonu. Ibrahim a.s. kao vrlo bogat covjek i ujedno Poslanik, je na prostoru
Palestine (Kudsa) uvakufio znacajnu imovinu, pod imenom "Hililur-Rahman", pa je po njemu
i cijeli kvart dobio taj naziv. Naravno, najznacajniji njegov vakuf je Ka'ba, koju je vahju
(Objavi) od Allaha dz.s. rekonstruisao. U Kur'anu nema izricite naredbe za uvakufljenje, te je
utemeljenje vakufa, kao institucije, u sunnetu Poslanika s.a.v.s. Prvi vakuf o kojem se govori
iz Poslanikova s.a.v.s perioda je vakuf h. Omera r.a., a radi se o basci zasadjenoj palmama
(palmik) koja se zvala "Semg". Omer je prije uvakufljenja kazao poslaniku s.a.v.s. "O
Allahov poslanice, imam jednu bascu, koju puno volim i zelim je dati kao trajno dobro!"
Muhammed a.s. odgovara: "Uvakufi stvar tako da se ona ne moze ni prodati, niti darovati,
niti naslijediti, a njeni prihodi da se upotrebljavaju, kao opce dobro!" Omer je prema tome i
postupio. Prenosi Enes r.a. da je Ebu Talha dosao kod Poslanika s.a.s.v.s., kada mu je
objavljen ajet:Necete zasluziti nagradu sve dok ne date dio od onoga sto Vam je najdraze; a
bilo sta vi dali, Allah ce, sigurno to znati. (Suretu Ali Imran: 92).
Tada je Ebu Talha kazao Muhammedu a.s.: "O Allahov Poslanice, ja imam u Bajrohi jednu
bascu, koju od svog imetka najvise volim. Predajem je Allahu dz.s., da bi time postigao
Njegovo zadovoljstvo. Raspolazi s njim, onako kako ti je Allah kazao! Na to je Muhammed
a.s. rekao: To je dobro Ebu Talha!To je imetak koji ce ti koristiti! Cuo sam sta si rekao, a ja
ti savjetujem da je uvakufis u korist svojih bliznjih!"
Islam je institucionalno rijesio mnoga zivotna pitanja, te je na jedan kvalitetan nacin kroz
zekat, kao jedan od stubova Islama rijesio socijalna pitanja. Kada tome dodamo i vakuf kao
posebnu kategoriju i jedan od vrlo vaznih nacina priblizavanja Allahu dz.s., mozemo
slobodno i bez imalo pristrasnosti kazati, da islam prednjaci u odnosu na sve druge vjere ili
sisteme, kada je u pitanju rjesavanje ovih zivotnih problema. Ashabi Muhammeda a.s. su na
ovaj nacin bili potaknuti na cinjenje slicnog hajra, pa se smatra da nije bilo niti jednog
imucnog ashaba, a da nije uvakufio makar mali dio svoje imovine. Poslanik s.a.v.s. je i
svojim licnim primjerom pokazao ovo hairli djelo, uvakufivsi sedam vocnjaka u Medini.
Mozemo slobodno kazati, da je prema tome, vakuf sunnet Muhammeda a.s...
Vakufska terminlogija
VAKIF- Osoba koja po svom vlastitom izboru, izuzima dio svoga imetka iz prometa, u ime
Allaha dz.s., u opcu korist. MEVKUF- Uvakufljena stvar, koja je izuzeta iz individualnog
posjeda (bilo da se radi o pokretnoj ili nepokretnoj stvari) AKARAT- Uvakufljena nepokretna
stvar (imovina): zgrade, vocnjaci, livade, njive i sl.
MUSEKKAFAT- Vakufi koji imaju krov, kao sto su: ducani, zgrade, musafirhane i dr.
MENKULAT- Pokretna imovina: knjiga, odjeca, nakit i sl.
VAKFIJA- Dokument koji sadrzi ocitavanje volje vakifa, imenovanje uvakufljene imovine,
nacina na koji ce se istom upravljati i u koje svrhe ce se trositi, svjedoci i sl.
EL-MUTEVELLI- Upravnik vakufa, a imenuje ga sam vakif ili nadlezni organ (u nasim
prilikama Vakufska direkcija). NAZIRUL-VAKUF- Onaj koji nadzire nacin raspolaganja
vakufskom imovinom.
DZABI VAKUF- Osoba koja je vakufnamom ili drugim aktom nadleznog organa imanovana da
ubire vakufske prihode. SRF VAKUF- Cisti vakuf, tj. onaj koji je precizno odredjen u cisto
vjerske, humanitarne ili druge svrhe.
EVLADIJET VAKUF- Posebna vrsta vakufa, gdje se prihodima od uvakufljene imovine koriste
vakifovi nasljednici, sve do izumiranja muskih vakifovih potomaka. Nakon toga ova vrsta
vakufa postaje "Srt vakufom".
MUKATTA- Dugorocno izdavanje vakufskog zemljista pod zakup, a na njemu se ostavlja
mogucnost zakupoprimcu, da izgradi zgradu trajnog karaktera.
IDZARETUL-VAKUF- Izdavanje vakufske nekretnine pod zakup, a na njemu se ostavlja
mogucnost zakupoprimcu, da izgradu zgradu trajnog karaktera.
IDZARETEJNI VAKUF- Izdavanje vakufske nekretnine pod zakup uz dvije zakupnine: prve,
koja je veca i druge, koja je simbolicna (manja).
EVKAFI MADBUTA- Vakufi kojima je strogo odredjena svrha, shodno zelji vakifovoj.
EVKAFI GAJRI MADBUTA- Su vakufi za koje nije strogo odredjena namjena, od strane vakifa.
Punovaznost uvakufljenja
Vakufska imovina je u Bosni i Hercegovini prolazila kroz razlicite faze: od one u kojoj je
dozivjela pravi procvat, do perioda u kojima joj je prijetilo cak i potpuno unistenje i brisanje
bilo kakvih tragova. Institucija vakufa je uspostavljena u periodu Turske vladavine (hilafeta),
kada je dozivjela svoj pravi procvat.
Od perioda Austro-Ugarske monarhije, preko Kraljevine Jugoslavije i Socijalisticke
Jugoslavije, pocinje unistavanje vakufske imovine kao supstance, donosenjem niza
zakonskih propisa koji su bili na stetu, kako vakufa kao posebne kategorije vlasnistva, tako i
Bosnjaka kao naroda koji je najvise ostecen kroz agrarnu reformu, nacionalizaciju,
eksproprijaciju, rondaciju i dr.
Dolaskom Osmanske drzave na prostore BiH, udareni su snazni temelji vakufa, koji je bio i
rezultatom brzog prelaska na Islam od strane "Dobrih Bosnjana". Vakifi su uglavnom, bili
Bosnjaci koji su prihvatili islam. U prilog tome ide cinjenica da je u Sarajevu prije najveceg
vakifa i dobrotvora Gazi-Husrev bega, bilo oko 40 vakufa. Mnogi od tih prvih vakufa su
potpuno unisteni, pogotovo u vrijeme spaljivanja Sarajeva od strane Eugena Savojskog
1697. godine. Kraljevina SHS o cijem formiranju se gradjani BiH nisu demokratski izjasnili,
donijela je nasilnim i nedemokratskim putem "Mjere o agrarnoj reformi", kojima je u periodu
1918-1939, oduzeto oko 4 miliona dunuma vakufske zemlje (4 000 000 dunuma) i dvanaest
i po miliona beglucke zemlje (12 500 000 dunuma zemlje), sto ukupno iznosi sesnaest i po
miliona zemlje (16 500 000 dunuma zemlje - sto vakufske sto beglucke), a izrazeno u
procentima, to bi bilo 27,6% ukupne povrsine BiH. U to vrijeme, mnogim vlasnicima velikih
zemljanih posjeda je oduzeto oko 95% onoga sto je bilo u njihovu vlasnistvu. Pomenute
cinjenice su utemeljene na "Memorandumu udruzenje bivsih posjednika kmetsko-begluckih
zemalja u Sarajevu", koji je upucen kraljevskom namjesniku Pavlu 27.09.1938. godine
1939. g. jednom odlukom Banjaluckog kotara oduzeto od Gazinog vakufa na prostore Teslica
i Tesnja 107.000 danuma zemlje (1/3 obradivo zemljiste, a 2/3 suma za sjecu!).
Jedan do kraja krvolocan odnos prema vakufu u BiH se nastavlja i u Socijalistickoj
Jugoslaviji, kada vakufi bivaju bukvalno dokrajceni, a pogotovo u prvih cetrnaest godina
(1945-1959). Te, 1959. godine, gasi se Vakufska direkcija kao ustanova, koja nije vise imala
razloga za svoje postojanje, jer je gotovo potpuno bila opljackana.
Prvi zakon koji se spominje za prostor Bosne i Hercegovine, u pogledu centralizarane uprave
vakufe, donosen je 1859. godine, a isti je dopunjen 1866. god., te sa na taj nacin
uspostavlja posebna vakufska hijerarhija. Ovo stanje ostaje sve do okupacije Bosne i
Hercegovine, 1878. godine, u okviru reorganizacije Islamske zajednice, formira se
"Zemaljska vakufska (ravnateljstvo) direkcija". Austro-ugarska uprava je na taj nacin
uspostavila potpunu kontrolu nad svim vjerskim institucijama, a to traje do 1909.,god, kada
je donesen Statut, gdje se obezbjedjuje djelimicna autonomija u vakufsko-mearifskim
poslovima. Prema tom Statutu, najvisi organ upravljanja vakufskom imovinom je bio
Vakufsko-mearifski sabor, a nizi organ koji je nadzirao rad vakufa je bio Nadzorni odbor.
Pomenuti Statut je derogiran, 1930. godine Ustavom Islamske vjerske zajednice, te 1931.
godine i "Zakonom o islamskoj vjerskoj zajednici".
Vakufska direkcija je ustanova IZ u BiH, koja je ozivili svoj rad, Odlukom Sabora IZ-e u BiH
14.06.1996. godine (broj 2486/96). Ista je prije toga ugasena 13.07.1959. odlukom Sabora
islamske zajednice, jer ista vise nije imala svoju funkciju i sto je kroz protekla tri drustveno-
politicka uredjenja bukvalno bila opljackana i opustosena. Obnavljanjem rada Vakufske
direkcije, nakon 37 godina mirovanja njenog rada, mi ozivljavamo i sunnet Poslanika s.a.v.s.
i time se priblizavamo Allahu, nadajuci se Njegovoj Milosti. Zadaci Vakufske direkcije su:
a) Zastita vakufske imovine, koja se nalazi u vlasnistvu i faktickom posjedu vakufa i
unaprijedjenje iste.
b) Zakonom o restituciji vratiti oduzetu vakufsku imovinu, te istu na najbolji nacin staviti u
funkciju i zastiti je.
c) Shodno zeljama vakifa, ako je iste moguce ispuniti, svakom vakufu vratiti njegovu svrhu,
jer je :"Sart Vakifa (uslov), kao i slovo zakona!"
d) Da uspostavi tijesne kontakte sa ministarstvima vakufa islamskih zemalja, uz projekte
koje se moze naci zajednicki interes, te se u isto vrijeme koristiti njihovim iskustvima.
e) Da visak sredstava oplodi i koristi prvenstveno odgojno-obrazovne svrhe, te pomazuci
razlicite ugrozene kategorije drustva.
Nesebicna briga Islamske zajednice u pogledu povrata, zastite i unaprijedjenja vakufske
imovine, je ispunjavanje preuzetog emaneta, koji je velika odgovornost na obadva svijeta.
Vakufska direkcija je pokrenula nekoliko sporova protiv republike Srpske, kod Doma za
ljudska prava, a vezano za rusenje 17 Banjaluckih dzamija. U tom smislu, su se dali i
odredjeni rokovi Republici Srpskoj, koji se moraju ispostovati. Takodje je Rijaset IZ-e podnio
zahtjev za temeljitu rekonstrukciju Aladza dzamije u Foci, kao sto je i Medzlis IZ-e Banja
Luke podnio zahtjev za rekonstrukciju sedam porusenih dzamija (od ukupno njih 17) u
gradu Banja Luka. Da je Bosna zemlja vakifa i dobrih ljudi, o tome govori i cinjenica da su
uvakufljena u BIH sve brojnija, na cijelom prostoru BiH. Uvakufljuju se kuce, zemljista,
dzamije (koje grade pojedinci) i sl. Ta cinjenica nas i te kako ohrabruje i ujedno obavezuje.
Brojni su vakufi u nasoj dijaspori, te je na svima nama velika obaveza u pogledu cuvanja i
odrzavanja istih. Niko nema pravo da raskuci bilo sta od toga ili da se nemamo odnosi
prema onome sto je plod truda pojedinca ili dzemata. Vecina vakifa prilikom uvakufljenja
svoje imovine kroz vakufname (povelju) odredjuju svrhu i cilj uvakufljenja, a svaka
Vakufnama na svom kraju ima slijedece: "Proklet bio onaj ko na bilo koji nacin oskrnavi ovo
moje dobro djelo"!