Sedam smrtnih presuda: dvije u Petrogradu, jedna u Moskvi, dvije u Penci, dvije u

Rigi. �etiri smaknu�a: dva u Karsenu, jedno u Vilni, jedno u Odesi. Dan za danom
�italo se tako u novinama, ne tjedne, ne mjesece, ne jednu godinu, ne, ve� godine i
godine ide tako! I to se doga�a u Rusiji, onoj Rusiji gdje ljudi svakog zlo�inca
smatraju �ovjekom koji je vrijedan sa�aljenja i gdje do nedavno smrtna kazna nije
bila potvr�ena zakonom. Sje�am se kako sam obi�avao biti ponosan kada bi s
Europljanima na zapadu o tom govorio; ali sad imamo drugu, dapa�e tre�u godinu sama
smaknu�a, smaknu�a, smaknu�a bez kraja.
Uzimam dana�nje novine u ruke. Danas, dana 9. svibnja je u�asno. U novinama �itam
ove rije�i: �Danas je u Kensonu na Strajbickievu polju obje�eno dvadeset seljaka,
ka�njeni su zbog razbojni�kog napada na posijed posjednika u Jelisavetinu okru�ju.�
Novine su poslije opovrgle vijest daje obje�eno dvadeset seljaka. Mogu se radovati
toj zabludi, ne zbog toga �to je obje�eno osam ljudi manje, nego i zbog toga �to me
je u�asni doga�aj ponukao da izrazim osje�aj koji me odavna mu�io.
Ako i zamjenjujem rije� dvadeset s dvanaest, ostavljam sve ostalo nepromijenjeno,
jer �to ka�em, ne odnosi se samo na onu dvanaestoricu koji su obje�eni ve� na sve
one tisu�e koje su do tog vremena tla�ene i ubijene.
67
Tih dvanaest ljudi od �ijeg rada mi �ivimo, istih ljudi koje smo mi demoralizirali
i jo� ih demoraliziramo svim sredstvima koja su nam na raspolaganju - tih dvanaest
ljudi obje�eno je na konopima, a objesili su ih ti koje oni hrane, odijevaju i
uzdr�avaju, oni koji su ih pokvarili i koji ih i nadalje kvare. Dvanaest mu�eva,
otaca, sinova, na �ijoj se dobroti, marljivosti i jednostavnosti jedino temelji
�ivot �itave Rusije, ulovljeno je, utamni�eno i svezano. Onda su im ruke svezali na
le�ima da ne mogu potrgati konope na kojima �e biti obje�eni i odvedeni su na
vje�ala.
Vi�e seljaka, sli�nih ovima koji imaju biti obje�eni, ali naoru�anih, u �istoj
vojni�koj uniformi, s dobrim �izmama na nogama i pu�kama u ruci, prati osu�ene
ljude. Pokraj njih ide �ovjek duge kose i brade u crkvenom ruhu sa stolom vezenom
zlatom ili srebrom, s kri�em u ruci. Povorka staje tiho. Vo�a te �itave stvari ka�e
ne�to, tajnik pro�ita neki spis, pa kada je on zavr�io, ka�e �ovjek duge kose,
okrenuv�i se onima koje �e konopima objesiti drugi ljudi, ne�to o Bogu i Isusu.
Odmah nakon tih rije�i rastopi krvnik, ima ih vi�e jer jedan �ovjek ne mo�e raditi
tako zamr�en posao, ne�to sapuna, pa nakon �to je om�e konopa nasapunao da bolje
dr�e, uzme svezane ljude, metne na njih smrtnu ko�ulju, odvede ih do strati�ta i
stavi im dobro nasa-punane om�e oko vrata.
I onda �ivi ljudi bivaju jedan za drugim potisnuti s klupa na kojima su stajali, te
vlastitom te�inom stegnu om�u oko
lita i bijahu mu�no obje�eni. Ljudi koji su tren prije bili �ivi i ie sada na
konopu, najprije polagano se nji�u�i, a onda posve mio.
�itavu tu stvar pripremaju i snuju bri�no obrazovani i svijetljeni ljudi vi�eg
sloja. Oni to urede tako da se te stvari i)bave tajno, kada svane. Udese to tako da
odgovornost za ne-pravde bude tako razdijeljena izme�u onih koji ih �ine da svaki
mo�e misliti i kazati da on nije za to odgovoran. Oni to udese tako da potra�e naj
demoralizirani] e i najnesretnije ljude i dok i li sile da vr�e taj posao, koji smo
smislili i odobrili, prave se kako su im odvratni oni koji to �ine. Smi�lja se
dapa�e i ovakva \ arka: osude objavi vojni sud, no umjesto vojnika pri smaknu�u
moraju biti prisutni gra�ani. Djelo izvode nesretni, prevareni, pokvareni i
prezirani ljudi koji nemaju drugog posla ve� da dobro nasapunaju konopce kako bi
bez gre�ke hvatali oko vrata. ()nda se opiju otrovom �to im ga daju ljudi tih vi�ih
slojeva da br�e i potpunije zaborave svoje du�e i svoju ljudsku vrijednost.
Lije�nik pregleda mrtva tjelesa, te obavijesti oblasti daje posao valjano izvr�en;
svih dvanaest su potpuno mrtvi.
�inovnici se vrate svojim svakida�njim poslovima s uvjerenjem da su neophodno
nu�ni, makar neugodni posao, savjesno obavili. Ohla�ena mrtva tjelesa budu skinuta
i pokopana. Stvar je u�asna! I to se ne doga�a samo jednom i ne samo s tom
dvanaestoricom nesretnih, zavedenih ljudi iz najboljeg sloja ruskog naroda ve� se
to doga�a godine i godine neprestano
68
69
stotinama i tisu�ama sli�no zavedenih ljudi, zavedenih iz istog naroda s kojim
postupaju na ovakav na�in. Ne zbiva se samo ta vrst strahota; pod istom izlikom i
sa istom hladnokrvnom okrut-no��u vr�e se sve druge muke i nasilja u tamnicama,
tvr�avama i ka�njeni�kim naseljima.
I dok se to zbiva �itave godine u Rusiji, glavni su krivci za ta djela oni koji
odre�uju te stvari, a mogli bih ih sprije�iti, oni koji su potpuno uvjereni da su
takva djela korisna, dapa�e neophodno potrebna. Oni su zabavljeni ili time da
izmi�ljaju nove na�ine i dr�e govore o tome kako bi se sprije�ilo Fince da ne �ive
po svojoj volji, ve� da provode �ivot kako bi htjele stanovite ruske li�nosti ili
izdaju naredbe o tome kakvu �e boju imati haljeci pojedinih vojni�kih pukovnija. To
je u�asno!
Najstra�nije u toj stvari je to �to to ne�ovje�no mu�enje i ubijanje, uz izravno
zlo za �rtve i njihove obitelji, ima jo� strasnije posljedice, jo� ve�e zlo, za
�itav ruski narod jer �iri demoralizaciju - kao �to se vatra �iri u suhoj slami -
me�u svim slojevima u Rusiji. Ta demoralizacija �iri se osobito brzo me�u
jednostavnim radni�kim slojem jer sve te nepravde sto puta nad-ma�uju ono �to su
po�inili lopovi, razbojnici i svi revolucionari zajedno - jer ti su zlo�ini
izvedeni tako kao daje u�injeno ne�to nu�no, dobro i neizbje�no. I ti zlo�ini nisu
samo opravdani od strane raznih institucija kao �to su senat, duma, sinod ve� ih te
institucije podupiru. Ta se demoralizacija �iri neobi�nom brzinom. Jo� nedavno nisu
se mogla na�i dva krvnika u �itavoj
Rusiji, a osamdesetih godina bio je samo jedan. Sje�am se dobro kako mije Vladimir
Solovjev onda pripovijedao da se drugi ne mo�e na�i u �itavoj Rusiji i tako je taj
jedan i�ao od mjesta do mjesta. Sada je druga�ije.
Jedan mali kramar u Moskvi kojem je slabo i�ao posao ponudio se da �e izvr�avati
krvni�ku slu�bu, te je za svaku obje�enu osobu dobivao 100 rubalja. On je uskoro
tako oporavio svoj posao da mu ovo usputno zanimanje nije bilo nu�no i vratio se
svojoj trgovini.
U Orelu je pro�li mjesec tra�en, kao i svuda, krvnik, te se na�ao �ovjek koji je
obavljao krvavi posao, 50 rubalja za jednu glavu. On je �uo da se u drugim
gradovima bolje pla�a, pa je tra�io jo� 25 rubalja po glavi.
Sljede�eg puta imalo ih je biti pet obje�eno. Dan prije smaknu�a pozvao je neki
strani izvr�itelj smrtne kazne upravitelja kaznionice, te mu je rekao: �Nedavno ste
morali pla�ati 75 rubalja po �ovjeku. Danas doznajem da �e petorica biti obje�ena.
Dajte mi da izvr�im �itav posao i ja �u tra�iti samo petnaest rubalja po glavi, a
vi mo�ete bit uvjereni da �u posao valjano izvr�iti.� Ne znam je li ponuda
prihva�ena ili nije, ali znam da je bila ponu�ena.
Na taj na�in, po odredbi vlasti izvr�eni zlo�ini djeluju najgore na moralni osje�aj
naroda; te stra�ne �injenice moraju djelovati na ve�inu ljudi prosje�nog morala.
Slu�aju�i nepresta-
70
71
no o tim surovostima koje se vr�e po nalogu ljudi koji se smatraju boljim �lanovima
dru�tva, dolaze mladi do zaklju�ka da te stvari, budu�i da ih izvode bolji ljudi,
nisu tako u�asne kako bi se moralo misliti.
Ljudi danas govore i pi�u o smaknu�ima, vje�anjima, pokolju i eksplozijama kao �to
su prije govorili o vremenu. Djeca se igraju vje�ala. �aci iz gimnazija, gotovo jo�
djeca, idu na razbojni�ke izlete, spremni na ubijanje, upravo onako kao �to su
prije i�li u lov. Ubijati veleposjednike te se do�epati njihovog imetka �ini se
danas ljudima najboljim rje�enjem zemlji�nog pitanja.
Zahvaljuju�i dopu�tenju vlade, koja je dopustila da se ubijanje smatra sredstvom za
postizanje njezinog cilja, jadnici koje je ona pokvarila smatraju da su kra�e,
grabe�i, umorstva stvari koje su dostojne jednog �ovjeka.
Da! Te �injenice su u�asne same po sebi, ali moralno, du�evno, nevi�eno zlo �to ga
stvaraju jo� je neusporedivo u�asnije.
Oni ka�u da te strahote izvode kako bi uspostavili red i mir. Oni da uspostavljaju
mir i red! Kojim ga sredstvima uspostavljaju? Time �to ubijaju vjeru i moral u
�ovjeku. Oni ka�u da je ubijanje jedino sredstvo da se narod primiri i revolucija
sprije�i, ali to je pogre�an nazor.
72
Jasno je da oni mogu umiriti narod samo kada zadovolje zahtjev za najjednostavnijom
pravdom, zahtjev �to ga postavlja �itavo selja�tvo Rusije, naime ukinu�e privatnog
zemlji�nog vlasni�tva kako ne bi uznemiravalo seljake na razne na�ine, a isto tako
i one ogor�ene ljude koji vode borbu protiv njih.
Oni bi htjeli umiriti ljude, a mu�e ih i kinje njihove �ene i djecu, progone ih,
bacaju u tamnice i vje�aju. Koliko god poku�avali da u njihovoj nutrini zagu�e
ljudsku uvi�avnost i ljubav, oni ipak nose ta svojstva u sebi i trebali bi samo
do�i do razboritosti i promisliti, vidjeti da sudjeluju�i tako u stra�nim
zlo�inima, ne samo da ne lije�e boli nego ih pogor�avaju tjeraju�i ih u nutrinu. To
je lako uvidjeti! Uzrok toga �to se zbilo ne nalazi se u izvanjskim doga�ajima, ve�
ovisi potpuno o duhovnom raspolo�enju naroda koje se promijenilo, te se nikakvom
silom ne mo�e vratiti u prija�nje raspolo�enje, isto tako kao �to se odrastao
�ovjek ne mo�e nikako pretvoriti u dijete. Socijalna uznemirenost ili mir ne mo�e
ovisiti o tome je li Petar �iv ili je obje�en, je li Ivan �iv u Tembovu ili je na
robiji u Ner�insku.
Socijalna uznemirenost ili mir ne mo�e ovisiti samo o tome kako Petar i Ivan, ve�
kako ve�i dio naroda promatra svoje stanje u odnosu na vlast, prema zemlji�nom
vlasni�tvu, prema vjeri koja se nau�ava i o tome �to ta ve�ina smatra dobrim ili
zlim. Mo� doga�aja ne temelji se nikako na materijalnim �ivotnim interesima, ve� na
duhovnom stanju naroda. I onda kada bi
73
oni bili spremni desetinu ruskog naroda mu�iti i ubijati, ne bi duhovno
raspolo�enje ostalih postalo onakvo kakvo bi oni �eljeli.
I tako ne�e sve �to oni sada �ine, sve njihove premeta�ine, uho�enje, progoni,
tamnice, ka�njeni�ka naselja i vje�ala u�initi od naroda ono �to oni �ele, ve�
suprotno tome pove�avaju uzrujanost i razaraju svaku mogu�nost za smirivanje.
�Ali �to da se radi?�, pitaju oni. ��to da se �ini? Kako je mogu�e sprije�iti
nepravde �to se sada vr�e?� Odgovor je vrlo jednostavan: �Prestanete �initi to �to
sada �inite.�
Sve kada i nitko ne bi znao �to bi se moralo �initi kako bi se �narod� smirio, bilo
bi jasno da se smirenje naroda ne posti�e postupcima koji pove�avaju uzrujanost, a
oni to sada �ine.
Ono �to rade ne rade za narod, ve� za same sebe kako bi zadr�ali polo�aj �to su ga
zauzeli, polo�aj koji besmisleno smatraju vrlo ozbiljnim, a koji je uistinu kukavan
i odvratan. Ne govorite nam da �inite ne�to za narod, to nije istina.
Sve odvratnosti �to ih �ine, poduzimaju samo zbog sebe, zbog svoje vlastite
pohlepe, svoje vlastite sebi�nosti, svoje vlastite ta�tine, svoje vlastite
osvetoljubivosti i svoje osobne svrhe, kako bi mogli malo produljivati pokvarenost
u kojoj �ive i koja im se pri�injava tako po�eljnom.
Premda oni sve�ano izjavljuju kako sve �to rade biva u korist naroda, ljudi ih
po�inju sve vi�e i vi�e razotkrivati, to jest
vi�e prezirati, te njihove prisilne i potla�uju�e mjere druga�ije do�ivljavati nego
�to bi oni �eljeli da ih se do�ivi; ne kao djelo vi�eg tijela, vlasti, ve� kao
osobna, zla djela nekih sebi�njaka.
Oni opet ka�u: �Ne po�injemo sve te stvari mi, ve� revolucionari, a stra�ni zlo�ini
revolucionara mogu se sprije�iti samo �vrstim mjerama vlasti.� Tako oni nazivaju
svoje zlo�ine. Oni ka�u da su stra�ne grozote �to ih rade revolucionari.
Ja to ne pori�em, ve� dodajem da nisu samo stra�ne, ve� su i glupe - kao njihova
vlastita djela - da bi postigli svoj cilj. Ali kako god u�asna i bezumna bila
njihova djela, sve te eksplozije i bu�enje prokopa, sva odurna umorstva i kra�e
novaca: jesu li te stvari i pribli�no tako odvratne i glupe kao �to su djela koje
oni izvode?
Revolucionari �ine isto �to i oni, a �ine i iz istih razloga. Revolucionari se
nalaze u istoj obmani, ja bih rekao �smije�noj� kada njezine posljedice ne bi bile
tako stra�ne, da ljudi koji su stvorili temelj, nazor o po�eljnom i valjanom
dru�tvenom redu, imaju pravo i mogu�nost dovesti �ivot drugih u sklad s tim
temeljem.
Obmana je ista i na�ini kako da se postigne zami�ljeni �in isti su. Ti na�ini su
okrutnosti svake vrste, kamo spada i ubijanje. Izgovor je da zao �in koji se vr�i u
korist mno�tva nije nemoralan i da se zbog toga ne grije�e�i protiv moralnog zakona
mo�e lagati, plja�kati i ubijati kada to vodi do ostvarenja �eljene
74
75
dobre stvari za mnoge, stvari koju si umi�ljamo da poznajemo i daje mo�emo
predvidjeti, te koju �elimo stvoriti.
Vi na kormilu ka�ete da su djela revolucionara �odvratna�, da su �veliki zlo�ini�,
ali vi niste ni�ta u�inili da i vi to ne �inite i to u neusporedivo ve�oj mjeri. Vi
�inite �to mo�ete, imate uhode, varate, raspa�avate tiskane la�i - i vi �inite
isto.
Nasilnim djelima vi oduzimate svakovrsni posjed ljudi i koristite ga kako vam se
svi�a, a oni �ine isto. Vi ubijate one koje smatrate pogibeljnima, a oni �ine isto.
Budu�i da vi, kako biste do�li do svojih ciljeva, koristite ista nemoralna sredstva
kao i revolucionari, odakle vam pravo da ih kudite. Sve �to mo�ete navesti kao
svoje mogu oni isto tako navesti kao svoje, a da i ne govorimo o tome da vi osim
toga radite mnoga zla koja oni ne rade. Vi rasipljete narodni novac, spremate
ratove, ratujete, tla�ite strane narode i jo� mnogo toga.
Vi ka�ete da morate �uvati tradicije pro�losti i uzimate za primjer djela velikih
ljudi iz pro�losti. I oni imaju svoje tradicije iz pro�losti, pa i prije francuske
revolucije bilo je velikih ljudi koje je mogu�e slijediti, mu�enika koji su umirali
za istinu i slobodu. Prema tome, nemaju oni druga�ija sredstava od vas.
Ako, dakle, me�u vama ima razlike, onda je ona samo ta �to vi �elite da sve ostane
ba� onako kako je bilo i kako jest, dok oni �ele promjenu. I budu�i da oni misle
kako ne mo�e sve ostati uvijek onako kako jest, mogli bi oni biti u pravu prije
nego vi
da nisu od vas poprimili tu osobito pogubnu obmanu kako �eta ljudi mora znati
�ivotni oblik koji bi trebao biti prikladan za sve ljude u budu�nosti i kako se taj
oblik mo�e samo silom posti�i.
Uostalom, kada koriste ista sredstva, oni �ine isto �to �inite vi. Oni su va�i
u�enici, te su poprimili sve va�e si�u�ne vje�tine. Oni su va� proizvod, va�a su
djeca. Da nije bilo vas, ne bi ni njih bilo ovdje. Ako ih zbog toga poku�avate
silom suzbiti, radite kao onaj �ovjek koji svom silom gura vrata koja se otvaraju
prema njemu.
Ako me�u vama postoji razlika, to sigurno nije na va�u, ve� na njihovu korist.
Olak�avaju�e okolnosti su za njih prvo to �to oni izvr�avaju svoje zlo�ine s mnogo
ve�om osobnom opasno��u nego vi.
Drugo, da su oni ve�inom mladi ljudi koji lako mogu skrenuti s pravoga puta, dok
ste vi ve�inom zreliji, stariji ljudi koji bi morali biti mirni i blagi prema onima
koji su zavedeni.
Tre�a, olak�avaju�a okolnost njima u prilog je ta da, makar kako bila odvratna
njihova umorstva, oni ih ne �ine tako hladnokrvno, tako sustavno kao vi s va�im
tamnicama, vje�ali-ma i strijeljanjem.
�etvrta olak�avaju�a okolnost za revolucionare je to �to oni odbacuju sve vjerske
nauke i misli te smatraju da cilj posve-
77
76
�uje sredstva, dok se vi pozivate na kr��anstvo koje se ne mo�e slo�iti s djelima
koja vi vr�ite.
I vi, stariji ljudi, vo�e drugih ljudi, propovjednici kr��anstva ka�ete kao djeca
kada se poruku: �Nismo mi zapo�eli, ve� oni drugi.� Ni�ta bolje nemate nam re�i vi
koji ste sami preuzeli uloge gospodara ljudi. Kojoj vrsti ljudi vi pripadate?
Ljudi ste koji priznajete Boga kao bi�e koje najodlu�nije zabranjuje ne samo svako
ubijanje ve� i srd�bu protiv brata; bi�e koje nije zabranilo samo sud i kaznu ve�
dapa�e i proklinjanje brata; bi�e koje se najjasnijim izrazima odredilo protiv
svake kazne i nagla�avalo nu�nost neprestanog opra�tanja koliko god puta se zlo�in
po�inio; bi�e koje nam je zapovjedilo da ponudimo onome, koji nas je udario i drugi
obraz i da zlo ne napla�ujemo zlim. I vi koji ovakav nauk priznajete ne znate u
svoju obranu ni�ta bolje re�i nego: �Oni su po�eli, oni ubijaju, pa �emo i mi njih
ubijati.�
Jedan umjetnik, moj poznanik, naumio je naslikati jednu sliku, �Smaknu�e�, te je
po�elio model za krvnika. On je �uo da u to doba krvni�ku slu�bu u Moskvi vr�i
jedan stra�ar. Umjetnik je po�ao do stra�areve ku�e, bilo je to oko Uskrsa. Obitelj
je sjedila u najboljoj odje�i za stolom i pila �aj. Gospodar ku�e nije bio
prisutan, ispostavilo se da se on sakrio kada je nenadano zapazio stranca. Njegova
je �ena bila tako�er u neprilici, te re�e da njezin mu� nije kod ku�e, ali gaje
izdala njegova mala
78
k�erka koja re�e: �Tatica je na tavanu!� Ona nije onda jo� slutila daje njezin otac
dobro znao kako radi zlo i da se svakoga boji. Umjetnik je izjavio �eni da �eli
njezinog supruga naslikati jer bi njegovo lice zgodno pristajalo na jednoj slici.
Razumije se da umjetnik nije kazao kakva bi to slika bila.
Razgovaraju�i sa �enom kako bi je primirio, ponudio je slikar da �e njezinog malog
sina uzeti za �aka. Taje ponuda o�ito primamila �enu. Iza�la je i uskoro dovela
svog mu�a, no on je bio nemiran i boja�ljiv. Kada mu je slikar ispripovijedao da ga
je vidio na ulici i da mu se lice u�inilo zgodno za jednu sliku, pitao je stra�ar
gdje gaje vidio? U koje doba? U kakovom odijelu? I kako se o�ito ne�eg bojao, nije
moglo do�i do dogovora.
Zbog toga �to ovaj krvnik zna kako �ini nepravdu i da ga zato mrze, on se boji
ljudi i ja mislim daje ova gri�nja savjesti i strah pred ljudima barem jedan dio
otplate za njegova nedjela. No, vi drugi koji ste neposredni u�esnici nepravdi koje
se svaki dan vr�e, vi ne osje�ate tih nedjela i ne stidite se tih strahota. Vi se
svi bojite, ali se ne bojite kao krvnik jer znate da �inite zlo, ve� jer mislite da
bi i drugi �zlo� �inili.
Ja znam da su ljudi samo ljudi, da smo svi mi slabi, da se svi varamo, te da jedan
drugom ne mo�emo suditi. Ja sam se dugo borio protiv osje�aja koji se u meni budio
protiv onih koji su odgovorni za te u�asne zlo�ine, ali nemam snage ni volje dulje
se boriti protiv tih osje�aja.
79
Ja to ne mogu i ne�u. Prvo, jer je raskrinkavanje ljudi koji ne uvi�aju svu
odvratnost tih �ina potrebno zbog njih samih, kao i za veliko mno�tvo, kao i za one
koji dopu�taju da drugi utje�u na njihovo prosu�ivanje, pa te ljude hvale, njihova
djela odobravaju te ih dapa�e poku�avaju opona�ati. Drugo, ne mogu i ne�u se dulje
boriti jer se nadam, to javno priznajem, da �e moje raskrinkavanje tih ljudi na
bilo koji na�in u�initi kraj njihovim djelima, djelima koja su takva da se sam
osje�am sudionikom zlo�ina koji se oko mene zbivaju kada ih promatram.
Sve �to se sad u Rusiji radi, �ini se u ime op�eg boljitka, u ime za�tite i
smirivanja stanovnika Rusije. Pa kada je tome tako, onda se to radi i za mene koji
�ivim u Rusiji. Zbog mene, dakle, postoji nu�nost da narod bude li�en prvog i
osnovnog ljudskog prava - prava na kori�tenje zemlje na kojoj se rodio. Zar za me
da ostavlja pola milijuna ljudi zdravi �ivot seljaka, obla�i se u uniformu i u�i
ubijati; zbog mene se dakle premje�taju ljudi od mjesta do mjesta; zbog mene
putuju, dakle, stotine tisu�a gladnih radnika naokolo po Rusiji; zbog mene umiru te
stotine tisu�a nesretnika od po�aline i skorbuta u tvr�avama i tamnicama kojih nema
dovoljno za toliko mno�tvo; zbog mene da trpe majke, �ene, o�evi prognanika,
ka�njenika i onih koji su obje�eni; zbog mene su toliki uhode i podmi�ivanja; zar
za me da vr�e krvnici svoj u�asni zanat; zar da zbog mene postoje ta vje�ala s
konopcima s kojih vise �ene, djeca i seljaci; zbog mene da postoji ta stra�na
mr�nja �ovjeka prema svom bli�njem?!
80
Kako je �udno i to da se sve to zbog mene doga�a i da sam ja sudionik kod svih tih
u�asnih djela. Ne mogu se oteti misli da postoji nesumnjiva me�usobna ovisnost
izme�u moje prostrane sobe, mog objeda, mog odijela, moje udobnosti i tih stra�nih
zlo�ina koji se �ine kako bi se uklonili oni koji bi uzeli ono �to je meni
potrebno. I usprkos tome �to znam da su ti besku�nici ogor�eni, pokvareni ljudi,
koji bi me bez prijetnji vlasti li�ili svega �to mije potrebno - proizvod
djelovanja te iste vlasti, mogu li svladati osje�aj da moj mir sad ovisi o svim tim
strahotama �to ih trenutno provodi vlast? I budu�i da ja to znam, ne mogu dulje
podnositi, ve� se moram osloboditi iz tog nesnosnog polo�aja.
To je razlog zastoja ovo pi�em i za�to �u nastojati, koliko mogu, da se ovo ra�iri
po Rusiji i inozemstvu. Ja �elim da se dogodi jedna od dviju mogu�nosti: ili da se
stane na put tim ne�ovje�nim djelima ili da se otkrije moj savez s njima i da budem
ba�en u tamnicu gdje bih do�ao do spoznaje da se te strahote ne zbivaju zbog mene.
Mo�da jo� bolje (dobro je da o takvoj sre�i gotovo ne smijem ni sanjati) kada bi
me, kao onih dvadeset ili dvanaest seljaka odjenuli u vre�u s kapom na glavi,
izvukli mi klupu ispod nogu, te bih vlastitom te�inom stegnuo nasapunatu om�u oko
starog mi vrata.
Kako bih do�ao do ovog cilja obra�am se sudionicima tih stra�nih djela po�inju�i s
onima koji za svoje bli�nje �enama
i djeci postavljaju kape i om�e - od uzni�kih vratara do vas, vi glavni
organizatori i za�etnici svih tih zlo�ina.
Ljudi! Budite razboriti, prestanite i pomislite i prosudite �to radite! Razmislite,
�to ste vi!
Prije nego �to ste krvnici, generali, javni tu�itelji, suci, ministri - zar niste
prije toga ljudi? Danas ugledate svjetlo Bo�je, sutra prestanete �ivjeti. Vi
krvnici svake vrste koji ste prouzro�ili najve�u mr�nju i jo� je uzrokujete,
mislite na to! Je li mogu�e da vi koji ste na �as pogledali u Bo�ji svijet (jer i
onda ako ne budete umoreni, smrt je ipak iznad svih nas), je li mogu�e da vi u
svijetlim trenucima ne vidite da va�e opredjeljenje na svijetu ne mo�e biti da
ubijate ljude; vi sami dr��ete od straha da �ete biti ubijeni; varate sami sebe,
druge i Boga, uvjeravate sebe i druge da vi, sudjeluju�i u tim stvarima, �inite
veliko djelo za boljitak milijuna! Je li mogu�e da, ako niste opijeni svojom
okolinom i obi�ajnim mudrija�enjem, svaki od vas ne zna da su to sve samo puki
izgovori prona�eni samo zato da se vi rade�i najstra�nije stvari mo�ete smatrati
dobrim ljudima? Vi morate znati da vi, kao i svaki od nas, imate samo jednu pravu
du�nost koja sve druge u sebi uklju�uje: du�nost da ovo kratko doba �to nam je
dosu�eno, u suglasju s voljom onoga koji nas je poslao na ovaj svijet, �ivimo, te
da ga u suglasju s njegovom voljom napustimo; a ova volja jest da ljubimo svoga
bli�njeg.
82
No, �to vi �inite? Za �to vi �rtvujete svoju duhovnu snagu? Koga vi ljubite? Tko
ljubi vas? Va�a �ena? Va�e dijete? No, to nije ljubav. Ljubav �ene i djece nije
�ovje�ja ljubav.
�ivotinje ljube na isti na�in, dapa�e jo� ja�e. �ovje�ja ljubav jest ljubav �ovjeka
prema svom bli�njemu, prema svakom �ovjeku, kao sinu Bo�jemu i zbog toga ljubav
prema bratu. Koga vi ljubite na taj na�in? Nikoga. Tko ljubi vas na taj na�in?
Nitko. Vama laskaju ljudi jer vas u dnu srca preziru i mrze vas i kako vas tek
mrze! I vi to znate i bojite se ljudi.
Da, razmi�ljajte o tom, razmi�ljajte svi od najvi�eg do najni�eg razbojni�kog
dru�tva; razmislite tko ste vi i prestanite raditi ono �to radite. Prestanite, ne
zbog vas, ne za volju va�e osobe, ne zbog ljudi, ne zbog toga da prestanete biti
ku�eni, ve� za volju va�e du�e i za volju Boga koji �ivi u nama.
83