GIMNAZIJA „MSŠ NORDBAT 2“ školska 2014/2015.god.

VAREŠ

Nikola Andrić
Istorija
V1b

MATURSKI RAD
IZ
ISTORIJE
Josif Visarionovič Staljin

Mentor :
Prof. Marina Drijenčić
SADRŽAJ
Uvod---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- 3

Djetinjstvo--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- 4

Revolucionar------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ 5
Uloga tijekom Ruske revolucije 1917.------------------------------------------------------------------------------------------- 6

Uspon na vlast--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- 6

Povećanje sovjetske tajne službe--------------------------------------------------------------------------------------------------- 7

Čistke------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ 8
Velika čistka---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- 8

Kolektivizacija i industrijalizacija-------------------------------------------------------------------------------------------------- 10
Sovjetska kolektivizacija u praksi------------------------------------------------------------------------------------------------ 11
Socijalna poboljšanja--------------------------------------------------------------------------------------------------------------- 11

Obitelj------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- 12

Drugi svjetski rat--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- 14

Pakt Ribbentrop-Molotov--------------------------------------------------------------------------------------------------------- 14
Operacija Barbarossa-------------------------------------------------------------------------------------------------------------- 15
Bitka za Staljingrad----------------------------------------------------------------------------------------------------------------- 16
Konferencije-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- 17

Sukob Tito -Staljin--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- 18

Zadnje godine--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- 20
Djela----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- 23
 UVOD
Povijest dvadesetog
stoljeća je nije moguće objasniti bez čudne ,snažne i strašne ličnosti Josifa Visarionoviča Staljina.Za
njegovu ulogu tri decenije dugu i mnogostruko moćnu,vezani su veliki uspjesi ,ali plaćeni velikom
cijenom i put jedne od najvećih država na svijetu,dileme i problemi međunarodnog komunizma,hod i
karakter svijetskih događaja. Staljin je bio nejasna, povučena i tajanstvena osoba. Kad god se
razmišlja o diktatorima i totalitarnim režimima, čovjek se uvijek zapita kako je tim diktatorima i
vođama uspjelo zavesti tolike narodne mase da ih bespogovorno slijede bez obzira koliko njihove
radnje bile nemoralne, nenormalne i neljudske. Staljin je bio vješt organizator i manipulator, bio je
sposoban zavarati i očarati narod, bio je sposoban iznositi uvjerljiva objašnjenja svoje politike.
Prikazivan je kao srdačan očinski lik koji puši lulu, voli djecu. Na vlast je došao kad je zemlja bila u
teškoj situaciji, bio je dovoljno inteligentan i vješt da izmanipulira narodom te dovoljno hrabar ili
možda lud da poduzme određene korake. 21. decembra 1879. godine u Gruziji, u kmetovskoj
porodici postolara i seljanke rođena je osoba koja je direktno ili indirektno uzrokovala smrt nekoliko
miliona ljudi, nadaren učenik, revolucionar, politički zatvorenik, marksista, doživotni vođa SSSR-a, u
historiji zapamćen kao jedan od najvećih diktatora 20. stoljeća.Posjedovao je najveću vlast u
modernom društvu običnom čovjeku nezamilivu vlast.Zbog toga sam odlučio pisati o ovoj ličnosti.
 RUSIJA PRIJE SOCIJALIZMA
Geostrateška cjelovitost Balkana i podunavlja i strateška usmjerenost velikih sila nasl 1jeđena iz
prethodnih vekova odredili su polazne tačke evropskih gibanja XIX veka. Nemački Prodor na Istok,
rusko širenje na Jug i težnja za primatom u borbi za tursko nasleđe, nastojanje Turske de reformama
svoju imperiju vrati iz mrtvih i ostane na desnom bregu savsko-dunavskog sliva, čuvajući ga kao svoju
prirodnu granicu i težnje balkanskih naroda za oslobođenjem, uobličili su geopolitička, strateška i
državno-pravna odličja onoga čiji je zajednički naziv Istočno pitanje. U kontekstu sklapanja i
rasturanja velikih saveza, čije su ishodište, ali često i početna tačka bili kongresi velikih sila ovog
razdoblja, balkanski narodi, teško nalazeći prave puteve za konstituisanje i razvitak svoje državnosti,
suočavali su se se na nespojivim nasleđem i suprotstavljenim uticajima. Takvi uticaji često su ih vodili
na stranputicu državno-pravnog razvoja. Pariški kongres je zaključen sklapanjem sporazuma kojim su
savezničke sile uvelike oslabile rusku moć na Istoku i sebi osiguralne prilične privilegije. Crno more ,
oko kojega se mnogo sporilo, proglašeno je neutralnom zonom i naređena je njegova hitra
demilitarizacija.Zbog toga Rusija teži ka Balkanu zbog izlaza na Crno more. Bečkom kongresu je
prethodio San-Stefanski mir (potpisan 3. ožujka 1878. godine), kojim je završen Rusko-turski rat
1877.-1878.). Prema tim pregovorima, što ih je pretežno diktirala Rusija, Osmansko carstvo je
izgubilo veliki dio svoga dotadašnjeg teritorija na Balkanu, a trebala je biti stvorena velika Bugarska
(kao ruski satelit) koja bi uključila najveći dio današnje Makedonije, te dijelove Srbije do Niša,
Albanije i grčku Makedoniju osim Halkidike i Soluna. Bosna i Hercegovina, premda pod osmanskim
suverenitetom, dobila bi značajnu autonomiju, dok su dobici za Srbiju bili neznatni, jer je Rusija
osjećala kako se Srbija sve više približava Austro-Ugarskoj. Prisiljena međunarodnim pritiskom, Rusija
je morala popustiti, a i San-Stefanski mirovni ugovor je poništen, dok su pregovori o teritorijalnom
uređenju Balkana krenuli iznova. Ishod pregovora je bio Berlinski ugovor, potpisan 13. srpnja 1878.
godine. Njime je temeljito izmijenjeno ili poništeno 18 od 29 točaka San-Stefanskog sporazuma. Time
su bile priznate Rumunjska, Srbija i Crna Gora kao suverene države, a Bugarska je podijeljena južni
dio koji je ostao pod osmanskim suverenitetom, postao je autonomna pokrajina Istočna Rumelija,
dok je na sjevernom dijelu osnovana Kneževina Bugarska. Niz drugih turskih provincija odvojeno je
od Turske i dano na upravljanje drugim državama, poput Cipra koji je dodijeljen Velikoj Britaniji, te
Bosne i Hercegovine, koja je dodijeljena Austro-Ugarskoj. Devetnaesto stoljeće obilježeno je i sve
jačim zahtjevima srednje klase za udjelom u vlasti, s povremenim izljevima političkog nasilja (pobuna
1
dekabrista 1825., atentat na cara Aleksandra II. 1881.) praćenim valovima državne represije. Nakon
revolucije 1905. Rusija je dobila predstavničko tijelo, Dumu, što je donekle ublažilo političke tenzije.
Poslijednj car bio je Nikola II. koji je svrgnut od strane boljševika. Devetnaesto stoljeće obilježeno je i
sve jačim zahtjevima srednje klase za udjelom u vlasti, s povremenim izljevima političkog nasilja
(pobuna dekabrista 1825., atentat na cara Aleksandra II. 1881.) praćenim valovima državne represije.
Nakon revolucije 1905. Rusija je dobila predstavničko tijelo, Dumu, što je donekle ublažilo političke
tenzije. Poslijednj car bio je Nikola II. koji je svrgnut od strane boljševika. Loše stanje na bojištu u
prvom svjetskom ratu, prijeteći kolaps gospodarstva i pad popularnosti prisilili su cara Nikolaja II. na
abdikaciju i u veljači 1917. Rusija je postala republika. Vlade kneza Lvova i Aleksandra Kerenskog nisu
se uspjele učvrstiti na vlasti pa je 25. listopada 1917. državnim udarom vlast preuzela stranka
boljševika.

1
Dekabristi su bili ruski časnici, koji su tražili promjenu režima u Rusiji i ustavne oblike vlasti.
DJETINJSTVO

Josif Visarionovič Staljin, ili Iosif Besarion (Soso) Džugašvili je rođen 18. prosinca 1878, odnosno 6.
prosinca 1878, prema starom julijanskom kalendaru (iako je kasnije izmislio novi datum rođenja za
sebe: 21. prosinca 1879), u malom gradiću Gori ,  onda dio ruskog carstva. Kad je bio u svojim 30-im
godinama, on je uzeo ime Staljina, iz ruska riječ za "čovjeka od čelika." Otac mu je bio postolar
Visarion Ivanović ,rodom iz grada Gori u Tifiliskoj guberniji a podrijetlom seljak iz sela Didi-Dilo, a
mati Ekaterina Geladze ,iz kmetovske obitelji Geladzea iz sela Gambareulija, bila je Gruzijka po
nacionalnosti. Njihovo troje djece umrlo je mlado: Josip, zvani "Soso" (na gruziskom jeziku Josif od
milošte) bio je jedinac. Visarion Ivanovič Džugašvili je također bio kmet ali je oslobođen i postao je
postolar.Imao je svoju obućarsku radnju ali je ubrzo bankrotirao zbog čega je bio prisiljen raditi u
tvornici obuće u Tifislu .U trenutcima kada je pijan dolazio kući najčešće je tukao svog sina i suprugu,
a njegova majka je bila pralja. Jedan od ljudi za koje je Ekatarina prala rublje i čistila kuću bio je jevrej
iz Gorija, David Papismedov. Papismedov je malom Jozefu koji je pomagao majci u ovim poslovima
davao novac i knjige na čitanje i pružao mu podršku. Desetljećima kasnije Papismedov je došao u
Kremljin da bi se osobno uvjerio u što se razvio mali Soso. Na iznenađenje njegovih suradnika Staljin
ne samo da je primio u posjet starijeg židovskog gospodina nego se i zadržao u srdačnom razgovoru s
njim. Prijatelj iz djetinjstva o Staljinu je napisao: " Nezasluženo i strašno premlaćivanje napravilo je
dječaka bezosjećajna kao njegovog oca.".On nikada nije vidio Staljina da plače. Ioseb Iremashvili ,
drugi prijatelj Staljina, napisao je da su premlaćivanja i mržnja prema vlasti u Staljinu izazvala, jedan
čvrst i okrutan karakter 1888. godine Staljinov otac ostavio je obitelj bez potpore i otišao živjeti u
Tiflisu. Po nekim glasinama nastradao je u kafanskoj tuči dok su drugi tvrdili da su ga vidjeli živog i
zdravog još 1931. godine u Gruziji. S osam godina Staljin je započeo svoje školovanje u crkvenoj školi
u Goriju. Staljin i njegovi vršnjaci koji su pohađali ovu školu bili su uglavnom gruzijci i govorili su na
jednom od sedam narječja kavkaskog jezika. Međutim u školi su bili obavezni da govore ruski
jezik. Čak i kad su govorili ruski učitelji u školi podsmjehivali su se Staljinu i njegovim drugovima iz
odjela na gruzijskom akcentu. Njegovi školski drugovi, koji su uglavnom bili djeca bogatih svećenika,
državnih službenika i trgovaca su ga također ismijavali. Šalili su se na račun njegove ofucane odjeće i
rošavog lica. Mladi Soso naučio je da se suprotstavi svojim mučiteljima tako što ih je
zastrašivao. Iskorištavao je slabosti svojih drugova iz razreda i izlagao ih surovom podsmijehu. Da bi
izbjegao fizičku 2konfrontaciju potencijalne napadače je odvraćao od sukoba tako što bi im jasno
stavio do znanja da fizičku silu koriste kao zamjenu za mozak. Ovakvom taktikom vrlo brzo je preuzeo
ulogu vođe među svojim vršnjacima.  Kao tinejdžer, on je zaradio stipendiju za sudjelovanje u
sjemenište u obližnjem gradu Tblisi i studira za svećenika u gruzijske pravoslavne crkve. Iako je
počeo potajno čitati rad njemačkog socijalnog filozofa i "Komunistički manifest" autora Karla Marxa ,
postaje zainteresiran revolucionarni pokret protiv ruske monarhije. Godine 1899. Staljin je bio
izbačen iz sjemeništa zbog nepolozenih ispita, iako je on tvrdio da je zbog marksističke propagande.
Nakon što je napustio školu, Staljin je postao underground politički 3agitator, sudjelovanje u radnim
demonstracijama i štrajkovima. 

2
Konfrontacija ili suočavanje
3
Agitator (lat. agitare - poticati) je naziv za usmeno i pismeno promicanje, tj. aktivno podržavanje neke
ideologije ili pokreta.
 Staljin 1894 god.

REVOLUCIONAR
Karijeru revolucionara započeo je kao propagandist među željezničarskim radnicima u Tbilisiju.
Policija ga je 1902. godine uhitila u Batumiju da bi proveo više od godine dana u zatvoru, nakon čega
je protjeran u Sibir odakle je pobjegao 1904. godine. Da ne bismo nabrajali sva njegova uhićenja,
spomenut ćemo da je između 1902. i 1913. godine Staljin uhićen osam i protjerivan sedam puta, a
ukupno šest puta uspio je pobjeći. Njegov zadnji izgon dogodio se 1913. godine i trajao je sve
do 1917. godine. Po povratku iz Sibira 1904. godine Staljin se vjenčao. Njegova prva supruga
Ekaterina Svanidze umrla je 1910. godine.

U zadnjim godinama carske Rusije od 1905. do 1917. Staljin je bio više sljedbenik nego vođa. Uvijek
je podržavao boljševičku frakciju unutar stranke, ali njegov je doprinos bio više praktični nego
teoretski. Usprkos svojoj odanosti Lenjinu, smatrao je pomirenje s menjševicima vrlo važnim za
ostvarenje marksističke revolucije, zbog čega je nekoliko puta došao u sukob s Lenjinom i Trockim .
Godine 1907. pomogao je u organizaciji prepada banke u Tbilisiju da bi izvlastili fondove. Vođa
boljševika Lenjin u to vrijeme kooptirao ga je u boljševički 4Centralni komitet. Naredne godine
nakratko je bio urednik partijskog lista Pravda a na Lenjinov poticaj napisao je svoje prvo veliko
djelo:Marksizam i nacionalno pitanje. Nakon ruske revolucije u veljači 1917. godine Staljin se vratio
u Petrograd (sada: Sankt Peterburg), gdje je nastavio uređivati partijski list. Zajedno s Levom
Kamenevim Staljin je dominirao pri donošenju partijskih odluka, sve do Lenjinova dolaska u travnju.
Politiku suradnje s privremenom vladom koju su njih dvojica vodili, Lenjin je odbacio.

4
Centralni komitet ili CK je bio tijelo ("organ") unutar strukture vlasti komunističkih partija koje je donosilo
odluke.
Prije revolucije 1917., Staljin je imao aktivnu ulogu u borbi protiv ruske vlade.Ovdje je prikazan na
1911 kartici iz spisa ruske policije u Sankt Peterburgu.

Uloga tijekom Ruske revolucije 1917.

Nakon povratka u Petrograd iz njegovog konačnog progonstva, Staljin će svrgnuti Vjačeslav
Molotova i Alexander Shlyapnikova kao urednika Pravde . Potom je uzeo poziciju u korist
potpore Aleksandra Kerenskog i njegove  privremene vladu . Međutim, nakon što je Lenjin
prevladavao na konferenciji Komunističke partije travnja 1917, Staljin bori se protivi privremene
vlade. Na ovoj konferenciji, Staljin je bio izabran u Središnjem odboru . Dana 7. studenog, upali su
5
Smoly institut , 8. studenog, boljševici su upali u Zimsku Palatu i Kerenski i njegova Vlada bila je
uhićena.Time je završena oktobarska revolucija.

USPON NA VLAST
Iako bez osobite uloge u pripremi Oktobarske revolucije ušao je u sovjetsku vladu kao komesar za
neruske narodnosti te postao član Politbiroa Komunističke partije 1917. godine. Zajedno s Jakovom
Sverdlovim i Leonom Trockim pomogao je Lenjinu riješiti sva goruća pitanja u teškim vremenima
građanskog rata. Staljin igrao odlučujuću ulogu u inženjerstvu 1921 Crvene armije invaziju Gruzije ,
pokazivao posebno tvrdu, centralističku politiku prema sovjetskoj Gruziji . To je dovelo do gruzijske
afera 1922 i drugih represija.  Staljinove akcije u Gruziji stvorile raskol s Lenjinom, koji je vjerovao da
su sve sovjetske države trebaju stajati jednako.

Lenjin ipak smatra Staljina kao lojalnog saveznika, a kad je bio oprečnim prepirkama s Trockim i
drugim političarima, on je odlučio dati Staljinu više snage. Uz pomoć Lev Kamenev , Lenjin je imao
moć da Staljin imenuje glavnog tajnika 1922.   Lenjin doživio moždani udar 1922. godine,
prisiljavajući ga u polu-mirovinu . Staljin ga je posjetio često da djeluje kao njegov posrednik sa
vanjskim svijetom,  ali posvađali su se i njihov odnos se pogoršao.  Lenjin izdiktirao bilješke o
Staljinu u ono što će postati njegov testament .On je kritizirao Staljinova politička stajališta,
nepristojne manire, i prekomjerne snage i ambicije, te je predložio da se Staljin treba ukloniti s
mjesta glavnog tajnika.  Za vrijeme Lenjinove polu-mirovinu, Staljin stvorio savez s Kamenev i Grigorij
Zinovjev protiv Trockog. Ta politička pobjeda koja dolazi uz pomoć Zinovjeva i Kameneva koji su
također bili osuđeni u Lenjinovom oporuci dovodi istovremeno do raspada ovog političkog saveza
odnosno krajem 1925 . stvaranja tzv. ujedinjene oporbe Trocki-Kamenev-Zinovjev protiv Staljina. Ti
saveznici spriječili  Lenjinova zavjet bude objavljeno na Dvanaestom stranačkom saboru u travnja
5
Smolny Institute je paladijevski građevina u Sankt Petersburgu.
1923 (nakon Lenjinove smrti zavjet je pročitao odabranim skupinama zastupnika u Trinaestog
stranačkom saboru svibnja 1924, ali je zabranjeno da se spominje na plenarnoj sjednici skupštine ili
bilo koje dokumente Kongresa).Postaje predsjednik i diktator.
  Trocki, Zinovjev Kamenev sukob rastao je sve je više izoliran, a na kraju su izbačeni iz Centralnog
komiteta i iz same stranke. Kamenev i Zinovjev kasnije su ponovno primljen, ali Trocki je prognan iz
Sovjetskog Saveza.

Lenjin i Staljin 1922. Lav Trocki , Staljinov najpoznatiji protivnik u

borbi za vlast

POVEĆANJE SOVJETSKE TAJNE SLUŽBE

Staljin znatno povećao opseg i moć države tajne policije i obavještajne agencije. Kod vodstva
sovjetske obavještajne snage počele postaviti obavještajne mreže u većini glavnih zemalja svijeta,
uključujući i Njemačku (poznati Rote Kappelle špijun prsten), Velike Britanije, Francuske, Japana i
SAD-a. Staljin je napravio značajan korištenje Kominterna pokreta kako bi se infiltriralo agenati i kako
bi se osiguralo da su strane Komunističke stranke su ostali pro-sovjetski i pro-Staljin.

Jedan od najboljih primjera Staljinove sposobnosti je da se integriraju tajne policiske agencije 1940.
godine, kada je dao suglasnost tajnoj policiji kako bi mogli Trockog ubiti u Meksiku.

Čistke
Staljinov razlog za ciljane čistke u tridesetim godinama možemo naći u partijskom kongresu koji se
dogodio tijekom siječnja 1934. godine. Tijekom tadašnjeg glasovanja o kandidatima za Centralni
komitet, Staljin je dobio najviše negativnih glasova od svih kandidata. Osoba koja na ovom
zasjedanju dobiva najmanje kritike u tajnom glasovanju jest Sergej Kirov koji na ovaj način postaje
konkurent za vlast. Smrt popularnog Kirova u atentatu 1. prosinca 1934. godine dovodi do po četaka
čistki "proturevolucionarnih" elemenata. Proći će više od godine dana prije nego što ove početne
čistke stignu do razine masovnih uhićenja i likvidacija koje se događaju između 1936. - 1939.
Prvobitna oštrica ovih akcija bila je usmjerena na članove partijskog kongresa iz 1934. godine
(pogubljeno njih 90 posto) i bivše, sada već umirovljene političke protivnike (Zinovjev, Kamenev,
Tomski, Rikov, Buharin), ali ona je tamo ostala. Najveći je broj žrtvi na kraju izazvala tajna služba
uredbama da se u svakoj općini mora naći i uhititi točno određeni broj "narodnih izdajnika". Većina
tako privedenih ljudi bila je potpuno nevina za zločine zbog kojih su osuđeni. Procjenjuje se da je
ukupan broj žrtava u ove kratke 3 godine bio 2 milijuna. Bez obzira na ovaj masovni broj smaknutih
ljudi, dugotrajnu najveću štetu donijelo je likvidiranje rukovodećih vojnih kadrova (Tuhačevski, Bliher
i dr.) što prouzročuje katastrofalne posljedice u vrijeme početka rata.

Velika čistka

Ovu kampanju je zamislio i njome upravljao Josif Staljin. Počela je čišćenjem Komunističke partije i

vladinih službenika, represijom seljaka, a nastavljeno sa vodstvom Crvene armije, i progon
nepodobnih osoba. Obilježilje su je jak policijski nadzor, rasprostranjena paranoja od „diverzanata“,
zatvora i pogubljenja. U ruskoj povijesti se period najintenzivnije čistke, 1937.-1938.,
naziva Ježovščina po Nikolaju Ježovu, šefu sovjetske tajne policije NKVD-a. Prema sovjetskoj arhivi
tijekom 1937. i 1938., NKVD je uhitila 1.548.366 osoba, od kojih je 681.692 ubijeno, prosječno 1.000
pogubljenja dnevno. Neki stručnjaci vjeruju da su dokazi pušteni iz sovjetskog arhiva podcijenjeni,
nepotpuni ili nepouzdani. Povjesničar 6Michael Ellman tvrdi da je najbolja procjena smrtnih slučajeva
izazvanih sovjetskom represijom tijekom ove dvije godine u raspon od 950.000 do 1,2 milijuna, što
uključuje i smrti u pritvoru i one koji su umrli nedugo nakon što je pušten iz gulaga kao posljedica
boravka u zatvoru. On također navodi da je to procjena koja bi trebala biti korišten od strane
povjesničara i profesora ruske povijesti.

Spomenik posvećen žrtvama Mrtvi ljudi na ulicama grada Harkiva, 1933

6
Michael Ellman je profesor iz ekonomije na Sveučilištu u Amsterdamu.
Soviet Repression Statistics: by Michael Ellman, 2002 str.1153 do 1160.
Holodomor, poznat i kao Gladomor; umjetno stvorena glad koja je obuhvatila stanovništvo sovjetske
Ukrajine, sjevernog Kavkaza te područje oko donjeg toka rijeke Volge između 1932.-1933. godine.
Spomen na žrtve Holodomora obilježava se u Ukrajini i širom svijeta svake godine, četvrte subote u
mjesecu studenom. Glad je bila rezultat Staljinove politike prisilne kolektivizacije i općenito otpora
prema ukrajinskom seljaštvu koje kao osnovica sovjetskog gospodarstva nije željelo prihvatiti novu
ekonomsku politiku. Milijuni ljudi je umrlo od gladi, a najveći gubici su bili upravo u Ukrajini koja je
bila najplodnije poljoprivredno područje Sovjetskog Saveza.

Staljin je bio odlučan u svojoj namjeri da u korijenu sasiječe i najmanji trag fiktivnog ukrajinskog
nacionalizma kojeg su predstavljali ukrajinski seljaci. Zapravo, umjetna glad je bila još samo jedan u
nizu načina kako napraviti čistku i riješiti se nepodobnih ljudi u redovima ukrajinske inteligencije pa
čak i u redovima ukrajinskih komunista. Glad je slomila seljake u njihovom ustrajnom neprihva ćanju
novog modela kolektivizacije, a Ukrajina je nakon toga ostavljena u stanju političke, socijalne i
psihološke traume.

Gulag, sinonim je za sveobuhvatan represivni sustav u SSSR-u. Uključivao je koncentracijske logore za

prisilni rad i zatvore. U njima su ubijeni milijuni ljudi. Služili su za represije nad političkim
protivnicima, masovno izrabljivanje kroz prisilni rad, medicinske pokuse na ljudima, i pritvaranje
ratnih zarobljenika.

Nalazili su se diljem bivšeg Sovjetskog Saveza, a poznatiji među njima bio je Soloveckij logor.

U doba Ruskog Carstva politički protivnici proganjani su u Sibir i druga udaljena mjesta Carstva. Kad
je Lenjin 1917. osvojio vlast u Rusiji, ubrzo je iskoristio koncept gulaga za klasne neprijatelje koji su
predstavljali prijetnju ideji socijalizma i komunizma.

Nije nikad nije bilo jasno definirano što, ili tko je klasni neprijatelj, ali koncept je promijenjen prema
vremenu i događajima.

Zatvorenici 
Godina
u gulagu
1934 . 510.307
1935 . 965.742
1936 . 1.296.494
1937 . 1.196.369
1938 . 1.881.570
1939 . 1.672.438
1940 . 1.659.992
1941 . 1.929.729
1942 . 1.777.043
1943 . 1.484.182
Klasne neprijatelje bilo je teško otkriti i teže preodgojiti. To je značilo da su ih smatrali čak i
opasnijima nego obične zločince.
 1944 . 1.179.819
1945 . 1.460.677
1946 . 1.703.095
1947 . 1.721.543
1948 . 2.199.535
1949 . 2.356.685
Rad u gulagu Belomorkanal. 1950 . 2.561.351
1951 . 2.528.146
1952 . 2.504.514
1953 . 2.468.524

KOLEKTIVIZACIJA I INDUSTRIJALIZACIJA
Staljinov režim preselio na snagu kolektivizaciji poljoprivrede. To je bio namijenjen za povećanje
poljoprivredne proizvodnje iz velikih mehaniziranih farmi kontrole, te da bi naplata poreza bil
lakša. Kolektivizacija je donijela društvene promjene koje se još nisu n vidijele od ukidanja kmetstva
1861. godine i otuđenja od kontrole zemljišta i njegove proizvode. Kolektivizacija također znači veliki
pad životnog standarda za mnoge seljake, a suočeni su sa nasilnim reakcijama među seljaštvom.
Kritike koje padaju na račun Staljina dolaze prije svega zbog milijuna ubijenih stanovnika Sovjetskog
Saveza između razdoblja kasnih dvadesetih i kasnih tridesetih godina dvadesetog stoljeća. Prvu
rundu tih pokolja čini postupak ubrzane industrijalizacije. Budući da Sovjetski Savez nije imao
financijskih sredstava za gradnju industrije, Staljin naređuje oduzimanje ljetine od seljaka nakon čega
bi se ona prodavala na svjetskom tržištu da bi se skupio novac za kupnju tvorničkih strojeva. Tijekom
tih događaja koji počinju 1928., ali se događaju prije svega u razdoblju 1931. -1934. procjenjuje se da
je umrlo prije svega od gladi deset milijuna ljudi, jer toliki ih broj nedostaje na popisu stanovništva
iz 1937. Ukrajinci su to crno razdoblje, kad ih je umrlo od gladi 3.5 milijuna, nazvali Gladomor. Da je
situacija u južnom SSSR-u postala očajna, vlada u Moskvi znala je još 1933. godine kada izdaje
naređenje da se spriječi odlazak ljudi iz toga područja u druge dijelove zemlje zbog širenja
"proturevolucionarnih" laži. Ipak, pravo iznenađenje dolazi iz popisa stanovništva 1937. godine kad,
čuvši rezultat, Staljin izražava realni užas i naređuje vršenje novog popisa koji će prikazati povoljniji
rezultat za državu.

Staljin je realno znao da će doći do gladi, ali ne takvog pomora, što ga ipak ne oslobađa
odgovornosti. Koju godinu kasnije u svom, na zapadu poznatom, govoru tvrdi: 7"Smrt jednog čovjeka
je tragedija, smrt milijuna - statistika".

7
Erich Maria Remarque njegova izreka koju često Staljin uptrebljavao.
Preuzeto sa http://quotations.tastefulwords.com/erich-maria-remarque/.
Njegov drugi govor na početku prve petoljetke kraljem dvadesetih godina dvadesetog stoljeća
pokazao se potpuno istinit: "U deset godina mi moramo dostići Europu ili nas neće biti."

Ovom ubrzanom industralizacijom Sovjetski Savez uvećao je industrijsku proizvodnju za nekoliko

tisuća posto. Država koja je 1922. godine posjedovala samo 13 posto industrijskih kapaciteta
zaostale carske Rusije, 1941. druga je svjetska industrijska sila. Bez toga bi SSSR izgubio Drugi svjetski
rat.

Sovjetska kolektivizacija u praksi

Politika sveopće kolektivizacije koju je 1929. uveo Staljin ne bi li tako potpomogao financiranje

industrijalizacije zemlje, imala je katastrofalan učinak za poljoprivredu. Unatoč tome, 1932. Staljin je
za 44% podigao obaveznu kvotu ukrajinskog udjela u prinosu žita, što je značilo da ga neće biti
dovoljno da bi se seljaci prehranili, jer po tadašnjem zakonu, žito iz 8kolhoza se nije smjelo dijeliti
među seljacima sve dok se nije napunila državna kvota koju je naložila Vlada.

Staljinova odluka i metode koje je koristio kako bi je izvršio, osudila je milijune seljaka na smrt glađu.
Rukovodstvo Partije, uz pomoć regularnih snaga i postrojbi tajne policije, vodilo je nemilosrdan
iscrpljujući rat protiv seljaka koji su odbijali predati žito. Čak je i bezvrijedno zrno žita nasilu
bilo konfiscirano u seoskim domaćinstvima. Bilo koji muškarac, žena ili dijete kojeg su uhvatili kako
uzima makar šaku žita s kolektivne farme, mogao je, a najčešće je i bio, na mjestu strijeljan ili
preseljen nekamo na Daleki istok. One, koji nisu izgledali dovoljno izgladnjeno, sumnjičili su da
skrivaju zalihe.

Seljake su zadržavali i sprječavali ih da se domognu grada putem posebnih «unutarnjih putovnica»,

koje su im zabranjivale da napuste svoje selo, a kamoli da krenu u grad. U gradovima gladi nije bilo
jer je u jeku bila rusifikacija, i mnogi su gradovi na početku tridesetih godina već bili naseljeni ruskim
stanovništvom. Upravo zbog ovakvih slučajeva, gdje su svi pogođeni prostori Sovjetskog Saveza bili
uglavnom naseljeni Ukrajincima, Ukrajinska vlada ovaj čin je proglasila genocidom nad ukrajinskom
nacijom.

Socijalna poboljšanja

Kod sovjetske vlasti ljudi od koristi imali neke koristi od društvene liberalizacije. Djevojke su dobile
adekvatan, jednako dobar sistem obrazovanja i žene imaju jednaka prava pri zapošljavanju, 
poboljšanje života za žene i obitelji.  Staljinistička razvoj i pridonijeli napretku u zdravstvu, što je
značajno povećan vijek trajanja i kvalitete života tipičnog sovjetskog građanina. ]Staljinove polika je
odobrila univerzalni pristup zdravstvu i obrazovanju, efektivno stvarajući prve generacije bez straha
od tifusa , kolere i malarije . U pojave ove bolesti pao na rekordno nisku razinu brojeve,
povećavajući životni vijek .

8
Kolhoz je bio oblik poljoprivrednog zadrugarstva u Sovjetskom Savezu.
Religija

Staljin je postao ateist . Njegova je vlada promovira ateizam kroz poseban ateistički odgoj u školama,

anti-vjerske propagande, anti-religijski rad javnih ustanova ,diskriminirajuće zakone i teror kampanju
protiv vjernika. Do kasnih 1930-ih, to je postalo opasno javno biti povezan s religijom.

OBITELJ
U doba Staljinovog stupanja na političke dužnosti 1918 . godine, njegov otac je već godinama bio
mrtav, a njegova majka koja je do tada gotovo cijeli život služila bogataše sada dobiva dvije sluškinje
da se brinu o njoj. Iako će Staljin 1921 .narediti komunističkoj partiji Gruzije da se brine o njegovoj
majci, on će je samo jednom posjetiti i to 1936 .godine.Tijekom 16 godina vremena ( 1922 . - 1937 . )
svojoj majci je napisao samo 18 sačuvanih pisama. Za svako od tih kratkih pisama Staljin će potrošiti
sate i sate pišući ih tako da je po svjedočanstvu usvojenog sina Artim on jednom frustrirano rekao:
"Kakav sam ja Gruzijac kada mi za napisati pismo majci na gruzijskom jeziku trebaju dva sata. Ja
moram dobro razmisli prije svake napisane riječi! "  . Dok je Staljinova žena bila živa ona je redovito
kontaktirala njegovu majku, ali nakon njene smrti ta veza se prekinula. Brigu o Staljinovoj majci će na
kraju preuzeti Lavrentij Berija koji će se njome poslužiti kao odskočnom daskom za političku karijeru.

Ekaterina ( 1885 . Nadežda ( 1901 .
- 1907 .),  - 1932 . ), 
Staljinova prva žena Staljinova druga žena

Staljinov najstariji sin Jakov se rodio 1907 ., ali kako mu je majka umrla krajem iste godine dok se
Staljin bavio revolucionarnim aktivnostima, odrastati će u obitelji ujaka tako da tek 1921 . godine
upoznaje oca i počinje kod njega živjeti.Tijekom pohađanja sveučilišta devetnaestogodišnji Jakov će
se zaljubiti i zaručiti protivno očevim željama što nakon žestoke rasprave dovodi do Jakovljeva
pokušaja samoubojstva i Staljinovog dizanja ruku od uplitanja u život sina  . Nakon izbijanja rata otac
će urediti da mu sinovi obavezno završe na frontu  gdje već 1941 . godine biva zarobljen od Nijemaca
i korišten pored ostalog putem fotomontaža kao njihovo propagandno oružje protiv SSSR -a. U
skladu s tadašnjim zakonom, Staljin naređuje da njegova žena bude uhićena , a na slobodu će biti
puštena tek na proljeće 1943 . kada je osudila Jakovljevu "izdaju"  . 9Nakon što će Staljin odbiti u
zamjenu za sina pusti feldmaršala Paulusa , Jakov će biti pogubljen.

Staljinova druga žena biti će Gruzijka Nadežda Aliluja koja je bila 23 godine mlađa od njega. Tijekom
13 godina braka par će imati dvoje djece, ali Nadeždin psihička nestabilnost koju neki dijagnoziraju
kao 10bipolarni afektivni poremećaj odnosno drugi kao kliničku depresiju  dovesti će 1932 . do
tragedije kada ona nakon svađe sa Staljinom na partijskom okupljanju vrši samoubojstvo . Po
Svjetlanin svjedočenju napisanom 35 godina kasnije, Nadežda je ostavila oproštajnu poruku u kojem
je dala svoju potporu Buharinu u borbi za vlast protiv muža. U prvo vrijeme Staljina slomljenog
tugom zbog ženine smrti će čuvati da ne izvrši samoubojstvo, ali vremenom će ta tuga biti
pretvorena u bijes i zlobu usmjerenu prema protivnicima  .

Staljinova majka Staljin s kćerkom Svjetlanom 1935 .

Ekaterina1892 .

Tijekom braka Nadežde i Staljina biti će rođeno dvoje djece. Prvi od njih je bio sin Vasilij koji će
kasnije tijekom suđenja o svom djetinjstvu reći: 11"U ranom djetinjstvu sam ostao bez majke, a kako
otac nije imao vremena da se brine za mene odgojen sam od strane njegovih tjelohranitelja koji nisu
bili moralni ljudi .. . Rano sam počeo piti i pušiti " . Po Staljinovom historičaru Montefioru, Vasilij je
postao playboy i alkoholičar koji će kratko sudjelovati u ratu . Nakon što u zračnoj borbi sruši
nekoliko aviona on biva povučen s fronta kako bi snimao filmove. Bez obzira na to Staljin će ga
promovirati do čina general-potpukovnika , a kratko prije smrti će ga poslati i na neuspješno
odvikavanje od alkohola nakon što je bio prouzročio nesreću u pijanom stanju. Vasiljeva sudbina biva
finalno određena kada je manje od 60 dana nakon očeve smrti uhićen ( 28. 4. 1953 . ) i potom
osuđen na osam godina robije.

Najmlađe Staljinovo dijete je bila kćer Svjetlana koja postaje očeva mezimica. Nakon majčine smrti
odrasti će kod dadilje i tjelohranitelja . Tijekom cjelokupnog djetinjstva ona će uživati status malene
carice  što će kasnije dovesti do stvaranja nestabilne ličnosti. Kada joj nije dopušteno da se uda za
sina od Lavretnija Berije  ona će početi nagovarati oca protiv njega . Tijekom kasnijeg života prvo će
pobjeći na Zapad i osuditi sovjetski režim , zatim se 1984 . godine vratila u SSSR i osudila američki
režim  , a potom ponovno prebjegla u SAD.

9
Montfiore: 441.- 442.
10
Bipolarni afektivni poremećaj (BAP) je psihoza za koju je nekad bio uvriježen izraz "manična depresija".
11
Montefiore: 56 str.
Posljednje Staljinovo službeno dijete bio je usvojeni sin Artim koji će o svom djetinjstvu
u Kremlju uvijek lijepo pričati. Za razliku od Vasilija on će vlastitim zaslugama postati više puta
ranjavani heroj SSSR i godinama nakon Staljinove smrti će biti postavljen za zapovjednika zračne
obrane Dnepropetrovsk gdje se gradilo sovjetsko nuklearno oružje  .Osim njih Staljin će imati i
izvanbračnog sina tijekom svog života u sibirskom izgnanstvu  kojeg nakon 1917 . godine nikada neće
sresti.

DRUGI SVJETSKI RAT

Pakt Ribbentrop-Molotov

Pakt Ribbentrop-Molotov ili kako se službeno zvao Pakt o nenapadanju između Njemačke i Saveza

Sovjetskih socijalističkih Republika je bio sporazum o nenapadanju između Njemačkog
Reicha i Sovjetskog Saveza. Potpisan je 23. kolovoza 1939. god. u Moskvi od strane sovjetskog
ministra vanjskih poslova Vjačeslava Molotova i njemačkog ministra vanjskih poslova Joachima von
Ribbentropa. Međusobni pakt o nenapadanju bio je na snazi do početka Operacije Barbarossa 22.
lipnja 1941. god. kada je Njemačka napala SSSR.

Dan sklapanja Pakta Ribbentrop-Molotov se sukladno odluci Europskog parlamenta iz 2009. godine

obilježava kao Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima.

Iako je službeno bio označen kao "pakt o nenapadanju", ovaj sporazum obuhvaćao je i tajni protokol
kojim je izvršena podjela interesnih sfera u nezavisnim
zemljama Finskoj, Estoniji, Latviji, Litvi, Poljskoj i Rumunjskoj. Tajni protokol je eksplicitno predviđao
"političke i teritorijalne promjene" u dijelovima navedenih zemalja što je ovaj sporazum pretvorilo u
agresivni vojni savez usprkos njegovom službenom nazivu. Kao posljedica ovog sporazuma sve
navedene zemlje su napadnute i okupirane, bilo od strane Njemačke, bilo od strane SSSR-a. Od svih
tih zemalja koje su bile žrtve sovjetsko - njemačkog savezništva, jedino je Finska, koja je dva puta
vodila rat sa Sovjetskim Savezom tijekom Drugog svjetskog rata, uspjela sačuvati svoju nezavisnost;
međutim je i ona bila prisiljena ustupiti određene teritorije.

Sovjetska propaganda i njeni predstavnici ulagali su velike napore da umanje značaj sporazuma
činjenicom da se Sovjetski Savez na različite načine suprotstavljao nacističkoj Njemačkoj.
Sovjetsko-Japanski pakt o neutralnosti

Rezultat masivnog poraza Japana u bitci kod Halhin Gola bio je sporazum koji su u Moskvi 15. rujna
1939. potpisali SSSR, Mongolija i Japan.

Još jedna posljedica ovog poraza bio je i Sovjetsko-Japanski pakt o neutralnosti koji je potpisan 13.
travnja 1941. godine, slično Sovjetsko-Njemačkom paktu o nenapadanju.

Kasnije tijekom 1941. godine, nakon što je Njemačka napala SSSR (Operacija Barbarossa) na početku
Velikog domovinskog rata kako se zvao u SSSRu, Japan je razmatrao prekid ovog sporazuma, no
donijeta je odluka o nastavku pritiska na Jugoistočnu Aziju. Pod utiskom poraza kod Halhin Gola,
Japan odllučuje ne pridružiti se Njemačkoj u bitci sa SSSRom, iako su i Njemačka i Japan
potpisali Trojni pakt.

5. travnja 1945. Sovjetski Savez jednostrano otkazuje pakt o neutralnosti, objavljujući, da ga po

njegovom isteku 13. travnja 1946. neće obnoviti. Četiri mjeseca kasnije, prije isticanja vremena na
koji je pakt sklopljen, Sovjetski Savez objavljuje rat Japanu potpuno ga iznenadivši. Jedan sat nakon
objave rata, počinje Sovjetska invazija Mandžurije.
Operacija Barbarossa

Tijekom ranog jutra 22. lipnja 1941. godine, Adolf Hitler je prekinuo ugovor provedbom Operacija
Barbarossa , njemačka invazija sovjetske održan teritorije i Sovjetskog Saveza koji je počeo rat
na Istočnom frontu .  Već u jesen 1940 Staljin je dobio upozorenje iz nizozemske Komunističke
partije, putem mreže od 12Red Orchestra , koji je Hitler bio pripremao za zimski rat dopuštajući
izgradnju tisuća snježnih  zupčanika za Junkers Ju 52 transportnih aviona.  Iako je Staljin je dobio
upozorenje od špijuna i njegovi generali,  on je osjećao da Njemačka neće napasti Sovjetski Savez
dok je Njemačka porazila Britaniju.  U početni sati nakon što je njemački napad započeo, Staljin
oklijevao , želeći osigurati da njemački napad čin Hitlera, a ne neovlaštenog djelovanja skitnica
generala. Prvih dana nakon napada Trećeg Reicha 22. 6. 1941 .Staljin u dogovoru s članovima vlade
potpisuje na desetke dekreta kojima se pored ostalog osnivaju stožer s miješanim vojnim i političkim
12
Red Orchestra(njemački : Die Rote Kapelle) je naziv dobio po Gestapou za anti-nacističkog pokreta otpora u
Berlinu.
osobama, savjet za evakuaciju ljudi i materijala iz ratne zone, kao i ured za ratnu propagandu  . Do
stvarne vojne krize dolazi 28. 6. 1941 . kada Nijemci osvajaju Minsk , a sovjetska vojna komanda gubi
potpunu kontrolu nad jedinicama na liniji fronte nakon čega se Staljin povlači i odbija kontakte s
ostalim sovjetskim liderima. Dva dana kasnije on prima izaslanstvo 13politbiroa i vraća se na dužnost
nakon što je od njih de facto ponovno izabran da vodi državu .
Bitka za Staljingrad 

Bitka za Staljingrad (23. kolovoz 1942 - 2. veljače 1943 bila je glavna bitka Drugog svjetskog rata u
kojem je nacistička Njemačka i njezini saveznici borili protiv Sovjetskog Saveza za kontrolu
grada Staljingrada (danas Volgograd) u jugozapadnom djelu Sovjetskog Saveza.

Obilježeno je stalnim zgrada-za-zgradu borbama i  izravne napade na civile od strane zračnih

napada , to je bio najveća pojedinačna i najkrvavija bitka u povijesti ratovanja . To je prekretnica
u europskom kazalištu Drugoga svjetskoga rata - Njemačke snage nikad nisu povratile inicijativu na
istoku.

Njemački pothvati za Staljingrad počeli su u kasno ljeto 1942 pomoću 6 armije i elemente 4. Panzer
armije . Napad je bio podržan od strane intenzivnog Luftwaffe bombardiranja. Borbe su se pretvorile
u borbe zgrada za zgradu . Do sredine studenog 1942. Nijemci su gurnuli sovjetske branitelje u uske
zone u pravilu uz zapadnu obalu rijeke Volge .

Dana 19. studenog 1942. Crvena armija pokrenula Operaciju Uran , dvosmjerni napad ciljanje slabije
rumunjske i mađarske snage koje su štitile bokove njemačke 6. armije. U Sovjeti su zauzeli bokove i
6. armija bila odsječena i okružena u Staljingradskom području. Adolf Hitler je naredio da se vojska
ostavi u Staljingradu i ne čine pokušaj da se izvuku; Umjesto toga, nastojalo se pružiti zračnu podršku
i razbiti obruč izvana. Teška borba nastavila za još dva mjeseca. Do početka veljače 1943. godine,
snage Osovine u Staljingradu su iscrpile svoju municiju i hranu. Preostali elementi 6. armije su se
predali. Bitka je trajala pet mjeseci .

13
Politbiro (politički biro) je izvršni, operativni dio određenog obično višeg rukovodećeg tijela političke partije.
Sreća se u ratu na kraju okrenula na stranu Staljina jer je on, za razliku od Hitlera, slušao savjete
svojih generala. Tipična razlika koja donosi pobjedu između njih dvojice nalazila se u pristupu. Staljin
bi na sastanku s vojnim rukovodstvom izdao naređenje i onda ga povukao ako bi se njemu
suprostavili generali. Hitler je smatrao da je uvijek u pravu. Tijekom vođenja ovog rata velik broj
politički postavljenih generala već je do 1942. godine bio smijenjen sa svoje dužnosti i zamijenjen
možda manje politički podobnima, ali sposobnijim vojnicima. Nijedan nesposoban general na kraju
nije ostao na svom prvobitnom položaju, bez obzira na prijateljstvo s vođom Sovjetskog Saveza.
Tijekom rata ovaj vođa svjetskog komunizma nikoga nije štedio, tako da mu je i sin poginuo za
domovinu.Staljin kao ratni vođa uzima titulu 14Generalisimusa. Tijekom rata Staljin koji je po
povjesničaru 15G. Robertsu  i maršalu Žukovu  slušao savjete svojih časnika na proljeće 1942 . će
savjete glavnog stožera odbiti i podržati prijedlog frontovskog zapovjednika maršala Timošenka s
katastrofalnim posljedicama u Drugoj bitki za Kharkov . Crvena armija će u njoj
od 12. do 28. 5. 1942 . imati oko 277.000 ubijenih ili zarobljenih vojnika, a biti će uništeno i
1250tenkova  . Dugo nakon ove katastrofe Staljin i tamošnji politički komesar Hruščov će svatko u
svojoj verziji događaja optuživati onog drugog za poraz, dok su za to u stvarnosti bili odgovorni oboje
zajedno s maršalom Timošenko  . Tijekom Drugog svjetskog rata na istočnom frontu , bez obzira na
organičena uključenost u konkretne vojne operacije, Staljin se našao u svom elementu. Dokumenti iz
ruskih arhiva dokazuju da je on bio vrhovni organizator sovjetskih ratnih napora koji nadgleda vojnu
strategiju, ratnu proizvodnju, propagandu i praktički sve drugo  o veličini bajoneta pa do naslova u
časopisu Pravda i tamošnjih autora tekstova  . Njegovo rukovođenje ekonomijom i ratom će biti
hvaljeno već prvo od samog Hitlera  , a potom od Žukova nakon Staljinove smrti vremenski
posljednja kontroverzna Staljinova odluka je bila ona da se opozove plan napada na Berlin s ciljom da
grad bude zauzet 16. 2. 1945 . Tu kontroverznu odluku donesenu u doba Jaltske konferencije Staljin
ne donosi sam nego dogovoru s podijeljenim glavnim stožerom tako da će nju javno kritizirati
maršali Konjev i Rokosovski , dok će ju podržavati Žukov  .

Tijekom Drugog svjetskog rata na istočnom frontu , bez obzira na organičenu uključenost u

konkretne vojne operacije, Staljin se našao u svom elementu. 

Konferencije
Teheranska konferencija je odrzana u Teheranu od 29.studenog do 1.prosinca 1943 .godine i na njoj
su se sastali Churchill , Staljin i Roosevelt tj. "Velika trojica".
Od bitnijih zaključaka ove konferencije treba istaknuti prvenstveno odluku da se partizanima u
Jugoslaviji pruzi potpuna podrska, kako vojna tako i politička, putem slanja velikog broja vojnih
komandosa u Jugoslaviju itd. Takoder je odluceno da ce se teziti obnovi neovisnosti i opsegu
nekadasnje Jugoslavije.

14
Generalissimus (lat. generalissimus - najglavniji) je vojni čin najvišega stupnja.
15
Opća i nacionalna enciklopedija, sv 18, str. 286 preuzeti statistički podatci
Ova konferencija je poremetila i planove izbjegličke vlade Kraljevine Jugoslavije na celu sa Purićem u
Londonu, koja je dotad i uzivala djelomičnu potporu britanske vlade.Međutim, nakon Teheranske
konferencije, britanska vlada je otkazala podršku Drazi Mihajloviću. Churchill je to nastojao riješiti sa
kompromisom s Titom, trazeći da Tito prihvati odbjeglog jugoslavenskog kralja Petra II natrag u
zemlju, a da ce Britanija zauzvrat otkazati suradnju s Mihajlovićem. No međutim, Tito na ovaj
kompromis nije pristao, a Mihajlović je ipak izgubio podrsku.

Konferencija u Jalti je bio samit savezničkih vođa koji je trajao od 4 . do 11 veljače 1945 . Tu je

utanačen plan za konačno razračunavanje s Hitlerovom Njemačkom u Drugom svjetskom ratu .

Josif Staljin , Winston Churchill i Franklin Roosevelt tom prilikom su razgovarali o poslijeratnoj

okupaciji Njemačke, o pomoći koja će po okončanju sukoba biti pružena njemačkom narodu, o
razoružavanju njemačke armije, ustanovljenju suda za ratne zločine i sudbini poraženih ili
oslobođenih država istočne Europe, načinu izglasavanja odluka o potonjem Vijeću sigurnosti
Ujedinjenih naroda i

SUKOB TITO -STALJIN

Poslije prvih sukoba sa Staljinom, i povlacenja sovjetskih vojnih i civilnih stručnjaka, marta 1948.
godine, Tito je ostao dosljedan samom sebi. Uputio je pismo Moskvi i zatražio objašnjenje. Za ovu
prepisku znao je samo najuže partijsko rukovodstvo. 27.03. Tito je bio u Zagrebu.Tada je sovjetski
ambasador Lavrentijev i otpravnik poslova Armjaninov hitrno zatrazio prijem kod Predsjednika. On je
predpostavio o čemu se radi i primio ih, ali veoma hladno.
Levrentijev je pruzio Titu pismo 16CK SKP(b) i ostao da stoji pored njega, jer mu Tito nije ponudio da
sjedne. Tito je prelistao pismo u kome je ton bio bio veoma ostar, a konstatacije su djelovale poput
groma. Tom prilikom Tito nije reagovao, suzdržavao se koliko god je mogao. Na kraju pisma, koje je
imalo 8 stranica, Staljin je zaprijetio : „Mi mislimo da je karijera Trockog veoma poučna“.

CK SKP(b) u pismu je proširio optužbe. Navedeno je da je Crvena armija u Jugoslaviji izložena

diskreditovanju da među jugoslovenskim rukovodiocima kruze antisovjetske izjave koje stvaraju
antisovjetsku atmosferu, da je takva zakulisna kritika slična kritici Trockog, da u KPJ nema
demokratije i da se u njoj ne osjeća duh klasne borbe, da u Jugoslaviji jačaju kapitalistički elementi na
selu, itd.

U ovom pismu Staljin KPJ nije ostavio nikakav izbor. Nametnuo se kao sudija , tito i KPJ morali su
prihvatiti ulogu optuženog.

O tome Edvard Kardelj je pisao:

17
„Ovakvu ulogu ni Tito ni jugoslovenski komunisti nisu mogli prihvatiti i to ne samo zbog sebe, vec
prije svega sto bi prihvatajući takav diktat istovremeno priznali Staljinu pravo da odlučuje o sudbini
naroda Jugoslavije, o sudbini njihove nezavisnosti i njihovog sopstvenog socijalističkog puta. A to ne
samo da nismo htjeli uciniti nego nismo imali ni prava da to učinimo. Upravo zato Titovo „ne“ je
dobilo široku podršku komunista i narodnih masa Jugoslavije“.

Tito je zakazao sastanak najbližih saradnika, a zatim je napisao odgovor na 33 stranice.

„Nema izgleda da se mi ne slažemo kakvi treba da budu odnosi između naše dvije zemlje. Da ti
odnosi treba da budu čim bolji i prijateljski, u to ne može da bude sumnje, tu se podjednako
slažemo. Ali na kojoj bazi se mogu učvrstiti takvi odnosi- u tome postoji razlika u mišljenju. Koji su to
elementi za koje mi smatramo da su oni neophodni za čvrstinu naših odnosa i nerazrušivost
prijateljstva? Prvo apsolutno poštivanje principa nacionalne i državne nezavisnosti... Drugo
apsolutno međusobno povjerenje....“

CK KPJ dobio je pisma rukovodstava komunističkih partija Mađarske, Čehoslovačke, Rumunije i

Bugarske, kojima oni izrazavaju saglasnost sa stavovima CKSKP(b) od 27. Marta tj osuđuju KPJ.
Povodom ovih optužbi Tito je sazvao plenarnu sjednicu CK KPJ 12. I 13. Aprila u Beogradu. Poslije
diskusije u kojoj su učestvovali svi clanovi CK, na prijedlog Tita usvojen tekst odgovora na optužbe CK
SKP(b).

Početkom maja došlo je novo pismo CK SKP(b) ,pažljivo sročena optužnica protiv KPJ. Potpisao ga je
Staljin i Molotov. Time je započeta kampanja protiv KPJ u međunarodnom radničkom pokretu. U
pismu se negira zasluga KPJ u oslobodilačkom ratu i omalovažava uloga Jugoslovenske armije u
oslobođenju zemlje. U pismu se tvrdi da je Sovjetska armija razbila njemačke okupatorske snage i
oslobodila Beograd i tako stvorila uslove da KPJ dođe na vlast. U pismu od 19. Maja upućen je poziv
KPJ za učestvovanje na sastanku inforbiroa. Na sastanku Staljin je htio javno da optuzi KPJ. Ovo
pismo lično je predao Titu činovnik sovjetske partije Mesetov. Tito mu je odgovorio da ne ide na

16
Komunistička partija Sovjetskog Saveza.
17
Edvard Kardelj, Put nove Jugoslavije.
sastanak. Tito je Mesetova primio u kabinetu u Užičkoj ulici na Dedinju. Tom prilikom se desilo da je
popustio klin o kojem je visila Staljinova slika pa je ona bila samo naslonjena, dok je Lenjinova i dalje
visila. U cijeloj zemlji Staljinova slika je spontano skidana iako Partija o tome nije dala zvanično
naređenje. CK KPJ se sastao treci put 20. maja. Odlučeno je da se ne salje delegacija na sastanak
infoniroa.

25.maja 1948.godine povodom njegovog rođendana niko iz Sovjetskog Saveza a ni iz istočnih zemalja
nije mu poslao uobičajnu čestitku. Čestitku je dobio samo od Georgi Dimitrova. On je poslao kratki
telegram: „Bratski pozdrav i najbolje zelje povodom Vaseg rodjendana“

U Bjelom dvoru primio je nosioce štafetnih palica iz svih dijelova zemlje, pionire i omladince.
Zahvalio im se istaknuvši da je u toj štafeti izražena duboka vjera svih naroda Jugoslavije, u ono sto
oni danas stvaraju tj. u socijalizam.

U ljeto 1948, nekadašnji sef ustaške NDH, Ante Pavelić cuvši za sukob staljin-Tito počeo je da trlja
ruke. Smatrao je da je došlo njegovih pet minuta. Počeo je da priprema diverzantske akcije protiv
Tita i Jugoslavije. Odlučio je da ilegalno u Jugoslaviju uputi svog zamjenika Bozidara Kavrana. On je
trebao da rukovodi prevratom i da pripremi teren za povratak poglavnika. Iz Austrije 03.07.1948.
prešao je u Jugoslaviju i tom prilikom je uhapšen. Na saslušanju je rekao „Mislili smo da se približava
Titov pad“.

Nekoliko godina poslije ovih događanja jedan novinar je pitao Tita:

- Da li je istina da ste trebali da budete likvidirani po nalogu Staljina?

- To ne znam ali znam da nisam htio da idem u Bukurest, to je tacno...

Kao revolucionar Tito je dozivio mnogo teskih casova , a najtezi je bio sukob sa Staljinom.

Željezna zavjesa
Željezna zavjesa ili Blokovska podjela je zapadnjački izraz koji je popularizirao Winston Churchill
misleći na granicu koja je simbolično, ideološki i fizički podijelila Europu na dva odvojena dijela od
kraja Drugog svjetskog rata do kraja Hladnog rata , otprilike od 1945 . do 1990 .

ZADNJE GODINE 
Kraj rata Staljin dočekuje kao zdravstveno slomljena osoba koja po riječima kćerke Svjetlane oko
dana njemačke kapitulacije preživljava prvi lagani srčani udar . Potpuno svjestan svog zdravstvenog
stanja on napušta dotadašnji izravni sustav upravljanja državom i prelazi na onaj gdje daje državne
smjernice i presuđuje u raspravama, dok sve ostalo potpada pod izravnu kontrolu drugih članova
politbiroa i ministara.

Prvo od pitanja koje se pojavilo još u ratu biva što učiniti stanovništvom teritorija koje je bilo pod
nacističkom kontrolom.Tijekom 1944 . godine Staljin će prihvatiti radikalni prijedlog Berije o
masivnim preseljenjima stanovništva baziranim na etničkom modelu što dovodi do
preseljenja Tatara , Grka , Kurda i drugih iz perifernih područja SSSR -au njegovu unutrašnjost  .

Drugo unutrašnjopolitička pitanje biva ono poratne rekonstrukcije koje će istovremeno biti vezano s
vanjskom politikom. Staljinov osnovni početni cilj biva dobivanje pomoći za obnovu u ratu porušenih
dijelova SSSR-a od strane SAD -a, miran suživot dvije supersile i stvaranje
prijateljskih kapitalističkih ili komunističkih režima u susjedstvu  . Te 1945 . i naredne 1946 . godine
Čehoslovačka  i Mađarska  , koje se u skladu s dogovorom na Jalti nalaze u sovjetskoj zoni utjecaja,
imaju više manje slobodne izbore na kojima komunisti nisu uspjeli osvojiti vlast. Međutim, sve se
mijenja nakon Churchilovog govora o željeznoj zavjesi i početku Hladnoga rata kada sve
države Istočne Europe dobivaju jednopartijske sustave 

Dok se tako suprotno Staljinovim željama i očekivanjima počela pomicati internacionalna situacija, u
Kremlju je počela smrtonosna borba za vlast koja će trajati duže od sedam godina. Manje od mjesec
dana nakon sastanka s američkom delegacijom početkom listopada 1945 . Staljin doživljava teži
srčani udar nakon kojeg Molotov preuzima vlast, au zapadnim državama u medijima izlaze vijesti o
njegovoj smrti  .

Nakon djelomičnog oporavka Staljin se vraća na vlast čime počinje Molotovljev spori pad s najviših
dužnosti i uspon Ždanova što biva potvrđeno u veljači 1946 . kada on preuzima kontrolu
partije. Ždanovljeva smrt zbog liječničke pogreške 1948 .godine koja postaje jedna od izvora
kasnije liječničke afere dovodi do početka nove borbe za nasljednika Staljina. Na početku najbolje
pozicije u toj borbi zauzimaju Georgij Maljenkov u partiji i 18tehnokrat Nikolaj Voznesneskij kao
budući premijer  protiv koga će se urotiti Berija i ranije spomenuti Maljenkov, što dovodi do
njegovog uhićenja i pogubljenja. Sljedeći planirani nasljednik za mjesto premijera postaje također
tehnokrat Vjačeslav Mališev koji biva postavljen na mjesto Staljinova zamjenika u vladi, ali bez
podrške stranke on neće 1953 . godine biti u stanju preuzeti vlast, a prije kraja te godine biti će na
smrt ozračen tijekom testiranja hidrogenske bombe . Tijekom svog ovog vremena Molotov ostaje na

18
Tehnokrata - označava često pogrdan izraz za vladavinu profesionalaca ili stručnjaka. Tehnokratske vlade
imaju svojstvo temeljiti svoje odluke uglavno znanstvenim i tehničkim argumentima i ograničenjima.
položaju prvog zamjenika predsjednika vlade iako gubi položaj ministra vanjskih poslova. Postaje
potpuno ignoriran u partiji, a žena mu biva uhićena.

Osim političke borbe za vlast posljednje Staljinove godine obilježavaju takozvana ždanovščina u
sklopu koje se naređuje umjetnicima da stvaraju djela skladu s zahtjevima stranke. Poznatiji tadašnji
sovjetski umjetnici koji su se našli pod kritikom ždanovščine bivaju pored ostalog pisci Ana
Akhmatova i Mihail Zoščenko , skladatelji Dmitrij Šostakovič , Sergej Prokofjev i Aram Hačaturjan ,
tj. sva tri tadašnja kompozitorska velikana  jer navodno njihova djela glorificiraju buržujski način
razmišljanja i individualizam . Rezultat ove državne politike koja će trajati do 1954 . godine biva
nanošenje katastrofalne štete sovjetskoj kulturi poratnog razdoblja. Na znanstvenom području
državna politika postaje rusifikacije raznih znanstvenih otkrića s kraja 19. i početka 20. vijeka .Po tada
izdanim sovjetskim medijima prvi avion nisu izgradila braća Wright nego Aleksandar
Možajkij , elektičnu energiju su otkrili Pavel Jabločkov i Aleksandar Lodigin , a radio je
izumio Aleksandar Popov .

Svoje posljednje godine života Staljin provodi zabrinut za budućnost komunističkog sustava kakvog je
izgradio što je 1950 . na svoj izravni način rekao na sastanku politibiroa riječima "Kada ja otiđem
kapitalisti će Vas utopiti kao slijepe mačiće"

 Kako se Staljinu zdravlje pogoršavalo, njegovi su odmori trajali sve duže i duže pa preostali članovi
politbiroa počinju od 1950 . djelovati kao kolektivno predsjedništvo. Nakon povratka s odmora
dugog šest mjeseci Staljin se vraća u Moskvu koju više nikada neće napustiti
od 22. 12. 1951 . godine.Na proljeće sljedeće godine, tijekom redovnog zdravstvenog pregleda,
kremljski doktor Vinogradov šokiran zdravstvenim stanjem pacijenta postavlja
dijagnozu hipertenzije i ateroskleroze s povremenim poremećajima moždanih funkcija. Sukladno
dijagnozom Vinogradov proglašava Staljina nesposobnim za vršenje državnih dužnosti, nakon čega će
on šest mjeseci kasnije biti uhićen, a Staljinov medicinski dosje uništen.

Završni čin Staljinove vladavine postaje 19. kongres komunističke partije ( 5. 10. 1952 .) na kojem
njegov izvještaj čitaju Maljenkov i Hruščov dok Staljin u svom govoru izravno kritizira Molotova i
Mikojana, a neizravno i Maljenkova  . Tijekom kongresa on odustaje od mjesta glavnog tajnika, a
osniva prošireni prezidijum komunističke partije od 36 članova gdje su njegove stare kolege
(Molotov, Maljenkov, Mikojan , Kaganovič...) u manjini. Njegova odluka o smjeni stare generacije nije
bila potez ludosti nego racionalna odluka o uništenju očekivanih nasljednika ili kako je
to Barija komentirao: "Nitko od nas neće biti Staljinov nasljednik, on želi nekog iz mlađe generacije".

Glavni cilj liječničke afere na kojoj Staljin radi posljednjih mjeseci prvo bivaju prije
svega židovski liječnici, a potom početkom 1953 . godine sovjetski mediji počinju javno kritizirati
sigurnosnu službu tj. Barryju pa SAD donosi zaključak da je on vrlo vjerojatni cilj nove
čistke  . Još 1952 . godine Berijin prijatelj Sergej Štemenko biva smijenjen s položaja šefa glavnog
stožera Crvene armije , a sljedeće godine biva pripremljen njegov nalog za uhićenje. Sličnu sudbinu
doživljavaju njegova ljubavnica i saveznici u Gruziji koji bivaju uhićeni u tzv. mingrelijanskoj aferi koja
je pokrenuta još 1951 . godine .
Staljin je prvi 3. 1953. doživio katastrofalni moždani udar u 18:30 po svjedočanstvu njegovih
čuvara. Sljedećih nekoliko sati, iako u Staljinovoj sobi nije bilo pokreta na što su ukazivali ugrađeni
senzori  , čuvari neće reagirati. Do promjene dolazi oko 22:00 kada ulaze u sobu i otkrivaju
onesposobljenog Staljina, obavještavaju svog zapovjednika, Beriju, Maljenkova i Hruščova. Iako će
liječnici tek sljedećeg dana u 07:00 pregledati pacijenta i zaključiti da je riječ o moždanom udaru sa
smrtonosnim posljedicama, već ranije počinje dogovaranje oko podjele vlasti. Staljin će od posljedica
tog moždanog udara umrijeti 5. 3. 1953 .godine, au toku sljedećih mjeseci savez Bulganina i
Hruščova nadjačava uz pomoć vojske onaj Maljenkova i Berije tako da prvi postaje premijer SSSR-
a odnosno drugi glavni tajnik komunističke partije. U govoru održanom 25. 2. 1956 . godine Nikita
Hruščov počinje proces destaljinizacije osudom Staljina prije svega zbog kulta ličnosti i Velike
čistke . Ovaj govor je važniji iz legitimističkih nego nekih drugih gledišta pošto se njegove optužbe ne
slažu s činjenicama 

Staljinizam

Staljinizam je politički režim u Sovjetskom Savezu za vrijeme vladavine Josifa Visarionoviča Staljina.

Staljinizam uključuje opsežnu upotrebu propagande da se uspostavi 19kult ličnosti oko
apsolutnog diktatora, kao i upotreba tajne policije za smirivanje nereda i nezadovoljstava.

Izraz "Staljinizam" je skovao Lazar Kaganovič i sam Staljin ga nikad nije koristio. Staljin je sebe
opisivao kao marksista i lenjinista.

Poput mnogih drugih ideologija koje završavaju na "-izam", i staljinizam može biti korišten kao
pogrdni izraz za nacionalne države, političke stranke ili političke ideologije, kao i za
pojedince, komuniste , koji su izrazito za diktaturu.

19
Kult osobnosti ili Kult ličnosti javno je nekritičko isticanje i obožavanje jedne osobe kao nepogrješivog
političkog vođe društvenog napretka.
Politika staljinizma

Izraz staljinizam više određuje stil vladanja nego ideologiju. Iako je općeprihvaćeno mišljenje da je
staljinizam zapravo komunizam, on u stvarnosti nije imao veze s Marxovim komunizmom, nego je
bio boljševizam. Marxov komunizam je bio ideja savršenog, besklasnog društva potpune jednakosti
ljudi, u kojem ne postoji privatno vlasništvo nego zajedničko, društveno vlasništvo. Staljinizam ni po
čemu nije bio niti savršen, niti je postojala jednakost, a privatno vlasništvo nije zamjenjeno
zajedničkim vlasništvom nego je država sve nacionalizirala, tj. stavila pod svoju upravu. Donošene su
tzv.petoljetke. To su bili petogodišnji planovi u kojima bi bilo određeno koliko bi se čega trebalo
proizvesti u sljedećih 5 godina. Naravno, to je stvaralo poteškoće, budući da je populacija rasla iz
godine u godinu pa se situacija mijenjala, i zbog nepredviđenih okolnosti (ranija zima, loša žetva, rat
itd.). To je dovelo do Gladomora, velikog pomora stanovništva usljed nedostatka hrane. Kada je
Staljin dobio popis stanovništva 1937., ostao je zapanjen koliko je stanovnika SSSR-a poginulo od
gladi te je naredio da se napravi novi popis koji bi prikazao povoljniji rezultat za državu.

Staljin je imao svu vlast u državi, tako da mu nije moglo biti suđeno za bilo kakav zločin. Zbog toga je
često vršio čistke, tj. masovna ubojstva neistomišljenika.
Djela

 "Anarhizam ili socijalizam ?," 1907

 " Marksizam i nacionalno pitanje "1913
 "Načela lenjinizma," 1924
 "Trockizam ili lenjinizam ?," 1924
 " Dijalektičku i Historijski materijalizam "1938
 " Povijest Komunističke partije Sovjetskog Saveza "1938
 "Pitanja lenjinizma," 1946
 " Marksizam i problemi za lingvistiku , "1950
 "Ekonomski problemi socijalizma u SSSR-u," 1952

Zaključak
Za života obožavan je kao sušta mudrost i nepogrešivost,poslije smrti otkrivene su njegove džinovske
greške i nemjerljiva zlodjela.Nastupajući kao graditelj slobode i ponašajući se kao tvorac ideje koja
je tražila vrhunski humanizam. Jedan od čimbenika koji zasigurno povećava snagu diktatora loša je
ekonomska situacija zbog koje narod osjeća očaj te ga je zbog toga lakše izmanipulirati, obećavajući
bolje sutra. To je činio Hitler u Njemačkoj, a isto tako i Staljin u SSSR-u pod krinkom novog i
pravednog sustava jednakosti – komunizma.On je u rukama kocentrisao veliku brutalnu moć ne
zapisanu u ljetopisima.Vlast je često koristio za brisanje ljudskih prava,gaženje dostojanjstva i
uništavanje egzistencije.On je sigurno dosta učinio za Sovjetski Savez postane velika sila ,u isti mah
njegovi postupci zablude su učinile da za to bude plaćena ogromna cijena.U sjenci njegove
netrpeljive diktature rasla je birokratija sa svojim poltronstvom, 20osionošću i ambicijama kao najveća
prijetnja za osjetljiv organizam Socijalizma.Njegov uzurpirani primat apsolutnog vladara i nosioca
bezpogovornih direktiva u međunarodnom radničkom pokretu, njegovo unošenje 21jezuitskog
morala i 22makjavelističke tehnike u primjeni filozofije oslobađanja čovjeka,nanijele su veliku štetu
progresu i ugledu marksizma .Staljinova gvozdena volja zajedno sa drugim njegovim osobinama
uveličanih dimenzija,imala je dvojako dejstvo i rađala je plodove veoma različitih vrsti. Njegova
svemoć je takođe dala pomješane rezultate u vrijeme drugog svjetskog rata :njegove čitske
sposobnih kadrova crvene armije i vjerovanju da Hitler neće napasti su prouzrokovale neke
poaraze ,ali njegova robustna energija organizatorski talent i čelična ličnost doveli su čudesno
izdžljivog i snažnog otpora koji će ih kasnje odvesti u pobjedu.Glavni ključ u razumijevanju
Staljinove ličnosti je spoj njegovih ličnih osobina i objektivnih uslova sredine i vremena.Svojstva
njegove psihe i karaktera,gvozdena energija , neranjiva upornost,bezgranična ambicija,hladnokrvna
okrutnost, to ćedovesti do oblikovanja ovakve ličnosti.

20
Bahatost
21
Cilj opravdava sredstva njiova načela
22
Vladar iz Italije koji je izdao knjigu o vladanju o represivnim i brutalnom tehnikama kontrole stanovništva.
Literatura

 Đorđi Radenković.Portreti svjetskih ličnosti „Mladost“,1972.

 Wikipedia
 Znanje.org
 Sajmon Sibag Montefjore.Dvor crvenog cara ,“Profil international“,2009.
 Bill Keller. Major Soviet Paper Says 20 Million Died As Victims of Stalin,“ New York
Times“,1989.
 Sovjetska unija ,Staljinov režim(1924-1953). Twentieth Century Atlas.
 Tisuću razloga poštovati Staljina. BBC News (6. ožujka 2003)
Datum predaje rada: ___. april 2014.godine
Datum odbrane rada: ___. ___. 2014. godine

Ocjena: ________________________________

Članovi Komisije:
1.
_______________________________________
2.
_______________________________________
3.
_______________________________________