Professional Documents
Culture Documents
Metode Za Procenu Rizika - VTS, NS PDF
Metode Za Procenu Rizika - VTS, NS PDF
Metodologija sprovoĊenja postupka procene rizika definiše algoritam, alate i naĉin sprovoĊenja
postupka procene, a procedura sprovoĊenja postupka procene rizika definiše standardizovani niz koraka
koje obezbeĊuje sprovoĊenje postupka u skladu sa preporukama odgovarajućih zakona, propisa, kao i
preporuka dobre prakse.
Procena rizika je prevashodno empirijski proces donošenja inženjerskih odluka na osnovu znanja i
iskustva u cilju povišenja bezbednosti i zdravlja na radu koristeći izabrane i do sada poznate i priznate
metode. U svetu postoji veliki broj priznatih metoda za procenu rizika formiranih od strane razliĉitih
udruženja i asocijacija. Nijedna metoda za procenu rizika ne propisuje izbor preventivnih mera za sma-
njenje, otklanjanje ili spreĉavanje rizika.
Pravilni izbor metode za procenu rizika omogućiće adekvatnu primenu mera, kojima bi se
ostvarilo bezbednije radno mesto i radna okolina i manja verovatnoća da će doći do profesionalnih
oboljenja i povreda zaposlenih.
U zavisnosti od kriterijuma za procenu rizika sve metode koje se primenjuju u oblasti
bezbednosti i zdravlja na radu možemo podeliti na:
1. kvalitativne,
2. polukvantitativne (kombinovane) i
3. kvantitativne.
Tipiĉne kvalitativne metode za procenu rizika predstavljene su sledećim matricama za procenu rizika:
• matrica rizika 4x6 (MIL-STD-882C),
• matrica rizika 5x5 (AS/NZS 4360: 2004) i
• matrica rizika 3x3 (OHSAS standard).
Ameriĉki vojni standard (American Military Standard) preporuĉuje upotrebu matrica procene rizika:
• 4x6 (MIL-STD-882C),
• 5x5 (MIL-STD-882B) i
• 4x5 (MIL- STD-882D).
Matrica 4x6 (MIL-STD-882C) sadrži ĉetiri nivoa (I, II, III i IV), odnosno kvalitativna opisa
posledice, koji se odnosi na profesionalna oboljenja/povrede, gubitak opreme i radnog vremena i uticaj
na životnu sredinu. Kvalitativni opis i definicija verovatnoće nastanka neželjenog dogaĊaja predstavljen
je sa šest nivoa (A, B, C, D, E i F).
Pri korišćenju ove matrice prepoznaju se tri kvalitativna opisa nivoa rizika (povećan, srednji i
mali rizik). Rizik se smatra neprihvatljivim ako je procenjen kao povećan, a prihvatljivim ako pripada
oblasti srednjeg ili malog rizika.
Interpretacija matrice za procenu riziku MIL-STD-882C prikazana je na slici 35.
Slika br. 35: Matrica rizika prema AS/NZS 4360:2004 , [Ristić, D., Stanković, M., Savić, S.; Matrice za
procenu rizika, 11th Interna-tional Conference Dependability and Quality Management, ICDQM-2008,
Zbornik radova, str. 580-587, Istraţivaĉki centar DQM, Beograd, 2008.]
Matrica rizika 3x3 (OHSAS standard)
Polukvantitativne (kombinovane) metode za procenu rizika imaju u praksi široku primenu, jer
ĉesto nije moguće proceniti verovatnoću nastanka neželjenog dogaĊaja (pogotovo za retke dogaĊaje) i
veliĉinu posledice (razliĉite posledice za razliĉite uslove).
Procenjivanje i rangiranje ovih veliĉina zasniva se na iskustvu i znanju uĉesnika u timu za
procenu rizika.
Kvalitativne skale sa odreĊenim brojem kvalitativnih opisa za verovatnoću i posledicu su osnov
za procenu mere rizika, koja se najĉešće odreĊuje kao proizvod nivoa rangiranja verovatnoće i
potencijalnih štetnih efekata. Svakoj odreĊenoj kvantitativnoj meri rizika pridružuje se kvalitativno
tumaĉenje, odnosno kvalitativni opis i odgovarajući rang, [Kiš, D.: Znastveni pristup analizi rizika
radnog mjesta u procjeni opasnosti, Rad Sigur. ,6, 2002,3, str. 235-253, ISSN 0352-3675. ].
Zajedniĉko za sve polukvantitativne metode za procenu rizika je da za premeštanje kvalitativnih u
kvantitativne ocene pojedinih faktora rizika koriste pristup rangiranja. Svakom stepenu kvalitativne ocene
pridodajemo rang - neku uslovnu numeriĉku vrednost. Pristup rangiranjem se odlikuje jednostavnošću, ali
i nemogućnošću uoĉavanja neznatnih razlika ili nedostataka, [Gušina, L., Vasiljkov, J.; Metode
izračunavanja rizika u sustavima menadž-menta sigurnosti.
http://www.kvalis.info/dmdocuments/7_225.pdf].
Izbor metode koja će se primeniti za procenu rizika nije ograniĉen ali je bitno ispuniti sve uslove
za praćenje realizacije procene. Za procenu rizika pretežno se koriste polukvantitativne (kombinovane)
metode.
Postoje tri pristupa procene rizika kod polukvantitativnih metoda i to:
• matrična metoda procene rizika (zasnovana je na kombinaciji formiranja matrica i tabela),
• tabelarna metoda procene rizika (zasnovana je na formiranju tabela (obrazaca) od svih
elemenata za procenu rizika, kao i samog rizika) i
• grafička metoda procene rizika.
Matrica rizika predstavlja kvalitativnu metodu. Ukoliko se preciznije odrede podaci, koji se koriste u
njoj, može predstavljati polukvantitativnu metodu. Elementi za procenu rizika kao i sam rizik izraženi su
nivoima, numeriĉkim vrednostima, kvalitativnim opisom i kvantitativnim rangiranjem.
Prvi pristup procene rizika prema polukvantitativnoj metodi zasniva se na formiranju matrice na
osnovu kombinacije tabela i podmatrice, za procenu rizika kao proizvoda verovatnoće nastanka
neželjenog dogaĊaja i njegove posledice.
Jedna od priznatih polukvantitativnih metoda za procenu rizika je matrica 5x5 zasnovana na
priznatim i poznatim metodama AUVA (Allegemeine Unfall Versicherungs Anstalt - metoda austrijskog
udruženja proizvoĊaĉa celuloze i papira) i BG (Berufs Genossenschaften - metoda nemaĉkih strukovnih
inženjera). Potrebno je uĉiniti više koraka da bi se uspostavila matrica 5x5 za procenu rizika.
Prvi korak predstavlja formiranje podmatrice - verovatnoće nastanka neželjenog dogaĊaja (tabela
7.4). Za uspostavljanje ove matrice potrebno je obuhvatiti razmatranje sledećih faktora, [Stanković, M.,
Savić, S.; AUVA metod za procenu profesionalnog rizika: teorija i praksa, 11th International Conference
Dependability and Quality Management, ICDQM-2008, Zbornik radova, str. 83-92, Istraţivaĉi centar
DQM, Beogard, 2008.]:
izloženost zaposlenih opasnostima/štetnostima predstavlja trajanje i uĉestalost ili njihovu
kombinaciju, a iskazuje se kao vreme trajanja ili uĉestalost pojavljivanja. Za faktor izloženosti
opasnosti/štetnosti u tabeli br.39 dati su kvalitativni opisi, kvantitativni rangovi i procenti
izloženosti opasnostima/štetnostima tokom celog radnog dana, radnog vremena jedne smene ili
celokupnog vremena rada u tehnološkom procesu i
ispunjenost zahteva bezbednosti i zdravlja na radu (stanje bezbednosti i zdravlja na radu).
Za odreĊivanje postojećeg stanja bezbednosti i zdravlja na radnom mestu i u radnoj okolini koristi
se ĉek-lista (tabela br.40), koja obuhvata pitanja vezana za zahteve bezbednosti i zdravlja na radu. Odgovori
DA/NE se daju na osnovu nivoa usklaĊenosti za zahtevima bezbednosti i zdravlja na radu definisanim u
zakonima, pravilnicima, standardima, propisima i normama.
Tabela br.41: Metoda matrica 5x5 (AUVA i BG) - ispunjenost zahteva bezbednosti i zdravlja na radu
Tabela br.42: Metoda matrica 5x5 (AUVA i BG) - matrica verovatnoće nastanka neželjenog događaja
Tabela br.43: Metoda matrica 5x5 (AUVA i BG) - rang matrice verovatnoće nastanka neželjenog
događaja
1,2 Zanemarljiva 1
3, 4, 5 Mala 2
6, 8, 9 Srednja 3
10, 12,15, 16 Velika 4
20, 25 Izrazito velika 5
Drugi korak za procenu rizika obuhvata analizu mogućih posledica od opasnosti i štetnosti, koje
se iskazuju kao povrede, profesionalna oboljenja ili oboljenje u vezi sa radom. Na osnovu opisa posledice
i kvalitativnog opisa težine posledice u tabeli br.44 je prikazan kvantitativni rang težine moguće
posledice.
Tabela br.44: Metoda matrica 5x5 (AUVA i BG) - rang težine moguće posledice
Kvalitativni Kvantitativni
Opis posledice opis težine rang težine
posledice posledice
Nema opasnosti za život. Beznaĉajno oštećenje organa.
Funkcija održana. Radna sposobnost održana – ogrebotine i Vrlo laka 1
manje modrice
Nema opasnosti za život. Lako oštećenje organa. Privremeno
oštećenje funkcija. Radna nesposobnost kratkotrajna – Laka 2
modrice, nagnjeĉenja, posekotine.
Potencijalna opasnost za život. Znaĉajno oštećenje organa ali
bez komplikacija. Privremeno bitno smanjenje funkcija. Srednje
3
Privremena nesposobnost za rad – rane, ubodi, razderotine, teška
veća nagnjeĉenja, išĉašenja i prelomi.
Stvarna opasnost za život. Trajno oštećenje ili uništenje Teška 4
organa. Trajna radna nesposobnost. Amputacija, nagnjeĉenje
organa, višestruke povrede i oštećenje nerava.
Smrtna ili
Smrt ili kolektivna povreda 5
kolektivna
Krajnji rezultat prvog pristupa procene rizika je uspostavljanje matrice rizika. Primenom matrice
rizike odreĊuje se rang rizika kao proizvod nivoa rangiranja verovatnoće nastanka neželjenog dogaĊaja i
nivoa rangiranja težine mogućih posledica. U matrici rizika prikazan je naĉin ocenjivanja rizika koji se
sastoji od dva faktora.
Brojčana
Kvalitativni Kvantitativni Način i mere za otklanjanje,
vrednost
opis rizika rang rizik smanjenje ili sprečavanje rizika
rizika
Optimalni uslovi rada (optimalna zaštita
1, 2 Beznaĉajan 1
zaposlenih).
Zadovoljavajući uslovi rada (poboljšanjem
3, 4, 5 Mali 2 radne discipline zaposlenih i unutrašnjeg
nadzora rizik se može dovesti na rang 1).
Uslovi rada u kojima, pod odreĊenim uslovima,
može doći do realizacije potencijalne
6, 8, 9 Srednji 3
opasnosti/štetnosti i postoji preostali rizik koji se
mora staviti pod kontrolu.
Rad se odvija u otežanim uslovima uz veliku
mogućnost nastanka povrede ili oštećenja
10, 12, 15,
Visok 4 zdravlja zaposlenih preduzeti dodatne mere
16
zaštite na bazi analize povreĊivanja i bolesti
zaposlenih.
Vrlo teški uslovi rada uz stalnu izloženost
zaposlenih opasnostima/štetnostima tokom
20, 25 Ekstremni 5
obavljanja radnih aktivnosti / neophodna zabrana
rada.
Oĉigledno je da je rizik 5 manji od rizika 25, ali da li je stvarno pet puta manji ? Vrednosti 7, 11, 13, 14, 17,
18, 19, 21, 22, 23 i 24 uopšte nije moguće dobiti primenom ove matrice rizika, odnosno zbog formalnosti
uvoĊenja kvantitativnih nivoa rangiranja, brojĉane ocene izlaze kao nejednake. Proizilazi da rizik kod ovakve
ocene ima diskretnu skalu, odnosno da se može pojaviti samo jedna od unapred odreĊenih i poznatih vrednosti
rizika, što ograniĉava mogućnost upravljanja rizikom. Zato se kod ovakvog pristupa predlaže da se konaĉne
vrednosti rizika vrate u kvalitativni opis rizika. Npr. beznaĉajan rizik (1...2), mali rizik (3...5), srednji rizik
(6...9), visok rizik (10...16) i ekstremni rizik (20...25), [Gušina, L., Vasiljkov, J.; Metode izračunavanja
rizika u sustavima menadž-menta sigurnosti. http://www.kvalis.info/dmdocuments/7_225.pdf ].
Kvantitativni rang rizika se mora odrediti za svaku identifikovanu, odnosno moguću
opasnost/štetnost na radnom mestu i u radnoj okolini. Radna mesta sa rangovima rizika 1 i 2 smatraju se
radnim mestima sa prihvatljivim rizikom, a sa povećanim rizikom su radna mesta sa rangovima 3, 4 i 5.
Drugi pristup procene rizika koristi već postojeće metode sa formiranim tabelama, koje sadrže
kvalitativne opise i kvantitativne, numeriĉke vrednosti svih faktora rizika potrebnih za procenu rizika.
Za dati scenario opasnosti, izraĉunate vrednosti rizika nikada ne upadaju u neprihvatljivi nivo rizika
(500+) ĉak i kada postoji šansa da 51 osoba bude usmrćena. Ocena nivoa u ovom sistemu stoga izgleda loše
zamišljena. Ovo znatno smanjuje vrednost života. Ipak, ovaj sistem ocenjivanja rizika neprekidno se
promoviše, [55].
Kod metoda KINNEY i PILZ se za prepoznavanje opasnosti/štetnosti koristi spisak
opasnosti/štetnosti iz standarda EN ISO 14121 - 1:2007 [15] i EN ISO 14121 - 2:2007 [EN ISO 14121-
2:2007, Safety of machinery – Risk assessment, Part 2: Principles guidance and examples of methods.], a
kod nas Pravilnik o proceni rizika na radnom mestu i u radnoj okolini.
KINNEY metoda
Faktor rizika U - učestalost i vreme izlaganja opasnostima/štetnostima koristi skalu sa 5 nivoa rangiranja
(tabela br.48).
Tabela br.48: Metoda KINNEY - učestalost izlaganja opasnostima/štetnostima
Definisanje faktora rizika P - posledica, odnosno težina moguće povrede ili oboljenja prikazano je
skalom sa 5 nivoa rangiranja (tabela br.49).
Za definisanje nivoa rizika (R) koristi se skala sa 5 nivoa rangiranja (tabela br.50).
PILZ metoda
Za definisanje faktora rizika P - posledica, odnosno težina moguće povrede ili oboljenja koristi se skala
sa 7 nivoa rangiranja (tabela br.53).
Definisanje nivoa rizika (R) koristi skalu sa 5 nivoa rangiranja (tabela br.55).
Svako radno mesto koje ima visok ili neprihvatljiv rizik (numeriĉka vrednost preko 250) utvrĊuje se kao
radno mesto sa povećanim rizikom, [Grupa autora: Bezbednost i zdravlje na radu, Monografija, knjiga 1,
TEMPUS, Joint Project 41045_2006, Mašinski fakultet u Kragujevcu, Kraguje-vac, 2009.].
Na primeru prikazanom u tabeli br. 56 ocenjene su neke verovatnoće dešavanja, uĉestalost
izlaganja i težina moguće povrede. Ocene se razlikuju u zavisnosti od broja izloženih osoba.
GUARDMASTER metoda
Jedan od osnovnih obrazaca za procenu rizika je metoda preporuĉena od strane
GUARDMASTER, britanskog snabdevaĉa sistema bezbednosti (kao što su zaštitnici i svetlosne zaštitne
zavese). Metoda GUARDMASTER kao i PILZ metoda naglašava da je namenjena da se podstakne
metodiĉan i dokumentovan naĉin procene rizika.
Metodom GUARDMASTER rizik se raĉuna, prema obrascu
R=V+U+P
kao zbir sledećih faktora rizika, [Grupa autora: Bezbednost i zdravlje na radu, Monografija, knjiga 1,
TEMPUS, Joint Project 41045_2006, Mašinski fakultet u Kragujevcu, Kraguje-vac, 2009. , Macdonald,
D.: Practical Machinery Safety, Integra Software Services Pvt. Ltd, Pondicherry, India, 2004.]:
verovatnoća povređivanja (V),
učestalost izlaganja opasnostima/štetnostima (U) i
posledica odnosno težina moguće povrede ili oboljenja (P).
Za definisanje faktora rizika V - verovatnoća povređivanja usled nastanka neželjenog dogaĊaja
koristi se skala sa 4 nivoa rangiranja (tabela br.57).
1 1,0 Mala
2 2,0 Moguća
3 4,0 Verovatna
4 6,0 Sigurna
Za definisanje faktora rizika P - posledica, odnosno težine moguće povrede ili oboljenja koristi
se skala sa 4 nivoa rangiranja (tabela br.59).
2 3,0 Srednje teške povrede – povrede bez trajnih posledica (lomovi, opekotine)
Primenom ove metode rizik, koji se definiše kao zbir numeriĉkih vrednosti verovatnoće povreĊivanja,
uĉestalosti izlaganja opasnostima/štetnostima i težine posledice, kategoriše se na skali od 3 do 20 pri ĉemu
najmanji rizik nosi ocenu „3" (1+1+1) a maksimalni ocenu „20" (6+4+10), [Grupa autora: Bezbednost i
zdravlje na radu, Monografija, knjiga 1, TEMPUS, Joint Project 41045_2006, Mašinski fakultet u
Kragujevcu, Kraguje-vac, 2009.].
Sledeći korak u primeni ovog obrasca predstavlja eventualna korekcija proce- njenih vrednosti,
ukoliko se utvrdi neki od faktora navedenih u tabeli br.60, [Allen Bradley SafeBook 3, , Guardmaster].
Tabela br. 60: Metoda Guardmaster - korekcioni faktori prilikom procene rizika
Red.
Karakteristični faktori Korekcije
broj
Produženo vreme zadržavanja u opasnoj zoni bez Ukoliko je vreme duže od 15 minuta po izlaganju
4
potpunog iskljuĉivanja mašine sa energije napajanja dodati 1 poen na faktor U – uĉestalost izlaganja
Za definisanje nivoa rizika (R) koristi se skala sa 4 nivoa rangiranja (tabela br.61).
Svako radno mesto koje ima visok rizik (numeriĉka vrednost preko 15) utvrĊuje se kao radno
mesto sa povećanim rizikom.
FINE metoda
Metoda FINE se koristi kao predloženi metod za donošenje odluke da li je trošak za korigovanje
rizika opravdan i koliko brzo bi rizici mogli biti korigovani. Ideja da se rizici izraĉunaju i efektivno
kvantifikuju nije nova. Vilijam Fajn (William T. Fine) je 1971. godine, kada je bio na funkciji šefa
Odeljenja za bezbednost u Vojno-pomorskoj laboratoriji u Silver Springu u Merilendu, SAD, napisao
izveštaj pod naslovom „Matematičke procene za kontrolu opasnosti". Prema FINE metodi rizik se raĉuna,
korišćenjem obrasca
R=PxExC
kao proizvod sledećih faktora rizika, [ Brauer, L.R.; Safety and Health for Engineers, Wiley-interscience,
pages 654-655, New Jersey, USA, 2006, ISBN-13: 978-0-471-29189-3.1]:
verovatnoća povređivanja/oboljenja (P),
učestalost dešavanja opasnog dogaĎaja (E) i
posledica moguće povrede ili oboljenja (C).
Za definisanje faktora rizika E-- učestalost dešavanja opasnog događaja koristi se skala sa 6 nivoa
rangiranja (tabela br.63).
Faktor rizika C - posledica, odnosno težina moguće povrede ili oboljenja koristi za definisanje skalu sa 6
nivoa rangiranja (tabela br.64).
Svako radno mesto koje ima procenjeni rizik sa numeriĉkom vrednošću preko 89 utvrĊuje se kao
radno mesto sa povećanim rizikom.
Rezultat rizika može da se primenjuje za donošenje odluke koliko brzo treba da se deluje da bi se
korigovale opasnosti.
Vrednost troškova opravdanosti (J) može da se izraĉuna iz sledeće formule:
Definisanje faktora troškova (CF) prikazano je skalom sa 7 nivoa rangiranja (tabela br.66).
Tabela br.66: Metoda FINE - faktor troškova
Za definisanje stepena korigovane vrednosti (DC) - koristi se skala sa 5 nivoa rangiranja (tabela br.67).
Numeriĉke vrednosti za sve faktore koji figurišu u formuli za vrednost troškova opravdanosti (J)
usvajaju se iz tabela 7.24-7.29.
Metoda FINE predlaže da je trošak opravdan ukoliko je izraĉunato da je J > 10, a ukoliko je J <
10 trošak je neopravdan.
Fajnov izveštaj pokazuje da su vrednosti koje se dodeljuju u odreĊenim faktorima empirijske i da
se izvode iz njegove najbolje procene.
Kada se razmatraju procene i/ili troškovi prema metodi FINE treba imati u vidu da je Izveštaj
napisan 1971. godine.
G. F. Kinney i A. D. Wiruth su, 1976. godine u Weapons centru za pomorska naoružanja u China
Lake, California, napisali izveštaj pod naslovom „Praktična analiza rizika za upravljanje bezbednošću"
(„Practical Risk Analysis for Safety Management").
Autori se pozivaju na Fajnov raniji rad i kažu da su mnoge njihove procene zasnovane na
Fajnovom izveštaju. Autori su takoĊe razvili brojĉanu ocenu rizika razmatrajući verovatnoću, uĉesta-lost
izlaganju i posledice, pri ĉemu su korišćene termine drugaĉije definisali u odnosu na Fajna.
Osim toga, numeriĉke vrednosti date za klasifikaciju za svaku razliĉitu kategoriju su takoĊe
drugaĉije.
Osim matriĉne i tabelarne metode, od kojih su neki primeri prikazani u prethodnom tekstu, za
procenu rizika može se koristi i grafiĉka metoda.
Kinney i Wiruth su razvili grafiĉku metodu sa ciljem da se analiziraju rizici i opravdanost
troškova primenjenih korektivnih mera. Ova grafiĉka metoda se sastoji iz dva formirana nomograma,
[39,49]:
o Zаnemаrljiv h<5
o Nizаk аli znаĉаjаn 5 ≤ x < 50
o Visok 50 ≤ x < 500
o Neprihvаtljiv x ≤ 500
R= V*F*Š*B
n 1 2 3 4 5 6 7 8
V 0,033 1 1,5 2 5 8 10 15
sigurno će se desiti
Skoro nemoguće –
moguće sаmo pod
Mаlo verovаtno –
trebа oĉekujivаti
nije iznenаĊenje
Verovаtno –
Verovаtno –
50% moguće
okolnostimа
ekstremnim
Moguće –
Izvesno –
аli ipаk moguće