AutorPrava U Arhitekturi PDF

Marina PoturiËiÊ:
AUTORSKO PRAVO
U ARHITEKTURI
A4
Marina PoturiËiÊ:
AUTORSKO PRAVO
Marina PoturiËiÊ, dipl. pravnik, OdvjetniËki ured flVukina«:
AUTORSKO PRAVO U ARHITEKTURI
U ARHITEKTURI
Nakladnik / Publisher:
Hrvatska komora arhitekata i inæenjera u graditeljstvu, RAZRED ARHITEKATA /
Croatian Chamber of Architects and Engineers, DEPARTMENT OF ARCHITECTURE
Trg bana Josipa JelaËiÊa 4/I.
HR-10000 Zagreb
Tel. / Phone: (+385 1) 4810 -370, 4854- 411/106
Fax: (+385 1) 4852-715
arhitekti@hkaig.hr, hkaig@hkaig.hr
http://www.arhitekti-hkaig.com, http://www.hkaig.hr
Za nakladnika / For the publisher:
Helena KNIFI∆ SCHAPS, ovl. arh.
Glavni urednik / Editor-in-Chief:

Uredniπtvo / Editorial Board:
Zlatko HANÆEK, ovl. arh.
Gabrijela KOSOVI∆, prof.
Lektor / Proof reader:

Maja TRINAJSTI∆
Dizajn i prijelom / Design and Layout:
Zlatko REBERNJAK
Priprema za tisak / Prepress:
FORMA ULTIMA, Zagreb (4823- 952)
Tisak / Printed by:
GRAPHIC ART, Zagreb
ISBN 953-95335-0-3
Hrvatska komora arhitekata i inæenjera u graditeljstvu
RAZRED ARHITEKATA
Copyright „ Hrvatska komora arhitekata i inæenjera u graditeljstvu, RAZRED ARHITEKATA, 2006.
Ni jedan dio ove publikacije ne smije se objaviti ili umnoæavati bez posebnog odobrenja nakladnika. Zagreb, 2006.
HKAIG - AUTORSKO PRAVO U ARHITEKTURI
SADRÆAJ
Predgovor urednice ................................................................................. 7

I. UVOD ............................................................................................. 11
II. OP∆ENITO O AUTORSKOM PRAVU ................................................. 13
III. AUTORSKO PRAVO U ARHITEKTURI ................................................. 17
3.1. Djelo arhitekture kao autorsko djelo ............................................... 17
3.2. Autorsko djelo arhitekture po pravu SAD-a ...................................... 19
3.3. Autor djela arhitekture ................................................................. 20
3.4. Strukovna etika i zaπtita autorskih prava ......................................... 22
3.5. Autorstvo nad djelima nastalim u radnom odnosu ............................. 23
3.6. Autorsko djelo izraeno po narudæbi ............................................. 25
3.7. Registracija kao preduvjet zaπtite u pravu SAD-a .............................. 27
3.8. OgraniËenja autorskog prava ....................................................... 28
3.9. NaËini povrede autorskog prava .................................................. 28
a. Izmjene i uniπtenje — krπenje moralnih prava autora ...................... 29
b. Reprodukcija i distribucija ......................................................... 30
IV. ZA©TITA AUTORSKOG PRAVA ......................................................... 33
4.1. Privremene mjere ........................................................................ 37
4.2. Sudska nadleænost u postupku zaπtite autorskog prava ...................... 39
V. DODACI ......................................................................................... 41
5.1. Ugovor izmeu arhitekta i naruËitelja ............................................. 43
5.2. Zaπtita autorskog prava arhitekata u ugovoru o radu,
za djela stvorena u radnom odnosu ................................................ 55
ZakljuËak ............................................................................................ 61
Literatura ............................................................................................. 62
5
PREDGOVOR UREDNICE
Autorsko pravo jedno je od temeljnih ljudskih prava. U Ël. 27. OpÊe deklaracije o
pravima Ëovjeka UN iz 1948. godine stoji:
Svatko ima pravo na zaπtitu moralnih i materijalnih interesa koji proizlaze iz
svakog znanstvenog, knjiæevnog ili umjetniËkog stvaralaπtva kojeg je autor.
Razred arhitekata HKAIG pridaje veliki znaËaj zaπtiti autorskih prava arhitekata1.
Odræan je niz predavanja (H. KnifiÊ Schaps: StruËni skup o stanju prostornog plani-
ranja i arhitekture, Zagreb, svibanj 2003.; Tillman Prinz: Autorsko pravo arhitekata
u njemaËkom pravu, Zagreb, lipanj 2003.; H. KnifiÊ Schaps: Sabor hrvatskih gradite-
lja, Dubrovnik, travanj 2004.) i objavljeno je nekoliko tekstova na tu temu (H. KnifiÊ
Schaps: flAutorsko pravo arhitekata«, »ovjek i prostor, br. 584/585 od 2003.; H. KnifiÊ
Schaps: flAutorsko pravo arhitekata i inæenjera«, Zbornik radova Sabora hrvatskih
graditelja, 2004.).
Joπ bi bilo i shvatljivo da πira javnost nije pokazala interes za ovu temu.
Ali da nakon svega ovlaπteni arhitekti πalju upite poput fldo kada Êe to oni morati
pitati za dozvolu autora na Ëijem objektu rade adaptaciju ili dogradnju i tko to od
njih uopÊe smije traæiti«, pokazuje krajnju ignoranciju, neinformiranost i potpunu ne-
osjetljivost na pitanje autorskog prava, Ëak i unutar struke.
Sve je to znak da joπ puno trebamo raditi na edukaciji kako arhitekata u Razredu,
tako i struke u cjelini. Posebno je potrebno poraditi na proπirivanju svijesti korisnika,
naruËitelja, investitora i javnosti u cjelini o postojanju autorskog prava i naËinima nje-
gove zaπtite.
Tekst koji slijedi plod je velikoga organizacijskog napora unutar Razreda arhite-
kata. Nije bilo jednostavno pronaÊi specijalista za autorsko pravo koji bi bio spreman
izraditi jedan teoretski tekst za potrebe arhitekata, i u njemu sublimirati sve ili gotovo
sve odredbe razliËitih vaæeÊih zakona za zaπtitu autorskog prava. Zahvalni smo stoga
OdvjetniËkom uredu Vukina i odvjetnici Marini PoturiËiÊ, koja je uz veliko pozna-
vanje hrvatskih zakona i relevantnog zakona USA, usporedno prikazala stanje zaπtite
1
Pojam flarhitekt« ukljuËuje i arhitekta urbanista, kao i krajobraznog arhitekta.
7
HKAIG - AUTORSKO PRAVO U ARHITEKTURI HKAIG - AUTORSKO PRAVO U ARHITEKTURI
autorskog prava, objasnila mnoge pojmove i dala nekoliko prijedloga ugovornih kla- — Dinko KovaËiÊ za pravo na naknadu za projekt obiteljske kuÊa u Splitu.
uzula koje arhitekte najviπe muËe: Ti su primjeri kap u moru izgubljenih sporova, zastara, postupaka u tijeku bez
— kada i kako zapoËeti sa zaπtitom autorstva na vlastitom djelu i djelu drugog pravih izgleda da se rijeπe, a koji su doveli ili dovode do uniπtavanja kulturne baπtine
arhitekta; Ëak i nagraivanih objekata kao πto su:
— kako zaπtititi autorsko pravo na djelu arhitekture ili autorskom djelu arhitek- — staraËki dom Sv. Ana autora Tomislava Petrinjaka i –ure MirkoviÊa u Zagrebu;
ture2 u radnom odnosu s pozicije zaposlenika; — hotel Kaktus Jerka Roπina;
— kako zaπtititi autorsko pravo na djelu arhitekture ili autorskom djelu arhitek- — hotelski kompleks Haludovo Borisa Magaπa u Malinskoj.
ture u radnom odnosu s pozicije poslodavca. Isto je prijetilo i zgradi Ekonomskog fakulteta Dinka KovaËiÊa u Splitu, a dogo-
Je li baπ svako djelo svakog arhitekta autorsko djelo arhitekture? Naravno, svaki dilo se hotelu Internacional arhitekta Julia De Luce u Rabu i mnogim drugima.
je autor sklon vjerovati da jest. Recentna sudska praksa naæalost govori da su strukovni sudovi pri Komori, UHA-i
Treba na ovome mjestu jasno reÊi da devastacija javnog prostora izgradnjom es- ili gradskim druπtvima arhitekata uglavnom neuËinkoviti, gotovo bez rijeπenih pred-
tetski bezvrijednih ili Ëak nakaradnih objekata nije posebnost i privilegija neobrazo- meta (zbog nepoznavanja materije, nezamjeranja kolegama ili neËeg sliËnog?).
vanih graditelja. Previπe objekata ima naæalost svoga flautora« arhitekta, a takva grad- Preventiva u zaπtiti autorskog prava je, meutim, i te kako moguÊa. Dobru bazu
nja ostvarena je legalnim putem, sukladno trenutaËno vaæeÊim zakonima i propisima. daju veÊ i akti Komore, posebno Statut (Ël. 30. st. 2 i 3) i Kodeks strukovne etike
Svaki je izraz na papiru ili nekom drugom obliku prikaza autorsko djelo, te je HKAIG (Ël. 11., 18. i 19.). Oni obvezuju ovlaπtene arhitekte na poπtivanje autorskih
kao takvo zaπtiÊeno Zakonom o autorskom i srodnim pravima. Izgraeni objekt, me- prava, reguliraju obveze i ponaπanje arhitekta prema kolegi prije ulaska u posao i za
utim, da bi postao flautorsko djelo arhitekture« i uæivao potporu struke do eventu- njegova trajanja, te brane nelegitimnu uporabu arhitektonskih ideja od drugih arhi-
alnog uvrπtavanja u konzervatorsku zaπtitu, treba potvrdu sukladno kriterijima struke. tekata ili treÊih osoba. Svako nepridræavanje poπtivanja autorskih prava drugoga ar-
Zakonski kriterij originalnosti nedostatan je baπ zbog gore navedenih primjera. hitekta teæa je povreda Statuta i oπtro se sankcionira (Ël. 85. st.16, 23 i 26).
Jesu li arhitekti u zaπtiti svojih autorskih prava koËnica træiπno orijentiranom dru- Nepoznavanje akata Komore nije izlika za nepoπtivanje ili povredu!
πtvu?
Odgovor je — odluËno ne! Arhitekti stvaraju prostorni okvir za razvoj svakog UpuÊujem, na kraju, otvoreni poziv najvaænijim sudionicima u zaπtiti i promicanju
druπtva, pa tako i træiπnog. Rezultat njihovog rada temelji se na ukupnom kulturoloπ- autorskih prava arhitekata:
kom naslijeu, aktualnom stanju duha, ekonomskim i politiËkim prilikama. Zbroj OVLA©TENIM ARHITEKTIMA — da se upoznaju sa svojim zakonskim pravima, da sklapaju
svega je kvalitetan javni prostor kojega smo korisnici svi mi, a ne samo njegovi ma- ugovore sa zaπtitnim autorskopravnim klauzulama, te da se obvezno upoznaju i pri-
terijalni vlasnici. dræavaju svih akata Komore;
Arhitekti stvaraoci jesu i trebaju uvijek biti koËnica onome πto je arhitekt Miroslav ARHITEKTIMA — da poπtuju pravo kolega arhitekata na zaπtitu onoga prava kojim Êe
BegoviÊ izrazio sintagmom fljeftinoga merkantilno-malograanskog mentaliteta«. se i sami jednoga dana posluæiti;
Samo je inovativna i kvalitetna arhitektura pretpostavka formiranja prepoznatlji-
OBRAZOVNIM VISOKO©KOLSKIM USTANOVAMA — da u studij arhitekture uvedu kolegij o
voga izgraenog okoliπa, kao bitnog Ëimbenika identifikacije Ëovjeka s okolinom u
procesu globalizacije. zaπtiti autorskih prava, kako bi se buduÊi arhitekti πto ranije upoznali sa svojim pra-
Dokazivanje autorskog prava uspjeπno se rjeπava jedino na redovnim sudovima, vima i obvezama;
u dugotrajnim, skupim viπegodiπnjim parnicama. ZAPOSLENICIMA UPRAVNIH SLUÆBI, »LANOVIMA KOMORE U MIROVANJU — da poπtuju od-
Primjeri su dobivenih procesa: redbe relevantnih zakona i akata Komore koje su Ëlanovi, jer upravo oni predstav-
— Jerko Roπin za hotelsko naselja Lavica u Splitu, u 12-godiπnjoj parnici (1979. ljaju jednu od najznaËajnijih karika u provedbi i afirmaciji legaliteta u struci;
— 1991.), u tom razdoblju objekt je devastiran do neprepoznatljivosti; NARU»ITELJIMA, INVESTITORIMA, KORISNICIMA, VLASNICIMA — da svjesno prihvate vrijed-
— Vinko PeneziÊ i Kreπimir Rogina, 1993. godine, spor s investitorom oko pos- nost koju posjeduju ili dobivaju svakim autorskim djelom arhitekture; atribucija tak-
lovne zgrade na Kennedyevu trgu u Zagrebu; vog tipa samo poveÊava træiπnu vrijednost njihove nekretnine;
2 NOVINARIMA I MEDIJSKIM DJELATNICIMA — da ne oduzimaju arhitektima ono pravo ko-
Pod pojmom fldjelo arhitekture« i flautorsko djelo arhitekture« podrazumijeva se uvijek i djelo urbanizma
odnosno krajobrazne arhitekture. jim se sami s pravom obilno sluæe, a to je navoenje imena autora; kao πto svaki Ëla-
8 9
nak, fotografija, knjiga, slika, skulptura, glazbeno djelo i sl. ima svoga autora, tako
ga ima i svaka zgrada, urbanistiËki potez ili krajobrazno djelo;
NAJ©IROJ JAVNOSTI — da pomno Ëuva izgraeni okoliπ, jer upravo njega ostavlja u na-
slijee potomcima kao jedan od najbitnijih elemenata nacionalne i kulturoloπke iden- I.
tifikacije svakog naroda, pa tako i hrvatskog.
Predsjednica Razreda arhitekata: UVOD
Helena KnifiÊ Schaps, ovl. arh.
U Zagrebu, prosinca 2005.
Hrvatski sabor donio je 1. listopada 2003. godine Zakon o autorskom pravu i srod-
nim pravima (NN 167/03)3, kojim je stavljen izvan snage raniji Zakon o autorskom
pravu (NN 53/91, 58/93, 9/99, 76/99, 127/99 i 67/01). Novi zakon stupio je na snagu
dana 30. listopada 2003., a njime su u hrvatsko pravo uπle i brojne izmjene, nado-
pune i poboljπanja uËinjena na podruËju autorskog prava, s ciljem usklaivanja te
pravne grane s meunarodnim standardima, te obvezama Republike Hrvatske, preu-
zetim putem dvostranih i viπestranih meunarodnih ugovora.
Novi Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, donesen u skladu s odred-
bom iz Ëlanka 68. Ustava RH4 kojom se jamËi sloboda znanstvenoga, kulturnog i
umjetniËkog stvaralaπtva, glavni je izvor autorskog prava u hrvatskom pravu. Odred-
be o zaπtiti autorskog prava, njemu srodnih prava, kao i odredbe posredno relevan-
tne za tu problematiku, nalaze se i u drugim zakonima i podzakonskim propisima,
primjerice u Kaznenom zakonu, Obiteljskom zakonu, Zakonu o parniËnom postup-
ku, Zakonu o kaznenom postupku, Zakonu o obveznim odnosima, Zakonu o gradnji
itd.
Od meunarodnih sporazuma s podruËja autorskog prava, a Ëija je Ëlanica i Re-
publika Hrvatska, osobito treba istaknuti Bernsku konvenciju za zaπtitu knjiæevnih i
umjetniËkih djela (u daljnjem tekstu: Bernska konvencija), sklopljenu davne 1886.
godine, a otada viπe puta revidiranu u skladu s promjenama na tom pravnom pod-
ruËju.
Napomene:
U tekstu ovog prikaza osobito su, u tisku drugaËijim slovima, izraæeni oni dijelovi
koji se odnose na trenutno vaæeÊa pravna pravila u Republici Hrvatskoj, a to su
ponajprije pravila Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, najvaænijeg za
obraenu materiju.
3
U daljnjem tekstu: ZAP.
4
»lanak 68. Ustava RH propisuje sljedeÊe:
flJamËi se sloboda znanstvenoga, kulturnog i umjetniËkog stvaralaπtva. Dræava potiËe i pomaæe razvitak znanosti,
kulture i umjetnosti. Dræava πtiti znanstvena, kulturna i umjetniËka dobra kao duhovne narodne vrednote. JamËi
se zaπtita moralnih i materijalnih prava koja proistjeËu iz znanstvenoga, kulturnog, umjetniËkog, intelektualnog i
drugog stvaralaπtva. Dræava potiËe i pomaæe skrb o tjelesnoj kulturi i πportu.«
10 11
Takoer, osobito je vaæno istaknuti kako dana 1. sijeËnja 2006. godine stupa na
snagu novi Zakon o obveznim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO5), a koji stavlja
izvan snage dosadaπnji ZOO (u daljnjem tekstu ZOO/19916). S obzirom na to da II.
se odredbe ZOO-a, sukladno Ël. 1163. toga zakona, neÊe primjenjivati na obvez-
ne odnose nastale prije njegovog stupanja na snagu, tj. 1. sijeËnja 2006., pri spo-
minjanju ZOO-a u ovom prikazu bit Êe paralelno navedene odredbe novoga i sta- OP∆ENITO O
rog zakona.
AUTORSKOM PRAVU
Prije upuπtanja u razmatranje posebnosti ostvarivanja i zaπtite autorskog prava u ar-

hitekturi, potrebno je ukratko definirati autorsko pravo opÊenito — pojam, objekt,
nositelja, trajanje, nastanak i prestanak, kao i njegov sadræaj, ograniËenja i karakte-
ristike.
Promatrano u objektivnom smislu, autorsko pravo kao grana prava predstavlja
skup pravnih normi koje se odnose na pravne odnose vezane uz intelektualna os-
tvarenja iz knjiæevnoga, znanstvenog i umjetniËkog podruËja. S druge strane, proma-
trano kao subjektivno pravo, autorsko pravo svom nositelju daje flnajveÊu privatno-
pravnu vlast apsolutnog djelovanja koja daje neposrednu vlast u pogledu intelektu-
alne tvorevine — autorskog djela«7.
Objekt autorskog prava je autorsko djelo, Ëlankom 5. ZAP-a definirano kao
floriginalna intelektualna tvorevina iz knjiæevnoga, znanstvenog i umjetniËkog pod-
ruËja koja ima individualni karakter, bez obzira na naËin i oblik izraæavanja, vrstu,
vrijednost ili namjenu«. Prema ZAP-u, svako autorsko djelo moæe biti predmetom autor-
skog prava, osim onih koja to ne mogu biti po svojoj naravi, kao i onih za koje Zakon
izriËito odreuje da to nisu 8. Bitno je naglasiti da su autorskim pravom zaπtiÊeni samo
izraæaji, a ne ideje, postupci, metode rada ili matematiËki koncepti. Dakle, arhitekt-
autor svoju misao/ideju mora manifestirati na neki naËin, bilo u pisanom obliku pu-
tem nacrta ili planova, u vidu trodimenzionalnog modela, izgraenog objekta ili u
drugom svima primjetnom obliku, i tek tada Êe tako izraæeni intelektualni napor uæi-
vati zaπtitu temeljem autorskopravnih odredbi.
Nositelj autorskog prava je autor djela, odnosno fiziËka osoba koja stvori autorsko
djelo, a to joj pravo pripada veÊ u trenutku stvaranja djela, samim Ëinom stvaranja 9, bez
potrebe registracije ili posebnog oznaËavanja djela10. Postupak registracije karakteris-
tiËan je za SAD te druge zemlje srodnih (anglo-saksonskih) pravnih sustava, ali regi-
stracija nije nuæno i preduvjet za zaπtitu (opπirnije o tome vidi u poglavlju 3.7.).
7
Gliha I., Autorsko pravo, 2000., str. 1.
8
»l. 5. ZAP-a.
5 9
Narodne novine br. 35/2005. »l. 9 ZAP-a.
6 10
Ovaj zakon donesen je 1978., a u naπe pravo preuzet 1991. godine, v. Narodne novine br. 53/1991. Gliha, str. 2.
12 13
©to se sadræaja autorskog prava tiËe, ZAP prava autora razvrstava u tri grupe: mo- Osim navedenih ovlaπtenja, sastavni dio autorskog prava su i zakonom propisana
ralna prava, imovinska prava te druga prava. ograniËenja koja autor trpi u izvrπavanju svog prava, a Ëija je svrha uvaæavanje dru-
gih, vaænijih interesa (npr. interes druπtva), ostvarivanje tuih prava ili zabrana zlo-
U moralna prava, dakle prava osobnopravnog karaktera, spadaju:
upotrebe12. Vremensko ograniËenje ogleda se u tome πto autorsko pravo traje za æivota
— pravo prve objave;
autora te joπ sedamdeset godina nakon njegove smrti, bez obzira na to kad je djelo za-
— pravo na priznanje autorstva;
konito objavljeno13. Ako su djelo stvorili koautori14, vrijeme se raËuna od smrti koautora
— pravo na poπtivanje autorskog djela, te Ëasti ili ugleda autora; koji je najduæe æivio.
— pravo pokajanja. O autorskom pravu treba joπ reÊi da je nasljedivo, nije prenosivo (osim u sklopu na-
Moralna prava su, po svom karakteru, strogo osobna prava, Ëiji je nositelj autor sljeivanja) i ne moæe biti predmet ovrhe.
djela, a koja proizlaze iz specifiËnog odnosa autora i njegovog djela. Za razliku od
imovinskih prava koja se odnose prvenstveno na iskoriπtavanje djela u svrhu stjeca-
nja imovinskih koristi, te se mogu prenositi na druge, moralna prava nikad ne slijede
taj prijenos, veÊ πtite autorov integritet, Ëast, ugled, te emocionalnu vezu djela i stva-
ratelja neovisno o tome tko iskoriπtava djelo. Ta prava prenose se samo u sklopu na-
sljeivanja autorskog prava, πto je i logiËno, jer nakon smrti autora brigu o njegovoj
Ëasti i ugledu nastavljaju njegovi nasljednici.
Moralna prava autora uæivaju zaπtitu i nakon prestanka autorskog prava (nakon
70 godina od smrti autora) — tada djelo postaje javno dobro, pa se moæe slo-
bodno koristiti, ali uz obvezu priznanja autorstva, poπtivanja djela, kao i Ëasti ili
ugleda autora. Povreda tih obveza sankcionira se unatoË tome πto je autor
davno umro, a autorsko pravo prestalo, jer prestanak povrede ovlaπteni su zah-
tijevati autorovi nasljednici, autorske udruge kojima je autor pripadao, druge oso-
be koje za to imaju pravni interes, te Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti11.
Ova odredba bitna je osobito za arhitekte, jer jednom izgraeno djelo arhi-
tekture, po svojoj prirodi, stoji na javnom mjestu dugo nakon autorove smrti,
a time su i autorova moralna prava podloæna moguÊoj povredi.
Pod imovinskim pravima Zakon podrazumijeva iskljuËiva prava:

— reproduciranja (umnoæavanja);
— distribucije (stavljanja u promet);
— priopÊavanja javnosti; te
— pravo prerade.
Ova prava odnose se na ekonomsko iskoriπtavanje autorskog djela, pa Zakon au-
toru daje moguÊnost da pisanim putem prenese na druge osobe pravo iskoriπtavanja,
i to uz ugovaranje uvjeta vezanih uz opseg prava, sadræaj, vrijeme ili prostor koriπ-
tenja.
Ona prava koja po svojim karakteristikama ne pripadaju u spomenute kategorije,
obuhvaÊena su pojmom fldruga prava«, te meu njima pronalazimo prava na nakna-
du, pravo slijeenja, pravo pristupa djelu, te pravo zabrane javnog izlaganja. 12
Gliha, str. 7.; viπe o ograniËenjima v. u poglavlju 3.8.
13
»l. 99. ZAP-a.
11 14
»l. 106., st. 1 i 2. ZAP-a. Detaljno o koautorima v. u poglavlju 3.3.
14 15
III.
AUTORSKO PRAVO
U ARHITEKTURI
3.1. Djelo arhitekture kao autorsko djelo

Poloæaj djela arhitekture kao autorskog djela poboljπan je stupanjem na snagu novog
ZAP-a. Naime, u prijaπnjem Zakonu djelo arhitekture nije bilo posebno i izriËito na-
vedeno kao autorsko djelo, veÊ je taj zakon u Ël. 3. propisivao da se autorskim dje-
lom smatraju fldjela s podruËja slikarstva, kiparstva, arhitekture i grafike, bez obzira
na materijal od kojega su izraena...«, a takoer i flplanovi, skice i plastiËna djela, koji
se odnose na geografiju, topografiju, arhitekturu ili drugo znanstveno ili umjetniËko
podruËje«15. Takvim je ureenjem autorima djela arhitekture pruæena opÊa zaπtita, bez
dodatnih odredbi koje bi proizlazile iz posebnosti ove vrste djela te, kao takve, pru-
æale kvalitetnije moguÊnosti zaπtite njihovih prava.
U novom ZAP-u djela arhitekture izdvojena su iz gore navedene formulacije te
su posebno navedena pri nabrajanju primjera autorskih djela u Ëlanku 5., a u tekstu
zakona sadræan je i odreen broj odredbi koje se odnose upravo tu vrstu djela.16 Ka-
ko ZAP ne razrauje pojam djela arhitekture, njegov opseg i sadræaj utvruju struka,
praksa i teorija. Meutim, ipak bi bilo korisno kad bi i sam zakonski tekst naveo pri-
mjerice πto sve spada pod opseg djela arhitekture, kao πto to Ëini slovenski Zakon o
avtorskih in sorodnih pravicah, koji za primjer navodi skice, nacrte i izvedene ob-
jekte s podruËja arhitekture, urbanizma i krajobrazne arhitekture17. Doduπe, ZAP neo-
visno o djelu arhitekture propisuje da autorsko djelo predstavljaju i flprikazi znanstvene
ili tehniËke prirode kao πto su crteæi, planovi, skice, tablice i dr.«, pa ta odredba πtiti i
pisana autorska djela arhitekata.
Naravno, sukladno opÊenitoj definiciji autorskog djela iz Ël. 5, i autorsko djelo ar-
hitekture mora biti originalno intelektualno ostvarenje, individualnog karaktera, a
zaπtitu uæiva i ako nije u potpunosti dovrπeno. Takoer, kao samostalna autorska dje-
la πtite se i sve prerade i prilagodbe djela arhitekture, koje ispunjavaju uvjet originalnosti
i individualnosti.
Teorija nudi definicije djela arhitekture, pa se tako npr. navodi da djelo arhitek-
ture predstavljaju flsve graevine i sliËne konstrukcije πto sadræavaju elemente izvor-
15
»l. 3. starog Zakona o autorskom pravu (NN 9/99., 76/99., 127/99.).
16
Npr. Ël. 79/4,5, Ël. 82, Ël. 92 ZAP-a i sl.
17
»l. 5, st. 2., toË. 9. Zakona o avtorskih in sorodnih pravicah.
17
nosti i stvaralaπtva u odnosu na oblik ili ukras neovisno o njihovoj namjeni«18. Uko- tiÊena autorskim pravom) i kao nova kombinacija veÊ poznatih elemenata24, a ne
liko propisi ne iskljuËuju izriËito pojedine vrste arhitektonskih ostvarenja iz zaπtite nuæno kao originalnost u kreiranju samih elemenata.
autorskim pravom, pojam djela arhitekture ukljuËuje i djela unutarnje arhitekture
(unutarnje ureenje prostora), vanjski izgled zgrade (npr. fasade), te djela vrtne ili Sudovi u SAD-u postavili su, u pogledu kreativnosti i originalnosti, relativno
krajobrazne arhitekture — graevine uæivaju zaπtitu bez obzira na vrstu ili namjenu, niski prag koji autori moraju zadovoljiti da bi njihovo djelo bilo zaπtiÊeno au-
sve dok je prisutna izvornost 19. Pojam djela arhitekture obuhvaÊa djelo u svim faza- torskim pravom; npr. u tom smislu jedna sudska odluka25 istiËe da originalnost
ma izrade — planove, nacrte, skice, tabele, plastiËne prikaze, kao i veÊ izgraene u autorskom pravu nikako ne znaËi stupanj originalnosti koji se traæi pri zaπtiti
objekte. patenta, te da termin floriginalan« treba tumaËiti u smislu da djelo duguje svoj
Vaæno je napomenuti da ZAP ne iskljuËuje pojedine vrste objekata iz autorsko- nastanak autoru, pri Ëemu je bitno da autor unese neπto viπe od samo trivijalne
pravne zaπtite, πto znaËi da su naËelno zaπtiÊene sve one graevine koje zadovolja- varijacije, neπto πto je prepoznatljivo njegovo, bez obzira koliko siromaπan (u
vaju zakonom propisane uvjete, ukljuËujuÊi stambene zgrade, obiteljske kuÊe, pos- umjetniËko-estetskom smislu) bio autorov doprinos. VeÊa inovativnost od na-
lovne zgrade, spomenike, mostove i druge objekte.20 Neki od tih objekata iskljuËeni vedene nije uvjet zaπtite.
su npr. iz zaπtite u SAD-u, a njihovo pravo takoer detaljnije regulira koje su vrste
objekata zaπtiÊene21. 3. 2. Autorsko djelo arhitekture po pravu SAD-a
U praksi moæe doÊi do problema prilikom traæenja odgovora na pitanje je li od-
reeno djelo arhitekture uistinu autorsko djelo. Naime, djela arhitekture u okviru au- Autorskopravna zaπtita arhitektonskih djela osobito je aktualno pitanje u SAD-u, gdje
torskog prava specifiËne su prirode, jer arhitektura kao struka spaja tehniku i umjet- je od 1. prosinca 1990. na snazi Zakon o autorskom pravu na djelima arhitekture 26,
nost, pa karakter autorskog djela ostvaruje kroz svoj stvaralaËki i umjetniËki aspekt, donesen radi usklaenja pravne regulacije autorskog prava s odredbama Bernske
a znanstveni i tehniËki elementi su instrumenti koji omoguÊuju stvaranje autoru — konvencije. Taj Akt donio je popriliËne razlike, a time i probleme, kako pravnicima,
arhitektu. Henneberg istiËe kako domaÊa sudska praksa priznaje zaπtitu onim djelima tako i svima onima koji sudjeluju u stvaranju arhitektonskog djela — arhitektima, in-
arhitekture koja odlikuje umjetniËki karakter, a ne konstruktorskom dijelu posla koji vestitorima, izvoaËima radova, brokerima za nekretnine itd. Novi Akt se u primjeni
predstavlja dio podruËja tehnike22. Meutim, ZAP ne spominje umjetniËki karakter kao pokazuje tek posljednjih godina, a sporovi nastaju prvenstveno zato πto je, prema
uvjet zaπtite, veÊ traæi originalnost. Iz navedenog proizlazi da svaki autor djela arhitek- njegovim odredbama, zaπtita arhitektonskih djela znatno jaËa u odnosu na ranije pro-
ture koje ima originalni karakter moæe traæiti zaπtitu svojih autorskih prava, bez po- pise.
trebe da itko ocjenjuje umjetniËko-estetsku vrijednost njegovog ostvarenja. Prednost Naime, prije 1990. godine, arhitekti u SAD-u uæivali su zaπtitu samo u pogledu
originalnosti, kao objektivne kategorije, nad popriliËno subjektivnim prosuivanjem svojih crteæa, nacrta i specifikacija, a ne i trodimenzionalnih, izgraenih objekata, iz-
prisutnosti umjetniËkog ili estetskog, trebala bi autorima arhitektonskih ostvarenja vedenih prema autorovoj dokumentaciji. Drugim rijeËima, bilo tko je mogao sagraditi
pruæiti sigurnost i povjerenje u zaπtitu njihovih autorskih prava. identiËni objekt, bilo na temelju fotografija, pregleda objekta, mjerenja ili skiciranja,
Smjernice UIA23, sliËno svemu navedenom, istiËu da zaπtitu autorskog prava uæi- a autor djela nije imao pravnog temelja za suprotstavljanje. Tek neovlaπteno umno-
vaju floriginalna arhitektonska djela materijaliziranog izraæajnog oblika«, s time da po- æavanje dokumentacije predstavljalo je povredu autorskog prava. Prema novom Ak-
bliæe objaπnjavaju kriterij originalnosti: djelo ne mora biti radikalna i dosad neviena tu, meutim, zaπtiÊen je dizajn zgrade izraæen u opipljivom obliku, πto ukljuËuje sa-
novost u struci, odnosno inovativnost nije uvjet, veÊ je bitno da je djelo nastalo kre- mu zgradu, te arhitektonske planove i nacrte, s time da je autorsko pravo na zgradi
ativnim radom i stvaralaËkim naporima arhitekta (a ne samo kao produkt funkcio- odvojeno od autorskog prava na dokumentaciji, te se ta dva aspekta arhitektonskog
nalnih zahtjeva i rezultat tehniËkih kalkulacija) i da nije kopija nekoga postojeÊeg djela odvojeno registriraju i πtite27.
djela. Spomenuti treba da se originalnost takoer moæe manifestirati (a time i biti zaπ- Pojam flzgrada«, u smislu trodimenzionalne graevine koja uæiva zaπtitu, odnosi
se na trajne i nepomiËne objekte namijenjene nastanjivanju ljudima, kao πto su kuÊe
18
Henneberg, I., Autorsko pravo, 2001., str. 102.
i poslovne zgrade, kao i druge objekte namijenjene ljudskoj upotrebi, poput crkava,
19
Henneberg, str. 103.; Ël. 5. ZAP-a.
muzeja, sjenica i vrtnih paviljona. Akt, meutim, iz zaπtite iskljuËuje neke vrste obje-
20
Tako navode PreporuËene smjernice UIA (Union Internationale des Architectes) Sporazum o preporuËenim
24
meunarodnim standardima za bavljenje arhitektonskom profesijom iz 2001. (u daljnjem tekstu: Smjernice UIA), U tom smislu upuÊuju Smjernice UIA.
kao i Tillman Prinz u Ëlanku flAutorsko pravo arhitekatafl. 25
Odluka u predmetu Alfred Bell & Co. protiv Catalda Fine Arts, Inc. (191 F.2d 99, United States Court of
21
Vidi poglavlje 3.2. Appeals, Second Circuit).
22 26
Henneberg, str. 103. Architectural Works Copyright Protection Act, 1990.
23 27
UIA — Union Internationale des Architectes (Meunarodna unija arhitekata). O registraciji opπirnije u 3.7.
18 19
kata i to objekte koji nisu zgrade, poput mostova, brana, πetaliπta, petlji (u smislu dogoditi da se njihovi odnosi rjeπavaju dugotrajnim i nepotrebnim povlaËenjem po
cestovnih kriæanja), πatora, mobilnih domova i sl., a takoer su iskljuËene i standard- sudu. Meutim, treba naglasiti da se ugovorom ne moæe prenositi autorsko pravo kao
ne konfiguracije prostora, kao i standardni elementi, kao πto su vrata i prozori, te svi takvo, odnosno ugovoriti da se neËiji autorski doprinos smatra djelom druge osobe. Au-
oni funkcionalni elementi Ëiji dizajn ili postavljanje zahtijevaju i uvjetuju praktiËne tori su osobe koje su stvorile djelo, njegove dijelove ili doprinose, i to postaju samim
potrebe. stvaranjem svog djela. Kao πto je veÊ reËeno, autorsko pravo je neprenosivo.
3.3. Autor djela arhitekture Na pitanje tko moæe biti autor djela arhitekture, ZAP ne daje odgovor u smislu
njegove struËnosti ili karakteristika. Prema ZAP-u, zaπtita neÊe biti uskraÊena osobi
ZAP ne sadræi konkretne odredbe o autoru djela arhitekture, pa je opÊenito bitno is-
koja nije po struci arhitekt, a koja stvori autorsko djelo arhitekture. Bitno je da djelo
taknuti da je autor fiziËka osoba koja je stvorila autorsko djelo (Ël. 9, st. 1. ZAP-a), a
ispunjava zakonom propisane uvjete.
smatra se, ako se ne dokaæe suprotno, da je to osoba Ëije je ime (ili pseudonim, umjet-
Meutim, kako stvaranje djela arhitekture utjeËe na okolinu znatno viπe od au-
niËki znak ili kod) oznaËen na primjercima djela ili pri objavi djela na uobiËajen naËin
torskog djela u vidu slike ili romana, drugi propisi sadræe odredbe kojima je cilj spri-
(Ël. 12., st. 1. ZAP-a).
jeËiti neovlaπtene i nestruËne osobe u bavljenju tim poslom, odnosno onemoguÊiti
izgradnju objekta prema dokumentima saËinjenim od neovlaπtene osobe. Tako Za-
OznaËavanje autorskog djela manifestiranje je prava autora da bude priznat i oz-
kon o gradnji 29 u Ëlanku 33., st. 2. propisuje da investitor projektiranje (kao i pro-
naËen kao autor djela, πto je jedno od njegovih moralnih prava (Ël. 15 ZAP-a) —
vedbu drugih faza izvedbe projekta) mora povjeriti flosobama koje zadovoljavaju
arhitekt svoje ime ili drugu autorsku oznaku stavlja na nacrte i druge projektne
uvjete za obavljanje tih djelatnosti propisane ovim Zakonom«, a u Ëlanku 35., st. 1.
dokumente, a oznaku moæe staviti i na graevinu (dapaËe, Kodeks strukovne
istog Zakona odreeno je da projektant jest flfiziËka osoba ovlaπtena za projektiranje
etike hrvatskih arhitekata i inæenjera u graditeljstvu 28 Ëak, u Ëlanku 22., st. 3.,
prema posebnom Zakonu i propisima donijetim na temelju tog Zakona«.
istiËe da ovlaπteni arhitekti ne smiju zatajiti svoje ime na izloæenom projektu,
Relevantni posebni propis na koji se u ovom sluËaju poziva Zakon o gradnji jest
na gradiliπtu ili za izvedeni graditeljski posao!).
Zakon o Hrvatskoj komori arhitekata i inæenjera u graditeljstvu30. Taj Zakon izriËito
propisuje da je udruæivanje u Komoru obvezno za sve ovlaπtene arhitekte i inæenjere
Ako je viπe autora sastavilo svoja djela radi zajedniËkog koriπtenja (sastavljeno dje- koji obavljaju struËne poslove prostornog ureenja, projektiranja, struËnog nadzora i
lo), svaki autor zadræava autorsko pravo na svojem djelu (Ël. 10, st. 1.), a ako se radi o kontrole projekata31, a uvjet za upis u Komoru je (izmeu ostalih) diploma odgova-
djelu koje je viπe osoba stvorilo zajedniËkim radom, na naËin da se pojedinim doprino- rajuÊeg fakulteta, tri godine rada po zavrπenom studiju pod nadzorom ovlaπtenog ar-
sima ne moæe samostalno koristiti, onda se radi o koautorstvu. Za razliku od autora sas- hitekta i poloæen odgovarajuÊi struËni ispit32. Iznimno, moguÊ je upis u Komoru oso-
tavljenog djela, koautorima ne pripada autorsko pravo na onome πto su oni pridonijeli be koja nije diplomirala na odgovarajuÊem fakultetu, ali samo ako ima najmanje de-
u stvaranju djela, veÊ svima pripada zajedniËko autorsko pravo na djelu, πto dovodi i set godina rada u struci, a uz to se i svojim radom posebno istakla. SliËno propisuje
do njihove znatno ËvrπÊe povezanosti — za objavu, koriπtenje, kao i izmjene djela i Statut Komore33, koji izriËito kaæe da se pravo na obavljanje gore opisanih poslova
svi koautori moraju dati pristanak (Ël. 11., st. 4.). stjeËe upisom u Imenik ovlaπtenih arhitekata34. Ukratko, uvjet za izvedbu projekta i
Kod oba sluËaja s viπe autora ZAP istiËe kako svoje meusobne odnose autori pr- izgradnju odreenog objekta jest da ga je izradio ovlaπteni arhitekt, a to svojstvo se
venstveno reguliraju ugovorom (Ël. 10, st. 2.; Ël. 11, st. 5). Iako ljudi redovito zaziru od stjeËe samo upisom u Komoru, uz ispunjavanje uvjeta koji jamËe struËnost dotiËne
ugovornog reguliranja meusobnih odnosa gdje god to nije apsolutno neophodno, osobe.
nikako ne treba zanemariti tu moguÊnost. To osobito dolazi do izraæaja kad su u pi-
tanju djela arhitekture. Po svojoj prirodi, jasno je da izrada djela arhitekture opsegom Vezano uz nove propise o autorskom pravu arhitekata u SAD-u (Akt iz 1990),
posla, a time i uloæenim trudom i vremenom predstavlja golem flautorski zalogaj« u a u pogledu autora djela arhitekture, Congressional Committee Report (Izvjeπ-
kojem nerijetko sudjeluje viπe autora, a koliËina financijskih sredstava uloæenih u rea- taj Kongresnog odbora) koji se odnosi na ovo pitanje izriËito navodi da zaπtita
lizaciju tog djela dovodi i do velike vrijednosti moguÊih sporova. Sukladno navede-
nom, najbolje bi bilo kada bi arhitekti koji sudjeluju u izradi projekta, odnosno u
stvaranju djela arhitekture, ugovorom meusobno utvrdili sporna pitanja, a osobito 29
Narodne novine br. 175/2003, 100/2004.
imovinske aspekte njihovog odnosa, odnosno udio pojedinog arhitekta u koristima 30
Narodne novine br. 47/1998.
ostvarenim koriπtenjem djela. U nedostatku takvog ugovora, u sluËaju spora moæe se 31
»l. 1., st. 2. Zakona o HKAIG.
32
Uvjete za upis u Komoru ureuje Ëlanak 26., st. 2. Zakona o HKAIG.
33
28
Donesen od Skupπtine Hrvatske komore arhitekata i inæenjera u graditeljstvu 1998. godine, objavljen u Statut Hrvatske komore arhitekata i inæenjera u graditeljstvu, Narodne novine br. 40/1999.
34
Narodnim novinama br. 40/99; u daljnjem tekstu: Kodeks. »l. 4. st. 1. Statuta HKAIG.
20 21
nije ograniËena samo na arhitekte, nego se odnosi na svakoga tko stvori djelo Jedan od primjera u kojem bi solidarnost u struci mogla sprijeËiti povredu au-
arhitekture, bez obzira na obrazovanje ili propise pojedinih dræava. torskog prava je sluËaj dogradnje Ekonomskog fakulteta u Splitu, djela arhitek-
I kod nas bi neovlaπteni autor djela arhitekture uæivao zaπtitu autorskim pra- ta Dinka KovaËiÊa. Prema napisima u dnevnom tisku u tom sluËaju dekan Fa-
vom jer ZAP ne pravi razliku, veÊ πtiti onoga koji je stvorio djelo neovisno o kulteta formalno je dao autoru djela priliku da izradi idejno rjeπenje i doku-
njegovim karakteristikama. Naravno, takvog flnadriarhitekta« trebale bi snaÊi mentaciju za dogradnju, ali u roku od 60 dana koji je s obzirom na veliËinu
odgovarajuÊe sankcije zbog krπenja drugih propisa! projekta bio apsurdan. Nakon toga, iako je autor napravio idejno rjeπenje, ras-
pisan je javni natjeËaj. Strukovna udruæenja (Druπtvo arhitekata Splita i Udru-
æenje hrvatskih arhitekata) pozvala su ovlaπtene arhitekte na nesudjelovanje u
3.4. Strukovna etika i zaπtita autorskih prava izradi projekta jer takav postupak nikako ne bi bio u skladu s Kodeksom koji
Opisane odredbe imaju cilj sprijeËiti nekvalificirane i nestruËne pojedince u bavljenju obvezuje ovlaπtene arhitekte 40.
arhitektonskom praksom, ali teπko mogu zaustaviti stvaranje neprikladnih, nakarad-
nih ili estetski bezvrijednih djela od samih ovlaπtenih arhitekata. Kriterij estetike nije 3.5. Autorstvo na djelima nastalim u radnom odnosu
odluËan kad je u pitanju zaπtita autorskog prava jer poimanje ljepote varira, kako u
vremenu, tako i od Ëovjeka do Ëovjeka. Meutim, sama struka bi svojim pravilima, Novi je ZAP unio znaËajne promjene u korist autora upravo u pravnoj regulaciji
njihovom primjenom te uËinkovitim sankcijama trebala suzbijati neprihvatljivo pona- stvaranja autorskih djela u sklopu radnog odnosa. »lanak 75. ZAP-a definira autorsko
πanje svojih pripadnika. Upravo takva pravila, proizaπla iz same struke, trebala bi djelo stvoreno u radnom odnosu kao djelo koje za vrijeme trajanja radnog odnosa
imati veÊi utjecaj na arhitekte nego apstraktna zakonska pravila. kod odreenog poslodavca stvori autor — zaposlenik izvrπavajuÊi svoje obveze ili po
Iako veÊ spomenuti Kodeks strukovne etike35 ne moæe zaπtititi autorska prava ar- uputama toga poslodavca. U nastavku istog Ëlanka, propisano je da se odnosi u po-
hitekata pred povredom poËinjenom npr. od korisnika ili vlasnika objekta, trebao bi gledu autorskog djela stvorenog u radnom odnosu ureuju ovim Zakonom, ugovorom o
preventivno djelovati na pripadnike struke. Kodeks propisuje da su ovlaπteni arhitekti radu ili drugim aktom kojim se ureuje radni odnos (npr. pravilnikom o radu, kolektiv-
opÊenito duæni poπtivati autorska prava36, a takoer potanje ureuje situacije u kojima nim ugovorom, sporazumom radniËkog vijeÊa i poslodavca41 i sl. — naravno, o kon-
viπe arhitekata radi na istom poslu, πto je potencijalno problematiËna situacija. kretnom poslodavcu ovisi koji od tih akata postoji).
Upravo je sluËaj u kojem naruËitelj flotpusti« arhitekta pa æeli angaæirati drugog u »lanak 76. ZAP-a regulira pravo iskoriπtavanja ovako stvorenih autorskih djela,
literaturi spomenut kao riskantan za novog arhitekta37 — prema Kodeksu arhitekt kojeg propisujuÊi da ako se u izvrπavanju obveza iz radnog odnosa stvaraju autorska djela,
ugovorom o radu odreuje se, izmeu ostalog, stjeËe li poslodavac pravo na iskoriπta-
naruËitelj pozove da preuzme posao na kojem je dotad radio drugi ovlaπteni arhitekt,
vanje autorskog djela, te posebice, ako ga stjeËe, opseg i trajanje prava iskoriπtavanja.
duæan je obavijestiti kolege koji veÊ rade na tom poslu; prije nego preuzme posao mora
U nastavku istog Ëlanka zakonodavac naglaπava da ako nije drukËije ureeno sa-
se uvjeriti da su s njegovim prethodnikom ispunjene sve ugovorne obveze, a posao smije
mim Zakonom, ugovorom o radu ili drugim aktom koji regulira radni odnos, autor-
preuzeti samo ako time ne krπi kolegijalna pravila 38. Povrh svega, o preuzimanju posla
sko pravo na autorskom djelu zadræava autor bez ograniËenja.
arhitekt je duæan obavijestiti Komoru, odnosno Razred arhitekata. Nadalje, ako preuzi-
Ovdje je od izuzetne vaænosti navesti odredbu iz Ëlanka 202., st. 6. ZAP-a (iz
matelj posla ne radi projekt iznova, veÊ nastavlja rad na postojeÊem autorskom djelu svo-
Prijelaznih i zavrπnih odredaba ZAP-a), kojom je propisano da na autorska djela koja
jeg kolege prethodnika, duæan je poπtivati njegove upute, traæiti njegovu suglasnost za
nastanu nakon stupanja na snagu ovoga Zakona u okviru radnog odnosa nastalog na
svaku promjenu koju æeli uËiniti u projektu te ga obavijestiti o svakoj promjeni u izvoenju
temelju ugovora o radu zakljuËenog prije stupanja na snagu ovoga Zakona, primjenjivat
gradnje 39.
Êe se tri godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona odredbe Zakona o autor-
Kako je za nepoπtivanje odredbi Kodeksa nadleæan Stegovni sud Komore, takva
skom pravu.
neprihvatljiva ponaπanja unutar struke mogla bi i trebala bi biti sankcionirana i bez
Dakle, ako je autor stvorio djelo arhitekture nakon 30. listopada 2003., kada je
uplitanja redovnih sudova.
stupio na snagu novi ZAP, ali u sklopu radnog odnosa za koji je ugovor o radu
35
sklopljen prije tog datuma, sve do 30. listopada 2006. odnos izmeu autora i poslo-
V. biljeπku br. 23.
36
»l. 11., st. 3. Kodeksa. 40
37
JelaËa, M., Zaπtitimo djelo Dinka KovaËiÊa! (Slobodna Dalmacija, 7. i 8. listopada 2003.); ViduliÊ, S.,
Gallagher & Dawsey, Architecture and Copyright law, 2002. Novogradnja traæi dogradnju i autora (Slobodna Dalmacija, 19. listopada 2003.).
38
»l. 18., st. 2. Kodeksa. 41
Sve su to akti kojima se prema Zakonu o radu (NN br. 38/95., 54/95., 65/95., 17/01., 82/01., 114/03., 142/03.)
39
»l. 18., st. 3. Kodeksa. mogu regulirati pitanja iz radnog odnosa.
22 23
davca te pitanja relevantna za autorsko pravo nad tim autorskim djelom regulirat Êe
U pravu SAD-a postoji institut zvan work for hire (doslovno prevedeno: rad za-
odredbe starog Zakona (Ël. 19. — Ël. 24.). S obzirom na to da su te odredbe bitno
poslenog/unajmljenog), koji je najbliæi stvaranju djela u radnom odnosu, ali ne
drukËije, potrebno ih je ovdje navesti.
i identiËan. Naime, work for hire je i ono autorsko djelo arhitekta za koje je u
»l. 19. starog Zakona, sliËno novom ZAP-u, propisuje da se autorskopravni od-
ugovoru arhitekta i naruËitelja izriËito ugovoreno da Êe se smatrati takvim ra-
nosi glede djela stvorenih u radnom odnosu ureuju pravilnicima, kolektivnim ugo-
dom, posljedica Ëega jest da se naruËitelj/investitor smatra autorom, odnosno
vorima ili ugovorima o radu. Meutim, Ël. 20. propisuje da flpravna osoba ili poslo-
nositelj je autorskog prava. Dok u naπem pravu poslodavac moæe steÊi samo
davac imaju iskljuËivo pravo, u okviru svoje redovne djelatnosti, za vrijeme od pet
pravo iskoriπtavanja djela stvorenog u radnom odnosu, u SAD-u se poslodavac
godina, iskoriπtavati autorsko djelo πto ga je u izvrπenju svoje radne obveze stvorio
(ili investitor/naruËitelj u drugom sluËaju) smatra autorom takvog djela; takvo
zaposlenik u toj pravnoj osobi odnosno kod poslodavca, bez zahtijevanja odobrenja
stajaliπte posljedica je razliËitog poimanja autorskog prava/copyrighta, o Ëemu
od zaposlenika — autora tog djela« (rok od pet godina raËuna se od dana zavrπetka viπe u nastavku.
djela). Isti Ëlanak propisuje da autoru pripada posebna naknada za takvo iskoriπta-
vanje autorskog djela, a ta bi naknada trebala biti proporcionalna fldoprinosu πto ga
je koriπtenje njegova djela imalo na poveÊanje dohotka odnosno dobiti ili na obav- 3.6. Autorsko djelo izraeno po narudæbi
ljanje djelatnosti i izvrπavanje zadaÊa te pravne osobe«. Ostala autorska prava pripa- Osim u sklopu radnog odnosa, autorsko djelo arhitekture (kao i druga djela) moæe
daju autoru, te ih se ne moæe ograniËiti ugovorom ili drugim aktima, ali pitanje re- biti izraeno na temelju ugovora o stvaranju autorskog djela po narudæbi. S obzirom
gulacije prava iskoriπtavanja djela je, gledano s imovinskog stajaliπta, ipak za autora na prirodu djela arhitekture i financijska sredstva koja prate njegovu izvedbu, za pret-
jedno od najvaænijih. postaviti je da Êe djelo najËeπÊe biti izraeno u sklopu radnog odnosa ili na temelju
narudæbe, pa treba razmotriti uËinak ugovora o narudæbi na autorsko pravo.
SliËno, ali joπ nepovoljnije za radnika — autora propisuje slovenski Zakon, Ovaj je ugovor u novom ZAP-u izdvojen u posebnu vrstu autorskopravnog ugo-
prema kojem na poslodavca, bez zakonske obveze plaÊanja posebne naknade vora43, a u starom je zakonu samo uzgred spomenuto stvaranje autorskog djela na te-
kao u naπem starom Zakonu, prelaze iskljuËiva imovinska i druga prava autora melju ugovora o djelu, a na taj ugovor su se za sva daljnja pitanja primjenjivale od-
na djelu stvorenom u radnom odnosu, za razdoblje od 10 godina od stvaranja redbe ZOO-a. Kako nove odredbe ZAP-a o ovom ugovoru nisu osobito detaljne, za-
djela (ukoliko nije drugaËije ugovoreno), a i nakon tog razdoblja poslodavac konodavac jednako u Ël. 55. ZAP-a propisuje supsidijarnu primjenu odgovarajuÊih
moæe zahtijevati ponovni prijenos iskljuËivih prava na njega, uz plaÊanje pri- odredbi ZOO-a, dakle za ona pitanja na koja odredbe ZAP-a ne daju odgovor bit Êe
mjerene naknade42. mjerodavne odredbe o ugovoru o djelu ZOO-a.
»l. 73. ZAP-a kaæe da se flugovorom o stvaranju autorskog djela po narudæbi autor
Vrijeme stvaranja djela te vrijeme sklapanja ugovora o radu imaju kljuËnu ulogu, obvezuje stvoriti odreeno autorsko djelo i primjerak tog djela predati naruËitelju, a na-
ukoliko su poslodavac i radnik — autor propustili regulirati to pitanje ugovorom o ruËitelj se obvezuje autoru za to isplatiti ugovorenu naknadu ako ugovorom nije drukËije
radu, a ono nije regulirano kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili sporazu- odreeno«, s tim da se tim ugovorom takoer odreuju i flobiljeæja, sastojci te rokovi pre-
mom radniËkog vijeÊa i poslodavca. Odredbe novog Zakona vrlo su povoljne za auto- daje naruËenog djela« (Ël. 74/1 ZAP-a). ©to se tiËe nositelja autorskog prava, kad je
ra jer u nedostatku drugaËijeg sporazuma s poslodavcem on uæiva iskljuËivo pravo isko- djelo stvoreno temeljem narudæbe, autorsko pravo na naruËenom djelu zadræava autor
riπtavanja djela, iako je ono stvoreno u sklopu radnog odnosa, a odredbe starog Za- bez ograniËenja, osim ako se sam autor i naruËitelj u ugovoru nisu drukËije sporazumjeli
kona daju iskljuËivo pravo iskoriπtavanja djela poslodavcu, i to bez moguÊnosti druk- ili tako propisuje neka posebna odredba zakona.
Ëijeg sporazuma. U tom sluËaju, od velike je vaænosti iznos naknade ugovoren s po-
slodavcem, iako je sad suviπno upozoravati na to jer se stari Zakon ionako primje- Odredba slovenskog Zakona o avtorskih in sorodnih pravicah (Ël. 99, st. 3.),
njuje samo na veÊ sklopljene ugovore o radu. na primjer, ide viπe u korist naruËitelja propisujuÊi da autor zadræava autorsko
Za arhitekte koji Êe ubuduÊe sklapati ugovor o radu, bitno je da znaju da odred- pravo na djelu, osim prava distribuiranja (osim ako zakonom ili ugovorom nije
be ZAP-a idu u njihovu korist, a ako veÊ ugovorom o radu prenose pravo iskoriπta- drukËije odreeno).
vanja autorskog djela na poslodavca (πto je vjerojatno jer poslodavac ipak æeli imati
koristi od radnika kojeg zapoπljava), pregovorima s poslodavcem trebali bi isposlo- Ugovor mora biti sklopljen u pisanom obliku, a u njemu obvezno, uz ugovorne stra-
vati za sebe naknadu adekvatnu oËekivanim koristima od iskoriπtavanja djela. ne, mora biti odreeno ili barem, iz formulacije, moguÊe odrediti o kojem se autorskom
42 43
»l. 101., st. 1. i 2. Zakona o avtorskih in sorodnih pravicah. »l. 73. i 74. ZAP-a.
24 25
djelu radi44. Uputno je u ugovoru utvrditi iznos naknade koji Êe po stvorenom djelu 3.7. Registracija kao preduvjet zaπtite (u pravu SAD-a)
pripasti autoru, rok predaje djela naruËitelju, a i nije odviπe u ugovor ukljuËiti i od-
U hrvatskom pravu registracija autorskog djela nije preduvjet zaπtite autorskog prava —
redbu o autorskom pravu. Ako tim ugovorom stranke sporazumno prenose neka pra-
ono je nastalo stvaranjem djela i od tog trenutka uæiva pravo na zaπtitu. DrugaËiji reæim,
va na poslodavca, neophodno je utvrditi koja su to prava (npr. pravo umnoæavanja,
tzv. copyright, karakteristiËan je za SAD i druge zemlje anglo-saksonskog pravnog su-
distribuiranja) te njihov opseg (iskljuËivo, neiskljuËivo, samo za potrebe odreene
djelatnosti), trajanje i eventualna ograniËenja. Ugovorne strane takoer mogu izri- stava (common law sustava), u kojem je registracija bitan korak u zaπtiti djela.
Ëitom ugovornom odredbom naglasiti da sva moralna prava zadræava autor, iako to
sam ZAP izriËito navodi. Doslovni prijevod samog naziva flcopyright« bio bi pravo umnoæavanja, a ka-
ko je pravo umnoæavanja tipiËno imovinsko pravo autora, oËito je da se na au-
Ono πto je bitno naglasiti svakom pravnom laiku jest da je ugovor instrument torsko pravo u anglosaksonskom pravu gleda prvenstveno iz imovinskoprav-
koji ugovorne strane mogu koristiti na naËin koji njima samima najbolje odgo- ne perspektive — rezultat toga su i razliËiti pravni uËinci tog prava; primjerice
vara. Dok god poπtuju prisilne pravne norme (kojih u ugovornom pravu nema ako nije drukËije ugovoreno, nositelj copyrighta, tj. copyright owner (u doslov-
puno), stranke ugovorom mogu odrediti πto god æele — detaljniji ugovori pru- nom prijevodu: vlasnik prava umnoæavanja) na djelu stvorenom u radnom od-
æaju veÊu pravnu sigurnost, a to u stvarnom æivotu znaËi manju vjerojatnost nosu jest poslodavac, a u naπem pravnom sustavu autorsko pravo nije preno-
nastanka spora, za koji rjeπenje neÊe predviati veÊ sam ugovor. sivo pa poslodavac stjeËe pravo iskoriπtavanja, a moralna prava (time i pravo
da bude priznat i oznaËen kao autor) bez ograniËenja zadræava stvarni autor
djela.
Temeljna obveza autora jest izraditi naruËeno autorsko djelo u skladu s ugovorom
i po pravilima posla, u vremenu odreenom ugovorom, odnosno, ukoliko rok nije
ugovoren, u vremenu razumno potrebnom za takav posao, te ga predati naruËitelju45. Meutim, suprotno uvrijeæenom miπljenju, ni u SAD-u registracija djela nije uvjet
Autor je duæan naruËitelju omoguÊiti nadzor nad obavljanjem posla i davanje da bi djelo bilo zaπtiÊeno autorskim pravom — nije obvezno Ëak niti staviti oznaku
uputa u skladu s prirodom posla — u naπem pravu ta se odredba nalazi meu od- na djelu, u smislu „ 2003. Ivan Horvat ili sl., veÊ pravo na zaπtitu nastaje samim stva-
redbama koje reguliraju opÊenito ugovor o djelu, pa je bolje rjeπenje slovenskog pra- ranjem djela. Ipak, registracijom se uvelike olakπava eventualni postupak zaπtite pa
va koje u Zakonu o avtorskom pravu propisuje da naruËitelj u ugovorima o narudæbi Êe arhitekt koji nije registrirao svoje djelo imati puno uæe moguÊnosti u traæenju nak-
autorskog djela moæe nadzirati posao i davati upute ako time ne zadire u autorovu nade πtete — ako je djelo registrirano prije povrede autorskog prava, arhitekt u SAD-
slobodu znanstvenoga i umjetniËkog stvaranja (Ël. 99., st. 2. toga Zakona). Takvu od- u moÊi Êe potraæivati od povreditelja tzv. statutory damages, kao i povrat troπkova
redbu stranke mogu unijeti u ugovor, pa i podrobnije od toga utvrditi moguÊnosti za odvjetnika, a u nedostatku registracije moguÊe je traæiti samo nadoknadu stvarno
naruËitelja πto se tiËe flmijeπanja« u posao autora. nastale πtete i zaradu koju povreditelj ostvari zbog povrede, πto je redovito vrlo teπko
S druge strane, temeljna obveza naruËitelja jest primiti djelo, naruËeno i izvrπeno dokazati.
sukladno ugovoru i pravilima posla, te isplatiti autoru naknadu odreenu ugovorom
ili na drugi naËin (npr. tarifom ili drugim aktom)46. Pojam flstatutory damages« odnosi se na zakonom utvrene iznose koji mogu
Ugovor o stvaranju autorskog djela prestaje izvrπenjem djela i isplatom naknade, iÊi do US$ 20.000 po povredi, a ako je poËinitelj postupao s namjerom, onda
sporazumnim raskidom ugovora ili jednostranim raskidom od strane naruËitelja u za- i do US$ 100.000 po povredi.
konom propisanim sluËajevima47.
Oznaka autorskog prava na djelu nije uvjet za zaπtitu, ali je nuæna ako arhitekt u
44
Sudska praksa kaæe da odredba ugovora prema kojoj je odreeno da je flpredmet ugovora projektiranje i postupku povodom povrede prava æeli onemoguÊiti tzv. prigovor flnevinog povredi-
izvoenje graevinskih radova« ne Ëini predmet ugovora odredivim (Vts, Pæ-3098/93 od 22. oæujka 1994.), a
neodreenost ili neodredivost predmeta ugovora dovode do njegove niπtavosti. telja«48 — naime, ako nije oznaËen nositelj autorskog prava, a poËinitelj povrede do-
45
»l. 597/1,2, Ël. 603/1 ZOO-a (Ël. 607/1,2, Ël. 613/1 ZOO/1991); Henneberg, I., Ugovor o autorskom djelu, 1997. kaæe da se u dobroj vjeri pouzdao u nedostatak oznake, arhitekt Êe moÊi traæiti samo
46
»l. 612. ZOO-a (Ël. 622. ZOO/1991). naknadu stvarne πtete i ostvarenog profita.
47
Npr. u sluËaju kad se izvoaË niti po upozorenju ne dræi uputa naruËitelja (Ël. 598. ZOO-a; Ël. 608. ZOO/1991); Za kompletnu zaπtitu potrebno je odvojeno, zasebnim registracijama, registrirati
kad izvoaË ne ukloni nedostatke djela u primjerenom roku (Ël. 608. ZOO-a; Ël. 618. ZOO/1991); u odreenim objekt (npr. zgradu ili drugo djelo) kao djelo arhitekture, te dokumentaciju (skice,
sluËajevima i kad izvoaË kasni s poslom (Ël. 599. ZOO-a; Ël. 609. ZOO/1991); u svakom sluËaju, naruËitelj moæe
bilo kad raskinuti ugovor, sve dok djelo nije dovrπeno, s tim da je u tom sluËaju duæan isplatiti izvoaËu
48
ugovorenu naknadu, umanjenu za iznos troπkova koje izvoaË nije uËinio, a koje bi bio duæan uËiniti da ugovor U izvornom tekstu fldefense of innocent infringement«, Allyn, B. C., The Architectural Works Copyright
nije raskinut (Ël. 619. ZOO-a; Ël. 629 ZOO/1991) — v. Henneberg I., Ugovor o autorskom djelu, str. 133. Protection Act of 1990.
26 27
nacrte i sl.) kao flgrafiËka ili slikovna djela«49, jer se jednom registracijom ne moæe a. Izmjene i uniπtenje — krπenje moralnih prava autora
obuhvatiti cjelovito djelo arhitekture sa svim svojim sastavnim dijelovima.
Kad je u pitanju izgraeno djelo arhitekture, najËeπÊe povredu izmjenom djela Ëini
S obzirom na sve navedeno, imajuÊi u vidu viπestruke koristi zaπtite, logiËno bi
aktualni vlasnik objekta koji Êe redovito smatrati kako ima pravo na takav zahvat.
bilo da se arhitekti u SAD-u hrpimice koriste registracijom i time moguÊnostima zaπ-
Takav stav vlasnika proizlazi iz dvojne prirode djela arhitekture — ono je istovreme-
tite. Sama registracija ne zahtijeva osobito kompliciran postupak — potrebno je pos-
no predmet autorskog prava, zaπtiÊen autorskopravnom vlaπÊu svog autora te nekret-
lati ispunjen obrazac za prijavu Uredu za autorsko pravo pri Kongresnoj knjiænici 50,
nina, tj. vrlo vrijedan objekt zaπtiÊen pravom vlasniπtva. Umjesto uzaludnog rasprav-
primjerak djela u obliku nacrta objekta te uplatiti iznos od US$ 30. Stvarnost je, me-
ljanja o tome koje je pravo jaËe, trebalo bi se koncentrirati na suæivot dvaju prava,
utim, drugaËija — iako je veÊ gotovo 15 godina proπlo od stupanja na snagu novog
odnosno na usklaivanje vlasnikovog prava na izmjene djela sa zaπtitom prava au-
Akta, on je joπ uvijek nov i nepoznat kako arhitektima tako i sudstvu pa se tek pos-
tora.
ljednjih nekoliko godina u praksi pokazuje primjena novih odredbi.
Izmjene djela mogu biti razliËitog stupnja — od izmjena uvjetovanih funkcional-
noπÊu, nepotrebnih izmjena, pa do deformiranja djela, njegovog unakaæenja i, na
3.8. OgraniËenja autorskog prava koncu, potpunog uniπtenja.
ZAP propisuje odreena sadræajna ograniËenja autorskog prava na naËin da propisu- Osnovna odredba ZAP-a o ovom pitanju sadræana je u Ël. 16., te glasi:
je sluËajeve u kojima je dozvoljeno koriπtenje djela i od neovlaπtenih osoba, kao πto flAutor ima pravo usprotiviti se deformiranju, sakaÊenju i sliËnoj izmjeni svojega au-
je primjerice reproduciranje za privatno, nekomercijalno koriπtenje, a bez traæenja torskog djela, te uniπtenju kao i svakom koriπtenju autorskog djela na naËin koji ugroæava
posebne dozvole autora djela. Meutim, ZAP izriËito odreuje da u smislu takve repro- njegovu Ëast ili ugled.«
dukcije izgradnja arhitektonskog objekta nije dopuπtena (Ël. 82. ZAP-a). Pravo suprotstavljanja izmjenama jedno je od temeljnih moralnih prava autora.
Autorsko pravo arhitekta ograniËeno je na naËin da se u Ël. 91/1 ZAP-a dopuπta re- OËito je, meutim, da se autor ne moæe usprotiviti svakoj izmjeni djela, veÊ samo
produciranje autorskih djela fltrajno smjeπtenih na ulicama, trgovima, parkovima ili dru- onoj koja na opisani naËin utjeËe na njegovu Ëast ili ugled, a to pravilo joπ viπe dolazi
gim mjestima pristupaËnim javnosti, te distribuiranje i priopÊavanje javnosti takvih repro- do izraæaja u posebnim odredbama koje se odnose na djelo arhitekture.
dukcija«. U tom smislu, djela arhitekture slobodno se mogu fotografirati, snimati, slikati i Ako se radi o izmjeni djela arhitekture, ZAP u Ël. 79., st. 5. ukazuje na to da se
sl., uz navoenje izvora i autorstva djela, ali ne i reproducirati u trodimenzionalnom ob- moraju uzeti u obzir interesi vlasnika djela, πto se prvenstveno odnosi na sluËaj kada po-
liku (prema izriËitoj odredbi Ël. 91., st. 2. ZAP-a). Osim toga, na opisani naËin dopuπ- treba za izmjenama proizlazi iz sigurnosnih ili tehniËkih razloga, Ëemu se arhitekt ne mo-
teno je reproducirati samo vanjski izgled arhitektonskog objekta (Ël. 92. ZAP-a). æe protiviti. U sluËaju obnove djela, autor se ne moæe protiviti koriπtenju drugih materijala
ZAP takoer dopuπta organizatorima javnih izloæbi ili aukcija reproduciranje i distri- u postupku obnove ako su
buiranje autorskih djela arhitekture (izmeu ostalog), putem plakata i kataloga za te iz- — materijali od kojih je djelo napravljeno pokazali nedostatke za koriπtenje ili
loæbe ili aukcije, uz navoenje izvora i autorstva, a sve u svrhu promoviranja, te u opse- — te materijale nije moguÊe nabaviti ili
gu potrebnom za postizanje te svrhe. — njihovo nabavljanje dovodi do nerazmjernih poteπkoÊa ili nerazmjernog troπka.
Ako je vlasnik u skladu sa zakonom izvrπio izmjenu na objektu, sukladno navedenim
3.9. NaËini povrede autorskog prava odredbama, ono πto arhitekt moæe uËiniti u svrhu oËuvanja svog ugleda jest da uz ozna-
Iako arhitekti nisu, poput pisaca, suoËeni s masovnim fotokopiranjem svojih djela ili, ku njegovog imena na zgradi (ako postoji oznaka) vlasnik stavi napomenu o izmjenama
pak, πirokom i nesavladivom mreæom raspaËavanja piratskih CD-a poput glazbenika, i vremenu kad su one uËinjene. Naravno da Êe u nekim situacijama biti teπko utvrditi
i njihovo autorsko pravo treÊe osobe mogu povrijediti na razne naËine. Djela arhi- jesu li konkretne izmjene funkcionalno neophodne, odnosno bi li se isti cilj mogao
tekture su takoer podloæna kopiranju, kao i neovlaπtenom reproduciranju podataka postiÊi i izmjenama koje bi manje mijenjale izgled djela.
pohranjenih u elektronskom obliku, ali upravo zbog dugovjeËne prirode zgrada ili Naπ ZAP ne stupnjuje jaËinu povrede uËinjene izmjenama, ali u samom postupku
drugih objekata i njihovog smjeπtaja na javnom, svima uoËljivom mjestu, povreda u zaπtite, osobito ako se radi o naknadi πtete, priroda izmjena bit Êe relevantna. Tillman
vidu naruπavanja izgleda izgraenoga arhitektonskog djela moæe godinama svako- Prinz51 istiËe da svaka izmjena uËinjena na vidljivom obliku djela naËelno jest nega-
dnevno nanositi πtetu autoru te vrijeati njegovu Ëast ili ugled. tivni utjecaj, osim takvih neznatnih promjena koje su po svojoj prirodi nebitne. De-
formiranje, meutim, spada pod viπi pojam, tj. teæi sluËaj negativnog utjecaja te se
49
U izvornom tekstu flgraphic or pictorial works« — u naπoj kategorizaciji (prema ZAP-u) ti dokumenti bi spadali odnosi na izobliËenje ili mijenjanje stvarnih bitnih crta djela.
pod prikaze znanstvene ili tehniËke prirode, u skladu sa Ël. 5., st. 2. ZAP-a.
50 51
Library of Congress — Copyright Office. Prinz, T., Autorsko pravo arhitekata u njemaËkom pravu.
28 29
Krajnji oblik izmjena jest potpuno uniπtenje djela, o kojem je vlasnik djela duæan oba-
vijestiti arhitekta, a kojemu se arhitekt ne moæe usprotiviti, veÊ samo moæe zahtijevati da Meutim, on nije znao da izvoaË nije priskrbio dozvolu firme — autora
mu se dopusti fotografiranje i preda primjerak nacrta djela (Ël. 79., st. 4. ZAP-a). Razlog dizajna, da upotrijebi taj dizajn u gradnji spomenutih kuÊa. Kad je spomenu-
tome jest taj πto se uniπtenjem djela ne πteti Ëasti ili ugledu arhitekta na naËin da ga ta firma saznala da se planovi koriste za gradnju bez ovlaπtenja, podnijela je
javnost percipira autorom izmijenjenog djela pa iako uniπtenje predstavlja velik uda- tuæbu protiv izvoaËa, ali i protiv brokera, tvrdeÊi da je on takoer poËinio
rac za duhovnu vezu arhitekta i djela, ipak ne predstavlja krπenje moralnih prava u povredu autorskog prava. Dva su temelja na koje se pozivao arhitekt — prvi,
mjeri u kojoj to jest deformiranje, unakaæenje ili tomu sliËne izmjene. da reklamiranje i prodaja kuÊe sagraene prema dizajnu koji predstavlja pov-
redu autorskog prava u principu jest distribucija primjerka kojim je povrijee-
b. Reprodukcija i distribucija no autorsko pravo, te drugi, da je sam broker poËinio povredu time πto je neo-
Autor djela arhitekture naËelno je nositelj iskljuËivog imovinskog prava reproducira- vlaπteno umnaæao nacrte u reklamne svrhe. Tuæitelj je traæio naknadu izgub-
nja i distribuiranja svog autorskog djela, kako u vidu umnoæavanja dokumenata tako ljene zarade u vidu onoga πto bi naplatio za koriπtenje tih nacrta u gradnji, a
i izgradnje samog objekta iz projektne dokumentacije. To se odnosi na sluËaj kada takoer i predaju svih provizija koje je broker zaradio prodajom kuÊa sagra-
autor nije na drugoga prenio neko od tih prava, putem ugovora o radu, ugovora o enih po spornih nacrtima.
stvaranju djela po narudæbi ili drugog autorskopravnog ugovora, jer u tom sluËaju NehotiËni je povreditelj bio zgroæen time jer se uvijek pouzdao u to da su
ugovorne odredbe imaju prednost pred zakonom. izvoaËi pribavili potrebna ovlaπtenja pa ni u ovom sluËaju nije imao razloga
Povreditelj autorskog prava moæe biti investitor, naruËitelj ili korisnik koji neo- sumnjati u to, ali problem je bio u tome πto neznanje naËelno nije prihvatljiva
vlaπteno umnoæava projektnu dokumentaciju, i/ili je rabi za svrhe koje nisu predvi- obrana kad se radi o tuæbama zbog povrede autorskog prava. AmeriËko autor-
ene i obuhvaÊene ugovorom ili, pak, izvoaË koji gradi objekt prema projektu koji sko pravo zauzelo je stav da je bolje (za svaku sigurnost) smatrati odgovorni-
nije ovlaπten koristiti. Primjeri iz prakse SAD-a pokazuju da osobito graditelji, odnos- ma i flneduæne« povreditelje, a onima koji su to Ëinili s namjerom joπ nadodati
no izvoaËi radova nisu svjesni postojanja zaπtite autorskih prava kakvu predvia no- i posebne kazne na obvezu naknade πtete. Da konkretni sluËaj nije zavrπio na-
vi Akt iz 1990; sudovi su tamo veÊ donosili popriliËno teπke odluke — nalagali su godbom, naknada πtete vjerojatno bi bila znatna.53
prestanak gradnje i ruπenje izgraenog objekta, te dodjeljivali visoke iznose naknade,
odnosno nalagali predaju zarade ostvarene povredom52. Treba naglasiti da povrede u vidu izgradnje istog ili sliËnog objekta (reproduci-
Nadalje, zbog povrede autorskog prava arhitekata u SAD-u flstradavaju« i brokeri ranja veÊ izgraenog objekta) mogu biti manje ili viπe oËite. Jasan sluËaj neovlaπtene
nekretninama, nesvjesni Ëinjenice da od 1990. godine arhitekt kao nositelj autorskog reprodukcije postoji tamo gdje povreditelj umnoæi izvorne nacrte, ili neovlaπteno iz-
prava ima iskljuËivo pravo umnoæavati dokumentaciju, konstruirati graevinu na te- gradi objekt iz samih izvornika ili prema izvornom objektu. Meutim, u SAD-u, kako
melju nacrta, pripremati derivativne radove iz nacrta, te distribuirati primjerke zaπti- npr. navodi jedan od autora54, u sluËajevima gdje se kopiranje ne moæe dokazati, ono
Êenog djela javnosti. Do povreda dolazi jer brokeri sklapaju sporazume s izvoaËima, Êe se pretpostaviti tamo gdje nositelj autorskog prava dokaæe da je povreditelj imao
pouzdajuÊi se u to da su dotiËni pribavili sve potrebne dozvole vezane uz autorstvo pristup izvornom radu, a postoje dostatne sliËnosti izmeu dvaju djela. Ne zahtijeva
projekta izgraenog objekta, πto nije uvijek sluËaj. se savrπena reprodukcija ni svjedoËenje struËnog vjeπtaka, veÊ je mjerilo oko obiËnog
promatraËa i odgovor na pitanje bi li taj promatraË smatrao da je reprodukcija pro-
Udruge brokera u SAD-u upozoravaju svoje pripadnike na takve sluËajeve. Pri- izaπla iz izvornika. Tamo gdje je sliËnost velika, pristup djelu se podrazumijeva.
mjerice, jednog od njih zadesila je tuæba zbog povrede autorskog prava nakon
πto je putem standardnog sporazuma dogovorio s graditeljem/izvoaËem da
Êe prodavati odreenu kuÊu. IzvoaË mu je dao primjerak nacrta kuÊe koji je
broker marljivo rabio u svrhe reklamiranja, davao primjerke potencijalnim
kupcima, priloæio je smanjene nacrte uz letke kojima je oglaπavao prodaju i sl.
Kao rezultat njegovog truda kuÊa je prodana, a interes stvoren promidæbom
doveo je do novih ugovora na temelju kojih je izvoaË izgradio joπ kuÊa po
malo izmijenjenoj verziji istog predloπka. Broker je primio proviziju za prodaju
svih tih kuÊa.
53
Stevens, E.; Copyright Infringement and the Use of Architectural Works: What REALTORS® Need to Know.
52 54
Hill, D.J.; Letson, W.W., Builder beware. Allyn, B.C., The Architectural Works Copyright Protection Act of 1990.
30 31
IV.
ZA©TITA
AUTORSKOG PRAVA
Za autora Ëije je autorsko pravo povrijeeno, najbitnije su odredbe ZAP-a sadræane

u poglavlju nazvanom flZaπtita prava u sluËaju povrede« (Ël. 172. — Ël. 187.). Taj dio
Zakona obuhvaÊa samo naËelne odredbe o moguÊnostima graanskopravne zaπtite
autorskog prava jer priroda samog zakona ne dopuπta preveliku detaljnost, a na dalj-
nji postupak zaπtite primjenjuju se odredbe ZOO-a i Zakona o parniËnom postup-
ku 55. Odredbe novog ZAP-a znatno su detaljnije u odnosu na prijaπnju regulaciju,
podrobnije razrauju varijante zaπtite i time pruæaju veÊu sigurnost autorima kad je
u pitanju zaπtita njihovih prava.
Autorsko pravo je po svom karakteru apsolutno, πto znaËi da djeluje prema sva-
kome. Dakle, za razliku od prava koje za odreenu osobu proizlazi iz nekog kon-
kretnog ugovora, posljedica Ëega jest da povredu tog prava moæe poËiniti samo ugo-
vorna strana, autorsko pravo djeluje na taj naËin da su ga svi duæni poπtivati i suz-
dræati se od radnji kojima bi se to pravo vrijealo.
Osnovna odredba ovog poglavlja sadræana je u Ëlanku 172. ZAP-a, Ëije stavke 1.
i 2. zbog vaænosti ovdje navodimo u cijelosti:
(1.) Nositelj prava iz ovoga Zakona koje mu je protupravno povrijeeno, ima
pravo na zaπtitu tog prava.
(2.) Ako nije πto posebno propisano Zakonom, pravo na zaπtitu iz stavka 1.
ovoga Ëlanka ovlaπÊuje svojeg nositelja da od osobe koja je njegovo pravo po-
vrijedila, ili njezinog sveopÊeg slijednika, zahtijeva prestanak radnje koja to
pravo vrijea i propuπtanje takvih ili sliËnih radnji ubuduÊe (prestanak uzne-
miravanja), popravljanje nanesene πtete (naknada πtete), plaÊanje naknade
za neovlaπteno koriπtenje, plaÊanje zakonom odreenog penala, vraÊanje ili
naknaivanje svih koristi koje je bez osnove stekla od povrijeenog prava
(vraÊanje steËenog bez osnove), utvrenje uËinjene povrede, kao i objavu pra-
vomoÊne presude kojom je sud, makar i djelomiËno, udovoljio zahtjevu usmje-
renom na zaπtitu prava iz ovoga Zakona.
Meutim, odmah treba napomenuti da isti Ëlanak u stavku 7. iskljuËuje moguÊ-
nost zaπtite za tvorevine nastale povredom prava iz ovoga Zakona. To znaËi da una-
55
Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03.
33
toË tome πto neka intelektualna tvorevina udovoljava uvjetima originalnosti i indivi-
dualnosti, njezin autor neÊe moÊi traæiti zaπtitu u pogledu tog djela ako je to djelo Obveza naknade πtete smatrat Êe se dospjelom od trenutka kad je πteta nastala
stvorio povredom tueg autorskog ili srodnog prava. (Ël. 1806. ZOO-a; Ël. 186. ZOO/1991), a oπteÊenik prema zakonu ima pravo
Navedeni Ëlanak daje viπe moguÊnosti autoru koji odluËi sudskim putem ishoditi na naknadu obiËne πtete, kao i izmakle koristi.
zaπtitu svojih povrijeenih prava ili otkloniti opasnost od povrede. Sukladno tome, Kao πto je gore navedeno, novi ZOO donosi izmijenjene odredbe o ne-
autor odnosno nositelj prava obuhvaÊenih ZAP-om moæe: imovinskoj πteti. Umjesto dosadaπnjih taksativno navedenih pravno priznatih
oblika neimovinske πtete, za koje je oπteÊenik mogao dobiti novËanu naknadu
1. zahtijevati prestanak radnje kojom se vrijea njegovo pravo, kao i propuπtanje (konkretno, prema Ël. 200. ZOO/1991: za pretrpljene fiziËke bolove, duπevne
takvih ili sliËnih radnji ubuduÊe, dakle zabranu daljnje povrede — kako bi ostvario ovo bolove zbog smanjenja æivotne aktivnosti, naruæenosti, smrti bliske osobe, po-
pravo, nositelj prava mora se pozvati na svoje pravo, te dokazati da ga tuæenik uz- vrede ugleda Ëasti, slobode ili prava liËnosti, te pretrpljeni strah), novi ZOO tu
nemirava, a pritom ne mora dokazivati da tuæenik nema pravo poduzimati sporne πtetu definira kao povredu prava osobnosti. Prava osobnosti nisu nabrojana
radnje, veÊ je na tuæeniku teret dokaza — on mora dokazati svoj pravni temelj, uko- taksativno, veÊ samo primjerice, πto znaËi da, osim izriËito spomenutih prava
liko tvrdi da takav postoji (Ël. 177. ZAP-a); na æivot, tjelesno i duπevno zdravlje, ugled, Ëast, dostojanstvo, ime, privatnost
2. popravljanje πtete nanesene autoru uslijed povrede njegovih prava — nositelj osobnog i obiteljskog æivota i slobodu (Ël. 19. ZOO-a), zakon ostavlja moguÊ-
prava naknadu πtete traæi prema opÊim pravilima o popravljanju πtete, sadræanim u nost da oπteÊenik ostvari pravo na naknadu uslijed povrede nekog drugog
ZOO-u (Ël. 178. ZAP-a); prava osobnosti. Novost je, takoer, da su pravne osobe po pitanju prava na
popravljanje neimovinske πtete izjednaËene s fiziËkim osobama, jer im ZOO
Iako bi bilo nemoguÊe ovdje detaljno objasniti principe naknade πtete, bit Êe priznaje sva prava osobnosti osim, naravno, onih usko vezanih uz bioloπku bit
dostatno navesti osnovne podatke, s tim da osobito treba imati na umu kako fiziËke osobe (Ël. 19/3 ZOO-a).
su stupanjem na snagu novog ZOO-a znatno izmijenjena pravila o naknadi ne- ©to se naknade tiËe, osim objavljivanja presude kao nenovËanog oblika
materijalne, odnosno prema novom nazivlju, neimovinske πtete. Radi potpu- naknade koji predstavlja moralnu satisfakciju oπteÊenoj strani, a koji je predvi-
nosti, ovdje su paralelno navedene odredbe starog i novog zakona. en i ZAP-om za sluËajeve povrede autorskog prava, ZOO predvia i praviË-
Prvenstveno, za nastanak odgovornosti za πtetu potrebno ispunjenje odre- nu novËanu naknadu za uËinjenu neimovinsku πtetu (Ël. 1100. do 1102.
enih pretpostavki, i to56: ZOO-a). Kao πto je spomenuto, naknada je po ZOO/1991. bila rezervirana sa-
1) postojanje πtetnika (subjekta odgovornog za πtetu) i oπteÊenika mo za propisane oblike πtete, a od stupanja na snagu novog ZOO-a, zasigurno
(subjekta koji zahtjeva odπtetu); Êe se poveÊati broj situacija u kojima Êe oπteÊenik moÊi ostvariti pravo na nak-
2) poËinjenje πtetne radnje od πtetnika; nadu. Naravno, o pravu oπteÊenika na praviËnu novËanu naknadu odluËivat
3) πteta koja je nastala na strani oπteÊenika; Êe sud u svakom konkretnom sluËaju, i to samo ako utvrdi da teæina povrede
4) uzroËna veza — πteta mora biti posljedica upravo πtetne radnje πtetnika; i okolnosti sluËaja opravdavaju dosuivanje naknade, te uvijek vodeÊi raËuna
5) πtetna radnja mora biti protupravna u objektivnom smislu (biti protivna o cilju kojem ona sluæi, kao i o tome da se njome ne pogoduje teænjama ne-
nekom pravnom pravilu) i u subjektivnom smislu (biti poËinjena spojivim s naravi i druπtvenom svrhom naknade (Ël. 1100. ZOO-a). Dakle, sva-
krivnjom πtetnika — namjerno ili nepaænjom). ka povreda prava osobnosti ne znaËi ujedno da Êe sud u konkretnom sluËaju
Definiciju πtete moæemo pronaÊi u Ël. 1046. ZOO-a, prema kojem je πteta naÊi opravdanom dosudu praviËne novËane naknade.
flumanjenje neËije imovine (obiËna πteta), sprjeËavanje njezina poveÊanja (iz- Po prirodi stvari, neimovinska πteta autora, kao posljedica povrede autor-
makla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska πteta)« , za razliku od Ël. skog prava, odnosit Êe se prvenstveno na povredu ugleda i Ëasti. Meutim, tek
155. ZOO/1991, koji kao nematerijalnu πtetu priznaje samo flnanoπenje drugom Êe buduÊa sudska praksa, utemeljena na novim zakonskim odredbama, poka-
fiziËkog ili psihiËkog bola ili straha«. zati koje Êe joπ povrede prava osobnosti u ovoj domeni sudovi prepoznati kao
O naknadi imovinske πtete, ZOO u Ël. 1085. (Ël. 185. ZOO/1991) kaæe da relevantne za dosuivanje praviËne novËane naknade.
je primarna duænost odgovorne osobe uspostavljanje stanja koje je bilo prije
nastanka πtete, a ako to nije moguÊe ili ne otklanja πtetu u potpunosti, πtetnik U svezi s naknadom πtete zbog povrede autorskog prava, znaËajna je presuda Vi-
Êe biti duæan isplatiti novËani iznos na ime naknade πtete, koji Êe odrediti sud. sokog trgovaËkog suda u Zagrebu, od 2. prosinca 2003. godine (br. Pæ-6991/02), s
obzirom na to da se odnosi upravo na povredu autorskih prava arhitekata.
Naime, u tom predmetu, tuæiteljev rad je prihvaÊen na natjeËaju, meutim, tuæe-
56
KlariÊ, P., Graansko pravo, str. 547. nik je u izvedbi bitno odstupio od idejnog rjeπenja tuæitelja. Prvostupanjski sud je
34 35
utvrdio postojanje povrede autorova moralnog prava u tom sluËaju, nastale deformi- priopÊavanja, i to na troπak tuæenika; ovisno o okolnostima konkretnog sluËaja, Sud
ranjem, sakaÊenjem i drugim mijenjanjem autorskog djela od strane tuæenika, te je pri odluËivanju o ovom zahtjevu moæe odluËiti da se ne objavi Ëitava presuda, veÊ
dosudio autoru naknadu u iznosu od 5.000,00 kn. samo njezin dio, ali to mora biti izreka presude (dio u kojem je odluËeno o tome us-
Meutim, drugostupanjski sud je odluËio da se taj iznos ne moæe smatrati pra- vaja li se ili odbija tuæbeni zahtjev) kao i onaj dio iz kojeg je vidljivo o kakvoj se po-
vednim u konkretnom sluËaju, te je ocijenio prikladnim iznos od 20.000,00 kn. Osim vredi radi i tko je povrijedio odnosno pravo (Ël. 180. ZAP-a);
iznosa, osobito su bitni kriteriji navedeni u citiranoj odluci, a kojima se sud rukovo-
Osim opisanih zahtjeva, ZAP takoer omoguÊuje autoru Ëije ime, pseudonim ili dru-
dio prilikom odluËivanja o visini naknade. Konkretno: da je povreda uËinjena zbog
ga umjetniËka oznaka nisu navedeni prilikom koriπtenja djela, ili su pogreπno ili nepot-
stjecanja imovinske koristi (s obzirom na to da je zgrada napravljena u komercijalne
puno navedeni, da zahtijeva od osoba koje koriste djelo, naknadno odnosno ispravno
svrhe), da je povreda trajna, a πteta koju je prouzroËila ima dugotrajne posljedice, te
navoenje autora (Ël. 182. ZAP-a).
da treba voditi raËuna o poruci koju odreivanjem iznosa sud πalje kako tuæeniku,
Prema Ëlanku 181. ZAP-a, nositelj prava Ëije je iskljuËivo pravo povrijeeno flima
tako i πiroj javnosti, a koja flne smije biti izvan konteksta vremena i prostora u kojem
pravo zahtijevati uniπtenje, odnosno preinaËenje svih primjeraka koji su bespravno izra-
æivimo«.
eni ili stavljeni na træiπte ili su namijenjeni stavljanju na træiπte«, ili umjesto toga, zahtije-
Sud je joπ uzeo u obzir Ëinjenicu da je tuæenik naruæio cjelovitost djela, a da pri-
vati predaju tih primjeraka uz naknadu ne veÊu od troπkova proizvodnje (st. 2). Meutim,
tom nije povrijedio Ëast i ugled tuæitelja kao autora, te je u presudi istaknuo kako
stavak 3. istog Ëlanka izriËito propisuje da se navedene odredbe primjenjuju na arhitek-
flnaknada za povredu moralnog prava ne moæe biti veÊa od iznosa naknade koju je
tonska djela samo ako postoji posebno opravdan razlog za njihovo uniπtenje odnosno
autor dobio za svoje rjeπenje«.
predaju. Ovakva odredba je razumljiva kada se u obzir uzme Ëinjenica da iza
Ta je presuda vrlo znaËajna za autore/arhitekte, jer Êe navedeni okvirni kriteriji
izgraenog djela arhitekture stoji znatno viπe sredstava nego iza, primjerice,
pomoÊi onim arhitektima koji Êe biti primorani u buduÊnosti sudskim putem πtititi
piratskog audio ili video CD-a, te da to povlaËi bitno pitanje sukoba prava vlasniπtva
svoja autorska prava.
nad izgraenim objektom i autorskog prava.
3. plaÊanje naknade za neovlaπteno koriπtenje — ova zakonska opcija omoguÊuje ©to se zastare tiËe, pravo na zaπtitu autorskog prava ne zastarijeva, ali zahtjevi koji
nositelju prava da od osobe koja je povrijedila njegovo pravo neovlaπtenim koriπte- su po svojoj naravi obveznopravni (poput primjerice zahtjeva za naknadu πtete), zasta-
njem (dakle, bez valjanog ugovora ili odobrenja odgovarajuÊe udruge) zahtijeva nak- rijevaju prema opÊim pravilima o zastari, prema Zakonu o obveznim odnosima — opÊi
nadu koja je uobiËajena za tu vrstu koriπtenja ili naknadu koja je propisana, sukladno rok za zastaru potraæivanja je 5 godina, ako nije utvren posebni rok zakonskom od-
Zakonu, cjenikom odgovarajuÊe udruge za kolektivno ostvarivanje prava (Ël. 179. ZAP- redbom (npr. potraæivanje naknade πtete zastarijeva za 3 godine otkad je oπteÊenik
a; na umu treba imati da se ova moguÊnost, kao i druge ovdje navedene, ne odnosi doznao za πtetu i πtetnika, a najkasnije 5 godina od nastanka πtete57). To, u biti, znaËi
konkretno na arhitekte, veÊ na autore opÊenito, πto znaËi da Êe okolnosti svakog slu- da autor uvijek moæe zahtijevati prestanak povrede svoga autorskog prava, ali neÊe
Ëaja biti kljuËan element u odreivanju stvarnih moguÊnosti); moÊi postavljati druge zahtjeve ukoliko je nastupila zastara.
4. plaÊanje penala — ova moguÊnost dana je nositelju prava Ëije je imovinsko 4.1. Privremene mjere
pravo ili pravo svrstano u kategoriju Druga prava autora povrijeeno namjerno ili
U sklopu ostvarivanja zaπtite svojih prava, autor/nositelj prava moæe zahtijevati od
krajnjom nepaænjom, a odnosi se na traæenje (naravno, od osobe koja je namjerno ili
suda odreivanje i provoenje privremene mjere, temeljem Ëlanka 185. ZAP-a. Na taj
krajnjom nepaænjom povrijedila to pravo) naknade u dvostrukom iznosu od ugovo-
naËin moæe, i prije donoπenja presude, ishoditi provoenje mjera koje mogu sprijeËiti
rene, odnosno od uobiËajene naknade, ako naknada nije ugovorena (Ël. 183. ZAP-a);
povredu njegovih prava ili zaustaviti veÊ zapoËete protupravne radnje, odnosno spri-
5. vraÊanje steËenog bez osnove — u pogledu ove moguÊnosti ZAP u Ël. 179. pro- jeËiti ili zaustaviti nastajanje πtete.
pisuje da ako je bespravnim koriπtenjem kojeg prava iz samog Zakona steËena neka Prema ZAP-u, odreivanje privremene mjere moæe prijedlogom zatraæiti ovlaπte-
korist, nositelj prava ima pravo zahtijevati tako steËenu korist prema opÊim pravilima na osoba koja uËini vjerojatnim da je neko pravo iz ZAP-a povrijeeno ili da postoji
o stjecanju bez osnove (opÊa pravila o stjecanju bez osnove nalaze se u ZOO-u, Ël. neposredna opasnost od povrede tih prava. Iz te zakonske formulacije vidljivo je da
1111. do 1120., odnosno Ël. 210. do 219. ZOO/1991); nositelj prava ne mora dokazati izvjesnost povrede, odnosno opasnosti, veÊ je do-
voljno postojanje vjerojatnosti, πto je znatno lakπi zadatak — dostatno je da viπe ar-
6. utvrenje uËinjene povrede — nositelj prava/tuæitelj moæe u tuæbi zahtijevati da
gumenata govori u prilog tvrdnjama nositelja prava nego protiv njih58.
se u presudi izriËito utvrdi da je tuæenik poËinio povredu prava tuæitelja;
7. objavu pravomoÊne presude kojom je, makar i djelomiËno, udovoljeno zahtjevu 57
»l. 230. ZOO-a (Ël. 376. ZOO/1991).
za zaπtitu prava — pod objavom Zakon podrazumijeva objavu u sredstvima javnog 58
Triva, S., Graansko parniËno procesno pravo, 1978.
36 37
Od vrsta privremenih mjera sadræanih u spomenutom Ëlanku 185. ZAP-a za au- prikladnom i svrsishodnom za konkretni sluËaj, a koja moæe ostati na snazi sve do
tore arhitektonskih djela najbitnijom moæemo smatrati mjeru zabrane nastavljanja zapo- donoπenja pravomoÊne presude, pa i duæe (trajanje ovisi o traæenju podnositelja pri-
Ëetih radnji kojima bi se mogla nanijeti povreda prava ili zabrane nastavljanja takvih jedloga te odluci suda, a odreuje se u rjeπenju kojim se odreuje sama mjera). Rje-
radnji (stavak 1., toË. 2.) — u tom smislu autor/arhitekt Ëije autorsko pravo vrijea πenje kojim se usvaja prijedlog i odreuje privremena mjera izvrπava se odmah po
gradnja drugog objekta ili je vjerojatno da Êe takva gradnja zapoËeti moæe zahtijevati donoπenju, a takoer postoji moguÊnost odreivanja kazne, sa svrhom prisilnog pro-
od suda zabranu daljnjih radova. voenja privremene mjere60.
Osim opisane mjere, isti Ëlanak istiËe i moguÊnost odreivanja mjere privremenog
oduzimanja ili iskljuËenja iz prometa predmeta odnosno sredstava kojima se povreuje 4.2. Sudska nadleænost u postupku zaπtite autorskog prava
ta prava ili koji sluæe za povredu, ili su nastali kao njena posljedica ili takvi koji mogu U sporovima vezanim uza zaπtitu autorskog prava nadleæni su trgovaËki sudovi, i to pre-
sluæiti kao dokazi o uËinjenoj povredi. Iako se ova mjera ne Ëini osobito pogodnom ma odredbi Ëlanka 34.b, toË. 8. Zakona o parniËnom postupku, koja glasi: flTrgovaËki
kad su u pitanju djela arhitekture, treba uzeti u obzir da okolnosti povrede od sluËaja sudovi u parniËnom postupku u prvom stupnju sude (...) u sporovima koji se odnose
do sluËaja mogu biti vrlo razliËite pa ne treba iskljuËiti niti jednu moguÊnost. na zaπtitu i uporabu industrijskog vlasniπtva, autorskog prava i srodnih prava i drugih
Jednom kad je privremena mjera predloæena od ovlaπtene osobe, sud Êe biti duæan prava intelektualnog vlasniπtva, na zaπtitu i uporabu izuma i tehniËkih unaprjeenja,
donijeti je ako suprotna strana ne dokaæe, predoËenjem isprave ili drugog dokaza, da te tvrtke, ako posebnim zakonom nije drugaËije odreeno«. O sporovima iz podruËja
ne vrijea pravo podnositelja prijedloga. Meutim, sud privremenu mjeru moæe donijeti autorskog prava i srodnih prava, te drugih prava intelektualnog vlasniπtva odluËuju
i bez obavjeπtavanja protivne strane (osobe koja vrijea pravo predlagatelja mjere), Ëetiri trgovaËka suda, TrgovaËki sud u Zagrebu, TrgovaËki sud u Osijeku, TrgovaËki
ako postoji opasnost od oteæavanja ili onemoguÊavanja kasnijeg izvoenja dokaza sud u Rijeci i TrgovaËki sud u Splitu.
vezanih uz povredu, ili postoji opasnost od nastajanja teπko nadoknadive πtete ili op-
ravdana opasnost da Êe privremena mjera biti neuËinkovita ako protivna strana bude
obavijeπtena.
Treba naglasiti, u svezi s odreivanjem privremenih mjera u postupku zaπtite au-
torskih prava, kako varijante mjera opisane u Ël. 185. ZAP-a nikako nisu sve moguÊ-
nosti koje stoje na raspolaganju, veÊ su to samo one mjere koje je zakonodavac sma-
trao najvaænijima za autore (stoga i formulacija fl...sud moæe odluËiti osobito...«). Ovr-
πni zakon59 iscrpno regulira moguÊnosti i pretpostavke odreivanja privremenih mje-
ra, sudsku nadleænost, vrijeme podnoπenja i sadræaj prijedloga za odreivanje privre-
mene mjere, uz nabrajanje vrsta privremenih mjera posebno za osiguranje novËanih
i nenovËanih potraæivanja (opet na naËin da se mjere navode samo primjerice, a ne
iskljuËivo).
Prema Ël. 293., st. 1. Ovrπnog zakona, privremena mjera moæe se predloæiti
prije pokretanja i tijekom sudskoga ili upravnoga postupka, te nakon zavrπetka
tih postupaka, sve dok ovrha ne bude provedena.
Ako je prijedlog za odreivanje privremene mjere podnesen prije podno-
πenja tuæbe ili pokretanja drugog postupka, sud Êe, u rjeπenju kojim se mjera
odreuje, odrediti i rok u kojem predlagatelj mora podnijeti tuæbu, odnosno
pokrenuti drugi postupak (Ël. 303., st 1. Ovrπnog zakona).
Dakle, πto se tiËe privremenih mjera, bitno je znati da za brze i uËinkovite zaπtitne
mjere nije potrebno Ëekati sudsku presudu (πto moæe trajati godinama), veÊ se i prije
pokretanja sudskog postupka moæe zatraæiti odreivanje privremene mjere, u obliku
60
Privremene mjere — Glava 31. (Ël. 292 — 307) Ovrπnog zakona; osobitu vaænost kod povrede autorskog prava
59
Narodne novine br. 57/96, 29/99, 42/00 (odluka USRH), 173/03, 194/03 (isp.), 151/04 i 88/05. imaju privremene mjere kod osiguranja nenovËane traæbine (Ël. 298, 299).
38 39
V.
DODACI
5.1.
UGOVOR IZME–U
ARHITEKTA I NARU»ITELJA
PRIMJERI UGOVORNIH KLAUZULA O ZA©TITI AUTORSKIH PRAVA
(uz obrazloæenje)
Sadræaj
I. ODRE–IVANJE PREDMETA UGOVORA ....................................................... 44
II. ZA©TITA AUTORSKIH PRAVA ARHITEKTA U RANIM FAZAMA PROJEKTA .......... 45
III. NA»IN KORI©TENJA AUTORSKOG DJELA ................................................. 46

a. Odricanje od autorskih prava ............................................................... 46
b. Prenoπenje prava iskoriπtavanja djela ..................................................... 47
c. Odnos glavnog arhitekta i drugih arhitekata koji sudjeluju u izradi djela ....... 50
d. MoguÊnosti daljnjeg prenoπenja/osnivanja prava koriπtenja djela za treÊe ... 50
IV. RASKID UGOVORA ................................................................................ 51
V. IZMJENE I PREINAKE DJELA ...................................................................... 52
Prilikom stupanja u ugovorni odnos ugovorne strane Ëesto nisu svjesne Ëinjenice da
je ugovor, kao instrument reguliranja pravnih odnosa, elastiËan i prilagodljiv potre-
bama i prilikama konkretnog sluËaja, odnosno prirode odnosa meu stranama. Pos-
ljedica toga jest da nerijetko, zbog nepoznavanja raspoloæivih opcija, pojedini seg-
menti odnosa ostaju neregulirani, πto poslije moæe dovesti do nepotrebnih sporova.
Sukladno tome, dakle, posebno treba istaknuti jedno od temeljnih naËela obvez-
nog prava — naËelo dispozitivnosti: sudionici u pravnom prometu potpuno slobod-
no ureuju obvezne odnose, a jedina granica koju obvezno pravo postavlja stranka-
ma, jest da sadræaj pravnog odnosa bude moguÊ i dopustiv; nastavno tome, nedo-
pustiv je onaj sadræaj obveznopravnog odnosa koji je protivan Ustavom utvrenim
naËelima druπtvenog ureenja, prisilnim propisima i pravilima morala. Tako postav-
ljeno ograniËenje ostavlja strankama priliËno πirok prostor za dogovor i oblikovanje
ugovornih odredbi, πto bi svaka strana trebala iskoristiti u pregovorima koji prethode
sklapanju ugovora.
43
I. ODRE–IVANJE PREDMETA UGOVORA • Primjer 2.

Prilikom kreiranja ugovornih klauzula koje bi trebale uËinkovito zaπtititi autorska Pojmom projektna dokumentacija obuhvaÊeni su nacrti, planovi, skice, biljeπke, she-
prava arhitekta, osnovno je utvrditi πto predstavlja predmet zaπtite, odnosno pojam matski, tabelarni i drugi prikazi te sva ostala dokumentacija koja predstavlja autorsko
autorskog djela arhitekture. Autor-arhitekt sam Êe najbolje znati koje dijelove svog djelo glavnog arhitekta i drugih arhitekata koji sudjeluju u izradi projekta (u daljnjem
rada æeli obuhvatiti zaπtitom, kao produkte svojih stvaralaËkih napora. Djelo arhitek- tekstu: arhitekti), a stvorena je u sklopu i u svezi s izradom predmetnog projekta, bez
ture obuhvaÊa kako projektnu dokumentaciju (pisane dokumente, crteæe i sl.) tako obzira na to je li izraæena u pisanom obliku, u obliku elektronskog zapisa pohranjenog
i djelo izraæeno u trodimenzionalnom obliku — svaki od tih segmenata moæe se pona compact disku (CD-u), disketi, tvrdom disku ili drugom mediju, ili na drugi naËin fik-
sirana na materijalnu podlogu.
imence navesti (naravno, adekvatnim struËnim nazivima) te tako meu ugovornim
stranama iskljuËiti svaku sumnju u to πto je zaπtiÊeno. Meutim, izriËito i precizno Uz navedene primjere dokumentacije za koje se oËekuje da Êe arhitekt u sklopu
navoenje pojedinih sastavnih dijelova djela arhitekture je moguÊnost kojom se mogu svakog projekta izraditi ugovorna strana moæe dodati i druge segmente za koje oËe-
izbjeÊi ili ublaæiti eventualni sporovi, ali ne i nuænost — ako ugovorne strane propus- kuje ili zna da Êe biti izraeni u konkretnom sluËaju — iako gore navedena formu-
te na taj naËin specificirati predmet ugovora, kompletno autorsko djelo arhitekture lacija obuhvaÊa i flsvu ostalu dokumentaciju«, poimeniËno navoenje relevantnih di-
uæivat Êe zaπtitu veÊ po samom Zakonu. jelova pruæa dodatnu sigurnost autoru.
Takoer, vaæno je napomenuti da ZAP govori o djelima arhitekture opÊenito te Kako broj arhitekata koji mogu sudjelovati u izradi projekta moæe varirati od slu-
pritom ne iskljuËuje pojedine vrste objekata iz autorskopravne zaπtite, πto znaËi da Ëaja do sluËaja, ako samo jedan arhitekt nastupa kao projektant i sam izrauje pot-
su naËelno zaπtiÊeni svi oni objekti koji zadovoljavaju zakonom propisane uvjete, rebnu dokumentaciju za cijeli ugovorom utvreni projekt, situacija Êe biti relativno
ukljuËujuÊi stambene zgrade, obiteljske kuÊe, poslovne zgrade, spomenike, javne i jednostavna. S druge strane, ako viπe osoba sudjeluje u projektiranju, ugovorne stra-
druge objekte (za razliku od toga, u pravu SAD-a su neki od tih objekata iskljuËeni ne mogu prilagoditi nazive prema vlastitom nahoenju i struËnoj terminologiji (npr.
iz zaπtite; njihovo pravo detaljnije regulira koje vrste objekata su zaπtiÊene autorskim glavni arhitekt i njegovi pomoÊnici, savjetnici, suradnici, glavni projektant i ostali
pravom). projektanti i sl.). Uz to, treba naglasiti kako arhitekt, kad je u pitanju odnos prema
Niæe navedena klauzula (Primjer 1.) moæe posluæiti za primjer odreivanja autor- naruËitelju, treba jednako razmiπljati o zaπtiti autorskih prava drugih osoba koje su-
skog djela arhitekture. djeluju u projektu kao πto to Ëini o zaπtiti vlastitih autorskih prava (pobliæe kod Prim-
jera 7., III. - c).
• Primjer 1.
Pojam autorskog djela arhitekture obuhvaÊa cjelokupnu projektnu dokumentaciju koju II. ZA©TITA AUTORSKIH PRAVA ARHITEKTA U RANIM FAZAMA PROJEKTA
je izradio arhitekt, u svrhu izrade projekta i izgradnje objekta utvrenog ovim Ugovo-
rom, u tu svrhu izraene prikaze i trodimenzionalne modele, kao i dovrπeni objekt, pod
Ako arhitekt veÊ prije potpisivanja ugovora s naruËiteljem pristupi izradi djela arhi-
uvjetom da predmetno djelo ispunjava uvjete utvrene Ëlankom 5. Zakona o autorskom tekture te naruËitelju stavi na raspolaganje dijelove ili cjelinu projektne dokumenta-
pravu i srodnim pravima. cije (u njezinom prvotnom, idejnom stadiju), bilo bi korisno veÊ tada sklopiti spora-
zum u pisanom obliku, ugovor ili sliËan dokument, odredbama kojeg bi se, barem u
Uz Primjer 1. treba napomenuti da se spomenuti uvjeti, propisani navedenim najosnovnijim crtama, zaπtitila autorska prava arhitekta. Takav pisani dogovor
Ëlankom ZAP-a, odnose na originalnost djela arhitekture, tako da djela koja ne pred- imao bi svrhu sprijeËiti naruËitelja u bilo kakvom iskoriπtavanju autorskog djela arhi-
stavljaju originalne intelektualne tvorevine individualnog karaktera ne uæivaju zaπ- tekta, ako ne doe do kasnijeg potpisivanja ugovora, odnosno konaËnog angaæiranja
titu predvienu zakonom. UmjetniËko-estetski karakter djela, pritom, nije presudan dotiËnog arhitekta na predmetnom poslu.
Ëimbenik. Takoer, odredbe o zadræavanju, odnosno prenoπenju prava iskoriπtavanja, mo-
Dakle, termin flobjekt« opÊenite je prirode, a ugovorne ga strane uvijek mogu za- gu se ukljuËiti u pisanu ponudu arhitekta jer prema Ëlanku 251/1 ZOO-a (Ël. 31/1
mijeniti pojmom koji odgovara konkretnom djelu arhitekture (to moæe biti npr. zgra- ZOO/1991) ugovor je sklopljen onog trenutka kad ponuditelj primi izjavu ponue-
da ili bilo koje drugo djelo arhitekture, poput unutraπnjeg ureenja prostora ili kra- nog o prihvatu ponude.
jobrazne arhitekture). Naravno, nerijetko Êe se dogoditi da arhitekt, ograniËen stavovima i æeljama na-
Nadalje, s obzirom na sloæenost procesa stvaranja djela arhitekture, od ideje i ruËitelja, ne uspije osigurati potpisivanje bilo kakvog pisanog dokumenta koji bi πti-
idejnog rjeπenja, pa do izvedbenog projekta i izvoenja radova kao krajnjeg rezulta- tio njegova prava. U tom sluËaju mora biti svjestan da odredbe ZAP-a idu autorima
ta, nije odveÊ podrobnije definirati koji dijelovi projektne dokumentacije predstavlja- u prilog jer je autor taj kojemu pripadaju sva prava veÊ po zakonu, a za prenoπenje
ju autorsko djelo (vidi Primjer 2.). prava iskoriπtavanja propisan je pisani oblik ugovora.
44 45
Arhitekti, koje okolnosti prisile da odmah u zaËetku svoj potpis stave na doku-
ment koji sadræi odredbu o odricanju od svih autorskih prava, moraju biti svjesni Pravo na isticanje niπtetnosti se ne gasi, propisuje Ëlanak 328. ZOO-a (Ël.
Ëinjenice da se ne mogu odreÊi moralnih autorskih prava i da je takva odredba ni- 110. ZOO/1991), tako da se na niπtetnost moæe pozvati svaka zainteresirana
πtetna! osoba, bez obzira na to kad je sklopljen niπtetan pravni posao!
To zakonsko pravilo im, u najmanju ruku, osigurava priznanje autorstva i pravo
da se usprotive deformiranju, sakaÊenju i sliËnoj izmjeni svojeg djela, te takvom ko- Odricanje od moralnih autorskih prava nije moguÊe, tako da Êe arhitekt uvijek
riπtenju djela koje bi ugrozilo njihovu Ëast ili ugled. Sve to, naravno, uz ograniËenja moÊi traæiti priznanje svog autorstva, kao i ostvarenje drugih moralnih prava autora
koja ZAP propisuje posebno za djela arhitekture, a koja proizlaze iz odnosa prava (osobito u svezi s izmjenama djela, o Ëemu pobliæe vidjeti V.).
vlasniπtva i autorskog prava na djelu arhitekture (npr. nemoguÊnost autora da sprijeËi
uniπtenje djela ili da se usprotivi izmjenama koje proizlaze iz sigurnosnih ili tehniËkih b. Prenoπenje prava iskoriπtavanja djela
razloga).
Arhitekt — autor djela arhitekture nositelj je, temeljem zakonskih odredbi, svih prava
koja Zakon priznaje autorima u sklopu pojma autorskog prava. To su osobito imo-
III. NA»IN KORI©TENJA AUTORSKOG DJELA vinska prava reproduciranja djela, njegovog stavljanja u promet (distribuiranja), pra-
vo prerade te pravo priopÊavanja djela javnosti (odnosno pravo javnog prikazivanja
a. Odricanje od autorskih prava
za djela arhitekture) iz Ëlanaka 18. do 31. ZAP-a, i moralna prava (pravo prve obja-
U interesu arhitekta je da u svrhu zaπtite svojih autorskih prava naruËiteljevo raspo- ve, pravo da bude priznat i oznaËen kao autor djela, pravo na poπtivanje djela, kao
laganje projektnom dokumentacijom ograniËi na nuæni minimum. Jasno je, meutim, i Ëasti i ugleda autora, te pravo pokajanja, odnosno pravo na opoziv prava iskoriπ-
da je cilj naruËitelja stjecanje πto πirih prava na uporabu djela arhitekture (Ëak i pos- tavanja djela, ako bi daljnje koriπtenje πtetilo ugledu ili Ëasti autora). Ugovorne kla-
tizanje potpunog odricanja autora od autorskih prava na djelu), jer Êe tako osigurati uzule o zaπtiti njegovih autorskih prava naËin su na koji Êe naruËitelj rabiti ta prava
daljnje raspolaganje djelom i autorskim pravima, bez opasnosti od eventualnih ogra- — u kojem opsegu, na koje vrijeme, u koju svrhu, hoÊe li pravo biti iskljuËivo ili ne-
niËenja nametnutih od autora. Stoga je nuæno naglasiti da ZAP u Ëlanku 50. izriËito iskljuËivo, pridræava li autor za sebe pravo iskoriπtavanja ili ne i sl.
propisuje da se autor flne moæe odreÊi svojega autorskog prava«. Ako autor potpiπe
O autorskopravnom ugovoru
ugovor u kojem je sadræana klauzula takve vrste, ona je protivna prisilnoj zakonskoj
odredbi, a time i niπtetna. Prema Ëlanku 51. ZAP-a, ugovor na temelju kojeg se stjeËe pravo iskoriπtavanja au-
torskog prava naziva se autorskopravnim ugovorom, te mora biti sklopljen u pisa-
Ovdje je potrebno ukratko objasniti znaËenje pojma niπtetnosti u ugovornom nom obliku (ako sam ZAP ne odreuje drugaËije za posebne situacije). Nuæne sas-
pravu, te posljedice niπtetnosti. Naime, kad je pravni posao niπtetan, uzima se tojke koje mora sadræavati jedan autorskopravni ugovor propisuje Ëlanak 52., a od-
kao da nije niti sklopljen, odnosno kao da pravno ne postoji — pritom nije nose se:
nuæno na sudu dokazivati niπtetnost nekog ugovora ili ugovorne odredbe jer — na djelo na kojem se stjeËe pravo iskoriπtavanja;
niπtetnost nastupa po zakonu, odnosno oni su niπtetni veÊ od samog poËetka! — na naËin koriπtenja predmetnog djela;
Sud jedino moæe proglasiti pravni posao niπtetnim, odnosno konstatirati niπtet- — na korisnika, odnosno osobu ovlaπtenu na koriπtenje djela; te
nost koja je nastala veÊ u trenutku sklapanja posla. Zakon o obveznim odno- — u sluËaju ugovaranja prava iskoriπtavanja joπ nestvorenog autorskog djela,
sima (ZOO) u Ëlanku 322. (Ël. 103. ZOO/1991) kaæe kako je niπtetan onaj ugo- ugovor mora sadræavati barem vrstu i naËin koriπtenja toga buduÊeg djela.
vor fl(...) koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima, te Osim ugovorom, autor moæe pravo iskoriπtavanja za drugoga osnovati i putem
moralu druπtva (...)«. davanja odobrenja (dozvole) za koriπtenje ili nekim drugim pravnim poslom (Ël. 44
ZOO takoer definira i djelomiËnu niπtetnost u Ël. 324 (Ël. 105. ZOO/1991) ZAP-a). Pritom veÊ sam ZAP razvrstava viπe varijanti osnivanja prava iskoriπtavanja
te propisuje da flniπtetnost neke odredbe ugovora ne povlaËi niπtetnost i samog (Ël. 44/1,2,3,4):
ugovora, ako on moæe opstati bez niπtetne odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet — pravo na temelju kojeg nositelj djelo moæe iskoriπtavati
ugovora ni odluËujuÊa pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.« Dakle, ako bi - na svaki naËin, ili
ugovor sadræavao niπtetnu odredbu, a ona je takve prirode da nije kljuËna za - na toËno odreen naËin
opstanak ugovora, on Êe se odræati na snazi kao da ta odredba nikad nije ni — iskljuËivo pravo iskoriπtavanja (dakle koriπtenje u skladu sa sadræajem
postojala. danog prava, a uz iskljuËenje drugih)
- uz iskljuËenje samog autora od koriπtenja djela, ili
46 47
- s tim da autor za sebe pridræava pravo koriπtenja djela; Prava koja naruËitelj stjeËe na djelu arhitekture koje je predmet ugovora mogu se
— neiskljuËivo pravo iskoriπtavanja (u skladu sa sadræajem danog prava, ali bez ugovorom ograniËiti tako da se izriËito propiπe kako se odnose samo na taj konkretni
moguÊnosti sprjeËavanja drugih u bilo kojem naËinu koriπtenja djela); projekt — cilj takve odredbe jest sprjeËavanje naruËitelja da istu projektnu dokumen-
— pravo iskoriπtavanja uz postavljanje odreenih ograniËenja taciju koristi za izvoenje drugih, buduÊih projekata, a bez pristanka autora (prema
- sadræajnih klauzuli iz Primjera 4., takav pristanak mora biti izriËit i u pisanom obliku).
- vremenskih
• Primjer 4. (o svrsi koriπtenja djela)
- prostornih.
Ako su autor i nositelj prava iskoriπtavanja propustili regulirati naËin koriπtenja Projektnu dokumentaciju naruËitelj moæe koristiti samo u sklopu i u svezi s predmetnim
djela prilikom osnivanja prava, ZAP u Ël. 44/5 propisuje kako Êe se tada smatrati da projektom, odnosno u svrhe uvjetovane izvedbom predmetnog projekta te u skladu s
nositelj prava djelo moæe koristiti odredbama ovog Ugovora, ako arhitekt i naruËitelj izriËitim pisanim sporazumom ne
— samo na naËin potreban za ispunjenje svrhe pravnog posla na temelju kojeg utvrde suprotno.
se stjeËe pravo, a ako se iz te svrhe ne moæe utvrditi radi li se o • Primjer 5. (osnivanje neiskljuËivog prava koriπtenja)
iskljuËivom ili neiskljuËivom pravu, onda se smatra da je pravo
Ovim Ugovorom osniva se za naruËitelja neiskljuËivo pravo umnoæavanja projektne do-
1. neiskljuËivo,
kumentacije iskljuËivo za potrebe dovrπenja projekta, izgradnje, rekonstrukcije, adap-
2. te se odnosi samo na podruËje Republike Hrvatske.
tacije, odræavanja i koriπtenja objekta utvrenog ovim Ugovorom, pod uvjetom da na-
Iz posljednje zakonske odredbe proizlazi kako ZAP prvenstveno πtiti autore te ruËitelj uredno i u Ugovorom predvienim rokovima ispunjava svoje obveze, odreene
nejasnu ili nedostatnu regulaciju tumaËi na naËin koji ide autoru u prilog, odnosno ovim Ugovorom, a osobito da uredno ispunjava novËane obveze prema arhitektu.
tako da pretpostavlja uæi opseg prenesenog prava, tj. moguÊnost koriπtenja samo u
onom opsegu koliko je potrebno za ispunjenje svrhe pravnog posla. U tom smislu, Vezano uz Primjer 5., neiskljuËivo pravo iskoriπtavanja djela arhitekture u vidu
kada bi u pitanju bio ugovor arhitekta i naruËitelja kojim bi se za naruËitelja osnovalo umnoæavanja projektne dokumentacije daje naruËitelju pravo da pod ugovorom utvr-
pravo iskoriπtavanja bez podrobnijeg ureivanja, naruËitelj bi, temeljem ZAP-a, au- enim uvjetima umnoæava i koristi dotiËnu dokumentaciju, ali ga ne ovlaπÊuje da
torsko djelo arhitekture mogao koristiti samo u opsegu potrebnom za ostvarenje svrhe sprijeËi druge (poglavito autora djela) da koriste isto djelo. Kako ZAP, Ëlankom 44/2,
ugovora, tj. izgradnje predmetnog objekta (odnosno, ovisno o ugovoru, ostvarenje daje autoru moguÊnost da za drugoga osnuje iskljuËivo ili neiskljuËivo pravo iskoriπ-
drugoga arhitektonskog projekta). tavanja i pritom odredi vremenska, prostorna ili sadræajna ograniËenja, arhitekt ne
Ugovorno ureenje odnosa prema kojem bi arhitekt kao autor zadræao sva au- treba prezati pred time da u ugovoru toËno naznaËi uvjete i ograniËenja naruËitelje-
torska prava (moralna i imovinska) bilo bi idealno za arhitekta, ali u praksi Êe teπko vog prava iskoriπtavanja, naravno, dok god su ti uvjeti razumni i prihvatljivi drugoj
ugovornoj strani. Pritom moæe utvrditi vremensko razdoblje u kojem Êe naruËitelj
proÊi takva jednostrana zaπtita (Primjer 3/1). Meutim, korisno bi bilo u klauzule o
moÊi ostvarivati tako osnovano pravo iskoriπtavanja djela (npr. flza razdoblje od go-
zaπtiti autorskog prava ukljuËiti odredbu prema kojoj sva autorska prava zadræava ar-
dinu dana« ili sliËno), a moæe i konkretnije od primjera naznaËenog u gornjoj odredbi
hitekt, uz ograniËenja propisana zakonom i ugovorom (Primjer 3/2). Na taj bi naËin
odrediti sluËajeve u kojima naruËitelj moæe iskoriπtavati djelo i sl.
u prvom redu bile mjerodavne posebne odredbe ugovora o pravu iskoriπtavanja u
korist naruËitelja, a za sva prava povrh toga izriËito se utvruje kako je njihov nositelj • Primjer 6.
autor djela.
Sama predaja projektne dokumentacije u posjed naruËitelju ili od njega ovlaπtenoj oso-
• Primjer 3. (o zadræavanju svih autorskih prava) bi nema znaËenje osnivanja prava iskoriπtavanja autorskog djela arhitekture, izvan op-
sega utvrenog odredbama Ël. __ — Ël. __ ovog Ugovora.
(1) Arhitekti koji su autori djela arhitekture sadræanog u dokumentaciji iz Ëlanka __ ovog
Ugovora, nositelji su svih imovinskih, moralnih i drugih autorskih prava na tom djelu
predvienih Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima, kao i onih prava koja iz Ova odredba onemoguÊuje nastanak nesporazuma u sluËaju da arhitekt preda
istih proizlaze (zadræavanje svih autorskih prava). dokumentaciju ili neki njen dio naruËitelju, a da naruËitelj taj Ëin shvati kao
davanje prava na iskoriπtavanje dokumenata na neki od moguÊih naËina (npr.
ili
umnoæavanjem, preraivanjem i sl.). To je, naime, iskljuËivo pravo autora dje-
(2) Arhitekti — autori projektne dokumentacije zadræavaju sva moralna, imovinska i dru- la, sukladno Ëlanku 18. ZAP-a, Ëlanak 51. istog zakona izriËito kaæe da ugovor
ga prava autora u pogledu autorskog djela u njoj sadræanog, uz ograniËenja propisana temelju kojeg se stjeËe pravo iskoriπtavanja autorskog prava mora biti
na Zakonom i ovim Ugovorom (zadræavanje svih autorskih prava, ograniËeno pravima sklopljen u pisanom obliku.
prenesenim na naruËitelja putem tog Ugovora).
48 49
c. Odnos glavnog arhitekta i drugih arhitekata Isto tako, ne πkodi utvrditi koji postupci neÊe biti tretirani kao povreda autorskih
koji sudjeluju u izradi djela prava, s obzirom na njihovu nuænost u procesu realiziranja projekta, kao u Primjeru 9.
Nastavno napomeni navedenoj uz Primjer 2., bitno je osvrnuti se i na odnos izmeu • Primjer 9.
glavnog arhitekta/projektanta i drugih arhitekata koji takoer sudjeluju u izradi pro- Umnoæavanje i/ili predaja cjelovite projektne dokumentacije ili njenog dijela treÊim
jekta te u sklopu tog posla stvaraju autorska djela. Njihov odnos nije predmet regu- osobama, u svrhu dobivanja propisanih dozvola od nadleænih dræavnih tijela i izvrπa-
liranja tog ugovora, veÊ moæe biti predmetom posebnog ugovora sklopljenog izme- vanja obveza propisanih zakonom i drugim propisima, neÊe se smatrati povredom au-
u samih arhitekata. Kako bi za naruËitelja bilo vrlo nepraktiËno kad bi sa svakim torskog prava arhitekata, odnosno postupanjem suprotno odredbama ovog Ugovora.
pojedinim arhitektom (osobito ako se radi o projektu u kojem sudjeluje veÊi broj ar-
hitekata) morao ugovorom regulirati pitanje koriπtenja zasebnih dijelova projektne IV. RASKID UGOVORA
dokumentacije, jednostavnije je sklopiti jedan ugovor s glavnim arhitektom, kojim Êe
isti preuzeti obvezu da Êe pribaviti potrebna ovlaπtenja od svojih suradnika (kao u Raskid ugovora sloæeno je pitanje koje premaπuje raspravljanje o zaπtiti autorskih
Primjeru 7.). Meusobni odnosi arhitekata mogu biti opet regulirani u tu svrhu sklop- prava. Zasigurno Êe ugovorne strane u ugovor unijeti odredbe o tome kada se moæe
ljenim ugovorom, ili veÊ ranije sklopljenim ugovorom (to sve ovisi o tome kakav je raskinuti ugovor, pod kojim uvjetima (zbog neispunjenja ili zakaπnjelog ispunjenja
odnos dotiËnih arhitekata — jesu li oni u ravnopravnom poslovnom odnosu, odnosu kojih obveza) i uz kakve posljedice. Pritom mogu odrediti i πto se dogaa s imovin-
poslodavca i radnika itd.). skim autorskim pravima u sluËaju raskida — zadræava li naruËitelj svoje pravo koriπ-
tenja djela i u kojem opsegu, ili se prava vraÊaju natrag autoru. To ovisi, naravno, i
• Primjer 7. o tome je li doπlo do prekida projekta u potpunosti, ili samo do prekida odnosa na-
Glavni se arhitekt obvezuje ishoditi od drugih arhitekata koji sudjeluju u projektiranju, ruËitelja i arhitekta.
odnosno izradi projektne dokumentacije, pisanu izjavu kojom oni za naruËitelja osni- LogiËno bi bilo da u sluËaju raskida ugovora iz razloga koji ne leæe u ponaπanju
vaju neiskljuËivo pravo umnoæavanja dijelova projektne dokumentacije koji predstavlja- naruËitelja (odnosno, neispunjenju ugovornih obveza) arhitekt dozvoli autoru koriπ-
ju njihovo autorsko djelo (ili drugi vid prava iskoriπtavanja, ovisno o tome πto odreuje tenje projektne dokumentacije u mjeri potrebnoj za dovrπenje projekta, uz obvezu
konkretni Ugovor, odnosno kakvo pravo stjeËe naruËitelj). poπtivanja njegovog autorstva.
Ako se projekt nastavlja s novim arhitektom, stanovitu zaπtitu (u idealnoj situaciji,
d. MoguÊnosti daljnjeg prenoπenja barem) arhitektu pruæaju i odredbe Ël. 18. Kodeksa strukovne etike hrvatskih arhite-
— osnivanja prava koriπtenja djela za treÊe kata i inæenjera u graditeljstvu, prema kojem bi kolega koji preuzima posao morao
voditi raËuna o zaπtiti autorskih prava svojeg prethodnika, i to na naËin da ga oba-
U praksi se ukazuje potreba davanja ovlaπtenja na iskoriπtavanje predmetnog djela
vijesti o preuzimanju, te se uvjeri da su prema kolegi ispunjene sve obveze. Takoer,
arhitekture i drugim sudionicima u gradnji, u opsegu potrebnom za nesmetano od-
ako nastavlja rad na istom projektu, duæan je poπtivati upute autora, traæiti suglasnost
vijanje procesa gradnje. Naravno, bilo bi krajnje nepraktiËno kada bi sve te osobe
za svaku promjenu u projektu, te ga obavijestiti o svakoj promjeni u izvoenju grad-
morale posebno traæiti od arhitekata pojedinaËna dopuπtenja, pa naruËitelj u ovom
nje. Ako se arhitekt suoËi s povredom vlastitog autorskog prava, a zbog povrede ovih
sluËaju nastupa kao posrednik. Meutim, korisno je pomnije ugovorom utvrditi slu-
etiËkih obveza od kolege, moæe obratiti se Stegovnom sudu Komore arhitekata i in-
Ëajeve u kojima naruËitelj ima pravo prenijeti vlastita prava na treÊe osobe, kao,
æenjera u graditeljstvu.
primjerice, u sljedeÊim klauzulama.
• Primjer 10. (raskid ugovora)
• Primjer 8.
(1) Ako prije ispunjenja obveza arhitekta doe do raskida ovog Ugovora zbog neis-
(1) NaruËitelj moæe ovlastiti druge sudionike u gradnji, osobito izvoaËe graevinskih
punjenja ugovornih obveza od naruËitelja, danom raskida prestaje pravo naruËitelja iz
i drugih radova, nadzorne inæenjere i revidente, da umnoæavaju dijelove projektne
Ëlanaka __ ovog Ugovora.
dokumentacije koji su potrebni za izvrπenje njihovih obveza vezanih uz izgradnju
ugovorom utvrenog objekta, iskljuËivo u opsegu potrebnom za izvrπenje tih obveza. (2) NaruËitelj se obvezuje da Êe se, ako nastupi sluËaj iz st. 1. ovog Ëlanka, suzdræati
od daljnjeg umnoæavanja projektne dokumentacije, te se obvezuje predati sve izvorni-
(2) NaruËitelj se obvezuje da neÊe, osim u sluËajevima predvienim ovim Ugovorom,
ke i umnoæene primjerke dokumenata koji se nalaze u njegovom posjedu, u posjed
na treÊe osobe prenositi, pisanim ili usmenim putem, izriËito ili preπutno, prava koja mu
glavnog arhitekta ili od njega ovlaπtene osobe, u roku od 8 dana od raskida Ugovora.
pripadaju u pogledu projektne dokumentacije kao autorskog djela, niti njima raspola-
gati na bilo koji naËin koji nije predvien ovim Ugovorom bez izriËitoga pisanog pris- (3) Ako doe do raskida Ugovora zbog neispunjenja ugovornih obveza arhitekta, na-
tanka arhitekta. ruËitelj moæe ovlastiti drugog ovlaπtenog arhitekta ili viπe njih da umnoæava projektnu
50 51
dokumentaciju, te Ëini nuæne promjene, ispravke i dodatke u skladu sa zakonom, a is- Iz navedenoga zakljuËujemo da arhitekt ne bi bio duæan pristati na izmjene koje
kljuËivo s ciljem dovrπenja projekta, te izgradnje, rekonstrukcije, adaptacije, odræava- ne potpadaju pod navedene situacije, a kada smatra da te izmjene predstavljaju na-
nja i koriπtenja objekta utvrenog ovim Ugovorom. grivanje, odnosno sakaÊenje ili deformiranje njegovog djela, ili bi naruπile njegovu
(4) U sluËaju iz stavka 3. naruËitelj je duæan oznaËiti ranijeg arhitekta kao autora dijela Ëast ili ugled. Ako bi vlasnik djela izvrπio takve izmjene, unatoË protivljenju arhitekta,
projektne dokumentacije koji predstavlja njegovo autorsko djelo. povrijedio bi moralno pravo arhitekta, te za to moæe odgovarati. Arhitekt Êe, naravno,
moÊi traæiti i naknadu πtete koja mu je time nanesena.
Odricanje od prava na protivljenje izmjenama koji bi ugrozile Ëasti ili ugled ar-
Klauzule (1) i (2) sluæe samo kao ilustracija, s obzirom da do neispunjenja ob-
hitekta, deformirale ili osakatile djelo, po naπem pravu nije moguÊe!
veza naruËitelja moæe doÊi zbog razliËitih razloga (nekad i bez krivnje naruËi-
telja), a ne moraju nuæno svi dovoditi do potpunog prekida odnosa izmeu VeÊ je viπe puta u ovom tekstu istaknuto da se autor ne moæe odreÊi svojih
arhitekta i naruËitelja; raskid ugovora reguliraju Ëlanci 124. — 138. ZOO-a, pa moralnih prava, pa i ako je potpisao izjavu ili sporazum takvog sadræaja; takva
bi stranke trebale sporazumno utvrditi koji Êe razlozi voditi prema tako ozbilj- je odredba niπtetna, a pravo na protivljenje i dalje postoji, temeljem samog za-
nim posljedicama. kona.
V. IZMJENE I PREINAKE DJELA Vezano uz to pitanje, stranke u ugovor mogu unijeti odredbe koje Êe obvezati
naruËitelja da od arhitekta traæi pristanak za eventualne izmjene, meutim, kako Êe
Jedno od osnovnih moralnih prava autora, vezano uz izmjene vlastitog djela, sadræa-
objekt redovito mijenjati vlasnike, ipak Êe zakonske odredbe pruæati najËvrπÊi oslo-
no je u Ëlanku 16. ZAP-a i glasi:
nac arhitektovim pravima (v. Primjer 11.).
flAutor ima pravo usprotiviti se deformiranju, sakaÊenju, i sliËnoj izmjeni svojega
autorskog djela, te uniπtenju kao i svakom koriπtenju autorskog djela na naËin koji • Primjer 11.
ugroæava njegovu Ëast ili ugled.« (1) NaruËitelj se obvezuje da neÊe koristiti projektnu dokumentaciju za naknadne do-
Meutim, ta opÊa odredba ne primjenjuje se u tom doslovnom sadræaju i na autore datke ili izmjene projekta, odnosno ugovorom utvrenog objekta, a koji nisu uvjetovani
arhitekte, zbog posebne prirode djela arhitekture, pa ZAP sadræi posebne odredbe o njegovim odræavanjem, bez pisane suglasnosti autora.
tom pitanju. Naime, arhitekt se ne moæe usprotiviti uniπtenju djela, veÊ u tom sluËaju
(2) NaruËitelj se obvezuje da neÊe koristiti projektnu dokumentaciju u svrhu izrade dru-
ima pravo na to da ga vlasnik obavijesti o uniπtenju, te mu dopusti fotografiranje dje-
gih projekata ili izgradnje drugih objekata, bez izriËite pisane suglasnosti autora.
la i preda primjerak nacrta tog djela — razlog za prevagu prava vlasniπtva nad au-
torskim pravom u ovom sluËaju je taj πto Ëast ili ugled arhitekta kod uniπtenja nisu (3) NaruËitelj se obvezuje da Êe za sve naknadne dodatke ili izmjene projekta, odnos-
ugroæeni, odnosno nema opasnosti da Êe ga drugi smatrati autorom djela koje nije no izgraenog objekta, a koji nisu uvjetovani njegovim odræavanjem, traæiti pisanu su-
njegovo, odnosno koje je izmijenjeno na naËin kojemu se arhitekt protivi. glasnost autora.
Kod izmjena, takoer, vrijede posebne odredbe za arhitekte, kojima se πtite au-
torska prava arhitekta, ali uz uvaæavanje interesa vlasnika predmetnog djela. Tako se Prema naπem pravu, konkretno Zakonu o gradnji (NN 175/03, 100/04), inves-
arhitekt (prema Ël. 79/5 ZAP-a) ne moæe usprotiviti: titor, odnosno njegov pravni slijednik, trajno Ëuva idejni projekt s naËelnom
— izmjenama svog djela ako su one proiziπle iz sigurnosnih, tehniËkih ili dozvolom (Ël. 63/3) i glavni projekt s graevinskom dozvolom (Ël. 64/2), a iz-
drugih ozbiljnih razloga; vedbeni projekt, sa svim ucrtanim izmjenama i dopunama sukladno stvarno
— uporabi drugih materijala u tijeku potrebne obnove, ako su oni od kojih je izvedenim radovima, duæan je Ëuvati za sve vrijeme dok graevina postoji (Ël.
napravljeno djelo pokazali 72/3). Naravno, trajno Ëuvanje ne znaËi ujedno i pravo vlasniπtva nad projek-
- nedostatke za koriπtenje, ili tnom dokumentacijom, pa je investitor duæan poπtivati kako zakonske, tako i
- ih nije moguÊe nabaviti, ili ugovorne odredbe, a koje se odnose na predmetnu dokumentaciju.
- ih je moguÊe nabaviti samo uz nerazmjerne poteπkoÊe ili troπak.
Ako budu uËinjene izmjene kojima se arhitekt ne moæe protiviti, ali ne æeli da se
pripisuju njemu, kao dio njegovog rada, on ima pravo zahtijevati da se uz njegovo
ime na zgradi (ako je oznaËeno) stavi napomena o izvrπenim izmjenama i vremenu
kad je to uËinjeno.
52 53
5.2.
ZA©TITA AUTORSKOG PRAVA ARHITEKTA
U UGOVORU O RADU
ZA DJELA STVORENA U RADNOM ODNOSU
PRIMJERI UGOVORNIH KLAUZULA (uz obrazloæenje)
Sadræaj
I. POJAM AUTORSKOG DJELA ..................................................................... 55
II. ISKORI©TAVANJE DJELA STVORENOG U RADNOM ODNOSU ..................... 57
III. NAKNADA ZA ISKORI©TAVANJE DJELA ..................................................... 59
IV. MORALNA PRAVA RADNIKA/AUTORA ..................................................... 59
I. POJAM AUTORSKOG DJELA

U svakom ugovoru koji, izmeu ostalog, ureuje pitanja zaπtite autorskih prava, pri-
marno je utvrditi pojam autorskog djela, odnosno predmet zaπtite. Preciznim defini-
ranjem tog pojma putem jedne ili viπe ugovornih odredbi, ugovorne strane, u ovom
sluËaju radnik i poslodavac, mogu izbjeÊi kasnije sporove proizaπle iz pitanja potpa-
da li odreeni rezultat radnikova rada pod pojam autorskog djela, a time i pod za-
konsku zaπtitu istog. Zakon ne navodi πto Ëini autorsko djelo arhitekture, a ugovorne
strane, osobito autor, najbolje Êe znati πto treba sadræavati definicija takvog djela.
• Primjer 1.
(1) Autorsko djelo arhitekture obuhvaÊa sve skice, nacrte, planove i drugu dokumenta-
ciju, kao i trodimenzionalne modele izraene od autora/arhitekta u svrhu projektiranja
i izgradnje odreene zgrade (objekta) ili drugog djela arhitekture (npr. djelo unutraπ-
njeg ureenja, djelo krajobrazne arhitekture i sliËno), te izgraenu zgradu (objekt), od-
nosno drugu vrstu djela arhitekture.
(2) Autorskim djelom arhitekture stvorenim u radnom odnosu smatra se ono djelo koje
stvori Radnik, za vrijeme trajanja radnog odnosa kod Poslodavca, prema uputama Po-
slodavca ili izvrπavajuÊi obveze koje za njega proizlaze iz ovog Ugovora, odnosno
prirode posla.
Iako Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 167/03; u daljnjem tekstu
ZAP) definira autorsko djelo na naËin sliËan potonjoj klauzuli (Ël. 75. ZAP-a — kao
55
fldjelo koje za vrijeme trajanja radnog odnosa kod odreenog poslodavca stvori autor II. ISKORI©TAVANJE DJELA STVORENOG U RADNOM ODNOSU
— zaposlenik, izvrπavajuÊi svoje obveze ili po uputama tog poslodavca«) ne πkodi
Pitanje iskoriπtavanja autorskog djela nastalog u radnom odnosu od najveÊe je vaæ-
formulirati sliËnu odredbu, prilagoenu konkretnoj situaciji, vrsti djela, prirodi rad-
nosti kako za autora/radnika, tako i za poslodavca. Kada je stvaranje autorskog dje-
nog odnosa, te dogovoru poslodavca i radnika. Meutim, treba naglasiti da posloda-
la sastavni (ako ne i kljuËni) dio opisa radnog mjesta i razlog zapoπljavanja radnika,
vac ne moæe ugovorom o radu pripisati sebi ili treÊoj osobi autorstvo nad djelom koje
logiËno je da unatoË odredbama novog Zakona, vrlo povoljnim za radnika, poslo-
radnik stvori u radnom odnosu — ako bi ugovor o radu sadræavao takvu odredbu,
davac æeli biti nositeljem imovinskih prava autorskog djela.
ona bi bila niπtetna, jer se protivi prisilnoj zakonskoj odredbi sadræanoj u Ëlanku 9.
©to se zakonskog ureenja tiËe, novi ZAP uvelike je poboljπao poloæaj radnika
ZAP-a, a koja glasi flAutor djela je fiziËka osoba koja je autorsko djelo stvorila«, te od-
koji u radnom odnosu stvara autorska djela. Naime, opÊe pravilo, odnosno temeljna
redbi Ëlanka 42. (o neprenosivosti autorskog prava, osim u sluËajevima vezanim uz
postavka od koje polazi novi Zakon jest da svaki autor/radnik zadræava autorsko pra-
nasljeivanje), te Ëlanka 50. (prema kojem se autor ne moæe odreÊi svojega autorskog
vo na tako stvorenom autorskom djelu bez ograniËenja. Tek ako se radnik sporazu-
prava).
mio drukËije s poslodavcem putem ugovora o radu ili drugog akta kojim se ureuje
radni odnos, ili ako sam Zakon propisuje drukËije u nekom sluËaju, vrijede ta po-
Ovdje je potrebno ukratko objasniti znaËenje pojma niπtetnosti u ugovornom
sebna pravila.
pravu, te posljedice niπtetnosti. Naime, kad je pravni posao niπtetan, uzima se
Rezultat toga jest moguÊnost radnika da pregovara s poslodavcem, te da na taj
kao da nije niti sklopljen, odnosno kao da pravno ne postoji — pritom nije
naËin zajedniËki oblikuju obostrano prihvatljive uvjete, koji mogu varirati od sluËaja
nuæno na sudu dokazivati niπtetnost nekog ugovora ili ugovorne odredbe, jer
do sluËaja. Zato novi ZAP u Ëlanku 76. propisuje da se ugovorom o radu odreuje
niπtetnost nastupa po zakonu, odnosno isti su niπtetni veÊ od samog poËetka!
flstjeËe li poslodavac pravo na iskoriπtavanje autorskog djela, te posebice, ako ga stje-
Sud jedino moæe proglasiti pravni posao niπtetnim, odnosno konstatirati niπtet-
Ëe, opseg i trajanje prava iskoriπtavanja«. Tako ugovorne strane mogu sporazumno
nost koja je nastala veÊ u trenutku sklapanja posla. Zakon o obveznim odno-
utvrditi za koje Êe razdoblje poslodavac steÊi pravo iskoriπtavanja djela, te podrobnije
sima (ZOO) u Ëlanku 322. (Ël. 103. ZOO/1991) kaæe kako je niπtetan onaj
utvrditi kako i u koje svrhe ga moæe koristiti.
ugovor fl(...) koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima,
te moralu druπtva (...)«. • Primjer 2.
ZOO takoer definira i djelomiËnu niπtetnost u Ël. 324 (Ël. 105. ZOO/1991), (1) Poslodavac stjeËe iskljuËivo pravo iskoriπtavanja djela arhitekture πto ga je Radnik
te propisuje da flniπtetnost neke odredbe ugovora ne povlaËi niπtetnost i samog stvorio za vrijeme trajanja radnog odnosa, u skladu s Ëlankom __ ovog Ugovora, bez
ugovora, ako on moæe opstati bez niπtetne odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet posebne suglasnosti Radnika.
ugovora ni odluËujuÊa pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.« Dakle, ako bi (2) Pravo iz stavka 1. ovog Ëlanka Poslodavac moæe ostvarivati samo u okviru svoje
ugovor sadræavao niπtetnu odredbu, a ona je takve prirode da nije kljuËna za redovne djelatnosti, te u trajanju od dvije godine od stvaranja djela.
opstanak ugovora, on Êe se odræati na snazi kao da ta odredba nikad nije ni
(3) Nakon proteka razdoblja utvrenog stavkom 2. ovog Ëlanka, Radnik stjeËe isklju-
postojala. Ëivo pravo iskoriπtavanja svoga autorskog djela bez ograniËenja, osim ako Radnik i
Pravo na isticanje niπtetnosti se ne gasi, propisuje Ëlanak 328. ZOO-a (Ël. Poslodavac izriËitim pisanim sporazumom ne utvrde drugaËije.
110. ZOO/1991), tako da se na niπtetnost moæe pozvati svaka zainteresirana (4) Poslodavac ne moæe osnovati za drugoga pravo iskoriπtavanja djela iz stavka 1.
osoba, bez obzira na to kad je sklopljen niπtetan pravni posao! ovog Ëlanka, bez izriËite pisane suglasnosti autora.
Dakle, odredba ugovora o radu kojom se radnik odriËe svog autorstva i autor- Vremensko razdoblje sporazumno utvruju ugovorne strane; gornje razdoblje
skog prava u korist poslodavca, bila bi niπtetna — svaki autor zadræava moralna pra- od dvije godine odreeno je primjera radi!
va po samom zakonu, a ukoliko bi isti potpisao odricanje od tih prava, nitko ga ne Odredba iz posljednjeg stavka ovog primjera onemoguÊava poslodavca da bez
bi mogao prisiliti da tu odredbu poπtuje. Ako bi spor, vezan uz pitanje autorstva i pristanka radnika prenosi svoja ovlaπtenja u pogledu radnikovog autorskog
takvog ugovora (odnosno ugovorne klauzule) doπao do suda, sud bi po sluæbenoj djela na treÊe osobe. Prema ZAP-u, nositelj iskljuËivog prava iskoriπtavanja
duænosti proglasio niπtetnost, bez potrebe da ga stranka posebno na to upozorava. moæe osnovati za drugoga daljnje pravo samo uz pisanu suglasnog autora, ko-
ju autor, pak, ne moæe uskratiti ako bi to bilo protivno savjesti i poπtenju (Ël.
48.). Prenoπenje prava iskoriπtavanja na drugoga, a bez odobrenja autora do-
puπteno je samo flu sklopu prijenosa cjelokupnog poslovanja, ili dijela poslo-
56 57
gulirati pitanje autorstva ugovorom o radu, a ono nije regulirano kolektivnim ugovo-
vanja koje Ëini cjelinu, s jedne osobe na drugu« (Ël. 47.). Dakle, sam ZAP one- rom, pravilnikom o radu ili sporazumom radniËkog vijeÊa i poslodavca.
moguÊava slobodno manipuliranje pravom iskoriπtavanja, ali nije suviπno u Za arhitekte koji Êe ubuduÊe sklapati ugovor o radu, bitno je da znaju da odred-
ugovor unijeti sliËnu odredbu kako ne bi bilo dvojbe. Ipak osoba koja potpi- be novog ZAP-a idu u njihovu korist, a ako veÊ ugovorom o radu prenose pravo is-
suje ugovor mora biti svjesna pravila koje je potpisala, no zakonske odredbe koriπtavanja autorskog djela na poslodavca (πto je vjerojatno, jer poslodavac ipak æeli
nisu uvijek prisutne u svijesti sudionika pravnih odnosa. imati koristi od radnika kojeg zapoπljava), pregovorima s poslodavcem trebali bi is-
poslovati za sebe naknadu adekvatnu oËekivanim koristima od iskoriπtavanja djela.
©to se pitanja iskoriπtavanja djela od poslodavca tiËe, stari Zakon o autorskom
pravu imao je znatno drugaËiji pristup. Prema Ëlanku 20. starog Zakona, poslodavac III. NAKNADA ZA ISKORI©TAVANJE DJELA
je, stvaranjem autorskog djela stvorenog od radnika u izvrπavanju radne obveze, pos-
tao nositeljem iskljuËivog prava iskoriπtavanja djela, u okviru svoje redovne djelatnos- Naknada koju Êe poslodavac plaÊati radniku na ime iskoriπtavanja autorskog djela
ti, bez potrebe traæenja odobrenja od radnika, i to za razdoblje od pet godina. »inje- ovisi o brojnim okolnostima sluËaja — od prirode posla, vrste autorskih djela, iskus-
tva i znanja radnika, moguÊnosti i æelje poslodavca, pa do, u najveÊoj mjeri, prego-
nica da se radilo o iskljuËivom pravu, znaËi da je poslodavac svakog drugog, uklju-
vora prilikom ugovaranja naknade. Ta naknada moæe se isplaÊivati pored redovne
ËujuÊi i samog autora djela, mogao iskljuËiti od iskoriπtavanja djela. Meutim, isti je
radnikove plaÊe, ili biti veÊ inkorporirana u njezinu visinu, a naËin odreivanja visine
Ëlanak propisivao i pravo radnika na posebnu naknadu za takvo iskoriπtavanje djela
naknade opet Êe proizaÊi iz konkretnog odnosa. Naravno, bilo bi idealno kad bi nak-
od poslodavca, i to odreenu razmjerno doprinosu πto ga je koriπtenje njegovog dje-
nada bila primjerena koristima koje poslodavac ostvaruje daljnjim iskoriπtavanjem
la imalo na poveÊanje dohotka odnosno dobiti poslodavca, ili na obavljanje djelat-
djela. SljedeÊi primjer klauzule moæe posluæiti kao obrazac odreivanja naknade, a
nosti pravne osobe.
po istom principu stranke mogu osmisliti razliËite varijante.
Navoenje odredbi starog Zakona bitno je ne samo za usporedbu s novom regu-
lacijom, veÊ i zato πto prijelazne odredbe novog ZAP-a sadræe sljedeÊe pravilo (Ëla- • Primjer 3.
nak 202., st. 6.): (1) Ugovorne strane ugovaraju obvezu Poslodavca da Radniku, kad on u okviru
flNa autorska djela koja nastanu nakon stupanja na snagu ovoga Zakona u okviru radnog odnosa stvori autorsko djelo u skladu sa Ëlankom __ ovog Ugovora i Ëlankom
radnog odnosa nastalog na temelju ugovora o radu zakljuËenog prije stupanja na 5. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, osim redovne mjeseËne plaÊe isplati
snagu ovog Zakona, primjenjivat Êe se tri godine od dana stupanja na snagu ovoga i posebnu naknadu u iznosu od __ % od neto dobiti koju Poslodavac ostvari iz ugovora
Zakona odredbe Zakona o autorskim pravima (NN, br. 9/99., 76/99., 127/99. i 67/01)« s investitorima, a koriπtenjem autorskog djela radnika.
To, u biti, znaËi da se povoljne odredbe novog Zakona primjenjuju samo na ugo-
vore o radu sklopljene nakon stupanja Zakona na snagu, odnosno na one koji Êe se IV. MORALNA PRAVA RADNIKA/AUTORA
ubuduÊe sklapati, a kad su u pitanju djela stvorena u radnom odnosu na temelju ra-
nije zakljuËenog ugovora, na odnos poslodavca i radnika joπ tri godine nakon stupa- Naposljetku, iako zakon opÊenito ne dopuπta prenoπenje moralnih prava autora,
nja na snagu novog Zakona primjenjivat Êe se odredbe starog Zakona. Novi Zakon unoπenje klauzule navedene u sljedeÊem primjeru radniku ne moæe πkoditi, a pos-
lodavcu Êe skrenuti pozornost na to da zapoπljavanjem radnika nije ujedno na sebe
stupio je na snagu 30. listopada 2003. (Narodne novine 167/03).
prenio sva prava na autorskim djelima koja Êe nastati u tom radnom odnosu. Na taj
naËin, autor Êe osigurati za sebe poπtivanje vlastitog autorstva, iako Êe moguÊnosti
Dakle, ako je autor stvorio djelo arhitekture nakon 30. listopada 2003., ali u
imovinskog iskoriπtavanja djela za njega biti umanjene ili potpuno iskljuËene.
sklopu radnog odnosa za koji je ugovor o radu sklopljen prije tog datuma, sve
do 30. listopada 2007. odnos izmeu autora i poslodavca, te pitanja relevantna • Primjer 4.
za autorsko pravo nad tim autorskim djelom regulirat Êe odredbe starog Za- (1) Radnik zadræava sva moralna autorska prava predviena Ëlancima 14. do 17. Za-
kona (Ël. 19. — 24.). kona o autorskom pravu i srodnim pravima u pogledu svog autorskog djela stvorenog
u radnom odnosu, a osobito pravo da bude priznat i oznaËen kao autor djela, te pra-
I po starom Zakonu moralna autorska prava pripadaju autoru, te ih se ne moæe vo da se, u skladu sa zakonskim odredbama, usprotivi deformiranju, sakaÊenju i sliËnoj
ograniËiti ugovorom ili drugim aktima, ali pitanje regulacije prava iskoriπtavanja djela izmjeni svoga autorskog djela, kao i svakom koriπtenju na naËin koji ugroæava njegovu
je, gledano s imovinskog stajaliπta, ipak za autora jedno od najvaænijih. Ëast ili ugled.
Iz svega navedenog vidimo kako vrijeme stvaranja djela, te trenutak sklapanja (2) Sukladno stavku 1. ovog Ëlanka, Poslodavac se obvezuje prilikom koriπtenja djela
ugovora o radu imaju kljuËnu ulogu, ako su poslodavac i radnik/autor propustili re- oznaËiti Radnika kao autora djela.
58 59
Napomenuti treba da za arhitekte vrijede posebni uvjeti protivljenja izmjenama

i uniπtenju djela, a koji proizlaze iz prirode djela arhitekture (Ël. 79/4,5 ZAP-a)
— uniπtenju djela se arhitekt ne moæe protiviti, a ni izmjenama uvjetovanim
ozbiljnim razlozima, poput sigurnosnih ili tehniËkih razloga!
ZAKLJU»AK
Autorsko pravo, produkt ljudskog uma i kreativnosti, u danaπnje je vrijeme na træiπtu

vrlo cijenjeno i bitno, a time, takoer, raste vaænost njegove zaπtite. UzimajuÊi u obzir
skupoÊu i dugotrajnost sudskih postupaka u Hrvatskoj, cilj autora bi trebao biti pre-
vencija, odnosno sprjeËavanje nastanka sporova veÊ u zaËetku pravnih odnosa, i to
putem edukacije o autorskim pravima te pisanog reguliranja odnosa autora i treÊih
osoba. Sukladno tome, temeljna svrha ovog prikaza jest pribliæiti vaæeÊe autorsko-
pravne odredbe arhitektima, stvarateljima specifiËne vrste autorskih djela — djela ar-
hitekture te ih tako upoznati s njihovim pravima i moguÊnostima zaπtite njihovih au-
torskih prava. Na taj naËin, pripadnici arhitektonske profesije moÊi Êe vlastitim sna-
gama uËinkovitije πtititi svoja prava, poboljπati kvalitetu zaπtite prava putem internih
sudova unutar profesije te ujedno utjecati na stanje svijesti treÊih osoba s kojima ula-
ze u ugovorne odnose.
60 61
• PreporuËene smjernice za UIA Sporazum o preporuËenim meunarodnim standardima za bavljenje

arhitektonskom profesijom, 2001.
• Prinz, T., Autorsko pravo arhitekata u njemaËkom pravu, Glasilo Hrvatske komore arhitekata i
inæenjera u graditeljstvu, br. 15, 2004.
LITERATURA • Prinz, T., Urheberrecht für Ingenieure und Architekten, Werner, Düsseldorf, 2001.
• Statut Hrvatske komore arhitekata i inæenjera u graditeljstvu, NN 40/1999.
• Stevens, E., Esq., Copyright Infringement and the Use of Architectural Works: What REALTORS®
Need to Know, http://www.ncrealtor.org/searchpubs/thr/2003/thr-0603/legal.htm
(1. studenoga 2004.).
• Triva, S., Graansko parniËno procesno pravo, Narodne Novine, Zagreb, 1978.
• Allyn, B. C., The Architectural Works Copyright Protection Act of 1990,
http://www.aepronet.org/pn/vol5-no2.html (1. studenoga 2004.). • Ustav Republike Hrvatske (proËiπÊeni tekst),
http://www.vlada.hr/download/2002/09/12/ustav_republike_hrvatske.htm
• Copyright Claims in Architectural Works, Circular 41, (1. studenoga 2004.).
http://www.copyright.gov/circs/circ41.pdf (1. studenoga 2004.).
• ViduliÊ, S., Novogradnja traæi dogradnju i autora, Slobodna Dalmacija, 19. listopada 2003.,
• Copyright Protection of Architectural Works, Construction Law Bulletin, http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20031019/forum01.asp (1. studenoga 2004.).
http://www.burr.com/pdf/summer2000bulletin.pdf (1. studenoga 2004.).
• Zakon o avtorski in sorodnih pravicah (proËiπÊeni tekst), Uradni list RS 94/2004,
• Fisher, W. W., The Growth of the Intellectual Property: A history of the Ownership of Ideas in the http://www.uradni-list.si/1/ulonline.jsp?urlid=200494&dhid=71618 (1. studenoga 2004.).
United States, http://www.cyber.law.harvard.edu/people/tfisher/iphistory.pdf
(1. studenoga 2004.). • Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, NN 167/03.
• Gliha, Autorsko pravo, Informator, Zagreb, 2000. • Zakon o gradnji, NN 175/2003, 100/2004.
• Gallagher & Dawsey, Architecture and Copyright Law, • Zakon o Hrvatskoj komori arhitekata i inæenjera u graditeljstvu, NN 47/1998.
http://www.invention-protection.com/ip/publications/docs/Architecture_&_Copyright_Law.html
(1. studenoga 2004.). • Zakon o parniËnom postupku, priredio JuriÊ I., Pravni praktikum (1), Zagreb, 2003.
• Henneberg, I., Autorsko pravo, Informator, Zagreb, 2001. • Zakon o radu, NN 38/95., 54/95., 65/95., 17/01., 82/01., 114/03., 142/03.
• Henneberg, I., Ugovor o autorskom djelu, Pravo i porezi, br. 2., 1997., str. 6. — 10. • ZlatoviÊ, D., Ovrπnopravna pitanja u novom hrvatskom autorskom pravu, Hrvatski glasnik
intelektualnog vlasniπtva 7, 2000, 6, str. 2015. — 2022.
• Hill, D. J.; Letson W. W., Builder beware — The Architectural Copyright Act of 1990, „ 1998 by
Chambliss, Bahner & Stophel. • ZlatoviÊ, D., Graanskopravna zaπtita autorskog prava u Republici Hrvatskoj, Hrvatska pravna
revija, br. 3, 2001, str. 33. — 44.
• JelaËa, M., Zaπtitimo djelo Dinka KovaËiÊa!, Slobodna Dalmacija, 7. i 8. listopada 2003.,
http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20031007/kultura03.asp (1. studenoga 2004.).
• KnifiÊ Schaps, H., Autorska prava arhitekata, Glasilo Hrvatske komore arhitekata i inæenjera u
graditeljstvu, br. 15, 2004.
• Kodeks strukovne etike hrvatskih arhitekata i inæenjera u graditeljstvu, 40/1999.
• Mattix, C., Legal Issues for Architectural Records, Architectural Records Conference Report, 2000.,
http://www.ccaha.org/arch_rec/Mattix_lecture.htm (1. studenoga 2004.).
• Ovrπni zakon, NN 57/96, 29/99, 42/00 (odluka USRH), 173/03, 194/03 (isp.), 151/04
i 88/05.
• Paluzzi, V. J., If You Build It, They May Sue!, http://www.sternslaw.com/publications/build.htm

(1. studenoga 2004.).
62 63
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica - Zagreb
UDK 347.787
POTURI»I∆, Marina
Autorsko pravo u arhitekturi / Marina
PoturiËiÊ. - Zagreb : Hrvatska komora
arhitekata i inæenjera u graditeljstvu, 2006.
Bibliografija.
ISBN 953-95335-0-3
I. Autorsko pravo -- Arhitektura
460131045
ISBN 953-95335-0-3

AutorPrava U Arhitekturi PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

AutorPrava U Arhitekturi PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Marina PoturiËiÊ:

Glavni urednik / Editor-in-Chief:

Lektor / Proof reader:

Predgovor urednice ................................................................................. 7

Prije upuπtanja u razmatranje posebnosti ostvarivanja i zaπtite autorskog prava u ar-

Pod imovinskim pravima Zakon podrazumijeva iskljuËiva prava:

3.1. Djelo arhitekture kao autorsko djelo

Za autora Ëije je autorsko pravo povrijeeno, najbitnije su odredbe ZAP-a sadræane

I. ODRE–IVANJE PREDMETA UGOVORA ....................................................... 44

II. ZA©TITA AUTORSKIH PRAVA ARHITEKTA U RANIM FAZAMA PROJEKTA .......... 45

III. NA»IN KORI©TENJA AUTORSKOG DJELA ................................................. 46

V. IZMJENE I PREINAKE DJELA ...................................................................... 52

I. ODRE–IVANJE PREDMETA UGOVORA • Primjer 2.

I. POJAM AUTORSKOG DJELA ..................................................................... 55

II. ISKORI©TAVANJE DJELA STVORENOG U RADNOM ODNOSU ..................... 57

III. NAKNADA ZA ISKORI©TAVANJE DJELA ..................................................... 59

IV. MORALNA PRAVA RADNIKA/AUTORA ..................................................... 59

I. POJAM AUTORSKOG DJELA

Napomenuti treba da za arhitekte vrijede posebni uvjeti protivljenja izmjenama

Autorsko pravo, produkt ljudskog uma i kreativnosti, u danaπnje je vrijeme na træiπtu

• PreporuËene smjernice za UIA Sporazum o preporuËenim meunarodnim standardima za bavljenje

• Statut Hrvatske komore arhitekata i inæenjera u graditeljstvu, NN 40/1999.

• Kodeks strukovne etike hrvatskih arhitekata i inæenjera u graditeljstvu, 40/1999.

• Paluzzi, V. J., If You Build It, They May Sue!, http://www.sternslaw.com/publications/build.htm

You might also like