PROCJENA STANOVNIŠTVA REPUBLIKE HRVATSKE U 2009.
POPULATION ESTIMATE OF REPUBLIC OF CROATIA, 2009
U ovom priopćenju dana je procjena ukupnog broja stanovnika  
Republike Hrvatske na razini županija za razdoblje od 2005. do
2009., procjena stanovništva sredinom 2009. na razini države
prema spolu i pojedinačnim godinama starosti te prema spolu i
dobnim skupinama na razini županija.
Prema procjeni sredinom 2009. Republika Hrvatska imala je  
4 429 078 stanovnika, što je 5 430 ili 0,12% manje nego prethodne
godine.
Usprkos smanjenju ukupnog broja stanovnika, šest županija bilježi  
lagani porast stanovništva.
U odnosu na procjenu prethodne godine, najveći relativni pad broja  
stanovnika zabilježen je u Sisačko-moslavačkoj županiji, 2 326 ili
1,33% dok je najveći relativni porast, kao i prošle godine zabilježen
u Zadarskoj županiji, 1 087 ili 0,62%.
Udio žena u ukupnom stanovništvu Republike Hrvatske zadržao se   The share of women in the total population of the Republic of
na istoj razini kao i 2008. i iznosi 51,8%, a muškaraca 48,2% te je
takav omjer u većini županija, a najmanji je u Ličko-senjskoj
županiji gdje je udio ženskog stanovništva 50,4%.
Udio fertilnoga kontingenta u ukupnome ženskom stanovništvu  
kontinuirano opada te u 2009. iznosi 45,3%.
U 2009. nastavlja se kontinuirano starenje stanovništva. Prosječna  
starost ukupnog stanovništva Republike Hrvatske  iznosi 41,1
godinu.
Procesu starenja uvelike doprinosi višegodišnje opadanje udjela  
mladog stanovništva (0 – 19 godina) u ukupnom stanovništvu.
Navedeni udio na razini države u 2009. iznosi 21,05% dok je na
razini županija najveći u Požeško-slavonskoj županiji, 24,1%, a
najmanji u Primorsko-goranskoj županiji, 17,2%.
Stanovništva starog 65 i više godina u odnosu na ukupno  
stanovništvo najviše ima u Ličko-senjskoj županiji (22,9%), dok
samo tri županije (Zagrebačka, Splitsko-dalmatinska i Međimurska)
bilježe navedeni udio manji od 16%.
50% stanovništva Republike Hrvatske živi u svega pet županija,  
najviše u Gradu Zagrebu (790 298 ili 17,8%) i Splitsko-dalmatinskoj
županiji (482 501 ili 10,9%), dok najmanje stanovnika imaju Požeško-
slavonska (81 891 ili 1,8%) i Ličko-senjska županija (49 924 ili 1,1%).
This release contains data on the estimate of the total population of
the Republic of Croatia at the county level for the period from 2005
to 2009 and mid-2009 population estimate at the country level by
sex and single age as well as by sex and age groups at the county
level.
According to the mid-2009 estimate, the Republic of Croatia had
4 429 078 inhabitants, which is by 5 430 or 0.12% less than in the
previous year.
In spite of the total decrease in the population number, six counties
recorded a slight increase in population.
As compared to the previous year estimate, the largest relative
decrease in the population number was recorded in the County of
Sisak-Moslavina, 2 326 inhabitants or 1.33%, while the largest
relative increase was recorded in the County of Zadar, 1 087
inhabitants or 0.62%.
Croatia in 2009 was 51.8% and of men 48.2%, that is, it was the
same as in 2008, and such ratio was recorded in most counties.
The lowest one was recorded in the County of Lika-Senj, where the
share of women was 50.4%.
The share of a fertility contingent in the total female population
continued to decrease. Therefore, in 2009, it amounted to 45.3%.
In 2009, the continuous ageing of population kept on. The average
age of the total population of the Republic of Croatia was 41.1
years.
The ageing process was to a great degree caused by the multi-year
drop in the share of youth (0 – 19 years of age) in the total
population. At the country level, it amounted to 21.05% in 2009,
while at the county level this share was the highest in the County of
Požega-Slavonia, 24.1% and the lowest in the County of Primorje-
Gorski kotar, 17.2%.
As compared to the total population, the largest number of persons
aged 65 and over was recorded in the County of Lika-Senj (22.9%),
while only in three counties, Zagreb, Split-Dalmatia and Međimurje,
this number was less than 16%.
50% of the population of the Republic of Croatia lived in only five
counties, the most of them in the City of Zagreb (790 298 or 17.8%)
and the County of Split-Dalmatia (482 501 or 10.9%), while the less
populated counties were Požega-Slavonia (81 891 or 1.8%) and
Lika-Senj (49 924 or 1.1%).
Pregled bibliografske jedinice broj: 529340

Zbornik radova

Autori: Pokos, Nenad

Naslov: Dobno-spolna struktura stanovništva Hrvatske 2001. godine po
narodnosnoj pripadnosti
( Sex and age structure of the Population of Croatia according to ethnicity
)
Izvornik:
Dio CC časopisa: NE
Skup: 5. hrvatski geografski kongres - Geografija u suvremenom društvu
Mjesto i datum: Osijek, Hrvatska, 5.-8. 10. 2011.
Ključne riječi: dobno-spolna struktura, nacionalne manjine, starenje
( sex and age structure, national minorities, population aging )
Sažetak: Dobno-spolna struktura stanovništva iz niza razloga je najvažnija
demografska struktura stanovništva. Njezina važnost proizlazi ponajprije
iz činjenice da ona predstavlja demografski okvir za formiranje
reprodukcijskog (vitalnog) i radno-aktivnog (radne snage) potencijala
populacije, te da tendencije u njezinom razvoju izravno determiniraju
prirodno i mehaničko kretanje stanovništva, a time i ukupnu demografsku
dinamiku na određenom području. Najvažniji proces u razvoju dobno-
spolne strukture stanovništva Hrvatske, s dalekosežnim i teškim
posljedicama po ukupan demografski i društveno-gospodarski razvoj jest
ubrzani proces demografskog starenja i vrlo visoki stupanj ostarjelosti
ukupnog stanovništva. K tome, ne radi se samo o starenju ukupnog
stanovništva, nego i o parcijalnim procesima starenja, koji se sastoje u
starenju pojedinih funkcionalnih dobnih kontingenata, primjerice,
stanovništva u radno-sposobnoj dobi, fertilnog kontingenta stanovništva,
radno-aktivnog stanovništva (radne snage) i slično. Dobno-spolna
struktura stanovništva može biti i dobar pokazatelj daljnjeg kretanja broja
pripadnika pojedine narodnosne skupine. Za pretpostaviti je da će
narodnosne skupine sa starom dobnom strukturom smanjivati broj svojih
pripadnika dok će skupine s izrazito mladom dobnom strukturom
najvjerojatnije povećavati svoj broj. Naravno da će kod potonjih na
daljnje kretanje broja pripadnika utjecati budući broj djece, moguća
asimilacija djece na što uvelike utječe i nacionalna pripadnost
(izvan)bračnog druga itd. Indeks starenja ukupnog stanovništva Hrvatske
2001. godine iznosio je 90, 7. Hrvati kao najbrojnija nacionalna skupina
bili su tada relativno mlađi od hrvatskog prosjeka jer je kod njih indeks
starenja iznosio 83, 4. Između 22 priznate nacionalne manjine mlađu
dobnu strukturu od Hrvata imali su samo pripadnici dvaju nacionalnih
manjina. Kod Albanaca je na 100 stanovnika do 19 godina starosti
dolazilo 18, 3 stanovnika starih 60 godina i više, a kod Roma je indeks
starenja iznosio 5, 5. Za razliku od Albanaca i Roma, ostale nacionalne
manjine imale su stariju dobnu strukturu od hrvatskog prosjeka. Tako su
pripadnici najbrojnije nacionalne manjine, tj. Srbi, imali indeks starenja
335, 4, Bošnjaci 105, 5, a primjerice Slovenci čak 1038, 2. Drugim
riječima, kod Slovenaca je na 607 pripadnika između 0 i 19 godina
 dolazilo čak 6 302 osoba starih 60 godina i više. Pripadnici nacionalnih
skupina u Hrvatskoj znatno se razlikuju i po spolnoj strukturi. Koeficijent
feminiteta 2001. za ukupno stanovništvo iznosio je 1078 dok je taj
pokazatelj kod stanovništva hrvatske narodnosti iznosio 1079. Manji broj
žena od muškaraca imale su nacionalne manjine kod kojih je posljednjih
nekoliko desetljeća u doseljavanju prevladavalo muško stanovništvo.
Takva je situacija bila kod Bošnjaka i Crnogoraca te posebice kod
Albanaca kod kojih je na 1000 muškaraca dolazilo svega 743 žena. S
druge strane, nacionalne manjine sa starom dobnom strukturom bilježile
su iznadprosječan broj žena ponajprije zbog njihovog duljeg životnog
vijeka. Primjerice kod Čeha je koeficijent feminiteta iznosio 1132, kod
Nijemaca 1314, a kod Slovenaca čak 2125.
Vrsta Predavanje
sudjelovanja:
Vrsta prezentacije Sažetak
u zborniku:
Vrsta recenzije: Domaća recenzija
Projekt / tema: 194-0000000-3412
Izvorni jezik: HRV
Kategorija: Ostalo
Znanstvena Socijalna geografija i demografija
područja:
Tiskani medij: da
Upisao u CROSBI: iturk@pilar.hr (iturk@pilar.hr), 7. Lis. 2011. u 15:55 sati

Jedna od najosnovnijih i najvažnijh struktura stanovništva jest ona prema dobi ili starosna
struktura stanovništva kako ju još nazivamo. Ona nam otkriva broj stanovnika u pojedinim
dobnim grupama, ali je prije svega odličan pokazatelj povijesnog razvoja stanovništva
tijekom duljeg vremenskog razdoblja. U njoj se odražava zajedničko djelovanje svih onih
čimbenika koji određuju ukupno kretanje stanovništva. Odrednice dobne strukture čine:
natalitet, mortalitet, migracije i vanjski čimbenici (gospodarska kriza, rat, prirodne katastrofe i
dr.). Što je još važnije, buduće promjene u kretanju stanovništva ovise u velikoj mjeri o
dobnoj strukturi stanovništva jer ona određuje natalitet, mortalitet i stopu rasta stanovništva.
Kada se provodi popis stanovništva, dob ili starost u pravilu se definira prema navršenim
godinama života prije samog popisa. U tablicama koje se objavljuju u popisima stanovništva
nalazimo dobne grupe prema petogodištima (0-4, 5-9, 10-14 itd.). Što je starenje
stanovništva? Starenje stanovništva je proces povećavanja udjela stanovništva starog 60 i više
ili 65 i više godina u ukupnom stanovništvu. Uzroci starenja su snižavanje nataliteta i
snižavanje mortaliteta.
 
Tipovi dobne strukture stanovništva
 
Za analizu dobno-spolne strukture stanovništva i njenih promjena tijekom vremena koristimo
tablični prikaz i grafički prikaz koji još nazivamo piramida starosti, dobna piramida, stablo
starosti, stablo života i sl. Razlikujemo tri osnovna tipa dobne strukture:
 
1)     progresivni
2)     stacionarni
3)      regresivni.
 
Progresivni ili ekspanzivni tip dobne strukture obilježava široka baza piramide, dakle visok
udio djece i dinamičan razvoj uzrokovan visokim stopama nataliteta. Oblik dobne strukture
stanovništva je oblik piramide.
 
Stacionarni ili stagnantni tip dobne strukture obilježava sužavanje baze piramide i umjeren
udio djece uz niske, stabilne stope nataliteta i mortaliteta iz kojih proizlazi nepromijenjen, te
nizak ili nulti prirodni prirast. Oblik podsjeća na košnicu.
 
Regresivni ili kontraktivni tip dobne strukture karakterizira nizak udio djece tako da baza
piramide postaje uža od njezina središnjeg dijela, što uzrokuje nizak, opadajući prirodni
prirast ili prirodno smanjenje i pokazuje proces depopulacije. Stope nataliteta praktički su na
razini stopa mortaliteta ili niže. Oblik piramide poprima obrise urne.
 
 
 

 
 
Pokazatelji dobne strukture stanovništva
 
Za analizu stanovništva Hrvatske koristili smo dva pokazatelja. Prvi pokazatelj je prosječna
starost ili prosječna životna dob kao srednja vrijednost. Ona označava srednje godine života
stanovništva u trenutku popisa. Općenito se smatra da proces starenja počinje kad prosječna
starost stanovništva iznosi 30 godina. Hrvatsko je pučanstvo, dakle već 1953. zakoračilo u
spomenuti proces jer je popis otkrio da je prosječna starost 30,7 godina. Iz popisa u popis ta se
brojka povećavala: 1961. 32,0; 1971. 34,0; 1981. 35,6; 1991. 37,1 i 2001. 39,3.
Drugi pokazatelj, indeks starosti (Xs), koji pokazuje omjer broja starih 60 i više godina i
mladih u dobi do 19 godina, izračunava se po formuli Xs=P60+/P0-19x100. Kritična vrijednost
indeksa starosti iznosi 40 %. Pogledajmo i prema ovom pokazatelju ukupno stanovništvo
Hrvatske. Prije pedeset godina, popisom iz 1953. godine Hrvatska je bila u povoljnoj situaciji
s indeksom 27,9. Stalnim porastom iz popisa u popis (1961. 34,3; 1971. 47,2; 1981. 52,6;
1991. 66,7) došli smo u najkritičniju fazu jer je posljednji popis 2001. ustanovio vrijednost
indeksa starosti od 90,7! Dakle, približili smo se onoj graničnoj vrijednosti od 100 koja
pokazuje da na svakog starog stanovnika dolazi jedan mladi.

Paralelno se odvijalo i apsolutno i relativno smanjenje mladog, odnosno povećanje udjela

starog stanovništva u ukupnom stanovništvu Hrvatske. Godine 1953. mladih je bilo 1 447 908
ili 36,8%, a starih 404 212 ili 10,3%. Popisom iz 1961. broj mladih smanjen je na 1 424 992, a
udio na 34,3%, a broj starih povećan je na 489 057 ili 11,8%. Deset godina poslije, 1971. broj
mladih je 1 394 683, a udio 31,5%, a starih 658 318 ili 14,9%. Za idućih deset godina, do
1981, i dalje se smanjuje kontingent mladih te on iznosi 1 299 488 ili 28,2%, a kontingent
starih apsolutno se povećao 683 127, a relativno neznatno smanjio na 14,8%. Pretposljednji
popis potvrdio je tendenciju razvoja: mladih je 1 252 469 ili 26,2%, a starih 834 988 ili
17,5%. I konačno, podaci posljednjeg popisa 2001. godine pokazuju sljedeći omjer i udio:
mladih je 1 053 240 ili 23,7%, a starih 955 556 ili 21,5%!

 
Na županijskoj razini najveću prosječnu starost 2001. imalo je stanovništvo Ličko-senjske
županije (43,0), a prosječno je najlmađe stanovništvo Međimurske županije (37,6). Indeks
starosti također je pkazao da se raspon vrijednosti po županijama kreće između istih županija:
Ličko-senjska 145,7, a Međimurska 72,0. Također, udio starog stanovništva u ukupnom
najmanji je u Međimurskoj (18,7%), a najveći u Ličko-senjskoj županiji. No udio mladih
svoje naj vrijednosti dostigao je negdje drugdje. Najmanji je u Primorsko-goranskoj županiji
(20,5%), a najveći u Brodsko-posavskoj (26,9%).
 
 
Napomena: ispod članka nalazi se tablica u čitljivijem obliku. 
 

 
Kakva je slika na razini općina i gradova? Prije kratkog pregleda općina/gradova s naj
vrijednostima, valja upozoriti da je nakon popisa 2001, kada je bilo 423 općina i 123 grada
došlo do određenih promjena. Danas je administrativno-teritorojalnih jedinica 550: 426
općina i 124 grada. Općina Vodnjan promijenila je status u grad (2003. g.), a novonastale su
općine Pribislavec (u 2001.-oj), Bilice (u 2002.-oj), Kamanje i Kolan (u 2003.-oj). Također
naselje Novi Čeminac «prešlo» je iz Općine Jagodnjak u Općinu Čeminac (2002. g.). Da
vidimo prvo koje su to općine/gradovi s najmlađim stanovništvom. Na prvom mjestu je
općina Voćin u Virovitičko-podravskoj županiji čiji je stanovnik na dan popisa 2001. bio
prosječno star 30,6 godina. Slijede Općina Podstrana (33,5), Pribislavec (33,6), Vođinci
(33,7) i Ivankovo (34,1) da bi se na šestom i sedmom mjestu našli najlmađi gradovi u
Hrvatskoj: Grad Solin i Grad Metković (oba 34,4). Prema drugom pokazatelju, inedksu
starosti, pordak i sastav prvih deset općina je sličan. Najpovoljniji omjer je u Općini Voćin
(35,5). Slijede općine Podstrana (40,7), Omišalj (44,0), Vođinci (46,8) te na petom mjestu
Grad Solin (46,8).
 

 
 Napomena: ispod članka nalazi se tablica u čitljivijem obliku. 

Razmotrimo sada i općine s najstarijim stanovništvom. Prema oba pokazatelja na prvom

mjestu je Općina Civljane čije je stanovništvo 2001. u prosječnoj dobi od 64,1 godina, a
indeks starosti je «nenormalno» visok: 5200 (dvoje mladih i 104 starih)! I druga i treća općina
na ovoj rang listi nalaze se u Šibensko-kninskoj županiji: Ervenik i Biskupija. Radi se
općinama kroz koje je 1990-ih prohujao ratni vihor, a danas (kao i još neke među prvih deset)
imaju status područja posebne državne skrbi.
 

 
Napomena: ispod članka nalazi se tablica u čitljivijem obliku. 
 
Proces starenja stanovništva izuzetno je aktualan za Hrvatsku. Dobna struktura odražava se i u
uspjehu stranke umirovljenika na proteklim izborima. Intenzivno starenje uzrokovano je, uz
smanjenje nataliteta i povećanje mortaliteta, emigracijom (poznato je da među migrantima
prevladava stanovništvo u dobi od 20 do 40 godina koje za sobom odnosi i buduća rađanja) i
ratnim gubicima u I. i II. te Domovinskom ratu. Ovome treba dodati i nepostojanje
populacijske politike. Zbog sve manjeg udjela mladog stanovništva (naravno, isključivši
utjecaj imigracije) možemo očekivati daljnje smanjenje stope rasta stanovništva. U Hrvatskoj
će između 2005. i 2015. godine doći do dodatnog povećanja priljeva stanovništva u staračku
dob i do daljnjeg porasta umirovljenika kao posljedica «bebi buma» (povećanja nataliteta)
između 1946. i 1954. godine. Sve to pokazuje da će mlađe staro stanovništvo (60-74 g.)
postati važan ljudski resurs razvoja i da ubuduće valja s njim računati. Regionalne razlike, za
koje smo pokazali da postoje i koliko su u pojedinim krajevima naše zemlje dramatični,
uzrokuju ozbiljan socijalni, ali i gospodarski problem. Svi programi gospodarskog razvoja
temeljeni su na ljudskom potencijalu stoga valja u postojeću, pardon, buduću populacijsku
politiku ugraditi i regionalne različitosti našeg prostora.