UNIVERIZITET U TUZLI

EKONOMSKI FAKULTET

Naziv predmeta: Upravljanje javnim dugom

Seminarski rad:

Analiza budžetskog deficita u Holandiji

Profesor: Studenti:

Tuzla, 2018. godina

 SADRŽAJ

SADRŽAJ.......................................................................................................................................2
UVOD..............................................................................................................................................1
1. JAVNI DUG I BUDŽETSKI DEFICIT...............................................................................2
2. STATISTIČKI POKAZATELJI HOLANDIJE..................................................................5
3. KRITERIJI KONVERGENCIJE.......................................................................................10
3.1. Kriterij stabilnosti cijena.................................................................................................10
3.2. Kriterij državnih finansija...............................................................................................11
3.3. Kriterij stabilnosti tečaja.................................................................................................11
3.4. Kriterij dugoročnih kamatnih stopa................................................................................12
4. KRITERIJ KONVERGENCIJE- HOLANDIJA..............................................................12
ZAKLJUČAK..............................................................................................................................13
LITERATURA.............................................................................................................................14
 UVOD

Upravljanje javnim prihodima, rashodima, kao i njihovom ravnotežom predstavlja jedan od

osnovnih elemenata za uspješan razvoj države i ostvarivanje njenih makroekonomskih ciljeva.
Ova oblast predstavlja učeći proces. Ne postoji optimalna formula uspjeha, iz razloga što svaka
država ima specifične osobine koje ju karakterišu. Svaka država ima različite odnose između
prihoda i rashoda, jer oni predstavljaju dinamične veličine. Države se služe različitim
instumentima i politikama za njihovo upravljanje.

Svrha rada jeste upoznati nas sa teorijskim pristupom upravlju javnog duga, a zatim stečeno
znanje primijeniti putem analize javnog duga Holandije. U radu su prikazani grafikoni i tabele
koje nam pružaju mogućnost da samostalno analiziramo i donosimo zaključke vezane za politiku
navedene zemlje.

Ovim radom ćemo se upoznati sa osnovnih elementima vezanim za upravljanje javnim dugom, a
nakon toga ćemo stečeno znanje prikazati kroz primjer. Rad se sastoji iz četiri dijela. U prvom
dijelu ćemo reći nešto više o pojmovima javnog duga, budžetkog deficita i procesu upravljanja
javnim dugom. Naredni dio rada se odnosi na statističke parametre putem kojih ćemo pokazati
kako se Holandija odnosi prema navedenim elementima. Vršiti ćemo analizu makroekonomskih
pokazatelja, u rasponu od deset godina, kako bismo i sami shvatili tendencije promjena datih
pokazatelja. Treći dio rada je predviđen za kriterije konvergencije. Upoznati ćemo se sa pojmom
navedenih kriterija, opisati svaki od njih. Ovaj dio je značajan za nastavak rada, jer u narednom
dijelu ćemo izvršiti analizru kriterija konvergencije Holandije. Izvršiti ćemo ispitivanje kako
bismo utvrdili u kojem obimu Holandija ispunjava date uslove.

1
 1. JAVNI DUG I BUDŽETSKI DEFICIT

Javni dug se može definisati kao akumulirana pozajmljena novčana sredstva države, odnosno
zbir svih potraživanja koja prema državi imaju njeni povjerioci u određenom trenutku. 1 Riječ je
i o akumuliranim budžetskim manjkovima (deficitima) koje je država finansirala zaduživanjem.
Pojam javni dug uglavnom se koristi kao sinonim za finansiranje deficita javnog sektora kod svih
nivoa vlasti države. Ovisno o tome duguje li država povjeriocima u zemlji ili u inostranstvu,
razlikuje se unutrašnji i vanjski javni dug. Javni dug jedna je od ključnih ekonomskih varijabli
pri određivanju ekonomske politike. Javni dug ili državni dug predstavlja ukupnu zaduženost
države prema svojim domaćim ili vanjskim povjeriocima. Od svojih početaka ekonomska nauka
se bavi problemima prekomjerne državne potrošnje i zaduživanja javnog sektora. U vezi utjecaja
fiskalnog deficita i javnog duga na ekonomski rast ne postoje usaglašeni stavovi ekonomskih
teoretičara.

Deficit predstavlja višak državnih rashoda nad državnim prihodima u određenom razdoblju,
najčešće godini dana. Tako je budžetski deficit tok, a javni dug stanje zaduženosti države u
jednom trenutku. Javni dug zapravo predstavlja kumulirani deficit, jer država povećava javni dug
kada njen budžet bilježi deficite. Saldo finansijskog poslovanja države može biti pozitivan ili
negativan, odnosno država može poslovati sa suficitom (viškom) ili deficitom (manjkom) koji se
ostvaruje državnim budžetom. Nije svejedno nastaje li budžetski deficit na razlici tekućih javnih
prihoda i rashoda ili na razlici kapitalnih prihoda i rashoda. Ako nastaje na razlici tekućih
prihoda i rashoda onda znači da se zaduženjem pokriva tekuća potrošnja što svakako nije dobro.
U drugom slučaju ako budžetski deficit nastaje na razlici u budžetu kapitalnih javnih prihoda i
rashoda onda je to bolja opcija, jer znači da budžetski deficit koristimo za povećanje društvenog
kapitala kojim će se koristiti i buduće generacije.2

Ne postoji jedinstvena i savršena mjera deficita već se u različite svrhe upotrebljavaju različite
definicije koje određuju i različita mjerenja deficit. U nastavku ćemo pojasniti neke od
najznačajnijih deficinija. Konvencionalni deficit je mjera deficita koja počiva na jednostavnoj
razlici gotovinskih ukupnih prihoda i rashoda države, koja se mora finansirati novim
zaduženjima. Ovo je najčešće upotrebljavana definicija deficita, jer mjeri vladino pokrivanje
rashoda i posudaba koje se poduzimaju radi provođenja javne politike, uključujući prihode od
prodaje državne imovine, a ne uključujući buduća zaduženja i smanjenja državnih rezervi.
Primarni deficit je korisna mjera jer pokazuje rezultat trenutačne državne aktivnosti, a izračunava
se kao razlika finansijskih prihoda i rashoda umanjena za kamate odnosno troškove plaćanja
kamata (pogodan za prikaz kod visoko zaduženih država jer se iz veličine konvencionalnog
deficita isključuje iznos kamata). Finansijski deficit je razlika državnih finansijskih prihoda i
rashoda u jednoj budžetskoj godini, ne uključujući transakcije s finansijskom državnom
1
http://www.ijf.hr/pojmovnik/javni_dug.htm (pristupljeno 10.12.2018.)
2
https://tfb.ba/repozitorij/2/RIM/RIM2013/rim2013_098%20G%20-%20118%20-%20Dedic
%20Semsudin_pdf_100.pdf (pristupljeno 15.12.2018.)

2
imovinom (ne prikazuje tako cjelovite podatke kao konvencionalni deficit). Operativni deficit
važan je u uslovima rasta cijena i visoke inflacije, jer iz iznosa rashoda uklanja dio kamata
uzrokovan inflacijom, odnosno zadržava samo realnu komponentu kamata kao element rashoda.
Strukturni deficit pokazuje iznos deficita koji bi, uz postojeće karakteristike poreznog sistema i
programa javnih izdataka postojao kada bi se provele korektivne mjere u ekonomiji, kao što je
smanjenje inflacije ili nezaposlenosti (Ize, 1993). Služi za ocjenu utjecaja mjera fiskalne politike
na aktivnosti u privredi. Ciklički deficit je podvrsta strukturnog deficita, a definira se kao razlika
između stvarnog i strukturnog budžetskog deficita, gdje se strukturni budžet uspoređuje sa
stvarnim stanjem tekućeg budžeta.3

Upravljanje javnim dugom tumači se prema MMF-u (2014) kao proces uspostavljanja i
provođenja načina prikupljanja sredstava u svrhu financiranja države. Odnosno, pod
upravljanjem javnim dugom podrazumjevamo donošenje odluka o refinansiranju i otplati javnog
duga, konverziji i reprogramiranju duga, emisiji novog duga, izboru ročne strukture javnog duga.
Osnovni kriterij upravljanja javnim dugom je minimiziranje troškova finansiranja, tj. visine
kamatne stope. Međutim, ovakav pristup je pojednostavljen jer se postavlja pitanje strukture
javnog duga. Optimalizacija ročne strukture javnog duga podrazumjeva kupovinu odgovarajućeg
stepena nelikvidnosti uz najmanje troškove uz ostvarivanje stabilizacionih ciljeva uz
kombinaciju ročne strukture javnog duga i stepena restriktivne monetarne politike. Upravljanje
javnim dugom je postupak optimalizacije kombinacijom njegove visine i ročne strukture. Javni
dug predstavlja vanredni izvor prihoda države, te se oni ne mogu emitovati u neograničenim
iznosima i na neodređeno vrijeme. Kontinuirano amortizovanje i isplaćivanje javnog duga
pretpostavlja uslov za nove zajmove. Tereti javnih dugova za državu postaju sve veći, te država,
u cilju rasterećivanja i oslobađanja prevelikog budžetskog debalansa pribjegava konverziji
javnog duga. Među najvažnije zadatke državne politike spada upravljanje javnim dugom. Glavni
su ciljevi upravljanja javnim dugom: osiguranje sredstava za finansiranje potreba države,
minimiziranje troškova zaduživanja uz razuman stepen rizika, te podrška razvoju domaćeg
finansijskog tržišta.

Mnogi ekonomisti upućuje na opasnost visokog javnog duga koji može dovesti privredu u
začarani krug te tako onemogućiti uspješno vođenje fiskalne politike. Naime, kada se dug
počinje gomilati, raste i briga na financijskim tržištima, te sukladno tome, zahtijevaju se još veće
kamatne stope. Viša kamatna stopa vodi većem deficitu, koji potom djeluje na rast omjera duga i
BDP-a. Visoka razina zaduženosti ponudit će alternativno rješenje odbijanja plaćanja duga.
Ovakav pristup ima pozitivnu stranu za privredu, jer bi značilo smanjenje poreza i smanjenje
iskrivljenja poreza. Neželjena dugoročna karakteristika je nepovjerenje na financijskom tržištu,
odnosno, tržišta bi, u slučaju ponovne potrebe za zaduživanjem države, odbila ponovno
posuđivati državi.

3
https://tfb.ba/repozitorij/2/RIM/RIM2013/rim2013_098%20G%20-%20118%20-%20Dedic
%20Semsudin_pdf_100.pdf (pristupljeno 15.12.2018.)

3
U radu Severa (1995) definiraju se četiri izvora koji predstavljaju Keynesijansku monetarnu
teoriju, odnosno korištenje monetarnih resursa za potrebe duga. U te izvore ubrajaju se: 1)
kratkoročno kreditiranje središnje banke, 2) zaduživanje na financijskom tržištu emisijom
vrijednosnih papira, 3) kreditiranje domaćih financijskih institucija, 4) inozemni financijski
instrumenti.

Svjetska banka i MMF (2014) nabrajaju sedam rizika povezanih sa javnim dugom, a to su: tržišni
rizik, odnosi se na mogućnost povećanja otplate javnog duga prouzrokovanog zbog promjena
tržišnih uvjeta; kamatni rizik, odnosi se na povećanje otplate duga uzrokovanog povećanjem
kamatne stope; valutni rizik, javlja se kod duga denominiranog u stranoj valuti; rizik
refinanciranja, tumači se kao situacija u kojoj veći iznos duga i bliži rok dospijeća otplate dovodi
do refinanciranja; rizik likvidnost, nastaje zbog smanjenja likvidnih sredstava uslijed
neočekivanih dospjelih obveza ili pak otežanog priljeva novca u kratkom vremenu; rizik
isporuke, odnosi se na sigurnost podmirenja otplate javnog duga.4

2. STATISTIČKI POKAZATELJI HOLANDIJE

4
https://repozitorij.efst.unist.hr/islandora/object/efst:275/preview (pristupljeno 15.12.2018.)

4
Holandija po svom geografskom položaju pripada Zapadnoj Europi, jer zauzima krajnji zapad
evropskih nizija. Sjeverni i zapadni dio države izlazi na Sjeverno more, dok se na jugu država
graniči sa Belgijom, na istoku sa Njemačkom. Najveći i najvažniji gradovi Holandije
su Amsterdam, Hag i Roterdam. Glavni grad Holandije je Amsterdam dok je sjedište vlade i
parlamenta u Hagu. Roterdamska luka je najveća luka u Evropi. Sadašnje granice su formirane
još 1939. godine. Holandija predstavlja evropski dio Kraljevine Holandije, čiji su sastavni
dijelovi još i Holandski Antili i Aruba. Holandija je vijekovima zahvaljujući svom položaju I
jakom pomorstvu stekla idealnu poziciju odakle je širila i jačala svoj uticaj na ostala evropska
tržišta, u Americi, Africi, Bliskom i Dalekom Istoku. Danas više od 5000 inostranih kompanija
koristi prednosti položaja i obavlja posao odavde.

Veći dio industrije je smješten u lučkim gradovima. Sve do početka šezdesetih godina 20. Vijeka
industrijske i uslužne djelatnosti su bile skoncentrisane u holandskim lukama na zapadu, dok su
južni i istočni dijelovi zaostajali u razvoju. Danas predstavlja jednu od privredno najrazvijenijih
država svijeta. Sam geografski položaj obezbjeđuje privredni potencijala za razvoj poljoprivrede,
stočarstva, industrije, rudarstva, energetike, turizma kao i ostalih ključnih djelatnosti. U strukturi
BDP-a vodeći je uslužni sektor (71,4%), a potom industrija (26%) i poljoprivreda (2,6%). U
uslužnom sektoru prevladavaju vanjska trgovina, bankarstvo, osiguravateljske usluge i turizam.
Razvijena je naftna industrija, proizvodnja plina, hrane, telekomunikacijske i elektroničke
opreme, graditeljstvo, kovinska i hemijska industrija i dr. Po poljoprivrednoj proizvodnji i izvozu
hrane druga je u svijetu, iza SAD-a. Posjeduje ležišta prirodnoga plina (procijenjene zalihe od
1700 bilijuna m³ druge su u Europi) i nafte (oko 88 milijuna barela). Nizozemske su kompanije u
samim vrhovima svjetskoga gospodarstva: Royal Dutch/Shell (naftna industrija), ING grupa
(osiguravateljske usluge), Ahold (maloprodaja), Unilever (prehrambena industrija), ABN Amro
(bankarstvo), Philips (elektronika) i Heineken (pivarstvo). Značajne su i Amsterdamska burza
(među najstarijima u svijetu), luka Rotterdam i rotterdamsko naftno spot-tržište. Proizvodi
visokih tehnologija čine oko 35% izvoza, a ostalo su hrana, cvijeće (prvo mjesto u svijetu),
duhan, industrijska oprema i prijevozna sredstva. Uz naftu većinu uvoza čine sirovine za
industrijsku preradbu i dr. (Nizozemska je najveći svjetski uvoznik stočne hrane). Prema udjelu u
vanjskoj trgovini vodeći su partneri zemlje EU-a (75%) i SAD (12%). Redovito sudjeluje u
projektima međunarodne pomoći, s godišnjim iznosima od približno 3,5 do 4 milijarde USD.5

Holandija ima 17.016.967 stanovnika na površini od 41.526 km 2 što je čini jednom od najgušće
naseljenijih država (401 stanovnik po km2). BDP Holandije za 2017. godinu je iznosio 826.20
milijardi dolara što predstavlja 1,33% ukupne svjetske ekonomije. Najviše udjela u BDP-u ima
proizvodnja a zatim usluge. BDP po glavi stanovnika za 2017. godinu iznosi 53.597,83 USD.
Inflacija iznosi 2%.

Državni budžet predstavlja obračunsko računovodstvo plaćanja koje primi vlada (porezi i druge
naknade) i plaćanja od strane vlade (kupovine i transfera). U prvom dijelu rada smo se upoznali

5
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=43943 (pristupljeno 15.12.2018.)

5
sa terminima budžetskog deficit/ suficita kao i javnog duga. Budžetski deficit se javlja kada
vlada troši više novca nego što je potrebno. Suprotno od budžetskog deficita je budžetski suficit.

Na narednom grafikonu je predstavljen državni deficit Holandije kao procenat BDP-a za period
od 2007. do 2017. godine. Analiziranje navedenog grafikona možemo uvidjeti da posljednjih
godina postoji tendencija smanjivanja državnog deficita. Rezultiralo je da čak u 2017. godini
Holandija zabilježi višak državnog budžeta u iznosu od 1,2% bruto domaćeg proizvoda zemlje.
Državni budžet u Holandiji u prosjeku je iznosio -1,78% BDP-a od 1995. do 2017. godine,
dostigavši sve vrijeme visok 1,9% BDP-a u 2000. godini i rekordno nisko od -8,6% BDP-a 1995.

Slika 1. Državni budžet kao procenat BDP-a

Izvor : https://ec.europa.eu/eurostat/tgm/table.do?
tab=table&init=1&language=en&pcode=tec00127&plugin=1

Kako bismo izvršili detaljniju analizu budžetske neravnoteže, prikazati ćemo kvartalne budžetke
suficite i deficite za prethodne tri godine. U ovom slučaju smo uzeli veličine u apsolutnom
iznosu kako bismo uvidjeli kolika su zapravo odstupanja, od ravnotežnog nivoa, tokom godine.
Vidimo da tokom godine budžetska ravnoteža je veoma dinamična. Odnosno, početak i kraj
godine karakteriše javljanje suficita, dok drugi i treći kvartal se odnosio na deficit. Njihovi
intenziteti utiču na kreiranje slike na godišnjem nivou.

Slika 2. Kvartalni državni deficit i suficit

6
 Izvor :

https://ec.europa.eu/eurostat/tgm/refreshTableAction.do?
tab=table&plugin=1&pcode=teina205&language=en

Naredni grafikon se odnosi na ukupni bruto dug u milionima eura. Sama visina duga je u tjesnoj
vezi sa državnom politikom i visinom budžetkog deficit. Već smo kazali da javni dug predstavlja
jedan od osnovnih instrumenata za postizanje budžetke ravnoteže, odnosno smanjenje budžetkog
deficita. Iz tog razloga je vrlo zanimljivo izvršiti analizu promjena visine duga u prethodnim
godinama, kao i komparaciju sa promjenama samog deficita. Na osnovu slike možemo uočiti da
je od 2007, kada je ukupni bruto dug iznosio 266.215 miliona eura, pa do 2014 na snazi bila
tendendcija rasta ukupnog duga. 2014. ukupni dug doseže svoju najvišu vrijednost i iznosi
455.706 miliona eura. Narednih godina dolazi do pada njegove visine, i u 2017. Je iznosio
419.778 miliona eura.

Slika 3. Ukupni bruto dug Holandije u milionima eura

7
 Izvor : https://ec.europa.eu/eurostat/tgm/table.do?
tab=table&init=1&language=en&pcode=tec00127&plugin=1

Prihodi vlade odnose se na sve primitke koje dobija vlada, uključujući poreze, carine, prihode od
državnih preduzeća, kapitalne prihode i inostranu pomoć. Prihodi vlade su dio bliansa državnog
budžeta. Vladini prihodi u Holandiji porasli su na 53.90 milijardi dolara u trećem kvartalu 2018.
godine sa 47.40 milijardi dolara u drugom tromjesečju 2018. godine. Prihodi vlade u Holandiji u
prosjeku su iznosili 38,09 milijardi dolara od 1999. do 2018. godine, dostigavši najviše 56,70
milijardi dolara u prvom kvartalu 2017. godine i rekordno smanjenje od 21.40 milijardi dolara u
prvom kvartalu 1999. godine.

Slika 4. Vladini prihodi Holandije

8
 Izvor : https://tradingeconomics.com/netherlands/government-revenues

Potrošnja države se odnosi na javne izdatke za robu i usluge i predstavlja glavnu komponentu
BDP-a. Vladine politike potrošnje, kao što su postavljanje budžetskih ciljeva, prilagođavanje
poreza, povećanje javnih rashoda i javnih radova, vrlo su efikasni instrumenti uticanja na
ekonomski rast. Potrošnja države u Holandiji pala je na 44.573 miliona eura u trećem kvartalu
2018 sa 44.597 miliona eura u drugom tromjesečju 2018. godine. Potrošnja države u Holandiji je
u periodu od 1988. do 2018. godine u prosjeku iznosila 34.176,53 milion eura, što je dostiglo
najviše 44597 milijuna eura u drugom kvartalu 2018. godine i rekordno nisko u iznosu od 21.215
miliona eura u prvom kvartalu 1988.

Slika 5. Vladini izdaci 2008.-2018.

Izvor: https://tradingeconomics.com/netherlands/government-spending

9
 3. KRITERIJI KONVERGENCIJE

Kriteriji konvergencije predstavljaju ekonomske uslove utvrđene Ugovorom o Evropskoj uniji

(1992./1993.) kojima se procjenjuje spremnost država članica EU za učešće u trećoj fazi
ekonomske i monetarne unije. Kriteriji konvergencije poznati su i kao kriteriji iz Maastrichta i
kriteriji približavanja. Ispunjavanje kriterija provjerava se na osnovu izvještaja Evropske
komisije i Evropske centralne banke.6 Pod pojmom ekonomska konvergencija podrazumijevamo
proces približavanja vrijednosti ekonomskih varijabli među zemljama, tj. slabije razvijene zemlje
nastoje bržim razvitkom i višim stopama rasta sustići one razvijenije. Tranzicijske zemlje koje
teže skorom pridruženju Europskoj uniji suočavaju se s izazovima razvitka i dostizanja
naprednih zemalja članica i pridruživanja zajedničkom valutnom području euro-zoni.
Pridruživanje Europskoj monetarnoj uniji od zemalja zahtjeva ispunjavanje kriterija realne,
strukturne i nominalne konvergencije. Ulazak u euro-zonu za zemlje predstavlja odricanje od
njihove nacionalne valute i monetarne politike, te usvajanje jedinstvene europske valute sa
zajedničkom monetarnom politikom, koju formulira i koordinira Europska Središnja banka.

Nominalna konvergencija je specifičan multilateralni proces, kojim se definira postupno

usklađivanje, na relativno visokoj razini, od državnih institucija i politika zemalja članica s
onima u EU, u monetarnoj i financijskoj oblasti. Nominalna konvergencija i monetarna
integracija predstavljaju dugotrajan proces, koji je povezan s institucionalnom i realnom
konvergencijom i podrazumijeva tri faze: prije ulaska u EU, nakon pristupanja EU-u i
pristupanje EMU.7

Postoji ukupno pet ekonomskih kriterija iz Maastrichta. No, formalno, u članku 121. Ugovora o
Europskoj uniji spominju se samo četiri kriterija: stabilnost cijena, državne finansije, stabilnost
tečaja i dugoročne kamatne stope. Objašnjenje razlike leži u tome što kriterij državnih finansija u
sebi sadrži dva potkriterija: manjak proračuna i javni dug.

3.1. Kriterij stabilnosti cijena

Postignuće visoke razine stabilnosti cijena definirano je, člankom 121. pod točkom 1. Ugovora iz
Maastrichta, kroz nisku stopu inflacije, približnu prosječnoj stopi inflacije tri države članice EU s
najnižom stopom inflacije. Kada govorimo o stabilnosti cijena, stopa inflacije određene države
članice kandidata za EMU ne smije biti za više od 1,5 postotnih bodova veća od prosječne stope
inflacije tri države članice EU s najnižim ostvarenjem inflacije. Kada je u pitanju praćenje razine
cijena prije i nakon ulaska određene zemlje članice u EMU, može se reći kako se svi ekonomski
pokazatelji mijenjaju. Najveći razlog tim promjenama je u tome što zemlje prije ulaska u EMU
samostalno vode svoju monetarnu politiku.

6
http://www.dei.gov.ba/dokumenti/default.aspx?id=4719&langTag=bs-BA (pristupljeno 16.12.2018.)
7
https://repozitorij.efst.unist.hr/islandora/object/efst%3A46/datastream/PDF/view (pristupljeno 16.12.2018.)

10
 3.2. Kriterij državnih finansija

Ugovorom iz Maastrichta je određeno: “Pokazatelj održivosti državnih financija definiran je

umjerenim budžetskim deficitom.” U praksi, Komisija Europske unije pri izradi godišnjih
preporuka koje upućuje Vijeću ministara finansija ispituje budžetsku disciplinu na temelju
sljedećih dvaju kriterija:

• Deficit budžeta opće države: udio budžetskog deficita opće države u bruto domaćem proizvodu
(BDP) ne smije prelaziti 3% na kraju prethodne finansijske godine. Ako nije tako, dopušta se da
deficit privremeno bude iznad (ali još uvijek blizu) razine od 3%.

• Državni dug: udio bruto duga opće države u BDP-u ne smije preći 60% na kraju prethodne
finansijske godine. Ako nije tako, udio mora pokazivati tendenciju značajnog smanjivanja i mora
se zadovoljavajućom dinamikom približavati referentnoj vrijednosti.8

Kako bi se održala stabilnost cijena i pravedna raspodjela koristi i troškova Monetarne unije bilo
je prijeko potrebno uspostaviti i definirati kriterije koji će osigurati da svaka država članica vodi
zdravu fiskalnu politiku, a to je upravo kriterij državnih finansija.

3.3. Kriterij stabilnosti tečaja

Stabilnost tečaja, odnosno neopozivo fiksiranje tečaja, pa onda i eliminacija međusobnih

tečajeva između valuta država članica, tehnički je cilj svake monetarne unije. No pritom je
njegova dugoročna održivost ponajmanje tehnička stvar, a mnogo više stvar postignute
adekvatne razine konvergencije i trajnog napora država članica da usklade svoje ekonomske
politike i kontinuirano ih prilagođavaju. Kriterij sudjelovanja u tečajnom mehanizmu Europskog
monetarnog sustava iz članka 140. stavka 1. treće alineje navedenog Ugovora znači da je država
članica poštovala normalan raspon fluktuacija tečajnog mehanizma Europskog monetarnog
sustava bez ozbiljnih napetosti tijekom barem dviju posljednjih godina prije provjere. Osobito,
države članice neće samoinicijativno devalvirati bilateralnu središnju stopu svoje valute u
odnosu na euro tijekom istog razdoblja. 9 Odnosno, zemlja članica mora sudjelovati u Tečajnome
mehanizmu (Exchange-rate mechanism, ERM) Europskoga monetarnog sustava (European
Monetary System, EMS) neprekidno tijekom dvije godine prije godine u kojoj se preispituje
stanje. To znači da se fluktuacije tečaja između eura i valuta članica moraju kretati u
dogovorenim granicama. Osim toga, u istom razdoblju zemlja članica ne smije devalvirati svoju
valutu. Nakon prelaska u treću fazu EMU-a i nakon prihvaćanja eura, Europski monetarni sustav
zamjenjuje se novim Tečajnim mehanizmom (ERM II).10 

8
https://repozitorij.efst.unist.hr/islandora/object/efst%3A46/datastream/PDF/view (pristupljeno 16.12.2018.)
9
https://www.ecb.europa.eu/ecb/orga/escb/html/convergence-criteria.hr.html (pristupljeno 16.12.2018.)
10
http://www.ijf.hr/pojmovnik/kriteriji.htm (pristupljeno 16.12.2018.)

11
 3.4. Kriterij dugoročnih kamatnih stopa

Prema Ugovoru, postojanost konvergencije koju ostvari zemlja članica izražava se pomoću
razina dugoročne kamatne stope. Nominalna dugoročna kamatna stopa (na državne obveznice ili
slične vrijednosnice) ne bi smjela za više od dva postotna poena prijeći odgovarajuću kamatnu
stopu u (najviše) tri zemlje članice s najnižom inflacijom. Razdoblje razmatranja je godina prije
početka preispitivanja stanja u određenoj zemlji članici kandidatkinji za EMU.11

4. KRITERIJ KONVERGENCIJE- HOLANDIJA

Već smo kazali da kriteriji konvergencije predstavljaju ekonomske uslove utvrđene Ugovorom o
Evropskoj uniji (1992./1993.) kojima se procjenjuje spremnost država članica EU za učešće u
trećoj fazi ekonomske i monetarne unije. U trećem poglavlju smo se upoznali sa kriterijima koji
se koriste prilikom ocjene konvergencije, tako da smo sada u stanju samostalno ispitivati i
zaključivati u kom pravcu se razvijaju pojedine zemlje. U ovom nastavku ćemo, na osnovu
stečenog znanja, prikazati u kom stepenu Holandija zadovoljava navedene uslove.

Kriterij Stabilnost cijena Državne finansije Kamatne stope

Način mjerenja Stopa inflacije Budžetski Javni dug Duguročna stopa
deficit (% BDP) (% BDP)
Referentna 1,5% + minimalna 3% 60% 2% + minimalna
vrijednost
Stvarno stanje 2% +1,2% 57% 2%

U tabeli smo priakazali propisane kriterije, na osnovu kojih veličina se mjere, referentne
vrijednosti koje moraju zadovoljiti, kao i stvarno stanje u kojem se Holandija nalazi. Prema
tome, prosjek stopa inflacije 3 članice sa najnižim stopama (Republika Irska, Finska i Danska)
iznosi 0.6%, dok se inflacija u Holandiji javlja u visini od 2%. Vidimo da je kriterij stabilnosti
cijena ispunjen. Budžetski deficit prethodne godine iznosio je 57% BDP-a. To je nešto malo niže
od maksimalno dozvoljenog nivoa, koji iznosi 60%. Budžetski deficit u odnosu na BDP iznosio
je 1,2%, odnosno ostvaren je suficit u prethodnom periodu. Što znači da je i kriterijum državne
finansije također ispunjen. Kao referentna vrijednost za kriterijum kamatnih stopa javlja se iznos
2% uvećan za vrijednost kamatne stope u tri zemlje sa najnižom inflacijom. Vidimo da je u
holandiji kamatna stopa na nivou od 2%, čime možemo zaključiti da je i ovaj kriterij ispunjen.
Analizirajući tabelu možemo zaključiti da je Holandija za sada na pravom putu razvoja i da u
potpunosti ispunjava navedene kriterije konvergencije.

11
https://repozitorij.efst.unist.hr/islandora/object/efst%3A46/datastream/PDF/view (pristupljeno 16.12.2018.)

12
 ZAKLJUČAK

Javni dug predstavlja akumulirana pozajmljena novčana sredstva države, odnosno zbir svih
potraživanja koja prema državi imaju njeni povjerioci u određenom trenutku. Često ljudi
poistvovjećuju termin javnog duga sa terminom budžetskog deficita. Deficit predstavlja višak
državnih rashoda nad državnim prihodima u određenom razdoblju, najčešće godini dana. Tako je
budžetski deficit tok, a javni dug stanje zaduženosti države u jednom trenutku. Budžetski deficit
se javlja kada vlada troši više novca nego što je potrebno. Suprotno od budžetskog deficita je
budžetski suficit. Upravljanje javnim dugom tumači se prema MMF-u kao proces uspostavljanja
i provođenja načina prikupljanja sredstava u svrhu financiranja države. Odnosno, pod
upravljanjem javnim dugom podrazumjevamo donošenje odluka o refinansiranju i otplati javnog
duga, konverziji i reprogramiranju duga, emisiji novog duga, izboru ročne strukture javnog duga.

U drugom dijelu rada prikazali smo statističke parametre vezane za upravljanje javnih dugom od
strane Holandije. Analiziranjem prikazanih podataka možemo uvidjeti da posljednjih godina
postoji tendencija smanjivanja državnog deficit, koja je rezultirala da u 2017. godini Holandija
zabilježi višak državnog budžeta u iznosu od 1,2% bruto društvenog proizvoda zemlje.

Od 2007., kada je ukupni bruto dug iznosio 266.215 miliona eura, pa do 2014. na snazi je bila
tendendcija rasta ukupnog duga. 2014. ukupni dug doseže svoju najvišu vrijednost i iznosi
455.706 miliona eura. Narednih godina dolazi do pada njegove visine, i u 2017. je iznosio
419.778 miliona eura.

Analiziranjem kriterija konvergencije došli smo do zaključka da je Holandija za sada na pravom

putu razvoja i da u potpunosti ispunjava navedene kriterije konvergencije. Članica EU je od
1958., čime se jasno dokazuje ispravnost vođenja ekonoske politike u ovoj zemlji.

13
 LITERATURA

- http://www.dei.gov.ba
- http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=43943
- http://www.ijf.hr/pojmovnik
- https://ec.europa.eu
- https://repozitorij.efst.unist.hr/islandora/object/efst%3A46/datastream/PDF/view
- https://repozitorij.efst.unist.hr/islandora/object/efst:275/preview
- https://tfb.ba/repozitorij/2/RIM/RIM2013/rim2013_098%20G%20-%20118%20-
%20Dedic%20Semsudin_pdf_100.pdf
- https://tradingeconomics.com/
- https://www.ecb.europa.eu
- https://www.hnb.hr/documents/20182/121261/p-019.pdf/0f164688-47f7-4951-816d-
c227238207a0

14