Professional Documents
Culture Documents
Vuk Stefanovic Karadzic - Srpske Narodne Pjesme 1845 PDF
Vuk Stefanovic Karadzic - Srpske Narodne Pjesme 1845 PDF
S ad rţaj
Z b o r zb o riše B o ţi ap o sto li
Boga moli Ognjana Marija:
Z b o r zb o riše n a n eb esk a v rata,
O tu d d o Ċ e G ro m o v n ik Ilija,
A pita ga Ognjana Marija:
"Đ e si b io , m o j b rate Ilija?" -
"K azaću ti, O g n jan a M arija:
"Ja sam bio u zemlju prokletu,
"Đ en o jeste B o ţe n ezak o n stv o :
"Đ e n e m o le B o g a, d a p o m o gne,
"I n e slu ša p o ro d ro d itelja,
"A n e slu ša m laĊ i starijeg a;
"Đ e k u m k u m a n e d rţi za k u m a,
"Đ ev er sn asi o sram o ti rad i;
"Đ e b rat b rata p o su d o v im ' ćera
"I m u ĉi g a m u k ah p red T u rcim a;
"Ne svetkuju sveca nikakvoga,
"N iti ţeg u u crk v u sv ijeće,
"N iti slu ţe B o ţu letu rĊ iju ."
O n o reĉe, n a n o g e u stad e,
I G o sp o d sk e d are d ijeliše,
Š to je n jim a G o sp o d p o k lo n io :
Sveti Petar i apostol Pavle
E v 'u zeše p u n je i šen icu [1],
Svet' Ilija groma nebeskoga.
A Marija munju i strijelu,
S v eti T o m a p eĉat o d o b lak ah ,
A ran Ċ eo jesen je brijeme,
A Nikola na vodu brodove,
S v eti S p ase ţitn jeg a cv ijeta,
Sveti Savo leda i snijega,
S v eti Jo v an sab o r an Ċ elim a,
A Đ o rĊ ije p ro ljetn je cv ijeće.
K ad an Ċ eli[2] d are d ijeliše,
O n i sv 'jetu m u k e u d ariše:
Ilija ih g ro m o v im a g aĊ a,
A Marija munjom i strijelom,
Ne mogli ih Bogu obrnuti.
A ran Ċ eo n av ali b rijem e,
Nikola im zatisnu brodove,
Sveti Petar i apostol Pavle
U zeše im p u n je i šen icu
I o d zem lje sv ak o ji b erićet;
P a ih B o ţe su n ce izg o relo ,
Gorelo ih tri godine danah,
Dok uzavre mozak u junaka,
D o k le p u ĉe kami u lugove,
A osanu gora kroz planine;
Dokle crna zemlja ispucala,
P u ĉe crn a zem lja p o tri lak ta,
Te se lome konji i junaci;
S v eti S av o p u štio sn ijeg a,
Tri godine snijeg ne opade,
D o k u sv ijet n išta n e o stad e,
I o v ĉari o v ce izg u b iše,
Iz sv ijeta ĉele p o b jeg o še,
Sa svijem se svijet dotamani,
D o u S r'jem u , u to m jesto ţu p n o ;
E se kupe Srijemski glavari
Na sakupu pred bijelom crkvom,
T u d o Ċ o še m lo g i svešten ici,
P o sjed aše, Ċ e je M jesto k o m e;
O tu d d o Ċ e sam o u ĉe Ċ aĉe,
P a im Ċ aĉe rijeĉ p ro g o v ara:
,S v i se, b raćo , na noge dignite,
"I p ru ţite m en e d esn e ru k e,
"Vjeru dajte, da me ne varate!"
S v i jed an ak o d zem lje sk o ĉili,
I sv i Ċ ak u d esn u ru k u d ad u ;
T ad a Ċ aĉe n jim a p ro g o v ara:
"Ho'te, Bogu da se obrnemo!
"D a slu ţim o B o ţu letu rĊ iju ,
"Da molimo Boga po zakonu."
Svi se bjehu k Bogu obrnuli,
Po tri puta ljube zemlju crnu;
I p o slu ša p o ro d ro d itelja,
I p o slu ša m laĊ i starijeg a,
I brat brata ne vodi na sudu,
N i g a m u ĉi m u k ah p red T u rĉin o m ,
I svetkuju sveca svakojega,
I svi mole Boga milosnoga
B ez p restan k a i d n ev i i n o ći
Po pravilu, ka' je Bogu milo;
I B o g im je u sliša' m o litv e,
Smilova se Bog na sirotinju,
Te se opet svijet naslijedi.
3. Đ ak on S tefan i d va an Ď ela.
R an o ran i Ċ ak o n e S tev an e
U n ed elju p reĊ e jark a su n ca,
P reĊ e su n ca i p re letu rg ije,
On ne ide u bijelu crkvu,
V eć o n id e u to p o lje rav n o ,
T e o n seje b elicu p šen icu ,
Al' eto ti dva putnika stara,
b o ţju su m u p o m o ć n aziv ali:
"B o ţja p o m o ć, Ċ ak o n e S tev an e!"
A o n n jim a lep še o d g o v ara:
"D'o Bog dobro, dva putnika stara!"
Al' besede dva putnika stara:
"B o g a teb i, Ċ ak o n e S tev an e!
"Koja tebi velika nevolja,
"Te si tako rano uranio
"U nedelju preĊ e jark o g su n ca,
"P reĊ e su n ca i p re letu rg ije,
"P a ti seješ b elicu p šen icu?
"Ili si se junak pomamio;
"Ili si se d an as p o tu rĉio ,
"Ĉ asn o g k rsta p o d n o g e zg azio ,
"Ĉ asn o g k rsta i k rasn o g zak o n a,
"I svoju si veru izgubio;
"Te si tako rano uranio
"U nedelju preĊ e jark o g su n ca,
"P reĊ e su n ca i p re letu rg ije,
"P a ti seješ b elicu p šen icu?"
A l'b esed i Ċ ak o n e S tev an e:
,O Boga vam dva putnika stara!
"K ad p itate, d a v am p rav o k aţem :
"Ta nisam se junak pomamio,
"N iti sam se d an as p o tu rĉio ,
"Nit' sam svoju veru izgubio,
"Nit' sam krsta pod noge zgazio,
"Ĉ asn o g k rsta i k rasn o g zak o n a;
"V eć je m en i v elik a n ev o lja;
"Z ašt'ja ran im u m o jem u d v o ru
"Devet nemo, drugo devet slepo,
,To ja ranim s mojom vernom ljubom;
"I B o g će m i g reh a o p ro stiti."
Al' besede dva putnika stara:
,Ajd em o te Ċ ak o n o v o m d v o ru ,
D a v id im o Ċ ak o n o v u lju b u ,
Š to n am rad i lju b a Ċ ak o n ov a."
O d šetaše Ċ ak o n o vo m d v o ru ,
Al' je ljuba rano uranila
U n ed elju p reĊ e jark o g su n ca,
P reĊ e su n ca i p re letu rg ije,
O n a ĉin i b elicu p šen icu ;
B o ţju su jo j p o m o ć n aziv ali:
"B o ţja p o m o ć, Ċ ak o n o v a lju bo !"
O n a n jim a lep še o d g o v ara:
"D'o Bog dobro, dva stara putnika!"
Al' besede dva putnika stara:
"B o g a teb i Ċ ak o n ov a lju b o !
"Koja tebi velika nevolja,
"Te si tako rano uranila,
,Uranila u svetu nedelju
"P reĊ e su n ca i p re letu rg ije,
"T e ti ĉin iš b elicu p šen icu?
,Ili si se mlada pomamila?
"Ili si se d an as p o tu rĉila
,I svoju si veru izgubila,
"Ĉ asn o g k rsta p o d n o g e zg azila,
,Ĉ asn o g k rsta i k rasn o g zak o n a;
"Te si tako rano uranila
"U n ed elju p reĊ e jark o g su n ca,
"P reĊ e su n ca i p re letu rg ije,
"Te ti ĉin iš b elicu p šen icu?"
A l'b esed i Ċ ak o n ov a lju b a:
"O Boga vam, dva putnika stara!
"K ad p itate, p rav o d a v am k aţem :
"Ta nisam se mlada pomamila,
"N iti sam se d an as p o tu rĉila,
"Nit' sam svoju veru izgubila,
"Nit' sam krsta pod noge zgazila,
"Ĉ asn o g k rsta i krasnog zakona;
"V eć je m en i v elik a n ev o lja;
"Z ašt'ja ran im u m o jem u d v o ru
"Devet nemo, drugo devet slepo;
"To ja ranim s mojim gospodarom;
"I B o g će m i g reh a o p ro stiti."
Al' besede dva putnika stara:
"O B o g a ti, Ċ ak o n o v a lju b o !
"D aj ti n am a tv o je m u šk o ĉed o ,
"M u šk o ĉed o iz k o lev k e zlatn e,
"D a zak o ljem 'tv o je m u šk o ĉed o ,
"I o d ĉed a k rv i d a u g rab im ',
"D a p o šk ro p im 'tv o je b ele d v o re:
"Š to je n em o , p ro g o v o riće ti,
"Š to je slep o , sv e će p ro g led ati."
A li m isli Ċ ak o n o v a lju b a,
Ona misli misli svakojake,
Dok je mlada na jedno smislila,
P a im d ad e ĉed o iz k o lev k e,
I zak laše ĉed o p ren ejak o ,
I o d ĉed a k rv i u g rab iše,
P o šk ro p iše p o b elom e d v o ru :
Š to je n em o , p ro g o v o rilo je,
Š to je slep o , sv e je p ro g led alo .
D ig o še se d v a stara p u tn ik a
I o d o še s B o g o m p u to v ati,
O sv rće se Ċ ak o n o v a lju b a,
Pa pogleda na zlatnu kolevku,
A l'jo j ĉed o sed i u k o lev k i,
Pa se igra jabukom od zlata,
P a b esed i Ċ ak o n o va lju b a:
"M ili B o ţe, n a sv em teb i fala!
"G d i d o Ċ o še d v a pu tn ik a stara,
"Z ak laše m i ĉed o u k o lev k i,
"I o d ĉed a k rv i u g rab iše,
"P o šk ro p iše m o je b ele d v o re,
"Š to je n em o , p ro g o v o rilo je,
"Š to je slep o , sv e je p ro g led alo ,
"E v o ĉed o sed i u k o lev k i
"I sigra se jabukom od zlata!"
P ro g o v ara ĉed o iz k o lev k e:
"Slatka majko, moja slatka rano!
"Ono nisu dva putnika stara,
"V eć su o n o d v a B o ţja an Ċ ela."
5. B og n ik om d u ţan n e ostaje
K ad se ţen i R ad an o v ić L azo ,
On isprosi lepotu devojku,
I sakupi iljadu svatova,
O d e p rav o d v o ru d ev o jaĉk o m ;
Daleko i majka ugledala,
Ugledala, pa je besedila:
"S ad ću stati na dvor na kapiju,
"D a ja g led am k ićen e sv ato v e."
Kad su svati blizu dvora bili,
B esed ila d ev o jaĉk a m ajk a:
"Id u , ćerk o , k ićen i sv ato v i,
U ĉije će d v o re u laziti?
"Ĉ ija će i m ajk a d o ĉek ati?
"Ĉ ija l'b raća k o n je p riv atiti?
"Ĉ ij'li b ab a v in o m p o slu ţiti?
"Ĉ ija l'seja d aro m d ariv ati?"
K ad d ev o jk a reĉi razab rala,
Besedila svojoj staroj majki;
"Oj starice, mila majko moja!
"T o je, m ajk o , R ad an o v ić L azo ,
"I to su m u k ićen i sv ato v i,
"I p rav o će n ašem b elo m d v o ru ;
"V eće slaţi m o je b ele d are:
"T i ćeš, m ajk o , sv ate d o ĉek ati,
"M o ja b raća k o n je p riv atiti,
"Moja seja darom darivati,
"Mili babo vinom napojiti."
Dok su svati u dvor ulazili,
Zavadi se majka i devojka,
Ne o grade, ni o vinograde,
V eć o jed n u tan an u k o šu lju ;
M ajk a o će d a o stav i sin u ,
A d ev o jk a sv o m e Ċ u vegiji;
Tad' se majka na nju naljutila,
Pa je stala dvoru na kapiju,
Na studen se kamen naslonila,
Na kamenu grozne suze lije,
N ju m i p ita R ad an o v ić L azo :
"Oj Boga ti, mila majko moja!
"Koja ti je golema nevolja,
"T e ti n isi sv ate d o ĉek ala,
"V eć si stala d voru na kapiju,
"Na studen se kamen naslonila,
"I n a n jeg a g ro zn e su ze ro n iš?"
Majka Lazi tijo odgovara:
"A o L azo , zete n esuĊ en i!
"K ak o ću ti ja v esela b iti,
"K ak o l'sv ate jad n a d o ĉek ati,
"Kad je tvoja umrla devojka,
"Ju ĉe sm o je m lad u saran ili?"
Onda Lazo majki govorio:
"Kazuj groblje, gdi je ukopana.
"Da ja vidim i mrtvu devojku."
K ad je m ajk a reĉi razab rala,
B esed ila R ad an o v ić-Lazi:
"Ja ti groblja ne smem kazivati,
"Jer je k o d n as ĉu d an ad et p o st'o :
"Kad umire pod prsten devojka,
"Ne kopa se u to novo groblje,
"V eć se b aca u to sin je m o re."
K ad to ĉu o R ad an o v ić L azo ,
B esed io k ićen im svato v m a:
"O j sv ato v i, m o ja b raćo d rag a!
"Ĉ ek ajte m e u b elo m e d v o ru ,
"Dok otidem na nove pazare,
"Da ja kupim svile svakojake,
"D a ja p letem m reţu šaro v itu ,
"D a ja traţim p o moru devojku,
"Il'ć' u m en i ţiv o srce p u ći."
Kad je Lazo ovo besedio,
S lu šala g a tan an a ro b in ja,
Pa je njemu tijo besedila:
"G o sp o d aru , R ad an o v ić-Lazo!
"Nije tvoja umrla devojka,
"V eć se o n a s m ajk o m zav ad ila,
"Ni o grade, ni o vinograde;
"V eć o jed n u tan an u k o šu lju :
"M ajk a o će d a o stav i sin u ,
"A devojka tebi da ponese."
K ad je L azo reĉi razab rao ,
On besedi kumu i deveru:
"Oj Boga vam, kume i devere!
"V i id ite g o re n a ĉard ak e,
"Dovedite lepotu devojku,
"U njene joj dare ne dirajte,
"Jer u mene dosta dara ima."
K ad to ĉu o k u m e i d ev ere,
P o slu šali R ad an o vić-Lazu:
O tid o še n a g o rn je ĉard ak e,
D o v ed o še lep o tu dev o jk u ,
U dare joj ni dirnuli nisu.
K ad su B o ţji zak o n sav ršili,
D ev o jk a se sa ro d o m o p rašta:
Ljubi oca, ljubi staru majku,
L ju b i b raću i m ilu sestricu ,
Pa je majki onda besedila:
"Oprosti mi, mila majko moja!
"Š to sam teb i, m ajk o , sag rešila."
Ali majka kune bez prestanka:
"M ila k ćeri, i teb e n e b ilo !
"Ni doprla tamo, ni ovamo!
"V eć o stala sred i g o re ĉarn e."
K ad d ev o jk a reĉi razab rala,
U d 'riše jo j su ze o d o ĉiju.
D ig o še se k ićen i svato v i,
O d v ed o še lep o tu dev o jk u .
K ad su b ili sred i g o re ĉarn e,
Al' devojku zabolela glava,
B esed ila sv o m ru ĉn o m d ev eru :
"O j d ev ere, m o j zlaćen p rsten e!
"T i m i zo v n i R ad an o v ić-Lazu.
"K ad je d ev er reĉi razab rao ,
B rţe o d e R ad an o v ić-Lazi,
Pa je Lazi tijo besedio:
"A jd e, L azo , b rţe u n atrag e,
"D ev o jk a se n aša razb o lela,
"Na kuma se glavom naslonila."
K ad je L azo reĉi razab rao ,
On otide lepoti devojki,
P a je p ita R ad an o v ić L azo :
"Š to je teb i, lep o ta d ev o jk o?
"Š to je teb e zab o lela g lav a?"
Devojka je njemu besedila:
"G o sp o d aru , R ad an o v ić-Lazo!
"D e m i sk u p i k ićen e sv ato v e."
S k u p i L azo k ićen e sv ato v e,
Devojka im lepo zafalila
Na ljubavi i na prijateljstvu;
Svakom dala po kitu bosiljka,
L azi d ala tan an u k o šu lju ,
Za koju se s majkom zavadila,
Pa je njemu tijo besedila:
"N a k o šu lju , R ad an o v ić-Lazo!
"Pod grlom joj puce jadikovo,
"Jad ik o v o i ĉem erik o v o :
"K u d g o d o d iš, n eka jad ik u ješ;
"A g d i stan eš, d a ĉem erik u ješ;
"A mene je zabolela glava,
"A o d srca p reb o leti n e ću ."
T o izu sti, p a d u šicu p u sti.
Tad' je Lazo svatom besedio:
"S ad n a n o g e, k ićen i sv ato v i!
"S n ad ţaci jo j rak u isk o p ajte,
"A sab ljam a san d u k satešite,
"V iše g lav e ru ţu u sad ite,
"Oko groba klupe napravite,
"N iţe n o g u b u n ar isk o p ajte:
"R ad ' m irisa n ek se ru ţo m k ite,
"Od umora na klupe sedaju,
"A o d ţeĊ i lad n e v o d e p iju ."
Ĉ esto L azo n a g ro b izlazio ,
P a je p it'o sv o ju zaru ĉn icu :
"Jel'ti, d u šo , zem lja d o tešĉala?"
Devojka mu mrtva odgovara:
"N ije m en i zem lja d o tešĉala,
"V eć je tešk a m aterin a k letv a."
9. B raća i sestra.
Napomena
1 3 ) Z a ĉu d o je, k ak o se u C rn o j g o ri n e k u n u
o ru ţjem , a p rip o v ijed aju , d a je u A rn au ta, n jih o v ijeh
su sjed a, n ajv eća zak letv a: "T ak o m e p u šk a n e
p rev arila u n ajv ećo j n ev o lji!"
Napomena
Š to p ro tu ţi ran o u n ed elju ,
U nedelju prije jarkog sunca,
U sokolu gradu bijelome
U tam n ici P etra M rk o n jića?
Oglasuje, da je soko sivi,
Po istini vojvoda Todore.
A k o tu ţi, za n ev o lju m u je:
Sutra mu je krsno ime sveto,
K rsn o im e, sv eti Đ eo rĊ ije,
A n em a g a ĉim e p ro slav iti,
P ak b ratim i k ap id ţiju m lad a:
"B o g o m b rate, k ap id ţija m lad i!
"Otvori mi na tamnici vrata,
"D a ja id em P etru M rk o n jiću ,
"Da se molim Peri gospodaru,
"Da me pusti na Boga na jemca,
"D a o tid em n a v ašu ĉaršiju ,
"N a ĉaršiju tam o m eĊ 'trg o v ce,
"Da poprosim i leba i vina,
"D a n aran im su ţn je p o tam n ici
"Radi Boga i krsnog imena."
K ap id ţija za B o g a p rim io ,
Pa on pusti vojvodu Todora,
P u sti n jeg a P etru M rk o n jiću ,
Pusti g' Petar na Boga na jemca,
O d e T o d o r tam o n a ĉaršiju ,
N a ĉaršiju tam o m eĊ 'trg o v ce;
U T o d o ra n ig d i n išta n em a,
R azm a jed n i n o ţi p o zlaćen i,
Srebrni su, pak su pozlaćen i;
O n izn ese n o ţe m eĊ 'trg o v ce,
T rg o v ci m u cijen ili n o ţe:
Ta jedan mu dva dukata daje,
A drugi mu tri dukata daje,
T reći sm isli i B o g a i d u šu ,
T e m u d ad e ĉetiri d u k ata.
Dukat uze leba bijeloga,
Drugi dukat vina i rakije,
T reći d u k at sv ak e Ċ ak o n ije
I ub av e o n e jasn e sveće,
A ĉetv rti d u k at o stav io ,
D a d aru je su ţn je p o tam n ici
Radi Boga i krsnog imena.
P a je T o d o r u ţeg ao sv eću ,
Pa otide dole u tamnicu,
T e stav io su ţn jem v eĉerati,
V eĉeraju , p iju v in o lad n o ,
S etiše se lep e slav e B o ţje,
Usta Todor, u slavu napija:
"O u b av a lep a slav o B o ţja!
"S v eti Đ o rĊ e, k rsn o im e m o je!
"Oprosti me tamnice proklete!"
Teke Todor u slavu napija,
U to doba junak pred tamnicu!
Pak doziva vojvodu Todora:
"Ĉ u ješ b rate, v o jv o d a T o d o re!
"Odi k mene, brate, pred tamnicu,
"D a ti k aţem d o d v e d o tri reĉi
A besedi vojvoda Todore:
"Oprosti mi, neznana delijo,
"Ja b i k ail p red tam n icu d o ći,
"A l'je p u sta sin o ć zatv o ren a.
"I k lju ĉev i d v o ru o d n ešen i." -
"Odi k mene, vojvoda Todore!
"Na tamnici otvorena vrata,
"Otvorena vrata devetora
"I deseto b rav a D u b ro v n iĉk a."
T ad 'iziĊ e v o jv o d a T o d o re,
P red tam n ico m ĉu d an d o b ar ju n ak
Na vitezu konju zelenome,
I n a n jem u ĉisti zelen sk erlet,
Na glavi mu krasan samur:kalpak,
Z a k alp ak o m n o ja p tića k rilo ,
T e sen ĉin i k o n ju i ju n ak u ,
Da mu lice ne smagne od sunca;
Pak Todoru junak progovara:
"Ĉ u ješ b rate, v o jv o d a T o d o re!
"T i se d iţi n o ćas iz tam n ice,
"Pak ne idi pokraj mora sinja,
"Jer su ĉeste u L atin a straţe,
"Pak se bojim, da te ne uvate,
"V eć ti id i p rek o g o re ĉarn e,
"D o k le d o Ċ eš d v o ru g o sp od sko m e
Osvrte se vojvoda Todore,
D a ju n ak u d ad e ĉašu v in a,
Al' nestade konja i junaka!
Ode Todor dole u tamnicu,
T e k azu je m eĊ u su ţn jev im a.
K ad v id eše trid eset su ţan ja
Na tamnici otvorena vrata,
O stav iše i leb ac i v in o ,
O tid o še sv ak 'n a sv o ju stran u
O d e T o d o r p rek o g o re ĉarne.
K ad e d o Ċ e d v o ru go sp o dsk o m e,
A li lju b a k rsn o im e slu ţi,
Sazvala je goste i zvanice,
I kumove i sve prijatelje,
P a g o sp o Ċ a k rsn o im e slu ţi,
I g o sp o Ċ a u slav u n ap ija:
"P o m o z'B o ţe i sv eti Đ o rĊ ije,
"Krsno ime gospodara moga!
"Oprosti ga tamnice proklete!
"Donesi ga dvoru gospodskome!"
U to doba Todor u dvorove,
O d g o sp o Ċ e ĉašu priv atio ,
T e n ap io u slav u B o ţiju ,
P o slu ţio k rsn o im e sv o je,
A u svome dvoru bijelome,
P o ĉastio g o ste i zv an ice
I kumove i sve prijatelje
B o ţe m ili! ĉu d a v elik o g a!
Gled ah ĉu d a p rije n ev iĊ en a.
U Pavlovu svetom namastiru
Postavljeni od zlata stolovi,
Svi se sveci redom posadili;
Navrh sofre Gromovnik Ilija,
Nasred sofre Sava i Marija,
P o d n u sofre P etk a i N eĊ elja;
S lav u d iţe sv etitelj N ik o la,
I napija u slavu Ristovu;
Al' se njemu malo zadrijema,
U d rijem u ĉašu isp u stio ,
Ĉ aša p ad e n a sto lo v e zlatn e,
Nit' se razbi, nit' se proli vino
Kara njega Gromovnik Ilija:
"O moj brate, svetitelj Nikola!
"I do sad smo pili ladno vino,
"Al' nijesmo, brate, drijemali,
"N i iz ru k u ĉaša ispu štali;
"Š to se teb e tak o zad rijem a?"
Al' govori svetitelj Nikola:
"Ne karaj me, Gromovnik Ilija;
"M alo tren u h , ĉu d an san ak u sn ih .
"N av eze se trista k alu Ċ era,
"Naveze se u to sinje more,
"Prilog nose Svetoj gori slavnoj:
"Ţ u ta v o sk a i b 'jela tam n jan a:
"Dig o še se v jetri d o o b lak a,
"U d ariše p o m o ru talasi,
"D a s' p o to p i trista k alu Ċ era,
"U g las v ik n u trista k alu Ċ era:
""P o m o z' B o ţe i sveti N ik o la!
""Đ e si g o Ċ e, d a si sad a o v Ċ e!""
"A ja odoh, te ih potpomogoh;
"Izv eze se trista k alu Ċ era,
"Izveze se zdravo i veselo,
"O d n eso še p rilo g S v eto j g o ri:
"Ţ u ta v o sk a i b 'jela tam n jan a.
"U tome se mene zadrijema,
"T e ja ĉašu iz ru k e isp u stih ."
Z b o r zb o rila g o sp o d a rišćan sk a
K o d b ijele crk v e G raĉan ice:
"B o ţe m ili, ĉu d a v elik o g a!
"K u d se Ċ ed e car:N em an je b lag o ,
"S ed am k u la g ro ša i d u k ata?"
T u se d esi N em an jiću S av o ,
P a g o v o ri g o sp od i rišćan sk o j:
"O j B o g a v am , g o sp o d o rišćan sk a!
"Ne govor'te o mom roditelju,
"N e g o v o r'te, n e g riješ'te d u še:
"Nije babo raskovao blago
"N a n ad ţak e n i n a b u zd o v an e,
"Ni na sablje ni na bojna koplja,
"Ni dobrijem konjma na ratove;
"V eć je b ab o p o tro šio b lag o
"Na tri slavna Srpska namastira:
"Jednu babo sagradio crkvu:
"B'jel Vilindar nasred gore Svete,
"K rasn u slav n u seb e zad u ţb in u ,
"V jeĉn u k u ću n a o n o m e sv 'jetu ,
"D a se n jem u p o je letu rĊ ija
"Onog sv'jeta, kao i ovoga;
"Drugu babo sagradio crkvu:
"Studenicu na Vlahu Starome,
"K rasn u slav n u m ajci zad u ţb in u ,
"Svojoj majci carici Jeleni,
"V jeĉn u k u ću n a o n o m e sv 'jetu ,
"D a s' i n jo jzi p o je letu rĊ ija
"Onog sv'jeta, kao i ovoga;
"T reću b ab o sag radio crkvu:
"M ilješev k u n a H erceg o v in i,
"K rasn u slav n u S av i zad u ţb in u ,
"V jeĉn u k u ću n a o n o m e sv 'jetu ,
"D a s' i n jem u p o je letu rĊ ija
"Onog sv'jeta, kao i ovoga."
U g las v ik n u g o spo d a rišćan sk a:
"P ro sto d a si, N em an jiću S av o !
"P ro sta d u ša tv o jih ro d itelja!
"P ro sta d u ša. a ĉestito t'jelo !
"Š to n o sili, sv ijetlo v am b ilo !
"Š to ro d ili, sv e v am sv eto b ilo !"
I što reĉe g o sp o d a rišćan sk a
Na sastanku kod bijele crkve,
Š to g o Ċ rek li, k o d B o g a se stek lo .
Z b o r zb o rila g o sp o d a rišćan sk a
K o d b ijele crk v e G raĉan ice:
"M ili B o ţe, ĉu d a g o lem o g a!
"K u d se Ċ ed e car-Nemanje blago,
"S ed am k u la g ro ša i d u k ata?
"Valja da je raskovao blago
"N a n ad ţak e i n a b u zd o v an e
"I dobrijem konjma na ratove."
T u se d esi N em an jiću S av o ,
P a g o v o ri g o sp od i rišćan sk o j:
"N e lu d u jte, g o sp o d o rišćan sk a!
"Nije babo raskovao blago
"N a n ad ţak e n i n a b u zd o v an e,
"Ni dobrijem konjma na ratove,
"V eć je b ab o p o h arĉio b lag o
"S v e g rad eći m lo g e zad u ţb in e:
"Dok je Svetu gore podigao
"I V ilin d ar crk v u n aĉin io ,
"Tu je dao dvije kule blaga;
"D o k n aĉin i v iso k e D eĉan e
"U primorju kod vode Bistrice,
"I d v a stu b a sv etitelja Đ u rĊ a,
"O b a stu b a v iš'N o v o g P azara,
"Studenicu na Vlahu Starome,
"Tu je dao jednu kulu blaga;
"D o k n aĉin i crk v u k o d T reb in ja
"M ilješev k u n a H erceg o v in i,
"I Dovolju blizu gore Crne;
"I T ro jicu n ad o m ak T aslid ţe
"U k raj v o d e u k raj Ć io tin e;
"R aĉu crk v u u k raj v o d e D rin e,
"I P ap raću b lizu B o ro g o v a,
"I V azu ću k raj v o d e K riv aje,
"Ozren crkvu nasred Bosne slavne,
"I Gomelju na granici suvoj;
"M o štan icu u K rajin i lju to j,
"Tu je dao jednu kulu blaga.
"O stalo g a što p reteĉe b lag a,
"O stalo je b lag o p o h arĉio
"Z id aju ći p o k alu k ald rm e
"I g rad eći p o v o d am ' ću p rije,
"D ijeleći k ljastu i slijep u ,
"D o k je d u ši m jesto u v atio ,
"S ed am k u la b lag a p o h arĉio :
"E to b ab o k u d p o harĉi b lag o !"
O n d a reĉe g o sp o d a rišćan sk a:
"B e aferim , N em an jiću S av o !
"Kad imaste sedam kula blaga,
"Te znadoste upraviti blagom.
"Š to n o sili, sv ijetlo v am b ilo !
"Š to ro d ili, sv e v am sv eto b ilo !"
I što reĉe g o sp o d a rišćan sk a
Na sastanku kod bijele crkve,
Š to g o Ċ rek li, k o d B o g a se steklo
A l'd a v id iš d v e g o sp o Ċ e m lad e,
D v e g o sp o Ċ e, o b e p o starije:
Jedna uze ubeljeno platno,
Pa ga nosi opet da bijeli,
I odlazi tamo na belilo,
T am o o d e, v iše n e d o lazi;
D ru g a u ze lijep e ru m en d ţe,
Pa odlazi na vodu studenu,
N a v o d i je ţu b o r o tv o rila,
P a k a d v o ru v iše n e d o lazi;
A n e m o ţe G o jk o v ica m lad a,
Jera im a ĉed o u k o lev ci
Vrlo mlado od meseca dana.
P ro Ċ e v rem e g o sp o sk o g a ru ĉk a,
Najzad usta njina stara majka,
T e p o ziv a m lad e izm ećark e,
D a o d n ese ru ĉak n a B o jan u ;
Al' govori Gojkovica mlada:
"S ed i", v eli, "n aša stara m ajk o ,
"T e ti n jijaj ĉed o u k o lev ci,
"D a ja n o sim g o sp o d sk og a ru ĉk a;
"Od Boga je velika greota,
"A od ljudi zazor i sramota,
"K o d tri sn ae d a ti n o siš ru ĉak ."
Onda osta njina stara majka,
T e d a n jija ĉed o u k o lev ci,
A ustaje Gojkovica mlada
I p o ziv a m lad e izm ećark e,
T e o d n ese g o sp o sko g a ru ĉk a;
Kad je bila na vodu Bojanu,
Ugleda je Mrljav ĉev ić G o jk o ,
O n p o trĉa, te su srete lju b u ,
Pa je desnom rukom zagrlio,
Celiva je u bijelo lice,
P a o n ro n i su ze o d o ĉiju ,
Jo šte lju b i tak o g ov o rio :
"L ju b a m o ja, v elik a ţalo sti!
"D a l' n e v id iš, g d e si p o g in u la?
"N a k o g a si n aru ĉila Jo v a?
"K o će teb e Jo v a okupati?
K o li će g a d o jk o m o d o jiti?"
Jo šte ćaše G o jk o g o v o riti,
A l'n e d ad e V u k ašin e k ralju ,
No je uze za desnicu ruku,
Pa podviknu Rada neimara -
B o ţe m ili, ĉu d a v elik o g a!
E v 'o stad e d v o je siro ĉad i:
Jedno jeste Srpski car Stefane,
A druga je sirota Roksandra,
Pa besjedi Srpski car Stefane:
"Moja sestro, sirota Roksandro!
"Hodi mene uzmi gospodara,
"D a m i n aše n e h arĉim o b lag o ."
Ma mu veli sirota Roksandra;
"O ĉu li m e, m o j b rate S tefan e!
"P reĊ e b i se n eb o p ro lo m ilo ,
"A na nebo sunce poginulo,
"No uzela tebe gospodara:
"Bogme nikad ja te uzet' ne ću
"D o k n e n aĊ eš trista n eim ara,
"P o v ed eš ih u Š aru p lan in u ,
"D a ti n aĊ u d o trista izv o ra,
"N a jed n u ih ţicu n e sastav e,
"Ne odvedu Misir-zemlji ravnoj;
"I n ap rav iš d o tri ĉaše zlatn e,
"Da ti vodu pije sirotinja."
K ad to zaĉu S rp sk i car S tefan e,
O n n e ţali p o h arĉiti b lag a,
No dovati trista neimara,
P o v ed e ih u Š aru p lan in u ,
T e n aĊ o še d o trista izv o ra,
N a jed n u ih ţicu sastav ili,
Doveli ih Misir-zemlji ravnoj;
P a n ap rav i d o tri ĉaše zlatn e,
Da mu vodu pije sirotinja.
K ad to v iĊ e siro ta R o k san d ra,
Ovako je rijeĉ b esjed ila:
"Ĉ u ješ li m e, m o j b rate S tefan e!
"Ja te b o g m e n ik ad u zet'n e ću
"D o k n e n aĊ eš trista n eim ara,
"Da bijelu naprave ti crkvu
"Od bijela mermera kamena,
"P o d listaš je tešk ijem o lo v o m ,
"A p o k riješ tu ĉem zelen ijem ,
"P a n ap rav iš d o trista sto lo v a,
"P a d o v ed eš trista k alu Ċ era
"I dvanaest svetijeh vladika
"I ĉetiri S rp sk a p atrijara,
"I d o v ed eš Ċ ak o n a Jo v an a
"I n jeg o v o Ċ ece trista lu d e;
"Pa kako ni, moj brate, rasude."
K ad to zaĉu S rp sk i car S tefan e,
O n n e ţali p o h arĉiti b lag a,
No dovati trista neimara,
T e b ijelu n ap rav iše crk v u
Od bijela mermera kamena,
P o d listaše j'tešk ijem o lo v o m ,
A p o k riše tu ĉem zelen ijem ;
Pa napravi do trista stolova
I d o v ed e trista k alu Ċ era
I dvanaest svetijeh vladika
I ĉetiri S rp sk a p atrijara,
I d o v ed e Ċ ak o n a Jo v an a
I n jeg o v e Ċ ece trista lude:
P a p ro k leto p ro sip aše m ito ,
Da mu dadu sestru za ljubovcu.
K alu Ċ eri m ita p riv atiše,
I privati dvanaest vladika
I ĉetiri S rp sk e p atrijare,
N o n e h o će Ċ ak o ne Jo v an e
I n jeg o v e Ċ ece trista lu d e:
Roksandra je pred bijelu crkvu,
Pa izlaze trista k alu Ċ era,
Izid o še p red b ijelu crk v u ,
E v 'n aĊ o še R o k sand ru Ċ ev o jk u ,
O v ak o jo j rijeĉ b esjed ili:
"Dobro jutro, careva carice!
"T o v i, B o ţe, u ĉas d o b ar b ilo !"
Ema veli sirota Roksandra:
"H aj!' o to le, B o ţ'ji p ro k letn ici!
"Đ av o li v i p o n ijeli d u šu ,
"A oganj ve izg o rio ţiv i!
"P a v e v o d a m u tn a ćerd o sala!"
Kad eto ti dvanaest vladika,
O v ak o su rijeĉ b esjed ili:
"Dobro jutro, careva carice!
"T o v i, B o ţe, u d o b ar ĉas b ilo !"
Ama veli sirota Roksandra:
"H ajt'o to le, B o ţ'ji b ezd u šn ici!
"Đ av o li v i p o n ijeli d u šu !
"A oganj v e izg o rio ţiv i!
"I v o d a" v as ćerd o sala m u tn a!"
Kad eto ti Srpski patrijari,
O v ak o su rijeĉ b esjed ili:
"Dobro jutro, careva carice!
"T o v i, B o ţe, u d o b ar ĉas b ilo !"
Onako ih opravi Roksandra,
K 'o v lad ik e i k 'o k alu Ċ ere;
K ad eto ti Ċ ak o n a Jo v an a
I n jeg o v e Ċ ece trista lude,
O v ak o su rijeĉ b esjed ili:
"Dobro jutro, sirota Roksandro!
"A da Bog da i Bogorodica,
"Ak' uzela mila brata svoga,
"B o ţja o d v as n e o stalo trag a,
"Do van zmije i kamena stanca!"
K ad to zaĉu S rp sk i car S tefan e,
A o n sk o ĉi n a n o ge lag an e,
Te dovati drvene majstore,
O d d rv eta o n p rav i ćeliju ,
O d lijep a lu ĉa p ito m o g a,
Zamaza je prahom i katramom,
P a d o v ati Ċ ak o n a Jo v an a
I n jeg o v e Ċ ece trista lu d e,
U ćeliju te ih zatv o rio ,
P a u ţd io sa ĉetiri stran e;
On otide na bijelu kulu.
Kad na jutro jutro osvanulo,
Ev' porani Srpski car Stefane,
A p o g led a S tefan n a ćeliju ,
Al' se sama ogradila crkva,
A u crkvu trista svetitelja,
T o su , b raćo , m lad i m u ĉen ici.
K ad to v iĊ e S rp sk i car S tefan e,
A o n o p et n ap rav i ćeliju ,
P a d o v ati trista k alu Ċ era
I dvanaest svetijeh vladika
I ĉetiri S rp sk a p atrijara,
U ćeliju te ih zatv o rio ,
Zatvorio, pa ih zapalio,
On otide na bijelu kulu.
K ad n a ju tro b ješe o sv an u lo ,
A o tid e S tefan n a ćeliju ,
A l'ćelija b ješe izg o rela,
I zemlja je pod njom izgorela,
Izgorela, pa se propanula,
Pa je voda udarila mutna,
T e je n jin e k o sti ćerd o sala.
K ad to v iĊ e S rp sk i car S tefan e,
Ne smje uzet' sestru za ljubovcu!
T o je b ilo , k ad a se ĉin ilo ,
A sada se tek pripovijeda.
P o d iţe se S rp sk i d ar S tep an e
Iz Prizrena mesta ubavoga,
P o d iţe se itar lo v lo v iti
Do Veleza i vode Vardara;
S' sobom vodi osam vezirova
I Todora devetog vezira.
Lov lovio za petnaest dana,
T ak o m u se sreća u d esila,
T e o d lo v a n išta n e u lo v i:
Ni jelen a n i k o šu te m u d re,
Ni od kaka sitnoga zverinja,
A kade se na trag povratio,
N aĊ e ĉed o u g o ri zelen o j
U v in o v o lišće zav ijen o ,
A vinovom lozom povijeno,
A po licu listom pokriveno,
Da mu lice ne gori od sunca
T o m se ĉu d i care g o sp o d in e,
O tk u d ĉed o u g o ri zelenoj:
Il'je ĉed o d o sad ilo m ajci,
Te je njega ostavila majka;
Il'je k u m a k u m ĉe izn jela,
Da car krsti i da ga dariva;
Il'su v ile ĉed o p o d m etn u le.
Staja care letnji dan do podne,
N e b i l'g d i k o ĉed u izišao ,
A l'n i k o g a ĉu ti n i v id eti;
Car doziva Todora vezira:
"O Todore, moj mudri vezire!
"Odsednide od konja viteza,
"T e p o g led aj o n o ĉed o m lad o ;
"A k o ĉed o b u d e m u šk a g lav a,
"Daj ga mene na konja viteza."
Todor vezir od konja odsede,
T e p o g led a o n o ĉed o m lad o ,
Tako caru dade Bog jedini,
Bog jedini i sreća carev a,
T e je ĉed o b ilo m u šk a g lav a;
Caru g' Todor na konja dodaje,
C ar je lep o ĉed o p riv atio
U skut desni kolaste azdije,
Tri put ga je licem celivao,
Pa ga zavi u maramu svil'nu,
I metnu ga sebe u nedarca:
"B lag o m en e d o B o g a v išn jeg a!
"Bog mi dade sina iznenada,
"M o jo j G ro zd i b raca ro Ċ en o g a,
"M o ja G ro zd a v rlo b rata ţeljn a,
"Bog joj dade brata iznenada."
Pa otide dvoru gospodskome.
Ta u prvo vreme jeste bilo,
K ad g o sp o d ar o tk ud d v o ru d oĊ e,
N e izlazi slu g a n i slu šk in ja,
Gospodaru konja da privati,
V eć g o sp o Ċ a, k o ja je u d v o ru ;
Išetala carica R o k san d a,
Pod carem je konja privatila:
"C ar ĉestiti, d o b ro si d o šao !
"Jesi l' lepa lova ulovio?"
C ar carici m u šk o ĉed o d ad e,
A carica ĉed o p riv atila
U svilenu ubavu kecelju;
C arica se ĉed u o b rad o v a:
"Blago mene do Bo g a v išn jeg a!
"L ep šeg a ti lo v a i n e traţim ."
Odnese ga u gospodske dvore,
Prometnu ga kroz nedra svilena,
Da bi se dete od srca nazvalo[21],
Okupa ga i nanegova ga;
O d n eše g a A ran Ċ ela crk v i,
O k u m iše T o d o ra v ezira,
K rsti T o d o r ĉed o m u šk u g lav u ,
Od milja mu lepo ime dade,
Lepo ime: Naode Momire.
R an i ĉed o carica g o sp o Ċ a,
R an i ĉed o i n eg u je lep o ,
K ak o sv ak a m ajk a ĉed o sv o je;
Raste dete Naode Momire:
Š to d eteta u v eĉe o m rk n e,
Jo š to lik o u ju tru osv an e,
Odrastao od petnaest ljeta,
Kao drugo od triest godina;
Sta se dobra konja privatati,
D o b ra k o n ja i sv etla o ru ţja.
Kudgod ide care gospodine,
Pored sebe vodi i Momira,
P o red seb e, k an o k itu cv eća;
Š to o n rek n e, i car n e p rek rati.
M an i b iše d ev et v eziro v a.
Kad je bilo na cvetonosije
Zbor zborilo osam vezirova:
"Da falimo cara nebeskoga!
"Mi dvorismo cara od malena,
"Od malena pake do golema,
"I sede nam brade do pojasa,
"N e m o g o sm o d o b ra izd v o rši,
"Kako dete Naode Momire,
"Jed n o m lad o ju ĉeran je d ete,
"Kako s' lepa dobra dodvorilo!
"Kako bismo dete omrazili
"I sa svetlim carem zavadili?"
A besedi Todore vezire
(Kum neverni, vera ga ubila!):
"B raćo m o ja, o sam v eziro v a!
"A k o ćem o izg u b iti d u šu ,
"L asn o ćem o o m razit'M o m ira,
"S a ĉestitim carem rastav iti:
"K ad e b u d e u o ĉi v ask rsa,
"O sto jim o to sv eto v eĉern je,
"IziĊ em o iz b ijele crkve,
"V i u zm ite sv ak i p o ĉau ša,
"T e v o d ite d v o ru n a v eĉeru ,
"Ja ću k u m a N ao d a M o m ira,
"O d v ešću g a d v o ru n a v eĉeru ,
"Izn o siću tro g o d išn je v in o
"I rakiju od sedam godina;
"O p o jiću N ao d a M o m ira,
"O d n eću g a u carev e d v o re
"N a ĉard ak e g d i G ro zd an a sp av a,
"M etn u ću g a sestrici n a ru k e,
"A sestra je svaka milostiva
"I n a sv o g a b rata ţalo stiv a,
"O n a će g a lep še p rig rliti;
"A kad bude na vaskrsenije,
"I budemo na jutrenji svetoj,
"B u d e v rem e celiv at''v an Ċ elje,
"C ar će g led at'i d esn o i lev o ,
"Da s Momirom celiv a 'v an Ċ elje,
"Kad Momira ne bude u crkvi,
"Ja ću s carem celiv at''v an Ċ elje;
"K ad ju tren ju sv etu sav ršim o ,
"IziĊ em o iz b ijele crk v e,
"C ar će o n d a m en e zap itati:
""O Todore, kamo mi Momire?
""Š to m i n ije d eteta u crk v i?
""K o d teb e je n a v eĉeri b ilo ,
""Na njega si navalio vino,
""Od vina ga ljuto boli glava,
""T e n e m o ţe u crk v u d a d o Ċ e." "
"V as ĉetiri d u šo m p o d n esite,
"A ĉetiri k riv o sv ed o ĉite:
""Momir ljubi sestru Grozdijanku.""
"T ak o ćem o o m razit'M o m ira,
"S a ĉestitim carem rastav iti."
K ad je b ilo u o ĉi uskrsa,
V eĉern je su sv eto o stajali
I izišli iz b ijele crk v e,
S v ak i v ezir u ze p o ĉau ša,
Todor uze Naoda Momira,
O d v ed e g a d v o ru na v eĉeru ,
P red n jeg 'n o si treg o d išn je v ino
I rakiju od sedam godina,
A u v in o m eša sv ak o b ilje,
P o n ajv iše b en Ċ eluk a tešk a,
A na tvrdi sanak namenjuje,
Neka spava Naode Momire,
Dok ne svane II sunce ne grane
I d o k b u d e d o b a letu rĊ iji.
O p i s'd ete, n išt'o seb i n e zn a,
Naslonja se glavom na Todora,
N a sv o jeg a k ršten o g a k u m a;
T o d o r u ze d ete u n aru ĉje;
Odnese ga u dvore careve,
N a ĉardake gdi devojka spava,
I metnu ga Grozdani na ruku,
A sestra je svaka milostiva
I n a sv o g a b rata ţalo stiv a,
O n a g a je lep še p rig rlila.
Po tom malo vreme postajalo,
P etli p eše, k lep ala u d 'riše,
S v ešten ici staše n a ju tren je,
Sva gospoda podrani u crkvu
I pred njima Srpski car Stepane.
Jutrenju su svetu ostajali,
D o Ċ e v rem e celiv at''v an Ċ elje,
A car gledi i desno i levo,
Ne bi l' gdigod vidio Momira,
D a sa n jim e celiv a 'v an Ċ elje;
O n d a p riĊ e T o d o re v ezire,
T e sa carem celiv a 'v an Ċ elje.
K ad ju tren ju sv etu sav ršili,
I izišli iz b ijele crk v e,
Pa pred crkvom seli u stolove,
O n d a care p o ĉe b esed iti:
"O Todore! kamo mi Momire?
"Š to m i n ije d eteta u crk v i?
"K o d teb e je b ilo n a v eĉeri,
"Na njega si navalio vino,
"Od vina ga ljuto boli glava,
"T e n e m o ţe u crk v u d a d o Ċ e?"
O n d a p o ĉe T o d o r b esed iti;
"C ar ĉestiti, su n ce o g rejan o !
"T i M o m ira d rţiš i G ro zd an u ,
"R o Ċ en o g a b rata i sestricu ;
"Momir ljubi sestru Grozdijanku."
Tad' govori Srpski car Stepane:
M u ĉ', T o d o re, m u k o m se zam u k 'o !
"N ij'istin a, što n a d ete k aţeš,
"Tako mi se ne delilo meso
"Z a ţiv o ta o d m o ji k o stiju
"Ja ne delim Momir' i Grozdanu!
"R o Ċ en i su b ratac i sestrica."
P o v ik aše o sam v eziro v a:
Ĉ etv o rica d u šo m p o d n eso še,
A ĉetiri k riv o sv ed o ĉiše:
"Jeste, care, B o g i n jin a d u ša!
"Jeste, care, d an ašnjeg n am d an a!
"Jeste, care, u m rlo g n am ĉasa!
"Momir ljubi sestru Grozdijanku,
"I sad sp av a s n jo m e n a ĉard ak u !"
Rasrdi se Srpski car Stepane,
Od ljutine aljinu razdera,
O d ţalo sti g ro zn e su ze p ro li:
"E j M o m ire, ej ţalo sti m o ja!
"E j M o m ire, lep a k ito cv eća!
"T ešk o m en e, ja izgubi tebe!"
P ak n am aĉe d v a d ţelata m lad a:
"B rzo id 'te, d v a d ţelata m lad a,
"N a ĉard ak e, g d i G ro zd an a sp av a,
"Uvatite Naoda Momira,
"Vodite ga, te ga obesite
"U gradini o suvoj davini,
"Š to n o se je d rv o o su šilo
"Ima vreme tri godine dana,
"Niti lista niti cvetom cvati."
O tid o še d v a d ţelata m lad a,
A li M o m ir n a ĉard ak u sp av a,
Kod njeg' sedi sestra Grozdijanka,
N ad n jim m aše g ran o m b o siljk o v o m ,
S v o m e b ratu ĉin i lep a lad a,
Da joj bratac mamuran pospava.
T u d o Ċ o še d v a d ţelata m lad a,
N am k o še m u g ajtan o k o v rata;
Kad to v id e g o sp oĊ a d ev o jk a,
Ona pisnu, kao zmija ljuta,
U d 'ri licem o zem ljicu ĉarn u ,
A M o m ir se trţe iza san k a,
O ĉi m etn u , p o g led a n ad a se,
T e u g led a d v a d ţelata m lad a,
Pa i stade Bogom bratimiti:
"B o g o m b raćo , d v a d ţelata m lad a!
"Nemojte me odma obesiti,
"Vodite me caru roditelju,
"Da ja pitam roditelja moga,
"Z a što m en e o će d a o b esi,
"Š ta li sam m u sag rešio lju to ;
"A sv a m o ja b raća i d ru ţin a
"Raduje se svetom vaskrsenju,
"M en e b ab a o će d a o b esi
"Na znan danak na vaskrsenije!"
D ţelati su , al'su m ilo stiv i,
O n i staše su ze p ro sip ati
N a M o m ira m lad a g led aju ći;
Vode njega caru roditelju.
K ad M o m ira caru d o v ed oše,
Pisnu dete, kao zmija ljuta,
Pade caru preko svil'na krila,
Ljubi cara po nedri svileni:
"Svetli care a moj roditelju!
"Š to sam teb e, b ab o , sag rešio ,
"T e m e d an as o ćeš d a o b esiš,
"Na znan danak na vaskrsenije?
"S v a se m o ja b raća i d ru ţin a
"Sad raduje svetom vaskrsenju,
"A ti m en e o ćeš d a o b esiš!
"A što sam ti sag rešio b ab o?"
A car n išta, v eće suze p ro li:
"E j M o m ire, ej ţalo sti m o ja!
"T ešk o m en e, ja izg ubi tebe;
"M en e k aţe d ev et v eziro v a,
"D a ti lju b iš sestru G ro zd ijan k u ;
"Tako mi se ne delilo meso
"Z a ţiv o ta o d m o ji k o stiju ,
"Ja ne delim tebe i Grozdanu!
"R o Ċ en i ste b ratac i sestrica.
"E j M o m ire, ej ţalo sti m o ja!"
A besedi Naode Momire:
"Im a, b ab o , ĉitav mesec dana,
"Kako nisam sestrice vidio
"R azm a sin o ć u zelen o j b ašĉi,
"K ad je b rala s d ev o jk am a cv eće,
"S njome, babo, tridest devojaka,
"S reto sm o se n a b ašĉen i v rati,
"Ja n jo j d ad o stru k ru m en e ru ţe,
"Ona mene struk bela bosiljka,
"Te se, babo, menovasmo cv ećem
"Z a m ilo štu b ratac i sestrica,
"Z a m ilo štu , za sram o tu n ije."
Tede care njemu da veruje,
Al' povika devet vezirova:
"Ĉ u ješ B o ţe, v id iš li sab o re!
"Car veruje detetu jednome,
"Ne veruje devet vezirima,
"Bijelije brada do pojasa!"
Nema kuda Srpski car Stepane,
V eć n am aĉe d v a d ţelata m lad a:
"A jd ', d ţelati, te g a o b esite
"U gradini o suvoj davini."
P o v ed o še g 'd v a d ţelata m lad a;
Al' se moli Naode Momire:
"B o g o m b raćo , d v a d ţelata m lad a!
"Vodite me carici materi,
"Da mi prosti i muku i ranu:
"Ranu njenu, što m e je ran ila;
"M u k u n jen u , što je p ro m u ĉila,
"Dok je mene ona odranila."
D ţelati g a n e k teli slu šati,
V eć g a v o d e u n o v u g rad in u ,
U gradinu pod suvu davinu,
Š to n o se je d rv o o su šilo
Im a v eće tri g o d in e d an a,
Niti lista niti cvetom cvati;
O b esiše N ao d a Momira.
To iz dvora niko ne vidio,
V eć v id ila sestra G ro zd ijan k a,
Isp red d v o ra s v iso k a ĉard ak a,
Pa utire suze od obraza,
Ona ide svojoj staroj majci;
"Odeni me, moja stara majko,
"O b u ci m e, što g o d lep še m o ţeš,
"Danas jeste svetlo vaskrsenje,
"Devojke me u kolo zazivlju."
T o carica jed v a d o ĉek ala,
O b u ĉe je, što g o d lep še m o ţe,
B aš k an 'd a je o će d a u d aje;
N e će ići ţalo sn a G ro zd an a,
N e će ići m lad a m eĊ 'd ev o jk e,
V eć u k rala sv ilen e g ajtan e,
Pa otide bracu u gradinu,
U gradinu pod suvu davinu;
Kad je vid'la braca o b ešen a,
U d 'ri licem o zem ljicu ĉarn u ,
P a zap išta, k ao zm ija lju ta,
Pa s' i ona mlada obesila
O davini o drugojzi grani,
Z a ţiv o ta jo šte za svo jeg a
Desnom rukom braca zagrlila.
Glas dopade carici Roksandi:
"Z lo si sela, g o sp o Ċ o carice!
"Oboje ti dece o b ešen o ,
"O b ešen ti M o m ir i G ro zd an a."
A zap išta carica R o k san d a,
O n a id e caru ĉestito m e,
Pade caru preko svil'na krila,
Pa ga ljubi po nedri svileni:
"Z a što , care, o g rejan o su n ce
"Z a št' o b esi d v o je d ece n aše,
"N am a, care, n ašu o m lad in u ,
"Omladinu i obradovanje?"
A car ţali N ao d a M o m ira,
Z a G ro zd an u n išta i n e zn ad e,
P a b esed i g o sp o Ċ i carici:
"N isam teb e d ecu izv ešao ,
"Obesilo devet vezirova,
"Obesilo Naoda Momira."
A l'g o v o ri carica g o sp o Ċ a:
"Ĉ u ješ li m e, sv etla k ru n o m o ja!
"Jal'izv ešaj d ev et v eziro v a,
"Jali ću se i ja o b esiti
"O d av in i o trećo jzi g ran i
"A kod ono dvoje dece moje;
"Ja d u šm an a g led ati n e m o g u ,
"D a m i o d e d u šm an i p o sv etu ."
Nema kuda Srpski car Stepane,
V eć n am aĉe d o d ev et d ţelata,
T e izv eša d ev et v eziro v a
P ro ću crk v e o jeli zelen o j.
Po tom malo vreme postajalo,
P a se d iţe care i carica
A o d n jin e v elik e ţalo sti,
T e o d o še u n o v u grad in u ,
U gradinu pod suvu davinu;
Š to d a v id e? ĉu d a n ev iĊ en a!
Davina se suva pomladila
I zelenim ulistala listom
I bijelim ucvatila cvetom,
Oboje se dece psvetilo,
Posveti se Momir i Grozdana;
P a o d o še p o d jelu zelen u ,
Al' zelena usanula jela,
Pocrnilo devet vezirova,
A n ajv iše T o d o re v ezire,
Kum neverni, vera ga ubila'
Pod njima se zemlja provalila.
C ar n am aĉe d v a d ţelata m lad a,
Otkida i jednog po jednoga,
Te i baca dole u bezdanu:
"Idi tamo sa zemlje nepravdo!"
Stade care prosipati blago,
Te sarani dvoje dece svoje.
Na Momiru zelen bor nikao,
Na Grozdani vinova lozica,
Savila se loza oko bora,
K o sestrina oko brata ruka.
B o ţe m ili, ĉu d a v elik o g a!
Kada slavni Srpski knez Lazare
P o sla zeta M ilo š-O b ilića
U Latine da kup i h araĉe:
L atin i g a d iv n o d oĉek aše,
I g o sp o d sko m ĉasti u g o stiše,
Pa ga vode pred bijelu crkvu,
Pred bijelu crkvu Dimitriju,
Pak se vale Latinska gospoda:
"G le, v id iš li, v o jv o d a M ilo šu !
"V id iš n ašu crk v u D im itriju ,
"Kakova je i kolika li je?
"Vi nejmate takovijeh crkvi."
V eli n jim a v o jv o da M ilo šu :
"Vi ste mudri, gospodo Latinska,
"Jeste mudri al' zborite ludo!
"D a v i zn ate n aše n am astire,
"N aših slav n ih cara zad u ţb in e,
"Kakovi su i koliki li su!
"D a v id ite lav ru S tu d en iĉk u
"Ne daleko od Novog Pazara;
"Da vid ite Đ u rĊ ev e S tu p o v e
"K o d D eţev e starijeh d v o ro v a,
"Z ad u ţb in e cara S im eu n a;
"D a v id ite ĉu d o n ev iĊ en o ,
"B'jel Vilindar usred gore Svete,
"Z ad u ţb in u S av e sv etitelja
"I njegova oca Simeuna;
"D a v id ite Ţ iĉu k raj M o rav e
"I k o d Ib ra v iše K aran o v ca;
"S o p o ćan e R ašk i n a izv o ru ,
"Z ad u ţb in e sv eto g a S tev an a,
"S rp sk o g k ralja p rv o v jen ĉan og a;
"D a v id ite P ap raću v elik u
"V iš'Z v o rn ik a S p reĉi n a izv o ru
"Pod visokom gorom Borogovom,
"Z ad u ţb in u V u k ana ţu p an a;
"D a v id ite v iso k e D eĉan e
"Kod Prizrena grada bijeloga,
"Z ad u ţb in u k ralja D eĉan sk o g a;
"D a v id ite R aĉu p reb ijelu
"Kod Sokola ukraj vode Drine;
"D a v id ite lijep u T ro n o šu
"K o d L o zn ice n a r'jeci T ro n o ši,
"Z ad u ţb in u b raće Ju g o v ića;
"Da vidite slavnu Ravanicu
"U R esav i n iţe P araćin a
"Na studenoj r'jeci Ravanici,
"Z ad u ţb in u n ašeg gospodara,
"Gospodara, slavnog knez-Lazara;
"I ostale Srpske manastire,
"Da vidite, pak da se divite,
"Kakovi su i koliki li su!
"Š ta je v aša crk v a D im itrija?
"Ja ću v am je sad a p retu riti
"A iz ru k e tešk im b u zd o v an o m ."
A l'L atin i to n e v jero v aše,
No s Milo šem o n i s'o p k lad iše
U h iljad u ţu tijeh d u k ata.
U ze M ilo š p ern a b u zd o v an a
I zasuka bijele rukave,
Pak se moli Bogu istinome:
"P ro sti, B o ţe i b ijela crk v o !
"Da se jednom bacim preko tebe:
"N e ću n a te, n eg o p rek o teb e."
P ak p o teţe p ern im b u zd o v ano m ,
Buzdovan se zam ĉe u o b lak e:
Jedni vele: "Jeste preturio,"
Drugi vele: "Nije preturio,"
T reći v ele: "Jeste, te v iso k o ."
Kad se vrati perni buzdovane
Iznad b'jele crkve iz oblaka,
On udari u banove dvore,
T e p o lu p a srĉali ĉard ak e,
I tu ubi dva banova sina
I ĉetiri m o rsk a d ţen erala
I dvanaest velikih vlastela.
K ad to v iĊ e g o sp od a L atin sk a,
U v atiše v o jv o d u M ilo ša,
B aciše g a n a d n o u tam n icu .
Ĉ esto M ilo š k ro z p ro zo r p o g led a,
Ne bi l' mog'o koga ugledati;
Al' ugleda Kostu Ciganina,
P a g a p o ĉe B o g o m b ratim iti:
"Bogom brate, Kosta Ciganine!
"E v o teb e tri d u k ata ţu ta,
"Donesi mi jedan list hartije,
"List hartije knjige bez jazije."
To je Kosta za Boga primio,
Donese mu jedan list hartije,
List hartije knjige bez jazije,
M ilo š sjed e sitn u k n jig u p isat'
Svome tastu Srpskom knez-Lazaru,
N e p iše je, ĉim se k n jig e p išu ,
V eć je p iše k rv i o d o b raza;
S v e m u k aza što je i k ak o je.
K ad L azaru sitn a k n jig a d o Ċ e,
I o n v iĊ e, što m u k n jig a k aţe,
O n u g led a, d ru g u sitn u p iše,
T e je šalje g o sp o d i L atin sk o j,
U knjizi im ovako besjedi:
"Ĉ u jete li, gospodo Latinska!
"P u stite m i m o g zeta M ilo ša,
"P o d ajte m u o d zem lje h araĉe,
"I opklade hiljadu dukata;
"Ako li ga odmah ne pustite,
"Vjera moja tako mi pomogla!
"D ić' ću n a v as S rb lje i M ad ţare,
"S v u ću v ašu zem lju p o h arati,
"Poharati, ognjem popaliti."
K ad L atin i k n jig u p ro u ĉiše,
B rţe-b o lje p u stiše M ilo ša,
D ad o še m u o d zem lje h araĉe,
I opklade hiljadu dukata.[30]
I.
II.
III.
IV.
V.
"K o ji o n o d o b ar ju n ak b ješe,
"Š to jed an p u t b ritk o m sab ljo m m an e,
"Britkom sabljom i desnicom rukom,
"P ak d v ad eset o d sijeĉe g lav a?" -
"O n o jeste B an o v ić S trah in ja?" -
"K o ji o n o d o b ar ju n ak b ješe,
"Š to d v a i d v a n a k o p lje n ab ija,
"Preko sebe u Sitnicu tura?"
"O n o jeste S rĊ a Z lo p o g leĊ a." -
"K o ji o n o d o b ar ju n ak b ješe
"Na alatu konju velikome
"S a k rstašem u ru ci b arjak o m ,
"Š to sag o n i T u rk e u b u lju k e
"I nagoni na vodu Sitnicu?" -
"O n o jeste B o šk o Ju g o v iću ."
R an o ran i T u rk in ja Ċ ev o jk a,
Prije zore i bijela dana,
Na Maricu bijeliti platno.
Do sunca joj bistra voda bila,
Od sunca se voda zamutila,
Udarila mutna i krvava,
Pa pronosi konje i kalpake,
Ispred podne ranjene junake;
Pa nanese jednoga junaka,
Uzela ga voda na maticu,
O k reće se n iz v o d u M aricu .
V iĊ e ju n ak k o d v od e Ċ ev o jk u ,
P a je p o ĉe B o g o m sestrim iti:
"B o g o m sestro , lijep a Ċ ev o jk o !
"Baci mene jednu krpu platna,
"Izvadi me iz vode Marice,
"Ĉ estitu ću teb e o stav iti."
Đ ev o jk a je za B o g a p rim ila.
Baci njemu jedan kraj od platna,
Izvadi ga vodi na obalu.
Na junaku rana sedamnaest;
N a ju n ak u ĉu d n o od ijelo ;
O bedri mu sablja okovana,
N a sab lji su tri b alĉak a zlatn a,
U b alĉacim 'tri k am en a d rag a:
Valja sablja tri careva grada.
V eli ju n ak T u rk in ji Ċ ev o jci:
"S estro m o ja, T u rk in ja Ċ ev o jk o !
"K o g a im aš k o d b ijela d v ora?"
R eĉe n jem u T u rk in ja Ċ ev o jk a:
"Imam jednu ostarjelu majku,
"I imadem brata Mustaf-agu."
Progovara dobar ranjen junak:
"S estro m o ja, T u rk in ja Ċ ev o jk o !
"Id i k aţi b ratu M u staf-agi,
"Da me nosi dvoru bijelome;
"K o d m en e su tri ćem era b lag a,
"U svakome po trista dukata:
"Ja ću jed an teb e p o k lo n iti,
"Drugi tvome bratu Mustaf-agi,
"A treći ću seb e o stav iti,
"Da ja vidam moje grdne rane;
"Ako Bog da, te rane izvidam,
"Ĉ estitu ću teb e o stav iti
"I tvojega brata Mustaf-agu."
Ode cura dvoru bijelome,
Te kazuje bratu Mustaf-agi:
"O moj brate, aga Mustaf-aga!
"Dobila sam ranjena junaka
"Na Marici na vodi studenoj;
"K o d n jeg a su tri ćem era b lag a,
"U svakome po trista dukata:
"Jed an h o će m en e p o k lon iti,
"A d ru g i će teb e, M u staf-aga,
"A treći će seb e o stav iti,
"Da on vida svoje grdne rane;
"Nemoj mi se, brate, prevariti.
"D a p o g u b iš ran jen a ju n ak a,
"Donesi ga dvoru bijelome."
Ode Ture na vodu Maricu,
A k ad v iĊ e ran jen a ju n ak a,
Uze gledat' sablju okovanu:
M an u n jo m e, o d s'jeĉe m u g lav u ,
Skide s njega divno odijelo,
Pa on ode dvoru bijelome.
Pred njega je sestra izlazila,
A k ad v iĊ e, šta je u ĉin io ,
O n a reĉe b ratu M u staf-agi:
"Z a što , b rate, d a o d B o g a n aĊ eš!
"3 a što zg u b i m o g a p o b ratim a?
"N a što si se, b o lan , p rev ario
"A na jednu sablju okovanu!
"Eda Bog da, odsjekla ti glavu!"
T o m u reĉe, u z k u lu u teĉe.
Malo vreme za tim postajalo,
D o Ċ e ferm an o d cara T u rsk o g
Mustaf-agi, da ide na vojsku.
Ode mujo na carevu vojsku,
Pripasao sablju okovanu;
A k ad d o Ċ e u carev u v o jsku ,
Gleda sablju malo i veliko;
Nikome se izvaditi ne da:
Ode sablja od ruke do ruke,
D o Ċ 'u ru k e K raljev iću M ark u ,
Sama mu se sablja izvadila.
Kad je Marko sablju zagledao,
A l'n a sab lji tri slo v a rišćan sk a:
Jed n o slo vo N o v aka k o v aĉa,
D ru g o slo v o V u k ašin a k ralja,
T reće slo v o K raljev ića M ark a.
Pita Marko Ture Mustaf-agu:
"O j B o g a ti, T u rsk o m o m ĉe m lad o !
"Otkud tebe ova britka sablja?
"Ili si je za blago kupio?
"Ili si je u boju dobio?
"Ili ti je od baba ostala?
"Ili ti je ljuba donijela,
"Donijela ljuba od miraza?"
Veli njemu Ture Mustaf-aga:
"Oj Boga mi, kaurine Marko!
"K ad m e p itaš, p rav o ću ti k azat':"
Sve mu kaza, kakono je bilo.
V eli n jem u K raljev iću M ark o :
"Z a što , T u re, d a o d B o g a n aĊ eš!
"Nijesi mu rane izvidao?
"Danas bih ti dao agaluke
"K o d n ašeg a cara ĉestito g a."
Veli njemu Ture Mustaf-aga:
"Be ne luduj, kaurine Marko!
"D a ti m o ţeš d o b it'ag alu k e,
"Najprije bi sebe izvadio;
"V eć d aj am o sab lju o k o v anu ."
Manu sabljom od Prilipa Marko,
S k id e g lav u T u rĉin -Mustaf-agi.
O tid o še caru k aziv ati,
Car po Marka opravio sluge;
K ak o k o ji M ark u d o lazaše,
Marka zove, Marko ne govori,
V eć o n sjed i, p ije m rk o v in o ;
K ad se M ark u v eće d o sad ilo ,
O n p rig rn u ću rak n ao p ak o ,
A u zim a tešk u to p u zin u ,
P a o tid e caru p o d ĉad o ra;
K o lik o se raţlju tio M ark o ,
U ĉizm am a sjed e n a serd ţad u ,
Pa pogleda cara poprijeko,
K rv av e m u su ze iz o ĉiju .
Kad je care sagledao Marka
I p red n jim e tešk u to p u zin u ,
C ar s'o d m iĉe, a M ark o p rim iĉe,
D o k d o ćera cara d o d u v ara;
C ar se m aši u d ţep o v e ru k o m ,
Te izvadi stotinu dukata,
P a ih d aje K raljev iću M ark u :
"Idi, Marko, napij mi se vina;
"Š to su m i te tak o raţlju tili?" :
"N e p itaj m e, care p o o ĉim e!
"Poznao sam sablju baba moga;
"Da sam Bog d'o u tvojim rukama,
"I ti b i m e 'v ak o raţlju tio ."
P a o n u sta i o d e ĉad o ru .
K o n je jašu d o d v a p o b ratim a,
B eg K o stad in i K raljev ić M ark o ,
Beg Kostadin besedio Marku:
"P o b ratim e, K raljev iću M ark o !
"D a ti m en i o jesen i d o Ċ eš,
"O jeseni, o Dmitrovu danku,
"A o mome krsnome imenu,
"P a d a v id iš ĉasti i p o šten ja,
"A i lep a, b rate, d o ĉek an ja,
"I g o sp o d sk e Ċ ak on ije redom."
A l'b esed i K raljev iću M ark o :
"N e v ali se, b eţe, s d o ĉek an jem !
"K ad ja traţi b rata A n d rijaša,
"Ja se desi u dvoru tvojemu
"O jeseni o Dmitrovu danku
"A o tvome krsnome imenu,
"V id io sam tv o je d o ĉek an je,
"I v id i ti d o tri n eĉo v eštv a."
A l'b esed i b eţe K ostadine:
"P o b ratim e, K raljev iću M ark o !
"T a k ak v a m i n eĉo v eštv a k aţeš?"
V eli n jem u K raljev iću M ark o :
"P rv o ti je, b rate, n eĉo v eštv o :
"D o Ċ o še ti d o d v e siro tice,
"D a j' n aran iš leb a b ijelo g a
"I n ap o jiš v in a crv en o g a;
"A ti v eliš d v em a siro tam a:
""Id't' odatle, jedan ljucki gade!
""Ne gad'te mi pred gospodom vina.""
"A m en i je ţao , b eţe, b ilo ,
"Ţ ao b ilo d v eju siro tica,
"Pa ja uze do dve sirotice,
"O d v ed o i d o le n a ĉaršiju ,
"Narani i leba bijeloga
"I napoji vina crvenoga,
"P a p o k ro ji n a n ji ĉisti sk erlet,
"Ĉ isti skerlet i zelenu svilu,
"Pa i onda posla dvoru tvome,
"A ja, b eţe, g led im iz p rik rajk a,
"K ak o ćeš i o n d a d o ĉek ati;
"A ti u ze jed n o siro ĉad i,
"Uze njega na lijevu ruku,
"Drugo uze na desnicu ruku,
"Odnese i u dvore za stole:
""Jed'te, pijte, gospodski sinovi.""
"D ru g o ta je, b eţe, n eĉo v eštv o :
"Š to su b ili stari g o sp o d ari.
"Pa su svoju aznu izgubili,
"I n a n jim a stari sk erlet b eše,
"O n e m ećeš u d o n ju trp ezu ;
"A koji su novi gospodari
"I od skora aznu zametnuli
"I n a n jim a n o v i sk erlet b eše,
"O n e m ećeš u g o rnju trpezu,
"P red n ji n o siš v in o i rak iju
"I g o sp o d sk u Ċ akon iju red o m .
"T reće ti je, b eţe, n eĉo v eštv o :
"T i im ad eš i o ca i m ajk u ,
"Ni jednoga u astalu nema,
"D a ti p ije p rv u ĉašu v in a."
u orginalu:
P rešta m p a n o :
Mjesto:
P rešta m p a n o :
P rešta m p a n o :
Mjesto:
P rešta m p a n o :
S lu ţio je L ju tica B o g d an e,
S lu ţio je v o jv o d u D rag aju ,
S lu ţio g a za d ev et g o d in a;
N e slu ţi g a, što o n b lag a n em a,
V eć za d o b ra iz p o taje šarca.
Kad nastala godina deseta,
P o d iţe se v o jv o d a D rag ija
Sa gospodom itar lov loviti;
Sva gospoda sokole ponela,
A Dragija malena kraguja.
K ad d o Ċ o še n a jezero m u tn o ,
Po jezeru utve zlatokrile,
S v a g o sp o d a sok o le p u stiše,
A Dragija malena kraguja;
Svaki soko utvu uvatio,
Kraguj ptica utve ne uvati.
T o D rag iji v rlo m u ĉn o b ilo ,
Pak doziva Ljuticu Bogdana:
"O Bogdane, moja verna slugo!
"T rĉi, sin e, d v o ru b ijelo m e,
"Donesi mi sivoga sokola,
"Đ d a b i n am u tv u u v atio ,
"Eda bi nam obraz osvetlao
"N a jezeru m eĊ u g o sp o d ari."
A besedi Ljutica Bogdane:
"O Dragija, dragi gospodaru!
"N e će d ati razu m n a g o sp oĊ a
"B ez tv o jeg a k ak a o b eleţja."
O n m u d ad e i d v a o b eleţja:
Od pojasa svilenu maramu,
S d esn e ru k e b u rm u p o zlaćen u :
"E v o , sin e, i d v a o b eleţja,
"D o n es'b rţe siv o g a so k o la."
U ze B o g d an o b a o b eleţja,
O d e b rţe d v o ru D rag ijin u ,
Pak doziva ljubu Dragijinu:
"O g o sp o Ċ o , D rag ijin a lju b o !
"Pozdravlje ti od tvog gospodara,
"Gospodara i moga i tvoga,
"D a m u p o šlješ iz p o taje šarca,
"I d a p o šlješ siv o g a so k o la."
A besedi ljuba Dragijina:
"O B o g d an e, n aša v ern a slu g o !
"Ja ću d ati siv o g a so k o la,
"A li n e sm em iz p o taje šarca."
O n izv ad i o b a o b eleţja:
"E v o b u rm a za v iteza šarca,
"A marama za siva sokola."
Nema kuda ljuba Dragijina,
Otvorila devetora vrata
I d esetu b rav u D u b ro v n iĉk u ,
Iz potaje konja izvodila,
Osedla ga i nakiti lepo,
Pa ga dade Ljutici Bogdanu,
Dade njemu konja i sokola;
K ad se B o g d an n a šarcu v id io ,
O n d a reĉe L ju tica B o g d an e:
"Ostaj s Bogom, ljubo Dragijina!
"Ja ne dvorim tebe i Dragiju
"Evo ima devet godinica
"I nastala godina deseta,
"N e d v o rim v as, što ja b lag a n em am ,
"V eć za o v o g iz p o taje šarca."
O tište se p rek o p o lja rav n a,
Kano zvezda preko vedra neba;
A zap išta lju b a D rag ijin a,
Pa p o trĉa u g o sp o dsk e d v o re,
Te doziva devera Manojla:
"Jao mene, devere Manojlo!
"O d b eţe n as L ju tica B o g d an e,
"I o d v ed e iz p o taje šarca,
"I odnese sivoga sokola."
O n d a sk o ĉi d ijete M an o jlo ,
P a u sed e n a k o n ja Š av ran a,
O tište se za n jim p rek o p o lja.
B rzo Š av ran d o stig n u o šarca;
Kad to vide Ljutica Bogdane,
Osvrte se s desna na lijevo,
Te pogubi dijete Manojla,
P a o sv o ji i k o n ja Š av ran a,
T e sastav i šarca i Š av ran a.
Glas dopade Dragiji vojvodi:
"Zlo si seo, vojvoda Dragija!
"Zlo si seo i vino popio
"Na jezeru meĊ u g o sp o d ari!
"O d b eţe te L ju tica B o g d an e,
"O d v ed e ti šarca i Š av ran a,
"Manojla ti brata pogubio."
O n d a sk o ĉi v o jv oda D rag ija,
O d e v rišk o d v o ru g o sp od sko m e,
P a u sed e šaru b ed ev iju ,
O d k o je je i Š av ran i šarac;
D o b ro j šari d o b ru v o lju d aje,
C iĉi šara, k ak o zmija ljuta,
N a n o zd rv e m o d ar p lam en liţe,
M eće p en e p rek o g o sp o d ara,
N o s tri k o p lja u v isin e sk aĉe,
N o s ĉetiri d o b re [50] u napredak;
B rzo šara d o stiţe B o g d an a,
D o stiţe g a, p a g a i p restiţe;
A kada se natrag povratila,
Ona ciknu, kako zmija ljuta,
Pak dovati Ljuticu Bogdana,
D o v ati g a zu b i za o ţd relje,
U d 'ri šn jim e o zem ljicu ĉarn u ,
T e se B o g d an s d u šo m rastan u o .
Nad njim stao vojvoda Dragija,
Nad njim: stao, te suze proliva:
"O Bogdane, moja slugo verna!
"I B o g d an e, m o je ĉed o d rag o !
"K ad je teb e šarac o m ilio,
"Z a što m i g a zaiskao n isi?
"Ja bi ti ga poklonio, sine,
"I tvoju bi trudbu naplatio;
"Ne bi tako ludo poginuo,
"Ni ja moga braca izgubio."
Pa Bogdana onde saranio,
Braca svoga dvoru odnesao,
Te i njega saranio lepo,
O b o jici izd ao za d u šu ,
Kako carski valja i trebuje,
K ak o j'zak o n u v eri rišćan sk o j.
C ar ĉestiti d iv an u ĉin io ,
Sve vezire na divan poziva,
S v e m u p aše n a d iv an d o Ċ oše,
A l'n e d o Ċ e p aša S eid im e.
C ar p ašam a d ad e p ašalu k e,
I agama dade agaluke.
A kad care divan razmetnuo,
A l'eto ti p aše S eid im a,
Onda mu je care besjedio:
"S lu g o m o ja, p ašo S eid im e!
"Kamo se ti prije na divana?
"Ja p ašam a d ad o p ašalu k e,
"I agama dado agaluke,
"Š to ćeš sad a, p ašalu k a n em a?"
Veli njem u p aša S eid im e:
"O ĉestiti care g o sp o d in e!
"N isam m o g 'o n a d iv an ti d o ći,
"Jer sam iš'o d o lje u D o ljan e,
"T e g led ao ĉu d a n eg led an a,
"U nekoga Komnen-kaurina,
"K ak v a jaše v ran ca o d m eg d an a,
"Onakoga u svijetu nema:
"N a ĉelu m u jark o su n ce sija,
"A na grlu sjajn a m jeseĉin a,
"Na sapima zvijezda danica;
"Kad ga igra, zledati se ne da."
Onda care stade besjediti:
"A d a ĉu ješ, p ašo S eid im e!
"Dobavi mi vranca Komnenova,
"Ja ukradi, ja za blago kupi,
"M etn u ću te d o seb e v eziro m ,
"I d aću ti tri b ijela g rad a,
"Nek su tvoji, dokle ti je traga;
"A k o l' m i g a d o b av iti n e ćeš,
"N ek a zn ad eš, o sjeć'ću ti g lav u ."
K ad to ĉu o p aša S eid im e,
Sve mislio, na jedno smislio,
Pa on ode mladu berberinu,
Te je svoju obrijao bradu,
Pa se gradi od Pazara Rade,
Pravo ide Komnenovu dvoru,
I K o m n en u B o ţju p o m o ć v iĉe;
Malo ga je Komnen poznavao,
Pa je njemu bio govorio:
"Z d rav o d a si, p ašo S eid im e!
"Š to si, m o re, o b rijao b rad u ,
"Kad ti nije za nevolju bilo?"
M u d ro g a je p aša p rev ario :
"O K o m n en e, što si p o lu d io ,
"Ja n ijesam p aša S eid im e,
"V eć sam g lav o m o d P azara R ad e;
"Ja sam ĉu o i lju d i m i k aţu ,
"D a ti im aš d o sta sok o lov a,
"D a m i d ad eš d v a so k o la siv a,
"S lu ţiću te, k o lik o rek n em o !"
Onda veli Komnen vojevoda:
"Oj Boga mi, Rade od Pazara!
"Ja bi rek'o, da si Seidime,
"Da nijesi obrijao brade,
"Jer je takog struka i uzrasta,
"I takoga oda i pogleda;
"A ja imam dosta sokolova,
"D aću teb i d v a so k o la siv a,
"S lu ţićeš m e tri g o d in e d an a."
I n a to je p aša p ristan u o .
S lu ţio g a d o d v ije g o d in e,
Ne mog'o mu ni viditi vranca,
A kamo li njega da odvede;
K ad n astala treća g o d in ica,
P o Ċ e K o m n en u lo v u p lan in u
I p o v ed e p ašu S eid im a,
Da on lovi utve zlatokrile,
Ne ponijo stari sokolova,
V eć p o n ijo tiće so k o liće,
K o ji lo v u n au ĉen i n isu .
A k ad K o m n en u p lan in u d o Ċ e
Ka onome zelenu jezeru,
Đ en o p lo v e u tv e zlatokrile,
O n m i p u sti taće sok o liće,
Da vataju utve zlatokrile;
P o letiše u tv e p o d o b lak e,
A sokoli utve i ne glede,
Nego lete od jele do jele;
Onda veli Komnene vojvoda:
"Slugo moja, Rade od Pazara!
"Id i b rţe d v o ru b ijelo m e,
"Donesi mi stare sokolove,
"Da po v atam tiće so k o liće."
A l'b esjed i p aša S eid im e:
"Oj Boga mi, Komnen:gospodaru!
"T v o ja g o sp a v jero v ati n e će,
"N e će m en i d ati sok o lov a,
"V eć d aj m en i k ak v a o b iljeţja."
Prevari se Komnene vojvoda,
Te mu dade zlatan prsten s ruke,
L eti p aša K o m n en o v u d vo ru .
Pita njega ljuba Komnenova:
"S lu g o n aša, o d P azara R ad e!
"Kamo tebi Komnen gospodaru?"
O n d a jo j je p aša b esjed io :
"Oj Boga mi, Komnenova gospo!
"Ti ne pitaj za Komnena tvoga!
"Silna ga je opkolila vojska,
"V id iš, d a sam k o n ja u m o rio ,
"Do tebe je mene opravio,
"I ev o ti p o sl'o o b iljeţje,
"D a m u p o šlješ v ran ca o d m eg d an a,
"Ne bi l' svoju izbavio glavu."
Prevari se ljuba Komnenova,
Prevari se ujede je guja,
I otvori devetera vrata,
I deseta, pa izvede vranca:
A k ad p aša p o sjed n u o v ran ca,
N e d ad e m u Ċ av o m iro v ati,
V eć o v ak o stad e b esjed iti:
"Jesi l'ĉu la, K o m n en o v a lju b o !
"Ovako mi pozdravi Komnena:
"D a m u j' T u rĉin o d jah ao v ran ca;
"Ja nijesam Rade od Pazara,
"V eć sam g lav o m p aša S eid im e."
T o izreĉe, p a s k o n jem u teĉe.
O sta jad n a g o sp a k u k aju ći,
K u k aju ći, k an o kukavica,
P rev rću ći, k ak o lastav ica;
P ak iziĊ e n a v iso k u k u lu ,
Te pripali bojnicu lubardu.
A k ad p u ĉe b o jn ica lu b ard a,
Ĉ in i ti se, zem lja se p o trese.
T o zaĉu o K o m n en u p lan in i,
I uma se jadu osjetio,
P ak se m an u tića sok o lića,
L eti b rţe d v o ru b ijelo m e,
N aĊ e jad n u g o sp u k u k aju ći:
"Š to je, lju b o , d a o d B o g a n aĊ eš?
"Jesu l'ţiv a d v a b lizan ca sin a?"
Onda njemu ljuba govorila:
"O K o m n en e, ţiv ' te B o g u b io !
"Jesu ţiv i, n e b ili ti ţiv i!
"Jesam li te svagda sjetovala,
"D a sv ak ije n e n aim aš slu g a?
"A ti n ajm i p ašu S eidima,
"Prevari nas, odvede nam vranca;
"Š to ćeš sad e, jad n a tv o ja m ajk a?"
Onda joj je Komnen govorio:
"M u ĉ n e b o j se, d rag a m o ja lju b o !
"Jel' ostala siva bedevija,
"Š to je n ašeg o ţd rjeb ila v ran ca?" -
"Ostala je, ujeli je vuci!
"A li v ran ca stig n u ti n e m o ţeš,
"D alek o je d u šm an o d m ak ao ."
Uzja Komnen sivu bedeviju,
O d e p rav o trag o m za T u rĉin o m .
Š to je v ran ac u tri p u ta sk ak 'o ,
To kobila u jedan put vata.
Nasred ga je gore sustigao;
Kad kobila ugledala vranca,
Ona vrisnu, gora se potrese,
Kad je vranac osjetio majku,
S tad e v ran ad , m ak n u ti se n e će.
B ije n jeg a p aša S eid im e,
B ije n jeg a o štro m b ak arlijo m :
"A jd e, v ran ĉe, ţiv ' te B o g u b io !
"V id iš, d a sam izg u b io g lav u ."
V ran ac sto ji, m ak n u ti se n e će.
Povikuje Komnene vojvoda:
"S tan 'd er, p ašo , d a ti n ajam p latim ,
"Nije p rav o , tak o d a o tid eš."
D o stiţe g a, o d s'jeĉe m u g lav u ,
I povrati vranca od megdana,
Ode dvoru i zdravo i mirno.
79. Ţ en id b a Đ u rĎ a S m ed erevca.
K ad se ţen i S m ed erev ac Đ u ro ,
N a d alek o zap ro si Ċ ev o jk u ,
U lijepu gradu Dubrovniku,
U onoga kralja Mijaila,
P o im en u Jerin u Ċ ev o jk u .
Đ u ro p ro si, k ralje m u je d aje.
D o k isp ro si ln jep u Ċ ev o jk u ,
S tro ši Đ u ro tri to v ara b lag a,
Dok dariva svasti i punice,
On potro ši h iljad u d u k ata.
Kada stade svadbu ugovarat',
O n d a k ralje g o v o rio Đ u ru :
"Ĉ u ješ m en e, S m ed erev ĉe Đ u ro !
"K ad a d o Ċ eš S m ed erev u tv o m e,
"T e ti stan eš k u p iti sv ato v e,
"Ti ne zovi Srba u svatove,
"Jer su S rb i tešk e p ijan ice,
"A u k av zi lju te k av g ad ţije,
"O p iće se, zam etn u će k av g u ,
"N e ćeš k av zi d ţev ap u ĉin iti,
"A k am o li o d v esti Ċ ev o jk u ;
"V eć ti zo v i G rk e i B u g are,
"Kupi svata, koliko ti drago,
"P o Ċ ev o jk u , k ad je teb e d rag o ."
K ad to zaĉu S m ed erev ac Đ u ro ,
Oprema se dvoru bijelome,
Pa on ode Smederevu gradu,
U pu tu g a sitn a k n jig a stiţe
O d Jerin e lijep e Ċ ev o jk e.
,Ĉ u ješ m en e, S m ed erev ĉe Đ u ro !
"K ad :ti d o Ċ eš b 'jelu S m ed erev u ,
"T e ti stan eš k u p iti sv ato v e,
"T i n e slu šaj starca b ab a m o g a:
"Ti ne zovi Grka ni Bugara,
"N e ćeš izić' n i izn ijet'g lav e
"Iz n ašeg a g rad a D u brovnika,
"Ja n ek m o li izv esti Ċ ev o jk e;
"V eće zo v i S rb e u sv ato v e:
"K u m a k u m i D eb elić-Novaka.
"A p rik u m k a N o v ak o v ić-Gruja,
"Starog svata Sibinjanin-Janka,
"A Ċ ev era K raljev ića M ark a,
"A ĉau ša R elju K rilaticu ,
"A v o jv o d u O b ilić-M ilo ša,
"Barjaktara Toplicu Milana,
"A p riv en ca K o san ĉić-Ivana,
"A ostale koje tebe drago;
"K u p i, Đ u ro , h iljad u sv ato v a,
"Pa ti hajde, kada tebe drago"
K ad a Đ u ro k n jig u razg led ao ,
N e b ješe m u m ilo n ik o lik o ,
O n u m isli S m ed erev u d o Ċ e.
Daleko ga mati ugledala,
M alo b liţe p red n jeg 'išetala,
R u k e šire, u lice se lju b e,
Đ u ro m ajk u u b ijelu ru k u ,
U zeše se za b ijele ru k e
I o d o še n a b ijelu k u lu ,
P a sjed o še za so v ru g o to vu .
P ita m ajk a S m ed erev ca Đ u ra:
"A m o j sin e, S m ed erev ĉe Đ u ro !
"Jesi li mi putovao mirno?
"Jesi l' mene snahu isprosio,
"Mene snahu, tebe vjernu ljubu?"
V eli n jo jzi S m ed erev ac Đ u ro :
"Oj Boga mi, moja stara majko!
"Ja sam tebe putovao mirno,
"I tebe sam snahu isprosio,
"Tebe snahu, mene vjernu ljubu,
"U lijepu gradu Dubrovniku
"U onoga kralja Mijaila,
"P o im en u Jerin u Ċ ev o jk u .
"Dok isp ro sih Jerin u Ċ ev o jku ,
"Ja p o tro ših tri to v ara b lag a,
"Dok darivah svasti i punice,
"Ja p o tro ših h iljad u d u k ata;
"A kad stadoh svadbu ugovarat',
"Onda mene kralju besjedio,
"Kada stanem kupiti svatove,
"Da ne zovem Srba u svatove:
""U p iću su tešk e p ijanice,
""A u k av zi lju te k av g ad ţije,
""O p iće se, zam etn u će k av g u .
""N e ćeš k av zi sev ap u ĉin iti,
""A k am o li o d v esti Ċ ev o jk u ;
""V eće zo v i G rk e i B u g are,
""Pa ih kupi koliko ti drago,
""P o Ċ ev o jk u , k ad a teb e d rag o .""
"Ja o tale p o Ċ o h , stara m ajk o !
"U putu me sitn a k n jig a stiţe
"O d Jerin e o d m o je Ċ ev o jk e:
""Ĉ u ješ m en e, S m ed erev ĉe Đ u ro !
""K ad ti d o Ċ eš b 'jelu S m ed erev u ,
""T e ti stan eš k u p iti sv ato v e,
""T i n e slu šaj starca b ab a m o g a:
""Ti ne zovi Grka ni Bugara,
""N e ćeš izić'n i izn ijet'g lav e
""Iz n ašeg a g rad a D u brovnika,
""Ja n ek m o li izv esti Ċ ev o jk e:
""V eće zo v i S rb e u sv ato v e:
""K u m a k u m i D eb elić-Novaka,
""A prikumka Novakova Gruja,
""Starog svata Sibinjanin-Janka,
""A Ċ ev era K raljev ića M ark a,
""A ĉau ša R elju K rilaticu ,
""A v o jv o d u O b ilić-M ilo ša,
""Barjaktara Toplicu Milana,
""A p riv en ca K o san ĉić-Ivana,
""A ostale koje tebe drago;
""K u p i, Đ u ro , h iljad u sv ato v a,
""Pa ti hajde, kada tebe drago." "
"Sad me sjetuj, moja stara majko!
"A l'ću slu šat'k ralja tasta m o g a,
"A l* Jerin u lijep u Ċ ev o jk u?"
Veli njemu ostarila majka:
"O m o j sin k o , S m ed erev ĉe Đ u ro !
"Latini su varalice stare,
"H o će teb e, sin k o , p rev ariti;
"T i n e slu šaj k ralja tasta sv o g a,
"V eć p o slu šaj Jerin u Ċ ev o jku ,
"Pa ti zovi Srbe u svatove
"Ako tebe bude do nevolje,
"O n i će ti b iti u n ev o lji."
K ad to zaĉu S m ed erev ac Đ u ro ,
Sjede pisat' knjige po koljenu,
R astu ri ih n a ĉetiri stran e,
P a p o ĉin u n ek o liko d an a,
Al' evo ti Sgaroga Novaka
I sa njime dijete Gruica;
Malo za tim postajalo vreme,
Ali eto od Sibinja Janka,
Vodi Janko stotinu svatova;
Ode Janko na bijelu kulu,
Pomoli se niz poljice Marko,
A za Markom Relja od Pazara,
A za R eljo m v o jv o d a M ilo šu ,
Z a M ilo šem T o p lica M ilan e,
Z a M ilan o m K o san ĉić Iv an e.
S astaše se S rp sk e v o jev o d e
I h iljad u k ićen ih sv ato v a.
L ijep o ih d o ĉek ao Đ u ro ,
Pa je njima tiho besjedio:
"B raćo moja, hiljada svatova!
"Ja ne idem sada Dubrovniku,
"V eće šaljem p o b ratim a M ark a;
"L ijep o m i p o slu šajte M ark a
"I mog kuma Starinu Novaka."
O d atle se sv ati p o d ig o še,
D u b ro v n iku p u to vaše m irn o .
K ad su d o šli D u b ro v n iku g rad u ,
O n d aj reĉe K raljev iću M ark o :
"Braćo m o ja, h iljad a sv ato v a!
"S ad a ćem o n a k ap ije d o ći,
"V alja p ro ći, m o ja b raćo d rag a!
"Sedamdeset i sedam kapija,
"D o k se d o Ċ e p o d b ijelu k u lu ,
"Pod kulom su sovre postavljene,
"Na sovrama vino i rakija
"I o stale sv ak e Ċ ak o n ije;
"O k o so v ri slu g e i slu šk in je,
"D a p rim aju k o n je i o ru ţje:
"K o n je d ajte, o ru ţja n e d ajte,
"P o d o ru ţjem za sov re sjed ajte,
"P rek 'o ru ţja m rk o v in o p ijte;
"K ad a d o Ċ e D u b ro v aĉk i k ralju ,
"V i šu tite, ja ću g o v o riti."
U rijeĉi p o d k u lu pad o še.
S lu g e n jim a k o n je p riv atiše,
A slu šk in je sv ijetlo o ru ţje;
K o n je d aše, o ru ţje n e d aju ,
P o d o ru ţjem za so v re sjed aju ,
P rek 'o ru ţja m rk o p iju v in o .
A l'eto ti D u b ro v aĉk o g k ralja,
Pa je njima tiho govorio:
"O m o j k u m e, S tarin a N o v aĉe!
"I do sad su svati dolazili,
"P o d o ru ţjem n isu p ili v in a."
N o v ak ću ti, n išta n e g o v o ri,
P ro g o v o ri K raljev iću M ark o :
"P rijatelju , D u b ro v aĉk i k ralju !
"Ovaki je adet u Srbalja:
"P rek 'o ru ţja p iju m rk o v in o ,
"P o d o ru ţjem i san ak b o rav e."
Kralj se vrati i ode na kulu.
T u su n o ćcu tav n u p ren o ćili,
Kad u jutru jutro osvanulo,
Al' povik a s b ed en a L atin ĉe:
"Ĉ u ješ k u m e, D eb elić-N o v aĉe!
"Eto gore na bijeloj kuli,
"O n Ċ e im a d v o je L atin ĉad i,
"Z o v u teb e n a m ejd an ju n aĉk i,
"V alja n jim a n a m ejd an izići,
"P a o d v esti Jerin u Ċ ev o jk u ."
K ad to zaĉu S tarin a N o v aĉe,
On pogleda na Gruicu svoga,
A Gruica n e šće n i n a k o g a,
V eće sk o ĉi n a n o g e lag u n e,
Pa on ode uz bijelu kulu,
K ad iziĊ e n a k u lu tan an u ,
S rete n jeg a d v o je L atin ĉad i
S d v ije o štre sab lje u ru k am a,
N a G ru icu ju riš u ĉin iše,
Pade Grujo po zemljici crnoj,
M an u ru k o m i m aĉem zelen im ,
Od dvojice naĉin i ĉetari,
P a o n p o Ċ e n iz b ijelu k u lu ,
Jav i m u se Jerin a Ċ ev o jk a:
"Stani malo, dijete Grujice"
Pa mu baci jabuku od zlata:
"Naj to tebe, dijete Gruica:
"Ako tebe do nevolje bude,
"N ek a zn ad eš, Ċ e Jerin a sjed i."
S iĊ e G ru jo S tarin i N o v ak u
I donese glave od Latina.
Istom Grujo sjede za trpezu,
A p o v ik a s b ed en a L atin ĉe:
"Ĉ u ješ k u m e, S tarin a N o v aĉe!
"Eto dolje pod bijelom kulom,
"Tu imaju tri konja viteza,
"U sedlima do tri bojna koplja,
"Vrhovi im nebu okrenuti,
"D a p resk o ĉiš tri k o n ja v iteza,
"P a d a v o d iš Jerin u Ċ ev o jk u .''
K ad to zaĉu S tarin a N o v aĉe,
O n p o g led a K raljev ića M ark a,
Marko gleda od Sibinja Janka,
Jan k o g led a R elju B o šn jan in a,
R elja sk o ĉi n a n o g e lag u n e,
Pa on ode pod bijelu kulu,
I p resk o ĉi tri k o n ja v iteza
I na njima do tri koplja bojna,
Pa poteţe sab lju o k o v an u ,
Oko konja dvanaest katana,
Sve dvanaest Relja pogubio,
Pa uzima tri konja viteza,
Odvede ih Starini Novaku.
Istom Relja sjede za trpezu,
A li v iĉe s b ed en a L atin ĉe:
"H ajd e k u m e, S tarin a N o v aĉe'
"Te strijeljaj na kuli jabuku."
Gleda Novak v o jv o d u M ilo ša,
M ilo š sk o ĉi n a n o g e lag u n e,
Uze str'jelu za zlatnu tetivu,
Ustrijeli na kuli jabuku,
Pa donese Starini Novaku.
R aţlju ti se K raljev iću M ark o ,
Pa govori Starini Novaku:
"D a ja zn ad em , Ċ e sjed i Jerin a,
"Ja ih n e b ih v iše n i m o lio ."
Veli njemu dijete Gruica:
"H ajd e za m n o m , K raljev iću M ark o .
"V iĊ eo sam , Ċ e sjed i Jerin a."
IziĊ o še n a k u lu tan an u ,
I n aĊ o še Jerin u Ċ ev o jk u ,
S v ed o še je n iz tan an u k u lu ,
A l'p o v ik a s b ed en a L atin ĉe:
"Ĉ u ješ k u m e, S tarin a N o v aĉe!
"Pred vama je sada zatvoreno
"Sedamdeset i sedam kapija."
P ro g o v o ri K raljev iću M ark o .
"D aj m i, G ru jo , Š arca o d m ejd an a,
"N a n jem u su k lju ĉi o d k ap ija."
G ru jo n jem u d o v ed e Š arin a;
K ad se M ark o d o v ati Š arin a,
P a p o teţe tešk u to p u zin u ,
K o lik o se M ark o raţlju tio ,
K ak o ^v rata k o ja u d araše,
N a ĉetiri p o le o d lijeću ,
D o k o n d o Ċ e n a g rad sk u k ap iju ,
T v rd a b ješe, d a je B o g u b ije!
K ad u d ara tešk o m to p u zin o m ,
Sva se ljulja iz temelja kula,
I prosu se iz kule kamenje;
A l'p o v ik a D u b ro vaĉk i k ralju
(Na kuli se onoj dogodio):
"N em o j v iše u d arati, M ark o ."
P a d o leće i d o n ese k lju ĉe,
I otvori od kapije vrata.
Stade Marko kapiji na vrata,
Broji svojih hiljadu svatova,
S v ato v i m u n a b ro j iziĊ o še.
O n d a reĉe K raljev iću M ark o :
"Hodi amo, prijatelju kralju,
"Hodi kralju, da se darujemo,
"Darujemo, i da s' oprostimo,
"Š to je k o ji u ĉin io k v ara."
D o Ċ e n jem u D u b ro v aĉk i k ralju ,
O n m išljaše i o ĉek iv aše,
D a će n jeg a d ariv ati M ark o ;
M an u M ark o to p uzin o m tešk o m ,
Mrtav kralje pade na kapiju,
A otide hiljada svatova,
P rav 'o d o še S m ed erev u g rad u ,
K ad su d o šli g rad u S m ed erev u ,
L ijep o ih Đ u ro d o ĉek ao ,
I d rţa ih p etn aest d an ak a;
O d e Đ u ro s Jerin o m n a k u lu ,
A ostali svaki dvoru svome.
P o šetala Đ u rĊ ev a Jerin a
Ispod grada b'jela Smedereva
Pokraj vode tihoga Dunava,
A za n jo m e G rg u rev ić M ak so ,
Za Maksimom majka Maksimova
Besjedila Đ u rĊ ev a Jerin a:
"M o j u n u ĉe, n ejaĉak M ak sim e!
"B i li m en e n ešto sjeto v ao?
"Ja im ad em šćercu m ljezin icu ,
"Troji su je prosci zaprosili:
"Jed n o p ro si V ilip M ad ţarin e,
"O d M ad ţarsk e o d zem lje b o g ate;
"Drugo prosi od Moskova kralju;
"T reće p ro si car O tm an o v iću
"Od Stambola grada Carigrada;
"Sjetuj mene dijete, Maksime,
"K o m ću p ro scu m o ju ćerk u d ati?"
Besjedi joj dijete Maksime:
"Ja ću teb e, b ak o , sjeto v ati:
"A k o h o ćeš m en e p o slu šati,
"P o d aj ćerk u V ilip u M ad ţaru ,
"T e će o n a b iti u b o g atu ;
"A k o n e d aš ćerk u za M ad ţara,
"A ti podaj od Moskovske kralju,
"Kad budemo s kraljem prijatelji,
"Moskovi su od boja junaci,
"M o g u n am a p o m o ć'v o jev ati;
"A k o li je d ad eš za T u rĉin a,
"T u rĉin h o će zem lju o d m iraza,
"H o će zem lju , h o će i g rad o v e."
K ad to zaĉu Đ u rĊ ev a Jerin a,
Maksima je rukom udarila,
Udari ga rukom po obrazu,
Kako ga je lako udarila,
Udarila po bijelu licu,
Ĉ etiri m u p o m jerila zu b a,
Maksim pade u travu zelenu,
Svega g' crna krvca obalila,
Krvcu pljuje, a tiho besjedi:
"Bog t' ubio, moja stara bako!
"Kud je dala, u z'o ĉas je d ala!
"S njome dala zemlju i gradove!"
K ak o reĉe, o n ak o se steĉe:
D ad e ćerk u za O tm an o v ića,
I s njom dade zemlju i gradove.
P o d iţe se g o sp o d in e k ralju
O d p rek rasn e o d M aćed o n ije
Iz pitoma mesta Smedereva
O d sv o jeg a d v o ra ĉestitoga,
S' sobom vodi dvanaest vojvoda;
P o d iţe se itar lo v lo v iti.
Na Kovinu Dunav prebrodio,
P a se m aši V lašk e zem lje rav n e,
D o k s'd o iti V ršaĉk e p lan in e,
L o v lo v io V ršaĉk o m p lan in o m ,
Lov lovio letnji dan do podne
T ak o k ralju B o g i sreća d ala,
Te od lova ništa n e u lo v i:
N i jelen a, n i k o šu te b rze,
Niti kakva od sitna zverinja,
Dobar kralja kobak sukobio,
Sukobi ga vojvoda Sibinjska,
S 'so b o m v o d i tri sto tin 'M ad ţara
I šezd eset d ece K arav laa,
K ralj m u B o ţju p o m o ć n aziv ao .
"B o ţja p o m o ć, v o jv o d o S ib in jsk a!"
Vojvoda mu bolje odaziva:
"Z d rav o , k ralju o d M aćed o n ije!
"Zlatna kruno pod nebom na zemlji,
"Jasn a zv ezd o n a M aćed o n iji!
"Zvao bi te, da se napijemo,
"Nemam ovde vina ni rakije,
"A da si me zatekao, kralju
"K o d N em eša b an a V ršaĉk o g a,
"M o ţe b iti, d a b i se n ap ili;
"V eć sam s d eco m ig ru zam etn u o ,
"Odi, kralju, da se poigramo."
Al' besedi gospodine kralju:
"Brate Janko, budalasta glavo!
"Za nas nije vika, ni skakanje,
,V eć je za n as v in o i rak ija,
"I gospodstvo, da gospodujemo,
"Mudra pamet, da pametujemo,
"U men' im a i m laĊ i v o jv od a,
"koji bi se radi poigrati,
"Svome kralju obraz osvetlati."
R asp e k ralju sv ilen a šato ra,
Z elen šato r o d zelen e sv ile,
Na njem' zlatni dvanaest krstova,
Trinaesta jabuka od zlata,
U njoj sjaji bescen kamen dragi;
P o d šato ro m sed e š ti v ino.
P o saĊ u je d o d esn a k o len a
E lĉib ašu D o jĉetića V u k a,
P a d o V u k a B o šk a R ajĉev ića,
Pa Stojana Stepojeva sina,
Pa do njega Jovicu Resavca,
K u ĉajin sk a b o jn a k o p ljen ik a
Od Resave lepe vode ladne;
P a d o n jeg a G o lem o v ić-Đ u ru ,
P a d o Đ u re O rlo v ića P av la,
Pa do Pavla Rado-beg-Mijajla,
D o M ijajla G rĉića M an o jla,
D o M an o jla Š ajn o v ić-Damnjana,
D o D am n jan a O b laĉića R ad a,
A do Rada Kajicu Radonju;
K aico m je so v ru zaĉelio
S p ro ć'ĉestito g lica k raljev o g a.
Kakva j' krasna Kaica vojvodo!
U kakvom li gospodskom odelu!
N a p leći mu zelena dolama
Od kadive, izvezena zlatom,
Na dolami toke suva zlata,
A pokraj nji trideset putaca,
Svako mu je od po litre zlata,
A pod grlom litra i po zlata,
Koje mu se na burmu odvija,
Te vojvoda njime pije vino;
N a v o jv o d i ĉizm e i ĉak šire,
Ĉ izm e su mu srebrom potkovane,
A ĉak šire o d p lav e k ad iv e;
Po dolami kolasta azdija,
S v a o d sreb ra i o d ĉista zlata;
Na vojvodi kalpak svile bele,
Z a k alp ak o m o d sreb ra ĉelen k a,
O njoj zlatni trista trepetljika,
Svaka valja dva dukata zlatna,
U ĉelen k i d v a k am en a draga,
vojvodi se vidi putovati,
Kroz krajinu voditi vojvode,
U p o n o ći, k an o i u p o d n e;
Oko vrata kolajna od zlata,
Za pojasom dve ubojne strele;
Visok junak, tanak u pojasu,
Bela lica, crni nausnica,
C rn m u p erĉin p o jas p rem ašio ;
Preko krila gola sablja britka,
Preko gole sablje pije vino;
P o k raj ĉizm e b u zd o v an p o zlaćen .
K ad se trip u t o b red iše v in o m ,
Kaica ti na noge ustade,
Pa se svome on poklanja kralju:
"K ralju Đ u rĊ u , ro d itelju k rasn i!
"P u sti m en e m eĊ ' M ad ţare, b ab o !
"D a se m alo p o ig ram s M ad ţari."
A kralj Đ u raĊ zaĉe b esed iti:
"O K aica, m o je ĉed o d rag o !
"M o j p ern ati o d su n ašca štite!
"Diko moja svagda na divanu!
"Sabljo britka svagda na mejdanu!
"A k rep o sti m eĊ u v o jv od am a!
"P u stiću te m eĊ ' M ad ţare, sin e!
"Al', tako ti uleve od kralja!
"I tako ti leba carevoga!
"Nemoj, sine, zametati kavge;
"N as je m alo , a m lo g o M ad ţara:
"Š to n as im a? d v an aest v o jv o d a,
"N ije šala tri sto tin 'M ad ţara
"I šezd eset d ece K arav laa!"
Al' Kajica besedio kralju:
"K ralju Đ u rĊ u , ro d itelju k rasn i!
"N e ću , b ab o , zam etati k av g e
"A tako mi uleve kraljeve!
"I tako mi leba carevoga!"
Kralj ga ne sme otpraviti sama,
V eć šn jim p o sla O b laĉića R ad a;
Obe ljute zmije od krajine.
V o jv o d e se m eĊ ' M ad ţare šeću ,
A M ad ţari ig ru zap o ĉeše,
P rv u ig ru , trk a p ešaĉk o g a;
K ad p o trĉa O b laĉiću R ad e,
O n n atrĉa tri sto tin 'M ad ţara
I šezd eset d ece K arav laa,
M ad ţar:Jan k a o d E rd elj-krajine.
A M ad ţari ig ru zap o ĉeše,
D ru g u ig ru , k o la M ad ţarsk o g a;
Kad zaigra Kaica Radonja,
O n n ad ig ra tri sto tin 'M ad ţara
I šezd eset d ece K arav laa,
M ad ţar:Jan k a o d E rd elj-krajine.
A M ad ţari ig ru zap o ĉeše,
T reću ig ru , sk o k a ju n aĉk o g a;
A k ad sk o ĉi O b laĉiću R ad e,
O n n atsk o ĉi tri sto tin 'M ad ţara
I šezd eset d ece K arav laa,
M ad ţar:Jan k a o d E rd elj-krajine.
A M ad ţari ig ru zap o ĉeše,
Z ap o ĉeše k am en a s ram en a;
K am en d o Ċ e K aici v o jv o d i,
Kad se baci Kaica vojvoda,
O n n ad b aci tri sto tin 'M ad ţara
I šezd eset d ece K arav laa,
M ad ţar:Jan k a o d E rd elj-krajine.
Al' besedi vojvoda Sibinjska:
"M ili B o ţe, d a lu d a k au ra!
"Š to b i sn ag e, k am en u p red ad e."
K ad K aica razu m eo reĉi,
O n o tim a k am en o d M ad ţara,
Da belegu svoju p o sv ed o ĉi;
Kad se baci Kaica vojvoda,
Od belega dalje odbacio.
Rasrdi se vojvoda Sibinjska,
Pa pripasa sablju okovanu,
P a se k ralju p o d šato ra šeće:
"K ralju Đ u rĊ u o d M aćed o n ije!
"Odi kralju, da se promenimo:
"Daj ti meni dvanaest vojvoda,
"Gole, bose, u košulji tan k o j,
"Ja ću teb i tri sto tin 'M ad ţara
"S v e n a k o n jm a p o d o ru ţjem sv etlim ,
"I d aću ti šeset K arav laa,
"I d aću ti n a sv ak u g o d in u
"Z a ţiv o ta tri to v ara b lag a."
S lav an Đ u raĊ zaĉe b esed iti:
"Brate Janko, budalasta glavo!
"Jesi l'ĉu o d a li zap am tio :
"Da je b ila p ro ja za šen icu?
"D a li M ad ţar za M aćed o n iju?
"Da li Srbin za Erdelj-krajinu?
"Ne dam same Kaice vojvode
"Z a ĉetiri n a k rajin i b an a:
"Z a N em eša b an a V ršaĉk o g a,
"Za Geciju bana Titelskoga,
"Z a Ištv an a b an a S lan k am en sk a
"I za Petra bana Varadinskog,
"S v e o d V ršca p a d o V arad in a,
"Z a sv u zem lju i ĉetiri b an a;
"Za to ne dam vojvode Kaice,
"A kamo li ostali vojvoda!"
Rasrdi se vojvoda Sibinjska,
P a išeta p red šato ra sv il'n a,
Pa doziva vojvodu Kaicu:
"O d 'ju n aĉe, d a s' n ad strelju jem o !
"D a b ijem o n išan Z a oblakom."
G d i je M ad ţar o k o m p o g led ao ,
Tu Kaica strelom udario,
Z la K aici sreća p ristu p ila,
T e d e g led a strele u M ad ţara,
V eć o n g led a n išan za o b lak o m :
Zape strele od Sibinja Janko,
I ustreli vojvodu Kaicu
N a zlo m esto b aš p o d sisu lev u ,
Toke razbi, srce m u raseĉe;
Zemlji pade vojvoda Kajica,
Vrisnu junak, kao soko sivi:
"K ralju Đ u rĊ u ro d itelju k rasn i!
"U b i m en e M ad ţar izn en ad a
"B rez ju n aĉk o g m o g a o g led an ja
"Moje sablje i desnice ruke!"
S k o ĉi k ralju n a n o g e lag an e,
Pa Kaicu uzima na krilo,
Pa Kaicu i grli i ljubi:
"M o j p ern ati o d su n ašca štite!
"Diko moja svagda na divanu!
"Britka, sabljo svagda na mejdanu!
"A k rep o sti m eĊ u v o jv od am a!
"M o ţeš li m i p reb o leti, sin e?
"Da te baba na lekare dade?"
"A Kaica jedva izgovara;
"K ralju Đ u rĊ u , ro d itelju k rasn i!
"Ja ti, b ab o , p reb o leti n e ću ;
"Jer su strele puste otrovane,
"Na zmijinu jedu nakaljene;
"A k o m o ţeš, o sv eti m e, b ab o !"
T o izreĉe, p a se s d u šo m rasta.
Kralj zakuka, kano kukavica:
"J'o Kaica, moj sokole sivi!
"A l'ti b ab i k rila o d lo m iše
"I o b ad v a o k a izv ad iše!
"K ak o ćete p reb o leti b ab a?
"Na Beljacu ostaviti sama,
"D a m i ĉu v aš b rez p ro m en e straţu?"
Pa pogleda okom na vojvode,
A vojvode jedan na drugoga,
P a se d o b ri d o itiše k o n ja,
B o jn a k o p lja zem lji p o lo ţiše,
Z a b ritk e se sab lje p rev atiše,
M eĊ 'M ad ţare ju riš u ĉin iše,
P o g n aše se p o p o lju B eljacu .
Da Je kome stati pogledati,
Š ta v o jv o d e o d M ad ţara rad e!
T ak o k ralju B o g i sreća d ad e,
Od vojvoda niko ne pogibe
Razma glavom Kavca Radonja;
O d M ad ţara n ik o n e o stad e
Razma glavom od Sibinja Janko,
I o n b eţi V ršcu n a k rajini.
A v o jv o d e, b raća m ilo stiv a,
S a sab ljam a san d u k o tesaše,
S aran iše v o jv o d u K aicu
Ĉ elo g lav e k o p lje u d ariše,
N a k o p lje m u so k o la m etn u še,
Z a k o p lje m u k o n ja p riv ezaše,
P o g ro b u m u o ru ţje p ro streše;
O d M ad ţara u n k u n aĉin iše,
O b g rad iše g ro b a K aiĉin a,
Da Mad ţari k n jem u n e d o laze,
Da mu mrtvu ne pretresu telo.
Kuka kralju, kano kukavica:
"J'o K aica, m o je ĉed o d rag o !
"Diko moja svagda na divanu!
"Sabljo britka svagda na mejdanu!
"I k rep o sti m eĊ u v o jv o d am a!
"S u v a zlata S m ed erev sk i k lju ĉi!
"Desno krilo od Srpske krajine!
"K ak o će te p reb o leti b ab a!
"K ak o će te o stav iti sam a,
"D a m i ĉu v aš n a B eljacu straţu
"Brez promene dokle je krajine?"
S ed e T o d o r za v eĉeru s m ajk o m
U S talaću g rad u b ijelo m e
U svojemu dvoru gospodskome,
V eĉeraju , p iju vino ladno;
Stade mati suze prosipati,
S v o m e sin u p o ĉe b esed iti:
"O T o d o re, m o je ĉed o d rag o !
"V eć sam , sin e, v rlo o starila,
"O starila i o n em o ćala,
"Ne mogu ti poslovati, sine,
"Ni po belu dvoru posrtati,
"Niti tvoje goste privatati.
"V eć p ro sip aj rizn icu i blago,
"T e ti p ro si g o sp o Ċu d ev o jk u ,
"Tebe ljubu, a mene odmenu.
"Neka radi po gospodsku dvoru."
T o d o r m u ĉi, n išta n e b esed i,
P o v eĉera i n ap i se v in a,
P a u stad e n a n o g e ju n aĉk e,
P a se ĉasn u k rstu p rek rstio ,
Pomenuo oca Nikolaja
I nedelju i vaskrsenije
I velik o ĉasn o v an Ċ elije,
P a u ţeţe rzan jasn u sv eću ,
T e o d šeta k o n jm a u ah are,
I izv ed e Ċ o g u b ab ajin a,
Triput ga je zobi nazobio.
I triput ga napojio vina,
Osedla ga sedlom Carigradskim,
A zauzda uzdom seratlijnskom;
Pa na sebe ruo izmenjuje,
Sve ubavo ruo krajišn jiĉk o ,
A na glavu kapu i skuviju,
Z a sk u v iju p o zlaćen o p erje,
Jeste u dnu srebrom zaliveno,
A po sredi prepleteno zlatom,
A p o v ru k ićen o b isero m ;
Pa pripasa sablju babajinu,
A usede konja babajina,
O tište se n iz v o d u M o rav u ,
Prvi su ga petli zapevali
K o d u b av a m esta P o ţarev ca,
A jarko ga ogrejalo sunce
Kod malena sela Dubrovice
Na Dunavu lepoj vodi ladnoj,
Al' na vodi tridest devojaka,
Te devojke belo platno bele,
I med njima sestra Nikolina,
Mila seja Martoloz-Nikole;
Jerina je jeste isprosila
Za Tomaša b raca ro Ċ en o g a,
Prsten dala i jabuku zlatnu,
P o arĉila d v an 'est to v ar'b lag a;
Na devojki gospodsko odelo:
Na njojzi su kaftani od zlata,
A na glavi tri venca biserna,
T ri b isern a, ĉetv rti o d zlata,
O k o g rla tri d ro b n a Ċ erd an a,
D v a o d zlata, treći o d b isera;
P a d ev o jk a za Ċ erĊ ev o m v eze,
Z lato m v eze sv e p o ĉisto j sv ili
N jim a T o d o r v išn ja B o g a n azv a:
"B o ţja v 'p o m o ć, b eljare d ev o jk e!
"O d ev o jk e, tak o sreću stek le!
"Tako vam se ubelilo platno!
"D u šo m o ja, n a d ar g a d elile!
"K aţite m i d ru m a S m ed erev sk a?"
Sve d ev o jk e zem lji p o g led aše,
Ne pogleda sestra Nikolina,
V eć p o b aci i Ċ erĊ ev i zlato ,
P a išeta n a d ru m p red ju n ak a:
"Eto, junak[52], druma Smederevska "
A besedi Todor Pomoravac:
"D u šo m o ja! g o sp o Ċ o d ev o jk o !
"Dodajde mi malo vode ladne,
"Da s' napijem trudan i umoran
"Iz d alek e zem lje p u tu ju ći."
U ze k o n d ir g o sp o Ċa d ev o jk a,
Pa zagrte kaftanima skute,
Pa zagazi u vodu Moravu.
Te zavati vode u kondiru,
Te junaku na konju dodaje.
Ju n ak v od e n i g led aĉi n e će,
Mimo kondir dovati devojku,
P o d iţe je za se n a Ċ o g ata,
Pa je triput opasa pojasom,
A ĉetv rti o d sab lje k ajaso m ;
Š n jo m se m an u p rek o p o lja rav n a,
Kako zvezda preko vedra neba;
S u n ce sed e, stiţe d v o ru sv o m e,
Te gospodu svate sakupio,
I miloga okumio kuma;
U p o n o ći n ag n a svešten ik a,
T e se ju n ak v en ĉa sa d ev o jk o m .
Kad u jutru beli dan svanuo,
G las d o p ad e Jerin i g o sp o Ċ i:
"O Jerin a, lu d a ţen sk a g lav o !
"Zaludi si snau isprosila
"I to lik o p o tro šila b lag o
"Kad si ludo roha ostavila
"Od godine opet do godine:
"O d v ed e je T o d o r o d S talaća."
K ad to ĉu la Jerin a g o sp oĊ a,
Ode brţe n a d iv an a Đ u rĊ u :
"S lav n i Đ u rĊ u , S rp sk a k ru n o zlatn a!
"T i n e d rţiš k o d seb e v o jv o d e,
"V eće d rţiš T u rk e jan iĉare,
"V o jv o d e ti, k a'i jan iĉari,
"Te otimlju pod silje devojke
"Isp ro šen e i p rsten o v an e:
"S lu šaj ĉu d a: T o d o r P o m o rav ac
"O d v eo m i sn au ispro šen u ,
"Isp ro šen u i p rsten o v an u !"
N asm eja se Đ u raĊ n a d iv an u :
"O će B o g m e m o j v itez T o d o re!
"Al" mu vrlo trebuje devojka."
A l'n e m o ţe slav an d esp o t Đ u rĊ e
Svojoj gospi atar da pokvari,
V eć p o g led a p o d iv an u red o m :
"O vojvode, moji sokolovi!
"Vitezovi, moja desna krila!
"Jeli majka rodila junaka,
"Il'sestrica b raca o d rţala
"I m u šk ijem o p asala p aso m ,
"D a o tid e d o S talaća g rad a,
"Da dovede vezana Todora?"
S v e v o jv o d e zem lji p o g led aše,
Dobro znadu Todor-Pomoravca,
L ak o m aše, al' u d ara tešk o ,
Gdi udari, melem ne trebuje;
A l'n e g led e ĉetiri v o jv od e,
Š to su sk o ro p ristup ile Đ u rĊ u ,
Jo š T o d o ra n i v id ili n isu ,
A kamo l' mu na boj izodili;
P ristu p iše slav n o m e d esp o tu ,
Celuju ga u skut i u ruku:
"P ro sti Đ u rĊ u , S rp sk a k ru n o zlatn a!
"M i id em o d o S talaća g rad a,
"D o v ešćem o v ezana Todora."
O n d a Đ u raĊ p o ĉe b esed iti:
"Id 'te d eco , p o šli u d o b ri ĉas!
"A l'ĉu jete, m o ja d eco d rag a!
"Ko se godi na Todora fali,
"S ram o tan je sv ak i se v raćao :
"Ja se bojim, moja deco draga,
"I v i ćete sram o tn i se v ratit',
"M en e ćete v i o sram o titi."
N e slu šaju ĉetiri v o jv o d e,
U sed o še k o n je v itezo v e,
I o d o še d o S talaća g rad a
K ad d o Ċ o še T o d o ru p red d v o re,
Al' u dvoru igra i popevka,
A nevesta stoji kod devera;
A vojvode s konja ne sjauju,
V eć T o d o ra p red d v o re zaziv lju .
U p ad o še T o d o ro v e slu g e:
"Na milosti, Todor-gospodaru!
"Pred dvorom ti kraljeve vojvode,
"Oni tebe pred dvore zazivlju."
U sta T o d o r n a n o g e ju n aĉk e,
U desnicu uze kupu vina,
Kupu vina od dvanaest oka,
A u lev u šesto p er p o zlaćen ,
P a iziĊ e p red g o sp o d sk e d vo re,
Pa besedi Todor Pomoravac:
"B raćo m o ja, d o b ro ste m i d o šli!
"Od'te u dvor, vino da pijemo,
"Ja se ţen im te ĉin im v eselje."
Al' vojvode ne gledaju vina,
V eć T o d o ra b iju b u zd o v ano m ,
N am iriše trid est b u zd o v an a;
K ad ju n ak a d o b o lelo b eše
I ju n aĉk o p leće u trn u lo ,
Baci Todor i kondir i vino,
Pa i stade biti buzdovanom,
A k ak o i lak o u d araše,
Iz b o jn i i sed al'izm etaše,
S a d o b rijem k o n jm a rastav ljaše,
A sa crn o m zem ljo m sastav ljaše,
Pa bijene opet naterao,
T e b ijen i k o n je u sed o še,
I p o p iše jed n u k u pu v in a,
Kupu vina od dvanaest oka;
Pa i Todor ispratio lepo.
"Id 'te, b raćo , p o šli u d o b ri ĉas!
"P o zd rav 'te se Jerin i i Đ u rĊ u ,
"K ak o sam v as d o ĉek ao lep o ,
"A jo š lep še, b raćo , isp ratio ."
Pa se majki u dvore povrati:
"S an d aćija, m o ja m ila m ajk o !
"Svetuj mene, moja slatka rano!
"K u d ću sad e, n a k o ju li stran u?
"A k o ć'ići S m ed erev u slav n u ,
"O će m en e Đ u raĊ o b esiti;
"A k o ć'ići caru u C arig rad ,
"N azv aću se carev n o v i p reb eg ."
A d ev o jk a slu ša o d d ev era,
Pak se mlada pusti od devera.
Pak Todora privati za ruku:
"O Todore, dragi gospodaru!
"Zazor mi je u te pogledati,
"A kamo li s tobom besediti,
"B it'n e m o ţe, v alja b esed iti:
"Ti ne idi slavnu Smederevu,
"Nit' ti idi mestu Carigradu,
"Odbroj mene dvan'est tovar' blaga,
"I daj mene Srblje vitezove,
"Sedamdeset bojnokopljanika,
"Kopljanika, izbrani junaka.
"Ja ću sam a ići S m ed erev u ,
"D a Jerin i za'v i araĉ v ratim ;
"A tak o m i d o b re sreće m o je!
"N ev ere ti u ĉin iti n e ću ."
Onda usta Todor Pomoravac,
Te otvori na riznici vrata,
I odbroj'i dvan'est tovar' blaga,
I dade joj Srblje vitezove,
D a g o sp o Ċ i zafaita n em a
P u tu ju ći sam a S mederevu,
O d e šn jim e g rad u S m ed erev u .
Kad je bila gradu na pogledu,
Daleko je Jerina videla
S a ĉard ak a sa b ijele k u le,
Ĉ im je v id 'la, tim je i p o zn ala,
I na nju se grotom nasmejala:
"Blago mene, eto snae moje!
"N ev ere m i u ĉin ila n ije.
"V en ĉaće je za b raca T o m aša."
Poklanja se ljuba Todorova:
"O Jerin a, n esu Ċ en a za'v o !
"N e m o g u se p o d v ap u t v en ĉati
"Z a ţiv o ta g o sp o dara m o g a "
T o n e slu ša Jerin a g o sp oĊ a,
V eć p o d siljem o k u m ila k u m a,
I p o d siljem n ag n a sv ešten ik e,
T e v en ĉala b raca i sn ašicu .
A k ad d o šla o n a n o ćca tam n a,
T e sv ed o še d v o je m lad en aca
K ad T o m aša san ak p rev ario ,
T rţe n o ţe lju b a T o d o ro v a,
Te zaklala braca Jerinina
Kad u jutru beo dan osvanu,
P o d ran ila g o sp o Ċ a Jerin a,
T e o tišla u n o v u al-b ašĉu ,
I n ab rala cv eća sv ak o jak a,
D a p ro b u d i b raca i sn ašicu ;
Kad Ċ erd ek u o tv o rila v rata,
S v a lo ţn ica u k rv i o g rezla,
A b ratac jo j u k rv i leţaše,
N ev esta m u sto ji ĉelo g lav e,
U ru k u jo j n o ţev i k rv av i.
K ad to v id e Jerin a g o sp oĊ a,
U d 'ri licem o zem ljicu ĉarn u ,
A zap išta, k ao zm ija lju ta:
"Z a što , sn ao? d a od B o g a n aĊ eš!
"Z a što si m i b raca u m o rila?
"D a n ij'o v o Jerin a g o sp o Ċ a!
"N i ti n e ćeš p o sv etu o d iti."
P o v ik aše S rb lji v itezo v i,
Sedamdeset bojnokopljanika:
"O stan i se, Jerin a g o sp oĊ o !
"Od neveste ljube Todorove,
"O d n ev este, o d n aše g o sp o Ċ e!
"Da nis' ovo Srblji vitezovi'
"N i ti n e ćeš p o sv etu o d iti."
O n d a o d e Jerin a g o sp o Ċ a,
O d e b rţe n a d iv an a Đ u rĊ u :
"S lav n i Đ u rĊ u , S rp sk a k ru n o zlatn a!
"S n aa m i je n ev er' u ĉin ila,
"Z ak lala m i b raca u lo ţn ici."
T ad 'jo j stad e Đ u raĊ b esed iti:
"O Jerin a, lu d a ţen sk a g lav o !
"Š ta s'traţila, jo š si m alo n ašla;
"A nisam li tebe besedio:
""O stan i se, Jerin a g o sp oĊ a,
""Od neveste ljube Todorove?""
Ona svoga braca izgubila,
Svoga braca saranila lepo,
Sa snaom se lepo pomirila,
I sav jo j je araĉ p o k lo n ila,
Te nevesta ode dvoru svome.
B o ţe m ili! ĉu d a v elik o g a!
Kad s' oprema od Sibinja Janko,
Oprema se na boj na Kosovo,
S v e p o ćera k ljasto i slijep o ,
I nejako od sedam godina;
S v o g sestrića, B an o v ić-Sekulu,
Njega mlada od dvanaest ljeta,
Osta njemu devet sestrenica,
I deseta ostarila majka,
V iše sin a n em a n ijed n o g a
D o d ijete B an o v ić-Sekulu,
A l'je m ajk a šćerm a b esjed ila:
"Id'te, jadne, devet kukavica!
"Te molite svog mila ujaka,
"Ne bi li vam brata poklonio,
"Da ne vodi njega u Kosovo."
P o d iţe se d ev et sestren ica,
Zamoliše sv o g m ila u jak a!
"M o lim o te, n aš m io u jaĉe!
"Pokloni nam brata jedinoga,
"Ne vodi ga mlada u Kosovo,
"Mi nemamo brata ni jednoga,
"N eg o m lad a B an o v ić-Sekulu;
"Ne ostavljaj devet sestrenica
"Svijeh devet mladih kukavica.,
"Ne ostavljaj samoranu majku."
A l'to Jan k o n išta n e slu šaše,
V eć o p rem a d ijete S ek u lu ,
Izbira mu konja po izboru,
A izbira pusat po izboru,
P o d iţe se v o jsk a silo v ita
I p red v o jsk o m B an o v ić S ek u la,
Za njim prista devet sestrenica,
Pa su tiho bratu besjedile:
"M io b rate, B an o v ić-Sekula!
"Obrni se, da t' oke vidimo,
"D a p rep o ĉn em 'o k e n a jag lu k e;
"K ad se sestre b rata p o u ţele,
:Da vidimo oke na jagluke."
Jest n ejaĉak B an o v ić S ek u la,
Jest n ejaĉak , ali jeste m u d ar;
On okrete sivoga sokola,
Pa sestrama tiho besjedio:
"Vidite li, moje sestrenice!
"Ja v iĊ ite o k e so k o lo v e,
"Ovake su oke u Sekule."
Otalen se vojska podignula,
P rav 'o d o še u p o lje K o so v o .
"M o j u jaĉe, o d S ib in ja Jan k o !
"Nemoj dati umlje za bezumlje,
"C ara ću ti ţiv a d o n ijeti
"U zu b im a g u je šesto k rile."
Car se Turski sazda u sokola,
Pa o d leće n eb u p o d o b lak e,
P rip azi g a B an o v ić S ek u la,
P a se sazd a u šaren u g u ju ,
P a o d leće n eb u p o d o b lak e,
Te Turskoga cara uvatio,
D o n ese g a Jan k u n a ĉad o ra,
Stoji piska cara Sulemana,
Stoji piska, kako ljute guje.
Jan k o b ješe leg 'o po d ĉad o ro m ,
B ješe leg 'o sanak boraviti,
K ad se p ren u i o ĉim a v iĊ e,
On doziva ban-d esp o ta Đ u ra:
"Bogom brate, ban-d esp o te Đ u ro !
"D a v i'š, b rate, ĉu d a v elik o g a
"N a m o jem u b ijelu ĉad o ru :
"U v atila šesto k rila g u ja,
"Uvatila sivoga sokola,
"P išti so k o , k ak o g u ja lju ta;
"Il'ću b iti g uju, il' sokola?"
A l'g o v o ri b an :d esp o te Đ u ro :
"Z ar n e zn ad eš, o d S ib in ja Jan k o ,
"Da mi jesmo gn'jezda sokolova,
"A Turci su gn'jezda gujinjega?
"Udri guju, ne udri sokola."
K ad to zaĉu o d S ib in ja Jan k o ,
Zape str'jelu za zlatnu tetivu,
T e u d ari g u ju šesto k rilu,
Pisnu guja, ne pusti sokola;
Drugom zape str'jelu tetivu,
T e u d ara g u ju šesto k rilu ,
Pisnu guja, ne pusti sokola;
T rećo m zap e str'jelu za tetiv u .
T e u d ara g u ju šesto k rilu ,
Pisnu guja, upusti sokola,
G u ja m u se g aip u ĉin ila,
A so k o se d iţe p o d o b lak e.
Malo vreme za tim postajalo,
A l'S ek u lu m alo ţiv a n o se,
P a g o v o ri B an o v ić S ek u la:
"M o j u jaĉe, o d S ib in ja Jan k o !
"Nisam li ti, jadan, besjedio:
""Nemoj dati umlje za bezumlje,
""C ara ću ti ţiv a d o n ijeti
""U zu b im a g u je šesto k rile?" "
Veli njemu od Sibinja Janko:
"m o j sestriću B an o v ić:S ek u la!
"M o reš li m i ran e p reb o ljeti,
"D a ti traţim o d m o ra ećim e,
"Da ti gradim mekane meleme?"
V eli n jem u B an o v ić S ek u la:
"Ne mogu ti, ujko, preboljeti:
"Š to si g u ju jed n o m u d ario ,
"Desnu si mi ruku salomio;
"Š to si g u ju d ru g o m udario,
"Desnu si mi nogu salomio;
"Š to si g u ju trećo m u d ario ,
"To si mene u src' udario;
"V eć m ' u k o p aj, u jk o , p o d alek o ,
"Podaleko u gori zelenoj,
"Da mi Turski konji grob ne gaze."
T o izu sti B an o v ić S ek u la,
T o izu sti, a d u šu izp u sti[54].
Z ap ro sio P o p o v ić S to jan e
N a d alek o lijep u Ċ ev o jk u ,
U pitomu Mletku Latinskome,
U M letaĉk o g k ralja M ijaila,
Prsten stavlja, svadbu ugovara:
Dok otide dvoru bijelome
I p o k u p i k ićen e svato v e.
Dok on dade prsten i jabuku,
P o tro šio tri to v ara b lag a;
Dok dariva svasti i punice,
Dade Stojan hiljadu dukata
K ralj S to jan u tih o g o v o raše:
"O m o j zete, P o p o v ić-Stojane!
"Kupi svata, koliko ti drago,
"Po Ċ ev o jk u , k ad go Ċ teb e d rag o ;
"A l'ĉu ješ m e, P o p o v ić-Stojane!
"Nemoj vodit' Srba u svatove,
,Jer su S rb i tešk e p ijan ice,
"A u k av zi k av g ad ţije lju te,
"O p iće se, zam etn u će k av g u ,
"P a je tešk o k av zi d ţev ap d ati
"U Latinskom Mletku pletetenome[56];
"V eć p o v ed i Grke i Bugare."
A to slu ša g o sp o ja k raljica,
Pogledala malo na Stojana,
Pogledala, pa se nasmjenula.
O p rem i se P o p o v ić S to jan e,
Pa on ode dvoru bijelome,
U putu ga knjiga dostignula
O d p u n ice Ċ ev o jaĉk e m ajk e:
"O m o j zete, P o p o v ić-Stojane!
"Ti ne vodi Grka ni Bugara,
"V eć sv e zo v i S rb e u sv ato v e:
"Latini su stare varalice,
"Bojati se kakve prijevare."
K ad S to jan u tak a k n jig a d o Ċ e.
Z am isli se P o p o v ić:S to jan e,
U to j m isli sv o m e d v o ru d oĊ e.
P red n jeg 'stara išetala m ajk a,
R u k e šire, u lica se lju b e,
Stojan majku u bijelu ruku;
P ita m ajk a P o p o v ić-Stojana
"D a m o j sin k o , P o p o v ić-Stojane!
"Jesi l' mene putovao mirno?
,Jesi l' mene snahu isprosio,
"Mene snahu, sebe vjernu ljubu?"
P ro g o v o ri P o p o v ić S to jan e:
"Mirno sam ti, mati, putovao,
"I tebe sam snahu isprosio,
"Tebe snahu, mene vjernu ljubu,
"T ri to v ara b lag a p o tro šio ,
"Osim toga hiljadu dukata
"Dok darivah svasti i punice
"Jo šte k ralju m en e g o v o rio .
"Da ne vodim Srba u svatove,
"V eć d a v o d im G rk e i B u g are,
"U p u tu m e, m ati, k n jig a stiţe
"O d p u n ice Ċ ev o jaĉk e m ajk e,
"Da povedem Srbe u svatove.
"Sjetuj mene, moja stara majko!
"K o je sad a b o lje p o slu šati?"
Stara majka besjedi Stojanu:
"B o lje, sin k o , Ċ ev o jaĉk u m ajk u .
"Latini su varalice stare.
"Kuma kumi od Budima kralja,
"S taro g sv ata M an d u šića V u k a,
"A vojvodu od Sibinja Janka,
"A ĉau ša R elju K rilaticu ,
"B arjak tara M ilo š O b ilića,
"A Ċ ev era K raljev ića M ark a,
"A ostale koga tebe drago,
"Pa se ne boj prijevare, sinko."
S to jan sv o ju p o slušao m ajk u :
G rad i k n jig e n a ĉetiri stran e,
T e sak u p i k ićen e svato v e,
Skupi Stojan hiljadu svatova:
Kuma kumi od Budima kralja,
S taro g sv ata M an d u šića V u k a,
A vojvodu od Sibinja Janka.
A ĉau ša R elju K rilaticu ,
B arjak tara M ilo š-O b ilića,
A Ċ ev era K raljev ića M ark a.
P a o d o še M letk u L atin sk o m e.
K ad su d o šli M letk u L atin sk o m e,
L ijep o ih k ralju d o ĉek ao:
Konje vode u podrume donje,
A junake na bijele kule;
P rid rţa ih tri-ĉetiri d an a
Dok s' odmore konji i junaci.
K ad ĉetv rto ju tro o sv an u lo ,
P o v ik aše k ićen i ĉau ši:
"H azu rala, k ićen i svato v i!
"Kratki danci, a drugi konaci,
"Z em an d o Ċ e, treb a p u to v ati "
Tad'iziĊ e k ralju o d M letak a
I iznese gospodske darove:
K u m u d aje o d zlata k o šu lju ,
Starom svatu od zlata siniju,
A vojvodi od zlata jabuku,
A ĉau šu k o p lje k o štu n icu ,
A M ilo šu sab lju o k o v an u ,
K raljev iću tešk u to p u zin u ,
Jo š m u d aše k o lja i Ċ ev o jk u :
"Eto, Marko, k o n ja i Ċ ev o jk e
"Do bijela dvora Stojanova,
"P red aj n jem u lijep u Ċ ev o jku ."
D ig o še se k ićen i svato v i,
Lijepo ih kralju ispratio,
Sve svatove redom darivao,
K o g jag lu k o m , k o g a b ašĉalu k o m .
O tid o še zd rav o i v eselo ,
P rim iše se b rd u n a p lan in u .
K ad izišli b rd u na planinu,
S jed i Ju n ak k raj d ru m a širo k a,
P a n jem u je ĉu d n o o d ijelo :
V as u srm i i u ĉisto m zlatu ,
T ešk o g a je p o k lo pilo p erje,
Pobratime, do zelene trave,
N ešto m u se crn i p rek o zu b a
Kolik' jagnje od pola godine,
Sjaju mu se toke kroz brkove,
Kao jarko kroz goricu sunce,
Ţ u te m u se n o g e d o k o ljen a.
P o b ratim e, u ĉisto m e zlatu ,
P o k raj n jeg a leţi to p u zin a,
Preko krila koplje ubojito
A o bedri sablja okovana;
Pije junak crveniku vino,
S lu ţi m u g a iz g o rice v ila
D esn o m ru k o m i ĉašo m o d zlata,
A lijevom meze mu dodaje.
Kad naljeze kita i svatovi,
S k o ĉi ju n ak n a n og e lag an e,
Pa govori kralju od Budima:
"Dajde more, od Budima kralju!
"B aci, k u m e, o d zlata k o šu lju ,
"Š to su teb e tam o d ariv ali."
D ad e k ralju , rijeĉ n e u ĉin i
K ralju p ro Ċ e, r n aljeze V u ĉe,
Zaiska mu siniju od zlata,
D ad e V u ĉe, rijeĉ n e u ĉin i.
Tad' naljeze od Sibinja Janko,
Zaiska mu od zlata jabuku,
D ad e Jan k o , rijeĉ n e u ĉin i.
Al' sto ti Relje Krilatice,
Z aisk a m u k o p lje k o štu n icu ,
D ad e R elja, rijeĉ n e u ĉin i.
T ad 'n aljeze M ilo š o d P o cerja.
Zaiska mu sablju okovanu,
Š ćaše M ilo š izv ad iti k av g u ,
A l'd ru ţin a v ik n u n a M ilo ša:
"P o d aj sab lju , n e zam eći k av g e."
D ad e M ilo š sab lju o k o v anu
A l'eto ti K raljev ića M ark a
I o n v o d i k o n ja p od Ċ ev o jk o m ,
Stade junak njemu besjediti:
"D ajd e m o re, K raljev iću M ark o !
"Dajde, more, k o n ja i Ċ ev o jk u ,
"Š to su teb e tam o d ariv ali."
V eli n jem u K raljev iću M ark o :
"P o b ratim e, d ţin e o d L atin a!
"K o n j m o j n ije, a Ċ ev o jk a tu Ċ a,
"A mene su, brate, darivali,
"D ariv ali tešk o m to p u zin o m ,
"I ja ću je teb e p o k lo n iti."
V iše d ţin e u p itati n e šće,
V eć o n p o Ċ e k o n ja d a u v ati,
D a u v ati k o n ja p o d Ċ ev o jk o m ,
M ark o sk id e tešk u to p u zin u ,
A zav ara o ĉi L atin in u ,
P a o n m an u tešk o m to p u zin o m
L atin in a m eĊ u o ĉi crn e,
O b a o k a n jem u isk o ĉiše,
A d o p ad e K raljev iću M ark o ,
P a o d d ţin a o d sijeĉe g lav u ,
S k id e s n jeg a Ċ u zel o dijelo,
Pa uzima gospodske darove,
Svatovima dare povratio:
K u m u d ad e k o šu lju o d zlata,
Starom svatu od zlata siniju,
Vojevodi od zlata jabuku,
A ĉau šu k o p lje k o štu n icu ,
A M ilo šu sab lju o k o v an u ,
O sta M ark u tešk a to p u zin a.
O tid o še k ićen i sv ato v i
Ode Marko go ro m p jev aju ći,
O sta d ţin e n o g o m k o p aju ći.
P o d iţe se C rn o jev ić Iv o ,
Te otide preko mora sinja,
I ponese tri tovara blaga,
D a o n p ro si lijep u Ċ ev o jk u
Za Maksima za sina svojega
M ilu šćercu d u ţd a o d M letak a.
Iv o p ro si, d u ţd e se p o n o si;
N o se Iv o o k an iti n e će,
Snahu prosi tri pune godine,
Snahu prosi, a prosiplje blago.
Ja k ad Iv an b lag o p o h arĉio ,
L atin i m u d ad o še Ċ ev o jk u ,
Đ ev o jaĉk i p rsten p rifatiše.
P rijatelji sv ad b u u sto v aše:
S v ad b u k aţu u g odin i p rv o j.
D o k o tid e zd rav o d o Ţ ab ljan a,
I ro d i m u v in o i p šen ica,
I sakupi hiljadu svatova.
Ja k ad tak o sv ad b u u red iše,
Z em an d o Ċ e, te ti d o m u p o Ċ e,
A prati ga novi prijatelju,
P rijatelju d u ţd e o d M letak a,
I p rate g a d v a d u ţd ev a sin a,
I prati ga stotina Latina.
N o išteti Iv an n a p o h o du :
Ide mudro, progovori ludo:
R eĉe d u ţd u novu prijatelju:
"P rijatelju , d u ţd e o d M letak a!
"Ĉ ek aj m en e s h iljad u sv ato v a,
"O d h iljad e m an je b iti n e će,
"Ĉ in i m i se h o će b o ti v iše;
"K ad p rijeĊ em m o re u to p o lje,
"Ti isturi hiljadu Latina,
"Nek mi sretu u polju svatove:
"N eće b iti ljep šeg a ju n ak a
"U mojijeh hiljadu svatova
"Ni u tvojih hiljadu Latina
"Od Maksima od mojega sina,
"Sina moga, mila zeta tvoga"
A to slu ša d u ţd e o d M letak a,
D v a so k o la, d v a d u ţd ev a sin a,
I slu šaše sto tin a L atin a.
M ilo b ilo d u ţd u od M letak a,
R u k e širi, te g 'u lice lju b i:
"Fala, prijo, na besjedi takoj!
"Kad ja stekoh mila zeta svoga,
"Kom ljepote u hiljadi nema,
"V o ljeću g a n eg o o k o jed n o ,
"V o ljeću g a n jeg 'jed n o g a sin a;
"Ja ću n jem u d are p rip rav ljati,
"Pripravljati konje i sokole,
"I k o v ati ĉek rk li ĉelen k e,
"I rezati kolaste azdije,
"Neka nosi, neka se ponosi,
"Ako l' tako to ne bude, prijo,
"H o ćeš d o ći, al'ćeš g rd n o p ro ći."
O tale m i Iv a isp ratiše
I n a m o re v o d u n atu riše,
Iz Ċ em ija n jeg a istu riše,
Ode Ivan zdravo i veselo.
Ja k ad b io p o d b ijeli Ţ ab ljak ,
V iĊ e Iv an sv o je b 'jele dvore:
Bijeli se u visinu kula,
N a ćo šeta sićan i ĉard aci,
A sjaju m u srĉali p en d ţeri,
V iĊ e Iv an , p a se u ţelio ,
Ţ d rala k o n ja fati b ak raĉlijo m ,
A p riteg n u Ċ em o m o d ĉelik a,
N o m u ţd rale sitn o p o d ig rav a.
Nitko prvi njega ne ugleda,
Ugleda ga vijerna ljubovca
S b ile k u le n a srĉali p en d ţer;
K ak o v iĊ e, p o zn a g o sp od ara
I p o d n jim e o d m eg d an a ţd rala,
P a p o trĉa n iz v iso k u k u lu ,
P a p o trĉa, a iz g rla v ik n u ,
V ik n u slu g e, n ab rek n u slu šk in je:
"A vi, sluge, polju pohitajte,
"Te sretite poljem gospodara: -
"B re, slu šk in je! b rišite av lije; -
"A Ċ e si m i, d ijete M ak sim e!
"N u p o h itaj p red k ap iju n ašu ,
"Eto, sine, mila baba tvoga,
"Baba tvoga, gospodara moga,
Ţ en id b a Đ u rĎ a Č arn ojevića,
A m ajk e m u d o m a n e b ijaše,
N o o tišla u ro d b in u m ajk a,
U rodbinu u rijeku Crnu,
S v o m e b ratu C rn o jev ić-Ivu.
Ţ en id b a Z m aj-Despota Vuka.
P o šetao o d B u d im a k ralju ,
A za n jim e n ig Ċ e n ik o g n em a,
O sim jed an Jak šića T o d o re.
Vodi Todor vranca od mejdana,
N a T o d o ru ĉu d io o d ijelo ;
Vas u srmi i u ĉisto m zlatu ,
U d ariše isp o d tan k e k u le,
Ispod kule kralja Budimskoga,
Gleda njega Budimska kraljica,
P a d o ziv a Jak šića T o d o ra:
"O j so k o le, Jak šiću T o d o re!
"Jesi li se, m o re, o ţen io?
"Ja Ċ ev o jk u za se isp ro sio?
"Ja Ċ ev o jci d ao v jeru tv rd u?"
Veli njojzi Jakšiću T o d o re:
"O j g o sp o Ċ a B u d im sk a k raljice!
"N ijesam se jo šte o ţen io ,
"N i Ċ ev o jk e za se isp ro sio ,
"N i Ċ ev o jci d ao v jere tv rd e."
K ad to ĉu la g o sp o Ċ a k raljica,
Ona njemu tiho besjedila:
"O j so k o le, Jak šiću T o d o re,
"Na dar tebi moja Ikonija,
"Vod" je dvoru, te se ţen i n jo m e."
K ad g o zaĉu Jak šiću T o d o re,
Sveza vranca pod bijelom kulom,
Pravo ode na bijelu kulu,
A k ad d o Ċ e g o sp oĊ i k raljici,
Kapu skide, baci pod pazuho,
Pokloni se do zemljice crne,
Pa izvadi hiljadu dukata,
T e ih d aje g o sp o Ċ i k raljici:
"Naj to tebi, gospoja kraljice,
"Pola tebi, pola Ikoniji,
"Dok otidem Bijogradu mome,
"Da pokupim kitu i svatove;"
Al" za dugo svadbu odgodio:
Do godinu dana bijelijeh;
Pa se vrati niz tananu kulu,
D o v ati se p o m am n a v ran ĉića,
Ode pravo Bijogradu svome.
Z a tim p ro Ċ e godinica dana,
Ni Todora, ni od njega glasa;
Jed n a p ro Ċ e, a i d ru g a d o Ċ e,
Ni Todora, ni od njega glasa:
D ru g a p ro Ċ e, a i treća d o Ċ e,
Ni Todora, ni od njega glasa.
A k ad n asta g o d in a ĉetv rta,
P o šetao o d B u d im a k ralju ,
A za n jim e Z v ijezd ić Iv an e,
Vodi Ivan sv o g d ob ra Ċ o g in a,
Kad su bili ispod b'jele kule,
Ispod kule kralja Budimskoga,
Gleda njega Budimska kraljica;
Na Ivanu divno odijelo;
V as u srm i i u ĉisto m zlatu :
Na njemu je kolasta azdija,
Po azdiji ispletene guje,
Povisoko izvedene glave,
U ustima sve drago kamenje,
V id i m u se n o ći p u to v ati,
U p o n o ći, k ak o u p o d an a;
L jep ši Iv an o d sv ak e Ċ ev o jk e;
D o ziv a g a g o sp o Ċ a k raljica:
"O Ivane od Zvijezde grada!
"Jesi li se, m o re, o ţen io?
"Ja l'Ċ ev o jk u za se isp ro sio?"
P ro g o v o ri Z v ijezd ić Iv an e:
"O j g o sp o Ċ a, B u d imska kraljice!
"N ijesam se ju n ak o ţen io ,
"N i Ċ ev o jk e za se isp ro sio ."
Progovori Budimska kraljica:
"O Ivane od Zvijezde grada!
"N a ĉast teb i m o ja Ik o n ija,
V o d 'je d v o ru , te se ţen i n jo m e."
Iv an slu g i d o d ad e Ċ o g in a,
Pa on ode uz tananu kulu,
K ap u sk id a, B o ţju p o m o ć d aje,
Poklanja se do zemljice crne,
P a se m aši ru k o m u d ćep o v e,
Te izvadi hiljadu dukata,
T e ih d aje g o sp o Ċ i k raljici:
"N aj to teb i, g o sp o Ċ a k raljica,
"Pola tebi, pola Ikoniji,
"Dok ja odem do Zvijezde grada,
"D a p o k u p im k ićen e sv ato v e,
"Eto mene do petnaest dana
"U Budima u bijela grada."
Pa on ode niz tananu kulu,
D o v ati se sv o jeg a Ċ o g in a,
Ode pravo dvoru bijelome.
A l'to zaĉu o d B u d im a k ralju ,
Đ e k raljica p o k lo ni Ċ ev o jk u ,
Ţ ao k ralju Jak šića T o d o ra,
P a n aĉin i k n jig u n a k o ljen u ,
T e je šalje Jak šiću Todoru:
"O j T o d o re, zete n esu Ċ en i!
"O v o im a ĉetiri g o d in e,
"Kako jesi zlato isprosio,
"N iti v o d iš, n i o d g o v o r d aješ;
"Sada ti je drugi preprosio,
"P rep ro si je Z v ijezd ić Iv an e,
"I eto ga do petnaest dana,
"Moj Todore! bijelu Budimu;
"V eć ak 'h o ćeš ići p o Ċ ev o jku ,
"B rţe k u p i sto tin u sv ato v a,
"N o ći m en i h o d i p o d B u d im a,
"Da ti dadem moju Ikoniju,
"Te je vodi Bijogradu tvome."
O d e k n jig a Jak šiću T o d o ru .
K ad T o d o ru sitn a k n jig a d o Ċ e,
T e o n v iĊ e, što m u k n jig a k aţe,
Plamen mu se uz obraz zapali.
U Todora devet m ile b raće,
Al' kod dvora nije ni jednoga,
V eć o tišli n a carev u v o jsk u ,
Osim jedno dijete Stjepane,
N em a n jem u v eć d v an aest ljeta;
V iĉe n jeg a Jak šiću T o d o ru :
"O j d ijete, n ejaĉak S tjep an e!
"U zm i, b rate, d v ije p u šk e m ale,
"P a isk o ĉi p red k u lu N eb o jšu ,
"Te izb aci d v ije p u šk e m ale,
"Skupi nama stotinu momaka
"D ru g i m o ju o d v ed e Ċ ev o jk u ,
"O d v ed e je Z v ijezd ić Iv an e),
"Dok s' opremim na bijeloj kuli
"I opremim vranca od mejdana."
O d e S tjep an p red k u lu N eb o jšu ,
T e izb aci d v ije p u šk e m ale,
Odmah pade stotina momaka:
A Todore otvara sepete,
Pa izvadi divno odijelo,
S v e o d srm e i o d ĉista zlata,
P a u d ara n a p leća ju n aĉk a,
O b u ĉe se, što se ljep še m o ţe,
Pa silazi niz bijelu kulu,
Te opremi vranca i dorata,
Sebi vranca, Stjepanu dorata;
D o b rijeh se k o n ja d o v atiše,
A za njima stotina svatova,
I D u n av o zd rav o p reb ro d iše,
I p o n o ći d o Ċ o še B u d im u ,
P o d B u d im o m p ad o še sv ato v i.
Kad u jutru jutro osvanulo,
T e v iĊ ela g o sp o Ċ a k raljica,
D a je d o š'o T o d o r p o Ċ ev o jku ,
O n a p iše k n jig u n a k o ljen u ,
T s je šalje Z v ijezd ić-Ivanu:
"Ĉ u ješ m en e, Z v ijezd ić-Ivane!
"D o šao je T o d o r za Ċ ev o jk u
"S njegovijeh stotinu svatova,
"H o će T o d o r d a v o d i Ċ ev o jk u ;
"B rţe k u p i h iljad u sv ato v a,
"Ja ću n jeg a zau stav it'am o ,
"moj Ivane! tri-ĉetiri d an a,
"No ne idi bijelu Budimu,
"V eć ti h ajd e n a m ezev o rav n o
"Na Trutinu na vodu studenu,
"Pa uvati vodu od izvora,
"Od izvora opet do ponora,
"I d o ĉek aj Jak šića T o d o ra
"Otmi, Ivo, tvoju Ikoniju,
"I p o g u b i Jak šića T o d o ra
"I njegovu stotinu svatova."
Kada Ivan sitnu knjigu primi,
I k ad v iĊ e, šta m u k n jig a k aţe,
Udari se rukom po koljenu,
"Ao meni do Boga miloga!
"Đ e m i T o d o r o d v ed e Ċ ev o jk u !
"Al' davori, Jankovo kopile!
"B aš d a im aš so k o lo v a k rila,
"Ne bi perje pronijelo mesa
"Na Trutinu na studenu vodu."
P a se sk o ĉi n a n o g e lag u n e,
Pa povika nekoliko slugu,
P o v ik n uše p o Z v ijezdi gradu,
Pade njemu hiljada svatova;
O n p o sjed e sv o jega Ċ o g in a,
P a p o ćera n a v o d u T ru tin u ,
U v atiše v o d u o d izv o ra,
Od izvora opet do ponora,
A razap e ĉad o r n a ću p riji.
G las d o p ad e g o sp oĊ i k raljici,
Đ e je Iv an d o š'o n a T ru tin u ,
Onda ona sprema Ikoniju,
Pa je d aje Jak šiću T o d o ru ,
Prati njega od Budima kralju.
Kad su bili niz polje Budimsko.
K ralj d o T o ša k o n ja d o g o n jaše,
P a o n n jem u tih o b esjeĊ aše:
"O m o j zete, Jak šiću T o d o re!
"Kraljica je knjigu opravila,
"O p rav ila Z v ijezd ić-Ivanu,
"I ĉek a te n a v o d i T ru tini
"S njegovijeh hiljadu svatova;
"Ti se vrati kroz b'jela Budima,
"P a ti h ajd e n a V in o š p lan in u ,
"P a ćeš o tu d u B ijo g rad d o ći,
"A ne udri na vodu Trutinu:
"Jer d a im aš so k o lo v a k rila,
"Ne bi perje pronijelo mesa."
V eli n jem u Jak šiću T o d o re:
"Vala tebi, gospodine kralju!
"koji si mi i sada kazao;
"Jer ne kaza meni u Budimu?
"Ne bih ti se sada povratio,
"D a m i d ad eš sv e B u d im sk o b lag o :
"D a m i rek u B u d im sk e Ċ ev o jk e:
""S trašiv ice, Jak šića T o d o ra!
""Đ e o n n e sm je u d 'rit'n a Iv an a!" "
"Ja ću ići n a v o d u T ru tin u ,
"Š to B o g d ad e i sreća ju n aĉk a."
Pa se s kraljem u obraz poljubi,
Kralj se vrati bijelu Budimu,
Todor ode na vodu Trutinu
Kad je bio u zelena luga,
On ustavi stotinu svatova,
I izvadi hiljadu dukata,
Pa doziva svog brata Stjepana:
"Jaši, b rate, k o sn ata d o rata,
"I naj tebi hiljadu dukata,
"P a ti h ajd e v o d i n a ću p riju ,
"A k ad d o Ċ eš v o d i n a ću p riju
"Ti pogledaj desno i lijevo,
"P o p o lju su p o n eti ĉad o ri,
"G led aj ĉad o r Z v ijezd ić-Ivana,
"Na njemu su tri zlatne jabuke;
"K ad a d o Ċ eš b ijelu ĉad o ru ,
"T i o d jaši k o sn ata dorata,
"Pokloni se do zemljice crne,
"Poljubi ha u skut i u ruku,
"P a ćeš n jem u tih o g o v o riti
"O Ivane od Zvijezde grada!
"P o zd rav ti je Jak šiću T o d o re:
"D ru ţin u ti zo v e u sv ato v e,
"Tebe kumi Bogom istinijem
"I n ašijem sv etijem Jo v an o m ,
"D a ti v jen ĉaš n jeg a i Ċ ev o jk u ,
"D a Ċ ev o jk e n jem u n e o tim aš,
"N jeg o v a, s o d p rije Ċ ev o jk a,
"A eto ji hiljada dukata,
"Š to si d ao n jeg o v o j Ċ ev o jci:
"S lu šaj o n d a, šta će g o v o riti,
"Pa posjedni kosnata dorata,
"H ajd e n atrag p o ljem širo k ijem ."
O d e S tjep an p rav o n a ću p riju .
Mlad o b ješe d ijete S tjep an e,
M lad o b ješe, m u d ar sjet p rim ilo
K ad a d o Ċ e v o d i n a ću p riju ,
On pogleda desno i lijevo,
P o zn a ĉad o r Z v ijezd ić-Ivana
K ad d o jezd i d o b 'jela ĉad o ra,
On odsjede od konja dorina,
P o k lo n i se Z v ijezd ić-Ivanu,
Poljubi ga u skut i u ruku,
Pa Iv an u b ješe b esjed io :
"O Ivane od Zvijezde grada!
,P o zd rav ti je Jak šiću T o d o re
"S v e ti d ru štv o zo v e u sv ato v e,
"Tebe kumi Bogom istinijem
"I n ašijem sv etijem Jo v an o m ,
"D a m u p o Ċ eš n a v jen ĉan o k u m stv o
"D a ti v jen ĉaš n jeg a i Ċ ev o jk u ,
"D a Ċ ev o jk e n jem u n e o tim aš,
"N jeg o v a je o d p rije Ċ ev o jk a,
"I eto ti hiljada dukata,
"Š to si d ao n jeg o v o j Ċ ev o jci "
P o g led a g a Z v ijezd ić Iv an e,
Pa je njemu bio besjedio:
"N o s'te Ċ av o , Jan k o v o k op ile,
"Ja ne mogu sablje poganiti,
"A sad bih ti osjekao glavu;
,M o je d ru štv o m en i u svatove
A ja ne dam moje Ikonije,
"Dok je mene i na meni glave
K ad to zaĉu d ijete S tjep an e,
Dovati se kosnata dorata,
P a o k ren u p o ljem širo k ijem ,
O d e p rav o Jak šiću T o d o ru
Todoru je pravo kazivao,
Š to g o v o ri Z v ijezd ić Iv an e
K ad a zaĉu Jak šiću T o d o re,
On uzima svoju Ikoniju,
Pa privede vranca vilenoga,
Ik o n iju n a v ran ĉića b aci,
Priveza joj noge ispod vranca
A priveza ispod grla ruke
Vitovitu vrancu besjedio
"H ajd e, v ran ĉe,n a v o d u T ru tin u ;
"K ad iziĊ eš u p o lje m ezev o ,
"Ţ iv o p reĊ i u G o leš p lan in u ,
"P riĉek aj m e m alo u G o lešu ."
R eĉe rijeĉ d ilb er Ik o n ija:
"Oj Todore, dragi gospodaru!
"A k o zn ad eš B o g a jed in o g a,
"N e tu raj m e ţiv u u T ru tin u ,
"V eće m en i o sijeci g lav u ."
V eli n jo jzi Jak šiću T o d o re:
"Ikonija, srce iz njedara!
"A k o v ran ac b u d e sreće stare,
"P o d to b o m će v ranac isplivati,
,Izići će u G o leš p lan in u ;
"P riĉek aj m e u G o leš-planini,
"A k o k o g o Ċ do Ċ e o d sv ato v a,
"T e ti k aţe, d a sam p o g in uo ,
"Goni vranca Bijogradu mome,
"Ja imadem devet mili brata
"I ljep šijeh i v iših o d m en e,
"Ti oberi, koga tebi drago;
"A tako mi nikoga do Boga!
"N e ćeš s m en e b iti p ro k o ren a."
Pa udari vranca po sapima,
Ode vranac na vodu Trutinu;
K ad iziĊ e n a m ezev o rav n o ,
Kako zv'jezda preko vedra neba
K ro z h iljad u p ro leće sv ato v a,
N ek o v iĊ e, n ek o i n e v iĊ e,
A li v iĊ e Z v ijezd ić Iv an e,
Pa Ivane tiho besjedio:
"B o ţe m ili! Ĉ u d a v elik o g a!
"Da li soko pronese labuda,
"D a li v ran ac Jak šića T o d o ra?"
T o d o r ĉek a za v o d o m T ru tin o m ,
Pa razvija srmali durbina,
T e u g led a u G o lešu v ran ca,
P a d ru ţin i b ješe g o v o rio :
"O d ru ţin o , m o ja b raćo d rag a!
"Svi jednoga Boga pomenite,
"Dobrijeh se konja privatite."
Pa posjede kosnata dorata,
P rav o id e v o d i n a ću p riju
P red ĉad o ra Z v ijezd ić:Iv an a,
P a Iv an u b o ţju p o m o ć d aje,
K o lik o se Ċ id a p o silila,
O n T o d o ru 'v ak o go v o raše;
"Zdravo da si, Jankovo kopile!"
P ro g o v o ri Jak šiću T o d o re:
"B o g o m k u m e, Z v ijezd ić-Ivane!
"Kumim tebe Bogom velikijem
"I n ašijem sv etijem Jo v an o m ,
"Kumim nebo, nad tobom koje je,
"Zemlju kumim, pod tobom koja je,
"Ne otimaj moje Ikonije,
"Jer je m o ja o d p rije Ċ ev o jk a;
"D ru ţin u ti zo v em u sv ato v e,
"A ti p o Ċ i n a k u m stv o v jen ĉan o ,
"I evo ti hiljadu dukata,
"Š to si d ao m o jo j Ik o n iji. "
R eĉe n jem u Z v ijezd ić Iv an e:
"Stani malo, Jankovo kopile,
"D o k se m o g a d o v atim Ċ o g ata"'
P a o n sk o ĉi n a k o nja Ċ o g in a,
A p o teţe m aĉa zelen o g a
Desna mu je prionula ruka,
On privati i lijevom rukom,
P rio n u še ru k e o b ad v ije,
S in u sab lja Jak šića T o d o ra,
Udari ga po desnom ramenu,
R azd v o ji g a n a k on ju Ċ o g atu ,
A Ċ o g ata n a zem ljici crn o j.
Pa on viknu iz grla bijela
"B raćo m o ja, sto tin a sv ato v a!
"Sad udrite kroz mezevo ravno
Pa on pusti svojega dorina,
U d ariše k ro z rav n o m ezev o
Pokraj njega dijete Stjepane
K ak o k o g a k o p ljem u d araše
P rek o seb e n jeg a p retu raše
Dok su bili u polu mezeva,
T ri sto tin e g lav a o sjek o še,
G rlo m v iĉe Jak šiću T o d o re
"Nemoj brate, dijete Stjepane!
"Bogu vala i svetom Jovanu,
"Koj' je njima povezao ruke!"
U to d o b a u G o leš p lan in u ,
sto ji v ran ac n a d ru m u širo k u ,
I na njemu dilber Ikonija,
P a je sk id a T o d o r sa v ran ĉića
T e je m eće n a k o n ja d o rin a,
S v o g a v ran ca m eĊ u o ĉi lju b i,
La se njemu na ramena baci,
Pravo ode svome Bijogradu
I odvede dilber Ikoniju,
P rav o j'v o d i u R u ţicu crk v u ,
T e se v jen ĉa s n jo m e p o zak o n u ;
Pa napisa knjigu na koljenu,
T e je šalje b ijelu B u d im u
N a k o ljen o g o sp oĊi k raljici
"O j g o sp o Ċ a, B u d im sk a k raljice,
"K ad ti p o Ċ eš ćeri u p o h od e,
"T i n e id i Z v ijezd ić-Ivanu,
"V eć ti h ajd e Jak šiću T o d o ru "
Ţ en id b a Jova B u d im lije.
K ad se ţen i B u d im lija Jo v a,
U Janoku isprosi devojku,
P lem en itu Jan o ĉk in ju Jan u ,
P ak se Jo v a m lo g o p o arĉio ,
B aš n a p ero tri to v ara b lag a;
A l'ju n ak u u d a sreća b ila:
U koji je danak isprosio,
U onaj se danak razboleo,
Preprosi je od Erdelja bane,
P ak se b an e v iše p o arĉio ,
B aš n a p ero pet tovara blaga;
A l'i b an u u d a sreća b ila:
U koji je danak isprosio,
U onaj se danak razboleo;
P ak b o lu ju o b a m lad o ţen je.
B o g a m o li Jan o ĉk in ja Jan a:
"D ig n i, B o ţe, B u d im liju Jo v u !
"A umori od Erdelja bana!"
B o g n e slu ša g o spo Ċ e d ev o jk e,
V eć o n ĉin i, što je njemu drago:
D iţe b an a, n e d iţe Jo v an a.
Skupi bane gospodu svatove,
Te Janoku ode po devojku.
Z d rav o b an e d o Ċ e d o d ev o jk e,
I zdravo se natrag povratio,
Kad su bili pram' bela Budima,
Stala Jana, te gleda Budima,
Budim gledi, grozne suze roni:
"O Budime, v elik a ţalo sti!
"N isam rek la m im o teb e p ro ći,
"V eć sam rek la d a u teb e d o Ċ em ,
"D a ja šetam p o teb e, B u d im e,
"A da ljubim Budimliju Jovu."
A l'to n ik o n e ĉu o d sv ato v a,
Do sam glavom od Erdelja bane,
Pa devojci tijo progovara:
"A jd e, d u šo , n e ţali B u d im a,
"Jo š je lep ši E rd elj o d B u d im a,
"A krasniji od Jovana bane."
Ode bane, odvede devojku,
P o to m p ro Ċ e tri g o d in e d an a,
P rid iţe se B u d im lija Jo v a,
P ak se Jo v a k u n e m eĊ 'trg o v ci:
"B raćo m o ja, B u d im sk i trg o v ci!
"Ja se, b raćo , v eć ţen iti n e ću ,
"Kad je moja odvedena Jana."
P ak sad elja tan k u šajk u laĊ u ,
Koju voze trideset vesala;
Nakupova svake trgovine,
P o n ajv iše sjajn i o gled ala;
Uze s' sobom trideset momaka,
O tište se n iz v o d u D u n av o ,
Ode pravo pod Erdelja grada.
U su b o tu stiţe p o d E rd elja,
U su b o tu , u o ĉi n ed elje;
Kad u jutru osvanu nedelja,
Rano rane sedam devojaka,
D a zaite v o d e n a M o rišu ;
Uze Jova sedam ogledala,
Te dariva sedam devojaka:
"B o g o m sestre, v o d o n o še m lad e!
"Bogom sestre, glas'te me po gradu!"
Nji je sedam, a sedam sokaka,
Ode svaka svojijem sokakom,
P o k lik o še tan k o g laso v ito :
"O d ev o jk e sad e ispro šen e!
"I neveste skoro dovedene!
"Od kako je Erdelj postanuo,
"N ije tak a trg o v in a d o šla,
"N i v id esm o lep šeg a trg o v ca
"Š to d an ask e u sv etu n ed elju ."
A to slu ša Jan o ĉk in ja Jan a
Isp red d v o ra s v iso k a ĉard ak a,
Desnom rukom zagrlila bana:
"Ao bane, zemlji gospodaru!
"Ţ iv o m i je ĉed o p o d p o jaso m ;
"Ili b u d e m u šk o , il' d ev o jk a,
"T eb e v alja ĉastiti g o sp od u ,
"A meneka darom darivati,
"Malo mi je gospodskoga dara,
"A u mene bela platna nema!"
Ban je ljubi po gospodskom licu:
"M o ţeš, Jan o , g o sp o Ċ o razu m n a.
"Prekupiti i svu trgovinu,
"A l'n e m o ţeš b o lja g o sp o d ara."
Usta Jana rada i vesela.
S v e je ru o v en ĉan o o b u k la,
I n asu la d ćep o v e d u k ata,
Uze s' sobom tridest devojaka,
Svakoj dade po tridest dukata,
T e jo j d rţe sk u te i rukave,
S k u te d rţe d a se n e o p raše,
A rukave da s' ne kruni zlato;
O d e Jan a n a v o d u M o riša.
Daleko je ugledao Jova,
M alo b liţe p red n ju išetao ;
G o sp o Ċ a m u v išn jeg B o g a n azv a:
"B o ţja t'p o m o ć, B u d im sk i trg o v ĉe!" -
"D a'B o g d o b ro , g o sp o Ċo E rd eljsk a!" -
"Daj, trg o v ĉe, izn esi m i p latn a."
A besedi Budimlija Jova:
"Gospo draga od Erdelja grada!
"Ne mogu ti iznositi platno,
"Jer je v aša zem lja p esk o v ita,
"Vetar duva, posipa pijeskom,
"Te mi belo posnupljuje platno;
"V eć, g o sp o Ċ o , u šetaj u laĊ u ,
"Biraj platna, kakvoga ti drago."
O n d a Jan a u šeta u šajk u
I sa šn jo m e trid est d ev o jak a,
P a g o v o ri Jan o ĉk inja Jan a:
"T ak o t'B o g a, B u d im sk i trg o v ĉe!
"Jesi li b aš m esto m n a B u d im a?
"D a li zn ad eš B u d im liju Jo v u?
"Jeli zd rav o , jel'se o ţen io?"
A besedi Budimlija Jova:
"Draga gospo od Erdelja grada!
"Doista sam mestom iz Budima,
"Znadem dobro Budimliju Jovu:
"Z d rav je, g o sp o , n ije s'o ţen io ."
K ad to zaĉu Jan o ĉk in ja Jan a,
Ona prosu suze niz obraze,
A od Jove zaklanja rukavom;
Jo v o p ro Ċ e n a d u m en n a šajk u ,
Pak povika trideset momaka:
"B raćo m o ja, trid eset m o m ak a!
"N e ţal'te m i sv ilen i jed ek a,
"A k o m en e B o g u teći d ad e,
"N a ĉast, b raćo , sv ak o m p o d ev o jk a,
"M en e k rasn a Jan o ĉk in ja Jan a."
K ad to zaĉu trid eset m o m ak a,
O d sek o še sv ilen e jed ek e,
P o v ezo še n iz v o d u M o riša.
A l'Jo v an u v išn ji B o g p o m aţe:
V etar d u v a n iz v o d u M o riša,
V ećm a n o si Jo v an o v u laĊ u ,
N eg 'što v o ze trid eset v esala.
Glas dopade od Erdelja banu:
"Zlo ti vino, od Erdelja bane!
"Zlo ti vino, a gora rakija!
"T eb e Jo v an o d v ed e g o sp oĊ u ,
"I s g o sp o Ċ o m trid est d ev o jak a."
S k o ĉi b an e, kan' da se pomami,
Dobrije se konja dovatio,
P o d n jim d o tri k o n ja p o crk aše,
N a ĉetv rto m isp o red i s Jo v o m
N a v elik o j n a sk eli P eĉv arsk o j;
Pak Jovanu bane besjedio:
"V rati, Jo v o , Jan o ĉk in ju Jan u ,
"T rip u t ću je d u k ati p resu ti,
"Sve dukati osim sitna blaga."
A besedi Budimlija Jova:
"Idi bane, jedna luda glavo!
"Š to će m en e za Jan u d u k ati,
"Kad je Jana sama od dukata?" -
"V rati, Jo v o , Jan o ĉk in ju Jan u ,
"Ţ iv o jo j je ĉed o p o d p o jaso m ." -
"Idi bane, jedna luda glavo!
"A k o j'ţiv o ĉed o p o d p o jaso m ,
"I kod nas je ro d ila p šen ica,
"N e će d o ći E rd elju n a ran u ." -
"Vrati, Jovo, tridest devojaka!" -
"Idi bane, jedna luda glavo!
"Ne vodim i, da robuju mene;
"V eć i v o d im , d a i razu d ajem ."
O n d a Jan a p o ĉe b esed iti:
"Vrat' se dvoru, gospodine bane!
"Volim s Jovom po gori oditi,
"N eg o s to b o m p o ĉard ak u tv o m e,
"P o ĉard ak u , p o d eb elu lad u ;
"Volim s Jovom crnu zemlju jesti,
"N eg o s to b o m b ijelu p o g aĉu ;
"Volim s Jovom s lista vodu piti,
"Nego s tobom slatku malvasiju,
"Medovinu iz kovdira zlatna!"
O d e Jo v o , o d v ed e g o sp oĊ u ,
I s gosp o Ċ o m trid est d ev o jak a.
K ad a d o Ċ e b elo m e B u d im u ,
Svakom momku dade po devojku,
N jem u k rasn a Jan o ĉk in ja Jan a,
T e je v en ĉa seb e za g o sp o Ċu ,
G o lem o je v eselje ĉin io ,
O d d an 'd o d an 'ĉitav m esec d an a;
I p o sle su lep o ţiv o v ali.
N e b i ĉed a za g o d in u d an a,
Pak mu ro d i m u šk o i d ev o jk u .