Professional Documents
Culture Documents
Defibrilacija I Endotrahealna Intubacija
Defibrilacija I Endotrahealna Intubacija
iz
DEFINICIJA
Defibrilacija je oslobađanje električne energije koja se isporučuje srčanom mišiću a može biti
neposredna pri otvorenom prsnom košu ili posredna preko zida prsnog koša. Indikacija za
defibrilaciju su srčani ritmovi i to ventrikularna fibrilacija i ventrikularna tahikardija bez
pulsa. Ventrikularna fibrilacija je poremećaj rada srca koji je često povezan s srčanom
bolešću, infarktom miokarda ili ventrikularnom tahikardijom.
Do fibrilacije može dovesti i udar električne struje, toksični lijekovi, acidobazna neravnoteža.
Fibrilacija je najčešći uzrok iznenadne smrti odraslih osoba a uspješnost defibrilacije opada za
7-10% svake minute.
Defibrilatori mogu biti monofazni i bifazni. Kod monofaznih defibrilatora struja teče u
jednom smjeru (iz jedne elektrode u drugu elektrodu) dok kod bifaznih defibrilatora struja
teče najprije u jednom smjeru a zatim u drugom. Bifazni defibrilatori su u mogućnosti
prekinuti fibrilaciju s manjom enegijom, što bi bilo za pretpostaviti da će i sama oštećenja
srčanog mišića biti manja.
Da bi defibrilacija bila uspješna, srčani mišić mora dobiti dovoljnu količinu električne
energije. Na tu količinu isporučene električne energije utječe nekoliko faktora:
Veće elektrode smanjuju otpor prsnog koša ali treba paziti opet da ne budu prevelike. Ne
smiju biti spojene. Veličina kod odraslih osoba bi trebala biti između 8 i 12 cm. Pedijatrijske
elektrode su obično promjera 4,5 cm a te se mogu koristiti i za dojenčad.
Koža slabo provodi električnu enegiju pa je stoga potrebno ostvariti dobar kontakt između
elektroda i kože. Otpor prsnog koša ćemo smanjiti upotrebom provodljivih sredstava a samim
time ostvarujemo i bolji kontakt. Bez provodljivih sredstava na koži bi izazvali opekline a
otpor bi bio veći. Također otpor povećavaju i vlažna koža te zračni džepovi.
Zrak slabo provodi električnu struju tako da je otpor prsnog koša veći ako defibriliramo
pacijenta u toku udisaja. Bolji rezultati se postižu kod defibrilacije u fazi izdisaja.
Ručne elektrode kod defibrilacije treba čvrsto pritisnuti na prsni koš pacijenta i to otprilike
snagom od 8 kg.
ENERGIJA ELEKTRIČNOG ŠOKA:
BIFAZNI DEFIBRILATORI: 150 – 200 J (za prvu defibrilaciju) i 150 – 360 J (za drugu
defibrilaciju kao i sve ostale) tj. primjenjuje se ista ili viša energija što ovisi o mogućnostima
aparata
POLOŽAJ ELEKTRODA
1. antero-lateralni položaj
2. antero-posteriorni položaj
POSTUPAK DEFIBRILACIJE
ENDOTRAHEALNA INTUBACIJA
DEFINICIJA
INDIKACIJE ZA INTUBACIJU:
OPREMA ZA INTUBACIJU:
Preoksigenirati pacijenta s visokim protokom kisika (na samošireći balon spojiti kisik)
Pacijent se postavi u položaj za intubaciju (lagano flektiran vrat s malim jastučićem ispod
okcipitalnog dijela a glava bi trebala biti ekstendirana).
Pacijentu se otvore usta, laringoskop se drži u lijevoj ruci te se uvodi po desnoj strani
pacijentovih usta, jezik se pomiče laringoskopom u lijevo do sredine. Pratiti posteriorni dio
mehkog nepca dok se u sredini ne pokaže uvula. Preći laringoskopom polako preko baze
jezika dok se ne uoči epiglotis. Postaviti vrh špatule u valekulu (između korijena epiglotisa i
baze jezika), podići prema gore duž linije laringoskopa. Taj zahvat podiže epiglotis i otkriva
glasnice. Ako je potrebno, asistent može pritisnuti krikoidnu hrskavicu (Sellickov postupak)
ili provesti sukciju aspiratorom. Nakon što je larinks postao vidljiv, s glasnicama s obje
strane, umetnemo endotrahealni tubus. Tubus bi se trebao postavljati kroz desnu stranu usta a
uvodimo ga najčešće kod muškaraca do oznake 21 a kod žena do oznake 23. Ako sumnjamo
da položaj tubusa nije ispravan, tubus vadimo, preoksigeniramo pacijenta i ponavljamo
postupak.
Nakon postavljanja tubusa potrebno je napuhati balončić (cuff) dovoljno da spriječi istjecanje
zraka za vrijeme udisaja te da osigura disajni put. Na tubus spajamo samošireći balon spojen
na visoki protok kisika. Auskultiramo pluća i promatramo da li se podiže prsni koš kod
udisaja. Slušamo u epigastriju zbog želučane inflacije te u srednjoj aksilarnoj liniji s obje
strane prsnog koša. Položaj možemo provjeriti i pomoću ezofagealnog detektora kojeg
istisnutog spojimo na endotrahealni tubus a zatim otpustimo. Ako je položaj pravilan tada
ćemo aspirirati zrak iz donjih dišnih puteva a ako ezofagealni detektor kolabira te se zrak ne
može aspirirati tubus je postavljen u ezofagus i postupak će trebati ponoviti. Položaj možemo
provjeriti i pomoću kapnometra koji mjeri količinu izdahnutog ugljen dioksida. Ako
detektiramo ugljen dioksid pomoću kapnometra možemo smatrati da je položaj tubusa
pravilan.
Ako nam se odiže samo desna strana prsnog koša tada je potrebno ispuhati cuff jer nam to
ukazuje da se tubus nalazi u desnom bronhu pa tubus izvući za 1-2 cm a onda opet napuhati
balončić, nakon čega slijedi ponovna provjera položaja tubusa.
https://www.hitnapomoc.net/endotrahealna-intubacija/
https://www.hitnapomoc.net/defibrilacija/
https://www.hitnapomoc.net/postupak-intubacija/