2.

KRALJEŠNICA
Kralješnica, columna vertebralis, (sl.1. i sl.2.) je šupalj koštani sklop, koji tvori osnovni stup
ljudskog tijela. Najvažniji je i najkompliciraniji dio čovjekova kostura. Smještena je na stražnjoj strani
trupa u srednjoj liniji. Nosi glavu i oslonac je cijelog kostura. Omogućuje nam uspravni stav.U
sagitalnoj je ravnini svijena u smjeru od sprijeda prema straga, te nalikuje dvostruko zavojitu slovu S,
a na njoj se međusobno izmjenjuju lordoza i kifoza. U njezinu je kanalu dobro zaštićena kralješnična
moždina, medulla spinalis.

Kralješnicu tvore 33 ili 34 kralješka, vertebrae koji su međusobno spojeni zglobovima i

međukralješčane ploče, disci intervertebralis.

Prema topografskom području gdje se nalaze, kralješke dijelimo u pet skupina:

- 7 vratnih, vertebrae cervicalis

- 12 grudnih, vertebrae thoracice
- 5 slabinskih, vertebrae lumbales
- 5 križnih, vertebrae sacrales
- 4 ili 5 trtičnih, vertebrae coccygeae
Slika 1. Kralješnica, columna vertebralis

Slika 2. Kralješnica, columna vertebralis - dorzalni, anteriorni i lateralni pogled

2.1. Kralješci

2.1.1. Kralješci, vertebrae

Ustrojeni su poput kratkih kostiju. Svi imaju neka opća obilježja, a svaka topografska skupina,
svoje posebitosti. Na svakom kralješku nalazimo trup, luk i sedam nastavaka.

Svaki je kralješak nepravilna kost s valjkastim tijelom, corpus vertebrae, čije su gornja i donja ploha
malo ulegnute. Trupovi nose težinu cijelog tijela, pa njihova veličina raste prema donjem kraju
kralješnice, sve do gornjih križnih kralješaka. Oblik tijela vratnih kralješaka uglavnom je poprečno
jajolik, u prsnih trokutast, u donjih prsnih i gornjih slabinskih okrugao, a u donjih slabinskih bubrežast.
Na stražnjoj strani tijela kralješka je luk, arcus vertebrae, koji okružuje kralješčani otvor, foramen
vertebrae. Iz međukralježničkih otvora izlaze moždinski živci.

Luk kralješka ima sedam nastavaka;

- na prijelazu korijena u luk su dva gornja i dva donja zglobna nastavka, processus
articulares inferiores et superiores, koji na slobodnom kraju nose zglobne površine za
zglob sa susjednim kralješcima
- lateralno od korijena luka usmjereni su lijevi i desni poprečni nastavak, processus
transversus
- straga strši trnasti nastavak, processus spinosus.

Slika 3. Anatomski izgled kralješka

Slaganjem kralješaka u niz, svi kralješnički otvori oblikuju kralješčanu cijev, canalis vertebralis, u
kojoj je smještena kralješnična moždina. Luk na obje strane, neposredno uz tijelo kralješka ima po
dva ureza, incisurae vertebralis superior et inferior, koji su s donje strane dublji,a s gornje strane plići,
pa između kralješaka nastaju međukralješčani otvori, foramina intervertebralia, kroz koje izlaze
moždinski živci i krvne žile iz kralješničkog kanala. Zglobovi kralješaka, articulationes zygapophysiales,
spajaju zglobne nastavke, putem kojih se prenosi veći dio opterećenja (2/3). Tijela kralješaka
međusobno su spojena međukralješčanim kolutima, disci intervertebrales i dvjema uzdužnim
svezama. Trnasti nastavci susjednih kralješaka spojeni su pomoću međutrnastih sveza, ligg.
interspinalia i nadtrnastih sveza, ligg. supraspinale.
Vratni kralješci (vertebrae cervicales)

Slika. Antero-posteriorni rentgenogram vratne kralješnice: 1. poprečni

nastavak; 2. pedikl; 3. spinozni nastavak; 4. prvo rebro; 5. unkovertebralni zglob
 Slika. Profilni rentgenogram vratne kralješnice: 1. trup kralješka; 2.
intervertebralni prostor; 3. mali (fasetni) zglob; 4. spinozni nastavak; 5.pedikl; 6.
lamina; 7. atlas; 8. aksis; 9. prednji atlanto-aksijalni zglob

Vratni kralješci su do sedmog vratnog kralješka sprijeda malo viši nego straga. Trnasti
nastavci su gotovo vodoravni i na vrhu su rascijepljeni. Poprečni nastavci su također
rascijepljeni, te imaju otvor kroz koji prolazi kralježnična arterija. Trnasti nastavak sedmog
vratnog kralježka posebice je dug i strši u šiju, (vertebrae prominens). Vratni kralješci imaju
mali široki ali niski korpus. Neuralni kanal je širok i ovalano oblikovan. Kralješci od C3 do C7
imaju kratki rašljasto oblikovani spinozni nastavak, a kralješci C1, C2 i C7 su atipično
oblikovani. Sedmi vratni kralješak naziva se I prominentni kralješak “vertebrae prominens”
zbog dugačkog spinoznog nastavka koji se može napipati.

Prvi vratni kralježak je glavonoša (atlas), a manjkaju mu tijelo i trnasti (spinozni) nastavak.
Tvore ga prednji i stražnji luk te je sličan prstenu. Oba luka imaju tuberkule i mase lateralis
koji tvore rudimentalni transverzalni nastavak. Na svakom transverzalnom nastavku nalazi
se otvor kroz koji prolaze vertebralne arterije. Gornji zglobni nastavci zdjeličasto su
prošireni i u njih naliježu zaglavci zatiljne kosti (oss occipitalis).

Slika 6. Atlas (glavonoša) s vratnom kralješnicom

3
1

Slika 6. Atlas (glavonoša) – transverzalni presjek kompjutoriziranom tomografijom: 1. stražnji

luk atlasa; 2. prednji luk atlasa; 3. poprečni nastavak s otvorom vertebralne arterije; 4. zglobna
tijela
Slika 6. Atlas (glavonoša) - anteroposteriorni rentgenogram anatomskog prepatata: 1. zglobno
tijelo za okcipitalnu kost; 2. zglobno tijelo za aksis; 3. poprečni nastavak; 4. preklapanje
prednjeg i stražnjeg luka atlasa.

Drugi vratni kralježak je okretač (axis), s njegova tijela prema gore strši zub (dens axis) u
prednji luk atlasova prstena koji se okreće oko njega. Stoga se glava nagiba prema naprijed i
unatrag u zglobu između zatiljne kosti i atlasa, a u stranu se okreće između glavonoše i
okretača. Trup i spinozni nastavak aksisa najveći su od svih vratnih kralješaka.
 A

B
A
Slika 6. Atlanto-aksijalni zglob - profilni rentgenogram. Prednji luk je u kontaktu sa densom aksisa.
Razmak između prednjeg luka i densa ne prelazi 3 mm: 1. prednji luk atlasa; 2. dens aksisa; 3.
stražnji luk atlasa.

Snimka kroz otvorena usta koristi se za analizu densa i zglobova atlasa i aksisa.
Masa lateralis prstena atlasa prikazuje se lateralno. Prednji i stražnji luki teško je razlučiti
zbog preklapanja (superpozicija). Na snimci kroz otvorena usta dens se projecira u sredini
prstena atlasa. Gornje artikularne plohe aksisa uzglobljuju se s donjim zglobnim plohama
atlasa. Zglobna hrskavica je radiolucentna i na rtg. snimci se ne vidi. Spinozni nastavak
često je rascjepljen (bifidan) i prikazuje se kao rašlje iznad trupa aksisa.
 1 3
2

Slika . Atlanto-aksijalni zglob - anteroposteriorni rentgenogram: 1. zglobno tijelo za okcipitalnu

kost; 2. zglobno tijelo za aksis; 3. dens aksisa.
 Slika . Šesti vratni kralješak – transverzalni presjek kompjutoriziranom tomografijom: 1. trup
kralješka; 2. poprečni nastavak s otvorom vertebralne arterije; 3. zglobni nastavak; 4. spinozni
nastavak

Slika . Kosi profilni rentgenogram vratne kralješnice za prikaz intervertebralnih otvora – strelice
pokazuju intervertebralne otvore

Prsni kralješci (vertebrae thoracicae)

Prsni kralježci imaju obostrano na gornjem i donjem stražnjem kutu tijela male kružne
zglobne površine. Prvi, jedanaesti i dvanaesti prsni kralježak imaju straga na tijelu samo po
jednu cjelovitu zglobnu površinu.

Prsni kralježci putem zglobnih površina nose rebra i pri tome se većina rebara veže na po dva
kralježka i međukralježčani kolut između njih. Iznimka su prvi, jedanaesti i dvanaesti kralježak,
koji svaki nosi zasebno rebro.Trnasti nastavci su duži i zakošeniji prema dolje.
Slika. Prsni kralješci: 1. trup kralješka; 2. spinozni nastavak; 3. poprečni nastavak; 4. pedikl; 5.
otvor kralješničnog kanala; 6. lamina; 7. gornje zglobno tijelo kostovertebralnog zgloba, 8.
donja zglobno tijelo kostovertebralnog zgloba.

Slika. Prsni kralješak – antero-posteriorani i profilni rentrgenogram : 1. trup kralješka; 2.

poprečni nastavak; 3. pedikl; 4. spinozni nastavak; 5. donje zglobno tijelo kostovertebralnog
zgloba.
Slika . Torakalna kralješnica: profilni i AP rentgenogram: 1. intervertebralni prostor; 2. trup
kralješka; 3. rebro.
 Slika . Spojevi rebra i torakalnog kralješka na shematskom prikazu i transverzalnom CT
presjeku: 1. kostovertebralni i 2. kostotransverzalni zglob.

Slabinski kralješci (vertebrae lumbalis)

Slabinskih kralješaka ima pet. Najmasivniji su od svih kralješaka jer preuzimaju težinu cijelog
gornjeg dijela tijela. Osobitosti su im: rebreni nastavak, masivan jajolik trup i trokutast vertebralni
otvor, uži nego kod vratnih kralješaka. Peti slabinski kralješak jest najveći pokretni kralješak. Spojen je
s križnom kosti, oblikujući izbočenje, promontorium.

Šiljasti je nastavak masivan, četverokutast i vodoravno položen. Pravi je poprečni nastavak

zakržljao i pojavljuje se u obliku dviju kvržica, i to gornje, processus mamillaris, i donje, processus
accessorius. Gornji su zglobni nastavci konkavni, razmaknuti i obuhvaćaju donje zglobne nastavke što
su konveksni i smješteni bliže središnjoj crti. Gornje zglobne plohe usmjerene su medijalno, a donje
lateralno. Sa strane zglobnih nastavaka zakržljalo rebro srašteno s trupom kralješka tvori poprečno
postavljen nastavak, processus costiformis. Šiljasti nastavak je zakržljao.

Slika. Lumbalni kralješak : 1. trup kralješka; 2. spinozni nastavak; 3. poprečni nastavak; 4.

pedikl; 5. otvor kralješničnog kanala; 6. lamina.
Slika. Lumbalni kralješak – antero-posteriorani i profilni rentrgenogram : 1. trup kralješka; 2.
poprečni nastavak; 3. pedikl; 4. spinozni nastavak.

Slika . Lubkosakralna kralješnica – antero-posteriorni rentgenogram: 1. poprečni nastavak; 2.

pedikl; 3. trup kralješka; 4. spinozni nastavak; 5. intervertebralni otvor.
Slika . Lubkosakralna kralješnica – profilni rentgenogram: 1. trup kralješka; 2. intervertebralni
otvor; 3. mali zglob; 4. spinozni nastavak; 5. pedikl.

Trupovi lumbalnih kralješaka veliki su i oblikovani poput bubrega. Medularni kanal je

trokutast. Za razliku od vratnih kralješaka, u poprečnim nastavcima nemju otvore. Za razliku od
grudnih kralješaka na poprečnim nastavcima ne nalaze se zglobne plohe za rebra. Spinalna moždina
završava u visini prvog do drugog lumbalnog kralješka (razina L1 do L2 segmenta), dok
subarahnoidalni prostor završava u visini S2 segmenta.
 Slika . Lubkosakralna kralješnica – profiln sloj magnetske rezonance: 1. trup kralješka; 2.
intervertebralni otvor; 3. stražnji longitudinalni ligament; 4. presnji longitudinalni ligament; 5.
kralješnička moždina; 6. konus medulare; 7. duralna vreća.

TEKS ZA OPIS SLIKA: Postoji 5 L kralješaka koji se na nativnoj snimci razlikuju od Th

nedostatkom rebara. Svaki kralješak ima dva pedikla, dva transverzalna nastavka, spinozni nastavak,
dvije gornje artikularne plohe i dvije donje artikularne plohe. Na A-P snimci artikularne nastavke
teško je diferencirati. Između kralješaka nalazi se neopacificirana hrskavica - intervertebralni disk.

Transverzalni nastavci L kralješaka veći su od onih na Th kralješcima. Korpusi kralješaka imaju

izgled pravokutnika. Među njima nalazi se radiolucentno podrućje - intervertebralni disk. Svaki
kralješak ima dva pedikla koj liče okrugloj kosti. Spinozni nastavak nastaje spajanjem lamina i
prikazuje se kao okomito medijalno smješteno pojačeno zasjenjenje intenziteta kosti.

Korpusi L kralješaka kao i intraveretbralni diskovi najbolje se prikazuju na postraničnoj snimci.

Na postraničnoj snimci pedikli se superponiraju. Superiorne artikulacijski nastavci donjeg kralješka su
anteriorno od inferiornih artikulacijskih nastavaka gornjih kralješka. Korda spinalis završava u visini L2
kralješka, međutim živci se nastavljaju kaudalnije i prolaze kroz neuralne otvore

2.8. Križna kost (os sacrum)

Križna kost ili sakrum trokutasta je izgleda. Čine ju pet sraštenih križnih kralježaka (vertebrae
sacrales) i stražnja je ploha zdjelice. Predstavlja potporu kralješnici i pomaže u prenosu
težine tijela na donje ekstremitete.

Prednja je strana križne kosti malo udubljena (konkavna) i prilično glatka, na njoj se nalaze
četri poprečna grebena nastala spajanjem kralješaka. Stražnja strana je izbačena (konveksna)
i neravna, jer su na njoj izbočeni grebeni nastali stapanjem trnastih, zglobnih i poprečnih
nastavaka (medijalni greben „krista“, dva intermedijarna i dva lateralna grebena).

Lateralne strane križne kosti su debele i na njima se nalazi neravna zglobna površina slična
uški, (facies auricularis) za spoj s bočnom kosti.

Uzduž križne kosti nalazi se kanal koji je nastavak kralježnične cijevi, a međukralježnični su
otvori, četiri parna otvora, u križnoj kosti preoblikovani u otvore kojima se kanal otvara na
prednjoj i stražnjoj strani tijela kosti i kroz koje sakralni spinalni živci izlaze iz spinalnog kanala.

Peti je slabinski kralježak spojen sa križnom kosti u vrlo izraženom i tupom kutu te strši prema
naprijed i tvori ispupčinu (promontorium).

Križna kost je u muškaraca uža i izrazitije udubljena dok je u žena šira i plića.

Slika . Sakrum (stražnja i prednja strana): 1. sakralni otvori za živce; 2. spinozni nastavci; 3.
masa lateralis sakruma; 4. sakralni kanal.
Slika. Sakrum - antero-posteriorni rentgenogram 1. sakralni otvori za živce; 3. masa lateralis
sakruma; 4. sakroilijačni zglob.

Slika. Sakrum - profilni rentgenogram 1. sakralni kanal; 2. kokcigealni segmenti; 3. trup prvog
sakralnog segmenta.
Slika. Sakrum - koronarni MR sloj

2.9. Trtična kost (os coccygis)

Trtična kost, kokcigis, nastavlja se na donji kraj križne kosti i tvori je četiri ili pet zakržljalih
košćica, od kojih je najgornja pomično spojena s križnom kosti, a ostale tijekom života srastu
u cjelinu. Zakržljali kračješci spojeni su u trokutasto oblikovanu kost. Tri distalna kralješka
sastoje se samo od korpusa. Prvi segment ima dva roga koji predstavljaju rudiment pedikla i
transverzalnog nastavka. Sa kokcigisa započima dio m. gluteusa maksimusa kao i
anokokcigialni ligament.

Sakroilijakalni zglob (articulatio sacroiliacalis)

Sakroilijakalni zglob je parni jaki sinovijalni zglob kojeg tvore sakrum i ilijakalna kost. Oba
sakroilijakalna zgloba stabilizirana su sa tri ligamenta ( interosalni, dorzalni i ventralni sakroilijakalni
ligament), a sakroilijakalni zglob je stabilan zglob sa ograničenim kretnjama. Njegova glavna zadaća je
je prenošenje težine tijela na kosti kuka.

Slika. Sakroilijakalni zglob - rentgenogram, i koronarni MR sloj.

Lumbosakralni zglob (articulatio lumbosacralis)

Zglob petoga slabinskog kralješka s prvim križnim kralješkom. Ima posebnu ulogu jer se preko
njega i preko intervertebralne ploče tjelesna težina prenosi na zdjelicu. Zglob učvršćuje iliolumbalni
ligament, lig. iliolumbale, koji ide od poprečnog nastavka L5 do stražnjeg dijela bočnoga grebena.
Sveza ograničava rotaciju L5 na križnoj kosti i sprječava da zadnji lumbalni kralješak ne klizne prema
naprijed na križnoj kosti.
 Kralješnici čvrstoću idaju sveze i mišići, s kojima čini cjelinu. Da nema sveza i mišića, kralješci bi
se zbog velikog pritiska u diskovima proširili i kralješnica bi izgubila fizološki oblik.

3.2. Mišići u području slabinske kralješnice

Mišić uspravljač kralješnice, m.erector spinae, tvore tri mišića: m.longissimus, m.iliocostalis,
m.spinalis. Svi oni djeluju tako da uspravljaju kralješnicu i leđa, te sagibaju glavu unatrag, a samo
jednostrana kontrakcija sagiba glavu i/ili trup u jednu stranu.

Poprečno trnasti mišić, m. transversospinalis čini sklop brojnih malih mišića, okretača
kralješnice. Također ima tri dijela koji se nalaze ispod mišića uspravljača kralješnice, u žlijebu uzduž
kralješnice i povezuju poprečne i trnaste nastavke susjednih kralješaka. To su: m. semispinalis, mm.
multifidi, mm. rotatores. Svi oni okreću kralješnicu i obostranom je kontrakcijom uspravljaju i svijaju
unatrag.

Postrano, uz trup slabinskih kralješaka smješteni su m. psoas maior, m. psoas minor i m.

gracilis.

Međutrnasti mišići, mm. interspinales, povezuju dva susjedna trnasta nastavka, te svi zajedno
sagibaju kralješnicu unatrag.

Međupoprečni mišići, mm. intertransversarii, povezuju dva susjedna poprečna nastavka i svi
zajedno sagibaju kralješnicu u stranu.

2.1.2. Međukralješčani koluti, disci intervertebrales

Bikonveksne su hrskavičnovezivne ploče, smještene između trupova susjednih kralješaka.

Najtanji su u vratnom dijelu kralješnice (oko 4 mm), a prema dolje se njihova debljina postupno
povećava, pa u slabinskom dijelu (sl.3.) dosežu i do 20 mm. Oblikuju ih dva dijela; periferni fibrozni
prsten, anulus fibrosus (sl.4.) i središnji dio, mekana jezgra, nucleus pulposus. Međukralješčani koluti,
zahvaljujući mekanoj jezgri, omogućuju gibanja među tijelima kralješaka, a svojom elastičnošću
raspodjeljuju i ublažavaju djelovanja sila, uzdužne potrese i udarce. Tijekom dana mekana jezgra pod
pritiskom tjelesne težine gubi vodu i postaje tanja, a tijekom noći je navlači, pa je čovjek veći i do 10,
20 mm.

Slika . Presjek slabinskog vertebralnog dinamičkog segmenta: trupovi dva kralješka i međukralješnički
disk (shema i profilni MR sloj)

Prednja i stražnja uzdužna sveza, ligg.longitudinale anterior et posterior sežu od najgornjih

vratnih kralješaka do križne kosti, te povezuju i učvršćuju trupove kralješaka. Lukovi dvaju susjednih
kralješaka, čvrsto su spojeni elastičnim, debelim i snažnim žutim svezama, ligg.flava, koje tvori
elastično vezivo.

Kralješci se razvijaju iz po tri jezgre što se po jedna nalaze u trupu i u svakom korijenu luka.
Postoje i dodatne (akcesorne) prstenaste jezgre na gornjoj i donjoj strani trupa (epifizne jezgre
kralježaka), te akcesorna jezgra na vrhu šiljastog nastavka. Tri glavne jezgre razvijaju se potkraj
drugog mjeseca intrauterinog života, a akcesorne oko osme godine života. Postranične glavne jezgre
međusobno srastu u drugoj, a s trupom u trećoj ili četvrtoj godini života. Akcesorne jezgre srastu s
trupom i nastavcima mnogo kasnije, tj. do 25. godine života.
2.2. Neuralne strukture

2.2.1. Kralješnična moždina, medulla spinalis

Valjkasta je tvorba dužine 40-50 cm, a debljine oko 1 cm. Gore se nastavlja na produženu
moždinu. Smještena je i zaštićena u gornje dvije trećine kralješničnog kanala. Proteže se od velikog
zatiljnog otvora, foramen magnum, do razine drugog slabinskog kralješka u odraslih, odnosno trećeg
slabinskog kralješka u djece. Donji kraj kralješnične moždine se sužava i tvori conus medularis, a
završava tankom niti, filum terminale. U području kralješnične moždine nalazimo dva proširenja,
jedno u vratnom dijelu, intumescentia cervicalis i jedno u slabinskom dijelu, intumescentia lumbalis.

Sredinom kralješnične moždine prolazi uska središnja cijev, canalis centralis, koju okružuje
substantia intermedia centralis. Nju čine siva tvar, substantia grisea i bijela tvar, substantia alba
(sl.6.).

Sivu tvar oblikuju nakupine živčanih stanica,a u presjeku ima oblik leptira sa širokim prednjim i
užim stražnjim krilima. Ta krila nazvana su rogovi, i to: cornu anterius et posterius. Rogovi sive tvari su
ispred i iza središnjeg kanala povezani tankim tračcima sive tvari, nazvanim prednja i stražnja
spojnica, comissura antreior et posterior.

Bijela tvar okružuje sivu tvar. Tvore je uzdužno postavljena živčana vlakna, kojih bijela tvar
potječe od mijelinskih ovojnica. Bijela tvar je podijeljena na stražnji snop, funiculus posterior i prednji
snop, funiculus anterior. Stražnji snop se proteže od stražnjeg roga do prednjih korijenova, a prednji
snop od prednjih korijenova do fisure anterior. Comisura alba povezuje bijelu tvar lijeve i desne
polovice kralješnične moždine.

Odsječci kralješnične moždine sukladni su broju i podjeli kralješaka, pa ih u vratnom dijelu ima
osam, u prsnom dvanaest, u slabinskom pet, križnom pet i trtičnom tri. U pojedinim odsječcima
kralješnične moždine, na obje strane izlaze snopovi živčanih vlakana koji tvore 31 korijen moždinskih
živaca.

Kralješničnu moždinu u kralješničnom kanalu obavijaju tri moždane ovojnice, meninges. To su

tvrda vanjska ovojnica dura mater i meka moždinska ovojnica koju tvore arachnoidea i pia mater.
Arachnoidea je smještena neposredno uz duru mater i omeđuje subarahnoidalni prostor, spatium
subarahnoidale, ispunjen tekućinom, liquor cerebrospinalis. Između unutrašnje površine dure mater i
arachnoideje nalazi se kapilarni subduralni prostor, spatium subdurale. Pia mater izravno oblaže
površinski glijalni sloj sloj kralješnične moždine i ektodermalnog živčanog tkiva.. također sadrži velik
broj sićušnih krvnih žila koje s površine ulaze u kralješničnu moždinu.

Slika . Lubkosakralna kralješnica – transverzalni slojevi magnetske rezonance.

Slika . Lubkosakralna kralješnica – profilni sloj magnetske rezonance: 1. trup kralješka; 2.
intervertebralni otvor; 3. stražnji longitudinalni ligament; 4. presnji longitudinalni ligament; 5.
kralješnička moždina; 6. konus medulare; 7. duralna vreća.

Slika . Lumbkosakralna kralješnica – profilni sloj magnetske rezonance: strelice pokazuju

živčane okončine (fillum terminale) kralješničke moždine.
 Slika . Lumbkosakralna kralješnica – profilni sloj magnetske rezonance: strelice pokazuju
korjenove živaca kralješničke moždine u intervertebralnim otvorima.

Slika . Rentgenogrami mijelografije lumbosakralne kralješnice u tri projekcije: strelice pokazuju

korjenove živaca.
Slika . Mijelografija lumbosakralne kralješnice magnetnom rezonancom: strelica pokazuje
korjenove „defekt tekućine“ u duralnoj vreći zbog pritiska hernije intervertebralnog diska.