TEHNIČKO VELEUČILIŠTE U ZAGREBU

ELEKTROTEHNIČKI ODIJEL

PROCESNA MJERENJA
(podloge za vježbe)
 1. VJEŽBA - MJERNI PRETVORNICI POMAKA

U osnovi razlikujemo dvije vrste pomaka – pravocrtni i kutni pomak. Pravocrtni ili linearan
pomak jest takav pomak pri kojem je smjer gibanja tijela nepromjenjen. Kutni pomak ili zakret
jest kut što određuje promjenu mjesta težišta tijela s obzirom na stajalište kao središte vrtnje.

OTPORNIČKI PRETVORNICI POMAKA

Pretvornike pomaka koji sa pomakom mijenjaju električni otpor nazivamo potenciometrima.

Potenciometri su u stvari naprave koje se sastoje od otporničkog tijela uzduž kojeg se giba
kliznik (klizni kontakt) spojen preko osjetila pomaka sa tijelom čiji pomak mjerimo. Otporničko
tijelo može biti namotano žicom (nikal-krom, konstantan,srebro-paladij i platina-iridij), a može
biti prevučeno filmom od ugljena, raznih metalnih slitina ili posebnom keramičko-metalnom
smjesom zvanom cerment.

a) i b) potenciometarski pretvornici pravocrtnog pomaka

c) i d) potenciometarski pretvornici kutnog pomaka

Posebno je važna izvedba kliznika pa su razvijene brojne vrste. Od izvedbe kliznika ovisi
razina šuma što se zbraja izlaznom signalu, a izvedba se kliznika također prilagođuje radnim
uvjetima, posebice ako se očekuje da će tijekom primjene pretvornik biti izložen udarima i
vibracijama.

Procesna mjerenja – 1. Vježba - Mjerni pretvornici pomaka

1
Primjeri izvedbe kliznika a) ravni, b) ravni s kukom, c) jamičast, d) šiljast e),f) i l) u obliku
oštrice, g) u obliku listastog pera, h) dvojni kliznik, i) i j) u obliku kuke, k) valjkast

Važna je i valjana kombinacija materijala otporničkog tijela, posebice žice i kliznika, da

termoelektromotorna sila razvijena na kontaktu ne bi unosila pogrešku. Za vrlo precizne
pretvornike upotrebljava se dvojni kliznik, što usporedo klizi po otpornom tijelu i posebno
učvršćenoj kliznoj šipki. Šipka je od takvog materijala da se elektromotorna sila razvijena na
spojištu kliznik-otporničko tijelo kompenzira sa elektromotornom silom na spojištu kliznik-
šipka.
Također za precizna mjerenja posebice je važna kontaktna sila odnosno kontaktni pritisak
kliznika. Kontaktna sila nam određuje vrijednost prijelaznog otpora (10 do 100 mΩ)

Potenciometarski pretvornici linearnog pomaka imaju mjerno područje od 10mm do više

metara (prijenos pomaka – poluga).
Potenciometarski pretvornici kutnog pomaka imaju najmanje mjerno područje od 00 do 10, a
najveće mjerno područje od 00 do više od 36000. Moguće su posebne izvedbe i s još većim
mjernim područjem. Za mjerno područje veće od 3550 upotrebljavaju se višenavojni
potenciometri (slika) ili se može ugraditi mehanički prijenos – povećanje osjetljivosti. Ne
postoji izvedba jednonavojnog potenciometarskog pretvornika s mjernim područjem punih
3600, jer nekoliko stupnjeva zauzimaju izvodi priklučnih kontakata i razmak između njh (max
3550 do 3580)

Procesna mjerenja – 1. Vježba - Mjerni pretvornici pomaka

2
Potenciometarski mjerni pretvornik primjenjuje se u električnom krugu prikazanom na slici.
Statička karakteristika potenciometra zavisnost je napona UT što vlada između jedne od
krajnjih stezaljki otporničkog tijela i kliznika (napon tereta - RT) i pomaka kliznika s.

Označimo li cjelokupni hod kliznika sa 1, možemo postaviti omjer s:1=RS:R to jest RS=s*R

RsRt sRRt
=
Rs + Rt sR + Rt

U sR + Rt
I= = U
sRRt R[Rt + s (1 − s ) R ]
( R − Rs ) +
sR + Rt

sRRt s
Ut = I = U
sR + Rt R
1 + s (1 − s )
Rt

Kada je otpor opterećenja velik, RT >, tada R/ RT →0 i UT = U * s. Statička karakteristika je

pravac. To je karakteristika neopterećenog pretvornika ili idealna karakteristika. Stvarna
statička karakteristika zavisna je od tereta i nije linearna (razlika idealne i stvarne).

Procesna mjerenja – 1. Vježba - Mjerni pretvornici pomaka

3
 R
s 2 (1 − s )
Us Rt U
ε = Us − =
R R
1 + s (1 − s ) 1 + s (1 − s )
Rt Rt

KAPACITIVNI PRETVORNICI POMAKA

U osnovi kapacitivnih pretvornike pomaka možemo podijeliti u tri grupe:

1. promjena kapaciteta ostvarena je promjenom razmaka između elektroda
2. kapacitet se mijenja promjenom radne površine elektroda
3. promjena dielektrika je uzrok promjeni kapaciteta
Glavna primjena kapacitivnih pretvornika pomaka jest pri mjerenjima u kojima je potrebno
razlikovati vrlo male pomake do reda 1µm. Kapacitivni su pretvornici također pogodni za
mjerenje dinamičkih pomaka i pomoću njih je lako slijediti pomake čak do frekvencija reda 1
kHz.

Tri načela primjene kapacitivnih pretvornika pomaka

Elekrtična shema Wienova mosta

Procesna mjerenja – 1. Vježba - Mjerni pretvornici pomaka

4
ELEKTROMAGNETSKI PRETVORNICI POMAKA

Primjenjuju se različite vrste pretvornika u kojima je pomak uzrok promjeni induktiviteta

zavojnice.

Najvažnija načela prikazana su na slici – a)mjenja induktivitet zbog promjene geometrije

uzrokovane pomakom, b), c), d) e) i f) prikazani su transformatori razlike u kojima se
pomakom mijenja reluktancija magnetskog toka, h) spoj indukcijskog potenciometra, i)
sinkropretvornik, g) i j) pomakom se mijenja međuinduktivitet.

Transformator razlike ili diferencijski transformator sastoji se od primarnog svitka i dva

podudarna sekundarna svitka što su smještena simetrično u odnosu na primarni svitak. Svici
su namotani na šuplje tijelo (izolator) kroz koje se slobodno giba feromagnetka jezgra
spojena s osjetilom pomaka. Primarni svitak je spojen na izmjenični napon, a izlazni napon je
razlika napona što vladaju na sekundarnim svicima. Ako je jezgra u srednjem položaju taj
napon razlike je neznatno većiod ništice. Giba li se jezgra u smijeru lijevo ili desno iduktivitet
jednog svitka raste a drugog pada. Razlika napona na svicima proporcionalna je udaljenosti
jezgre od srednjeg položaja. Mjerno područje obično ne prelazi od –250mm do +250mm.

Procesna mjerenja – 1. Vježba - Mjerni pretvornici pomaka

5
Induktivni most se izvodi sa dva simetrična svitka namotana oko šupljeg tijela (izolatora), u
kojem se slobodno giba jezgra od feromagnetskog materijala. Pomak jezgre iz središnjeg
položaja povećava induktivitet u jednom svitku, a smanjuje u drugome. Svici čine dvije grane
izmjeničnog mosta. Izlazni napon mosta razmjeran je pomaku jezgre.

Procesna mjerenja – 1. Vježba - Mjerni pretvornici pomaka

6
Mjerni pretvornik pomaka s pomičnom kotvom spaja se u tzv. Izmjenični
potenciometrijski krug. Pomak kotve uzrokuje promjenu reluktancije kruga i induktiviteta
zavojnice pa time i promjenu struje u krugu. Kondenzator C dodaje se usporedno zavojnici
da bi se poboljšala linearnost pretvornika.

Sinkropretvornici su skupina zakretnih (vrtivih) pretvornika i zapravo čine zasebnu skupinu

transformatora. Osnovni dijelovi su rotor s jednim primarnim svitkom i stator sa tri
sekundarna svitka prikladno raspoređena oko rotora i spojena u zvijezda spoj tako da da su
u nima inducirani naponi međusobno fazno pomaknuti za 1200.

Procesna mjerenja – 1. Vježba - Mjerni pretvornici pomaka

7
Zavisnost izlaznog napona induciranog na jednom svitku od položaja primarnog svitka
prikazana je na slici. Kada se rotor giba kontinuirano, izlazni je napon sinusni val kojemu se
amplituda mijenja zavisno od zakreta rotora. Amplituda napona na bilo kojem paru
sekundarnih svitaka sinkropretvornika razlika je ili zbroj napona što vladaju na pojedinom
svitku. Ona zavisi o sinusu kuta između rotora i osi svitka.

Procesna mjerenja – 1. Vježba - Mjerni pretvornici pomaka

8
Često se pri daljinskim mjerenjima mogu primjeniti spoj dvaju sinkropretvornika. Pri tome se
jedan zove'predajnik' a drugi 'prijemnik'. Kada se rotor sinkropredajnika zakreće induciraju se
u statoru sinkroprijemnika takvi naponi da uzrokuju zakretni moment i pomak rotora. Tek
kada se kutni položaj rotora sinkropredajnika i sinkroprijemnika izjednače, zakretni moment
će se svesti na ništicu.

Pretvornici pomaka sa digitalnim mjernim signalom izvode se za mjerenje kutnih i

linearnih pomaka. Kao izlazni signal daju relativni pomak. Treba li mjeriti kutne pomake, na
osovinu se učvršćuje ploča ili prikladni rotor koji nosi mnogo jednakih ili jednoliko
razmaknutih prikladno izvedenih odsječaka ili segmenata. Ploča se vrti uz osjetilo koje
osjeća prolazak odsječka (najčešće fototranzistor) i pri tome šalje električni signal u obliku
impulsa. Razmak između dvaju odsječka odgovara određenom kutu, pa je broj impulsa na
izlazu osjetila mjera veličine zakreta. Na isti način djeluje i pretvornik pravocrtnih pomaka.

Svjetlost se u vidljivom ili infracrvenom područjusvjetlosnog spektra emitira, a za

usmjeravanje svjetla na odsječke upotrebljavaju se leće ili optička vlakna. Kao osjetila
upotrebljavaju se fotodiode i fototranzistori. Jednako tako se mogu koristiti i induktivni davači.

Procesna mjerenja – 1. Vježba - Mjerni pretvornici pomaka

9
Na slici je prikazan primjer digitalnog pretvornika linearnog pomaka pomoću svijetla (a) ili
direktno preko elekričnog kontakta - četkica (b). Takve mjerače pomaka općenito nazivamo
inkrementalni enkoderi.

Apsolutni enkoderi daju jednoznačni digitalni signal za svaki položaj s obzirom na neku
čvrstu točku. Tako se za mjerenje kuta primjenjuje kodna ploča izrađena od
visokokvalitetnog stakla ili ploče sa kontaktima. U radijalnom su smjeru nanizani maskirani i
nemaskirani segmenti takvi da položak ploče ima jednoznačnu binarnu kombinaciju
razumljivu računalu.

Vježba: Pokazati rad induktivnog davača (12-36 VDC, <200

Procesna mjerenja – 1. Vježba - Mjerni pretvornici pomaka

10
 2. VJEŽBA – MJERNI PRETVORNICI SILE

RASTEZNA OSJETILA

Mjerenje sile općenito se temelji na načelu ravnoteže sila i većina pretvornika sile i momenta
sila gradi se sa posebnim osjetilom – elastičnim tijelom u kojem se uspostavlja ravnoteža
sila. Osjetilo tada pretvara mjernu silu ili mjerni moment sila u mehaničku deformaciju, pa se
daljnjim mjerenjem naprezanja ili pomaka uzrokovanog deformacijom dobije mjerni signal
razmjeran mjerenoj sili.

Najkorišteniji postupak mjerenja deformacije temelji se na primjeni otporničkih osjetila koja

još nazivamo i rastezna osjetila. Rastezno osjetilo je žica ili listić vodljivog ili poluvodljivog
materijala što se učvršćuje na promatrano tijelo tako da se rasteže ili steže podudarno s
rastezanjem ili stezanjem tijela ako na tijelo djeluje sila. To uzrokuje mjerljivu promjenu
električnog otpora rasteznog osjetila – ono osjeća promjene naprezanja na osnovi vlastite
deformacije.

δ *l
Otpor žice dok je neopterećena iznosi: R =
A
Gdje je δ - specifični otpor, l – duljuna , a A – površina presjeka žice. Optereti li se žica silom,
žica će promjeniti dimenzije i kao posljedica na staje promjena njenog električnog otpora.
∆l
Označimo li deformaciju sa ε = kao i na slici možemo pisati:
l0
l (ε ) = l 0 (1 + ε )
A(ε ) = A0 (1 − µε ) 2
δ (ε ) = δ 0 (1 + βε )

δ (ε )l (ε )
R=
A(ε )

Pa se pomoću toga izraza može odrediti i prirast vrijednosti otpora pri promjeni deformacije
dε

Procesna mjerenje – 2. Vježba – Mjerni pretvornici sile 11

 dR δ ∆l δl ∆A l ∆δ
= − +
dε A ∆ε A 2 ∆δ A ∆ε

Deriviranjem i uvrštenjem gornjih izraza dobije se

1 dR
= 1 + 2µ (1 − µε ) + β
R0 ∆ε

dl dR dl
dε je zapravo a omjer je osjetljivost rasteznog osjetila i možemo je označiti sa
l0 R0 l0
S. Član µε na desnoj strani izraza za osjetljivost može se zanemariti, jer je mnogo manji od
jedan, pa izraz za osjetljivost žičanog osjetila glasi

S = 1 + 2µ + β

gdje je µ Poissonov koeficijent, a β koeficijent promjene otpora u zavisnosti od naprezanja.

Za otpor većine kovina izloženih elastičnoj deformaciji približna osjetljivost na deformaciju je
2. Za žična rastezna osjetila najčešće se upotrebljavaju: advance-slitina, karma-slitine, iso-
elastic-slitine, nikal-krom –slitine, itd.

Procesna mjerenje – 2. Vježba – Mjerni pretvornici sile 12

Na slici su prikazane osnovne izvedbe žičnih rasteznih osjetila. Tanka žica oblikovana je u
cik-cak obliku i pričvršćena (priljepljena) na osnovicu, listić prikladnog materijala. Promjer
žice je 0,02 do 0,04 mm.

Uz žična rastezna osjetila primjenjuju se i osjetila od kovnih folija proizvedena jetkanjem.

Takva se folijska rastezna osjetila mogu izvesti znatno manjih dimenzija od žičnih. Debljina
folije je tek 3 do 8 µm. Općenito je jetkanjem moguće izvesti brojne različite oblike rasteznih
osjetila.

Spiralno rastezno osjetilo za mjerenje naprezanja u kovnim dijafragmama.

Razvijena su i poluvodička rastezna osjetila. Glavna im je odlika visoka osjetljivost. Promjena

otpora zbog deformacije izražena je u poluvodičkim rasteznim osjetilima zbog njihovih dobrih
piezootporničkih svojstava (velika promjena specifičnog otpora. Gotovo se isključivo kao
materijal upotrebljava silicij.

Rastezna osjetila treba učvrstiti na mjerno mjesto tako da vijerno slijede deformacije tijela.
Osjetilo se učvršćuje ljepljenjem, a posebne vrste osjetila i točkastim zavarivanjem. Način
ljepljenja, izbor ljepila s obzirom na materijal i površinu mjernog mjesta presudni su za uspjeh
mjerenja.

Procesna mjerenje – 2. Vježba – Mjerni pretvornici sile 13

MJERNI PRETVORNICI SILE

Pri mjerenju sile najčešće se služimo rasteznim osjetilima, pa su na slici dani osnovni načini
njihovog učvršćivanja na gredicu. Osjetila su spojena u Wheatstoneov most. Ona što su
izložena deformaciji nazivamo aktivna osjetila, a ona koja nisu pasivna osjetila. Pasivna
osjetila možemo zamjeniti običnim otpornicima osim ako nije potrebna tempereturna
kompenzacija.

Na slici a) prikazano je mjerenje sa četiri aktivna osjetila spojena u most tako da su dva
opterećena tlačno (1 i 3), a dva vlačno (2 i 4). Njihova se djelovanja međusobno podupiru, pa
se tako postiže najveća osjetljivost – zato taj spoj nazivamo puni most. Na slici b) je prikazan
spoj polumosta gdje se mjeri samo sa dva osjetila. Na slici c) prikazan je spoj četvrt-mosta
samo sa jednim aktivnim osjetilom dok osjetilo 2 služi za temperaturnu kompenzaciju.

Na slici je prikazan slog rasteznih osjetila na jednostavnom grednom osjetilu sile, koje se
odlikuje po tome što nije osjetljivo na položaj hvatišta sile. Naime, deformacije u presjeku A i
B grednog osjetila jesu

6l A 6l B
εA = F εB = F
Eh 2 b Eh 2 b

E je Yungov modul elastičnosti, a l,b i h su izmjere osjetila prema slici. F je primjenjena sila,
koja se može izračunati iz razlike dvaju izraza.

εA −εB
F = Ebh 2
6(l A − l B )

Procesna mjerenje – 2. Vježba – Mjerni pretvornici sile 14

Na slici je dan pregled različitih načina povezivanja rasteznih osjetila u mosni spoj pri
mjerenju tlačnog i vlačnog naprezanja i naprezanja zbog savijanja.

a) Primjenjeno je samo jedno aktivno osjetilo: izlazni signal je malen i ne postoji

kompenzacija temperaturnih utjecaja. Spoj je prikladan samo za dinamička
mjerenja.
b) Jedno aktivno rastezno osjetilo i jedno pasivno osjetilo za kompenzaciju
temperaturnih utjecaja.
c) Dva aktivna rastezna osjetila i dva pasivna rastezna osjetila. Ostvarena je
kompenzacija temperature i vrijednost izlaznog signala je veća (idealno).
d) Dva aktivna rastezna osjetila u susjednim granama mosta prilagođenog za
mjerenje naprezanja zbog savijanja. Umjerena vrijednost izlaznog signala,
temperaturna kompenzacija.
e) Dva aktivna mjerna osjetila u mosnom spoju prilagođenom za mjerenje tlačnih i
vlačnih naprezanja. Umjerene vrijednosti izlaznog signala bez temperaturne
kompenzacije.
f) Dva aktivna i dva pasivna rastezna osjetila u mosnom spoju prilagođenom za
mjerenje tlačnog i vlačnog naprezanja. Umjereni izlazni signal i ostvarena
temperaturna kompenzacija.

Procesna mjerenje – 2. Vježba – Mjerni pretvornici sile 15

MJERNI PRETVORNICI ZAKRETNOG MOMENTA

Mjerni pretvornici zakretnog momenta jesu posebna rastezna osjetila koja služe za osjećanje
momenta u vratilu pri vrtnji. Ugrađuju se između izvora snage (motora) i tereta. Kada se
motor starta i kada je u pogonu na pogonskom vratilu se pojavljuje deformacija kao
posljedica uvijanja ili torzije.

Zamislimo situaciju na slici gdje je valjkasto vratilo na jednoj strani ukrućeno a na drugoj
djeluje torziono moment. Svaka zamišljena crta na površini vratila, što je u neopterećenom
stanju bila usporedna sa osi vrtnje, uvinut će se. Pri tom će nastupiti rastezanje, pri čemu je
najveća deformacija u smjeru 450 s obzirom na os vrtnje zbog vlačnog naprezanja, a najveće
stezanje za 450 u suprotnom smijeru zbog tlačnog naprezanja.

Na slici su četiri rastezna osjetila priljepljena simetrično na plašt vratila pod kutom 450. Otpor
jednog para osjetila raste zbog vlačnog naprezanja, dok se otpor drugog para osjetila
smanjuje zbog tlačnog naprezanja. Za prijenos mijernog signala sa vratila najčešće se
koriste klizni prstenovi.

Procesna mjerenje – 2. Vježba – Mjerni pretvornici sile 16

Vježba – Određivanje krivulje ovisnosti el.otpora o sili za poluvodičko rastezno osjetilo
spojeno na mjerni instrument

Ohmmetar

1. Izmjeriti otpor neopterećenog poluvodičkog rasteznog osjetila

2. Mijenjati utege od manjeg prema većem te njima opterećivati osjetilo i mjerene
rezultate upisati u tablicu
3. Nacrtati krivulju na graphu R=ƒ(F)

1. 2. 3. 4. 5. 6.
Sila (N) 0
Otpor (Ω)

Zaključa

Procesna mjerenje – 2. Vježba – Mjerni pretvornici sile 17

 3. VJEŽBA - MJERNI PRETVORNICI TLAKA

Tlak je definiran kao djelovanje sile na površinu. Mjeren s obzirom na vakum naziva se
apsolutnim tlakom. Razlika tlaka jest bilo koja razlika tlakova mjerenih na dva mjesta u
prostoru. Tlak mjeren s obzirom na atmosferski naziva se relativni tlak. Tako ako je relativni
tlak veći od atmosferskog onda ga nazivamo nadtlak, a ako je manji onda ga nazivamo
podtlak. Vakum ili praznina je prazan prostor i u njemu je apsolutni tlak jednak nuli.

KAPLJEVINSKI PRETVORNICI TLAKA

To su klasični pretvornici i danas se upotrebljavaju uglavnom u laboratorijima. U-manometar

klasični je primjer pretvorbe tlaka u pomak na načelu uravnoteženja mjernog tlaka s težinom
stupca kapljevine.

Na slikama je prikazano kaku U-manometar iskoristiti za pretvorbu tlaka u električni mjerni

signal. Na prvoj slici je prikazan potenciometrijski spoj u kojem stupac žive djeluje kao kliznik.
Na drugoj slici prikazano je kapacitivno osjećanje pomaka razine žive u manometru s
čašicom. Živa služi kao jedna elektroda kapacitivnog pretvornika pomaka. Ta se izvedba
upotrebljava za mjerenje vrlo malih promjena tlaka.

DEFORMACIJSKI PRETVORNICI TLAKA

Ovi pretvornici tlaka imaju mehanička osjetila koja pretvaraju tlak u male pomake ili
deformacije. Osjetila su izvedena tako da slijede Hookov zakon, da bi pomak ili deformacija
bili razmjerni primjenjenom mjernom tlaku.

Procesna mjerenja – 3. Vježba - Mjerni pretvornici tlaka

18
DIJAFRAGME

Dijafragme su kružne ploče učvršćene uzduž ruba tako da im se pri djelovanju tlaka na
njhovu površinu najviše uvija (izbočuje) središte. Mogi se mjeriti nastali pomaci središta ili
naprezanje izazvano deformacijom.

Na slici su prikazani primjeri izvedbe i učvršćenja dijafragmi. Upotrebljavaju se dvije izvedbe

– ravna i valovita (naborana). Izrađuju se od fosforne bronce, berilijeve bronce, titana, tantala
i drugih materijala. Otklon dijafragme zavisi od promjere, debljine, oblika i broja nabora,
modula elastičnosti materijala i primjenjenog tlaka. Pri manjem mjernom opsegu veća se
osjetljivost dobije uporabom ravnih dijafragmi. Kada se radi o širem mjernom području, veća
su uvijanja i upotrebljava se valovita dijafragma.

Ravne dijfragme imaju danas puno veću primjenu. Kao osjetila deformacija i pomaka
upotrebljavaju se rastezna, piezoelektrična, induktivna i kapacitivna osjetila. Posebno su
brojne izvedbe s rasteznim osjetilima: žičnim, folijama i poluvodičkim. Na slici je prikazana
jedna takva izvedba gdje se rastezna osjetila lijepe ili naparuju na dijfragmu.

Procesna mjerenja – 3. Vježba - Mjerni pretvornici tlaka

19
Piezoelektrični pretvornici tlaka primjenjuju se pri mjerenju dinamičkih tlačnih promjena.
Imaju vrlo malu vremensku konstantu reda veličine < 1ms. Mjerno područje ovih mijernih
pretvornika obuhvaća najmanje tlakove 0-10kPa do visokih tlakova od 0-10 Mpa.
Temperaturno im je mjerno područje od –160 do +325 0C uz toplinsku osjetljivost 0,01% po
0
C. Može se postići linearnost 0,1%.

MIJEH

To osjetilo tlaka je limena cijev s tankom stijenkom i plaštom u obliku dubokih nabora. Na
jednom je kraju zatvorena, a na drugom kraju je ugrađen priključak za mjereni tlak. Broj i
dubina nabora zavisi od potrebne osjetljivosti, a prosječni promjer može biti od 2 do 150 mm.
Materijali su isti kao i za dijafragme.

Procesna mjerenja – 3. Vježba - Mjerni pretvornici tlaka

20
Mijehovi se upotrebljavaju za mjerenje malih tlakova, a zatim i u uvjetima kad su potrebni
veliki pomaci za male promjene tlaka. Za mjerenje većih tlakova upotrebljavaju se u sklopu
sa elastičnim perom kako je prikazano na slici. Pomaci se pretvaraju u električni signal
pomoću potenciometarskog ili induktivnog osjetila.

BOURDONOVA CIJEV

Cijev zakrivljena u obliku srpa, na jednom kraju zatvorena, a na drugome sa ugrađenim

priključkom za mjereni tlak jest osjetilo tlaka kojeg nazivamo Bourdonova cijev. Međutim taj
je naziv proširen na čitavu skupinu mjernih osjetila koja djeluju na istom načelu.

Porastom unutrašnjeg tlaka Bourdonova cijev mijenja oblik i nastoji se ispraviti pa se njen
zatvoreni kraj giba. Pomak se pretvara u električni signal induktivnim ili potenciometarskim
pretvornicima

Procesna mjerenja – 3. Vježba - Mjerni pretvornici tlaka

21
Rašljasto osjetilo (a) na mjerno područje otprilike 0,03 do 100 Mpa. Uvijeno osjetilo (d)
primjenjuje se za mjerenje visokih tlakova do 200 Mpa. Spiralno (b) i hekloidno (c) osjetilo
odlikuju se većom osjetljivošću od jednostavne Bourdonove cijevi. Materijal za Bourdonove
cijevi je isti kao i a dijafragme.

Procesna mjerenja – 3. Vježba - Mjerni pretvornici tlaka

22
Vježba – Određivanje krivulje ovisnosti napona o razlici tlakova za diferencijalni
piezoelektrični mjerač tlaka Motorola MPX-5100 koji je spojen na mjerni instrument prema
slici.

Pa Mjereni tlak

MPX 5100 DP

+5 VDC IZLAZ
MASA

Mjerno područje 0 do 100 kPa

Ulazni napon +5 VDC
Izlazni napon 0,5 do 4,5 VDC
Izlazna struja 8mA
Temperaturno područje 0 do 85 0C

Potrebno je:

4. Izmjeriti napon neopterećenog piezoelektričnog mjereča tlaka

5. Mijenjati pritiske od manjeg prema većem te njima opterećivati osjetilo i mjerene
rezultate upisati u tablicu
6. Nacrtati krivulju na graphu U=ƒ(∆P)

1. 2. 3. 4. 5. 6.
Tlak (Pa) 0
Napon (V)

Zaključak:

Procesna mjerenja – 3. Vježba - Mjerni pretvornici tlaka

23
 U

Procesna mjerenja – 3. Vježba - Mjerni pretvornici tlaka

24
 4. VJEŽBA - MJERNI PRETVORNICI PROTOKA

Protjecanje je gibanje tekućina: kapljevina i plinova. Količinu tekućine što protječe u

stanovitom vremenu zovemo protok. Obujam tekućine što protječe u jedinici vremena zove
se volumni ili obujmni protok. Masa tekućine koja protječe u stanovitom vremenu zove se
maseni protok. Mjerni pretvornici protoka sadrže osjetila protoka koja djeluju na različitim
načelima, ali većina se u osnovi svodi na jednog od već poznatih pretvornika, tj. na mjerenje
razlike tlaka, mjerenje pomaka ili mjerenje brzine vrtnje pa se i pretvornici mogu svrstati
prema tome:
- osjetila protoka na načelu razlike tlaka
- mehanička osjetila protoka, pomična i rotacijska
- osjetila protoka na osnovi svojstva tekućine

MJERNI PRETVORNICI PROTOKA SA PROMJENJIVIM PADOM TLAKA NA SUŽENJU

Na suženju prikladno smještenom u cjevovod kojim protječe tekućina nastaje pad tlaka koji
se mijenja u zavisnosti od protoka. Mjeren pomoću pretvornika razlike tlaka, taj je pad tlaka
mjera protoka. Zahvaljujući jednostavnosti, taj se način mjerenja protoka najviše
upotrebljava. Tome još pridonose niska cijena izvedbe i dovoljno podataka primjenjivih za
proračun. Najjednostavniji oblik suženja jest mjerni zaslon. Osim zaslona upotrebljavaju se i
druge izvedbe: Venturijeva cijev, Dallova cijev itd. Ali je princip isti.

Zavisnost tlaka i brzine protjecanja izvodi se iz Bernoulijeve jednadžbe koja glasi za

vodoravnu cijev
δv 2
+ p = konst
2
gdje je δ gustoća, v brzina i p tlak na promatranom mjestu. Na suženju je smanjena površina
kojom protječe tekućina, pa se povećava brzina protjecanja. Uzme li se dva presjeka prema
slici A1 i A2 tada možemo pisati
δv12 δv 22
+ p1 = + p2
2 2

Procesna mjerenja – 4. Vježba - Mjerni pretvornici protoka

25
Nastali pad tlaka na suženju jest
(
∆p = p1 + p 2 = v12 − v 22 ) δ2
Budući da u cijevi pri protjecanju nema akumulacije tvari, jednadžba bilance tvari na mjestu
suženja glasi v1A1=v2A2. Kada uredimo jednadžbu dobijemo brzinu tekućine na suženju
2
v 22 = ∆p
 A 
2

δ 1 −  2  
  A1  
prema tome volumni protok
A2 2
qt = v2 A2 = ∆p
A 
2 δ
1 −  2 
 A1 
i maseni protok
A2
q m = qt δ = 2δ∆p
2
A 
1 −  2 
 A1 
Dodatne korekcije ovih jednadžbi su potrebne jer se radi o realnim tekućinama i različitim
uvjetima njihova strujanja. Uz to pojedine tekućine su stišljive (plinovi) pa i tu okolnost treba
uzeti u obzir.

Kad mjerena tekućina nosi krute čestice, te će se čestice skupljati na donjem stražnjem dijelu
zaslona i bit će uzrok mjernoj pogrešci. Za mjerenje protoka takvih tekućina upotrebljavaju se
zato ekscentrični i segmentni zasloni s otvorom smještenim tako da se spriječi skupljanje
čestica na mjernom mjestu.

Procesna mjerenja – 4. Vježba - Mjerni pretvornici protoka

26
Izvodi za mjerenje razlike tlaka ili tlačni izvodi smješteni su na mjestima s malim vrtloženjem i
stalnijomom vrijednosti tlaka (ne varira ako je protok konstantan). Način smještana izvoda
prema slici a) izvodi na prirubnici i b) izvodi vena contracta. Izvodi vena contracta
upotrebljavaju se onda kad se želi najveća razlika tlaka. Položaj drugog izvoda pri tom zavisi
od promjera cijevi i suženja. Mnogo se upotrebljavaju i c) cjevni tlačni izvodi postavljeni na
udaljenosti 2,5 promjera cijevi ispred suženja i 8 promjera cijevi iza suženja. Tada je mjerni
tlak znatno manji nego u dva prethodna primjera, pa je moguće mjeriti velike protoke s
pretvornikom razlike tlaka malog opsega (plinovodi).

Na slici je prikazan najjednostavniji način mjerenja razlike tlaka pomoću U-manometra.

Zavisnost je visine stupca žive u U-manometru i protoka nelinearna. Protok je razmjeran
drugom korjenu razlike tlaka ili visine stupca žive u U-manometru. Obično se iza pretvornika
razlike tlaka kada je to moguće ugrađuje slog za kvadriranje – kvadrator, pa se dobije
linearna zavisnost mjernog signala od protoka.

Procesna mjerenja – 4. Vježba - Mjerni pretvornici protoka

27
MJERNI PRETVORNICI PROTOKA SA STALNIM PADOM TLAKA I PROMJENIVOM
POVRŠINOM SUŽENJA

Djelovanje ove vrste pretvornika temelji se na neprekidnom usklađivanju prolaznog presjeka

suženja prema padu tlaka na tom suženju, bilo da se tlak održava na stalnoj vrijednosti, bilo
da se mijenja mjesto suženja.

Na slici su prikazani pretvornici protoka u kojima pad tlaka nastaje na prikladno oblikovanom
tijelu, lebdilu što se slobodno giba (lebdi) u struji tekućine u koničnoj cijevi i pri tome mijenja
mjesto (položaj) suženja. Tekučina (kapljevina ili plin) teče od dna prema vrhu cijevi i pri
tome na lebdilo djeluje uzgon i sila zbog pada tlaka koji nastaje na prstenastom suženju
između lebdila i cijevi. Lebdilo je načinjeno iz materijala veće gustoće od tekućine koja
protiče pa svojom težinom uspostavlja ravnotežu sila. Uzrok promjeni ravnoteže jest porast ili
pad protoka i time nastala promjena pada tlaka. Lebdilo će se gibati sve dok se u nekom
novom položaju ne uspostavi ravnoteža. Položaj lebdila mjera je protoka, a takvi pretvornici
su općenito poznati pod imenom rotametri.

Procesna mjerenja – 4. Vježba - Mjerni pretvornici protoka

28
Rotametri su posebno prikladni za mjerenje malih protoka, pa se upotrebljavaju za mjerenje
protoka kapljevina manjih od 0,1 cm3/min i protoka plinova manjih od 1 cm3/min (kuglasto
lebdilo). Maksimalni tlak za rotametre sa staklenom cijevi jest 45 bar, a za rotametre sa
čeličnom cijevi do 350 bara. Vrijeme potrebno da se lebdilo smiri pri prelazu iz jednog u drugi
položaj jest 2 do 10 sekundi. Na slici je prikazano nekoliko načina pretvorbe pomaka lebdila
u električni signal.

TURBINSKI PRETVORNICI PROTOKA

Smjesti li se vijak s lopaticama (turbina) u cjevovod kojim protiče tekućina njegova brzina
vrtnje ω zavisi od volumnog protoka qv prema relaciji ω=k qv gdje je k koeficijent koji cjelovito
obuhvaća sve parametre što utječu na zavisnost brzine vrtnje vijka od protoka (linearna
ovisnost).

Procesna mjerenja – 4. Vježba - Mjerni pretvornici protoka

29
Vijak se smiješta u cijev od nemagnetskog materijala da bi se brzina vrtnje mogla mjeriti
brojanjem prolaza lopatica kraj induktivnog osjetila ugrađenog u stijenku. Izlaz iz induktivnog
osjetila brzine vrtnje jest izmjenični napon kojemu je frekvencija razmjerna brzini vrtnje i broju
lopatica. Lopatice se mogu oblikovati tako da daju sinusni oblik naponskog signala. Mjerni
opseg takvih pretvornika protoka je od 0,01 lit/min do 250000 lit/min. Linearnost standardnih
pretvornika je ±0,25 %, a temperaturni opseg od –230 0C do 540 0C.

POTISNI PRETVORNICI PROTOKA

Potisni pretvornici protoka djeluju kao pumpe. Pri djelovanju zahvaćaju sa ulaznog dijela
određeni obujam kapljevine i ispuštaju ga na izlaznom dijelu, potiskujući ga na gibanje. Pri
tome se broji ukupna količina takvih radnih ciklusa i dobije se mjerni signal. Takav se
pretvornik naziva i mjerna ili volumetrijska pumpa

Stapni potisni pretvornik protoka pomicanjem stapa u jednom smijeru uvlači tekućinu iz
ulaznog cjevovoda u stapni valjak, a zatim pri promjeni smjera gibanja stapa ju potiskuje u
izlazni cjevovod. Pri tome se uvijek prenosi obujam određen promjerom stapnog valjka i
hodom stapa (hod stapa se može mijenjati). Ukupni prenjeti obujam određuje se brojanjem
stapnih ciklusa.

Procesna mjerenja – 4. Vježba - Mjerni pretvornici protoka

30
Na slici je prikazan vrtivi potisni pretvornik protoka koji spada u posebno veliku skupinu
pretvornika pa postoji i više izvedbi. Zakretanjem rotora zahvaća se određena kolicina
tekućine koja se prenosi u izlazni cjevovod. Broj okretaja rotora nam govori količinu prenjete
tekućine. Primjenjuju se u širokom mjernom području za mjerenje protoka plinova i
kapljevina, posebice za mjerenje vrlo viskoznih kapljevina. Odlikuju se malom pogreškom pri
velikim protocima ±0,2 % dok im je pri malim protocima greška veća.

PRETVORNICI PROTOKA S OSJETILIMA NA OSNOVI SVOJSTAVA TEKUĆINA

Toplinski pretvornici protoka temelje se na zavisnosti protoka i topline predane tekućini.

Takvi pretvornici se nazivaju i Thomasovi pretvornici.

Procesna mjerenja – 4. Vježba - Mjerni pretvornici protoka

31
U cjevovod kojim protječe tekućina dovodi se konstantna količina topline Q. Mjeri se razlika
temperature ispred i iza grijala. Maseni protok je
Q
qm =
c p (T2 − T1 )
gdje je cp specifična toplina, T1 temperatura ispred, a T2 temperatura iza grijala. Za točan rad
pretvornika važna je stalnost specifične topline mjerene tekućine, a također se pretpostavlja
da su gubici topline neznatni i zanemarljivi.

Elektromagnetski pretvornik protoka služi za mjerenje protoka električki vodljivih kapljevina.

Djeluje na načelu Faradayeva zakona elektromagnetske indukcije, prema kojemu je
elektromotorna sila inducirana u vodiču što se giba kroz magnetsko polje razmjerna brzini
promjene magnetskog toka.

Sastoji se od para elektromagneta smještenih izvan cijevi i para elektroda koje su u dodiru sa
kapljevinom. Elektromagnetsko polje proizvedeno elektromagnetima okomito je na smijer
protjecanja kapljevine, a elektrode su smještene okomito na elektromagnetsko polje i na
smjer protjecanja. Tako se na elektrodama javlja električni potencijal E, razmjeran brzini
protjecanja kapljevine v
E = dBv
gdje je B gustoća magnetskog toka, a d razmak između elektroda (unutrašnji promjer cijevi).
Primjena elektromagnetskog pretvornika protoka neprikladna je za slabo vodljive kapljevine
(najčešće taline, korozivne kapljevine te kašaste i nečiste tvari).

Procesna mjerenja – 4. Vježba - Mjerni pretvornici protoka

32
Protok također možemo mjeriti preko ultrazvučnog pretvornika. Dva para pretvornika,
predajnik i prijemnik, smješteni su i razmaknuti na udaljenosti d u tekućinu koja teče brzinom
v. Brzina emitiranog akustičkog vala je c, pa se trajanje putovanja akustičkog vala niz struju
dobije kao omjer puta i zbroja brzina
d
tA =
c+v
a uz struju kao omjer puta i razlike brzina
d
tB =
c−v
Razlika trajanja jest vrijeme
2dv
∆t = t B − t A =
c − v2
2

2dv
razmjerno brzini protjecanja. Ako je v mnogo manji od c, tada se može uzeti ∆t ≈
c2
c2
pa je odatle v≈ ∆t
2d

U cjevovodima u kojima se ne želi neposredan dodir pretvornika sa tvari, postavljaju se

pretvornici izvan cijevi križno prema slici

2 Dvctgϑ
Tada je ∆t =
c − v 2 ctg 2ϑ
2

Postoje brojne izvedbe ultrazvučnih pretvornika i primjena im je različita i široka (medicina).

Ističu se po visokoj točnosti, brzom odzivu, linearnosti, vrsta tekućine ne utječe na mjerenu
vrijednost.

Procesna mjerenja – 4. Vježba - Mjerni pretvornici protoka

33
Vježba – određivanje karakteristike impulsnog mjerača protoka proizvođača DIGMESA koji je
spojen na mjerni instrument prema slici.

+5 VDC IZLAZ
MASA

Mjerač protoka na izlazu daje impulsni naponski signal ovisno o protoku.

Potrebno je:
1. Kroz mjerač protoka protjerati 1 litru vode te postupak ponoviti 6 puta
2. Nakon svakog mjerenja izmjeriti konačni broj dobivenih impulsa
3. Odrediti koliko mjerač daje impulsa po jednoj litri tekućine
4. Napisati zaključak i način na koji biste kontinuirano mjerili protok

1. 2. 3. 4. 5. 6.
Broj
impulsa

Impulsni mjerač protoka daje _____________ impulsa/litri tekućine

Zaključak:

Procesna mjerenja – 4. Vježba - Mjerni pretvornici protoka

34
 5. VJEŽBA - MJERNI PRETVORNICI RAZINE

Mjerenje razine kapljevina i krutina u spremnicima i posudama služi u osnovi kao mjera
njihova obujma ili mase. Različite karakteristike tvari te različite posude i uvijeti u kojima se te
tvari nalaze u tim posudama čine katkad zadatak mjerenja razine vrlo složenim. Razvijeni su
brojni postupci osjećanja promjene razine prilagođeni danim okolnostima.

MJERNI PRETVORNICI RAZINE KAPLJEVINA

Plovak ili ronilo su osjetila koja djeluju na načelu Arhimedova zakona. Plovak se izvodi od
materijala manje gustoće nego li je gustoća kapljevine, pa pliva na površini kapljevine
slijedeći neposredno njene promjene. Pomaci se plovka prenose na pretvornik pomaka i
pretvaraju u električni signal. Ronilo je izvedeno iz materijala veće gustoće od gustoće
kapljevine, pa je pri mjerenju uronjeno u kapljevinu i 'lebdi'. Ronilo ne slijedi neposredno
pomake razine, već promjene razine djeluju na ravnotežu sila sustava ronilo-pero, a pri tome
nastali pomaci ronila mjera su razine.

Procesna mjerenja – 5. Vježba - Mjerni pretvornici razine

35
Na slici su prikazani različiti načini osjećanja razine pomoću hidrostatskog tlaka. Osnovna
zavisnost na kojoj se temelji primjena ovih osjetila jest p=δgh; p je hidrostatski tlak na danoj
referentnoj razini, δ - gustoća kapljevine, g – ubrzanje zemljine teže, a h mjerena razina.
Promjenjiva gustoća kapljevine uzrok je pogrešci mjerenja, pa tada treba primjeniti drugačije
osjetilo. Slika a) mjerenje hidrostatskog tlaka na referentnoj razini, b) mjerenje hidrostatskog
tlaka propuhivanjem zraka c) mjerenje hidrostatskog tlaka u zatvorenoj posudi.

Električna osjetila razine izvode se na načelu promjene električnog otpora ili kapaciteta
između elektroda uronjenih u kapljevinu.

Otpornička osjetila razine primjenjuju se za mjerenje razine vodljivih kapljevina. Primjer na

slici a) je pogodniji za mjerenje nemirne površine tekućine dok primjer na slici b) za dojavu
gornje i donje razine pri mirnoj površini.

Procesna mjerenja – 5. Vježba - Mjerni pretvornici razine

36
Kapacitivna osjetila razine upotrebljavaju se za mjerenje dielektričnih i slabo vodljivih
kapljevina. Za kapacitivna osjetila razine primjenjuju se obično elektrode zaštićene slojem
izolacijskog materijala. Vodljivost i dielektrična konstanta kapljevina mijenjaju se u zavisnosti
od temperature pa znatnije promjene temperature pri mjerenju mogu unositi velike pogreške.

Za mjerenje razine (dubine) u dubokim bunarima često se koristimo piezoelektričnim

osjetilom tlaka.

Na slici je prikazano nekoliko načela uporabe ultrazvučnih osjetila razine. Potrebno je

raspolagati s predajnikom i prijemnikom ultrazvuka kao i pri opisanom mjerenju protoka
pomoću ultrazvuka. Trajanje putovanja zvučnog vala mjera je razine.

Procesna mjerenja – 5. Vježba - Mjerni pretvornici razine

37
Na slici su prikazani primjeri mjerenja razine izvedenog na načelu apsorpcije radioaktivnih
zraka. Zrake iz prikladno smještenog izvora zračenja prolaze kroz posudu do detektora
radioaktivnog zračenja. Što je razina viša, to je veća apsorpcija radioaktivnih zraka i signal
na izlazu iz detektora je manji. Najčešće se upotrebljavaju izvori γ-zraka Cs137, Co60, Ra226, u
posebnim, olovom zaštićenim kutijama, izvedenim tako da daju usmjereno zračenje i djeluju
kao radioaktivna zaštita prema okolini. Radioaktivni pretvornici razine prikladni su za
mjerenje svih vrsta tvari i jedino iz zdravstvenih razloga se ne koriste u prehrambenij
industriji.

Procesna mjerenja – 5. Vježba - Mjerni pretvornici razine

38
Optičko osjećanje razine temelji se bilo na apsorpciji svjetlosnih zraka u kapljevini ili na
refleksiji (odbijanju) svjetlosnih zraka od površine kapljevine. Zadani način omogućuje
izvanredno točno mjerenje, posebice uz uporabu laserskog izvora svjetlosti. Slika prikazuje
način optičke dojave razine.

MJERNI PRETVORNICI RAZINE SIPINA I KRUTINA

Mjerenje razine sipina i krutina, a također i praškastih tvari može se provesti pomoću osjetila
izvedenih na istim načelima kao i osjetila razine kapljevina. Potrebne su međutim stanovite
prilagodbe, a postoje i okolnosti u kojima je potrebno pronaći neko drugo riješenje.

Na slici su prikazani načini mjerenja razine sipina

a) u plovak je ugrađen vibrator, pa neprekidne vibracije što ih proizvodi omogućuju
plovku 'plivanje' na površini materijala
b) plovak se može periodički dizati i spuštati do površine materijala
c) tlak materijala na metalnu dijafragmu ugrađenu u plašt spremnika ili posude kao
osjetilo tlaka mjera je razine materijala
d) razina se može učiniti i razmjerna težini, pa je spremnik oslonjen na hidraulički
pretvornik sile

Procesna mjerenja – 5. Vježba - Mjerni pretvornici razine

39
Pri mjerenju razine sipkih i praškastih materijala u metalurgiji česta je upotreba radioaktivnih i
ultrazvučnih mjerila

Vježba – Pomoću piezoelektričnog mjereča tlaka Motorola MPX-5100 odrediti hidrostatski

tlak na dnu posude sa vodom iz kojeg ćemo izračunati razinu.

izlaz U(V)

MPX-5100

cijevčica

posuda
(prozirna)

razina

Mjerni pretvarač (elektronički sklop sa senzorom) tlaka ulazni tlak od 0 do 100kPa pretvara
linearno u naponski signal od 0 do 10 VDC.

Potrebno je:

7. Izmjeriti napon na mjernom pretvaraču tlaka kada je posuda prazna

8. Doljevati vodu u posudu tako da se školskim mjerilom mjeri razina tekućine u posudi,
a u isto vrijeme mjeri napon na izlazu iz pretvarača
9. Budući da znamo ovisnost dobivenog napona i tlaka preko izraza p=δgh odrediti
računsku visinu i usporediti je sa stvarnom visinom izmjerenom školskim mjerilom

1. 2. 3. 4. 5. 6.
Visina (m) 0
Napon (V)
Tlak (Pa)
Računska
Visina (m)

Procesna mjerenja – 5. Vježba - Mjerni pretvornici razine

40
 U

U dijagram treba ucrtati krivulju napon-mjerena visina i napon-stvarna visina.

Zaključak:

Procesna mjerenja – 5. Vježba - Mjerni pretvornici razine

41
 6. VJEŽBA - MJERNI PRETVORNICI TEMPERATURE

Temperatura je veličina kojom izražavamo toplinsko stanje tijela i njegovu sposobnost

prijenosa topline na druga tijela. Toplina je energija što se zbog razlike temperatura
izmjenjuje između tijela i okoline odnosno između dvaju tijela. Govoreći o tijelu
podrazumijeva se kruta tijela, kapljevine i plinovi. Prijenos topline može se ostvariti
provođenjem, prenošenjem i zračenjem. Provođenje topline je prostiranje topline kroz
krutinu. Prenošenje topline se zbiva gibanjem kapljevine ili plina. Zračenje je prijenos topline
elektromagnetskim valom. Promjene toplinskog stanja tijela uzrok su različitim fizkalnim
pojavama od kojih mi koristimo
- zavisnost obujma tijela (dilatacija tijela) od temperature
- zavisnost električnog otpora vodiča i poluvodiča od temperature
- zavisnost energije zračenja tijela od temperature tijela
- zavisnost elektromotorne sile razvijene na spojištu dvaju vodiča od
temperature spojišta

DILATACIJSKI MJERNI PRETVORNICI TEMPERATURE

Zavisnost obujma V od prirasta temperature ∆T određuje se eksperimentom za svaku tvar

zasebno, pa se zatim traži matematički izraz koji najbolje opisuje tu zavisnost. Uzima se
izraz u obliku polinoma
[
V = V0 1 + α (∆T ) + β (∆T ) + γ (∆T ) + ...
2 3
]
i za svaku tvar se izračunavaju koeficijenti α, β, γ... Za kovni štap ili žicu često se ta zavisnost
piše samo za duljinu
[
l = l 0 1 + α (∆T ) + β (∆T ) + γ (∆T ) + ...
2 3
]
U navedenim izrazima su V0 i l0 obujam i duljina pri određenoj referentnoj temperaturi T0, a V
i L obujam i duljina pri mjerenoj temperaturi - ∆T=T-T0

Bimetalno dilatacijsko osjetilo je osjetilo sastavljeno od dviju traka različitih materijala, pa kad
se izloži promjeni temperature, savija se zbog različitih koeficijenata toplinskih širenja tih
materijala.

Učvrsti li se jedan kraj bimetala, otklon drugog kraja bit će mjera temperature. U linearnom
dijelu statičke karakteristike veličina tog otklona razmjerna je kvadratu duljine trake, a
recipročnoj vrijednosti njene debljine.

Procesna mjerenja – 6. Vježba - Mjerni pretvornici temperature

42
Trake se mogu oblikovati u a) spiralu, b) hekloidu, c) bihekloidno, pa se tada dobije zakret
kao mjera temperature (d). Bimetalna osjetila se u načelu primjenjuju u najednostavnijim
regulacijskim krugovima (najraširenija).
Mjerno područje im je od –1850C do 4000C s ukupnom mjernom pogreškom ±1%. Materijali
za bimetale su INVAR, slitina nikla i željeza s malim koeficijentom dilatacije, te mjed ili slitina
nikla i kroma sa velikim koeficijentom dilatacije.

Kapljevinski mjerni pretvornik na slici poznat je po nazivu kontaktni termometar jer djeluje
kao sklopka. Pri danoj temperaturi, kad stupac žive dostigne određenu visinu u kapilari,
uspostavlja se kontakt žive i platinske žice (elektrode) i zatvara električni krug. Upotrebljavaju
se u mjernom području od –380C do 6500C, a ukupna mjerna pogreška im je manja od
±0,5%.

Procesna mjerenja – 6. Vježba - Mjerni pretvornici temperature

43
Znatna je industrijska primjena tlačnih mjernih pretvornika temperature, u kojima kapljevina ili
plin potpuno ispunjavaju zatvoreni prostor, a tlak što ga u tom prostoru stvaraju, kad su
izloženi mjernoj temperaturi, mjera je temperature. Na slici su prikazane izvedbe
a)kapljevinskog, b)parnog i c)plinskog tlačnog pretvornika temperature. Zatvoreni prostor
tlačnog pretvornika čine lukovice, kapilara i osjetilo tlaka, pa za tekućinu vrijedi izraz:
p1V1 p 2V 2
=
T1 T2
Materijal se lukovice i kapilare bira takav da bi promjene njihova obujma u mjernom području
temperatura bile što manje i da bi se moglo pretpostaviti V1≈V2 pa se može pisati
p1
p2 = T2 = aT2
T1
što pokazuje da se tlak u prostoru mijenja u zavisnosti od temperature (izohora).

OTPORNIČKA OSJETILA TEMPERATURE

Kod otporničkih osjetila zavisnost otpora od promjene temperature određuje se

eksperimentom. Tako dobivena zavisnost može se opisati izrazom:
[ ]
R = R0 1 + α (∆T ) + β (∆T ) + γ (∆T ) + ...
2 3

Procesna mjerenja – 6. Vježba - Mjerni pretvornici temperature

44
Na prvoj slici su prkazane te zavisnosti za nekoliko kovina i lako je razabrati da su vrlo
linearne. Za većinu čistih kovina ta se zavisnost može s dobrim približenjem opisati izrazom

R = R0 (1 + α∆T )

gdje je R0 otpor pri referentnoj temperaturi T0, ∆T=T-T0, T je mjerena temperatura, α, β i γ su

temperaturni koeficijenti električnog otpora kovina.
Na drugoj slici je prikazana zavisnost električnog otpora poluvodičkih otporničkih osjetila-
termistora, gdje se vidi da im vrijednost otpora nelinearno pada sa porastom temperature.

Metalna otpornička osjetila izvode se namatanjem žice ili naparivanjem tankog sloja kovine
na izolator. Materijali za žična otpornička osjetila temperature jesu platina, nikal, volfram i
bakar. Slojna otpornička osjetila temperature izrađuju se obično naparivanjem platine na
keramički izolator.

Na slici je prikazan primjer izvedbe žičanog otporničkog osjetila. Posebnu važnost imaju
platinska žična otpornička osjetila temperature koja se u skladu s međunarodnim dogovorom
upotrebljavaju za precizna mjerenja temperature u području od –1830C do 6300C. U principu
platinsko otporničko osjetilo se upotrebljava kao baždarno osjetilo gdje je poznata vrijednost
otpora pri određenoj temperaturi (obično 00C). Na primjer otporničko osjetilo označeno Pt100
je osjetilo od platinske žice i pri 00C ima otpor 100Ω.

Poluvodička otpornička osjetila temperature ili termistori smjesa su sulfida, selenida ili oksida
kovina takvih kao magnezij, nikal, kobalt, bakar, željezo i uran. Glavne su im značajke veliki
otpor, veliki negativni temperaturni koeficijent otpora, nelinearna statička karakteristika i mala
vremenska konstanta. Ne smiju se opterećivati strujama većim od 100µA, jer su uzrok velikoj
mjernoj pogrešci. Statička karakteristika ima oblik:

1 1 
β  − 

 T T0 
R = R0 e

gdje je R otpor pri mjernoj temperaturi T, a R0 pri referentnoj temperaturi T0=298,15K.

Konstanta βse uzima oko 4000.

Procesna mjerenja – 6. Vježba - Mjerni pretvornici temperature

45
Termistori se izvode u obliku a)pločica, b) i c)štapića i d)kuglica ili zrna. Kuglasti ili zrnasti
termistori upotrebljavaju se najviše kao osjetila temperature, izrađuju se obložena staklom.
Moguće su izvedbe minijaturnog promjera tek reda 0,1mm, što se odlikuju posebno dobrim
dinamičkim svojstvima. Mjerno područje im je –750C do 2500C.

Na slici su prikazana tri osnovna spoja otporničkih osjetila. Prvi se naziva spoj s dvije žice
(a), jer je osjetilo neposredno spojeno s dvije žice u jednu granu Wheatstoneova mosta.
Spojne su žice bakrene. U pogonu su ove žice izložene promjenama temperature okoline, pa
se pri tome mijenja njihov otpor. Pribraja se otporu osjetila i proidonosi mjernoj pogrešci. Bolji
mjerni spoj je spoj sa tri žice (b) u kojem su dvije žice u susjednim granama mosta, a treća je
spojena na pokazni instrument. Tako je promjena otpora spojnih žica raspodjeljena jednako

Procesna mjerenja – 6. Vježba - Mjerni pretvornici temperature

46
na dvije susjedne grane mosta. Treći je spoj s četiri žice (c) u kojem su u usporednu granu
mosta u kojoj je osjetilo stavljene 'slijepe žice'. Na taj način je pogreška zbog promjene
otpora spojnih žica potpuno kompenzirana.

TERMOPAROVI

Njemački fizičar Thomas Johann Seebeck 1821. godine je otkrio da se u zatvorenom krugu
što ga tvore dva metala stvara kontinuirana električna struja kada su spojišta ovih metala
izložena različitim temperaturama.

Taj se tzv. Seebeckov efekt tumači preko slike na kojoj su žice od materijala A i B spojene u
krug pa im je jedno spojište izloženo temperaturi T1, a drugo temperaturi T2. Pomoću
ampermetra beskonačno malog unutarnjeg otpora motri se nastala termoelektrična struja I, ili
se motri termoelektromotorna sila E, pomoću voltmetra beskonačno velikog unutarnjeg
otpora. Takvim spojem ostvarujemo pretvorbu toplinske energije u električnu, a mjerni
pretvornik nazivamo termopar.

Pri mjerenju jedno se spojište termopara izlaže nepoznatoj temperaturi i njega zovemo
mjerno spojište. Istodobno temperatura kojoj je izloženo drugo spojište mora biti poznata i
stalna pa to spojište zovemo referentno spojište. Mjerenjem elektromotorne sile moguće je
odrediti nepoznatu temperaturu.
Najjednostavniji spoj termopara (a) jest takav u kojemu su dvije žice što čine termopar
provučene od mjernog spojišta do referentnog spojišta na mjestu gdje je priključen voltmetar.
U praksi (b) se izvodi mjerno spojište sa kraćim žicama, u načelu najviše do 1m duljine, a na
njihove krajeve se onda nadovezuje produžni vod. Ugradnjom produžnih vodova nastaju
četiri dodatna termoelektrična spojišta. U tim se spojištima također stvaraju elektromotorne
sile i pri mjerenju su uzrok mjerne nesigurnosti. U praksi se ta poteškoća riješava uporabom
tzv. kompenzacijskih produžnih vodova. Materijali ovih vodova odabiru se tako da na
spojištima daju elektromotorne sile jednakih vrijednosti a suprotnih predznaka. Svakom
termoparu prilagođen je poseban kompenzacijski vod. Ipak su ti vodovi najčešće od bakra.

Procesna mjerenja – 6. Vježba - Mjerni pretvornici temperature

47
Za točnost mjerenja posebno je važno održavanje stalne temperature referentnog spojišta.
Može se održavati ili na sobnoj temperaturi ili na temperaturi ledene kupke (00C). Ako
referentno spojište nije termostatirano i ako je ostavljeno na temperaturi okoline – u praksi su
to obično stezaljke instrumenta – promjene temperature okoline bit će uzrok znatnoj mjernoj
nesigurnosti. Zato se u krug ugrađuje poseban korekcijski most na način prikazan slikom.
Namjena ovog mosnog spoja jest da zavisno od temperature okoline dodatnim naponom
korigira termoelektromotornu silu referentnog spojišta. Tri grane mosta temperaturno su
nezavisni otpornici R1, R2 i R3, dok je u četvrtoj grani otporničko osjetilo temperature, kojemu
je otpor zavisan o temperaturi okoline. Promjenjivim otpornikom ugodimo most na
temperaturu okoline i možemo početi sa mjerenjem.

Mnogi materijali pokazuju termoelektrični potencijal u odnosu na platinu, ali tek ih manji broj
ima praktičnu primjenu. Najvažniji termoparovi u široj primjeni jesu: željezo-konstantan,
bakar-konstantan, rodij-platina, krom-nikal i krom-alumel. Svaki par ovih materijala pokazuje
neka svojstva koja ga čine prikladnim za određenu primjenu. Njihova je i osjetljivost različita
npr najveću ima par bakar-konstantan(oko 60 µV/0C), a najmanju platina-rodij(oko 6 µV/0C).

Procesna mjerenja – 6. Vježba - Mjerni pretvornici temperature

48
Važna je i izvedba spojišta. Spojišta se izvode zavarivanjem, lemljenjem ili prešanjem žica.
Spojište može biti kuglasto ili zaobljeno, čelno zavareno, itd.

Žice mjernog spojišta mogu biti izolirane prikladnim vatrostalnim materijalom (azbest,
porculan, kvarcno staklo, itd). Pomoću zaštitnog tuljca štiti se mjerno spojište od okoline.
Materijali za zaštitni tuljac su najčešće ljevano žaljezo, razni čelici, silicijev karbid itd.

Na slici je prikazan smještaj mjernog spojišta u zaštitnu cijev.

Procesna mjerenja – 6. Vježba - Mjerni pretvornici temperature

49
PIROMETRI ZRAČENJA

Svojstvo tijela (krutina, kapljevina i plinova) da isijavaju energiju u obliku elektromagnetskog

zračenja iskorišteno je kao načelo mjerenja pomoću pirometra zračenja. Nama je ovdje
zanimljivo zračenje prouzročeno toplinom, i to ono kojem valne duljine leže u vidljivom (0,3
do 0,75) i infracrvenom (0,72 do 1000 µm) području spektra elektromagnetskih valova.
Savršeno toplinsko zračilo zovemo crnim tijelom. Takvo bi tijelo emitiralo najveći mogući
iznos toplinske energije pri određenoj temperaturi. Zamisao crnog tijela je matematička
apstrakcija, jer stvarna fizička tijela zrače manju snagu. Zračivnost ili emisivnost stvarnog
necrnog tijela je omjer energije njegova zračenja i zračenja idealnog crnog tijela na danoj
temperaturi.

Optički ili svjetlosni pirometri

Kako je na slici prikazano za referentni svjetlosni izvor uzimamo žaruljicu, s niti od čistog
volframa. Nit je ugrađena u staklenu lukovicu iz koje je isisan zrak, jer se u vakumu na
najmanju moguću mjeru svodi vođenje i izmjena topline. Žaruljica je u električnom krugu s
ugodivom strujom, pa se po volji mogu namještati temperature niti. Vrši se svjetlosno
usklađivanje referentnog izvora svjetlosti sa ispitivanim tijelom (slika), da bi mjereći
temperaturu referentnog svjetlosnog izvora zaključili o temperaturi ispitivanog tijela. Naime
na skalu A-metra koji se nalazi u krugu žaruljice su nanjete vrijednosti temperature u 0C ili K.
Da bi se postiglo bolje svjetlosno usklađivanje, mjerenje je ograničeno samo na zračenje
jedne valne duljine, ugradivši ispred okulara crveni stakleni filter.
Dakle pri danoj valnoj duljini λ, obično pri valnoj duljini crvene svjetlosti λ=o,65µm.,
uspoređuje se jakost zračenja referentnog svjetlosnog izvora i ispitivanog tijela.

1 1 λ ln ε
− =
Tt T z C

Motritelj će na instrumentu pirometra pročitati temperaturu žarulje Tž, a zatim pomoću

jednadžbe dobivene iz Planckovog zakona izračunati temperaturu tijela Tt (konstanta
C=1,4388 10-2 Km). Za svako mijerno tijelo potrebno je znati zračivnost (ε). Za crno tijelo ono
je ε=1, a za ostala tijela pri određenim valnim duljinama ona se određuje eksperimentalno i
mi ju uzimamo iz gotovih tablica.

Radijacijski pirometar

Ukupno zračenje tijela pri danoj temperaturi mjerena je veličina radijacijskog pirometra. Pod
ukupnim zračenjem podrazumjevamo zračenje na svim valnim duljinama.

Procesna mjerenja – 6. Vježba - Mjerni pretvornici temperature

50
Slogom leća (a) ili zrcalom (b) sabiru se u žarište zrake što ih zrači tijelo. Prikladno osjetilo
zračenja postavljeno u žarište daje električni mjerni signal razmjeran sabranoj energiji
zračenja. Izmjerimo temperaturu žarišta Tž i prema Stefan-Boltzmannovom zakonu možemo
izraziti

1
Tt = T z 4
εt
gdje je εt ukupna ili totalna zračivost i po vrijednosti se razlikuje od zračivisti pri određenoij
valnoj duljini. Određuje se eksperimentalno, a mi ju uzimamo iz tablica.

Vježba – mjerenje temperature

Općenito o NTC otpornicima

Termistori su grupa temperaturnih senzora s visokim iznosom temperaturnog koeficijenta

otpora α. Riječ termistor je akronim od Thermally Sensitive Resistor [TSR] (termički osjetljiv
otpornik). Termistori su poluvodiči od metalnih oksida kao što su oksidi kobalta , magnezija,
mangana ili nikla s dodacima kako bi se postigla karakteristika koju zahtjeva tehnološki
proces (kupac). Mogu biti s pozitivnim temperaturnim koeficijentom otpora (PTC – Positive
Temperature Coefficient) ili s negativnim temperaturnim koeficijentom otpora (NTC –
Negative Temperature Coefficient). NTC termistori daju relativno veliku promjenu otpora pri
maloj promjeni temperature. Što je veći temperaturni koeficijent to je veća promjena otpora
pri promjeni temperature i krivulja temperatura-otpor R = f (T ) je strmija.

Procesna mjerenja – 6. Vježba - Mjerni pretvornici temperature

51
1) Snimanje promjene otpora mjernog osjetila pri promjeni temperature R = f (T)

Ohmmetar priključimo na stezaljke mjernog osjetila - NTC termistora. Termistor postavimo u

blizinu promjenjivog izvora topline i mijenjajući temperaturu pratimo promjene otpora
termistora. Izmjerene rezultate upisujemo u tablicu. Nakon toga crtamo karakteristiku
R = f (T).

Snimanje ćemo vršiti prema sljedećoj shemi:

t [°C]
RNTC [kΩ]

Nacrtajte snimljenu karakteristiku R = f (T):

25

20

15
Otpor [kΩ]

10

0
0 10 20 30 40 50 60 70 80 90 100 110 120

Temperatura [°C]

Procesna mjerenja – 6. Vježba - Mjerni pretvornici temperature

52
2) Snimanje promjena napona na mjernom osjetilu UNTC = f (T) i promjene izlaznog
napona mjernog člana UIZ = f (T) pri promjeni temperature

Mjerno osjetilo (NTC termistor) priključimo na mjerni član (stezaljke označene s NTC).
Voltmetar V1 priključimo paralelno NTC termistoru, a voltmetar V2 priključimo na stezaljke
označene s V. Zatim uključimo napajanje (24V) i mjerno osjetilo približimo promjenjivom
izvoru topline. Pri promjeni temperature mijenjaju se i napon na mjernom osjetilu i izlazni
napon mjernog člana. Podatke bilježimo u tablicu.

Shema mjernog člana:

Mjerna shema:

V1 V2

Procesna mjerenja – 6. Vježba - Mjerni pretvornici temperature

53
t [°C]
UNTC[V]
UIZ[V]

Nacrtajte snimljene karakteristike UNTC = f (T) i UIZ = f (T) :

3,5

3
Napon na senzoru [V]

2,5

1,5

0,5

0
0 10 20 30 40 50 60 70 80 90 100 110 120
Temperatura [°C]

10

8
Izlazni napon [V]

0
0 10 20 30 40 50 60 70 80 90 100 110 120
Temperatura [°C]
Zaključak:

Procesna mjerenja – 6. Vježba - Mjerni pretvornici temperature

54
7. VJEŽBA – MJERENJE JAKOSTI OSVJETLJENJA

Vidljivo svjetlo je spektar elektromagnetskog zračenja (radijacija) na koju je osjetljivo

ljudsko oko. Elektromagnetski valovi se kreću brzinom od 300 000 km/s i nije im potreban
medij za gibanje. Sve boje svjetla možemo dobiti kombinacijom crvene, zelene i plave boje.
Ako bijelo svjetlo propustimo kroz prizmu ono se razdvaja na sedam boja:

Boja Valna duljina

Ljubičasta 400 – 420 nm
Indigo(modra) 420 – 460 nm
Plava 460 – 510 nm
Zelena 510 – 560 nm
Žuta 560 – 590 nm
Narančasta 590 – 610 nm
Crvena 610 – 760 nm

Ljudsko oko razaznaje valne duljine svjetlosti u rasponu od 400 do 700 nm. Iznad 700
nm nalazi se infra crveno područje a ispod 400 nm nalazi se ultraljubičasto područje.
Crvenu točku na infracrvenom reflektoru koja radi na 715 nm vidjet ćete iz razloga što
ljudsko oko vidi i iznad 700 nm ali vrlo slabo. Oko je najosjetljivije na valnu dužinu 555 nm
(zelena boja), a da bi razabralo boje veće ili manje valne duljine od navedene, oko se mora
jače naprezati (ljubičasta i crvena boja).

Graf valnih duljina

U praksi se susrećemo s dva glavna izvora svjetla:

1.Primarni izvori: sunce, razna rasvjetna tijela, svjetleće reklame, TV i

monitori, iskrenja, el. luk ...
2.Sekundarni izvori: svi objekti koji ne generiraju svjetlo, nego ga samo
reflektiraju

Da bi mogli razumjeti svojstva svijetlosti potrebno je poznavati njezine

fizikalne karakteristike. To su:

Procesna mjerenja – 7. Vježba - Mjernje jakosti osvjetljenja

55
 Svjetlosni tok [ Ф ]

Pod svjetlosnim tokom podrazumijeva se ona količina svjetlosne energije koju

promatrani izvor isijava u okolni prostor u trajanju od 1 sekunde. Svjetlosni tok se mjeri u
lumenima [lm]. Lumen je izvedena jedinica SI sustava i definirana kao svjetlosni tok kojeg
u prostorni kut 1 steradijana zrači točkasti izvor svjetlosti, čija je svjetlosna jačina u svim
smjerovima prostora jednaka 1 candeli.

Jakost svjetlosti [ I ]

Jakost svjetlosti je jednaka gustoći isijavanog svjetlosnog toka u odgovarajućem

prostornom kutu.

I=∆Ф/∆ω

Da bi se svjetlosni izvor mogao smatrati točkastim, udaljenost r obasjane površine S

od svjetlosnog izvora mora biti najmanje 3 puta veća od njegova promjera (sl.1.).
Pretpostavimo da snop zraka koje tvore tok ∆Ф ima oblik stošca čiji vrh leži na površini
svjetlosnog izvora. Prostor omeđen ovim stošcem zove se prostorni kut ∆ω (sl.2.).

Sl.1.) Uvjet za smatranje izvora točkastim Sl.2.) Definicija jakosti svjetlosti

d - promjer svjetlosnog izvora ∆ω - prostorni kut u steradijanima

S - obasjana površina ∆Ф - svjetlosni tok koji prolazi kroz ∆ω
r - udaljenost obasjane plohe od I - jakost svjetlosti
svjetlosnog izvora

Ne postoji ni jedan svjetlosni izvor, ni prirodni ni umjetni, koji bi svijetlio jednako jako u
svim smjerovima, gdje bi jakost isijavane svjetlosti bila u svim pravcima ista. U stvarnosti
svaki izvor zrači kroz jednak prostorni kut ∆ω u raznim smjerovima razne svjetlosne tokove
(sl.3).

Zamislimo da je oko svjetlosnog izvora kao središta opisana kugla polumjera 1 m, to

je tzv. jedinična kugla (sl.3). Površina S kalote koja iz oplošja jedinične kugle izrezuje
prostorni kut ω je:

S=ω*r2= ω*1= ω

Procesna mjerenja – 7. Vježba - Mjernje jakosti osvjetljenja

56
 Ako je ta površina S= 1 m2, onda se odgovarajući prostorni kut zove jedinični
prostorni kut .

Jedinični prostorni kut je prostor unutar stošca ili piramide čiji se vrh nalazi u središtu
jedinične kugle, a baza mu je kuglina kalota površine 1 m2 (sl.4.).

Sl.3.) Jedinična kugla Sl.4.) Jedinični prostorni kut

∆ω - prostorni kut u steradijanima

∆Ф - svjetlosni tok
∆S - površina kružne kalote na kugli
r = 1m - polumjer jedinične kugle

Jedinica za mjerenje jakosti svjetlosti je candela [cd]. Candela je jačina svjetlosti jednaka
1/60 jakosti svjetlosti što je isijava 1 cm2 apsolutno crnog tijela užarenoga na temperaturu
skrućivanja rastaljene platine od 2046 °K odnosno 1773°C, pod tlakom od 101325 Pa. Prije
uvođenja ove jedinice u upotrebi su bile druge dvije jedinice i to internacionalna svijeća i
Hefnerova svijeća.

Jakost rasvjete - osvjetljenost [ E ]

Osvjetljenost predstavlja mjerilo za intenzitet svjetlosti, koja pada na određenu

površinu. Ovo je najvažnija i najkorištenija karakteristika.

E= Ф/S

Jedinica za osvjetljenost je lux [Lux]. Jakost rasvjete 1 Lux ima površina 1 m2 ako na nju
pada svjetlosni tok od 1 lumen.

Važno je napomenuti da dobre slike nema bez dobrog osvjetljenja.

Procesna mjerenja – 7. Vježba - Mjernje jakosti osvjetljenja

57
 Sjaj svjetleće plohe [ B ]

Pod sjajem ili gustoćom svjetlosti svjetleće plohe u nekom smjeru podrazumjeva se
jakost svjetlosti I što je u tom smjeru isijava 1 cm2 prividne površine promatrane plohe.

B = I/S´ = I/S*cos α

Prikaz prividne plohe S´

Jedinica za sjaj je stilb [sb=cd/cm2]. Jedinicu sjaja, 1 sb, ima ravna ploha površine 1 cm2
koja u okomitom smjeru isijava svjetlost jakosti 1 cd. 1 sb je prevelika jedinica pa je
umjesto nje uvedena manja, apostilb [asb].

1asb = 1/ 31400 sb

Iskorištenje svjetlosnoga izvora [ ζ ]

Pod iskorištenjem svjetlosnoga izvora podrazumjeva se omjer između ukupnog

svjetlosnog toka Ф što ga svjetlosni izvor isijava i električne snage P koju za to troši.

ζ = Ф/ P [ lm/W ]

Iskorištenje svjetlosnog izvora vrlo je važna veličina jer nam služi kao mjerilo za
prosuđivanje ekonomičnosti raznih svjetlosnih izvora.

Specifični potrošak svjetlosnog izvora [ ε ]

Pod specifićnim potroškom svjetlosnog izvora podrazumjeva se omjer između

utrošene električne snage P u vatima i proizvedenog svjetlosnog toka Ф u lumenima.

ε = P / Ф [ W/lm ]

Taj nam podatak pokazuje koliko vata mora svjetlosni izvor utrošiti da bi proizveo svjetlosni
tok od 1 lumen.

Korisnost rasvjete [ η ]

Korisnost rasvjete je omjer između svjetlosnog toka Фi koji stvarno pada na obasjanu
plohu (iskorišteni svjetlosni tok) i svjetlosnoga toka Ф što ga proizvode goli svjetlosni izvori
(bez armature).

η = Фi / Ф

Procesna mjerenja – 7. Vježba - Mjernje jakosti osvjetljenja

58
 Zakon udaljenosti

Kada svjetlosne zrake padaju na obasjanu plohu okomito, a njena je udaljenost r od

svjetlosnog izvora velika prema dimenzijama izvora vrijedi tzv. zakon udaljenosti. On glasi:

Jakost rasvjete E obasjane površine S upravo je razmjerna s jakošču svjetlosti I, a obrnuto

razmjerna s kvadratom udaljenosti r te površine od svjetlosnog izvora.

E = I/ r2

Ako imamo točkasti svjetlosni izvor Z na slici i promatramo snop svjetlosnih zraka
koje on isijava kroz prostorni kut ω u vodoravnom smjeru, u tom će smjeru svjetlost imati
jakost:

I= Ф /ω

Zavisnost jakosti rasvjete o udaljenosti od svjetlosnog izvora

Ako na udaljenosti r1 od svjetlosnog izvora postavimo neku ravnu plohu, okomito na

os svjetlosnog snopa, onda će na njoj svjetlosni snop obasjavati kružnu površinu S1 i davati
joj jakost rasvjete

E1= Ф/S1 = Ф/R12 * π

Ako tu istu plohu odmaknemo u smjeru osi svjetlosnog snopa na udaljenost r2=2r1, u
istom razmjeru će porasti i polumjer kružne plohe što je svjetlosni snop obasjava (R2=2R1).
Istovremeno će veličina obasjane površine S2 porasti četverostruko.

U zatvorenim prostorijama ovaj zakon ne vrijedi ako izvjestan dio svjetlosnoga toka
dolazi na osvjetljenu plohu refleksijom od zidova i stropa. U tom slučaju promjena
udaljenosti svjetlosnoga izvora od obasjane plohe uzrokuje razmjerno manju promjenu
jakosti rasvjete E.

Procesna mjerenja – 7. Vježba - Mjernje jakosti osvjetljenja

59
 Fotometrijsko tijelo

Svjetlosni izvori imaju u raznim smjerovima razne jakosti svjetlosti. Ako mjerenjem
utvrdimo jakosti svjetlosti u svim smjerovima te ih onda u odabranom mjerilu nanesemo
kao vektore od središta svjetlosnog izvora u pripadnim smjerovima. Spajanjem krajnjih
točaka tih vektora dobit ćemo prostorno (trodimenzionalno) tijelo koje se naziva
fotometrijsko tijelo dotičnog izvora.

Svjetlosna karakteristika ili krivulja intenziteta

Ako fotometrijsko tijelo prerežemo ravninom položenom kroz glavnu os izvora,

dobivamo kao presjak krivulju koja se zove svjetlosna karakteristika ili krivulja intenziteta.
Svjetlosna karakteristika u rasvjetnoj tehnici pokazuje nam kako se svjetlost promatranog
izvora raspodjeljuje po okolnom prostoru. Ona se može konstruirati za razne rasvjetne
armature pa nam omogućuje da odaberemo rasvjetnu armaturu kakva najbolje odgovara
za svaki pojedini slučaj.

a) Svjetlosna karakteristika b) Svjetlosna karakteristika

U središtu dijagrama zamišljamo svjetlosni izvor. Ako je njegova karakteristika

simetrična s obzirom na vertikalnu os onda je dovoljno prikazati samo jednu njenu polovicu.
Karakteristike se redovito odnose na svjetlosni tok od 1000 lm. Iz ishodišta dijagrama
opisane su koncentrične kružnice čiji polumjeri u istom mjerilu pokazuju određenu jakost
svjetlosti, te su povučeni pravci pod raznim kutovima, tako da se iz dijagrama odmah vidi
kolika je svjetlosna emisija pod izvjesnim kutom prema glavnoj osi svjetlosnog izvora.

Iz karakteristike, (slika a), vidi se da armatura usmjerava veći dio svjetlosnog toka u
prostor ispod sebe, dok znatno manji dio odlazi u prostor iznad horizontale povučene kroz
svjetlosni izvor. Takva bi rasvjeta bila prikladna za prostor gdje se želi osvjetliti i strop.

Iz slike b vidimo na prvi pogled da takva armatura dolazi u obzir na onim mjestima
gdje čitav svjetlosni tok mora biti usmjeren na obasjanu plohu direktno (najkraćim putem).
Koristimo je za osvjetljavanje donjeg dijela prostorija ili pojedinih radnih mjesta.
Raspodjela jačine osvjetljenja najčešče se prikazuje u vidu polarnog dijagrama koji se
daje u internacionalnom C- sistemu ravnina. Pojedine poluravnine C- sistema označuju se s
obzirom na njihov kut od 0°do 360°.

Procesna mjerenja – 7. Vježba - Mjernje jakosti osvjetljenja

60
 Polarni dijagram s obzirom na kut vrtnje od 0°do 360°.

Dijagram raspodjele jačine svjetlosti sadrži više krivulja, od kojih se svaka odnosi na
drugu karakterističnu ravninu odnosno poluravninu (0° – 180°; 90° - 270°)

Dijagram raspodjele jačine svjetlosti s obzirom na više krivulja

Izocandelin dijagram sadrži skup krivulja iste svjetlosne jačine i primjenjuje se u

tehnici vanjskog osvjetljenja kod proračuna osvjetljenja na kolniku ili kod proračuna
osvjetljenosti kod reflektorskog osvjetljenja. Dijagram se daje u vidu plošne projekcije.

Izocandelin dijagram

Svjetlosna karakteristika može nam korisno poslužiti za određivanje svjetlosnog toka

pomoću tzv. Rousseauova dijagrama.

Procesna mjerenja – 7. Vježba - Mjernje jakosti osvjetljenja

61
Rousseauov dijagram

Iz svjetlosne karakteristike Rousseau je konstruirao krivulju svjetlosnog toka i pomoću

nje odredio srednju prostornu jakost svjetlosti.

Rousseauov dijagram

Krivulja svjetlosnog toka konstruira se na ovaj način: lijevo i desno od svjetlosne

karakteristike povuče se ordinata A-B, koja s apscisom kroz svjetlosni izvor tvori koordinatni
sustav. Iz središta karakteristike opiše se kružnica bilo kojeg polumjera, i ona nam predočuje
jediničnu kružnicu. Nakon toga iz središta karakteristike povuče se zraka koja s vertikalom
(glavna os svjetlosnog izvora) zatvara neki kut α. Iz točke C, u kojoj ta zraka sječe jediničnu
kružnicu, povuče se apscisa i na nju se od ordinate A-B nanese jakost svjetlosti Iα izvora u
smjeru nacrtane zrake. Na taj način se dobije točka D krivulje svjetlosnog toka. Postupak
ponovimo za razne kutove α i dobit ćemo niz točaka krivulje (E,F,G...). Spajanjem tih točaka
dobije se krivulja svjetlosnog toka.

Iz ovog dijagrama naći ćemo srednju prostornu jakost svjetlosti I0 kao visinu
pravokutnika čija je baza jednaka ordinati A-B, a površina mu je jednaka površini
Rousseauova dijagrama A-E-X-B. Očitat ćemo je u istom mjerilu u kojem su izražene
pojedine jakosti svjetlosti u karakteristici.

Procesna mjerenja – 7. Vježba - Mjernje jakosti osvjetljenja

62
Fotometrijska mjerenja

S pomoću fotometrijskih mjerenja određuje se:

1. jakost svjetlosti I
2. svjetlosni tok Ф
3. jakost rasvjete E obasjane površine

1. Mjerenje jakosti svjetlosti I

Kod ovog mjerenja se koristi se poznati zakon udaljenosti. Princip mjerenja sastoji se
u tome da se jedna te ista glatka bijela ploha osvijetli istovremeno s obje strane. Na jednoj
strani obasjava je svjetlosni izvor čiju jakost svjetlosti poznajemo, dok je s druge strane
obasjava svjetlosni izvor čiju jakost mjerimo. Kod mjerenja se mjenja udaljenost mjerne plohe
od oba dva svjetlosna izvora tako dugo dok nam se ne učini da je ona s obje strane jednako
jako obasjana. U tom je trenutku jakost rasvjete jednaka s obje strane plohe (Ep=Ex).

Fotometrijski stol

Najjednostavniji fotometar sastoji se od bijelog papira na kojemu je uljem načinjena

masna mrlja koja propušta više, a reflektira manje svjetlosti nego ostala površine papira.
Ovisno s koje strane promatramo papir, mrlja će nam se činiti svijetlija ili tamnija od ostalog
dijela papira. Ako je papir jače obasjan sa strane koja je suprotna promatraču onda će se
njemu mrlja činiti svjetlijom od ostalog dijela papira i obrnuto, ako je papir jače obasjan sa
strane promatrača njemu će se mrlja činiti tamnija.

Mjerenje se vrši tako da se papir pomiče u vodoravnom smjeru sve dok nam se ne
učini da je čitava njegova površina obasjana potpuno jednolično. Tada se izmjri udajenost
papira od svjetlosnih izvora P i X (rp i rx), pa kako poznajemo jakost svjetlosti Ip možemo
izračunati jakost svjetlosti Ix :

Ix= Ip * (rx/rp)2

Od stacionarnih najviše se upotrebljava Lummer-Brodhunov fotometar, dok se od

prenosivih najviše upotrebljava Weberov fotometar.

Procesna mjerenja – 7. Vježba - Mjernje jakosti osvjetljenja

63
Kontrastni Lummer-Brodhunov fotometar

Glavni dio ovog fotometra su dvije jednake prizme s ravnim hipotenuzama. U

hipotenuzi prizme I napravljena su udubljenja 1 i 2 (prikazana na sl.1.) gdje je ostvaren tanak
sloj zraka. Na ostalom dijelu svoje površine prizma I potpuno priliježe uz prizmu II.

Fotometar se postavi na fotometrijsku klupu tako da svjetlosne zrake iz poznatog

izvora P ulaze u nj kroz otvor O1, a iz mjerenog svjetlosnog izvora X kroz O2. Svjetlosne
zrake iz izvora P padaju najprije na bijeli neprovidni zaslon Z od sadre koji ima zadaću da
upadno svijetlo difuzno rasprši. Difundirane zrake padaju na zrcalo Z2 čija je površina
paralelna s uzdužnom osi fotometra. Od njega se one reflektiraju na sustav prizama I i II.

Sl.1.) Kontrastni Lummer-Brodhunov fotometar Sl.2.) Prizme I i II

One zrake koje padnu na dodirnu površinu obiju prizama nastavljaju svoj put bez
promjene i padaju na suprotnu stijenu kućišta fotometra koja je crne boje i apsorbira zrake
tako da ne sudjeluju pri mjerenju. Zrake koje padnu na udubljenje 1 i 2 reflektiraju se po
zakonu pravilne refleksije i odlaze u okular gdje ih oko promatrača vidi onako kako prikazuje
šrafirana površina na sl.2.a (površina 1 i 2). Zrake svjetlosti koje iz mjerenog izvora dolaze u
fotometar kroz otvor O2 padaju najprije na drugu stranu sadrenog zaslona Z, od koje se
difuzno raspršuju. Jedan dio zraka odlazi prema zrcalu Z1, koje ih reflektira prema prizmama.
Zrake koje padnu na poleđinu udubljenja 1 i 2 pravilno se reflektiraju (zrake s1, s2 i s3) prema
crnoj stijeni kućišta koja ih asorbira. Zrake koje padnu na dodirnu površinu obiju prizama
prolaze bez promjena i kroz okular ulaze u oko promatrača (stvara se slika koju prikazuje
svjetla površina 3 i 4 na sl.2.a).

Za vrijeme mjerenja pomiče se fotometar na fotometrijskoj klupi tako dugo dok plohe
1 i 3 ne budu jednako osvijetljene i dok unutrašnje površune 2 i 4 ne kontrastiraju jednako
prema njima. Radi postizanja tog kontrasta stavljaju se staklene pločice P1 i P2; one
apsorbiraju jedan dio svjetlosti tako da su površine 2 i 4 osvijetljene oko 8% slabije nego
površine 1 i 3. Kad je to postignuto, u oku promatrača, nastaje slika koju prikazuje sl.2.b.

S pomoću ovog fotometra može se odrediti jakost svjetlosti s točnošću od ±0.25%.

Procesna mjerenja – 7. Vježba - Mjernje jakosti osvjetljenja

64
2. Mjerenje svjetlosnog toka pomoću Ulbrichtove kugle

Ulbrichtova kugla je šuplja željezna kugla, bijele boje iznutra kako bi se svjetlosne
zrake difuzno reflektirale uz što manju apsorpciju. Promjer kugle je od 0.5 do 3 m ovisno o
jakosti svjetlosnog izvora. Za male izvore upotrebljavaju se kugle malog promjera, a za velike
izvore kugle većih promjera.

Ulbrichtova kugla

Na kugli u visini ekvatora načinjen je otvor O, promjera oko 5 cm koji je zatvoren

poklopcem od opal-stakla. Kroz taj poklopac se vrši mjerenje jakosti izvora smještena u kugli.
Za točnost mjerenja vrlo je bitno da mjerna zraka ne padne na poklopac direktno iz izvora.
Zbog toga se između izvora S i poklopca nalazi svjetlonepropusni zaslon Z od bijelog
ocakljenog željeznog lima.

Izvor S čiji tok želimo odrediti montira se u gornji dio kugle. Zrake svjetlosti što ih
isijava reflektiraju se od unutarnje površine kugle potpuno difuzno na sve strane. Jakost
rasvjete je zato na svim mjestima jednaka pa tako i na poklopcu. Kroz poklopac izlazi jedan
dio toka iz kugle tako da vanjska površina poklopca ima izvjestan sjaj koji je proporcionalan
jakosti rasvjete unutar kugle. Na poklopac se montira senzor koji mjeri jakost rasvjete koja je
proporcionalna svjetlosnom toku.

Procesna mjerenja – 7. Vježba - Mjernje jakosti osvjetljenja

65
3. Mjerenje jakosti rasvjete E obasjane površine

Ovakvo mjerenje se vrši pomoću luxmetra čiji je glavni dio foto-ćelija koja ima zadaću
da svjetlosnu energiju koja padne na nju pretvori na električnu. Zahvaljujući foto-ćeliji,
današnji luxmetri ne trebaju dodatni izvor el. struje. Foto-ćelija može biti sa bakrenim
oksidom ili sa selenom.

1- opna
2- bakreni oksid Cu2O
3- bakrena pločica

Sl. 1. Foto-ćelija s bakernim oksidom

Na sl.1. je prikazana foto-ćelija koja se sastoji od tanke bakrene pločice koja je s

jedne strane prevučena s tankim slojem bakrenog oksida preko kojeg dolazi tanka opna od
bakra, srebra i zlata. Na bakrenu pločicu priključi se jedan, a na metalnu opnu drugi kraj
osjetljivog galvanometra s okretnim svitkom. Kad svjetlosne zrake prođu kroz opnu padnu na
bakreni oksid u elementu Cu2O-Cu javit će se EMS, koja će protjerati određenu struju kroz
strujni krug. Smjer struje je suprotan smjeru upadne svjetlosti.

Na sl.2. je foto-ćelija koja se sastoji od tanke željezne ili aluminijske pločice na koju
se stavi vrlo tanak sloj selena preko kojeg dolazi opna od platine ili srebra. Pri obasjavanju
selena preko metalne opne javi se u elementu EMS, koja u strujnom krugu foto-ćelija-
galvanometar izazove el. struju. Smjer struje je identičan sa smjerom upadne svjetlosti, dakle
opna-selen.

1- opna
2- selen
3- pločica od željeza ili aluminija

Sl.2. Selenska foto-ćelija

Zbog veće osjetljivosti uglavnom se upotrebljava selenska ćelija. Do 10 000 Lux

jakosti osvjetljenja, struje su približno proporcionalne s jakosti mjerenog osvjetljenja. Ovaj
proporcionalitet je to točniji što je manji otpor foto-ćelije, kao i otpor galvanometra. Ako se
skala galvanometra baždari u lux-ima, jakost osvjetljenja može se očitati izravno sa skale. Sa
skale instrumenta očitavamo veći broj lux-a nego što ih daju vidljive zrake. Upotrebom
prikladnih obojenih filtera greške se danas skoro potpono odstranjuju, tako da je osjetljivost
foto-ćelije praktički jednaka osjetljivosti oka.

Luksmetri ne mogu biti potpuno točni zato što je jakost struje u foto-ćeliji zavisna o
boji svjetlosti. Dnevna svjetlost sadrži više plavih zraka nego većina umjetnih cvjetlosnih
izvora, pa izaziva jaču struju nego jednaka količina svjetlosti crvene boje. Danje svjetlo, kao i
svjetlost živinih sijalica, sadrži osim vidljivih još i nevidljive ultraljubičaste zrake koje naše oko
ne zapaža, ali ih registrira foto-ćelija luksmetra. Rezultat mjerenja je zato veći nego što to
odgovara sadržaju vidljivih zraka.

Procesna mjerenja – 7. Vježba - Mjernje jakosti osvjetljenja

66
 Razne izvedbe luxmetara

Određeni vremenski uvijeti i mjesta koja se Preporučena

osvjetljavaju jakost
rasvjete [Lux]
Sunčan dan 100 000
Kišovit - tmuran dan 1 000 - 10 000
Suton 100 - 1000
Sumrak 1 - 10
Pun mjesec 0.3
Noć 0.1
Uredi 350 - 700
Trgovine 100 - 300
Robne kuće 30 - 100
Stanovi Blagavaonica, dnevna soba 100 - 200
Spavaonica 20 - 50
Kuhinja 50 - 100
Kupaonica 50 - 100
Škole Razredi 150 - 300
Velike predavaonice 150 - 300
Laboratoriji, radionice 250 - 500
Hodnici, stubišta 50 - 100
Kina i kazališta 20 - 50
Čitaonice 150 - 300
Muzeji 100 - 300
Garaže 50 - 100
Centar grada noću oko 10
Ulice i ceste Auto - putevi 20
Ceste sa slabim prometom 3
Glavne trgovačke ulice 50
Trgovi 35
Sportske površine Košarkaško igralište 100
Nogometno igralište 200
Teniski teren 250
Za televizijski prijenos najmanje 1500

Procesna mjerenja – 7. Vježba - Mjernje jakosti osvjetljenja

67
Foto-senzor TSL 250

Izgled senzora i raspored pinova

Kod senzora TSL 250 su zajednički integrirani foto dioda i operacijsko pojačalo.
Aktivno područje foto diode je 1 mm2. Napon napajanja ovog senzora može biti od 3 do 9 V,
a preporučeno je od proizvođača 5 V. Senzor pravilno radi na temperaturi od -25°C do
+85°C. Jakost osvjetljenja je proporcionalna izlaznom naponu. Senzor je najosjetljiviji na
valnoj duljini od 780 nm.

Test shema

Ovisnost izlaznog napona o jakosti osvjetljenja Osjetljivost foto-diode na valnu duljinu svjetlosti

Procesna mjerenja – 7. Vježba - Mjernje jakosti osvjetljenja

68
 Ovisnost maksimalnog izlaznog napona o naponu napajanja

Foto-senzor TSL 245

U senzoru je integrirana foto dioda i pretvornik struja/frekvencija. To omogučuje da na

izlazu dobijemo pravokutne impulse, pa zato senzor možemo direktno spojiti na
mikrokontroler ili neki drugi logički sklop. Napon napajanja iznosi od 2.7 do 6 V, a
preporučeni iznos je 5 V. Senzor pravilno radi na temperaturi od -25°C do 70°C. Radno
područje senzora je od 800 nm do 1100 nm (infracrveno područje).

zgled senzora i raspored pinova

Procesna mjerenja – 7. Vježba - Mjernje jakosti osvjetljenja

69
 Način spajanja na mikrokontroler

Ovisnost izlazne frekvencije o jakosti osvjetljenja Osjetljivost foto-diode na valnu duljinu svjetlosti

Ovisnosrt izlazne frekvencije o naponu napajanja

Procesna mjerenja – 7. Vježba - Mjernje jakosti osvjetljenja

70