LJUBO KARAMAN: O DJELOVANJU DOMAĆE SREDINE U

UMJETNOSTI HRVATSKIH KRAJEVA, 1963.

Ljubo Karaman (1886.-1971.) jedan je od osnivača povijesti umjetnosti u

Hrvatskoj. Studirao je u Beču povijest i zemljopis, a povijest umjetnosti
uči kod Dvoraka i Strzygowskog (utjecaj prijelaznih stilskih oblika).

- Stvara kategorizacije umjetničkih djela (3): 1. Provincijalizirana, 2.

Granične sredine, 3. Periferijska

Provincijalizirana umjetnost

- Umjetnost ladanjskog kraja i manjih mjesta, koja žive i razvijaju se

u sjeni većih kulturnih središta
- Umjetnost tih krajeva trajno dobiva pobude, majstore i djela iz
uvijek istog kulturnog središta i to u okviru svojih skromnijih
ekonomskih i socijalnih prilika
- Upotreba domaćih materijala, onih pri ruci što daje spomenicima
izgled veće povezanosti s krajem u kojem se nalaze
- Srednjovjekovna ikonografija inače se razvija pod vodstvom
crkvenih krugova i učenjaka kojih često nema u provinciji pa
majstori sami interpretiraju, brkaju i proizvoljno nadopunjuju ili
izostavljaju određene detalje
- Neorganski interpretira i nefunkcionalno primjenjuje arhitektonsko-
plastične detalje i dekorativne motive koji se u arhitekturi središta
razvijaju usporedno sa samom konstrukcijom odnosno ti su motivi
samo čisti dekor
- Manja dotjeranost forme, ali s onim dostupnim majstori postižu
visok stupanj izraza
- Izraz postižu neobičnim bojama, novim motivima, fantastičnim
kostimima, efekt nekad postaje grimasa (nastajanje lokalnih grupa
spomenika u kojima se vidi nadarenost i ukus majstora)
- Poanta je u socijalno-ekonomskom položaju naručitelja, a ne u
geografskom položaju (ne provincijska nego provincijalizirana
umjetnost)

Umjetnost granične sredine

- Kraj koji je na granici dviju bitno različitih umjetničkih krugova, a u

njega prodiru utjecaji i jednog i drugog
 - Stapanje različitih struja i stilova – srednji Tirol, Furlanija,
Slovensko primorje, unutrašnjost Istre – na granici
srednjoeuropske i talijanske umjetnosti)
- Npr. oblici različitog podrijetla su na jednom spomeniku
- Poanta je u tome da bilo koji kraj može biti granična sredina, ali u
umjetničkom smislu bitno je da graniče različiti umjetnički krugovi iz
kojih se ravnomjerno preuzimaju pobude, majstori i djela

Umjetnost periferijske sredine

- Kraj u koji u stanovitom rastojanju od vodećih kulturnih krajeva

prima pobude iz više strana, usvaja ih i prerađuje, razvijajući
samostalnu umjetničku djelatnost na vlastitu tlu
- Realiziranje široke sinteze oblika različita podrijetla u prostoru i
vremenu tj.oblika koji ne potječu samo iz različitih krajeva nego su
također značajni za vremenski različite stilske periode
- Duboko ukorijenjeni oblici kad dolazi do struja novih stilskih oblika
– dolazi do jakih retardacija stila i faza prijelaznih i miješanih stilova
na prijelazu iz jednog stila u drugi
- Sloboda razvoja takvih sredina – nesputanost autoriteta i primjera
velikih majstora
- Poanta također nije u geografskom smještaju – primjer Dalmacije
koja u srednjem vijeku ima značajke periferijske sredine a nakon
turskih ratova pod Venecijom ima značajke provincijalizirane
umjetnosti

Jedan kraj istovremeno može pokazivati značajke više sredina. Najbolji

primjer za to je umjetnost unutrašnjosti Istre koja je pretežno umjetnost
granične sredine ali u provincijaliziranim oblicima.

Miješanje stilskih oblika može biti značajka i granične i periferijske

sredine, ali u prvoj je više sporadično i eklektično a u drugoj u širokim
stvaralačkim sintezama i čitavim slojem spomenika.

Retardacije stila poznate su i u provincijaliziranoj i u periferijskoj

umjetnosti, prva u pravilu za kraće vrijeme, a druga u dužem
vremenskom periodu i spojeno s nekim miješanim i prijelaznim stilovima.
PROVINCIJALIZIRANA UMJETNOST

Zbog skromnijeg socijalno-ekonomskog statusa izražava se skromnost u

razmjerima i materijalu svih crkvenih i profanih građevina (ali i u
urbanističkoj koncepciji, manji trgovi i uže ulice).

- Skromnost u građenju ponekada određuje građevne tipove koji

prevladavaju u nekom kraju (npr. Dalmacija – jedan brod, Istra –
trobrodna, unutrašnjost Dalmacije – neraščlanjen pravokutnik)
- Kontinentalna Hrvatska – rijetke trobrodne crkve (romanika –
Glogovnica i Topusko; gotika – katedrala i sv.Marko; Ilok, Oštarije);
građevine crkvenih redova su većinom jednobrodne (Lepoglava,
Remetinec)
- Domaći materijal – zapadna obala Istre i Dalmacija: kamen,
kontinentalna Hrvatska, unutrašnjost Istre, sjeverni i kvarnerski
otoci, Hrvatsko primorje: drvo; gradnja krovova – Istra i Dalmacija:
škriljine od kamena, kontinentalna Hrvatska: šindra od drveta
 Drvene crkve i kapele SZ Hrvatske (sačuvanih 30-40)
 Vrhunac nastanka u 17. i 18.st., najviše ih je na području Turopolja
i Siska
 Zajedničke karakteristike su oblikovne i funkcionalne
 Prema Anđeli Horvat kapele pokazuju nedostatak stilskih
osobitosti, npr.elevacija nema značajke barokne arhitekture
 Tlocrt – stariji, povezan s gotičkim obrascima zidanih crkava;
svetišta su poligonalna i nema razdvojenosti od broda, radili ih
pučki majstori koji nisu u doticaju s zidanim sakralnim građevinama
 Usporedba s dvorcima i kurijama gdje se prihvaća barokni tlocrt
 Unutrašnjost kapele – prisutan barok + rustikalni i pučki elementi
 Sv.Barbara, Velika Mlaka – arhaični gotički tlocrt, ali u unutrašnjosti
prevladava barok (odnos središta i periferije)
 Ikonografske posebnosti sv.Barbare (čudne teme za 17., 18.st.)
1. Bogorodica Zaštitnica – karakteristična za gotičku umjetnost, ali
tretirana na barokni način (uzvijoreni plašt, quadro importato)
2. Sv. Kümmernissa (svirač i njezina cipelica) – kult srednje i sjeverne
Europe u kasnom srednjem vijeku; prikazuje žensku sveticu sa
bradom i razapetom na križu – nastaje na temelju nerazumijevanja,
potječe iz Lucce u Italiji kao bizantski Krist što srednjeeuropski i
sjevernoeuropski majstori nisu nikada vidjeli pa su dali novu
 interpretaciju; → iz ikonografskog obrasca u hagiografiju
(portugalska princeza), a inače je obrnuto
3. Skidanje s Križa, glavni oltar – poveznica s velikim umjetničkim
središtima; gotički krilni oltar + barokni oltar 17.st.; prikazuje 8
scena Kristove muke, jedna od slika je zapravo predložak Rubensa
iz Antwerpena, naravno prevladava redukcija ali neki elementi su
slični kao npr.dijagonala u prikazu, starac i zubi na draperiji što
sugerira posrednu vezu i cvat grafičkog medija, jedino je pitanje
shvaća li majstor tko je napravio izvornu sliku i koliko je cijenjen
 Crkve s cinktorima SZ Hrvatske
 Cinktori se pojavljuju u Hrvatskoj u 17. i 18.st., a oni su
monumentalne ograde proštenjarskih crkava (mogu biti i niže
ograde)
 SZ dio zagrebačke biskupije – nema ih izvan
 Komin – rastvoreni s trijemovima s arkadama (vanjski dio)
 Ludbreg – najbolje obrađen iako je to ustvari župna crkva u
naselju, nije na osami ili proštenjarska
- 2 građevne faze:
- 1. Visoki ogradni zid s nišama s puškarnicama – obrambena
funkcija, 1721.nema osmanske opasnosti ali su česte seljačke
bune
- 2. U 2/2 18.st. mijenja se funkcija – zidaju se puškarnice a na
unutrašnjoj strani se stvara trijem s oltarima (polusakralna
funkcija), 1770-ih ima funeralnu funkciju jer su unutar širine trijema
2 velike kripte
 Primarna funkcija cinktora – obrambena, a sekundarna –
hodočasnička
 2/2 18.st. – vrhunac razvoja proštenjarskih središta
 Sv.Ladislav, Pokupsko – cinktor koji nije prevazišao obrambenu
funkciju (nalazi se na granicama biskupije - zato vjerojatno ima
kule ali sa simboličkom ulogom da naglašavaju povezanost mjesta
sa zagrebačkom biskupijom)
 Neke crkve su cinktore preuredile u kapele
 Sv.Marija na Vinagori, poč.18.st. – masivne kule i kontrafore,
strelnice postaju veliki prozori
 Trški vrh, 2/2 18.st. – najkvalitetniji cinktor s ugaonim kulama s
baroknom artikulacijom zidnog plašta i kapice kula, ima građevine
sekundarne funkcije npr.gostionica za svećenike na proštenjima
 Forma se razvija neovisno od funkcije: kula – obrambeno – kapele
 Lopatinec – cinktori imaju formalni element: 2 cilindrična tuljca
(dekorativni)
 ANALOGIJE S DRUGIM SRODNIM PODRUČJIMA
HABRBURŠKE MONARHIJE – ČEŠKA I TRANSILVANIJA
(kulturološki blisko)
 Češka – Dientzenhoferova crkva Presvetog Trojstva i Eichelova
crkva sv.Ivana Nepomuka
 Transilvanija – fortificirane gotičke crkve za zaštitu od Turaka;
Dariju i Prejmer
 Crkve tvrđave i utvrđene crkve u Dalmaciji
 Nastaju u 16.stoljeću nakon Lepanske bitke 1571.godine a utvrđuju
se sve do 17.st.
 Utvrđene crkve u malim otočkim mjestima, služe kao pribježišta:
sv.Marija u Vrboskoj na Hvaru i sv.Fabijan i Sebastijan u Jelsi
 Vrboska se formira u 15.st. za pomorsku ispostavu i nema vlastitih
fortifikacija, mjesto živjelo podijeljeno između 2 bratovštine:
sv.Marije i sv.Lovre. Uz dopuštenje bratovštine sv.Lovre druga
bratovština podiže utvrdu na mjestu crkve sv.Marije s izvučenim
bastionom. Crkva sv.Lovre dobila poliptih naručen u Veneciji
(Veronese)
 Istarsko slikarstvo 15. i 16.st. (manja dotjeranost forme)
 Sv.Marija na Božjem polju, Važinada – zvjezdasti gotički svod s
zidnim oslikom
- Preslikano u 18.st. – Ivan iz Kastva/ Šareni majstor – 11 apostola,
a u središnjem dijelu 4 evanđelista (životinjski i ljudski atributi)
- Pojednostavljuje formu – oslanja se na rane drvoreze
sjevernjačkog podrijetla, prenose sjevernoeuropsku estetiku kasne
gotike s istaknutim i bogatim naborima draperije (meki gotički stil)
- Istra pojednostavljuje taj meki stil
 Vincent iz Kastva (sloboda u interpretaciji ikonografije)
 Sv.Marija na Škrilinah, Beram
 Nema ikonografskog mehanizma i točnosti
 Mikroikonografska razina – apokrifni elementi
 Makroikonografska razina – neprimjerene teme
 Oslikao brod crkve – 46 prikaza kristološkog i marijanskog ciklusa
+ svetačke teme, kasnogotičke freske (istarska slikarska škola),
vidi se utjecaj drvoreza i tapiserija
 Koristi komplementarne boje za dobivanje ritma
 Prikaz s Maslinske gore – kalež stavio na goru a ne u ruke Krista,
gora nalikuje istarskim brežuljcima: ikonografska nespretnost
 Bijeg u Egipat – dodaje treći lik služavke s praščićima (nema je u
Bibliji – kao žanr prizor seljačke obitelji, prodor narativnih
elemenata
 Ples mrtvaca – kosturi u kolu s plemićima i seljacima; na
zapadnom zidu umjesto Posljednjeg suda, to je tema svjetovne i
funeralne umjetnosti i nikada nije u samoj crkvi nego više na
grobljima (Pariz, 1424. – Danse macabre, arkade groblja),
prikazuje i Kolo sreće kao tematizaciju ljudske sudbine
 Ivan iz Kastva (kasno 15.st.) u crkvi Presvetog Trojstva u
Hrastovlju također prikazuje Ples mrtvaca te ga uklapa u kristološki
ciklus ispod Pasije, inače prizori idu od svetišta do izlaza a scena
Plesa mrtvaca je u ovom slučaju u obrnutom smjeru
 Neznani majstor, zidni oslik sv.Brcka, Kalnik (16.st.) – oslik
svetišta: tetramorf i sv.Trojstvo kao glava s 3 lica (triceps) – nakon
Tridentskog sabora došlo je do zabrane takvog tipa čudnog
ikonografskog prikaza
 Odraz provincijalizirane umjetnosti?
 Bogorodica s djetetom, 1753., sv.Franjo Ksaverski u Zagrebu
- Oltar je napravio Antun Reiner, a sliku nepoznati majstor
- Slika – barokna, post-tridentska Bogorodica na oblaku s crvenom
haljom i plavim plaštem okružena anđelima
- Bogorodica je zatvorenija, nema baroknu izražajnost kao anđeli
- Ikonografski motiv – Marija Pomoćnica (Cranah stariji, Innsbruck)
- Zagreb – velika ikonografska sloboda ili samo torzo u invenciji
- Kult Marije Hilf – širenje na Habsburškom području, žarišta širenja:
Passau, Innsbruck, Dresden, Beč (grafika), u Hrvatskoj se još
pojavljuje u Lešću na Dobri i Osijeku
- Predstavlja barokizaciju u osnovi renesansne Bogorodice
- Osijek – Senser, iluzionirani quadro riportato (slika, pala koju nose
anđeli), veća svetačka shema, kao vizija (nema noge samo torzo)
  Kontekst narudžbe – neznanje konteksta Maria Hilf ili svjesno
negiranje
 Nije provincijski kontekst narudžbe
 Naručitelj je zagrebački kanonik Nikola Terihaj
 Ksaverski je isusovačka crkva – isto nisu provincijalni (slika morala
imati dvostruku kontrolu)
o Dekorativnost motiva i sklonost gomilanju ukrasa provincijalne
sredine ili slobodan razvoj umjetničke ličnosti u periferijskoj
sredini?
o Bona Razmilović , iluzionirane stranice koralnih knjiga iz sredine
17.st. – estetika i motivi gotike/romanike (pleteri) ili moderan
(cvijeće); Navještenje – mini grafika obrubljena pleterom
o Karaman i Prijatelj smatraju da je ovo na tragu provincijske sredine
o Pelc smatra da je prikaz umjetničke opredijeljenosti nadarenog
pojedinca (srodne pojave u Europi 18.st.)
o Uklapa se u periferijsku sredinu

UMJETNOST GRANIČNE SREDINE

Ugleda se na 2 ili više umjetničkih središta, ali ne iz istog umjetničkog

kruga.

Italokretsko slikarstvo – istočna obala Jadrana, zapadno

umjetnički stil + bizantski umjetnički krug
Dalmacija – direktno bizantsko ili obrasci (sve do kasnog 18.st.)
Zovu se još slikari MADONERI (Madonna s djetetom) – od 15.,16.
pa sve do 18.stoljeća
Namjerno oponašaju bizantski/arhaični stil za katoličke naručitelje
koji smatraju da likovi s aurom starosti jače potiču pobožnost
Početak pojave – rano 16.st. (prema Pelcu, Renesansa) u
Dalmaciji (srednja, mletačka Dalmacija – nestaju lokalne škole,
smjenjuje ih Venecija)
2.desetljeće 16.st. (1518.) – smrt Vicka Lovrina, zadnji predstavnik
dubrovačke škole
Venecijanci – renesansni stil, naručitelji odlaze u Veneciju, rjeđe
slikaju domaći slikari (Franjo Matejev)
 Braća Bizamano (s Krete, radili u Dubrovniku), anonimni slikari,
slikari radionica koje se posvećuju bizantskom slikarstvu jer je
traženo
Donato Bizamano – Bogorodica s djetetom, 1520. (bizantski stil);
veza sa zapadnim slikarstvom: kolorit i žive boje, a bizantsko inače
zagasito, najviše vidljivo u boji inkarnata (realističan)
Angelo Bizamano – poliptih u Župi Dubrovačkoj, sačuvane samo
scene iz života svetaca (renesansni stil); njegova predela je
kombinacija bizantskog i renesansnog, a ikonografija je miješana
(sv.Nikola – bizantski, sv.Vlaho – renesansni, u prikazu sv.Vlaha i
sv.Martina ne pokazuje interes za oblikovanje prostora, sv.Ivan
Krstitelj, sv.Jeronim – duboki planovi, zračna perspektiva)
Odlaze u Italiju – djeluju u Otrantu i Barleti, zadržavaju bizantski
način ali usvajaju renesansne elemente
Angelo (u Italiji) – Bogorodica s djetetom i sv.Ivanom Krstiteljem –
grafizam, brončani kolorit puti; renesansno (utjecaj Bellinija iz
Venecije) – iza je platno s dubokim prodorima u krajolik
Donato (u Italiji) – tvrdo oblikovanje, naglašen grafizam, sacra
converzacione (iako dimenzije nisu usklađene) – duboka pozadina,
arhitektura prijestolja s uzorom u antičkim ruševinama
Predstavnici hibridnog bizantskog slikarstva
Franjo Matejev (Matijin) – djelovao od 1504. do 1535. u
Dubrovniku; otac mu Matija s otoka Milosa?, vezan za slikare
Dubrovačke slikarske škole, vezan za Vicka Lovrina, okreće se
italokretskoj maniri; predela crkve sv.Stjepana
 Središnja Istra – zidno slikarstvo (Pazinska grofovija) – politička i
kulturna granica, pripada srednjeeuropskom kulturnom krugu, a
zapadna Istra venecijanskim utjecajima
 Utjecaj ne ovisi o blizini
 SJEVERNJAČKI I TALIJANSKI UTJECAJI U ISTARSKOM
ZIDNOM SLIKARSTVU 15.ST.
 Utjecaj rane grafike (Nizozemska, Biblija Pauperum – drvorez,
1440.-te: Nizozemska i drvotisak)
 Vincent iz Kastva i njegov suradnik – uzor u drvorezu, sredina
15.st. – Ulazak u Jeruzalem, Krštenje Kristovo – Duh Sveti u
golubici, polijevanje vodom, nabori Boga Oca, Kristova lijeva ruka,
Krstiteljeva ruka na Kristu
 Biblija Pauperum – kasnogotičko slikarstvo u Nizozemskoj i
Flandriji, NZ: prefiguracije i teološke poveznice SZ, Blockbuch
(blok-tisak) – rani drvorezni tisak, nastaju otiskom jedno te iste
ploče (cjelovite šablone na list); ako je slikana može biti naziv i za
cikluse slika s predloškom iz Biblije, za nepismene, a ako je tiskana
onda je namijenjena seoskom kleru i župnicima
 Ples mrtvaca, sv.Marija na Škrilinah – zapadni zid
 Ispod prozora zapadnog zida – Kolo sreće (1747.) i Adam i Eva
(oštećeni zbog probijanja prozora)
 Kolo sreće – Fortuna s povezom, kolo s penjajućim likovima; uzor
u bakrorezu 2/2 15.st. – Majstor sa svitcima (grafika: Kolo sreće i
Drvo života)
 Majstor Pasije (Vincentov suradnik) – Judin poljubac, 1747. – lijevu
stranu direktno preuzima od Majstora sa svitcima
 Majstor sa svitcima – sjeverna Nizozemska, jedan od prvih u
tehnici bakroreza, unaprijedio tehniku, otvara put umjetnosti do
Dürera; nije vrh umjetničke produkcije – nije inventivan ali često
prenosi inovacije jačih slikara
 Ivan iz Kastva, Geneza, 1490., Hrastovlje – proizlazi iz radionice
Vincenta iz Kastva, svod glavnog broda: 7 scena Geneze,
prepoznati grafički predlošci Majstora sa svitcima (2., 5., 7. Dan
Geneze); samo 3 grafička lista sačuvana, a vjerojatno ostala 4
slika prema njegovom predlošku
 Grafike majstora E.S. (1420.-1468., Gornje Porajnje/SZ Njemačka i
područje utjecaja nizozemskog slikarstva); kvalitetniji i citiraniji od
Majstora sa svitcima, interpretira jače grafičare na slobodniji način
 Rođenje Isusovo, Beram – kasna gotika, draperije koje se
rastvaraju na tlu, ne prenosi doslovno grafike E.S. (poza,
arhitektura), lik sv.Josipa – svijeća i ruka koja ju zaklanja (nije
klasična srednjovjekovna ikonografija), inače ga ismijavaju, od
15.st. – jačanje aktivne uloge sv.Josipa, iz sporedne figure postaje
aktivan lik koji sudjeluje u zbivanjima
 1.put takva ikonografija sv.Josipa (od kud je preuzeo i E.S.) –
Majstor iz Flemallea, 1425. – utječe na cijeli niz takvih prikaza
Josipa u sjevernoeuropskom slikarstvu
 Grafički predlošci Israhela van Meckenema – sv.Marija u Božjem
polju – Krist vladar (Pantokrator) i nekoliko apostola – njegove
 grafike se najviše šire, određuje istarske freske (1480., terminus
post quem)
 Zidni oslik sv.Marije u Oprtlju – kasna gotika i renesansa (mletačka
grofovija, a ne pazinska)
 Kraj 15.st. – ciklus fresaka marijanske i kristološke teme, 1
ikonografska shema znači 1 program, radila 4 različita majstora
 Vide se utjecaji srednje Europe i Mediterana
 1. Šareni majstor – srodan Vincentu iz Kastva, usmjeren na
srednju i sjevernu Europu – obrazac kasne gotike
 Kristološke i marijanske teme
 Južni i gotovo cijeli sjeverni zid
 Utjecaj srednjeeuropskog kruga
 Pojednostavljuje draperiju (formu) – slično kao na svodu crkve na
Božjem polju – geometrizam (meandri) za nabore draperije
 2. Neznani majstor – sjeverni zid broda, rustikalniji i grublji u
fizionomiji, utjecaj sjevera
 Majstor – južni zid, sjeverni utjecaj
 Majstor Klergin iz Kopra – Bogorodica zaštitnica, ali nije toliko
promjena u temi nego u prikazu arhitekture
 Trijumfalni luk – Navještenje, sveci, proroci u luku
 Kasnogotički majstori dijele plohu jednostavnom bordurom dok
Klergin odjeljuje prikaze iluzioniranom arhitekturom
 Prostor u koji smješta likove je zapravo pokušaj geometrijske
perspektive
 Školovan u Veneciji (slično opusu Jacopa Bellinija)
 Sv.Sebastijan – uzor Mantegna?
 Potpis mu je na vidljivom mjestu kraj kanterosa
 Središnja Istra – arhitektura
 Sv.Petar u Šumi (Pazinska grofovija), do 1459.godine bio
benediktinski samostan
 Danas pavlinski sa crkvom sv.Petra i Pavla (drugi najveći poslije
Lepoglave)
 Pavlini – panonski prostor Habsburške Monarhije
 Josip II. – racionalizacija samostana i redova, a kako su pavlini
pustinjački red i grade van središta smatrano je da nisu dovoljno
društveno korisni pa su ostali bez svih samostana
 1970-te – pavlini se vraćaju u samostan
 Pregrađuju sve oko klaustra – postaje ranorenesansni klaustar
(iako su 1450-te prerane), utjecaj Italije
 Na mjestu zatekli stariji romanički klaustar benediktinaca – ne
uništavaju ga već ga dižu na prvi kat
 Kombinacija romanike na gornjem klaustru i renesanse na donjem
 Cvitanović smatra da su pokazali protokonzervacijski duh, da vide
važnost čuvanja i simbola identiteta reda (npr.barok – nadogradnja
gotičkih elemenata kao što je npr. u Lepoglavi gotički svod)
 Sredina 18.st. – nova crkva uz samostan na mjestu ranije gotičke,
apsida je ostala gotička, a glavni brod i traveji su iz 18.st.
 18.st. u Istri – venecijanski kulturni krug, ali odlučuju se za
Wandpfeilerkirche sa zidnim stupcima (arhaični srednjeeuropski
primjer – sv.Katarina, Zagreb), bočne kapele između velikih zidnih
stupaca (kontrafori), gore su veliki prozori koji zadiru u bačvasti
svod, oprema je srednjeeuropska
 Nema kronotoposa (mjesto i vrijeme u kojem nastaju)
 Pročelje, 1773. – uređeno tik prije ukidanja reda, kulisno je jer ne
prelazi preko tlocrta (ne pokriva zvonik i bočne kapele), visoko i
vertikalno naglašeno, pilastri ga dijele u 3 zone, čudno za Istru –
uzor: BDM u Lepoglavi iz 1711., ili sv.Marija u Remetama iz 1722.
(model pilastri, prozor, niše)
 Sv.Petar u Šumi ima središnju horizontalnu podjelu
(ENTABLATURA) – prozor: oponašanje bifore Lepoglave i
Remeta?, drugi mogući uzor: Andrea Pozzo, sv.Franjo Ksaverski,
Trento
 Srednjeeuropsko pročelje Lepoglave ili talijanski utjecaj iz Trenta?
 Sa talijanskim ima sličan razmještaj, skulpture i entablaturu
 Modeli Lepoglave – Nova Reše u Češkoj sa visokim zabatom
omeđenim valutama
 Model sv.Petra – Trento ili Jihlava u Češkoj (možda Jihlava
napravljena prema Pozzu koji time spaja srednjeeuropske i
talijanske utjecaje)
 Glavni oltar i propovjedaonica, 1755. – Paulus Reidl (pavlin) –
alpski utjecaji za skulpture
 Slike – Leopold Keckheisen – srednjeeuropsko kasnobarokno
slikarstvo
 Hrvatsko primorje – altaristika i skulptura
 Crkva Majke Božje Trsatske – razlika u materijalu opreme
 Svetište – mramor (Mediteran, Venecija)
 Ostatak crkve – drvo (srednjeeuropski, kontinentalna Hrvatska)
 2 radionička kruga – obitelj Pacassi do 1704. i franjevci kipari od
1720.
 Pacassi (Gorizija, 17./18.st.) – Leonardo i Giovanni, obrasce
venecijanske altaristike prenose na rubno habsburško područje
 Usporedba – B.Longhena (Morosini, sv.Pietro in Castello) i
radionica Tremignon (Cividale, provincijsko, strogi venecijanski
klasicizam)
 Pacassi – klasična konstrukcije baroknog oltara (kao Longhena),
ali šarenije
 Neobičan element – zaklanja cijeli zid svetišta i ima ophod
(karakteristično za hodočasničke crkve), to je rijetko za Veneciju i
želja je naručitelja franjevaca
 Pacassi – oltarna arhitektura, ne rade skulpture (sv.Franjo, Ivan i
anđeli) – kupuju već gotove u Veneciji (kipar: Giovanni Comin)
 2 bočna oltara – sv.Mihaela i sv.Katarine Aleksandrijske,
naglašena tektonika venecijanskog klasicizma, različita vrsta
mramora
 Grafika (knjiga Clara Pasconija) – crtež slavoluka, slavljenička
arhitektura pred crkvom – 1715. okrunjena Bogorodičina slika na
oltaru, povezano s Andreom Pozzom u Perspectiva pictorum et
architectorum I., 1693.
 Oltar Franje Asiškog – obitelj Pacassi?, skulpture sv.Paskala
Baylonskog i sv.Bernardina Sijenskog, 1720-te napravila
franjevačka radionica u drvu
 ½ 18.st. – djeluju na Trsatu koji pripada hrvatsko kranjskoj
franjevačkog provinciji (SZ Hrvatska, Slovenija)
 Na Trsatu djeluju 2 majstora iz Tirola – Dionizije Hoffer i Ivo
Schweiger – žive tamo i rade (kasnije sele dalje)
 Oltar sv.Petra – naknadno polikromiran (ukus sredine je da se
oponaša mramor), oblikovanje je srednjeeuropsko
 Izvorna polikromija zadržana je na Bogorodici s Isusom (usp. s
oltarima u Kotarima)
  Oltari sv.Ane, sv.Ivana Nepomuka i sv.Nikole – svi naknadno
polikromirani, da budu sličniji mramoru, slikani antependiji
(oponašanje mramornih intarzija)
 Tirolski način oblikovanja – izuzetno bogati nabori draperije
 U Tirolu se kasna gotika zadržava sve do baroka – naglašena
izražajnost, neprirodno naborane draperije

PERIFERIJSKA UMJETNOST: ŠIROKE SINTEZE (IKONOGRAFSKE,

GENREOVSKE, STILSKE)

- Sredine s neočekivanim likovnim utjecajima – recikliraju sloboda

stvaranja
- Sinteze
- Mješoviti gotičko-renesansni stil (Dalmatinac, Aleši)
 Crkva sv.Andrije, Bakar, 1682. – ikonografske, genreovske, stilske
sinteze
 Miješaju se utjecaji u sve 3 kategorije
 Bogorodica sv.Krunice – s djetetom u krilu i krunica + sv.zaštitnici
krunice (Dominikanci – sv.Dominik i sv.Katarina Sijenska)
 Poslužio se grafičkim predloškom – druga ikonografija: sv.Marija
Velika (Santa Maria Maggiore – flamanski grafičar Antonius III.
Wierix), ali nedostaje krunica, girlanda i svetac zaštitnik
 Iknografski pratip (Rim, 13.st., St.Maria Maggiore – procvat
čašćenja nakon Tridentskog sabora), kod nas sv.Marija Snježna
 Cvjetni vijenac oko Bogorodice u Bakru – miješanje različitih
žanrova → okvir Rubensove radionice: cvjetna mrtva priroda +
sakralna kompozicija (Antwerpen)
 Kraj 16., poč. 17.st. – cvjetna mrtva priroda (Brueghel St.)
 17.st. – spajanje sa svetačkim prikazima (D. Seghers)
 Genre cvjetne mrtve prirode u Hrvatskoj: Bakar, Križevci, Korčula
 Cvjetne mrtve prirode u pavlinskom slikarstvu
 Čakovec, poč.18.st. – Bezgrješna Bogorodica
 Čista cvjetna mrtva priroda: Vaza s cvijećem u Ozlju, Vaza s
cvijećem Ivana Krstitelja Rangera, Purga Lepoglavska 1750.
o Prijelazni stilovi: gotičko-renesansni stil (Andrija Aleši i Nikola
Firentinac, Juraj Dalmatinac)
o Aleši, krstionica trogirske katedrale (1460.-1467.) – renesansno:
pilastri, niše, školjke, friz s puttima, kasete; gotičko: stupići u
 uglovima, dvostruko povijeno lišće, konstrukcijsko gotički šiljasto-
bačvasti svod, motiv užeta
o Aleši – gotički elementi
o Firentinac – renesansni elementi
o Preuzimanje motiva putta – antički sarkofazi, Bartolomeo i
Rossellino (preuzimaju antički motiv)