Da sam ja netko

Da sam ja netko,
pozvao bih sve dječake,
dao bih im igračke i
pustio ih da se cijeli dan
igraju i jure.

Radili bi divne stvari,

prekratki bi bili dani
voleli bi svoje škole đaci
da sam ja netko.

Svim majkama bih izbrisao bore,

učinio da očevi ih vole,
davnu ljubav da im vrate,
i da mirno žive svoje sate,
da sam ja netko.

Ne bi, ne bi ljudi život proklinjali,

sve bi ruže ženi poklanjali,
kako bi se živjelo i kako bi se voljelo,
i kako bi dobro bilo,
kako bi se živjelo i kako bi se voljelo
i kako bi dobro bilo
da sam ja netko.

Svim majkama bih izbrisao bore,

učinio da očevi ih vole,
davnu ljubav da im vrate
i da mirno žive svoje sate
da sam ja netko.

Ne bi, ne bi ljudi život proklinjali

sve bi ruže ženi poklanjali,
kako bi se živjelo i kako bi se voljelo
i kako bi dobro bilo,
kako bi se živjelo i kako bi se voljelo
i kako bi dobro bilo
da sam ja netko INDEXI

Ne vjeruj

Ne vjeruj u moje stihove i rime

kad ti kažu draga da te silno volim
U trenutku svakom da se za te molim
I da ti u stabla urezujem ime
Ne vjeruj, no kasno
Kad se mjesec javi
I prelije srmom, vrh modrijeh krša
Tamo gdje u grmu proljeće leprša
I gdje slatko spava naš jorgovan plavi
Dođi čekat ću te
U časima tim, kad na grudi moje priljubiš se čvršće
Osjetiš li draga, da mi tijelo dršće
I da silno gorim ognjevima svijem
Tada vjeruj meni, i ne pitaj više
Jer istinska ljubav, za riječi ne zna
Ona samo plamti, silna neoprezna
Niti mari draga, da stihove piše!

Aleksa Šantic