Professional Documents
Culture Documents
Dikcija
Dikcija
smisla teksta. Formalni plan sadrži zvukove proizvedene govornim organima, i da bi formalni
plan mogao da biti ostvaren, moraju biti ostvareni svi elementi od kojih se on sastoji.
Unutrašnji smisao teksta je jednistvena sveukupnost sintaksičko-semanticke strukture koja se
izgovara i zavisi od koncepta dela i datih okolnosti.
Dikcija predstavlja način govorenja, izgovora glasova, slogova, reči , rečenice, kao i način
intonacije. Odnosi se ne samo na govor već i na pevanje i deklamaciju.
Dobra dikcija zavisi od žanra, i predstavlja pravilnost, razgovetnost, i jasnoću!!!
Dimenzije govora
Ovde spadaju:
INTEGRACIJA - niz reči povezan u jedanu recenicu; ovaj iskaz je intonacija i fraza....
Ivan, peva, danas, u pozoristu, nastupa, Anabela. – samostalne celine izgovorene silaznom
intonacijiom.
Od intonacije niza reči stvaramo rečenicu poput:
IVAN PEVA. DANAS U POZORISTU NASTUPA ANABELA.
Modalne funkcije
FRAZA se prethodno ostvaruje kao glasovna govorna forma, kao intonacijska i intenzitetska
celina u koju se onda umeću leksički elementi artikulisane reči.
Tihi govor, šapat do 35 dB – oznaka prisutnosti sagvornika, jer pretpostavlja malu fizičku
udaljenost.
Srednji govor, uobičajeni govorni intenzitet do 65dB – prilagođava visinu inteziteta na osnovu
udaljenosti sagovornika .
Pojačani intenzitet – vikanje, do 100dB - privlačenje pažnje, i njime se obično određuje
rečenični naglasak.
Logička funkcijsa pauze je kada oblikuje smislene celine i kada se duži iskaz deli na manje
logične celine i tako nam olakšava primanje poruke.
Pravljenje nepotrebnih pauza, a naročito semantiranje proklitika ostavlja utisak neprirodnog
govora, i to je znak niskog nivoa govorne kulture. Takođe, polozaj pauze moze da promeni
logički sadržaj iskaza. Polozaj pauze može da promeni logički sadržaj iskaza, pogotovo kod
negacije:
PETAR / NE IVAN.
PETAR NE / IVAN.
TO JE NJEGOVA PRVA ZNAČAJNA
KNJIGA. TO JE NJEGOVA PRVA / ZNAČAJNA
KNJIGA
Stilistička funkcija pauze ne menja logički sadržaj iskaza, već samo njegovu stilističku
vrednost, obično je rec o isticanju jednog dela iskaza!
Neko je pokucao./ A da nisam ulazniku ni javio, /otvorila se vrata, /i u sobu stupi/ jedna
gospođa.
GESTOVI – pokreti ruku, glave i tela, oni nam otkivaju emocionalno stanje govornika i
interpersonalne stavove.
STRANA IMENA
Transkripcija stranih imena podrazumeva što približnije "uklapanje" stranih glasova u naš
glasovni sistem i "uklapanje" stranog akcenta u pravila naše akcentologije. Na primer,
francusko ime Hugo kod nas će biti Igo a ne Igo, kako bi bilo približnije originalu, jer se
naglasak u srpskom jeziku ne može nalaziti na poslednjem slogu u reči. Ono će, međutim,
zadržati postakcenatsku dužinu na zadnjem slogu, pa će ta dužina, kada se dodaju padežni
nastavci, postati odgovarajući akcenat: Igoa, Igou, Igoom.
GENITIV MNOŽINE IMENICA
I u genitivu množine imenica na -ac. Npr. Dva primera u nominativu, ali niko ne
kaže polIcajci, vatrOgasci. Tu će normalno biti policAjci, vatrogAsci, DalmatInci, jer je
to uzlazni akcent. U u genitivu množine, akcent postaje silazni, i zato nije pravilno
policAjaca, vatrogAsaca, nego opet s pomeranjem na prethodni slog, sa uzlaznim
akcentom: odred polIcajaca, mnogo vatrOgasaca, DalmAtinaca, CrnOgoraca.
Takode u genitivu množine uvek je dug poslednji slog.. - U (rUkU - KU) –
I – stArI - DU
INTRNACIONALZMI:
Posuđenice koje u više jezika imaju isto osnovno značenje i osnovni isti izraz nazivamo
internacionalizmima (demokratija, hronika, mozaik, stil, valcer, viza…) Većina potiče
iz grčkog i latinskog jezika, te se često nazivaju i europeizmima
KOMPARATIV I SUPERLATIV
Superlativ koji se sastoji od dvosložnog koparativa imace na naj ~ dugo silazni i duzinu na
kraju, a kod superlativa koji se gradi od 2 sloga ima 2 akcenta, na naj i na 3. slogu od kraju
kratko uzlazni.. NA~J VISE, NAJ VECEG, NAJ LEPSOJ, NAJINTERESANTNIJI
ISKAZ je osnovna jedinica komunikacije!!! Rečenica bez obzira na govorni čin poseduje
potencijalnu autonomnost. KADA JE REALIZONA U NEKOM KONTEKSTU ONDA JE
ISKAZ!!! IZKAZ JE JEDAN OD MNOGIH REALIZACIJA REČENICE. Iskazi
podrazumevaju aktuelizaciju rečenice u pisanom obliku ili govoru!
TEMA – predstavlja ono sto je staro, poznatu informaciju, najmanje doprinosi komunikaciji
ali ona je predmet razgovora!
REMA – predstavlja ono što je novo u iskazu i što doprinosi procesu komunijacije koja je u
toku! Najveći stepen kominikacijskog dinamizma!