TEHNIČKA ŠKOLA ZENICA

Školska godina 2019/2020.

Nastavni predmet: Električna kola

MJERENJE TEMPERATURE
-SEMINARSKI RAD-

Učenik: Ime Prezime

Zenica, april 2020. godine

1. Uvod

Električno mjerenje temperature koristi prije svega elektromotornu silu

termoelektričnih parova (termoelemenat), zatim temperaturnu zavisnost električne otpornosti
metala, legura i poluprovodnika, kao i intenzitet pojedinog spektra toplotnog zračenja. Uređaji
na bazi zračenja nazivaju se pirometri i oni spadaju u bezkontaktne termometre, jer pri
mjerenju nisu u direktnom kontaktu sa tijelom čija se temperatura mjeri, a svi ostali su
kontaktni termometri.

Osnova svih mjerenja temperature je termodinamička temperaturna skala (Kelvinova),

koja je nezavisna od svojstava tijela čija se temperatura mjeri. Osim Kelvinove dozvoljena je
primjena Internacionalne praktične temperaturne skale (Celzijusova) koja se zasniva na
nekoliko fiksnih tačaka kao što su: topljenje leda 0,00 °C ključanje vode 100,00 °C topljenje
kalaja 231,91 °C itd., pri pritisku od 1, 05 · 105 Pa. Veza između ove dvije skale je:

T ( K )=θ ( ∘ C )+273, 15 (1)

To znači da je temperaturna razlika ista bez obzira na korištenu skalu. Iako propisima
nije dozvoljena primjena, u tehničkoj praksi se još mogu sresti i Farenhajtova i Reomirova
temperaturna skala. Veza među ovim skalama je slijedeća:

5
θ⋅( ∘ C ) = ⋅(∘ F−32 )
9
9
θ⋅( ∘ F ) = ⋅( ∘ C )+32
5
9
θ⋅( ∘ R )= ⋅K
5 (2)

Prema načinu prenosa toplote sa tijela čija se temperatura mjeri na detektor mjernog
instrumenta i vrstu mjernog pretvarača razlikujemo više metoda mjerenja temperature, a
mjerenja se vrše:

 termoelektričnim termometrima
 otporničkim termometrima
 radijacionim termometrima – pirometrima

2. Termoelektrično mjerenje temperature

Fizičar Zebek je 1821.god. otkrio da postoji električna struja u kolu sastavljenom od

dva različita metala, kada se njihovi spojevi nalaze na različitim temperaturama. Šematski
prikaz Zebekovog efekta nalazi se na slici 1.

Peltije je 1834.god. otkrio inverzan efekt Zebekovom, kada struja teče kroz spoj dva
različita metala, toplota se apsorbuje i spoj se hladi, a kada se promijeni smjer struje, tada se

1
isti spoj zagrijava. To znači da je Zebekov efekt reverzibilan. Treba razlikovati Peltijeov i
Džulov efekt.

Tomson je, 1854.god. eksperimentalno pokazao da u jednom provodniku od

homogenog materijala postoji gradijent električnog potencijala, ako duž tog provodnika
postoji temperaturni gradijent (porast). Vrijednost Tomsonove elektromotorne sile je:
θ2

ET =∫ σ⋅dθ
θ1
(3)

Gdje je: σ - Tomsonov koeficijent (V/°C ), zavisi od vrste materijala provodnika i

može biti pozitivan i negativan. Tomsonov efekt je takođe reverzibilan. Kada struja
proizvedena stranim izvorom teče u smjeru ET , kod metala sa pozitivnim σ , tada se
provodnik hladi, i obrnuto provodnik se grije, kod metala sa negativnim σ.

Ukupna termoelektromotorna sila (TEMS) u kolu je:

θ1 θ2

E ( θ1 −θ2 )=E ' AB⋅( θ 2 ) −∫ σ B⋅dθ− E ' AB ¿ ( θ1 ) +∫ σ A ¿ dθ

θ2 θ1

(4)

U općem slučaju, kada je, θ1 ≠θ2 u ovom kolu postoji određena vrijednost TEMS-
e. Pod uticajem te TEMS-e kroz kolo će teći određena struja. Energija u ovom kolu ostvaruje
se na račun utroška toplotne energije izvan kola. Ako sada u kolo uključimo i treći metal C
(kao na slici 2) čiji su krajevi na temperaturama θ1 i θ2 , i za ovo kolo, na analogan način,
možemo odrediti ukupnu vrijednost TEMS-e.
θ1 θ3 θ2

E ABC =−E ' BC⋅( θ2 )−∫ θ B⋅dθ−E ' AB⋅( θ1 ) +∫ θ A⋅dθ− E ' AC ¿ ( θ3 ) +∫ θC ¿ dθ
θ2 θ1 θ3

(5)

Slika 1. Šematski prikaz Zebekovog efekta Slika 2. Kolo sa tri vrste metala

2
 U opštem slučaju ova TEMS-a ima neku vrijednost koja je različita od nule. Međutim,
ako se ima u vidu da je zbir Zebekovih sila jednak nuli kada su svi spojevi na istoj
θ
temperaturi, tj. za θ1 = θ2 = 3 biti će:

E ' AB ( θ 2 ) + E ' BC ( θ 2 ) + E ' AC ( θ2 ) =0

(6)
odatle je:
E ' AB ( θ 2 ) =−E ' BC ( θ2 ) −E ' AC ( θ2 )
(7)

Osim toga, Tomsonova sila u provodniku C jednaka je nuli kada su njegovi krajevi na
istoj temperaturi, pa uvrstimo li još (7) u (5), vidimo da ona postaje ista kao jednačina (4). To
drugim riječima znači, ako smo između metala A i B ubacili metal C i ako smo njegove
krajeve držali na istoj temperaturi u kolu se nije ništa izmijenilo. Ukupna TEMS-a je ostala
ista kao kad u kolu nije bilo metala C. Praktični primjer navedenog nalazi se na slici 3.

Slika 2.3. Šematski prikaz mjerenja

temperature pomoću termoelementa

Slika 5. Termoelement (1 priključna

glava; 2 priključne stezaljke; 3 pridržni
Slika 4. Termonaponi najčešče prsten; 4 pridružna cijev; 5 prirubnica za
upotrebljavanih termoelemenata učvrščenje; 6 zaštitna cijev; 7 izolacione
cjevčice; 8 termopar)
Ako se temperatura referentnog spoja θr održava konstantnom, tada će skretanje
θ
milivoltmetra biti srazmjerno temperaturi radnog spoja x . Na radnom spoju dva prikladna
različita materijala se spoje tvrdim lemljenjem ili zavarivanjem. Tako dobijamo
termoelement, ili termospreg ili termopar. Za izradu se najčešće koriste sledeći materijali:

 bakar - konstantan (legura Cu, Ni, Mn) (-200 do 400) °C

3
  željezo - konstantan (-200 do 600) °C
 nikalhrom - nikal (0 do 400) °C
 platinarodijum - platina (0 do 1600) °C

U nekim specijalnim izvedbama, moguće je mjeriti temperature i do 4000°C

Vrijednosti TEMS-a određenih termoparova u zavisnosti od temperature, daju se u
literaturi u vidu dijagrama ili tabela. Ako se referentni spoj ne nalazi na stalnoj temperaturi za
koju je instrument baždaren, dolazi do greške mjerenja. Za održavanje θr = const., u
laboratorijskim uslovima obično se koristi posuda sa ledom koji se topi (0°C), a u
industrijskim mjerenjima se koriste termostati.

Savremeni uređaji za termoelektrično mjerenje temperature koriste kompenzacione

metode, sa jednom vrstom Vitstonovog mjernog mosta kao na slici 6.

Slika 6. Veza termoelementa u Vitstonov most (

θ0 = θ'0 )

Neka je most bio u ravnoreži. Neka sada dođe do promjene temperature mjernog
ϑ
mjesta x . Zbog toga će doći do promjene TEMS-e E x. Promjena Ex će izazvati skretanje
indikatora (galvanometra) G. Signal sa indikatora se pojača u pojačavaču P i odvodi na motor
M, koji se zakrene u određenom smjeru, zavisno od polariteta signala, odnosno od porasta ili
pada temperature. Motor pomjera klizač na otporniku Rp, i istovremeno pokazivač (kazaljku)
temperature.

Promjenom položaja klizača na Rp mijenja se dužina C sve dok se napon kompenzacije

Uk ne izjednači sa novom TEMS-om Ex:

C
( )
U k = R1 + ⋅R p I 1−R 3 I 2
l (8)

Međutim, do promjene Ex će doći i ako dođe do promjene referentne temperature ϑr

. Gornji postupak kompenzacije ne bi bio dobar, jer je
ϑ x ostala nepromijenjena. Promjena

4
napona kompenzacije ostvaruje se promjenom člana R3I2, za isti iznos za koliko se promjenila
Ex uslijed promjene ϑr . Ovo se postiže tako što se R3 izrađuje od materijala čija se otpornost
značajno mijenja sa promjenom temperature (legura nikla) i što se nalazi na mjestu, odnosno
na temperaturi referentnog spoja ϑr . Na ovaj način izvršena je automatska kompenzacija
uticaja promjene referentne temperature, pa se metoda nekada naziva kompenzaciona metoda,
a mjerni most kompenzacioni most.

Da bismo prethodno navedeno osavremenili potrebno je termoelement povezati sa

mikroprocesorom tj. računarom.

Termoelementi se priključuju na računar preko PC kartice, na kojoj se nalaze kola za

kondiciranje signala, selektor kanala i A/D konvertor kao na slici 7.

Slika 7.
Priključivanje termoelementa na računar

Termoelement u kompaktnoj izvedbi sa mikroprocesorom čini industrijski digitalni

senzor temperature (kao na slici 8.).

Slika 8. Funkcijonalni dijagram mikroprocesorskog mjerača temperature realizovanog

pomoću termoelementa

5
 Kondicioniranje ulaznog signala vrši se u bloku za zaštitu od smetnji, koji štiti vodove
od uticaja visokog napona. Blok za detekciju termonapona indicira priključivanje
termoelementa na mjernom ulazu. Signal o temperaturi ide preko predpojačavača sa filterom i
preko kola za A/D konverziju na bazi integratora i komparatora dolazi u mikroprocesor. Tu se
vrši linearizacija, softverska kompenzacija hladnog kraja, automatska kalibracija i drugo.
Multiplekser za svaki odabrani termoelement omogućava mjerenje aktuelne temperature,
temperature hladnog kraja i referentnog napona.

Izlazni digitalni signal predstavlja seriju impulsa kodiranih u ASCII kodu. Digitalna
informacija ide na digitalni displej, čuva se u privremenoj memoriji sve do zahtjeva za
transfer ili pretvara u analogni signal.

Prednosti termoelemenata kao senzora temperature:

 rad bez vanjskog izvora energije, jer se radi o aktivnom senzoru
 jednostavna i kompaktna konstrukcija, velika mogućnost ugradnje
 širok temperaturni opseg mjerenja (od -270°C do 4000 °C)
 visoka tačnost (±1-2,5°C ili ±0,25-0,75% mjernog opsega za standardne
izvedbe, odnosno ±0,5-1,1°C ili ±0,1-0,4% mjernog opsega za specijalne
izvedbe).

Nedostatci termoelementa su slijedeći:

 nizak nivo izlaznog signala (najviše 100 mV)
 mala osjetljivost (10-70 µV/°C), zbog čega je otežano mjerenje malih
temperaturnih razlika
 potrebna stalna referentna temperatura ili kompenzacija
 nelinearna statička karakteristika
 osjetljivost na hemijsko djelovanje radne okoline
 pojava parazitnih termoelektričnih napona koji su rezultat nehomogenosti
materijala od kojeg je termoelement napravljen.

Praktične preporuke za smanjenje grešaka mjerenja pomoću termoelementa:

 termoelement ne smije biti na direktnom plamenu niti u njegovoj neposrednoj
blizini zbog agresivnog djelovanja gasova i čestica u okolini plamena
 za tjela sa rapoređenom vrijednošću temperature termoelement treba ugraditi u
zoni srednje vrijednosti temperature jer on mjeri temperaturu u jednoj tački
 poželjno je da se termoelement locira na vidnom i dostupnom mjestu radi lakše
inspekcije i eventualne zamjene
 tjelo termoelementa u cjelosti treba da se nalazi u mjernom mediju
 svi spojevi trebaju biti čisti i čvrsti da bi prelazni otpor spojeva bio što manji
 priključni vodovi ne smiju biti u blizini viskonaponskih energetskih vodova
zbog elektromagnetne indukcije.

3. Zaključak

Mjerenje neelektričnih veličina je, kao što smo već naveli, najzastupljenija vrsta
mjerenja u bilo kojoj industrijskoj grani, posebno danas kada imamo veliku stopu rasta
automatizacije industrijskih postrojenja, gdje računaru, kao osnovnoj jedinici tih sistema,
morate „dati“ podatke o procesu da bi ih on obradio i eventualno učinio akciju u zavisnosti od

6
rezultata, za što nam je potrebno mjerenje neelektričnih veličina karakterističnih za proces
koji se odvija. Obzirom da računar razumije samo mašinski jezik jasno nam je da te podatke
moramo digitalizovati odnosno prevesti u električni oblik razumljiv računaru za što koristimo
mjernje pretvarače, a pošto je riječ uglavnom o analognim veličinama potreban nam je i A/D
konvertor. Iz tog razloga, kao i zbog lakšeg prenosa podataka, brže obrade i lakšeg očitavanja
rezultata i mnošta drugih prednosti, električno mjerenje neelektričnih veličina je u praksi
domintanto u odnosu na mašinsko.

7
Literatura

[1] Dr Popović Mladen, Senzori i merenja (Četvrto izdanje), Zavod za udžbenike i nastavna
sredstva, Sarajevo, 2004.

[2] Dr ing. Vojislav Bego, Mjerenja u elektrotehnici (Četvrto dopunjeno izdanje), Tehnička
knjiga, Zagreb, 1979.

[3] http://www.sau.ac.me, 08.04.2012.godine