Scribd Logo
Upload

Welcome to Scribd!

  • 47 views

    Neka Sjećanja Iz Prvih Ustaničkih Dana

    Uploaded by

    Jankovljev
    Cvijetin-Mijatović-NEKA-SJEĆANJA-IZ-PRVIH-USTANIČKIH-DANA

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content

    You might also like

    Neka Sjećanja Iz Prvih Ustaničkih Dana

    Uploaded by

    Jankovljev
    47 views32 pages
    Cvijetin-Mijatović-NEKA-SJEĆANJA-IZ-PRVIH-USTANIČKIH-DANA

    Original Title

    NEKA-SJEĆANJA-IZ-PRVIH-USTANIČKIH-DANA

    Copyright

    © © All Rights Reserved

    Available Formats

    PDF or read online from Scribd

    Did you find this document useful?

    Is this content inappropriate?

    Report this Document
    Cvijetin-Mijatović-NEKA-SJEĆANJA-IZ-PRVIH-USTANIČKIH-DANA

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    Download as pdf
    47 views32 pages

    Neka Sjećanja Iz Prvih Ustaničkih Dana

    Uploaded by

    Jankovljev
    Cvijetin-Mijatović-NEKA-SJEĆANJA-IZ-PRVIH-USTANIČKIH-DANA

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    Download as pdf
    of 32
    CVIJETIN MIJATOVIC, ambasacor FNRJ u SSSR NEKA SJECANJA IZ PRVIH USTANICKIH DANA* Pripreme ustanka u istonoj Bosni otpotele su odmah poslije april- skog sloma stare Jugoslavije. Pripremama je rukovodio Oblasni komitet KPJ za tuzlansku oblast. Skoro ‘svi €lanovi komiteta bili su okupljeni u Tuzli i do napada na Sovjetski Savez Zivijeli smo manje-vige ilegalno u gradu, Euvajud¢i se, na oprezu. 22. juna hitno smo odrZali sastanak i do- nijeli odluku da se odmah povutemo iz grada. Sastanku je prisustvovao UgljeSa Danilovic, koji je bio poslan od Pokrajinskog K-teta. Smjestili smo se na jedno obliZnje brdo iznad Tuzle, u Sumarku. Imali smo Sator, radio, bili smo naoruZani. Skojevci su nas éuvali i odrzavali vezu sa gra- dom. Tu su nam stizale veze iz ostalih krajeva tuzlanske oblasti (Maje- vice, Ozrena, Biréa). Sa Pokrajinskim ‘komitetom imali smo vezu preko ‘Uglje’e Daniloviéa. Tu smo proveli vige od mjesec dana, sve do kraja tjula. Ali i mi ‘smo pojedinaéno odlazili na teren. PaSaga Mandzi¢ je iSao u Bréko i Bijeljinu. Ja sam najvise iSao na Majevicu. Poéetkom jula, prema dobijenim direktivama, formirali smo Oblasni vojni Stab u sastavu: komandant Ivan Markovié-lrac, politiéki komesar Cvijetin Mijatovié, zamjenik komandanta Pagaga Mandgié. Istovremeno smo formirali sreske vojne stabove za Majevicu, Ozren i Birad. PREBACIVANJE OBLASNOG STABA U BIRAC Negdje polovinom jula donijjeli smo odluku da se Oblasni Stab pre- baci od Tuzle na teren Biréa, u Sekovice, i da mu tu bude sjediste. lako su Sekovidi blize perifeniji, nego srediStu tuzlanske oblasti, ipak smo se odludili iz viSe razloga ida nam tu bude sjedi$te. Ne3to sporije veze bi¢e sa Majevicom i Ozrenom, ali sa Tuzlom ¢emo moéi da drzimo sigurnu i dosta brzu vezu. Posebno nam je bilo vazno Sto éemo iz Sekovi¢a moti da ostvarimo sigurnu vezu sa susjednom sarajevskom oblasti (jpreko Ro- manije), a isto tako ii sa ustanitkim pokretom u zapadnoj Srbiji (preko Drine). | najzad, koliko smo se tada mogli sna¢i na karti, Sekovidi su nam izgledali vrio podesna baza, van komunikacija, a ipak blizu njih, opkoljena sa svih strana zelenilom $ume i u blizini velikih planina: Ko- njuha, Javornika, Javora i dr. * Prema slobodnom kazivanju 22 CVUETIN: MUJATOVIC Milo8 Zeki¢é je dobio zadatak da nas prebaci tamo. On je bio naga partijska veza sa Sekovicima i komandir Sreskog Staba za Birat. | bas toga dana kad je dobio ovaj zadatak da ide u Sekovide i da izvréi po- trebne pripreme oko prebacivanja Oblasnog &taba, bio je uhapSen. Naime, vraéajudi se sa sastanka gde je dobio zadatak od Pa’age Mandiiéa, i pro- lazedi kroz Tuzlu bio je u gradu prepoznat (iako je bio prerugen u se- \jaéko odijelo) od nekog njegovog skolskog druga, koji je bio ustaski agent. Napravili su mu zasjedu na izlasku iz varo&i i uhvatili ga. Mi smo uveée éuli da je uhapgen. To je za nas bio veliki gubitak. | dok smo se mi poéeli pripremati da se negdje drugdje prebecimo, na Majevicu ili Ozren, dobili smo zadatak iz Sarajeva od Pokrajinskog komiteta da se smjesta ide na teren i da se otpoénu akcije. U meduvremenu, nakon nekoliko dana, dobijemo vijest da je Milo$ pobjegao. Ubrzo nam je poslao i poru- ku iz Sekovica preko Drage Melezovica da je sve pripremljeno za prebaci- vanje Staba. Odmah smo mu javili da dolazi i utanatili sve ostalo oko prebacivanja u Biraé. U zakazani dan, 28. jula, Milo’ je doSao sa jo dvojicom seljaka koji su bili simpatizeri Partije i ukljuceni u pripreme za ustanak. To su bili Zarko Mitrovi¢ (koji ¢e doonije postati komandir nage udarne ¢ete) i Cedo Ristié. Milo8 i Zarko su ostali u jednom Sumarku kod Simin-Hana, a Cedu Risti¢a su poslali u Tuzlu. Cedo je preko javke uspostavio vezu s nama. PoSto smo mi bili na suprotnom kraju Tuzle, morali smo skoro titavu no¢ po ki8i, magli i blatu obilaziti grad dok smo stigli u Sumarak kod Simin-Hana gdje su nas éekali Milo’ i Zarko. Tu smo iproveli dan e- kaju¢i da se smraéi, kako bismo no¢u krenuli za Sekoviée. MiloS nam je prigao kako je uhapSen i kako je, kad su ga od Tuzle sprovodili za Vlasenicu, uspio da pobjegne. U prvi mrak izaéli smo iz ume na staru tuzlansku cestu koja od Simin-Hana vodi na glavnu cestu negdje u blizini sela Tojéidi (Hamzin Han). Plan nam je bio da idemo ovom starom cestom koja je zapustena i bez saobraéaja. Kad izbijemo na glavnu cestu Tuzla — Zvornik, mora- éemo njome da se kreéemo nekoliko kilometara do vu visinu sela Jeginov Lug, @ onda skreéemo udesno na seoski put prema selu Tupkoviéu i da- Ije ka Sekovidima. Bila je no€ bez mjesetine. Potelo se opet oblatati i mirisalo je na ki8u. Kretali smo se u ‘koloni po jedan. Bilo nas je ukupno 10 do 12. Svi smo bili naoruzani, neko puSkom, neko piStoljem. Svaki je imao na ledima ranac. U ranéevima je najvise bilo municije i bombi. Nosili smo i tehniku Oblasnog komiteta. Starom cestom smo se kretali slobodno, jer je bila pusta, ali kad smo izbili na glavni put, preduzeli smo mijere opreznosti. Isturili smo Cedu Ristiéa da se kreée ispred nas na jedno 100 metara. Cedo je mrSav, neugledan, boleSljiv u licu. Inaée je obuten kao najbjedniji siromah. | bos je. Ako naide na neSto sumnjivo, neku patrolu ili tako neSto, na- kaSijace se, a mi cemo se skloniti. | tek 3to smo nekoliko koraka po8li glavnim putem, kad on ‘iz onog mraka zakaSlja. A mi desno-lijevo, pa u kukuruze. | stvarno, iza toga naidu neka kola i vidimo kako u kolima svjetluca oruzje. Kad smo se nagli s Cedom, pitamo 8ta je bilo, a on NEKA SJECANJA “IZ PRVIH USTANICKIH DANA. 23 nam prita: ,,Naido’e neka kola puna naoruzanih |judi. Potege mi psovati srpsku majku. Kazu: zar jo’ Srbi smiju hodati po drzavnom putu? A ja njima velim: Izvinite, gospodine, ja sam iz bolnice; léZao sam tamo mijesec dana, pa ¢usad odma’, velim, u prvo selo skrenuti s drZavnog puta.”” — | tako je to proglo. JoS smo-imali 2—3 ovakve ,,uzbune”, a onda smo nakon predenih 5 do 6 kilometara skrenuli s glavnog puta desno, u pravcu Jeginova Luga. Poéela je da pada kia, najprije po malo, pa onda sve jate. Zarko nas zaustavi kod jjedne Stale na pustom mijestu kraj puta. Veli: ,,Odmorite se vi malo i sklonite se pod streju, a ja idem na tavan da ne&to snesem odozgo.” Ubrzo poée on s tavana bacati neku vojnitku opremu, ‘injele, koporane i nekoliko pari gizama. Sta je to? Kaze: ,,Kad smo ili po vas u Tuzlu, ovuda smo prolazili; ja sam se tada penjao na ovaj tavan da malo izvidim. Znam ja da se iza rata sva3ta sakrivalo. | tako sam na ove nagazio.” ISli smo dalje preko ravne Sprete. Ki8a nije prestajala. Kad smo prelazili ,,¢upriju’ na rijeci Spreti, pljusak je linuo kao iz kabla. Bili smo mokri, umorni, ali nismo htjeli zastajkivati. Jos malo pa ¢e i zora, a prije svanuéa treba da se uhvatimo planine iznad Tupkovica. Jutro je nas umorne, pokisle, gladne, zateklo na obroncima Biine. Zaéli smo u stoljetnu bukovu Sumy i kao da je sav umor iscilio. | kiga je prestala da pada. No mi sada nismo. morali da zurimo. Oko 10 sati stigli smo blizu sela Mekote gdje treba da se smijesti na$ Stab. Kad smo izlazili iz ume na éistinu, spazimo jednu seljanku, gdje skuplja granje, i sva se nekako izobli¢i kad nas vidje. Mi poluvojnitki odjeveni, poneki se zaturio pu’kom, u ponekog pistol} viri. Zarko viknu i rastjera seljankin strah: ,,Ej, Betanu8o!, ne boj se, nego ajde kolji najbolju ovcu, doli su ti gosti kakve nikad dosad nisi imala!’’ Zarko je bio njen muz. 1 ona ode da sprema, a Zarko nas uvede u Stalu gdje treba da se smje- stimo (jer neéemo u selo). Ubrzo ode i on. Mi se raskomotismo, po- stavili smo ii stra#u. U $tali mirige sijeno i paprat. To je za nas sprem- Ijeno kao prostirka. Poslije nekog vremena dode Zarko, zove mene da mi neSto kaze i povede me prema sselu. Cim naidosmo na prvu kuéicu, uvede me i veli: Da ti malo mlijeka popije’.” Ja sam ne&to bolovao od stomaka i ba’ tih dana boljelo me je mnogo, pa mu je, valjda Milo8 bio rekao. | Zarko ti meni pruzi mlijeko. Sjedim u sobi neke male, Ziste seoske kude, Na zidu gusle. Zarko me ppita: ,,Volif li ti ove gusle? Bi li da ti jednu odgudim?” | on sjede, uze gusle i zapjeva pjesmu o potetku prvog svjetskog rata — ovatentatu Principa na Ferdinanda: ,,U hiljadu devetoj stotini, tetrn’estom Ijetu i godini...’ Bje’e duga pjesma; on dobro gusla i kad zavrsi, othuknu: ,,Vidis Sta docekasmo da se protiv istog neprijatelja tu¢emo!” Betanu8a je bila okretna Zena i brzo nam je spremila ruéak — puru sa mlijekom. (Ovcu ¢emo za veteru). Cim smo ruéali, pospali smo kao zaklani. Valjda smo spavali sve do pred sam mrak. Probudio nas je Brano Savi¢ koji je stigao iz svoje ,,baze” u Cani¢ima. S njim je doSao i Drago Melezovi¢. Obojica su bili élanovi Sreskog Staba za Birat. 1 Betanu&a naziv po selu Betani. Tako se naziva ¥ena kad se uda — po selu odakle je. 24 CVIUETIN: MIJATOVIC Odriali smo zajedniéki sastanak Sreskog i Oblasnog Staba na kome smo se dogovorili da najprije obidemo nekoliko desetina i da provjerimo njihovu spremmost za borbu. Nakon toga u dogovoreno vrijeme, 10. avgu- sta emo iizvesti napad na Sekovatku kasarnu i druga ustaSka uporista. Ja sam po3ao sa Milo3em Zeki¢em. U nedelju 3. avgusta dosli smo — pored ostalih desetina koje smo obilazili — i kod Betanjske desetine. Ovdje je bio desetar Bogdan Nini¢, seljak iz sela Podbetanj. On je imao u to vrijeme zakazan sastanak sa desetinom. Naravno, ljudi su bez ikakvog oruZja posjedali u jednom Sumarku kraj Drinjaée u hladovinu, i onda se Milo$ obrati Bogdanu: vOvaj drug sto je sa mnom dogao, to je nag oficir, on ¢e nam biti jedan od starjeSina. Podnesi izvje’taj o desetini, kako je naoruzana, spremnost Ijudi itd.” ,,5ta ‘o¢e8 ti, MiloSe, bogstobom! Ni8ta ja ne znam © emu ti to govoris!” — viknu Bogdan onako Seretski, kako samo bo- sanski seljak umije da se pravi nevje8t. ,,Kako o emu?” — kaze Milo8. ,Do8lo je vrijeme, evo ovaj drug je iz nageg staba. ZaSto si sakupio Ijude, jesmo li se 0 'svemu dogovorili ranije”. Pocrvenio Milo&, Ijut, ne- prijatno mu preda mnom, a Bogdan tjera po svom. Onda se i ja na- Ijutim pa ka3em Milou: ,,Hajdemo, da ne gubimo vrijeme!’” Jedan po jedan od onih seljaka poge izmicati, a Bogdan tek tada vidje da je suvige pzakonspirisao”. ,,Ma nemojte ii — kaze — sjedi, Miloge, sada cu ja donijeti da malo jedete.” Mi ljuti, pozdravismo se sa nekoliko seljake koji su jo3 bili ostali, porazgovarasmo nrijet-dvije s nogu, pa podosmo. Bogdan zapristao za nama: ,,Kuda ¢ete sada, evo jo’ malo pa ¢e i mrak? (sunce je jo$ bilo povisoko). Najbolje je da ja vas smjestim u one kukuruze u strani pod selom, eno, pod onu kruSku. Tu ¢u vam Prostrijeti sijena, pa prenocite. A ja odo’ odma’ da donesem hrane.” pak smo pristali, jer nam je pokasno bilo da idemo prema Vlasenici kud smo namjeravali. Sjedosmo mi pod onu kru&ku, ja legao na leda pa vidim medu granama neki povelik zamotuljak. Pitam Milo&a 8ta je ono. On pogleda bolje, kad u zamotuljku vojnigka oprema, Sinjel, koporan i cijev od puSke viri. Kad se Bogdan vrati, pitam ga ja: ,,Pa dobro, Bogdane, ti kazeS da nema’ nikakve veze, a Sta je ono gore?” A on se nasmija: ,,Pa, eto, ako zatreba u kakvoj nevolji.” Bogdan je poslije u ustanku postao komandir partizanske €ete i poginuo je u II neprijateljskoj ofanzivi ja- nuara 1942, Sutradan, 4. avgusta, produzili smo prema Viasenici i kod Simani¢a Hana preko veze dobili izvjeStaj od Vukole Dundi¢a koji nas je obavi- jestio o stanju u samoj varogici. Popodne smo se vratali prema Sekovi- cima. |$li smo kraj Drinjaée izbjegavajuci cestu i kad smo stigli do Strmiékog potoka (4—5 km. od Sekoviéa), naidemo na Dragu Melezo- viéa koji je ba nas éekao. Drago nas je obavijestio o dogadajima koji su se odigrali za ovaj dan-dva naSeg odsustva. Naime, ustaSe su juce iznenada uspjele da pohapse oko 15 uglednih seljaka iz sekovackih za- selaka. Pozatvarali su ih u Sekovaéku kasarnu i danas je trebalo da ih sprovedu na Vlasenicu. Tu, nedaleko od Strmitkog potoka, sakupile su se 2 do 3 desetine i ipostavile zasjedu da preotmu pohapene. ako ih NEKA SJECANJA’ IZ PRVIH USTANICKIH DANA 25 budu sprovodili. Tu su dogli i drugovi iz Oblasnog Staba. Treba da se dogovorimo Sta da radimo. Drago nas je poveo do miesta gdje su bili Irac, Murat i ostali drugovi. POCETAK USTANKA Te no¢i izmedu 4. i 5. avgusta na zajedniékom sastanku Oblasnog i Sreskog Staba donijeli smo odluku da se prije predvidenog roka (10. avgust) napadne Sekovaéka kasarna, da se oslobode pohapéeni seljaci, a poslije toga da se napad izvr$i i na ostale Zandarmerijske stanice (Papraéa, Mili¢i, Stupari i dr.) pa onda da se napadne i oslobodi sresko miesto Vlasenica. Nakon toga dogovorili smo se o planu napada na kasarnu u Seko- vigima. Napad

    You might also like