TEME IZ METODOLOGIJE ISTRAŽIVANJA

U ODGOJU I OBRAZOVANJU
(u naznakama)

Tema 1.

UVOD U METODOLOGIJU ISTRAŽIVANJA U ODGOJU I OBRAZOVANJU

POJAM
- cilj naučne spoznaje nije samo upoznavanje nego i mijenjanje stvarnosti:
upoznavanje efikasnosti pojedinih odgojnih postupaka – upoznavanje stvarnosti, sa ciljem
primjene onih postupaka koji daju najbolje rezultate u ostvarivanju odgojnih zadataka –
mijenjanje stvarnosti.
- Pedagoška spoznaja se ostvaruje naučno-istraživačkim radom
- Izvori pedagoške nauke (Schmidt):
 pedagoška spoznaja
 društvena stvarnost
 odgojni proces
 metodološka spoznaja
- etimologija: methodos (gr.) = um, postupak, razrada; logos (gr.) = riječ, razmatranje
- Def.:
a) Onaj dio pedagogije koji proučava puteve naučne spoznaje u području odgoja i
obrazovanja
b) Primjena i adaptiranje opdih principa i postupaka naučnog istraživanja na
specifično područje odgojno-obrazovnih problema (Abelson)

HISTORIJSKI RAZVOJ METODOLOGIJE

- postupci kojima se istražuju pisani dokumenti ranije su se razvili i usavršili nego postupci
kojima se istražuje pedagoška stvarnost (na prelazu 19/20. stoljede)
- uvođenje eksperimenta i korištenje kvantitativnih postupaka (19/20. stoljede) povezano je
sa dva izražena nastojanja u pedagoškoj teoriji:
 nastojanje da se i u društvene nauke uvedu egzaktniji postupci istraživanja (Bine,
Simon, Klapared, Lazurski, Hol, Wundt ...)
 nastojanja i zahtjevi praktičara za mjernim instrumentima i egzaktnom analizom
nastavnog procesa
a) pojava prvih metodskih priručnika koji se zasnivaju na rezultatima
eksperimentalnog istraživanja (Lay, 1918.)
b) pokretanje časopisa za publikovanje dobijenih rezultata istraživanja (Meumann)

- razvoj naučnog istraživanja o problemima odgoja u Sovjetskom savezu

 pedologija – nauka o djetetu – Blonski
 primjena istraživačkih postupaka kojima se nastoji na egzaktniji način pridi
pedagoškoj stvarnosti (Zankov, Šabalov, Jarovoj, Landa)
- u Njemačkoj između dva rata zamire egzaktno istraživanje pedagoške stvarnosti (Petrsen -
istraživanje nastave za potrebe reforme obrazovanja)
- u SAD razvoj metodologije istraživanja u odgoju i obrazovanju je išao u dva pravca:
 tehnički – usavršavanje postupaka istraživanja i obrade dobijenih rezultata
 težnja za sintetičkim postupanjem u rješavanju pedagoških problema

1
 KARAKTERISTIKE PEDAGOŠKE SPOZNAJE

1. OBJEKTIVNOST
- u pedagoškoj spoznaji se polazi od činjenica koje predstavljaju „odraz pojave nastale u
određenom odsječku vremena i utvrđenim uslovima“ (Zankov)
- društvena angažiranost i odgovornost istraživača: odgoj i obrazovanje je jedan od
najosjetljivijih aspekata društvene prakse

2. ASIMPTOTIČNOST
- nikad se ne može dodi do potpune i apsolutne pedagoške spoznaje
- svakoj etapi prethode ranije, manje savršene spoznaje, a slijedit de joj budude, savršenije
- „instatia negativa“ – neočekivan suprotan slučaj: među pojavama na kojima se vrši
generalizacija uvijek postoji određen stupanj vjerojatnosti drukčijih ishoda (značaj izbora
uzorka)

3. SINTEZA INDUKCIJE I DEDUKCIJE

- indukcija: na osnovu velikog broja istovrsnih pojava, pronalazimo zakonitost koja opdenito
vrijedi (primjer: empirijska istraživanja)
 nepotpuna: na osnovu svakog desetog slučaja, zaključujemo uopde
 potpuna: obuhvatamo sve slučajeve da bismo generalno zaključili
- dedukcija: na temelju poznavanja opde-društvenog kretanja proučava se i određuje pravac
kretanja društvene prakse na posebnom području.
 Istraživanja iz područja filozofije odgoja
 Logička i lingvistička analiza fenomena (Šta je odgoj? Šta je obrazovanje? Šta je
znanje?)

4. SINTEZA KVALITATIVNOG I KVANTITATIVNOG IZRAZA

- svaka pojava ima svoje kvalitativne i kvantitativne aspekte
- kvantitativna obrada podataka ne smije da bude nezavisna od kvalitativne analize
- teškode kvantifikacije (dječja igra, agresivnost, nedisciplina – konstrukcija mjernih
instrumenata)

5. PEDAGOŠKA PRAKSA KAO KRITERIJ ISTINITOSTI

- naučno utvrđenim podatkom iz pedagoške stvarnosti može se smatrati samo ono što je
dokazano praksom, iskustvom (Mužid)

OSOBINE LIČNOSTI ISTRAŽIVAČA

1. INTELEKTUALNE OSOBINE
a) Širok intelektualni horizont (sposobnost kritičkog i stvaralačkog mišljenja,
poznavanje stranih jezika i savremenih komunikacijskih tehnologija, radoznalost)
b) Opda pedagoška kultura i specijalno poznavanje onog područja koje istražuje
c) Metodološka sprema
d) Sposobnost organizacije vlastitog rada i rada drugih

2. KARAKTERNE OSOBINE
a) Upornost i ustrajnost
b) Hrabrost
c) Emocionalan stav prema svom radu
d) Stav prema suradnicima (timski rad – interdisciplinarni pristup u istraživanju)

2
VRSTE PEDAGOŠKOG ISTRAŽIVANJA
Različiti kriteriji klasifikacije:
a) Dob osoba na koje je upravljen odgojno-obrazovni proces
b) Prema okolini, odnosno institucijama
c) Prema specijalnim kategorijama odgajanika
d) Prema sadržajima odgoja
e) Prema elementima regulacionog kruga odgojnog procesa (društvo, odgajatelj,
odgajanik
Klasifikacija vezana za metodološku problematiku:
a) Fundamentalna i operativna istraživanja
b) Transverzalni i longitudinalni pristup istraživanju
c) Istraživanja prema njihovoj vremenskoj usmjerenosti

FUNDAMENTALNA I OPERATIVNA ISTRAŽIVANJA

 Fundamentalna: pronalaze se osnovne zakonitosti u pojavama, prirodi i društvu
 Operativna (primijenjena, razvojna): pronalaze se putevi da se usavrše postupci
čovjeka oko mijenjanja pojava u prirodi i društvu

TRANSVERZALNI I LONGITUDINALNI PRISTUP U ISTRAŽIVANJU

 Transverzalni pristup: pojava se istražuje u isto vrijeme, ali na raznim mjestima i u
raznim uslovima (maloljetnička delikvencija)
 Longitudinalni pristup: pojava se prati u vremenu (uzroci delikvencije iz godine u
godinu)

VREMENSKA USMJERENOST ISTRAŽIVANJA

- da li se istražuje prošlost, sadašnjost ili bududnost odgoja i obrazovanja
- svako istraživanje treba imati svoj historijski uvod i refleksije za kretanja u bududnosti
- historičnost i historicizam
- historijsko-pedagoška istraživanja mogu biti organizirana
 horizontalno (hronološki)
 verikalno (po problemima)

VRSTE ISTRAŽIVANJA (ISTRAŽIVAČKI NACRTI) prema Vizek-Vidovid V.:

o Deskriptivna istraživanja
 Pregledna ili anketna istraživanja
 opisuje se zatečeno stanje,
 ne objašnjavaju se odnosi među varijablama niti uzročno-posljedične veze
 Korelacijska istraživanja
 utvrđuje se veza među promatranim varijablama
 pozitivna i negativna korelacija, nepostojanje korelacije
 doznaje se o povezanosti varijabli, ali se ne otkriva uzročnost
 Komparativna istraživanja
 slična korelacijskim: ispituju se odnosi među varijablama kroz uspoređivanje
rezultata kod različitih skupina (npr. razlike među učenicima koji pokazuju
visok i nizak strah od ispitivanja

o Kauzalna - eksperimentalna istraživanja

 namjerno mijenjanje jedne varijable da bi se provjerilo kako to djeluje na
drugu varijablu (zavisna i nezavisna varijabla
 eksperiment:

3
 o faktorijalni: kako prisutnost ili odsutbost nezavisne djeluje na zavisnu
varijablu
o funkcionalni: kako različit nivo nezavisne varijable djeluje na zavisnu
 eksperimentalna, kontrolna, usporedna grupa (usporedna grupa dobija neki
drugi tretman u odnosu na eksperimentalnu)

o Razvojna istraživanja
o longitudinalna: isti ispitanici se prate u određenom vremenskom razdoblju
o transverzalna: različiti ispitanici u istom vremenskom trenutku

Tema 2.:

ETAPE PEDAGOŠKOG ISTRAŽIVANJA

- spoznajna trijada, kao opdi put spoznaje:

od živog promatranja → ka apstraktnom mišljenju → primjena u praksi

- etape u realizaciji puta spoznaje:

a) izbor problema istraživanja
b) izrada projekta istraživanja i stvaranje uslova za njegovo izvršavanje
c) sakupljanje podataka o pojavi koju istražujemo
d) obrada sakupljenih podataka
e) interpretacija rezultata
f) objavljivanje izvještaja o istraživanju
g) praktična primjena novih spoznaja (do kojih se došlo istraživanjem)
- J. Dewey (prema Rummel-u):
a) Osjeda se potreba za rješenjem neke poteškode
b) Ova se poteškoda pretvara u naučni problem koji traži rješenje (svjesnim
zahvatanjem)
c) Razmišljanje o mogudnostima rješenja: postavljanje hipoteza o tome kako bi se
problem mogao riješiti
d) Sakupljanje podataka, kao dokaza (ili protudokaza) za tačnost tih hipoteza
e) Stvaranje zaključka na osnovu podtaka (T.L. Kellley, dodaje i slijededu etapu):
f) Unošenje zaključka u naučno mišljenje, čime se pojavljuje novi problem i potreba
za daljim istraživanjem

IZBOR PROBLEMA ISTRAŽIVANJA

Faktori koji utiču na izbor problema istraživanja:
1. Potrebe prakse
a) Subjektivni kriterij: mišljenje samog istraživača
b) Objektivni kriterij:
- mišljenje rukovodilaca i ustanova
- aktualna pedagoška zbivanja u štampi i javnosti
- ispitivanje mišljenja reprezentativnog uzorka
2. Interes nauke
- naučni projekti, inicijative

3. Lični afiniteti istraživača

4
 - profesionalna znatiželja i orijentiranost (istraživač koji ima afinitete
prema istraživanju dječjeg umjetničkog izraza, osjedade se frustriran ako
treba istraživati usvajanje tablice množenja kod učenika)

4. Kadrovske mogudnosti
- multidisciplinarni tim profesionalno osposobljenih i metodološki
educiranih stručnjaka

5. Metodološke mogudnosti
- pojedini problemi su nejednako dostupni različitim postupcima
istraživanjima

6. Materijalne mogudnosti
- pri izboru problema mora se voditi računa čime raspolažemo u
materijalnom i finansijskom pogledu (oprema, potrebna finansijska
sredstva)

PROJEKAT ISTRAŽIVANJA

Važnost projekta
Razlozi neophodnosti izrade projekta:
- Projekat omoguduje pregled i organizaciju vlastitih misli
- Omoguduje uočavanje slabosti u iznešenim mislima i uočavanje
poteškoda koje se mogu pojaviti
- Nudi pregled aktivnosti koje prethode samom istraživanju
- Služi kao dokumentaciona osnova

Sadržaj projekta:
a) Tačno definiran naučni problem (predmet i problem istraživanja)
b) Opdi opis metoda pristupanja
c) Detaljan opis instrumentata, postupaka i tehnika istraživanja
d) Podaci iz kojih se vidi opravdanost generalizacija na osnovu dobijenih rezultata
e) Tehnike obrade podataka
f) Satav tima i podjela zadataka
g) Kalendar istraživanja
h) Predračun predvidivih troškova
i) Način objavljivanja rezultata
j) Predvidive koristi za pedagošku praksu

Tema 3.:

CILJ, ZADACI I HIPOTEZE U PEDAGOŠKOM ISTRAŽIVANJU

Predmet i problem istraživanja:

- problem proizlazi iz predmeta
- predmet istraživanja odnosi se na definirano područje unutar kojeg se provodi istraživanje,
a u sklopu tog predmeta definira se problem, kao uži pojam ili pitanje koje se želi istražiti
- primjeri definiranih problema (pitanja na koja istraživanje treba nadi odgovor):

5
 a) razlikuju li se osobe različitog stupnja naobrazbe u svojim stavovima prema religiji?
b) pamte li studenti bolje smislene ili besmislene slogove?
c) utiču li socioekonomski uslovi obitelji na izraženost pojave vršnjačkog nasilja
njihove djece?

Cilj i zadaci istraživanja:

- problem se najčešde ne može istražiti u cjelosti, pa se određivanjem cilja ili ciljeva
istraživanja preciznije određuje koji de aspekti definiranog problema biti obuhvadeni
istraživanjem.
- polazni cilj i posebni ciljevi
- zadaci su konkretna pitanja na koja treba istraživanje dati odgovor: istražiti, utvrditi,
analizirati i interpretirati razlike u uspješnosti zapamdivanje smislenih i besmislenih slogova

Hipoteze:
- proizlaze iz zadataka
primjer:
a) predmet: stavovi prema religiji
b) problem: odnos naobrazbe osobe prema njenim stavovima o religiji
c) cilj: istražiti međuodnos nivoa naobrazbe osobe i nivoa afirmativnosti stava prema
religiji
d) zadaci: istražiti, utvrditi, analizirati i interpretirati postojanje povezanosti između
nivoa naobrazbe osobe i afirmativnosti njenih stavova prema religiji

- prema Marušid i sur. (2000.) postoji pet opdih mjerila znanstvene hipoteze:
1) svrhovitost. Hipoteza treba biti u funkciji postizanja definiranog cilja istraživanja
2) provjerljivost: besmisleno je postaviti hipotezu za koju ne postoje postupci koji
omoguduju da se ona provjeri
3) plodnost: hipoteza mora biti plodotvorna u odnosu na zaključke koji iz nje proizlaze
4) suglasnost: kada se postavlja hipoteza mora biti utemeljena na postojedim
znanjima o problemu koji se istražuje
5) jednostavnost: ogleda se u preciznom i konkretnom formuliranju, hipoteza mora
biti formulirana na jasan i jednostavan način

- Vrste:
a) nul-hipoteza (H0)
- formulira se u negacijskom - odričnom obliku: pretpostavlja se da ne postoji
razlika (da je razlika jednaka nuli)
- postavljanje hipoteze u varijanti nul-hipoteze opravdano je obzirom na
tehniku njenog testiranja, ali može unositi zabune u nejasnode obzirom na
cilj istraživanja i razumijevanje negacijske pretpostavke
- Mejovšek M.: može biti formulirana i u obliku pitanja – npr. da li postoji
povezanost između pojava A i B?

b) radna, direktna ili alternativna hipoteza (H1)

formulira se u potvrdnoj verziji u skladu sa zadacima: npr. pretpostavlja se da de se
ispitanici kontrolne i eksperimentalne grupe značajno razlikovati u nivou
motiviranosti za učenje nakon djelovanja uvedenog eksperimentalnog faktora
akose testiranjem pokaže da se može odbaciti postavljena nul-hipoteza, onda se
pouzdano može prihvatiti alternativna

- pogreške prilikom testiranja nul-hipoteze:

a) pogreška tipa I:

6
 - kada je nul-hipoteza istinita, a rezultati njenog testiranja pokazuju da je
pogrešna,
- vršimo generalizaciju neke razlike, mada ona zapravo ne postoji (odabrana
blaga razina značajnosti: npr. 0,10; istinita za 90 od 100 slučajeva)

b) pogreška tipa II
- kada je nul-hipoteza pogrešna, a mi zaključimo da je istinita,
- odabrana razina statističke značajnosti vrlo stroga (npr. 0,001)

- u društvenim i humanističkim znanostima uzima se razina značajnosti p≤0,05 i p≤0,01

TEMA 4. METODE U PEDAGOŠKOM ISTRAŽIVANJU

Kriteriji pri određivanju sistema metoda istraživanja

1. S. Pataki:
- promatranje,
- eksperiment,
- razgovor,
- proučavanje pedagoške i školske dokumentacije
- proučavanje pedagoškog iskustva nastavnika i škole

2. Sovjetski autori (Kairov, Gruzdjev, Konstantinov, Danilov, Jesipov):

- promatranje,
- eksperiment,
- proučavanje dokumentacije
- proučavanje učeničkih radova
- razgovor,
- pismeno ispitivanje (anketiranje)

3. Schmidt:
- historijska,
- deskriptivna
- eksperimentalna

4. Ničkovid:
- metoda promatranja,
- metoda eksperimenta,
- metoda teorijske analize,
- metoda pedagoške statistike

5. Prodanovid:
- metoda analize pedagoške teorije,
- deskriptivna metoda,
- eksperimentalna metoda

6. Good, Barr i Scates:

- historijska,
- deskriptivna (Normative Survey metod = metoda normativnih pregleda)
- eksperimentalna
- kauzalno – komparativna
- metoda korelacija
- metoda proučavanja slučaja

7
 - genetička metoda

7. Abelson (dodatni sekundarni kriterij – vrijeme kad se pojava dešava):

- deskriptivna
- kauzalna (eksperimentalna i neeksperimentalna)
- evaluativna
- konstruktivna (pronalaženje novih opdih smjernica u odgoju i obrazovanju na osnovu
dobijenih rezultata)

8. Spirin – tri grupe metoda naučne spoznaje uopde:

- metode eksperimentalno-empirijskog nivoa: promatranje, anketa, intervju,
eksperiment, proučavanje učeničkih stvaralačkih radova
- metode teorijskog nivoa: analiza i sinteza
- metode metateorijskog nivoa: nauka o nauci

9. Buvse:
Grupe pedagoškog istraživanja:
1. deskriptivno istraživanje
2. komparativno istraživanje
3. Kauzalno istraživanje
4. prognostičko istraživanje
Praktična klasifikacija:
Postupci pedagoškog istraživanja:
1. historijski postupak
2. Genetički postupak
3. Statistički postupak
4. eksperimentalni postupak
5. analitički postupak

 Ako se kao osnovni kriterij uzme: da li se ispituju ili ne kauzalne veze među pojavama:
- deskriptivna metoda
- kauzalna metoda
 Po kriteriju vremenske usmjerenosti:
- historijska istraživanja
- istraživanja odgojno-obrazovne sadašnjosti
- istraživanja bududnosti (prognostička)
 Prema aspektu proučavanja pedagoških pojava:
- longitudinalni aspekt
- transverzalni aspekt

DESKRIPTIVNA METODA

- bit metode je u opisivanju pedagoških pojava

- na deskripciju pedagoških situacija nailazimo i tamo gdje se ne radi o naučno-istraživačkom
radu
- karakteristike naučne primjene deskripcije:
 usmjerenost prema iskorištavanju rezultata za naučnu spoznaju
 rad se ne zaustavlja na opisivanju onog što jest, ved obuhvata: uspoređivanje,
suprostavljanje, evaluaciju, interpretaciju
- mogudnosti obrade nekih pedagoških problema uz primjenu deskriptivne metode:
 snimanje nivoa obrazovanosti učenika
 opis nastavne prakse u školama
 prikupljanje mišljenja o sadržaju i formama rada

SPECIFIČNOSTI PROJEKTA DESKRIPCIJE PEDAGOŠKIH POJAVA

- šta de se opisivati (npr., znanje učenika iz područja estetskog odgoja: kojih učenika, koje
znanje)

8
 - kada de se opisivati (vrijeme kada se vrši deskripcija – kritično vrijeme, vrijeme na koje se
deskripcija odnosi – kritično razdoblje)
- kako de se opisivati (postupci koji se namjeravaju primjenjivati, instrumenti: zapisnici,
protokoli, anketni listovi, upitnici)

KAUZALNA METODA
KARAKTERISTIKE
- metoda usmjerena ka pronalaženju deskriptivnih veza
- J.S. Mill („Sistem deduktivne i induktivne logike“) – pravila na osnovu kojih se ustanovljuje
uzročno-posljedična povezanost:
 Pravilo slaganja: kada dva ili više slučajeva iste pojave imaju jednu jedinu
zajedničku okolnost, onda je ta okolnost uzrok (odnosno posljedica) te pojave
 Pravilo diferencijacije: ako su okolnosti u kojima se istraživana pojava pojavljuje,
kao i okolnosti u kojima se ne pojavljuje, u svemu jednake osim u jednoj okolnosti,
ta okolnost (u kojoj se ta dva slučaja jedino razlikuju), jest posljedica ili uzrok te
pojave (dva paralelna odjeljenja – primjena različitih postupaka)
 Pravilo ostataka: ako se od jedne pojave oduzme onaj dio koji je utvrđen kao
posljedica određenih uslova, onda je ostatak pojave posljedica ostalih uslova
 Pravilo usporednih promjena: svaka pojava koja se mijenja, kad god se neka druga
pojava na određen način mijenja, uzrok je, odnosno posljedica, te pojave (ili je bilo
kako s njom kauzalno povezana

NEEKSPERIMENTALNA PRIMJENA KAUZALNE METODE

- Eksperiment je mogude primjenjivati u sadašnjosti (namjernim izazivanjem pojave)
- U historijskim istraživanjima tragamo za uzročno-posljedičnim vezama (za kauzalnim
odnosima)
- Servey-metoda: direktno dobijanje podataka na osnovu kojih se zaključuje o kauzalnoj
povezanosti

EKSPERIMENT U PEDAGOŠKOM ISTRAŽIVANJU

eksperimentalni faktor

Eksperiment jednostavne sukcesije (eksperiment sa jednom grupom)

 Inicijalno stanje – djelovanje faktora – finalno stanje
 Doznajemo koliko je neki postupak efikasan, ali ne i odgovor na pitanje: koji je od
dva postupka efikasniji (korištenje dva ciklusa sa istom grupom):
C1: I – EF1 - F
C2 : I – EF2 – F
 Nedostaci – ograničenja -teškode:
- Djelovanje faktora se mora upoređivati na različitom gradivu (koliko je
djelovala različitost gradiva, a koliko različiti postupci?)
- Nejednaka težina gradiva u pojedinim ciklusima
- Teškode usporedbe rezultata („težina“ testa)
- Uticaj razvoja sposobnosti (nakon prvog ciklusa) – transfer učenja

Eksperiment sa paralelnim grupama (E-grupa; K-grupa)

- poteškode postizanja ekvivalentnosti grupa
- prednosti:
 nema opasnosti djelovanja jednog faktora na drugi
 nema opasnosti djelovanja razlika u nastavnoj građi
9
  nema opasnosti djelovanja razlika u mjernim instrumentima (u inicijalnom, kao i u
finalnom mjerenju koriste se isti instrumenti u obje grupe)
- nedostaci:
 velik je broj varijabli koje u inicijalnom stanju treba ujednačiti i kontrolirati
 ostvarivanje ekvivalentnosti otežava mogudnosti formiranja grupa (smanjuje se
broj ispitanika)
 u toku samog eksperimenta može se narušiti ekvivalentnost (teškode kontrole svih
varijabli)

Eksperiment sa rotacijom faktora

- Prvi ciklus:
Grupa A: Inicijalno stanje – F1 – finalno stanje
Grupa B: Inicijalno stanje – F2 – finalno stanje
- Drugi ciklus:
Grupa A: Inicijalno stanje – F2 – finalno stanje
Grupa B: Inicijalno stanje – F1 – finalno stanje
- Prednost: neutrališe se djelovanje neujednačenosti grupa
- Nedostatak: organizacione teškode u primjeni

Ex-post facto postupak (eksperimentalni faktor je ved ranije unesen)

Varijable u eksperimentalnom istraživanju:

 Nezavisna (radno iskustvo nastavnika)
 Zavisna (stavovi o vrijednostima menadžmenta u obrazovanju)
 Posredujuda (stručna sprema)
 Kriterijska (spol)

Klasifikacija varijabli prema kriteriju mjerljivosti statističkim operacijama:

 Nominalne ili kategoričke: klasifikuju individue u koncepte; npr. ispitanici po
uzrastima ili razredima, ispitanici po opdem uspjehu, rani, srednji, kasni
adolescenti; seoska, gradska škola
 Ordinalne: klasifikovanje ispitanika ili podataka po rastudem ili opadajudem rangu.
Između klasa u ordinalnom klasifikovanju nije jednaka distanca: između prvog i
drugog mjesta može biti razlika 5 bodova, a između tredeg i drugog svega jedan bod
(npr., zlatna, srebrna, bronzana medalja)
 Intervalne (kontinuirane): ove varijable imaju jednaku distancu između ispitanika
(sva djeca od 7 godina starija su za godinu od šestogodišnjaka i za isto toliko mlađa
od osmogodišnjaka
 Racio-intervalne: jedinice (individue ili podatke) svrstavamo u kategorije
definisane intervalima (dužina radnog staža: do 10 godina, 11-20, 21-30, 30-40;
bodovi na testu: na kojem je mogude osvojiti 50 bodova: 0-10, 11-20, 21-30, 31-40,
41-50)
 Dihotomne: razvrstavanje ispitanika ili podataka na dvije kategorije (muško –
žensko, napet – opušten)

Pretvaranje varijabli iz jednog u drugi tip:

Kontinuirana u racio-intervalnu: na skali Likertovog tipa 10 ajtema sa kvantificiranim
kategorijama od potpuno tačno (5) do potpuno netačno (1); maksimalan rezultat je 50,
minimalan 10; ukupan skor pretvaramo u tri intervala: 10-13 negativan stav, 14-27
neizdiferenciran stav, 28-50 pozitivan stav

10
TEMA 5.
UZORAK I POPULACIJA

- istraživanje ne može obuhvatiti sve slučajeve (populacija ili osnovni skup) kod kojih se želi
istražiti neka pojava ili problem
- u istraživanjima u odgoju i obrazovanju i u drugim humanističkim naukama najčešde se
populaciju čine ljudi, pa se upotrebljava termin ispitanici (ali se može raditi o istraživanju
pisane dokumentacije gdje se istraživanje odnosi na materijalne objekte)
- istraživanjem obuhvatama samo dio populacije, koji odabiremo po posebnim pravilima,
zahtjevima i principima, što označavamo uzorkom
- uzorak je podskup ili dio populacije izdvojen sa ciljem njenog istraživanja i proučavanja
- dva osnovna pitanja kod odabira uzorka:
1. kako izabrati uzorak koji de biti reprezentativan za ispitivanu populaciju ?
2. na koji način možemo zaključiti o reprezentativnosti uzorka ?

POSTUPAK UZORKOVANJA (prema Milas, G. 2005.)

1) Utvrđivanje ciljne populacije

- Populaciju je potrebno jasno odrediti u:

a) sadržaju
b) jedinici
c) obuhvatu
d) vremenu
(npr., populaciju de činiti svi učenici srednjih škola USK-a upisani u prvi i četvrti razred
školske 2009/10 godine)

2) Utvrđivanje okvira uzorkovanja

- često je nedostupan potpun, tačan i ažuran popis svih članova populacije (npr. neki
upisani učenici ne pohađaju nastavu, na liječenju su i nešto sl., ili neki su na dan
provođenja istraživanja napustili školu, ili su taj dan došli iz drugog kantona itd.)
- okvir uzorkovanja označava najbolju dostupnu operacionalizaciju populacije (npr., svi
oni učenici koji su upisani na početku te školske godine, a budu prisutni na dan
provođenja istraživanja)

3) Izbor metode uzorkovanja – pristupi uzorkovanju:

3.1. Uzorci poznate vjerojatnosti odabira - probabilistički uzorci

3.1.1. Jednostavni slučajni uzorak

- svi populacijski elementi (osobe) imaju potpuno jednaku vjerojatnost odabira,
- neophodno je imati potpun popis članova populacije i tad se izbor vrši po slijededoj
proceduri:
 pridavanje jedinstvenih brojeva svim članovima populacije,
 izbor brojeva iz tablice slučajnih brojeva,
 odabir svakog pojedinca čiji broj odgovara izlistanom broju iz tablice slučajnih
brojeva,
 odbacivanje brojeva koji ne odgovaraju nijednom pojedincu,
11
  ponavljanje postupka sve dok se ne dođe do tražene veličine uzorka
- umjesto tablice slučajnih brojeva izbor se može vršiti i pomodu lutrijskog bubnja ili na
druge načine slučajnog izbora,
- ograničenje: najčešde je nemogude raspolagati sa potpunim popisom populacije

3.1.2. Sustavni uzorak (intervalni uzorak)

- odabir ispitanika iz popisa populacije na sustavan, a ne na slučajan način,

- postupak uzorkovanja:
 određivanje veličine uzorka (npr. 200 ispitanika)
 iz odnosa veličine populacije (npr. 4000) i uzorka odredi se interval (svaki 20-ti
ispitanik)
- prednost: ne trebaju tablice slučajnih brojeva
- ograničenja: ako su ispitanici populacije ved raspoređeni u skupine (npr. odjeljenja u
školi) uzimajudi svakog 10-tog u odjeljenju narušide se reprezentativnost

3.1.3. Stratificirani uzorak (ili slojeviti uzorak)

- kad su stratumi ili slojevi posebna obilježja populacije (spol, dob, obrazovanje, socio-
ekonomski status) potrebno je da sva obilježja budu proporcionalno zastupljena u
uzorku, kao što su i u populaciji
- ispitanici se iz stratuma biraju po zakonu slučaja, pa je ovaj uzorak vrsta slučajnog
uzorka
- postupak uzorkovanja:
 određivanje obilježja koja se pojavljuju u populaciji, a koja se moraju pojaviti i u
uzorku,
 odabir uzorka unutar skupina u veličini (broju) koji obezbjeđuje prema
posebnim tablicama (95% ili 99%) – što je vedi broj slučajeva u ukupnoj
populaciji, to je manja proporcija te populacije zastupljena u uzorku
- treba ga razlikovati od kvota-uzorka: ispitanici se iz stratuma ne biraju po zakonu
slučaja, ved prigodno – oni koji su istraživaču pri ruci

3.1.4. Klasterski uzorak

- kad je populacija velika i vrlo disperzirana javljaju se izražene teškode u odabiru uzorka
(npr. populaciju čine svi učenici osnovne škole jednog kantona)
- istraživač može odabrati samo određen broj škola i ispitati sve učenike u tim školama
(u uzorak ulazi klaster – skupina škola koje su geografski blizu)
- jedinice odabira nisu, dakle, pojedinci, ved skupine, grozdovi (klasteri) elemenata.

3.1.5. Etapni uzorak

- nastavak klasterskog odabira: odabir uzorka u etapama, odabir uzoraka iz uzoraka

- postupak:
 u klasterskom odabiru odabere se određen broj škola,
 unutar svake od tih škola slučajno se odabere određen broj razreda,
 unutar tih razreda slučajno se odabere određen broj učenika
- proces u etapama teče od opdeg ka specifičnom, od šireg ka užem, od velikog ka malom
12
3.1.6. Višefazni uzorak
- kod etapnog uzorka postoji jedinstvena svrha pri odabiru, a u višefaznom uzorku
svrha se mijenja u svakoj fazi, npr.:
 u prvoj fazi odabir se može zasnivati na kriteriju geografskog položaja (škole u
pojedinim regijama)
 u drugoj fazi može se temeljiti na ekonomskom kriteriju (škole čiji se proračun
troši na značajno različit način)
 treda faza se može zasnivati na političkom kriteriju (škole iz područja sa
tradicijom podrške jednoj političkoj stranci)
- populacija za odabir uzorka mijenjade se u svakoj fazi istraživanja

3.2. Neslučajni uzorci – neprobabilistički uzorci

3.2.1. Prigodni uzorak

- odabir najbližih pojedinaca kao ispitanika i nastavljanje tog procesa sve dok se ne
dostigne tražena veličina uzorka
- istraživač jednostavno odabere uzorak među onima do kojih može lako dospjeti
- ovaj tip uzorka može biti strategija za formiranje uzorka za studije slučaja ili serije
studija slučaja

3.2.2. Kvotni uzorak

- a razliku od stratificiranog uzorka, ovaj uzorak ima namjeru da obilježja stratuma
reprezentira u proporcijama u kojima se ona mogu naši u široj populaciji,
- primjer: populacija je sastavljena od 55% žena i 45% muškaraca, pa u uzorku (čiju
veličinu unaprijed odredimo na osnovu željene razine pouzdanosti) mora biti isti
procenat žena i muškaraca kao i u populaciji
- etape u postupku formiranja:
a) određivanje obilježja koja se pojavljuju u široj populaciji (žene – muškarci;
djeca po redosljedu rođenja; )
b) određivanje procenata u kojima se obilježja pojavljuju u populaciji
c) određivanje veličine uzorka i izračunavanje broja predstavnika svakog od
stratuma prema procentima iz populacije
- teškode: određivanje procenata po obilježjima za cijelu populaciju

3.2.3. Namjerni (ciljni) uzorak

- istraživač odabire slučajeve koji de biti uključeni u uzorak na temelju vlastite procjene
njihove tipičnosti
- primjer: odabrani su u uzorak nezadovoljni učenici, jer oni najbolje mogu uputiti na
faktore izazivaju učeničko nezadovoljstvo, ili odabere se jedno odjeljenje za pradenje
efekata nekog novog pedagoškog tretmana ili postupka („kritični slučajevi“ i „kritični
događaji“)
- ograničenja i slabosti: ovakav uzorak ne reprezentira populaciju, jer je namjerno
odabran i selektiran

3.2.4. Dimenzionalni uzorak

- jedan od načina smanjivanja problema veličine uzorka u kvotnom uzorku,
- uključuje identificiranje različitih važnih faktora u populaciji i osiguravanje barem
jednog ispitanika za svaku kombinaciju tih faktora

13
 - primjer: istraživač želi ispitati nezadovoljne učenike srednjoškolske dobi oba spola, ali
može nadi takvu samo jednu učenicu, kao ispitanika koji posjeduje kombinaciju sva tri
svojstva

3.2.5. Uzorak tipa „lavine“

- istraživač odredi mali broj osoba koje imaju obilježja koja ga zanimaju, a onda te
osobe koristi kao informatore ili posrednike za kontakt istraživača sa drugim osobama
koje imaju ta obilježja
- koristi se kada je do osoba za uzorak u populaciji teško dodi (nasilje u porodici,
korištenje droge
- teškoda: odrediti kritične, ključne informatore kojima treba uspostaviti početni
kontakt

4) Određivanje potrebne veličine uzorka

- kao temeljno pitanje uglavnom kod jednostavnog slučajnog uzorka, ali vrijedi i za ostale
tehnike uzorkovanja
- postoje složeni statistički proračuni za procjenu učinkovite veličine uzorka koji polaze od
aritmetičke sredine, standardne devijacije, standarsne pogreške standardne devijacije i
aritmetičke sredine, ali i tablice koje daju okvire, zavisno od razine pouzdanosti i pogreške
odabira

- primjer:
Pri mjerenju visine 49 slučajno odabrane djece iste kalendarske dobi dobili smo slijedede
pokazatelje: M = 135,5 cm; s = 14 i sM = 2
Da bismo provodili zaključivanje na osnovu ovog mjerenja, morali bismo odgovoriti na
slijededa pitanja:
 da li je odabrani uzorak reprezentativan?
 koliko bi trebalo biti obuhvadeno ispitanika mjerenjem da bismo mogli sa 95%
sigurnosti tvrditi da se aritmetička sredina populacije krede u intervalu 1,5 cm
iznad i ispod M?

M – 1,96 sM = 135,5 – 1,96 x 2 = 131,58 cm

M + 1,96sM = 135,5 + 1,96 x 2 = 139,42 cm

Dakle, sa 95% sigurnosti možemo očekivati da de se prosječna visina ovih osoba nalaziti
u intervalu 131,58 – 139,42 cm (interval je skoro 8 cm)

Želimo li da ovaj interval bude manji, npr. svega 3 cm, moramo riješiti jednačinu

Ako riješimo ovu jednačinu dobidemo da za ovaj uslov uzorak treba činiti 334 ove osobe

Određivanje veličine slučajnog uzorka prema veličini populacije

N U N U N U N U N U N U
10 10 85 70 220 140 440 205 1200 291 4000 351
15 14 90 73 230 144 460 210 1300 297 4500 354
20 19 95 76 240 148 480 214 1400 302 5000 357
25 24 100 80 250 152 500 217 1500 306 6000 361

14
 30 29 110 86 260 155 550 226 1600 310 7000 364
35 32 120 92 270 159 600 234 1700 313 8000 367
40 36 130 97 280 162 650 242 1800 317 9000 368
45 40 140 103 290 165 700 248 1900 320 10000 370
50 44 150 108 300 169 750 254 2000 322 15000 375
55 48 160 113 320 175 800 260 2200 327 20000 377
60 52 170 118 340 181 850 265 2400 331 30000 379
65 56 180 123 360 186 900 269 2600 335 40000 380
70 59 190 127 380 191 950 274 2800 338 50000 381
75 63 200 132 400 196 1000 278 3000 341 75000 382
80 66 210 136 420 201 1100 285 3500 346 1000000 384

Veličina uzorka, razina pouzdanosti i pogreška odabira

Veličina uzorka
Veličina populacije Pogreška odabira 5% Pogreška odabira 1%
(razina pozdanosti 95%) (razina pozdanosti 99%)
50 44 50
100 79 99
200 132 196
500 217 476
1000 278 907
2000 322 1661
5000 357 3311
10000 370 4950
20000 377 6578
50000 381 8195
100000 383 8926
1000000 384 9706

Tema 6.:

POSTUPCI I INSTRUMENTI
PRIKUPLJANJA PODATAKA

- pod istraživačkim postupkom se podrazumijevaju oblici i specifičnosti samog istraživačkog

rada, a instrumenti su alt koji se u tom radu upotrebljava
- jedna vrsta instrumenata može se primjenjivati u više postupaka

PRISTUPI KLASIFIKACIJI

a) POSTUPCI:
1. rad na dokumentaciji
2. sistematsko promatranje
3. intervjuiranje
4. anketiranje
5. testiranje
6. postupci procjenjivanja i prosuđivanja

b) INSTRUMENTI:
1. evidencioni list pri analizi sadržaja pedagoške dokumentacije

15
 2. aparati za snimanje pedagoških pojava
3. protokoli pismenog snimanja pojava
4. protokoli intervjua
5. anketni listovi
6. testovi
7. skale sudova

- paralelne forme instrumentata (ako se primjeni isti instrument u inicijalnom i finalnom

istraživanju, negativno de utjecati prisjedanje na odgovore)
- baterije instrumenata: više instrumenata iste vrste ili različitih vrsta

KARAKTERISTIKE INSTRUMENATA
- metrijske, mjerne, karakteristike instrumenta:

1. VALJANOST (sinonimi: validnost, simptomatična vrijednost, adekvatnost)

- koliko taj instrument mjeri upravo ono što se njime želi mjeriti
- direktno i indirektno mjerenje (mjerenje dužine metrom, na osnovu izmjerene visine
procjenjujemo stepen tjelesne razvijenosti)
- u pedagoškom istraživanju direktno mjerenje se pojavljuje veoma rijetko
- kriteriji utvrđivanja valjanosti:
a) u subjektivnom procjenjivanju: prosječna ocjena više procjenjivača
b) slaganje sa rezultatima koji su postignuti drugim instrumentima
c) određivanje valjanosti pomodu faktorske analize (faktorska struktura
intelektualnih sposobnosti: G-faktor – proteže se kroz sve intelektualne operacije;
specifične sposobnosti: V, M, S, R, N, W)
d) prognostička valjanost (vjerojatnost uspjeha pojedinca u nekoj drugoj djelatnosti,
na osnovu rezultata postignutih na nekom mjernom instrumentu)

2. POUZDANOST (sinonimi: relijabilnost, dosljednost, postojanost)

- da li se i u kojoj mjeri možemo osloniti na rezultat koji smo tim mjerenjem dobili (drvena
motka je pouzdaniji mjerni instrument za duljinu, nego metalna šipka, zbog manjeg
koeficijenta širenja na toploti)
- utvrđuje se slaganjem između dviju primjena istog instrumenta
- postupci utvrđivanja:
a) koeficijent stabilnosti (dvije primjene istog instrumenta u mjerenju iste veličine
moraju dati i isti rezultat; retestiranje: prigovori – poznatost pitanja, promjene u
toku proteklog vremena između dvije primjene, stabilnost osobine koja se mjeri)
b) koeficijent homogenosti (slaganje sa samim sobom: međusobno slaganje dijelova
instrumenta - slaganje rezultata na jednoj i drugoj polovini instrumenta, ali samo
kod instrumenata u kojima brzina rješavanja nije faktor koji utiče na rezultat)
c) koeficijent ekvivalentnosti (slaganje sa rezultatom postignutim na ved provjerenoj
paralelnoj formi)
- visina koeficijenta pouzdanosti: 0,80 (kod nekih mjerenja i 0,85 ili 0,90)

3. OBJEKTIVNOST
- rezultat ne zavisi od ispitivača

4. OSJETLJIVOST

16
 - ako se njime mogu ustanoviti i male razlike u veličini onoga što se mjeri (ako su zadaci
lagani nede se modi razlikovati bolji od slabijih učenika, jer de svi biti skoro jednako
uspješni, ili ako su zadaci preteški ...)
- povedava se brojem zadataka ili zahtjeva u zadacima, brojem mogudih osvojenih bodova
(ako je mogude osvojiti 10 bodova može se razlikovati 11 kategorija ispitanika, a ako je
mogude osvojiti 100 bodova ...)

5. DISKRIMINACIONA VRIJEDNOST ZADATAKA U INSTRUMENTU

- ako je instrument u cjelini validan (ili relijabilan) onda je validan i svaki njegov elemenat
(zadatak, ajtem – item)
- pojedini elemenat je to validniji što se uspjeh ispitanika na njemu više slaže sa uspjehom
na cijelom instrumentu

6. BAŽDARENOST (sinonimi: standardiziranost, graduiranost, normiranost)

- svako mjerenje zahtijeva neku mjernu jedinicu ili skalu (ekvidistantnost – poželjno je da
razmaci među tim jedinicama budu jednaki)
- mjerenje školskog uspjeha ne omoguduje uspoređivanje (ocjena 4 ne pokazuje dva puta
vede ili kvalitetnije znanje od ocjene 2, ocjena 1 ne označava potpuno neznanje)
- u direktnim fizičkim mjerenjima uvijek postoji arbitrarna skala za uporedbu (u pedagoškim
mjerenjima ne možemo imati arbitrarnu skalu)

a) baždarenje na bazi norme dobi i norme razreda

- test pismenosti rješavaju učenici od 8 do 12 godina i za svaku se grupu utvrdi
prosječan rezultat (norma) – kronološka dob i dob pismenosti (predmetna dob,
obrazovna dob, mentalna dob anatomsko fizološka dob)
- prednosti ovog načina baždarenja: razumljivost, praktičnost, podesnost za
dobijanje obrazovnih profila
- nedostaci: skala nije linearna (nije ista razlika između 7. i 8. kao između 4. i 5.
godine)
b) baždarenje na osnovu postotka ispitanika koji postižu neki rezultat (decili i centili)
- ako je test bio lagan i ispitanik postigao visok rezultat (npr. 80% mogudeg broja
bodova, to ne znači da spada u brupu najboljih i obrnuto, ako je test težak)
- ako rezultat odgovara decilnoj vrijednosti između 6 i 7 to znači da 60% ispitanika
njegove dobi postiže slabiji, a najviše 30% učenika bolji rezultat
- centili još preciznije određuju položaj postignutog rezultata u grupi ispitanika
- nedostaci: područja pojedinih decila i centila su veoma uska, tako da se
individualne razlike u sredini skale prikazuju kao pretjerano velike (vedi je broj
„srednjih“ nego ekstremno dobrih i ekstremno loših učenika)
c) baždarenje na bazi standardiziranog odstupanja
- koliko je koji rezultat udaljen od aritmetičke sredine rezultata ostvarenih na
reprezentativnom uzorku, izraženo u standardnim devijacijama
- temeljni pojam ovog sistema baždarenja je tzv. z-vrijednost
d) baždarenje na bazi transformacije na osnovu normalne distribucije
- teorijski najsloženiji, ali i najopravdaniji sistem baždarenja

7. PRAKTIČNOST I EKONOMIČNOST
Kod svih karakteristika mjernih instrumenata se podrazumijeva:
- Jednostavnost njihove primjene
- Jednostavnost kontrole rezultata
- Upotrebljivost dobijenih rezultata
- Uštedu u vremenu pri ovim operacijama

17
 - Ušteda u finansijskim zadacima

Tema 7.:

RAD NA PEDAGOŠKOJ DOKUMENTACIJI

POJAM DOKUMENTACIJE
- skup sačuvanih podataka koji su u vezi sa problemima odgoja i obrazovanja
- nema pedagoškog istraživanja u kojem se ne javlja analiza pedagoških dokumenata (i u
eksperimentu i u neposrednom promatranju se analiziraju određeni pisani materijali)
- dokumentacija kao sam izvor istraživačeve spoznaje
- indirektno proučavanje pojava preko dokumenata koji su o njoj nastali
- podaci se mogu uzimati iz dokumentacije kod koje je izvršena kontrola vjerodostojnosti i
istinitosti

Dvije glinene ploče iz serije „Pisma oca sinu“ iz Ninive, 1600. godina pr. n..e. (Asurbanipalova
biblioteka – izvor: „Prosvjetni list“ br. 918/919., februar/mart, 2005. godine

ASPEKTI ISTRAŽIVAČKE PRIMJENE PEDAGOŠKE DOKUMENTACIJE

- često se misli da je ona samo okrenuta prošlosti i da je njena uloga samo u istorijskim
istraživanjima
- ona je dragocjen materijal i za procjenu bududih kretanja
- rad na pedagoškoj dokumentaciji može da predstavlja:
 osnovni postupak – u istraživanjima gdje se ne može izvršiti direktno
prikupljanje podataka (ili je nemogude ili neekonomično)
 pomodni postupak - u istraživanjima u kojima koristimo druge metode
(eksperiment, promatranje i dr.), a a postojeda dokumentacija predstavlja
važan pomodni izvor

VRSTE PEDAGOŠKIH DOKUMENATA

- vedinu predstavljau pisani dokumenti
- trodimenzionalni materijali i audio-vizuelni materijali kao pedagoški dokumenti

18
 - tri aspekta pedagoškog dokumenta: sadržaj, ustanova ili ličnost od koje dokument potiče i
svrha kojoj služi
- vrste:
 propisi organa vlasti,
 spisi prosvjetnih vlasti i njihovih organa
 dokumenti društvenih organizacija,
 dokumentacija škola i drugih odgojno-obrazovnih ustanova,
 radovi odgajanika,
 lična dokumentacija prosvjetnih radnika,
 pedagoška literatura,
 beletristika pedagoškog sadržaja (beletristička pedagogija, pedagoška
beletristika, beletristika odgojnog sadržaja),
 udžbenici, skripta i dr.

BIBLIOGRAFIJA KAO POMODNO SREDSTVO

ZA PRONALAŽENJE NEKIH IZVORA

Bibliografija je sređen i sistematiziran pregled naučnih radova

Vrste bibliografije:
- podaci o pojedinom radu sadrže jedino oznaku uže teme toga rada, odnosno više užih
tema u koje zadire taj rad
- osim ovih, navode se i podaci koji sadrže kratku bilješku o sadržaju knjige, odnosno članka

Prema izvorima od kojih polaze sadržaji:

- tekude bibliografije novih pedagoških knjiga i članaka
- bibliografije pojedinih tema
- bibliografije radova istaknutih pedagoga
- bibliografije pojedinih časopisa
- ostali biografski izvori (npr., popis istraživanja)

VJERODOSTOJNOST PEDAGOŠKIH DOKUMENATA

Izvornost kao kriterij vjerodostojnosti:

- primarna vrela (originalni dokumenti)
- sekundarna (preuzeta iz primarnih izvora), tercijarna, kvartarna i dr. vrela

Načini utvrđivanja vjerodostojnosti dokumenta:

 eksterna kritička analiza (autorstvo, vrijeme, mjesto, svrha i okolnosti
nastanka; papir, jezik, pismo, materijal kojim je pisan i dr.)
 interna kritička analiza (istinitost sadržaja)

BILJEŠKE O IZVORIMA
- jedinstvene klasifikacije (DK – decimalna klasifikacija – BIE):
klase i podklase: 3 = društvene nauke
37 = pedagogija
371 = aspekti odgoja
371.1. = nastavno i odgojno osoblje
371.13. = stručno usavršavanje nastavnika

- navođenje bibliografskih podataka o literaturi i zvorima:

19
  poziv na članak u časopisu: POKONJAK, N. „O problemu ocjenjivanja“,
Savremena škola, Beograd, 13; 5-21; br. 1-2, 1958.
 Poziv na knjigu: TROJ, F. Prilog pitanju provjeravanja i ocjenjivanja znanja u
našim školama, Beograd, Nolit, 1957., str. 201.

ANALIZA SADRŽAJA DOKUMENATA

- Kvalitativna: istraživač pronalazi opdi i osnovni smisao poruke, odnosno

informacije, koju dokument prenosi
- Kvantitativna: istraživač pronalazi u izvorima (ili u pojavama koje proučava u tim
izvorima) elemente koji se mogu brojiti ili mjeriti
- Sinteza kvalitativnog i kvantitativnog aspekta analize sadržaja

Etape toka analize (kvantitativne):

- izbor kategorija, kao osnovice za analizu
- izbor uzorka
- šifriranje sadržaja
- statistička obrada
- interpretacija

karakteristike kategorija:
- iscrpnost (ekshaustivnost): kategorije moraju obuhvatiti sve o čemu dokument
govori
- isključivost (ekskluzivnost): isti element ne smije pripadati dvjema kategorijama
- objektivnost (neovisnost od istraživača)
- podesnost (usklađenost sa ciljem istraživanja)

Jedinice klasifikacije:
- jedinica registriranja (poglavlje, pasus, paragraf, riječ)
- jedinica konteksta (širi segment sadržaja u kojem se traže jedinice registriranja;
npr.: članak= jedinica registriranja, godište časopisa = jedinica konteksta; ili: riječ =
jedinica registriranja; odlomak ili članak = jedinica konteksta)
- jedinica brojenja: broji se frekvencija jedinice registriranja

Tema 8.:

SISTEMATSKO PROMATRANJE

- direktan put upoznavanja pojava na području odgoja i obrazovanja

- pojavu treba promatrati u:
 razvoju
 povezanosti i zavisnosti o drugim pojavama
 odrazu suprotnosti unutar i između pojava
- svrha sistematskog promatranja je što tačnije evidentirati, snimiti pojavu (snimanje pojave
kao tehnika)
- razlike sistematskog u odnosu na svakodnevno promatranje:
 služi usvajanju novih naučnih spoznaja
 važno mjesto u projektu istraživanja
20
  vrši se prema unaprijed postavljenom planu
 usmjereno prema određenom objektu promatranja
 snimanje se vrši simultano
 snimak mora biti pristupačan kvantitativnoj obradi
 promatrač je stručno osposobljen profesionalac
 pouzdanost, objektivnost i valjanost mjerenja mogu se egzaktno kontrolirati
 može se kao postupak koristiti i u deskriptivnoj i kauzalnoj metodi

TEHNIKE PROMATRANJA I REGISTRIRANJA

Vrste promatranja prema sredstvima promatranja:

- promatranje pomodu tehničkih pomagala :
 fotografiranje
 film
 audi i audio-vizuelni zapis
a) prednost: objektivnost dobijene snimke
b) nedostaci: fokusiranost nasuprot sveobuhvatnosti (snima se detalj, a izostane
ambijent)

- promatranje od strane čovjeka

NEPRIMJETNO PROMATRANJE
- etičke dimenzije
- u pedagoškim istraživanjima prevladava javno promatranje (nasuprot tajnom)
- diskontinuirano i kontinuirano promatranje

OBJEKT PROMATRANJA
- osobe i aktivnosti
- uzorak promatranja (ne možemo obuhvatiti sve osobe ili aktivnosti kod svih osoba)
 uzorak osoba
 uzorak aktivnosti
 uzorak vremena (promatramo u dovoljno reprezentativnom intervalu vremena)

SVOJSTVA ISPITIVAČA (PROMATRAČA)

- posjedovanje dovoljno jakih i osjetljivih senzornih organa
- fizički i psihički zdrav
- sposobnost brzog i tačnog zamjedivanja i procjenjivanja
- razvijena distribucija pažnje
- sposobnost samokontrole i samosavladavanja
- sposobnost brzog registriranja i bilježenja
- sposobnost pamdenja
- promotranjem se ne smije remetiti situacija
- ne smije djelovati ni na koji način na ispitanike
- bilježenje mora biti diskretno

PISMENO SNIMANJE PRI PROMATRANJU

- najčešda i najpristupačnija tehnika sistematskog promatranja (bez tehničkih pomagala)
- oblici pismenog snimanja:

21
  protokol pismenog snimanja (sve aktivnosti koje se zapažaju kod objekata
promatranja; Flandersova interakciona analiza, protokol promatranja dimenzija
nastave po Cornelu)
 protokol registracije trajanja učestalih pojava (nastoji se odrediti koji se dio
ukupnog vremena za neki rad zaista utroši u efektivnom radu)
 protokol slijeda radnih operacija (prati se slijed operacija upisanih za neku radnju)
 skale sudova kojima se procjenjuje ispitanikova aktivnost (primjena postupka
procjenjivanja i mjerenja u sistematskom promatranju)

VARIJANTE SISTEMATSKOG PROMATRANJA

a) primjena dramatizacije
- rijetkost pojava koje želimo promatrati
- mogudnost da se pojava „odglumi“
vrijednosti:
- možemo pridi i onim pojavama koje bismo teško dočekali da se dese
- primjenjivost i izvan pedagoških istraživanja
slabosti i ograničenja:
- uspješnost igranja uloge
- izmišljenost situacije
- upoznatost aktera sa snimanjem izmišljene situacije

b) sudjelujude promatranje
- promatrač sudjeluje u aktivnosti (u aktivnostima, interesima, emocijama
prednosti:
- neutrališe se osjedaj ispitanika da je promatran
- dobija se vedi broj podataka, jer promatrač stalno boravi u grupi
poteškode:
- problem objektivnosti promatrača (uticaj grupe)
- promatrač u sudjelovanju ne može simultano voditi bilješke

c) tehnika kritičkog slučaja

- traži se ono što je za situaciju u kojoj se nešto desilo bilo specifično (čega u ostalim
situacijama nije bilo9
Tok:
- sistematsko promatranje pojave
- uočavanje i vrednovanje značajnih momenata u pojavi
- pronalaženje tipičnih slučajeva specifičnih promjena u toku rada
- pronalaženje zajedničkog u vedem broju pojava

d) introspekcija (samopromatranje)

Prednosti:
- neki su fenomeni pristupačni jedino putem samopromatranjem (snovi, mišljenje)
- mogudnost valstite kvantifikacije
Teškode:
- objektivnost i pouzdanost
- nemogudnost provjere

Tema 9.:
22
 INTERVJU
(sinonimi: usmena eksploracija, razgovor)

- postupak u pedagoškom istraživanju koji služi planskom izazivanju verbalnih manifestacija

ličnosti kojom razgovaramo, da bismo time došli do novih spoznaja u pedagogiji
- uvijek predstavlja izazivanje pojave (neki ga smatraju i jednom vrstom eksperimenta)
- ima cilj da se dođe do novih naučnih spoznaja i da se uoči zakonitost u pedagoškim
pojavama otkrivanjem njihovih kauzalnih veza
- istraživački intervju treba razlikovati od:
 razgovora kao nastavne metode
 razgovora koji se obavlja sa odgajanikom
 razgovora sa ciljem dijagnoze odgojnih ili obrazovnih teškoda učenika

VRSTE INTERVJUA
a) obzirom na sadržaj i tok intervjua:
 vezani (standardizirani):
- pitanja su unaprijed pripremljena i postavljaju se u istoj formi svim ispitanicima
- pitanja mogu unaprijed biti precizirana doslovno ili samo sadržajno
- ako su pitanja doslovno određena, razgovor poprima karakteristike ankete
- vezani intervju je analitički (njime raščlanjujemo pojavu koju želimo proučiti)
 slobodni (nestandardizirani):
- više je diskusija („dvoboj riječima“) u kojem izazivamo ispitanika da iznese svoje
poglede
- naziva se i dijalektički ili taraktički (grčki: taraksis = uznemirenje ili izazivanje)
- često se koristi pri istraživanju motiva i razloga djelovanja

b) obzirom na osobe koje se intervjuiraju:

 direktni
- razgovara se direktno sa osobom
- ispitanik je ujedno i osoba o kojoj se traže podaci
 indirektni
- razgovor sa ispitanikovom okolinom o njemu
- primjenjuje se kada se očekuje da ispitanik nede znati ili nede željeti dati prave i
iskrene odgovore

c) obzirom na broj ispitanika sa kojima se simultano razgovara:

 individualni
- razgovor sa jednom osobom (bilo da govori o sebi ili o drugima – direktno ili
indirektno)
 kolektivni
- simultani razgovor sa vedim brojem osoba
- razlike u reagiranju učenika kao pojedinca i istog učenika kao člana grupe
- u njemu prevladavaju karakteristike slobodnog intervjua

PRIPREME ZA INTERVJU

a) Organizacione pripreme
- Određivanje i uređivanje mjesta
- Prednost poznatosti ambijenta
- Sjedenje za istim stolom
23
 - Nepoželjne sličnosti sa laboratorijskim uslovima

b) Pripreme vezane za ispitanika

- Ostvarivanje kontakta
- Saopštavanje cilja
- Razvijanje povjerenja
- Uticaj ranijih tuđih sugestija
-
c) Pripreme vezane za sadržaj
- Određivanje ključnih pojmova
- Priprema podsjetnika
- Način evidentiranja

TOK INTERVJUA

1. Stvaranje atmosfere i početnog kontakta

a) Intervju, skoro uvijek predstavlja stresnu situaciju za ispitanika
- Ekstraverzija i introverzija
- Uticaj ranijih iskustava
b) Postupci za razvijanje pozitivnog stava ispitanika prema razgovoru:
- Protumačiti mu važnost upravo njegovog intervjuiranja
- Obedati i ispoštovati anonimnost
- Uvjeriti ispitanika da se ne radi o „ispitivanju“ (nema dobrih i loših odgovora)
- Ako mu se žuri ili želi prekinuti razgovor, ne treba prisilno insistirati na nastavku
(može se dogovoriti novi susret)
- „probijanje leda“: predstavljanje (ako se ne poznaju) ili ponuditi sok, bombone i sl.
c) Značaj ličnosti ispitivača
- dob, spol, izgled, odjeda
- stručnost i educiranost
- osobine ličnosti (prijaznost, pristojnost, pristupačnost, taktičnost)

2. Način intervjuisanja s obzirom na tok i sadržaj intervjua

Neke bitne upute:
- Održati temu i nit razgovora
- Ulaziti u diskusiju ili polemiku samo kada je to neminovno
- Ispitivač ne treba reagirati neugodnom iznenađenošdu, neslaganjem ili prijekorom
- Ako su odgovori škrti, nepotpuni, pokušati provocirati potpuniji odgovor
- Važnost pitanja (sugestibilna pitanja, provokativna pitanja, trivijalna ili beznačajna
pitanja ...)
- Važnost neverbalnih znakova u komunikaciji

PROTOKOL (ZAPISNIK) INTERVJUA

Zaglavlje protokola – podaci o:
- Ispitaniku i ispitivaču
- mjesto i vrijeme intervjua
- oznaka projekta za koji se obavlja intervju (tema, predmet intervjua)
Sadržaj protokola:
- kod vezanog istervjua – doslovno ispisana pitanja
- kod nevezanog intervju - bolja atmosfera ako nema pred sobom ni zapisnik ni
podsjetnik („scripta manent“ – podsvjesni strah uprkos obedanoj anonimnosti

24
 - „dešifriranje“ signiranih oznaka

Tema 10.:

ANKETA

POJAM ANKETE

 Postupak kojim se ispitanicima postavljaju pitanja u vezi sa:

- činjenicama od naučnog interesa za pedagogiju (koje su poznate ispitanicima) ili
- mišljenjima ispitanika
 Anketni list = instrument ankete u kojoj se pitanja postavljaju i na njih odgovara pimenim
putem (sinonimi: anketna upitnica, upitnik, upitnica, kestioner)
 Ponekad nije mogude povudi oštru granicu između anketnog lista i:
- skale sudova (ako se anketnim listom traži procjenjivanje u intenzitetu – kvalitativno
ili kvantitativno)
- testa (anketnim upitnikom se pita, a testom učinka zadaju se zadaci)
 Klasifikacija
a) Prema vrsti podataka
- traženje činjeničnih podataka
- podaci o stavovima i mišljenjima
b) Prema tipu anketnog pitanja
- otvoreni tip
- zatvoreni tip
- kombinirani tip
c) Prema nivou diskrecije prema ličnosti ispitanika
- anonimna
- javna

TIPOVI PITANJA

 Pitanja otvorenog tipa

- na postavljeno pitanje ispitanik odgovara slobodno
- nekad služe kao kontrola da li je na pitanje zatvorenog tipa mehanički odgovoreno
- problem sažetosti u odgovaranju (značaj upute)
 Pitanja zatvorenog tipa
- upotrebljavaju se kod pitanja kojima se traže činjenice
- omogudavaju brže odgovaranje
- problem broja ponuđenih mogudnosti (varijanta: ostalo, ili nešto drugo)
 Kombinirani tip
- kad odgovor na pitanje zatvorenog tipa treba nadopuniti nekom dodatnom
konkretnom informacijom (npr., „zašto?“)
- kad se pretpostavlja da pitanja zatvorenog tipa mogu (kod nekih ispitanika)
izazvati mehaničko odgovaranje
- kad nešto nije obuhvadeno nijednim pitanjem

PITANJE ANONIMNOSTI ANKETE

 Anketa ne može biti anonimna u slijededim slučajevima:
- kad je cilj ankete usmjeren na individualnu pomod ispitanicima

25
 - kad anketa treba da služi proučavanju specifičnih razlika između pojedinih grupa
anketiranih
- u situacijama kada se pouzdano može pretpostaviti da de anonimnost smanjiti
razinu savjesnosti
- ako su pitanja u anketi takva da stimuliraju anketiranog na davanje neistinitih
odgovora

 uprkos anonimnosti, odgovori mogu biti neiskreni:

- kada među ispitanicima vlada jak duh kolektivnosti
- kad su odgovori podložni oštrom kriteriju vrednovanja (niko nede potvrditi da ima
rasističke stavove)
- kad ispitanici uoče da rezultat ankete može imati posljedice po njih same
- kad ispitanik vjeruje da postoje mogudnosti da se prepozna ko je dao odgovore
(datum rođenja, rukopis)

DULJINA ANKETNOG LISTA

Kratkoda je preduvjet uspjeha ankete

Kratkoda ne ovisi samo o broju pitanja
Optimalno je trajanje od desetak minuta ispitanikovog odgovaranja, a ne bi trebala da zahtijeva
više od 20-25 minuta

 Kratkoda anketnog lista se postiže

- ne pitati ono što se može dobiti iz drugih izvora
- pitati samo ono što nam je za dato istraživanje neophodno
- ne treba postavljati pitanja za koje odgovore unaprijed znamo
- pitanja moraju biti jednostavna (bolje dva ili tri jednostavna, nego jedno složeno
pitanje)
- način odgovaranja treba ubrzati pitanjima zatvorenog tipa

STILIZACIJA I RASPORED PITANJA

- Uvijek se pita onaj ko zna odgovor
- Neophodna je potpuna jasnost pitanja („Kada je Vaša škola počela sa radom?“)
- Ne smiju se davati sugestivna pitanja (umjesto: Da li ste zadovoljni radom
nastavnika Vaše djece, bolje je Čime niste zadovoljni u radu nastavnika Vaše
djece?)
- Ako se u pitanju ne mogu izbjedi stručni izrazi, treba ih pojasniti i protumačiti
- Odabrati onu stilizaciju pitanja koja daje najtačnije odgovore
- Iz stilizacije pitanja treba da jasno proizlazi da li tražimo da ispitanik iznese stvarno
stanje, ili svoje mišljenje
- Važnost redosljeda pitanja (sistematičnost i postupnost – ne s brda i s dola)

VANJSKI OBLIK ANKETNOG LISTA

Treba posvetiti pažnju slijededim momentima
- kvalitetan papir
- tehnika koja obezbjeđuje kvalitetno umnožavanje i štampanje
- skladnost i praktičnost forme (mjesto za odgovaranje)

NAČIN PROVOĐENJA ANKETE

26
Kontrola kvalitete putem sondažne primjene na poduzorku
Slanje anketnog lista poštom i popunjavanje anketnog lista na licu mjesta u prisustvu ispitivača

Prednosti popunjavanja anketnog lista na licu mjesta:

- osigurani odgovori svih koji se namjeravaju anketirati
- direktan kontakt motivira tačno i savjesno odgovaranje
- ispitivač, pored tehničkih uputa, daje i pomod u tumačenju pojedinih pitanja
- odgovori ispitanika su originalno njegovi (nije se konsultirao sa svojom okolinom)
- otpada gubitak vremena i troškova slanja anketnog lista

Pitanje anonimnosti kod slanja anketnog lista poštom (ispitanik pretpostavlja da de biti prepoznat,
da je list označen i sl.)

Tema 11.:

TESTIRANJE

POJAM TESTA
- određivanje odgojno-obrazovnog nivoa odgajanika = centralni problem deskriptivnog
pedagoškog istraživanja
- određivanje učinka našeg uticaja na taj nivo = centralni problem eksperimentalnog
pedagoškog istraživanja

Definiranje i određenje pojma testa:

- latinski: testor, -ari = posvjedočiti, dokazati
- u engleskom jeziku njeno značenje obuhvata pojmove pokusa, ogleda, ispitivanja u
najširem smislu
- testom se naziva ispitivanje kvaliteta i karakteristika nekog novog stroja, materijala, vozila i
sl.
- testom se naziva i ispitivanje razornog djelovanja nekog novog oružja („atomski testovi“)
- u medicini: tuberkulin-test i dr.
- u statistici: njime se ispituje vjerojatnost da li se neka činjenica, koju smo upčili na uzorku,
može generalizirati i na osnovni skup (t-test; F-test; Hi-kvadrat-test i dr.)
- Međunarodno udruženje za primijenjenu psihologiju: test je određeni pokus koji sadrži
zadatak koji treba izvršiti, koji je jednak za sve ispitanike, sa preciznom tehnikom kojom se
određuje uspjeh ili neuspjeh, ili kojom se brojčano izražava uspjeh (Pieron, 1980.)
- prema N.Rotu i Ž.Vasidu: testovi predstavljaju vrstu eksperimenta koji se sastoji od
zadataka jednakih za sve ispitanike, a za koje je utvrđen način ispitivanja i preciziran način
ocjenjivanja rezultata ispitivanja
- Z.Bujas (1959.): standardizirani postupak, pomodu kojeg se izaziva određena aktivnost, a
onda se učinak te aktivnosti mjeri i vrednuje tako da se individualni rezultat uporedi sa
rezultatima koji su dobijeni kod drugih individua u jednakoj situaciji (rezultat pojedinca se
upoređuje sa rezultatom neke skupine kao osnovicom za to mjerenje i vrednovanje)

PRIMJENA U PEDAGOŠKOM ISTRAŽIVANJU

- mora se voditi računa o metrijskim karakteristikama testa (isoitivanje profesionalnih
interesovanja i profesionalne orijentacije)
- testiranje je relativno krut postupak (dobija se samo podatak o rezultatu; Black:
automobilska instrument-tabla)

27
 - dobija se samo podatak o rezultatu rada, a ne i o načinu rada koim se došlo do tog
rezultata
VRSTE TESTOVA PREMA OSOBINAMA ISPITANIKA
1. Testovi znanja
- u kojoj mjeri je ispitanik usvojio određena znanja, vještine ili navike
- određuje se obrazovni nivo određene grupe ispitanika
Vrste:
- testovi znanja u užem smislu (poznavanje samih činjenica)
- testovi sposobnosti primjene znanja (nivo uspješnosti primjene stečenih znanja)

2. Testovi sposobnosti
- određivanje i mjerenje osobina koje su preduvjet za uspjeh na određenom području
aktivnosti
- opde i posebne sposobnosti

3. Testovi ličnosti
- relativno lako motiviranje ispitanika za testove znanja i testove sposobnosti
- kod testova ličnosti, umjesto učinka, u prvi plan dolazi iskrenost ispitanika
- projektivni testovi (K-D-O-test; Baum-test; Nagy-test: strukturiranje porodične skulpture)

VRSTE TESTOVA PREMA NAČINU RJEŠAVANJA ZADATAKA

1. „Papir-olovka“-testovi
- ispitanik piše svoja rješenja
- prednost: kolektivna primjena (ekonomičnost)
- nedostatak: sumnja u diskreciju i zloupotrebu rezultata

2. Testovi kod kojih ispitanik usmeno rješava zadatke

- tip ekstremno, strogo vezanog intervjua (problem evidentiranja odgovora)

3. Testovi čina
- sposobnost stvarne primjene (ne verbalnog opisa) nekog znanja iz raznih područja
ljudske aktivnosti

TESTOVI NIVOA I TESTOVI BRZINE

- da li je interes usmjeren na postignuti nivo ili na brzinu rješavanja zadatka
- kod testova nivoa: bitna je tačnost radnje, a tek zatim, brzina njenog izvođenja
- kod testova brzine: rješavanje je vremenski strogo ograničeno (na bazi ranije izvršenog
mjerenja)

KONSTRUKCIJA TESTA – PREGLED ETAPA

a) Određivanje strukture i granica područja koje treba testom obuhvatiti
b) Prva eliminacija zadataka(na osnovu subjektivne impresije)
c) Izrada prvog sondažnog oblika testa
d) Analiza rezultata dobijenih sondažnom primjenom
e) Primjena konačnog oblika na reprezentativnom uzorku

TIPOVI ZADATAKA
a) Dosjedanja

28
 b) Nadopunjavanja
c) Dvočlanog izbora
d) Višestrukog izbora
e) Uspoređivanja ili sparivanja
f) Sređivanja

ANALIZA REZULTATA
- kvantitativna analiza ukupnog rezultata
- ajtem-analiza
- statistička obrada (diskrimanaciona vrijednost zadatka, skalna vrijednost stavke, sintetski
indeks)

Tema 12.:

POSTUPCI I INSTRUMENTI PROCJENJIVANJA I PROSUĐIVANJA

SKALE SUDOVA

POJAM I ZNAČENJE
- skala sudova – njome se određuje postojanje ili nepostojanje, odnosno stupanj postojanja
pojave koja se procjenjuje
- sličnesu anketnim listovima

VRSTE
a) Deskriptivne
- sastoji se od niza predloženih tvrdnji
- procjenjivač označava onu tvrdnju koja po njegovoj procjeni najbolje odgovara stvarnosti

b) Grafičke
- procjenjivač odabire mjesto na liniji između dva krajnja pola izraženosti neke pojave
- prednosti: ne utiču ponuđeni odgovori
- slabosti: teškode obrade

c) Numeričke
- procjenjivač odabire brojnu vrijednost između dvije krajnje vrijednosti
- prednosti: mogudnost kvantitativne obrade
- slabosti: malen broj ponuđenih odgovora smanjuje osjetljivost

d) Skale kategorija
- procjenjivač bira jedan od ponuđenih odgovora, a ne tvrdnju, kao kod deskriptivne skale
- u praksi česta upotreba petostepene skale kategorija Likertovog tipa

IZVORI POGREŠAKA U SKALAMA SUDOVA

a) Djelovanje „lične jednadžbe“ procjenjivača: prevelika strogost ili blagost

29
b) Razlike među procjenjivačima u disperziji njihovih sudova: krutost („učenik ili zna ili ne zna –
sredine nema)
c) „Pogreška kontrasta“: pri prosuđivanju drugih polazimo od sebe
d) „Halo-efekt“ ili efekt jeke: dojam koji se dobije o jednoj osobi utiče na procjenjivača u
procjenjivanju i drugih osobina kod te osobe
e) „Pogreška blizine“: raspored pitanja djeluje na procjenjivača (korištenje inverznih pitanja)
f) „Logička pogreška“: preduvjerenja o funkcionalnoj povezanosti nekih karakteristika

Mogudnosti neutralisanja pogrešaka:

a) U procjenjivanju jedne osobine koristiti više procjenjivača
- određivanje reprezentativnog uzorka procjenjivača

b) Davanje preciznih uvodnih uputa:

- ukazivanje na savjesnost i poštenje u procjenjivanju
- garantirati apsolutnu anonimnost procjenjivača
- ukazivanje da odgovori (bilo pozitivni ili negativni) nemaju nikakve posljedice za osobu koja
se procjenjuje
- odrediti šta se smatra pod pojmom koji se procjenjuje (pojam discipline u školi ne mora za
svakog imati isto značenje)

c) Sama konstrukcija skale:

- pitanja ili tvrdnje moraju biti jasno i jednoznačno naznačene (podesnija je tvrdnja: „Kada
naiđe na poteškode, za koje uviđa da ih ne može sam savladati, učenik se ipak ne obrada za
pomod drugima“, nego: „Učenik je zatvoren u sebe“
- u procjenjivanje unositi samo one osobine koje se mogu tačno definirati i utvrditi (npr.,
sposobnost uživljavanja, moralni osjedaj, hrabrost, ustrajnost – nedovoljno određene
osobine)
- da se postigne veda savjesnost i pažljivost procjenjivača, koristi se izmjena smjera u
procjenjivanju (ista kategorija označava nekad manju, a nekad vedu izraženost osobine)
- lična jednadžba češde je usmjerena prema boljim nego prema slabijim procjenama
- mijenjanje rasporeda tvrdnji (kada je više procjenjivača iste osobe)

Tema 13.:

VARIJANTE SKALE SUDOVA

a) Skala alternativnih sudova

- varijanta deskriptivne skale u kojoj se susredu samo dvije mogudnosti procjene: afirmativna
i negativna
- često se koristi za procjenu i kontrolu rada ili nekog postupka

b) „Odredi ko“ skala

- ispitanik navodi ime jedne ili više osoba na koje bi se navedena karakteristika mogla
odnositi (kod uobičajenih skala je obrnuto: ispitanik procjenjuje karakteristike predložene
osobe, pojave i sl.)

c) Skala rangova
- procjenjivač ranguje (određuje redosljed od maksimalne do minimalne izraženosti)
karakteristike pojedinca ili pojave

30
 - koristi se kod onih varijabli kod kojih je teško provesti unutrašnju kategorizaciju

d) Postupak pomodu upoređivanja parova

- upoređivanje dvije po dvije osobe ili pojave (npr.: Procijeni ko je marljiviji i njegovo ime
podcrtaj)
- broj parova: Nx(N-1)/2 (ako je pet učenika, broj parova je 10)
- može se koristiti u procjeni kvaliteta učeničkih radova

e) Postupak upoređivanja s prethodno određenim rangom

- kombinacija skale rangova i skale sudova
- služi boljem uvidu u polazni kriterij od kojeg ispitanik polazi prilikom davanja svojih sudova
- postupak primjene: odredi pet osoba za prvi do peti stupanj marljivosti, a zatim ostale
osobe smješta ispred kojih i iza kojih bi došle

f) Skalogram
- naziva se i Gutmanovom skalom
- proizišla iz potrebe za jednodimenzionalnošdu skale (svaka viša kategorija treba da
obuhvata prethodnu – kumulativnost)
- primjer primjene: Sa učenikom koji je ... narodnosti prihvatio bih: nude se odgovori
silaznom padu bliskosti – od pohađanja iste škole do stanovanja u istoj sobi

g) Q-postupak
- sortiranje karakteristika po različitim kriterijima
- primjer primjene: ponudi se lista karakteristika ličnosti, a zatim se od procjenjivača traži da
sortira, klasifikuje ili izdvoji osobine, npr.:
 koje bi želio da posjeduje
 one za koje smatra okolina da ih posjeduje ta osoba
 one koje bi želio da ih okolina njemu pripisuje i sl.

h) Sociogram
- sociometrijska tehnika – Jakob Moreno
- ispitivanje položaja pojedinca u grupi i interpersonalnih odnosa u grupi
- kriterij izbora može biti prihvatanje ili odbijanje
- mogudnost realne samoprocjene vlastitog statusa u grupi
- obrada i prikazivanje rezultata (indeksi, sociogram – tpovi veza u sociogramu)

Tema 14.

OSNOVE STATISTIČKE ANALIZE

- Podatke prikupljene istraživanjem potrebno je srediti i statistički obraditi, kako be se tek time
moglo pridi kvantitativnoj i kvalitativnoj analizi i interpretaciji, a nakon toga izvesti zaključke

- Prednost statističkog izraza je u njegovom preciznom opisu pojave. Npr, ako usmeno
provjeravamo znanje učenika iz matematike i na osnovu generalnog utiska ustvrdimo da su
učenici prilično dobro savladali određenu cjelinu gradiva, ali da neke činjenice ili operacije nisu
još u potpunosti usvojili, taj iskaz je manje određen i konkretan od iskaza: „učenici su u
potpunosti usvojili 70% gradiva, ali u samostalnom zaključivanju pokazuju tek 35% uspješnosti,
a u primjeni znanja u rješavanju praktičnih problema pokazuju svega 25% uspješnosti.

31
- Upotreba statistike, pa i sama mogudnost brojčanog izraza, nije uvijek potpuno bezopasna
(odnos brojčanih ocjena za školski uspjeh 5 i 3 kazuje manje od verbalnih iskaza „odličan“ i
„dobar“, a primjenom računskih operacija na ove brojčane ocjene dobili bi se besmisleni i
apsurdni podaci)

-
1. Deskriptivna i inferencijalna statistika

Potpuna indukcija: zaključivanje od svih pojedinačnih slučajeva na cjelinu pojave (utvrdi se

prosječan nivo uspješnosti svih učenika koji su pristupili prijemnom upisu na prvu godinu studija na
jednom univerzitetu i na osnovu toga zaključujemo o pojavi koju istražujemo: nivo uspješnosti ovih
učenika na prijemnom ispitu). Ova grana statistike se zove deskriptivna statistika.

Nepotpuna indukcija: zaključuje se od dijela slučajeva (uzorak) na cjelinu svih slučajeva (populacija
ili osnovni skup). Ova grana statistike se zove inferencijalna statistika

2. Tok statističke obrade

- Nakon prikupljanja podataka pristupa se njihovom sređivanju (sirovi ili bruto-podaci odnosno
rezultati.
- Dva načina sređivanja:
 Rangiranje: sređuju se i unose podaci redosljedom po veličini (od najviše prema
nižim vrijednostima)
 Grupiranje: svrstavanje rezultata u skupine, razrede ili intervale (broj intervala i
širina intervala zavise od broja slučajeva)
- Nakon sređivanja pristupa se prezentiranju podataka ili rezultata
 Tabelarno prikazivanje (kolone, redovi, zaglavlje tabele)
 Grafičko prikazivanje (poligon distribucije frekvencija, histogram)

3. Osnovne vrste statističkih pokazatelja

3.1. Pokazatelji deskriptivne statistike

Proučavaju se pojave ili varijable u odgoju i obrazovanju obzirom na njihovu

a) Središnju tendenciju – određivanje srednjih vrijednosti
b) Raspršenost podataka oko srednje vrijednosti – određivanje mjera disperzije
c) Postojedu povezanost između dviju ili više varijabli – određivanje koeficijenta korelacije
d) Odnos dijela prema cjelini odgojno-obrazovne pojave – određivanje postotka (ili proporcije)

3.1.1. Mjere centralne tendencije

3.1.1.1. Aritmetička sredina (M)

- dobija se dijeljenjem sume rezultata sa brojem rezultata

- ako su rezultati grupirani u razrede jednakog intervala, množi se vrijednost sredine

razreda sa frekvencijom pojedinog razvoja, a zatim sumu tih umnožaka podijelimo
brojem rezultata

32
 - zajednička aritmetička sredina - neku pojavu smo izmjerili više puta i svaki put dobili
aritmetičku sredinu:

mjerenje N M
1. 5 20,5
2. 40 22,0
3. 17 23,1
4. 35 22,2
5. 19 22,8
6. 25 22,6

(umnošci aritmetičkih sredina i broja ispitanika saberu se i podijele zbirom svih

slučajeva: rezultat = 22,34)

3.1.1.2. Centralna vrijednost (medijan)

- vrijednost koja se u nizu svih rezultata (poredanih po veličini) nalazi na sredini niza
(dijeli distribuciju na dva jednaka dijela – ispod i iznad te vrijednosti je jednak broj
rezultata – 50%)
- mjesto medijana: broj rezultata uvedan za 1 podijeli se brojem 2 (položaj medijana =
(N+1)/2
- ako je broj rezultata paran – saberu se dva srednja rezultata i zbir podijeli na dva
- prednost medijana u odnosu na aritmetičku sredinu: na vrijednost medijana ne utiče
vrijednost pojedinih rezultata
- položaj medijana i aritmetičke sredine:
a) M < od medijana = više od 50% ispitanika ima rezultat po vrijednosti vedi od
aritmetičke sredine
b) M > od medijana = manje od polovinu ispitanika ima rezultat vedi od aritmetičke
sredine
- medijan predstavlja onu tačku od koje je najmanja suma svih odstupanja

3.1.1.3. Dominantna vrijednost (mod)

- vrijednost koja je u nizu mjerenja najčešde postignuta

- primjer 1:
 u jednom mjerenju dobijeno je ovih 11 rezultata:
7 9 4 7 8 7 10 6 6 9 8
M = ΣX/N = 81 / 11 = 7,36

Rezultati poredani u niz po rastudoj vrijednosti:

4 6 6 7 7 7 8 8 9 9 10

Pozicija medijana = (N + 1) /2 = 12/2 = 6

(dakle, 6-ti rezultat u nizu = 7)

Mod = 7 (jer ovaj rezultat je najčešdi: f = 3)

- primjer 2: Rezultati istraživanja na uzorku od 550 bračnih parova, gdje je bilo ukupno
1600 djece, pokazuju da je prosječan broj djece po obitelji (aritmetička sredina) 3,02

33
 djeteta. Ako bismo na osnovu toga odlučili izgrađivati stanove veličine za tu „prosječnu“
obitelj, pogriješili bismo:

Broj djece 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12
Broj obitelji 70 90 108 86 70 47 30 20 15 5 4 3 2

Mod = 108

Najviše je obitelji sa dvoje djece – 108, a sa troje djece je čak manje od 1/6
obitelji, trosobni stanovi za preostalih 5/6 bili bi neodgovarajudi

Dakle u ovom slučaju, najreprezentativnija vrijednost je ona koja je najčešda

- ako imamo rezultate grupirane u razrede, aproksimativna vrijednost moda je sredina

onog razreda koji ima najvedu frekvenciju

3.1.2. Mjere disperzije

3.1.2.1. Standardna devijacija (σ ili s ili SD)

Primjer: U tri male skupine (A, B i C) od po 7 ispitanika izvršeno je mjerenje i rezultati su poredani
po rangu od najnižeg do najvišeg:

Grupa Rezultati (X)

A 1 2 4 5 6 8 9
B 3 4 5 5 5 6 7
C 0 1 3 4 8 9 10

- aritmetička sredina je u skakoj od grupa ista: M = 35 / 7 = 5

- grupe se ipak vidno razlikuju: disperzija ili raspršenje individualnih rezultata je najmanje u grupi
B, u grupi A je znatno vede, a u grupi C najvede

- standardna devijacija kao mjera raspršenja, iz bruto rezultata, izračunava se po formuli:

Grupa ∑X2 N∑X2 (∑X)2 N∑X2-(∑X)2

A 227 1589 1225 364 19,08 2,72
B 185 1295 1225 70 8,37 1,19
C 271 1897 1225 672 25,92 3,70

- izračunavanje standardne devijacije pomodu razlika svakog pojedinačnog rezultata i

aritmetičke sredine:

- značenje i primjena standardne devijacije:

34
 a) određivanje položaja pojedinog rezultata u grupi (z – vrijednosti)
b) varijansa = kvadrat standardne devijacije
c) izračunavanje koeficijenta varijabilnosti (koji procenat aritmetičke sredine iznosi
vrijednost standardne devijacije):

 u kojem svojstvu neka grupa varira više, a u kojem manje

 koja od grupa varira više, a koja manje, u istom svojstvu

3.1.2.2. Kvartilno odstupanje (Q)

- pokazatelj disperzije rangiranih podataka koji odgovara onome što je medijan među
srednjim vrijednostima
- prvi kvartil (Q1) je rezultat u nizu ispod kojeg je jedna četvrtina nižih rezultata, a tredi kvartil
(Q3) rezultat iznad kojeg je jedna četvrtina boljih rezultata (medijan je „drugi kvartil“))
- kvartilno odstupanje predstavlja polovinu raspona između Q1 i Q2

3.1.2.3. Raspon varijacije (ukupni raspon)

- pokazuje koliki je broj različitih vrijednosti između najvišeg i najnižeg rezultata

- kao što mod predstavlja aproksimativnu mjeru srednje vrijednosti kao najčešda
dominantna vrijednost, tako i raspon varijacije ukazuje na izraženost disperzije rezultata

3.1.3. Mjere povezanosti između pojava

- srednje vrijednosti i mjere disperzije uvijek se odnose na jednu varijablu, korelacija opisuje
povezanost između dvije ili više varijabli
- koeficijent korelacije kao kvantitativni pokazatelj visine i smjera tog slaganja rezultata kod
mjerenja dviju varijabli (krede se od -1, preko 0 do +1)
- aproksimativni okviri za interpretaciju:
 do 0,20 ................. neznatna korelacija, takoredi i nepostoji,
 od 0,21 do 0,40 ...... niska korelacija, povezanost postoji, ali je mala,
 od 0,41 do 0,70 ...... umjerena korelacija, bitna povezanost,
 od 0,71 do 0,90 ...... visoka korelacija, izrazita povezanost,
 preko 0,90 .............. vrlo visoka korelacija, izrazito velika povezanost

3.1.3.1. Pearsonov koeficijent korelacije (r)

- koristi se kad su varijable kontinuirano intervalne ili racio-intervalne,
- izračunava se po formuli:

35
3.1.3.2. Koeficijent korelacije rangova – Spearmanov koeficijent korelacije (ς)

- ako se radi o malom broju slučajeva, npr., do 30

- za svakog ispitanika odredi se rang rezultata u jednoj i u drugoj varijabli, nađe se razlika
rangova (D) i kvadriraju se te razlike (D2), a zatim se primjeni formula:

3.1.3.3. Koeficijent kontingencije (C)

- povezanost među pojavama od kojih barem jedna ima atributivna obilježja (spol,
pripadnost nekoj skupini), kad su podaci kvalitativni ili ako im distribucija odstupa od
normalne
- koristi Hi-kvadrat (χ2) kao pokazatelj inferencijalne statistike, koji se izračunava samo
pomodu frekvencija i kojim provjeravamo da li neke opažene (dobijene ) frekvencije
odstupaju od onih koje bismo mogli očekivati,
- Hi-kvadrat pokazuje vjerojatnost povezanosti, ali ne i stupanj povezanosti
- koeficijent kontingencije se izračunava po formuli:

- obzirom da drugi korijen ima i pozitivnu i negativnu vrijednost, za ovaj koeficijent se uvijek
uzima pozitivna vrijednost

3.1.4. Postotci i relativni brojevi

- vrsta pokazatelja koja služi opisivanju ili prikazivanju

a) brojčanog odnosa dijela prema cjelini (postotci) – od ukupnog broja učenika škole
ili odjeljenja koliki je postotak odličnih, vrlodobrih, dobrih itd, ili
b) brojčanog odnosa između raznih, logički povezanih pojava ili varijabli (relativni
brojevi): koliko učenika dolazi na 1m2 prostora u školi

3.2. Pokazatelji inferencijalne statistike

3.2.1. t – test

- služi za ispitivanje značajnosti razlike između parametara (sa kojom vjerojatnošdu se može
ustanovljena razlika u parametrima na odabranom uzorku generalizirati na populaciju)
- primjer: Na Skali samopouzdanja (Rosenberg) 543 ispitanika adolescentne dobi
procjenjivalo je nivo svog samopouzdanja i dobijeni su slijededi rezultati

Spol N M SD MD
Ž 294 26,99 7,72
3,36
M 249 30,35 6,27
∑ 543 28,53 7,28

36
 možemo li i sa kolikom sigurnošdu zaključiti da de i u populaciji koju predstavlja ovaj uzorak
djevojke u prosjeku pokazati niži prosječan rezultat (M) u odnosu na muškarce ove dobi,
odnosno, da li je ostvarena razlika aritmetičkih sredina statistički značajna ?

postupak:
a) izračunavanje standardne pogreške aritmetičkih sredina (sM)

b) izračunavanje standardne pogreške razlike aritmetičkih sredina

c) izračunavanje t-omjera – dijeljenjem razlike aritmetičkih sredina sa standardnom

pogreškom te razlike

d) određivanje stupnjeva slobode: df = (N1 – 1) (N2 – 1)

e) očitavanje iz tablica granične vrijednosti t-omjera za stupanj slobode

izračunati t-omjer u ovom slučaju iznosi t = 5,504, a pošto granična vrijednost t-

omjera za df = 541 iznosi 2,58 uz 1% rizika (p = 0.01), dakle, dobijena vrijednost je
veda je od granične vrijednosti na nivou značajnosti 0.01, možemo sa 99%
sigurnosti tvrditi da de i u populaciji adolescentice imati u prosjeku viši rezultat na
ovoj skali od adolescenata, odnosno, da je ova razlika aritmetičkih sredina
statistički značajna
-

3.2.2. χ2 –test (Hi- kvadrat test)

- najčešde se upotrebljava u slučajevima:

a) kad imamo frekvencije na jednom uzorku, pa želimo provjeriti odstupaju li one od
očekivanih koje smo pretpostavili nekom hipotezom; (primjer: 48 liječnika iznijelo
je mišljenje treba li ženi u porodu dati analgeziju. Dobijeni su ovi odgovori: 26
odgovara „DA“, 12 odgovara „NE ZNAM“ i 10 odgovara „NE“. Da li su odgovori
slučajni ili se ovakav odnos može generalno pouzdano očekivati?)
b) kad imamo frekvencije kod dvaju nezavisnih uzoraka, pa želimo provjeriti razlikuju
li se ovi uzorci u opaženom svojstvu; (primjer: u jednoj tvornici je provedena
anketa među 23 radnika i 26 radnica o tome imaju li pozitivan ili negativan stav
prema liječniku u tvorničkoj ambulanti. Pozitivan stav je iskazalo 14 muškaraca i 9
žena, a negativan 9 muškaraca i 17 žena. Obzirom da je u toj ambulanti liječnik bila
žena, postavlja se pitanje: razlikuju li se muškarci od žena u stavu prema toj
liječnici?)
c) kad imamo frekvencije dvaju zavisnih uzoraka, pa želimo provjeriti razliku u
mjerenom svojstvu, odnosno, da li je promjena statistički značajna; (primjer: 100
ispitanika podvrgnuto je ispitivanju psihomotorike pomodu dva testa, kojima se
konstatiraju samo dvije mogudnosti – „zadovoljava“ ili „nezadovoljava“.Od 60
ispitanika koji su zadovoljili na prvom testu njih 55 zadovoljilo je i na drugom, a 5
nije zadovoljilo. Od 40 ispitanika koji nisu zadovoljili na prvom testu njih 15 je
zadovoljilo na drugom. Ukupno je na prvom testu zadovoljilo 60, a na drugom 70

37
 ispitanika. Je li ta razlika statistički značajna, odnosno, je li drugi test stvarno lakši
od prvog?)

- postupak izračunavanja;
a) u svaku deliju tabele NxN unesu se opažene frekvencije (fo) i podaci u zbirni red i
kolonu
b) za svaku od delija tabele izračunaju se teorijske frekvencije po formuli:

c) izračunaju se razlike opaženih i teorijskih frekvencija (f0 – ft) za svaku deliju tabele,
te se razlike kvadriraju (f0 – ft)2, podijele sa teorijskim frekvencijama, a zatim se ti
količnici saberu, po formuli:

d) izračuna se broj stupnjeva slobode po formuli

df = (broj redova – 1) x (broj kolona – 1)

e) iz tabeli Granične vrijednosti za χ2 (ovakvu tabelu sadrži svaka knjiga iz

metodologije istraživanja i statistike) očitaju se granične vrijednosti za dobijeni broj
stupnjeva slobode i uporede sa izračunatom vrijednošdu za χ2

f) ako je dobijena vrijednost za χ2 veda od granične (na nivou 0,05 ili 0,01) razlike se
smatraju značajnim i mogu se (sa 95% ili 99% sigurnosti) generalizirati i na
populaciju, a ako je manja, razlike su slučajne i prihvata se nul-hipoteza o
nepostojanju razlika

PITANJA ZA PROVJERU ZNANJA IZ METODOLOGIJE

ISTRAŽIVANJA U ODGOJU I OBRAZOVANJU

38
1. Cilj istraživanja pedagoške stvarnosti u odgoju i obrazovanju
2. Kako se ostvaruje pedagoška spoznaja?
3. Navedi i obrazloži izvore pedagoške nauke po Schmidt-u
4. Navedi i obrazloži definiciju metodologije istraživanja u odgoju i obrazovanju
5. Sa koja dva izražena nastojanja u pedagoškoj teoriji je povezano uvođenje eksperimenta i
korištenje kvantitativnih postupaka u istraživanju pedagoških pojava?
6. Navedite neke osnovne pokazatelje i zaslužne autore za razvoj naučnog istraživanja o
problemima odgoja i obrazovanja u SSSR-u, Njemačkoj i SAD-u
7. Navedi i obrazloži osnovne karakteristike pedagoške spoznaje
8. Koje su dvije grupe osobina ličnosti istraživača značajne za istraživanje u odgoju i obrazovanju?
9. Navedite i obrazložite kriterije klasifikacije pedagoških istraživanja
10. Navedite i obrazložite osnovne karakteristike fundamentalnih i operativnih istraživanja
11. Koje su tri osnovne vrste istraživanja u odgoju i obrazovanju prema Vizek-Vidovid V.?
12. Koja istraživanja ubrajamo u grupu deskriptivnih istraživanja?
13. Šta se istražuje faktorijalnim, a šta funkcionalnim eksperimentom?
14. Navedite i obrazložite osnovne karakteristike transverzalnog i longitudinalnog pristupa u
pedagoškom istraživanju
11. Na koja dva osnovna načina mogu biti organizirana historijsko-pedagoška istraživanja?
12. Navedi i obrazloži osnovnu trijadu kroz koju se odvija put spoznaje
13. Koje su onovne etape u realizaciji puta spoznaje?
14. Navedi i obrazloži šest osnovnih faktora koji utiču na izbor problema istraživanja u odgoju i
obrazovanju
15. Koji su osnovni razlozi neophodnosti izrade projekta istraživanja u odgoju i obrazovanju?
16. Navedi o brazloži deset osnovnih elemenata koje treba da sadrži projekat istraživanja
17. Navedi i prokomentiraj barem tri različita pristupa klasifikaciji metoda istraživanja u odgoju i
obrazovanju
18. Koje su grupe, a koji postupci u pedagoškom istraživanju po Buvse-u?
19. Koja su tri osnovna kriterija praktične klasifikacije metoda u pedagoškom istraživanju i kako se
klasificiraju metode po tim kriterijima?
20. Koje su karakteristike naučne primjene metode deskripcije?
21. Koje su osnovne specifičnosti projekta deskripcije pedagoških pojava?
22. Navedi i obrazloži četiri osnovna pravila na osnovu kojih se ustanovljuje uzročno-posljedična
povezanost pojava, po J.S.Mill-u
23. Navedi i obrazloži osnovne karakteristike neeksperimentalne primjene servey-metoda u
pedagoškom istraživanju
24. Navedi i obrazloži osnovne karakteristike i tok primjene eksperimenta jednostavne sukcesije u
pedagoškom istraživanju
25. Navedi i obrazloži osnovne karakteristike i tok primjene eksperimenta sa paralelnim grupama u
pedagoškom istraživanju
26. Šta je eksperimentalni faktor?
27. Navedi i obrazloži osnovne karakteristike i tok primjene ex-post facto postupka
28. Navedi i obrazloži vrste i značenje varijabli u istraživanju uzročno-posljedične povezanosti
pojava u pedagoškom istraživanju.
29. Koji su osnovni postupci prikupljanja podataka u pedagoškim istraživanjima?
30. Navedi osnovne instrumente za prikupljanje podataka u pedagoškim istraživanjima
31. nabroj osnovne metrijske karakteristike instrumenata u pedagoškom istraživanju
32. Obrazloži i prokomentiraj valjanost (validnost) kao metrijsku karakteristiku mjernog
instrumenta u pedagoškom istraživanju
33. Obrazloži i prokomentiraj pouzdanost (relijabilnost) kao metrijsku karakteristiku mjernog
instrumenta u pedagoškom istraživanju
34. Obrazloži i prokomentiraj objektivnost, kao metrijsku karakteristiku mjernog instrumenta u
pedagoškom istraživanju

39
35. Obrazloži i prokomentiraj osjetljivost, kao metrijsku karakteristiku mjernog instrumenta u
pedagoškom istraživanju
36. Obrazloži i prokomentiraj diskriminacionu vrijednost zadatka u instrumentu, kao metrijsku
karakteristiku mjernog instrumenta u pedagoškom istraživanju
37. Obrazloži i prokomentiraj baždarenost, kao metrijsku karakteristiku mjernog instrumenta u
pedagoškom istraživanju
38. Obrazloži i prokomentiraj praktičnost i ekonomičnost, kao metrijsku karakteristiku mjernog
instrumenta u pedagoškom istraživanju
39. Definiraj i obrazloži pojam i značenje pedagoške dokumentacije
40. Koji su osnovni aspekti istraživačke primjene postupka rada na pedagoškoj dokumentaciji?
41. Navedi i obrazloži osnovne vrste i aspekte pedagoških dokumenata
42. Šta je bibliografija i koji su izvori i kriteriji u njenoj klasifikaciji?
43. Obrazloži osnovna polazišta i značaj kvalitativne i kvantitativne analize sadržaja pedagoških
dokumenata
44. Koje su osnovne etape toka kvantitativne analize pedagoške dokumentacije?
45. Koje su osnovne karakteristike kategorija za analizu pedagoške dokumentacije?
46. Koje su osnovne jedinice klasifikacije u analizi pedagoških dokumenata?
47. Navedi i obrazloži razlike između sistematskog promatranja (kao postupka u pedagoškom
istraživanju) u odnosu na svakodnevno promatranje
48. Navedi i obrazloži prednosi i nedostatke vrsta sistematskog promatranja, prema sredstvima
promatranja
49. Koja su osnovna pitanja, prednosti, nedostaci i problemi neprimjetnog promatranja u
pedagoškom istraživanju?
50. Uzorak promatranja kao objekt promatranja
51. Koja su značajna svojstva ispitivača (promatrača) u korištenju sistematskog promatranja u
pedagoškom istraživanju?
52. Koje su osnovne varijante sistematskog promatranja u pedagoškom istraživanju?
53. Koje su vrijednosti i ograničenja (slabosti) primjene dramatizacije kao varijante sistematskog
promatranja?
54. Koje su karakteristike, vrijednosti i slabosti sudjelujudeg promatranja u pedagoškom
istraživanju?
55. Obrazloži tok, vrijednosti i nedostatke tehnike kritičkog slučaja u pedagoškom istraživanju
56. Koje su osnovne odrednice, prednosti, nedostaci i ograničenja introspekcije?
57. Koje su osnovne karakteristike intervjua u pedagoškom istraživanju?
58. Navedi i obrazloži osnovne karakteristike vezanog (standardiziranog) intervjua
59. Navedi i obrazloži osnovne karakteristike slobodnog (nestandardiziranog) intervjua
60. Navedi i obrazloži osnovne karakteristike direktnog intervjua
61. Navedi i obrazloži osnovne karakteristike indirektnog intervjua
62. Navedi i obrazloži osnovne karakteristike individualnog intervjua
63. Navedi i obrazloži osnovne karakteristike kolektivnog intervjua
64. U čemu se sastoje organizacione pripreme za primjenu intervjuau pedagoškom istraživanju?
65. Šta obuhvataju pripreme vezane za ispitanika u primjeni intervjua u pedagoškom istraživanju?
66. Šta obuhvataju pripreme vezane za sadržaj u primjeni intervjua u pedagoškom istraživanju?
67. Šta je sve značajno za stvaranje atmosfere i početnog kontakta u primjeni intervjua u
pedagoškom istraživanju?
68. Na što sve treba obratiti pažnju u toku vođenja intervjua u pedagoškom istraživanju?
69. Značaj, bitne odrednice, sadržaj i način vođenja protokola u primjeni intervjua u pedagoškom
istraživanju.
70. Navedi nazive i osnovne karakteristike za četiri osnovna tipa osobe koja vodi intervju.
71. Koje se dvije osnovne vrste podataka najčešde dobijaju postupkom anketiranja?
72. Navedite tri osnovna kriterija klasifikacije ankete
73. Navedite i obrazložite tri osnovna tipa anketnih pitanja
74. Navedite slučajeve u kojima anketa ne treba biti anonimna

40
75. U kojim slučajevima odgovori ispitanika mogu biti neiskreni, uprkos anonimnosti ankete?
76. Koje su prednosti popunjavanja anketnog lista na licu mjesta?
77. Navedite i obrazložite značenje i određenje testa prema definiciji Međunarodnog udruženja za
primijenjenu psihologiju
78. Kako Z. Bujas određuje i definira test kao postupak u istraživanju odgoja i obrazovanja?
79. Navedite i obrazložite vrste testova obzirom na osobine ispitanika koje se ispituju
80. Navedite i obrazložite vrste testova obzirom na način rješavanja zadataka u testu
81. Komentirajte i pojasnite osnovna obilježja i razlike između testova nivoa i testova brzine
82. Koji su tipovi zadataka u testu? Nabrojte ih i obrazložite!
83. Pojasnite deskriptivnu skalu sudova, kao postupak u istraživanju, te navedite i komentirajte
njene prednosti, nedostatke i ograničenja
84. Pojasnite grafičku skalu sudova, kao postupak u istraživanju, te navedite i komentirajte njene
prednosti, nedostatke i ograničenja
85. Pojasnite numeričku skalu sudova, kao postupak u istraživanju, te navedite i komentirajte
njene prednosti, nedostatke i ograničenja
86. Pojasnite skalu kategorija, kao postupak u istraživanju, te navedite i komentirajte njene
prednosti, nedostatke i ograničenja
87. Navedite i obrazložite osnovne izvore pogrešaka u skalama sudova
88. Navedite i obrazložite mogudnosti neutralisanja pogrešaka u skalama sudova
89. Pojasnite i obrazložite skalu alternativnih sudova, kao postupak u istraživanju odgoja i
obrazovanja
90. Pojasnite i obrazložite skalu sudova tipa „odredi ko“, kao postupak u istraživanju odgoja i
obrazovanja
91. Pojasnite i obrazložite skalu rangova, kao postupak u istraživanju odgoja i obrazovanja
92. Pojasnite i obrazložite postupak pomodu upoređivanja parova, kao varijantu skale sudova i
njene mogudnosti primjene u istraživanju odgoja i obrazovanja
93. Pojasnite i obrazložite postupak uspoređivanja sa prethodno određenim rangom, kao varijantu
skale sudova, mogudnosti i ograničenja primjene ovog postupka u istraživanju odgoja i
obrazovanja
94. Pojasnite i obrazložite skalogram (Gutmanova skala) kao varijantu skale sudova, mogudnosti i
ograničenja primjene ovog postupka u istraživanju odgoja i obrazovanja
95. Pojasnite i obrazložite Q-postupak, kao varijantu skale sudova, mogudnosti i ograničenja
primjene ovog postupka u istraživanju odgoja i obrazovanja
96. Pojasnite i obrazložite sociometrijski postupak, kao postupak u istraživanju odgoja i
obrazovanja
97. Navedite i obrazložite pet opdih mjerila znanstvene hipoteze prema Marušidu
98. Pojasnite i obrazložite značenje i razlike nul-hipoteze i alternativne hipoteze
99. Objasnite pogrešku tipa 1. koja se može javiti prilikom testiranja nul-hipoteze
100. Objasnite pogrešku tipa 2. koja se može javiti prilikom testiranja nul-hipoteze
101. Koja se dva osnovna pitanja postavljaju kod odabira uzorka?
102. Koja su četiri kriterija za jasno određivanje ciljne populacije?
103. Navedite osnovne vrste uzorka poznate vjerojatnosti odabira – probabilistički uzorci
104. Jednostavni slučajni uzorak – postupak odabira, prednosti, ograničenja
105. Sustavni uzorak (intervalni uzorak) – postupak odabira, prednosti, ograničenja
106. Stratificirani uzorak (slojeviti uzorak) – postupak odabira, prednosti, ograničenja
107. Klasterski uzorak – postupak odabira, prednosti, ograničenja
108. Etapni uzorak – postupak odabira, prednosti, ograničenja
109. Višefazni uzorak – postupak odabira, prednosti, ograničenja
110. Navedite osnovne vrste neslučajnog uzorka– neprobabilistički uzorci
111. Prigodni uzorak – postupak odabira, prednosti, ograničenja
112. Kvotni uzorak – postupak odabira, prednosti, ograničenja
113. Namjerni (ciljni) uzorak – postupak odabira, prednosti, ograničenja
114. Dimenzionalni uzorak – postupak odabira, prednosti, ograničenja

41
115. Uzorak „lavine“ – postupak odabira, prednosti, ograničenja
116. Navedite i obrazložite osnovno značenje i razlike između deskriptivne i inferencijalne
statistike (sa aspekta indukcije)
117. Navedite četiri osnovne skupine pokazatelja deskriptivne statistike
118. Koje su osnovne mjere centralne tendencije?
119. Koje su osnovne mjere disperzije u deskriptivnoj statistici?
120. Navedite i obrazložite aproksimativne okvire za interpretaciju koeficijenta korelacije
121. Navedite tri osnovna koeficijenta korelacije i uvjete u kojima se oni koriste za utvrživanje
stupnja povezanosti među pojavama
122. Navedite dva osnovna pokazatelja inferencijalne statistike

42