Časopis Kanavelic

KANAVELIĆ, br.
1, 2015
KANAVELIĆ
Časopis za književnost, umjetnost i znanost
Godište I / 2015, broj 1
1
KANAVELIĆ, br. 1, 2015
KANAVELIĆ, ĉasopis za knjiţevnost, umjetnost i znanost
Izdavaĉ / Publisher
Gradska knjiţnica Ivan Vidali – Korĉula
Za izdavaĉa / For Publisher

Tajana Grbin
Uredništvo / Editorial Board

Tonko Barĉot, Dejan Durić, Goran Kalogjera, Mirjana Marelić,
Milojka Skokandić, Vasil Tocinovski
Odgovorna urednica / Editor-in-Chief

Milojka Skokandić
Prijevod saţetaka na engleski jezik / Summaries Translated by

Ţivan Filippi
Grafiĉka oprema / Graphic Design

Mia McCabe
Lektura / Proofreading
Jasna Bićanić
Raĉunalni slog i tisak / Layout and Print

Akademski peĉat, Skopje
Naklada / Copies
200 primjeraka
Adresa uredništva / Address of Editorial Board

Obala korĉulanskih brodograditelja bb, 20260 Korĉula
e-mail:gradska.knjiznica.ivan.vidali@du.t-com.hr
tel: 020/711 974
Uredništvo prima tekstove svaki dan od 10 do 12 sati * Rukopise ne vraćamo*

Izlazi jednom godišnje *Cijena 40 kn* Preplata se uplaćuje na ţiro raĉun:
IBAN HR0223300031100076473 (s naznakom „za Kanavelić“)
Ovaj je broj tiskan uz novĉanu pomoć Grada Korĉule.
Ĉasopis je registriran pri Ministarstvu kulture Republike Hrvatske.
2
KANAVELIĆ
Časopis za književnost, umjetnost i znanost
Godište I / 2015, broj 1
Gradska knjižnica Ivan Vidali

Korčula
2015
3
4
SADRŢAJ
SADRŢAJ
Uvodnik....................................................................................................7
ZNANOST
Saša Potoĉnjak
Korĉulanski ljubavni cjelovi: barok u ljubavnoj poeziji
Petra Kanavelića .................................................................................. 11
Goran Kalogjera
Korĉulansko knjiţevno stvaralaštvo 19. stoljeća ............................................ 30
Dejan Durić
Romansa, granica i interkulturna komunikacija: Bijedna Mara
Luke Botića............................................................................................. 53
Vasil Tocinovski
Поетски cудбини – Анка Призмиќ Шеге и Даница Ручигај .......................70
Danijela Baĉić-Karković
Uz Gromaĉe Josipa Baĉića Manjavina .......................................................... 90
Tonko Barĉot
Nasrid Luke na Luĉici, bor se zeleni – Majsko drvo u nekadašnjoj
obiĉajnoj praksi Veloluĉana ........................................................................ 101
Ţivan Filippi
Jasna Šegedin, Zdravamarija jedne grmuše ..................................................127
KNJIŢEVNOST
Ivica Duhović Ţaknić

Djeca vraţja, Dva ovna na brvnu, Maškare, Jutro po mojoj mjeri,
Katamaran za drţavnog tajnika, Krizma ko šizma ....................................... 139
Darinka Krstulović
Pjesme ..................................................................................................151
5
SrĊan Duhović
Pjesme ..................................................................................................155
Mirjana Tulić Sardelić

Pjesme .................................................................................................156
Tonĉi Gatti
Je ti galeb vrag, Di ste fetivi Korĉulani? ...................................................... 159
IZ KORĈULANSKE USMENE BAŠTINE
Fani Matulović
Vrniĉke kolende ..................................................................................163
OSVRTI
Danijel Ciković
D. Tulić i N. Kudiš, Opatska riznica, katedrala i crkve grada Korĉule,
Korĉula, 2014. .............................................................................................. 175
Tonko Barĉot
Neven Fazinić, Pelješac – putopis I., Korĉula – Velika Gorica, 2014........ 179
Milojka Skokandić
Antica Branka Bavĉević, Anitin raĉiški tanac, Split, 2011........................ 184
Vasil Tocinovski
Ivona Kapor, Zorzijeva kletva, Akademski peĉat, Skopje, 2014..................187
Goran Kalogjera
Darinka Krstulović, Korĉulanska pisma, Biblioteka Ţilković,
Korĉula, 2014. .............................................................................................. 190
Goran Kalogjera
SrĊan Duhović, Izgubljeni koraci, Akademski peĉat, Skopje, 2014.............. 194
Sanda Hanĉević i Valerija Jurjević

Sneţana Bukal, Bez zbogom svemu tome, Meandarmedia, Zagreb, 2013. ....195
Dejan Durić
Goran Kalogjera, Makedonske teme bez dileme, Biblioteka Ţilković,
Korĉula, 2014. .............................................................................................. 199
6
Uvodnik
Budućim ĉitateljima i suradnicima!
Pred Vama je prvi broj ĉasopisa za knjiţevnost, kulturu, i umjetnost

koji imenujemo Kanavelić. Uzeli smo ovo ĉasno i poznato ime
korĉulanskog baroknog pjesnika koji je svojim knjiţevnim opusom zaduţio
hrvatsku knjiţevnost, ali i donio slavu svome Gradu. Nadamo se da će ovaj
ĉasopis dugo ţivjeti i saţivjeti sa svima onima koji će ga ĉitati ili u njemu
suraĊivati. Namjera nam je njegovati, vrednovati i afirmirati sve one
umjetniĉke i kulturne vrednote otoka Korĉule, ali isto tako biti otvorenih
stranica za sve one koji svojim tekstovima ţele suraĊivati u Kanaveliću.
Kad smo pokrenuli ideju o osnivanju ĉasopisa, imali smo na umu
dugogodišnju izdavaĉku tradiciju naših gradova susjeda, Dubrovnika, Splita
i Zadra, koji su iznjedrili brojne znanstvene i umjetniĉke ĉasopise od kojih
su mnogi još danas prisutni u znanstvenom i kulturnom ţivotu svojih
sredina, ali i cijele Hrvatske. Naravno da su pritom bile prisutne i sumnje u
cijeli projekt, meĊutim prvi broj dokazuje da smo bili na ispravnom putu.
Treba li Korĉuli jedan ovakav ĉasopis? Pitanje je koje će oĉito mnogi
postaviti. Odgovor Uredništva je sljedeći: da nije potreban, ne bi ga ni
pokrenuli. Pokrećemo ga voĊeni idejom da će s vremenom prerasti u
respektabilan znanstveni ĉasopis vrijednih tekstova i dobrih pisaca. Isto
tako, uvijek ćemo biti otvoreni za sve one koji se bave knjiţevnim
stvaralaštvom, bez obzira radi li se o već afirmiranim piscima ili
poĉetnicima. Ţelja nam je da nam se prikljuĉi što više autora s
„korĉulanskim“ temama, meĊutim bit će nam zadovoljstvo objavljivati
tekstove autora iz drugih sredina i teme koje s Korĉulom nemaju nikakve
veze. Jednom rijeĉju, korĉulanske su nam teme prioritet, ali smo otvoreni
prema svima koji s nama ţele podijeliti svoje znanstvene ili umjetniĉke
interese.
Uredništvo
7
8
Znanost
9
10
Saša POTOĈNJAK UDK: 821.163.42.09

Filozofski fakultet, Sveuĉilište u Rijeci Izvorni znanstveni rad
Original scientific paper
Primljeno: 14. oţujka 2015.
KORĈULANSKI LJUBAVNI CJELOVI:

BAROK U LJUBAVNOJ POEZIJI PETRA KANAVELIĆA1
SAŢETAK
Pjesniĉki opus Petra Kanavelića, korĉulanskog pjesnika, koji je

višestruko bio povezan s gradom Dubrovnikom, obuhvaća oko 80 lirskih i
lirsko-epskih pjesama te ga se s obzirom na motivsko-tematske elemente
moţe podijeliti u ĉetiri lirske vrste: ljubavna, šaljivo-satiriĉna, religiozno-
refleksivna i prigodno-pohvalna poezija. U ovome se radu opisuju poetiĉke
osobine ljubavnih i ljubavno-šaljivih lirskih vrsta i podvrsta. Tako u
ljubavnim lirskim vrstama i podvrstama dominiraju tradicionalni motivsko-
tematski elementi karakteristiĉni za dubrovaĉku ljubavnu liriku ranoga
novovjekovlja, pjesme su uglavnom oblikovane uz pomoć artificijelnih
stilskih postupaka te se lirski siţe gradi oko figure umjesto oko teme.
Pjesme su nerijetko oblikovane kao niz retoriĉkih figura koji se formalno
razrješava u poanti. Analiza Kanavelićeva ljubavnoga pjesništva pokazuju
njegovu vještinu u oštrom stilu (stile acuto).
KLJUĈNE RIJEĈI: stile acuto, concetto, barokno pjesništvo, barokni opis, barokni
petrarkizam
1. Uvod
U mnogim je knjiţevnopovijesnim pregledima istaknuto kako je Petar

Kanavelić (1637. – 1719.) „bio jedan od naših najplodnijih pjesnika starijih
1
Rad je rezultat istraţivanja na znanstvenom projektu „Hrvatska pisana baština od 17. do
19. stoljeća“ (br. 13.04.1.2.03) voditeljice prof. dr. sc. Diane Stolac, koji financira
Sveuĉilište u Rijeci.
11
razdoblja“2. MeĊutim, pjesme toga korĉulanskog pjesnika nikad nisu

prireĊene i objavljene u cijelosti, tek su povremeno (uglavnom
prigodniĉarski) bile objavljivane u razliĉitim, uglavnom popularnim
glasilima. Nerijetko su pjesme drugih pjesnika pogrešno pripisane
Kanaveliću ili su njegove pjesme pripisane drugim pjesnicima3. Situaciju
oko izdavanja pjesama Petra Kanavelića ilustrira i ĉinjenica da je u poznatoj
ediciji Pet stoljeća hrvatske knjiţevnosti 1967. godine objavljen samo izbor
Razlike pjesmi u koji je uvršteno svega šest pjesama: Boj od celova, Eto
rano primaljetje, Stojka pokojna, DoĊi, o ljubi ma ljubljena i dvije Zaĉinke:
Od kola i Pjesan pirna4; a u edicijama HAZU-a Stari pisci hrvatski te
Matice hrvatske Stoljeća hrvatske knjiţevnosti pjesništvo Petra Kanavelića
još uvijek nije kritiĉki prireĊeno i u cijelosti objavljeno5. Tomu je zasigurno
jedan od razloga što je većina Kanavelićevih pjesama poznata i saĉuvana
samo u prijepisima od kojih su i najvaţniji još uvijek u rukopisima6.
Nešto se veći interes javio za Kanavelićevo lirsko-epsko
prigodniĉarsko pjesništvo u kojem je opjevao i svakodnevne, lokalne
dogaĊaje, primjerice lament Grad Dubrovnik vlastelom u trešnji (Ancona,
1667., s pjesmama N. Bunića i B. Bettere) i himniĉni Dubrovnik osloboĊen
od haraĉa na blagdan ruke sv. Vlasi, zatim za zaokruţeni panegiriĉki ciklus
s ideologemima baroknoga slavizma koji ĉine sastavi Pjesan u pohvalu
privedroga Ivana Sobjeskoga, kralja poljaĉkoga, obranitelja Beĉa; U
pohvalu istoga kralja Ivana Sobjeskoga i treća, upućena slikaru Benediktu
Stayu, pisana talijanski, da naslika osloboĊenje Beĉa od turske opsade 1683.
(Invito ad amico pittore in Ragusa di pinger un quadro) što je na tragu
barokne sklonosti pikturalnom7. MeĊutim, Kanavelićevim lirskim
2
Bogišić, R. Petar Kanavelić, pjesnik, u Zbornik radova o PETRU KANAVELIĆU. Zbornik
radova otoka Korĉule, sv. 3, Korĉula, 1973., str. 109.
3
Vidjeti Foretić, M. Bibliografija radova Petra Kanavelića, isto, str. 173-174.
4
Zbornik stihova XVII stoljeća, Pet stoljeća hrvatske knjiţevnosti, knjiga 10, Zora&Matica
hrvatska, Zagreb 1967.
5
Popis tiskom objavljenih radova Petra Kanavelića vidjeti u isto, str. 175-183.
6
Izdvojimo 1. Rkp. I b 21: Pjesni razlike i zaĉinke (prijepis Miha Dţona Rastića iz 1752.),
Arhiv HAZU, Zagreb; 2. Rkp. I b 137, Arhiv HAZU, Zagreb; 3. Rkp. I b 109, Arhiv
HAZU, Zagreb;4. Rkp. I a 95: Sveta Tomacegna Petra Canavelli Vlastelina
Corcjulanskoga, Arhiv HAZU, Zagreb; 5. R 5191: Pjesni Gosp. Petra Kanavelli Vlas.
Korculanskog, NSK Zbirka rukopisa i starih knjiga, Zagreb. Popis ostalih rukopisa vidjeti u
isto, str. 207-247.
7
O tome vidjeti Brković, I. „Vrijednosne konotacije povijesnih prostora u dubrovaĉkoj
knjiţevnosti 17. stoljeća“, Dani Hvarskoga kazališta. GraĊa i rasprave o hrvatskoj
knjiţevnosti i kazalištu, 35/1, 2009., str. 255-276.; Dukić, D. Sultanova djeca, Thema i. d.,
Zadar, 2004.; Fališevac, D. „Polonofilstvo u hrvatskoj baroknoj knjiţevnosti“, Umjetnost
rijeĉi XLVII/1-2, 2003., str. 85-105; Fališevac, D. „Sveto za profano: Sveti Vlaho kao
12
sastavcima, smatram, nije pridana dovoljna pozornost8 te je naposljetku

njegov lirski opus s većim ili manjim obrazloţenjima ocijenjen kao osrednje
stihotvorstvo nastalo kao tipiĉan produkt maniristiĉkoga pjesništva.
Tako, na primjer, Mihovil Kombol doista istiĉe raznovrsnost i
kvantitetu njegova knjiţevnoga rada. MeĊutim, pjesniĉkome opusu pridaje
vrlo uopćene atribute, smatrajući da je Kanavelićev knjiţevni rad
pseudopoesia letteraria9. Tako mu je ljubavno pjesništvo „plod mlaĊih
dana“, nastalo pod utjecajem talijanske seiĉentistiĉke lirike (G. B. Marino,
G. Preti, F. Testi) da bi se u kasnijim danima pribliţio tonu lake arkadske
kanconete. Ocjena M. Kombola polazi od općega dojma o seiĉentistiĉkom
pjesništvu koji je prevladavao u kroatistiĉkoj historiografiji sredinom
prošloga stoljeća, povodeći se uglavnom kroĉeanskim kriterijima: (…)
glavno, što udara u oĉi u njegovoj ljubavnoj lirici, jest nedostatak vlastitog
tona; (…) on je uviek podjednak: dosta okretan versifikator s nevelikom
prtljagom konvencionalnih motiva i slika. A posebno za prigodnu
Kanavelićevu poeziju zakljuĉuje: sve su te pjesme, spominjane i hvaljene od
suvremenika, bile više društvena senzacija zatvorena kruga negoli spontan
pjesniĉki izraz10. O Kanavelićevu je opusu stoga Kombol zakljuĉio da je
znalaĉki, ali stvaralaĉki nedovoljno zagrijan rad ĉovjeka od pera11.
Kao epigonsko-prigodniĉarsko u maniri „njegova vremena“
Kanavelićevo je pjesniĉko djelo ocijenio i Rafo Bogišić. Pripada dugom
nizu onih, smatra Bogišić, koji će nastavljati da neumorno udaraju po već
istrošenim ţicama, izraţavajući se zastarjelim oblicima i previše
jednoliĉnim tonovima12. Ipak, Bogišić je ostavio mogućnost da je
Kanavelićeva poezija ipak „zanimljiva“ kao ilustracija i uzorak jednog
stanja što je u svojoj nešto kasnijoj knjiţevnokritiĉkoj ocjeni i dopunio:
Jedinstvenost pjesniĉkog djela u Kanavelića posebno je uoĉljiva, jer se radi
o pjesniku izriĉito smještenom i uokvirenom jednom epohom i jednom
manirom. Sva Kanavelićeva pjesniĉka djela plod su zapravo jednog
jedinstvenog kulturno-knjiţevnog trenutka13.
politiĉki simbol u knjiţevnosti starog Dubrovnika“, u: Dubrovnik – otvoreni i zatvoreni

grad, Ljevak, Zagreb, 2007., str. 133-156.
8
U Bibliografiji je naveden velik broj opće i specijalne literature, no pjesništvom, posebno
lirskim vrstama i podvrstama bavi se tek manji broj autora. Usporediti u Literatura o Petru
Kanaveliću, isto, str. 184-200.
9
Kombol, M. Povijest hrvatske knjiţevnosti do preporoda, Matica hrvatska, Zagreb, 1961.,
str. 283.
10
Isto, str. 280-284.
11
Isto, str. 283.
12
Bogišić, R. Zbornik stihova XVII stoljeća, Pet stoljeća hrvatske knjiţevnosti, knjiga 10,
Zora&Matica hrvatska, Zagreb 1967., str. 237.
13
Bogišić, R., nav. djelo (1973.), str. 112.
13
U Liberovoj Povijesti hrvatske knjiţevnosti Franjo Švelec gotovo da i

ne spominje Kanavelićev lirski opus. Navodi tek ciklus od deset pjesama
Svojoj vjerenici gos. Pavli Staj kako bi ustvrdio kako ni te pjesme ne izlaze
iz okvira tada uobiĉajene ljubavne poezije s isto tako uobiĉajenim
rekvizitima, posuĊenima od petrarkista, samo sada mnogo više bujnima,
kako je to i odgovaralo prezrelom baroku14.
Zanimljivo je navesti i mišljenje Slobodana Prosperova Novaka: U
mnoštvu Kanavelićevih stihova, njegovih najĉešće pravilno sroĉenih
osmeraĉkih katrena, smjestila se i golema pjesniĉka makulatura, prazan
hod onovremenoga pjesništva, stihovi zamorni i dosadni, ispisani kao
zamjena za prozu, kao zamjena za nedostatak ushita i točnih riječi.
[Istaknula S. P.] Petar je Kanavelić u knjiţevnosti imao i jedan relevantan
talent koji ga je izdvajao od većine njegovih suvremenika. Uz pomoć toga
talenta istaknuo se Korĉulanin napose na polju epskog i dramskog
stvaralaštva15.
Ovakva zakljuĉna ocjena knjiţevne kritike pokazuje da je interes za
Kanavelićevo pjesništvo gotovo pa posvema izostao, pa se ta apsolutna
ravnodušnost naspram Kanavelićevih lirskih uradaka nastojala opravdati
jednostavno neprimjerenim kriterijima – „dosadom“ i „nedostatkom ushita“.
2. Poetiĉke osobine ljubavne i ljubavno-šaljive poezije

Petra Kanavelića
Pjesniĉki opus ovoga korĉulanskog pjesnika, koji je višestruko bio

povezan s gradom Dubrovnikom, obuhvaća oko 80 lirskih i lirsko-epskih
pjesama. Kanavelić je prevodio te slobodno prepjevavao i pjesme talijanskih
uzora kao što su G. B. Marino (Zaman se povrati premaljetje), G. Preti
(Ljubav promijenjena u omrazu) ili F. Testi (refleksivne Nije pokoja nego
na nebu)16. Po stilskim obiljeţjima pjesme pripadaju ili zrelom baroku ili
pastirsko-arkadskom pjesništvu, svojevrsnoj varijanti klasicizma. Pjesniĉki
opus s obzirom na motivsko-tematske elemente moţemo podijeliti u ĉetiri
lirske vrste: ljubavna, šaljivo-satiriĉna, religiozno-refleksivna i prigodno-
14
Švelec, F. Hrvatska knjiţevnost sedamnaestog stoljeća, u Povijest hrvatske knjiţevnosti,
knjiga 3, Liber – Mladost, Zagreb, 1974, str. 277.
15
Prosperov Novak, S. Povijest hrvatske knjiţevnosti. Od Gundulićeva „poroda od tmine“
do Kaĉićeva „Razgovora ugodnog naroda slovinskoga“ iz 1756., Knjiga III, Antibarbarus,
Zagreb, 1999., str. 576-577.
16
O uzorima i utjecajima u pjesmama P. Kanavelića vidjeti Deanović, M. Odrazi talijanske
akademije ''degli Arcadi'' preko Jadrana, Zagreb, 1933.; Pantić, M. Petar Kanavelović i
Dubrovnik, Zbornik Matice srpske za knjiţevnost i jezik, knj. 18., sv. 2 i 3, 1970.; Bojović,
Z. Barokni pesnik Petar Kanavelović, SANU, Beograd, 1980.
14
pohvalna poezija17. U ovome se radu opisuju poetiĉke osobine ljubavnih i

ljubavno-šaljivih lirskih vrsta i podvrsta, a na temelju kojih je moguće
odrediti Petra Kanavelića pjesnikom oštroga stila.
3.1.
U ljubavnim lirskim vrstama i podvrstama dominiraju tradicionalni

motivsko-tematski elementi karakteristiĉni za dubrovaĉku ljubavnu liriku
ranoga novovjekovlja (plam ljuveni, sunce od istoĉi, strijel ognjene, pepeo,
oganj, ljuvene smrtne rane, drobni ĉemin, ruţica, vjetric blagi, cvijet
mladosti), s time da su pjesme uglavnom oblikovane uz pomoć artificijelnih
stilskih postupaka. Lirski siţe pjesama uglavnom se gradi oko figure
umjesto oko teme pa je nerijetko pjesma izgraĊena kao niz retoriĉkih figura,
a koji se onda formalno razrješava u poanti18. Kanavelić je u ljubavnim
pjesmama posvema posegnuo za akutnim stilom (stile acuto):
Acutezza je jedan od povijesnih naziva za naĉin izraţavanja što ga
danas radije nazivljemo barokom. Stil izvorno nazvan tom rijeĉju, ali i
nizom alternativnih naziva (stile acuto, stile attrattivo, culto, ingegnoso),
prihvatili su nakon g. 1600. mnogi europski pisci, a dokazano je prisutan i u
djelima naših triju Dubrovĉana [I. B. Vuĉić, I. Gundulić i I. ĐurĊević, op.
S. P.] (...) Kad je rijeĉ o unutrašnjim svojstvima akutnoga stila, na prvo
mjesto dolazi osobit repertoar njegovih izraţajnih sredstava, u kojem uloga
osnovne jedinice pripada retoriĉkim figurama, kako su razvrstane i opisane
u retoriĉkom uĉenju o ornatusu. (...) Seiĉenteskni figuralni stil teţi izboriti
status tekstualne dominante, ulogu najvidljivije i estetiĉki najdjelotvornije
komponente u pjesniĉkom tekstu19.
U pjesmi Ljubav sjedinjena nalazi se niz figura per adjectionem20

(poliptoton, paregmenon) koje ulaze u sloţeniji stilski postupak:
17
Podjela koju predlaţem ponešto se razlikuje od vrstovnih opisa u starijoj
knjiţevnopovijesnoj literaturi koje su predlagali R. Bogišić, M. Foretić i Z. Bojović. U
ovome radu preuzimam podjelu koju sam ponudila u Lajšić, S. „Pjesme Petra Kanavelića“,
Leksikon hrvatske knjiţevnosti – Djela, Školska knjiga, Zagreb, 2008., str. 607-608.
18
O specifiĉnom naĉinu izgradnje lirskoga siţea barokne pjesme vidjeti analizu u Kravar,
Z. Jedan dijeljeno s tri: Acutezza u Bunića, Gundulića i ĐurĊevića. Hrvatska knjiţevna
baština, 2, ur. D. Fališevac, J. Lisac, D. Novaković, Zagreb, 2003.
19
Kravar, Z., isto, str. 418.
20
U ĉemu je Kanavelićeva poezija vrlo sliĉna Bunićevoj. O upotrebi figura per adjectionem
(poliptoton, paregmenon, paronomazija, asonanca, aliteracija itd.) u poeziji Ivana Bunića
Vuĉića vidjeti Fališevac, D. Ivan Bunić Vuĉić. Zavod za znanost o knjiţevnosti –
Sveuĉilišna naklada Liber, Zagreb, 1987., str. 114-122.
15
Rakle moja mene dvori

I Rakle je mâ dvorena
Š' nje ognja mlados moja gori
S' ognja je moga razgorjena [...]
Tako svjeme ljubiti će
Rakle pokoj moj ljubjeni,
Ljubjena ona sveĊ biti će,
Kojoj pokoj jes u meni21.
Posebno je artificijelno oblikovana osmeraĉka pjesma Boj od celovâ u

cjelini izgraĊena na figurama per adjectionem oko dominantnog leksema
cjelov te se semantika cijele pjesme gradi brojnim stilskim igrarijama i
anagramskim figurama:
Tako ugodno sjedinimo

Celove ove, mâ gospoje,
Celovimâ da uĉinimo
Od celovâ slatke boje.
Ter celove ko isbrane
Ne bude umjet podavati,
Ne celivan neka ostane
A sveĊ bude celivati. [...]
Oko metafore poljupca izgraĊena je Pisan jednoj gospogji koja reĉe

neumjet celivat gdje se završni concetto temelji na amblemu usana koje daju
poljubac. Ovdje je upotrijebljen i motiv zrcala kao predmeta u kojem se
ogleda gospojina ljepota22:
21
Stihove pjesama Petra Kanavelića citiram prema rukopisu prijepisa Miha Dţona Rastića
iz 1752. godine, a koji se nalazi u Arhivu HAZU u Zagrebu pod signaturom Rkp. I b 21.
Rukopis nosi skupni naslov Raslike pjesni, i sacinke rasparsciane po Dubrovniku Skladane
po gospnu Petru Canavelovichiu grada Corcjule vlastelinu, ki sloviasce oko litta Gosp.va
1680. A skupiene, pripisane, i sloscgene u ovo libro po Gospnu Mihu Gjona Rasticja
vlastelinu Dubrovackomu Litta Gospodinova 1752.
Osim navedenoga rukopisa u ovome su radu stihovi još dviju pjesama citirani i prema
jednom drugom rukopisu iz Arhiva HAZU pod signaturom I b 109.
22
Topos ogledala moţe se tumaĉiti na više naĉina. Tumaĉenje motiva kao odraza
gospoĊine ljepote, u platonistiĉkom doţivljaju zapravo kao odraza univerzalne ljepote (tako
na primjer pjesma Jur ni jedna na svit vila Hanibala Lucića) nasljeĊe je renesanse.
Seiĉentistiĉkim je pjesnicima motiv ogledala mogao posluţiti kao još jedan od predmeta
koji okruţuju ţenu u njezinoj ljepoti – ogledalo, maramica, lepeza, veo, ĉešalj i sl. odnosno,
motiv ogledala u umjetnosti 17. stoljeća ĉesto postaje simbol iluzije odnosno amblem
nestalnosti i prolaznosti. Prema Zogović, M. Marino i marinovski motivi i teme u
16
Kad god sv'jetla sred ogleda

Rumene usti vidiš tvoje,
Nemoš sumnjit unapr'jeda,
Onĉas vidiš celov što je.
Nu ako nećeš samoj sebi,

Ni zrcalu vjerovati,
To i ţudim, ja ću tebi
Što je celov ukazati23.
U nerijetko konĉetozno oblikovanim pjesmama tema ljubavi izraţava

se naglašeno baroknim stilom, ĉesto ingenioznom dosjetkom. U pjesmi Mre
bez ufanja dosjetka se izvodi uz pomoć amblema: ognjeni/gorući uzdah
zaljubljenika omekšava kamen, ali ne i njezino kameno srce (zašto uzdasi
moji ognjeni / prignuli bi stjenu vrlu, / a ne mogu vajmeh meni / tvû nemilos
neumarlu). Zatim je iskorištena prepoznatljiva metafora ljubav je bolest pa
zaljubljenik od neuzvraćene ljubavi umire:
Nego eto boles prika

Odi me je sad donila,
Da kroz usti ljubovnika
Ĉuješ ovo: mrem nemila.
Odnosno, analogno će od uzvraćenoga pogleda ozdraviti:
Parsi neka ove u moje

Varla udesa gnjev se obrati,
Ištom da svak mê Gospoje
Gdjegod vidim ja prosijati24.
U pjesmi Serenata uĉinjena gospoji N. N. u tri glasa prisutna je ista

metaforika ljubavne boli pa je lijek ljubavnoj rani gospojin milostiv pogled:
dubrovaĉkoj knjiţevnosti XVII veka, u knjizi Hrvatski knjiţevni barok, ur. D. Fališevac.
Zavod za znanost o knjiţevnosti, Zagreb, 1991, str. 70-76.
23
Stihovi pjesme preuzeti prema Vukasović, V. V. Slovinstvo na otoku Korĉuli, Slovinac,
3/1880, br. 22, str. 428. Pjesmu je kasnije prepjevao na talijanski jezik pod naslovom Il
baccio F. Pelegrini. Prema Bojović, Z., nav. djelo, str. 133.
24
U literaturi se ova strofa smatrala zasebnom pjesmom Parsi neka ove u moje br. 6, a kako
je navedeno u bibliografiji M. Foretića, nav. djelo (1973). Da je rijeĉ o završnim stihovima
pjesme Mre bez ufanja prva je ustvrdila Zlata Bojović, nav. djelo, str. 132.
17
Er tvoj pogled rajski izbrani,

Kijem se mlados tvâ podnosi
Lijek ţud'jeni mojoj rani,
I uzdisano zdravlje nosi. [...]
U ljubavnom se pjesništvu Kanavelić posvema pribliţava dubrovaĉkoj

školi acutezze i artificijelnoj vještini pjesnika Plandovanja. I pjesma O
pridraga Tratorice već je prepoznata kao ĉista barokna igra25. Ovdje je
došlo do prefunkcionalizacije idealistiĉkoga ljubavnog diskursa, i to
trubadursko-viteškoga. Naime, naslijeĊen je repertoar motivsko-tematskih
elemenata srednjovjekovno-viteškoga podrijetla, a koncept ljubavnoga
odnosa je ljubav-sluţba26. Adresat je idealna gospoja – donna angelo (I vrhu
svijeh lijepih vila / ti gospoja najljepša si)27, zaljubljenik je vjerni sluga koji
vjeĉno sluţi njezinu idealnu ljepotu, a posebno su istaknuti motivi dijeljenja
srca i motiv sna:
Ja ću biti do vijek vijeka

Vjerni sluga tvoje lijeposti,
Ti mâ radost sva kolika
Cvijet prilijepi moje mladosti.
Dilnje se moje srdašce

Na put stavlja moje stupaje
A tvâ lijepos i sunašce
Sred tihoga sna ostaje. [...]
25
Zlata Bojović je u svom radu o pjesništvu Petra Kanavelića u više navrata istaknula
baroknost njegove lirike, meĊutim analiza koja je provedena u studiji o pjesništvu P.
Kanavelića uglavnom se temelji na izlaganju lirskoga siţea, a znatno manje na utvrĊivanju
repertoara stilskih figura i postupaka koji su oblikovali pjesme. Izdvajanjem i utvrĊivanjem
stilskog instrumentarija moguće je ustvrditi naĉin izgradnje lirskoga siţea u kojem je
tematski 'aptum' pjesme podreĊen 'relacijskoj mreţi' pojedinih figura. O tome vidjeti u
Kravar, Z., nav. djelo (2003).
26
Istiĉem da nije rijeĉ o petrarkistiĉkim motivima već o motivsko-tematskom kompleksu
podrijetlom iz srednjeg vijeka. Ovdje je vrijedno istaknuti da je jedan od amoroznih
diskurza lirike 15. i 16. st. prema T. Bogdanu upravo srednjovjekovna semantika dvorske
ljubavi, što odgovara konceptu odnosa što su ga proteţirali u svojim pjesmama provansalski
trubaduri ili njemaĉki Minnesingeri, a kasnije ga preuzima i ranonovovjekovna lirika. Od
konstitutivnih elemenata srednjovjekovne semantike dvorske ljubavi meĊu hrvatskim se
pjesnicima najbolje primio koncept ljubavne sluţbe i traţenja odgovarajuće nagrade, koja
najĉešće biva nepravedno uskraćenom. Bogdan, T. Tekstualni subjektivitet u hrvatskoj
ljubavnoj lirici 15. i 16. stoljeća. Doktorska disertacija, Zagreb, 2005, str. 134, 136-139.
27
Stihovi pjesme preuzeti prema prijepisu iz 18. stoljeća, a iz rukopisa Arhiva HAZU pod
signaturom I b 109, str. 18.
18
U ovoj su pjesmi motivi naslijeĊeni (podrijetlom iz tradicije

srednjovjekovnoga dvorskog pjesništva), a zatim upotrijebljeni na nov
(barokni) naĉin.
3.2.
P. Kanavelić je i autor ciklusa sastavljenog od 10 kratkih pjesama

svojoj vjerenici Pauli Stay. U rukopisu prijepisa Dţona Rastića pjesme su i
obrojĉene i zasebno naslovljene. Pjesme su razliĉite duţine, a dio njih
poĉetnim stihovima kroz pet osmeraĉkih katrena obrazuju akrostih
Pavla/Paula ili se isto ime nalazi u slogovnim kombinacijama Evo kâ mnom
lijePA VLAda / Zato lijePA VLAdaš koja. MeĊutim, metafore se i poredbe u
pjesmama, kao i uostalom svi motivsko-tematski elementi, prenose iz
pjesme u pjesmu pa je moguće ciklus od 10 pjesama ĉitati i kao jednu dulju
pjesmu u kojoj se tematizira razdvojenost vjerenika prije poĉetka braĉnoga
ţivota.
U uvodnim se strofama gomilaju motivi sunca od istoĉi, zlatnih zraka
i svjetlosti koji oblikuju karakteristiĉne metafore dragine ljepote, njezina
svijetla lica i posebno oĉiju. Metafora zore za dragin pogled suprotstavlja se
završetku dana kada sunce zapada pa lirski subjekt više ne vidi draginu
ljepotu:
Kad mi sunce u istoĉi

zrake ukaţe zlatne svoje,
reĉem: evo vedrijeh oĉi
svijetlost prava lijepe moje.
Toli opeta drage obrati

put zapada sve svjetlosti
ter ne vidim već mi sjati
izgled rajske tve lijeposti. [...]
Uvodi se i motiv noći koji nas obavještava da je vremenski okvir

iskaza lirskoga subjekta zapravo vrijeme poĉinka, što uvjetuje razdvojenost
zaruĉnika i vjerenice: i u tmastoj noćnoj sjeni / sja mi lijepos nje sunĉana.
Lirski se subjekt tješi jer će brzo svanuti zora, a s njom i ljepota draginih
oĉiju. Posebno je istaknut motiv dana ĉestitoga što je ustvari vjenĉani dan
nakon kojega vjerenika i vjerenicu neće razdvojiti ni noć: Paĉek doće dan
ĉestiti / ki noć markla stignut neće, / u koj će veseo riti, / evo uza me moje
sreće. Ovdje je draga zapravo metafora raja, sunca koje nikada ne zapada i
19
svjetlosti koja se nikada ne gasi. Iz ĉega proizlazi dosjetka da u njihovom

braĉnom ţivotu nikad neće biti tame.
Komunikacija izmeĊu lirskoga subjekta i adresata u ovoj se pjesmi
odvija u maniri „licem u lice“ komunikacije28, ali su subjekt i adresat
razdvojeni – jâ se klanjam iz daleče / ĉin da rajske tve svjetlosti / sunce svak
ĉas meni istjeĉe. Takav tip iskaza nije ĉesta pojava u hrvatskih pjesnika i
zasad je primjećena samo u nekoliko pjesama hrvatske knjiţevnosti 17.
stoljeća29. Lirski subjekt predlaţe adresatu da se komunikacijska
razdvojenost stoga prevlada slanjem pisma:
Ĉin da zrake svjetle svoje

u tvojim knjigam meni objavi
za mê smirit nepokoje,
za uzdarje mê ljubavi.
Motiv pisma oblikovan je i kao metafora vjerenikove poţude te ulazi

u sloţeniji stilski postupak u kojem se spajaju dva udaljena i nespojiva
pojma: ugljen i zaljubljenik. Concordia discors je prepoznatljiva30 – motiv
ugljena, odnosno crne tinte kojom je napisano pismo, metafora je njegove
ljubavi, a bjeline su u pismu pepeo. Pismo je svjedok da će zaljubljenik
(kroz napisane rijeĉi pisma) zbog ljubavi izgorjeti, no njezina će slika
vjeĉno u njegovu ognjenu srcu (amblem) ostati netaknuta:
Ugljen pisma u carnilu

eto ti se lijepa objavlja
a ove knjige u bljedilu
pepeo u kime plam ostavlja.
28
O takvom tipu komunikacije u Kravar, Z. Nakon godine MDC, Matica hrvatska,
Dubrovnik, 1993. str. 83-84.
29
Tip pjesme u kojoj se amorozna situacija odvija u odsustvu ţenskoga adresata pa se glas
lirskoga subjekta obraća nekoj odsutnoj osobi Tako na primjer pjesme I. ĐurĊevića
Sunĉanici ugrabljenoj; GospoĊi nadaleko; Slici svojoj u ruci gospoĊe; Posila sliku svoju
gospoĊi; Cvijet na dar poslan od gospoĊe ili u F. K. Frankopana Zazivanje prišastja ljube,
Dragoljuba zlamenje i Kitici darovanoj hvala.
30
Concetto se dovodi u usku vezu s poentom, (...) usko je povezan s temeljnom funkcijom
baroknog teksta – a ta je da proizvede ĉuĊenje, meraviglia, (...) te da se ne obazire na istinu
i zbilju, da je ostvaren mimo ili usuprot istinitosti i zbilji, da se temelji na paradoksu,
lucidnoj dosjetki, da je osnovni postupak u stvaranju misaonog concetta spajanje, analogija
disparatnog, concordia discors, ili dovoĊenje u zaĉuĊujuću i iznenaĊujuću vezu otprije
poznatog, dakle discordia concors (...). Fališevac, D., nav. djelo (1987), str. 174-175.
20
Lijepa moja istiniti

svjedok je ovo eto tebi
da ću svakĉas ja goriti
dokli budem ţiv pod nebi.
Ali u sarcu razgorjenu

draţijem ognjem od ljubavi
ĉuvati ću neoskvarnjenu
tvoju sliku, moj Raj pravi. [...]
Osim petrarkistiĉkoga stilskog instrumentarija odnosno motivsko-

tematskih elemenata koji ulaze u tvorbu figura per adjectionem (npr.
poliptoton, paronomasia) i karakteristiĉne stilske postupke (npr. tipiĉna
dosjetka o ljubavnim strijelama koje ranjavaju srce zaljubljenika i ţena kao
lijek ranama) na temelju kojih u ovoj pjesmi moţemo govoriti o baroknom
petrarkizmu31, valja istaknuti i elemente koji su naslijeĊeni iz
dolĉestilnovistiĉkoga pjesništva. U prvom redu je to predodţba adresata kao
ţene-anĊela: rajsko lice i oĉi, anĊeoska narav i konaĉno ljepota kao dar s
nebesa; a što govori i u prilog tome da je Kanavelić u odabiru motivsko-
tematskoga repertoara posezao i za nešto starijim, predhumanistiĉkim
tradicijama.
3.3.
Kanavelićevo se pjesništvo moţe dovesti i u vezu s poetikom tzv.

arkadskoga baroka32. Tako se u pjesmi Zelenko već u uvodnom dijelu
pjesme niţu motivsko-tematski elementi (vedro sunce, trava, cvijeće,
pozdrav proljeću, zeleno polje, gora i dubrava) koji su ujedno mjesno-
vremenski podaci opisa dolaska proljeća. Prve su dvije strofe introduktivni
opisi koji s tematskom jezgrom pjesme (u trećoj strofi lirski subjekt tuguje
zbog neuzvraćene ljubavi) stoje u odnosu antiteze:
31
Barokni je petrarkizam uopće glavna odlika Kanavelićeva ljubavnog pjesništva.
Kanavelićevo pjesništvo nikako nije petrarkistiĉko (već barokno), a s obzirom da
petrarkizam nije sinonim za ljubavnu liriku uopće: (...) barokni petrarkizam oznaĉava
istodobnu realizaciju i aktualizaciju i petrarkistiĉkoga i baroknoga koda/sustava u jednom
te istom pjesniĉkom tekstu, odnosno baroknu aktualizaciju petrarkistiĉkoga diskursa – ili u
smislu intenziviranja, ili pak u smislu destruiranja toga istog diskursa, ponajprije na razini
samoga diskursa. Fališevac, D. Dubrovnik – otvoreni i zatvoreni grad, Naklada Ljevak,
Zagreb, 2007, str. 160.
32
Utjecaj arkadske poetike razabire se u idilsko-pastirskoj kanconeti Stojka pokojna (50
preteţno ĉetveraĉka terceta s rimom aaa), koja je slobodan prepjev fragmenta iz
Guarinijeva Vjernoga pastira.
21
Eto u vedroj sunce dici

zrakom zlati travu, i cvjetje,
a u ţuber drag slavici
pozdravljaju primaljetje.
Zelenilom ponavlja se
polje, gora i dubravâ,
i svak u ures izgleda se
od naravnijeh svijeh napravâ.
Ja sam tuţan nad inimâ

ĉekam, vajmeh, nu zamani
moga sunca mojim oĉima
da zrak sine uzdisani. [...]
Rijeĉ je o antitetiĉki vezanom opisu33 koji je vrlo rijedak u hrvatskom

baroknom pjesništvu, a pojavljuje se još samo u pjesništvu Frana Krste
Frankopana (Zornica na dobro opominajuĉ). Funkcija takvog opisa nije
primarno mjesno-vremenska, već se ljepota opisanoga krajolika antitetiĉki
postavlja u odnosu na emocionalni svijet lirskoga subjekta. Tako će u
završnom dijelu pjesme lirski subjekt i zazivati iste te predmete iz krajolika
(Ah da je dano vami ĉuti / gusti dubi u dubravi) kako bi s njima podijelio
tugu i nesretnu sudbinu. Zazivanje prirode poetski je topos staroklasiĉnoga
podrijetla, priroda je antropomorfizirana te postaje „biće koje suosjeća“34:
I da u vami duh pribiva

komu je dano ĉuti, i znati
paĉek ki vas oţivljiva
duh da rijeĉ vam moţe dati.
Rekli biste meni odi

ah nesrećni ljubovniĉe
na svako te zlo porodi
majka i zlati zvijezda istiĉe. [...]
33
Kravar, Z. Funkcija i struktura opisa u hrvatskom baroknom pjesništvu. Sveuĉilišna
naklada Liber, Zagreb, 1980, str. 188.
34
Curtius, E. R. Europska knjiţevnost i latinsko srednjovjekovlje, Naprijed, Zagreb, 1998,
str. 104-106.
22
Drugaĉiji je tip odnosa izmeĊu opisnoga konteksta i tematske jezgre

umetnut u Kanavelićevu ljubavnu popijevku Veselje premaljeću u kojoj su
takoĊer iskorišteni tradicionalni opisi idilsko-arkadskoga krajolika i buĊenja
proljeća. U ovoj se pjesmi lirski siţe gradi oko opisa dolaska proljeća i
buĊenja prirode (Eto rajsko premaljeće / svud otvora rano cvjetje).
Atmosfera je u skladu s tradicionalnim opisima idiliĉnoga ugoĊaja: vjetric
blagi mio i sladak / ţud'jeni nam dijeli hladak. / Svak uţivaj u ljubavi / mir
izbrani, pokoj pravi. U takvu su atmosferu uvedeni i mitološko-pastoralni
ukrasi: mlade vile, slavuj koji navješćuje zoru, svitanje novoga dana, svijetla
zvijezda Danica.
Pjesma na prvi pogled moţe djelovati narativno, no rijeĉ je o lirskoj
pjesmi u kojoj je iskaz lirskoga subjekta opisivanje pa govorimo o lirici
konstatacija subjekta lirskoga opisa35 gdje je stvarnost prikazana statiĉno u
subjektivnom ili simboliĉnom smislu36. U takvom je tipu pjesama tematska
jezgra nastala nizanjem osamostaljenih pjesniĉkih slika, koje se prema
kontekstu odnose kao metonimija ili sinegdoha37, ovdje carpe diem teme
uţivanja u mladosti:
Zato i naše cvijet mladosti

Provodimo u radosti.
Naposljetku, u ljubavno pjesništvo moţemo uvrstiti i jednu lirsko-

narativnu pjesmu u kojoj se „pripovijeda“ o ljubavi Radmila i Rakle pod
naslovom Radmio zatravljeni za Raklom. U ovoj je pjesmi reinterpretiran
poznati motiv iz Ovidijevih metamorfoza o prijetvoru vile u kamen pa
odatle i drugi naziv pjesme Vila kamenita. Impersonalni lirski kazivaĉ na
samom poĉetku pjesme opisuje lirsku situaciju – Radmio je u kolu (tancu)
ugledao Rakle i zaljubio se; nakon ljubavnog udvaranja oĉima Rakle mu
odgovara da je ona vila kamenita (Ja sam na svijetu stvorena / od stanca
ţiva kamena. / I moje parsi studene / ne ćute plame ljuvene. / A ljubav
oštrijem strijelami / ne moţe ranit tvard kami…). Pjesma završava
konvencionalnom dosjetkom ljubavnoga pjesništva: ljubavni je pogled
naposljetku omekšao njezino kameno srce i Rakle ne preostaje ništa nego
pobjeći iz kola.
35
Zgorzelski, C. Knjiţevnopovijesne perspektive genologije u prouĉavanju lirike.
„Umjetnost rijeĉi“, XVIII/2-4, Zagreb, 1974, str. 289-307.
36
Markiewicz, H. Nauka o knjiţevnosti, prev. S. Subotin. Nolit, Beograd, 1974, str. 139-
140.
37
O tome Kravar, Z., nav. djelo (1980), str. 187-193.
23
Impersonalni kazivaĉ posreduje u replikama sudionika lirskoga siţea

pa pjesma nalikuje kratkoj priĉi o susretu dvoje mladih u prirodi; što je
karakteristiĉno za onaj odvojak hrvatske starije poezije poznatiji kao pjesme
na narodnu38. U pjesmu su umetnute metafore i poredbe oĉekivane u
ljubavnom pjesništvu (plam silni ognja ţivoga; goreća moja ljubav; parsi
studene itd.), ali nije došlo do prefunkcionalizacije diskursa te Kanavelić
ovdje ipak ne slijedi baroknu poetiku. Znatno je bliţi popularnom
folklornom modelu kakav su njegovali i njegovi prethodnici te suvremenici
u tzv. pjesmama od kola39.
3.5.
Od konvencionalnoga ljubavnog stihotvorstva, ali i od akutnoga stila

Kanavelić se dijelom odmaknuo u ljubavno-šaljivim lirskim vrstama i
podvrstama. S obzirom na ton i opjevani sadrţaj ljubavno su šaljive i
zaĉinke „od druţine“, zaĉinke ili pjesan „pirna“ te zaĉinke „od kola“.
Većina su prigodne ljubavne pjesme ispjevane u maniri epitalamskoga
ljubavnog pjesništva u kojemu se slavi ulazak u braĉni ţivot mladenaca, a
nekolike su oblikovane i kao poskoĉice s motivima kola ili tanca (Gdje ti u
tancu, i ljuvezni / zaĉinamo ove pjesni; U kolo se druzi mili / svi koji smo se
zdruţili / sad veselo uhitimo / našu festu proslavimo). Ove su pjesme
prepune zdravica i ţelja za dobar ţivot te familijarizama: Kćerce mila, i
ljubjena, / od nas ljupko dohranjena; Ţivi, ţivi kćerce mila / tvomu Damu
posred krila; Neka se i mi veselimo / drage unuke kad vidimo; Ore lijepa mâ
sestrice / Damjanova vjerenice; ćaćka, i majku zasluţiti.
MeĊutim, ljubavno-šaljivom epitalamskom pjesništvu pripada i
Zaĉinka od istijeh istomu Maroju po veĉeri u kojoj druţina – kolektivni
lirski subjekt adresira mladenca Mara, iznoseći zgode i nezgode njegova
momaĉkog ţivota. Šala je tim izraţenija s obzirom da druţina u prethodnoj
pjesmi Zaĉinka od druţine na piru prisvjetloga gospodina Maroja Gradića
najavljuje da će pjesmom pohvaliti njegove slave i dike. Zaĉinka od istijeh
38
Lajšić, S. Pjesme „na narodnu“ u Zborniku Nikše Ranjine i u lirici Frana Krste
Frankopana. Rad HAZU, knjiga XXVIII, Zagreb, 2009, str. 171-190.
39
Poetski model koji je zamjetan od pjesama „na narodnu„ u Zborniku Nikše Ranjine,
preko pjesama „od kola“ Dinka Ranjine, Hanibala Lucića, Dijaĉkih junaĉkih Frana Krste
Frankopana, ciklusa Za gutke i Zaĉinke pirne Ignjata ĐurĊevića, do Popivki narodnih i
Prostih Matije Petra Katanĉića. Rijeĉ je o opusu u kojem postoje analogije s knjiţevnim
folklorom, te se znaĉenje pridjevka „na narodnu“ podudara i odnosi na sliĉnost poetiĉkoga
ĉina. Zajedniĉki su im pojedini motivi, lakši ton i metriĉke specifiĉnosti. O „potonulim“
poetikama u: Bogdan, T., nav. djelo (2005), str. 122. Usp. Rapacka, J. Antipetrarkizam u
stvaralaštvu Hanibala Lucića, u Zaljubljeni u vilu, Knjiţevni krug, Split, 1998, str. 95-101.
24
pjesma je koja i po sadrţaju i po tonu odgovara pjesmama momaĉkih

veĉeri40:
Maro druţe naš ljubljeni

Eto ti smo mi skupjeni
Stari obiĉaj izvršiti,
I svjesno te nauĉiti.
Ko ćeš odsad unaprijeda
Ĉuvati se zlijeh zasjeda […]
Mi nećemo ko i druzi
Da su pjesni smijesi, i ruzi.
Neg hoćemo ko druţina
Nauka ti dati fina. […]
U ovu su momaĉku poskoĉicu (I poskokom svak ukaţi / da je Maro

drug najdraţi) uvedeni šaljivo-komiĉni motivsko-tematski elementi
Marovih navodnih zgoda s djevojkama. Tako je jednoj darovao kamiţolu, a
ona je s njim breĊa ostala; drugu je pak ĉekao na mostiću do zore; obišao je
mnoge gradove u tom poslu i svugdje je privonjao. U pjesmi se pojavljuju
lokaliteti koji pjesmu vezuju uz Dubrovnik:
Da ti se opet ne dogodi
pod Minĉetom što se zgodi.
Njeku obeća kad drţati
I u tvoj konat mantenjati.
Komiĉan je i ljubavni iskaz Satira u pjesmi Satir sam41 koja dijelom

podsjeća na monološke ljubavno-komiĉne poeme pjesnika 17. stoljeća. U toj
se pjesmi iskazni subjekt tuţi nad neuzvraćenom ljubavi djevojke Miodrage.
U iskazivanju svoje tuge lirski se subjekt sluţi svim konvencionalnim
motivsko-tematskim elementima kao što su ljepota djevojke, njezino
kameno srce, neuzvraćen pogled, ljubavni plamen itd. Uveden je i motiv
bolesne drage kojoj lirski subjekt donosi mnoge darove kako bi je izlijeĉio,
a jedan od darova je i riba: Ribe pak kolike poslah ti ja na dar / od mora i
rika ni ti mi bi sa har. Lirski subjekt je smiješan u svom nastojanju da
40
Fancev, F. Hrvatska dobrovolja u popijevkama, zdravicama i napitnicama prošlih
vjekova, „Zbornik za narodni ţivot i obiĉaje juţnih Slavena“, knj. XXXI, sv. I, Zagreb,
1937, str. 67-168.
41
Stihovi pjesme preuzeti prema prijepisu iz 18. stoljeća, a iz rukopisa Arhiva HAZU pod
signaturom I b 109, str. 5-7.
25
ljubav zadobije darivanjem odabranice darovima uporabne vrijednosti

(hrane, ljekovitog bilja i šećerne trske) za što će ga Miodraga na kraju i
izrugati.
U opisanim se ljubavno-šaljivim pjesmama Kanavelić ipak odmaknuo
od oštroga stila. U njima koristi tipiĉne motive baroknoga ljubavnog
pjesništva, ali je veću paţnju posvetio šaljivim motivsko-tematskim
elementima i sadrţajnom aspektu pjesama. Zato i iznenaĊuje Kanavelićeva
kratka ljubavno-šaljiva Stanza o glazbenicima koji neumijahu izrijeti slovo
r. oblikovana kao jedan zaseban concetto. Pjesma se sastoji od opširnog
naslova (Pjesnik naĊe veĉer dva prijatelja gdje udarahu u kitaru, koj moliše
da im reĉe što će zakantati; a zašto oba ne umjahu izrijeti slovo r. reĉe im
ovu stancu), jedne strofe (katren) i završnoga komentara pa strukturom
podsjeća na akademske imprese42.
U središnjem je dijelu opjevan motiv prelijepe Rakle, ţenskoga
adresata, oblikovan metaforom krune od radosti. Motivi ranjenoga srca i
grješnoga vjernog roba upotpunjuju taj amblematski prikaz neuzvraćene
ljubavi, pa je ta jedna strofa jedan amblem:
Rakle kruno od radosti,

raju sarca ranjenoga,
er uvrijedih braĉe prosti
grijehe roba privijernoga.
Sadrţaj strofe sam po sebi nije šaljiv, tek završni komentar, koji se
referira na naslov, u ĉitatelju izaziva (pod)smijeh i otkriva dosjetku: Kad je
zakantaše, budući se domislili, da je u svakoj rijeĉi r. otidoše onĉas tja.
42
Imprese [troĉlana struktura sastavljena od mota, emblema (slikovni dio) i epigrama
(stihovi koji objašnjavaju emblem)] najĉešće su se koristile u nazivima akademija prema
kojima su se onda nazivali i njezini ĉlanovi. Opisivale su znaĉenje naziva odreĊene
akademije. Imprese i embleme koristila su razna intelektualna društva (akademije) u Europi
već sredinom 16. stoljeća. Giovanni Ferro objavio je 1623. godine knjigu Ombre Apparenti
nel Teatro d'imprese i posvetio ju je Francescu i Antoniju Barberiniju. Autor impresu više
ne smješta u dvorski ili erotski milje, već u akademski. Stvaranje emblema podruĉje je
intelektualne igre u kojoj sudjeluju teorija i erudicija, te se kao takva osobito njegovala u
okruţju plemićkih dvorova. Ciardi, R. P. 'A Knot of Words and Things':Some Clues for
Interpreting the Imprese of Academies and Academicians, u „Italian Academies of The
Sixteenth Century“, prir. D. S. Chambers i F. Quiviger, The Warburg Institute University of
London, London, 1995, str. 37-55.
26
3. Zakljuĉak
Osim u ljubavnom pjesništvu, Petar Kanavelić okušao se i u ostalim

lirskim vrstama i podvrstama u kojima je u manjoj ili većoj mjeri takoĊer
posegnuo za baroknim ornatusom. Tako je zaokupljenost smrtnim ĉasom
(memento mori) izraţena u pjesmi Nemoćnik na ĉasu od smarti, dok je u
pjesmi o uroti DoĊi, o ljubi mâ ljubljena refleksija o prolaznosti ţivota
ustuknula pred mizoginim motivom tamne ţene, Katarine Zrinski, koja se
optuţuje za smrt Petra Zrinskoga. Baroknoj liturgijskoj lirici pripada i jedini
Kanavelićev objavljeni ciklus pjesama Korunica tomaĉena u slovinski
(Ancona, 1689, posvećena Jerolimu Marovom Bundiću) sa središnjim
akrostihom Maria. U njegovoj su religioznoj lirici ĉeste psalmodijske i
novozavjetne parafraze (evanĊelja, velikog tjedna). Refleksivna je i pjesma
Zahvala vile Zorislave u kojoj se refleksija gradi na topiĉkim temama cum
tempore mutamur i tempus fugit.
MeĊutim, kao vješt u oštrom stilu, Petar Kanavelić pokazao se
uglavnom u ljubavnim lirskim vrstama i podvrstama u kojima se javlja
naglašeno barokna figuracija. U ĉitanju i pri analizi barokne poezije valja
imati na umu njezinu hermetiĉnost što govori i o tipu publike s kojom je
Petar Kanavelović raĉunao43. Razumijevanje takvog tipa poezije zahtijeva
odreĊenu vještinu u iznalaţenju artificijelnih figuralnih kombinacija,
pjesniĉkih analogija i stilskih postupaka koji proizvode zaĉudno smislenu
pjesniĉku dosjetku (concetto).
IZVORI I LITERATURA
Rkp. I b 21: Pjesni razlike i zaĉinke (prijepis Miha Dţona Rastića iz 1752.), Arhiv HAZU,
Zagreb.
Rkp. I b 109, Arhiv HAZU, Zagreb.
Vukasović, V. V. „Slovinstvo na otoku Korĉuli“, Slovinac, 3/1880, br. 22.
Zbornik stihova XVII stoljeća, Pet stoljeća hrvatske knjiţevnosti, knjiga 10, Zora&Matica
hrvatska, Zagreb 1967.
*
Bogdan, T. 2005. Tekstualni subjektivitet u hrvatskoj ljubavnoj lirici 15. i 16. stoljeća.
Zagreb: Doktorska disertacija.
Bojović, Z. 1980. Barokni pesnik Petar Kanavelović. Beograd: SANU.
43
(...) takva poezija mogla je biti upućena samo publici rafinirana knjiţevnog ukusa,
publici koja je mogla shvatiti domišljatost, ingenioznost i konĉetoznost te poezije.
Fališevac, D., nav. djelo (1987), str. 44.
27
Brković, I. 2009. „Vrijednosne konotacije povijesnih prostora u dubrovaĉkoj knjiţevnosti

17. stoljeća“, Dani Hvarskoga kazališta. GraĊa i rasprave o hrvatskoj knjiţevnosti i
kazalištu, 35/1, str. 255-276.
Ciardi, R. P. 1995. 'A Knot of Words and Things':Some Clues for Interpreting the Imprese
of Academies and Academicians, u „Italian Academies of The Sixteenth Century“, prir.
D. S. Chambers i F. Quiviger. London: The Warburg Institute University of London. str.
37-55.
Curtius, E. R. 1998. Europska knjiţevnost i latinsko srednjovjekovlje. Zagreb: Naprijed.
Deanović, M. 1933. Odrazi talijanske akademije „degli Arcadi“ preko Jadrana. Zagreb.
Dukić, D. 2004. Sultanova djeca. Zagreb: Thema i. d.
Fališevac, D. 1987. Ivan Bunić Vuĉić. Zagreb: Zavod za znanost o knjiţevnosti –
Sveuĉilišna naklada Liber.
Fališevac, D. 2003. „Polonofilstvo u hrvatskoj baroknoj knjiţevnosti“, Umjetnost rijeĉi
XLVII/1-2, str. 85-105.
Fališevac, D. 2007. Dubrovnik – otvoreni i zatvoreni grad. Zagreb: Ljevak.
Fancev, F. 1937. Hrvatska dobrovolja u popijevkama, zdravicama i napitnicama prošlih
vjekova, „Zbornik za narodni ţivot i obiĉaje juţnih Slavena“, knj. XXXI, sv. I, Zagreb,
str. 67-168.
Kombol, M. 1961. Povijest hrvatske knjiţevnosti do preporoda. Zagreb: Matica hrvatska.
Kravar, Z. 1980. Funkcija i struktura opisa u hrvatskom baroknom pjesništvu. Zagreb:
Sveuĉilišna naklada Liber.
Kravar, Z. 1993. Nakon godine MDC. Dubrovnik: Matica hrvatska.
Kravar, Z. Jedan dijeljeno s tri: Acutezza u Bunića, Gundulića i ĐurĊevića. Hrvatska
knjiţevna baština, 2, ur. D. Fališevac, J. Lisac, D. Novaković, Zagreb, 2003.
Lajšić, S. 2008. „Pjesme Petra Kanavelića“, Leksikon hrvatske knjiţevnosti – Djela. Zagreb:
Školska knjiga. str. 607-608.
Lajšić, S. 2009. Pjesme „na narodnu“ u Zborniku Nikše Ranjine i u lirici Frana Krste
Frankopana. Rad HAZU, knjiga XXVIII, Zagreb, str. 171-190.
Markiewicz, H. 1974. Nauka o knjiţevnosti, prev. S. Subotin. Beograd: Nolit.
Pantić, M. 1970. Petar Kanavelović i Dubrovnik, Zbornik Matice srpske za knjiţevnost i
jezik, knj. 18., sv. 2 i 3.
Prosperov Novak, S. 1999. Povijest hrvatske knjiţevnosti. Od Gundulićeva „poroda od
tmine“ do Kaĉićeva „Razgovora ugodnog naroda slovinskoga“ iz 1756., knjiga III,
Zagreb: Antibarbarus.
Rapacka, J. 1998. Antipetrarkizam u stvaralaštvu Hanibala Lucića, u Zaljubljeni u vilu,
Split: Knjiţevni krug. str. 95-101.
Švelec, F. 1974. Hrvatska knjiţevnost sedamnaestog stoljeća, u Povijest hrvatske
knjiţevnosti, knjiga 3, Zagreb: Liber – Mladost.
Zbornik radova o PETRU KANAVELIĆU. Zbornik radova otoka Korĉule, sv. 3, Korĉula,
1973.
Zgorzelski, C. 1974. Knjiţevnopovijesne perspektive genologije u prouĉavanju lirike.
„Umjetnost rijeĉi“, XVIII/2-4, Zagreb, str. 289-307.
Zogović, M. 1991. Marino i marinovski motivi i teme u dubrovaĉkoj knjiţevnosti XVII veka,
u knjizi Hrvatski knjiţevni barok, ur. D. Fališevac. Zagreb: Zavod za znanost o
knjiţevnosti.
28
KORĈULA LOVE KISSES:

BAROQUE IN THE LOVE POETRY OF PETAR KANAVELIĆ
ABSTRACT
Poetic opus of Petar Kanavelić, a Korĉula poet, who in many respects

was associated with the city of Dubrovnik, includes about 80 lyric and lyric-
epic poems. Taking into consideration its motifs and themes it can be
divided into four lyric types: love, humorous-satirical, religious-reflexive
and occasional-laudatory poetry. This paper describes the poetic qualities of
love and love-humorous lyrical types and subtypes. So the love lyric types
and subtypes are dominated by traditional motif-thematic elements typical
of Dubrovnik love poetry in the early modern period. The poems are mostly
shaped by means of artificial stylistic methods, and the lyrical topic is built
around the figure instead of around the theme. The poems are often formed
as a series of rhetorical figures which is formally resolved in the point. The
analysis of Kanavelić’s love poetry shows his skill in the sharp style (stile
acuto).
KEY WORDS: stile acuto, concetto, baroque poetry, baroque description, baroque
Petrarchism
29
Goran KALOGJERA UDK: 821.163.42(091)

Filozofski fakultet, Sveuĉilište u Rijeci Prethodno priopćenje
Preliminary report
Primljeno: 9. travnja 2015.
KORĈULANSKO KNJIŢEVNO STVARALAŠTVO 19. STOLJEĆA
SAŢETAK
Knjiţevni proces na Korĉuli tijekom 19. stoljeća u duhu je alijenirane

i otuĊene Dalmacije koja se cijelo stoljeće borila i izborila za svoj hrvatski
jezik i knjiţevnost na hrvatskome jeziku. Dug talijanskoj kulturi i
knjiţevnosti u Korĉuli uoĉavamo u prigodnoj i udvorniĉkoj poeziji kasnoga
osamnaestog i poĉetka devetnaestoga stoljeća, koja je mahom u duhu
talijanske prigodniĉarske poezije, u kojoj dominira sonet. Od znaĉajnijih
imena koji u to vrijeme objavljuju, naţalost, osim Nikole Španića, otuĊenog
i rebelnog literata, vaţnijih imena nema. Pozne godine 19. stoljeća, odnosno
kretanje spram predromantizma, romantizma i predrealizma, vidljive su u
skromnim knjiţevnim i estetskim vrednotama knjiţevnih proznih uradaka
Stjepana Kastrapelija i Petra Franasovića. Ţelimo li odgovoriti na pitanje je
li Korĉula odgovorila izazovima vremena, pogotovo na pitanje knjiţevne
recepcije, moţemo odgovoriti potvrdno, meĊutim, s vrlo skromnim
knjiţevnim prinosom, koji je više knjiţevnopovijesnog, a znatno manje
estetskoga znaĉaja.
KLJUĈNE RIJEĈI: Korčula, književnost, prigodničarska poezija, prozni radovi
Hrvatski narodni i knjiţevni preporod (1813. – 1860.)
Tijekom devetnaestoga stoljeća Dalmacija prolazi vrlo nemirna

politiĉka razdoblja što se odraţava u svim segmentima ţivota. Kao i ostali
dijelovi Hrvatske, i Dalmacija će u 19. stoljeću pamtiti brojne tuĊinske
vladare, što će se negativno odraziti na razvijanje nacionalnog osjećaja.
Austrijska i francuska vlast tijekom 19. stoljeća bila je utemeljena na
domaćoj inteligenciji odgojenoj u talijanskim školama i sveuĉilištima i
austrijskom ĉinovništvu. Sve je to rezultiralo alijenacijom domaćeg puka,
što je i jedan od uzroka kašnjenju hrvatskoga narodnog preporoda u
30
Dalmaciji, iako ne i jedini. To naravno ne znaĉi da izvorni, hrvatski osjećaj

nije bio prisutan meĊu širim puĉanstvom. Puk, onaj teţaĉki i ribarski, kao i
svjesniji predstavnici graĊanstva njegovali su svoj jezik, no to nije bilo
izraţeno dovoljno snaţno da bi moglo pripomoći širenju preporodnih ideja
koje su dolazile iz sjeverne Hrvatske. Korektnosti radi, valja pripomenuti da
je proces otuĊivanja od nacionalnoga, hrvatskog osjećaja, kao i otklon od
materinskog jezika, bio univerzalni problem porobljene Hrvatske. O tome
svjedoĉi Antun Barac u svojoj knjizi Knjiţevnost ilirizma. Njemaĉki je
jezik, po Barcu, bio jezik zagrebaĉkoga graĊanskog društva, većeg dijela
inteligencije i obrazovanijih ţena. Bio je neko vrijeme i jezik zagrebaĉke
uprave. Zagreb je imao njemaĉko glazbeno društvo i zakladu za njemaĉke
propovijedi. Broj njemaĉkih knjiţevnika u Zagrebu znatno je premašivao
hrvatske, koji su se, uostalom, u Zagrebu osjećali kao na svome teritoriju.
Slobodno se moţe utvrditi da su zagrebaĉki Nijemci ţivjeli vrlo lagodnim
ţivotom njemaĉke periferije, kako je Zagreb i doţivljavan u to vrijeme u
monarhiji. Politika Josipa II. išla je za tim da napućivanje Zagreba
Talijanima, MaĊarima i Nijemcima profilira Zagreb kao grad nehrvatskih
obiljeţja, što mu je i uspijevalo. Zagrebaĉke novine tog vremena odraţavale
su njemaĉki duh Grada, Kroatischer Korrespondent, Agramer Theater
Journal, Agramer Zeitung, bila su glasila na njemaĉkom jeziku. Kazališni
repertoar bio je uglavnom njemaĉki i francuski. Njemaĉki izdavaĉi
udomaćeni u Zagrebu izdavali su brošure, kalendare i knjige na
njemaĉkome jeziku, promiĉući njemaĉki jezik, kulturu i tradiciju. Jedan od
rijetkih ĉasopisa na njemaĉkome jeziku, Luna, objavljivala je i priloge
hrvatskih autora na hrvatskome jeziku. Sliĉne su prilike bile u Varaţdinu.
Osijek je po sastavu stanovništva bio napola njemaĉki, a napola maĊarski
grad. Rijeci su vanjsko obiljeţje davali Talijani koji su dominirali svojim
jezikom, kulturom i arhitekturom. Jedan od rijetkih gradova koji je uspio
formirati jaĉu graĊansku klasu hrvatskoga nacionalnog osjećaja bio je
Karlovac. Pritiješnjena izmeĊu MaĊara, Nijemaca i Talijana, Hrvatska je
bludila nedefiniranim smjerom, sve do pojave grupe mladih ljudi koji su
odluĉili promijeniti povijesni put Hrvatske. Uklopljena u monarhiju,
Hrvatska je odrţavala kulturne i politiĉke veze s ostatkom Europe. Bilo je
pitanje trenutka kada će pozitivni pomaci u europskim metropolama doći do
Hrvatske. Sve nacionalne pokrete u Europi, pa i kod MaĊara i Ĉeha, potaklo
je napredno graĊanstvo, tako da najizravnije pobude za nacionalno buĊenje
Hrvati dobivaju od Nijemaca i Ĉeha, potom Talijana i Poljaka. Za razliku od
vlastele koja je branila svoje staleške interese i stari ustav, svi znaĉajniji
pokretaĉi ilirskog pokreta bili su uglavnom djeca seljaka, obrtnika,
ĉinovnika i oficira koji su imali osjećaj za pravdu i socijalni status svih
staleţa. U ţelji pokretanja nacionalnog osjećaja u Hrvata, ilirci su bili
31
svjesni da to neće biti lagan posao, stoga su mu prišli s dobro razraĊenim

programom i voĊom koji je imao sve predispozicije stati na ĉelo pokreta. U
svojim je poĉecima ilirizam bio uglavnom politiĉki pokret, koji je na osnovu
jednog jedinstvenog jezika htio okupiti sve Juţne Slavene, da bi se mogla
stvoriti velika i jaka knjiţevnost koja će u budućnosti moći parirati
maĊarskoj, njemaĉkoj i talijanskoj.
U svojoj prvotnoj fazi ilirci idu za obranom hrvatskoga jezika od
maĊarizacije, a potom se ideološki pokret okreće juţnoslavenskom
zajedništvu. U poĉetku, uz mlade i radikalne ilirce staju i neki hrvatski
plemići, poput grofa Janka Draškovića, Nikole Zdenĉaja, Alberta Nugenta i
Mirka Bogovića, koji će se kasnije suprotstaviti Gaju, ustrajući više na
hrvatskoj profilaciji pokreta. Ilirski pokret, kao knjiţevni i politiĉki pravac,
omeĊen je godinama (1830. – 1843.), dok je hrvatski narodni i knjiţevni
preporod proces koji traje negdje do 1860. godine. Neovisno o tome što se
Hrvatska nije formirala u samostalnu drţavu, na podruĉju stranaĉkih
grupacija, knjiţevnoga jezika, ĉasopisa i knjiţevnosti općenito u tih je
šezdesetak godina napravljen veliki pomak nabolje. Biskup J. J.
Strossmayer i Ivan Maţuranić postaju istaknute politiĉke figure. U Ivanu
Maţuraniću Hrvati dobivaju izvrsnog prvog bana puĉanina. Ivan Kukuljević
Sakcinski odrţao je u saboru prvi govor na hrvatskome jeziku, Vjekoslav
Babukić postaje prvi profesor hrvatskoga jezika i knjiţevnosti na
Pravoslovnoj akademiji i pisac prve gramatike hrvatskoga jezika, Ljudevit
Gaj objavljuje pravopis i izdaje prve novine na hrvatskome jeziku s
knjiţevnim podlistkom Danica. Formira se politiĉka stranka narodnjaka. Na
podruĉju knjiţevnoga stvaralaštva već se ĉetrdesetih godina grupira skupina
pisaca ĉiji knjiţevni radovi ĉine otklon od prvotne odgojno-prosvjetiteljske
tendencije i mogu podnijeti odreĊene literarno-estetske kritike i
vrednovanja. Na polju poetskoga stvaralaštva to su prvenstveno Petar
Preradović, Stanko Vraz i Ivan Maţuranić. Na polju drame Dimitrije
Demeter, Ivan Kukuljević Sakcinski i Mirko Bogović. Putopisnu prozu
vrsno demonstriraju Matija Maţuranić, Antun Nemĉić i Stanko Vraz.
Naravno da je uz ovu grupu najliterarnijih predstavnika bilo mnoštvo drugih
sljedbenika pokreta koji nisu postigli umjetniĉku izvrsnost, ali su bili korisni
u nizu drugih djelatnosti. Moţe se zakljuĉiti da su do šezdesetih godina
Hrvati na podruĉju knjiţevnoga stvaralaštva uobliĉili i napisali sve
knjiţevne vrste koje poznaju razvijene knjiţevnosti. Njihovo djelovanje nije
bilo bez prismotre policije, koja je redovito izvješćivala o njihovom kretanju
i druţenju, što se moţe i potvrditi dopisom kojim policija izvještava o
boravku Ljudevita Gaja u Dalmaciji pa tako i gradu Korĉuli. Objekti
policijskog nadzora bili su i visoko rangirani katoliĉki svećenici pa i biskupi
poput J. J. Strossmayera i Marka KaloĊere.
32
Dalmatinska šutnja i pojava Zore dalmatinske
Razloga dalmatinskoj šutnji na poziv preporoĊenog Zagreba bilo je

više, a najjaĉi je bio duboko ukorijenjena svijest o politiĉkoj posebnosti koju
je Dalmacija imala u Austro-Ugarskoj. Baš su zbog toga mnogi politiĉki i
kulturni krugovi u Dalmaciji branili ideju dalmatinske posebnosti, kako u
pravopisu, tako u jeziku i kulturi. Kratkovidnost ovakvih stavova slabila je
proboj ilirskih i preporodnih ideja u Dalmaciji. Temeljni problem
sjedinjenja Dalmacije s ostalim dijelom Hrvatske bio je stav carskog
ministarstva u kojem se navodi da se Dalmacija ne smije sjediniti s
Hrvatskom dok se ne sazna u kojem će odnosu biti Hrvatska spram Ugarske.
Opstrukcije na poziv sjedinjenja s Hrvatskom, koju su Dalmaciji uputili
Hrvati sa sjevera, bile su izrazito jake u komunama kojima su upravljali
Dalmatinci odgajani u talijanskim školama i sveuĉilištima, kao i austrijski
ĉinovnici. Nešto su pozitivnije reagirali Dubrovnik, Kotor i Boka, dok su
ostale komune vodile politiĉke borbe narodnjaka i autonomaša, koje će dugo
godina potresati Dalmaciju. Najveći pobornik nesjedinjenja bio je Julije
Bajamonti, izvrstan govornik i fanatiĉni protivnik sjedinjenja, vješti
manipulator masama, koji je kroz politiĉke borbe, tiskovine i govore vješto
parirao narodnjacima u njihovoj ţelji da sjedine Dalmaciju s ostatkom
Hrvatske. No, unatoĉ ţestokim politiĉkim borbama, poĉeci narodnoga
preporoda u Dalmaciji vezuju se uz dvoje ljudi, Boţidara Petranovića i dr.
Antuna Kuzmanića. Petranović je 1836. godine izdao u Karlovcu Srpsko-
dalmatinski almanah za ljeto 1836., koji od 1838. godine nosi naziv Srpsko-
dalmatinski magazin i tiska se u Zadru kod braće Battara. Svrha ovog
magazina bila je podizati nacionalnu svijest u Dalmatinaca i skrenuti paţnju
na mogućnost izraţavanja na hrvatskome jeziku. Mnogo veći znaĉaj u
kulturološkom i nacionalnom smislu imala je Zora dalmatinska koja poĉinje
izlaziti u Zadru 1844. godine „kao knjiţevni nedjeljni list“ u „ilirskom
dalmatinskom narjeĉju“. Stvarni urednik ovoga glasila u njegovoj prvoj
godini bio je poznati pjesnik Petar Preradović. Uostalom, on je u ovome
listu i objavio veći broj svojih pjesama i ĉlanaka. Premda je bila oznaĉena
kao knjiţevni list, Zora dalmatinska više je bila edukativni i prosvjetni list
koji je pokušavao djelovati na seljaštvo educirajući ih o gospodarstvu,
moralu, zemljopisu, vjeri i povijesti. Premda su se P. Preradović i
dubrovaĉki mu prijatelj Medo Pucić trudili dati listu što više knjiţevno
ozraĉje, naţalost u tome nisu uspjeli jer su suradnici lista uglavnom bili
diletanti i anonimusi, izuzmemo li od njih suradnju s nekim istaknutijim
hrvatskim piscima, Dušanom Vukotinovićem, Stankom Vrazom i Ivanom
Brlić. Budući da vlasti nisu dopuštale da se list tiska Gajevim pravopisom,
33
tekstovi su bili tiskani starim dalmatinskim pravopisom s drukĉijim

znakovima za palatale. Pokretaĉi su se kolebali i u vezi s narodnim imenom,
tako da se u listu nalaze odrednice kao Dalmatinci, Hrvati ili Slovinci. Kada
je na mjesto urednika došao Ivan A. Kaznaĉić, uspio je list uĉiniti
literarnijim jer je briţljivo birao što će objaviti ili prevesti, a imao je i dobre
suradnike u Ani Vidović, Petru Preradoviću, Ivanu Trnskom i Mirku
Bogoviću. Idući urednik, Nikola Valentić, odrţao je nakon Ivana A.
Kaznaĉića list na zavidnoj umjetniĉkoj razini, ali je povratak Ante
Kuzmanića na mjesto urednika ponovno urušio teško steĉeni dignitet Zore
dalmatinske. Unatoĉ Kuzmanićevu politiĉkom sljepilu, Zora dalmatinska
imala je izuzetno vaţno mjesto u promicanju preporodnih ideja u Dalmaciji.
Dalmatinci u ilirskome kolu
Neovisno o izuzetnim teškoćama, pogotovo politiĉkoj klimi koja je

pokušavala neutralizirati dopiranje preporodnih ideja u Dalmaciju, ilirske
ideje kod mnogih su Dalmatinaca i Dalmatinki bile rado primane. Ana
Vidović, roĊena Šibenĉanka, bila je jedna od najgorljivijih sljedbenika
ilirskih ideja i jedna od najplodnijih hrvatskih knjiţevnica iz Dalmacije.
Njen knjiţevni prvijenac bila je poduţa epska pjesma Anka i Stanko ili
Dubrava Mojanka blizu Splita. SuraĊivala je sa svojim pjesmama u Zori
dalmatinskoj, Kolu, Narodnom kalendaru, Matici dalmatinskoj i Gazetta di
Zara. Pisala je na hrvatskome i talijanskome jeziku; pjesniĉku pripovijest
Besmišljenja u ljubavi (Le sconsigliatezze in amore), lirsku tragediju Alva
ed Ippia vittime d'amore, ep Romolo ovvero la fondazione di Roma. Ilirci su
je voljeli i hvalili, jer je prva ţena iz Dalmacije koja im se bezrezervno
pribliţila. Niccolo Tommaseo, Šibenĉanin, objavio je 1844. godine Iskrice,
koje su prihvaćene kao katekizam narodnosti, ali i kao vrsna pjesniĉka
zbirka u kojoj je autor opjevao ideju bratstva meĊu narodima, što je
odgovaralo ilirskoj ideji juţnoslavenskog povezivanja. 1842. objavio je i
zbornik Ilirskih pjesama, što je ukazivalo na njegovu bliskost sa
zagrebaĉkim ilircima. Iskricama i Ilirskim pjesmama prethodili su njegovi
raniji radovi, Rjeĉnik sinonima i roman Vjera i ljepota. Njegov Intimni
dnevnik govori o osobnosti i karakteru ĉovjeka rastrzanog izmeĊu njegova
slavenskog entiteta, dalmatinskog podrijetla i talijanske kulture, kojoj je
podario neka od svojih najboljih djela. Medo Pucić, Dubrovĉanin, još je
jedan u nizu sljedbenika ilirizma u Dalmaciji. Svoju knjiţevnu karijeru
Pucić zapoĉinje u ilirskim krugovima. Bio je blizak Gaju, u Italiji se druţio
s Kukuljevićem i Preradovićem, ondašnjim ĉasnicima austro-ugarske
vojske, da bi svoju novu domovinu našao u Srbiji. U Beĉu je 1884. tiskao
Antologiju dubrovaĉkih pjesnika, a svoj knjiţevni uspjeh duguje
34
romantiĉkoj poemi Cvijeta, koja obiluje izvanredno sroĉenim sonetima.

Uvidjevši da ilirizam neće ishoditi politiĉke rezultate u koje je gajio nadu,
okrenuo se Srbiji i dinastiji Obrenovića, doţivljavajući Srbiju kao novi
Pijemont na balkanskim prostorima. Bio je oĉiti srbofil, no dobar hrvatski
pjesnik i vrijedan suradnik Zore dalmatinske. Dubrovaĉki prinos ilirizma u
Dalmaciji su otac i sin Kaznaĉić. Antun Kaznaĉić pisao je poeziju cijelog
svog ţivota, uglavnom za zabavu i prijatelje, bez većih umjetniĉkih
pretenzija. U nekoliko pjesama osvrnuo se s ushitom na ilirce, oduševljen
njihovim nastojanjima da se obnovi veliĉina dubrovaĉke knjiţevnosti.
Njegovi stihovi sabrani su u zbirci Pjesni razlike. Njegov sin, Ivan August
Kaznaĉić, bio je više publicist nego knjiţevnik. Najveće mu se zasluge
pripisuju kao uredniku Zore dalmatinske, jer je ţelio stvoriti kvalitetan
knjiţevni ĉasopis, biranog tekstovlja i kvalitetnih autora, u ĉemu je za svoga
mandata i uspio. Izdao je jednu antologiju, a svoje je tekstove uglavnom
pisao na talijanskom jeziku, što je jedna od bitnih karakteristika hrvatskih
pisaca iz Dalmacije u 19. stoljeću. Korĉulaninu Matiji Kaporu takoĊer
pripada mjesto uz ilirski preporod. Kapor je utemeljio jednu od najvećih
biblioteka u Dalmaciji, suraĊivao je i objavljivao u Zadarskim novinama
bavio se arheologijom, numizmatikom i pjesništvom. Sve svoje radove
Kapor je objavljivao na talijanskom jeziku i po svom kreativnom
stvaralaštvu više ga doţivljavamo publicistom i znanstvenikom nego
pjesnikom. U krug iliraca primio ga je sam Gaj, prilikom posjeta Korĉuli,
nazvavši ga „bratom ilirskim“.
Korĉulani i hrvatski narodni preporod
Izoliran od kopna, otok Korĉula nije bio imun na kulturna, politiĉka i

knjiţevna dogaĊanja na sjeveru Hrvatske. Poticaj buĊenju narodnoga,
hrvatskoga duha u gradu Korĉuli neosporno je doprinio posjet voĊe pokreta
Lj. Gaja. Put Lj. Gaja po Dalmaciji imao je propagandni karakter, koji je
vješto prikrivao ovlaštenjem zagrebaĉkog kaptola da je svrha njegova puta
istraţivati dalmatinske arhive i biljeţiti graĊu za povijest crkve. U pratnji
Antuna Maţuranića, Lj. Gaj sredinom svibnja 1841. godine napušta Zagreb.
Nakon posjeta Obrovcu i Šibeniku Lj. Gaj dolazi u Korĉulu. Prima ga
korĉulanski naĉelnik Matija Kapor, koji je od utemeljenja ilirskog pokreta s
velikim simpatijama i nadama bodrio ilirce. S obzirom na to da je Gaj bio
upoznat s politiĉkim profilom M. Kapora i da je znao da je on zagovornik
sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom, svrha posjeta Korĉuli bila je svakako
pridobiti ovu cijenjenu liĉnost za svoje ideje. To naravno ni M. Kaporu nije
bilo strano, tako da mu je godilo društvo Lj. Gaja kao i upoznavanje s
njegovim sudruzima na putu, A. Maţuranićem, V. Karadţićem te dvojicom
35
ruskih dvorskih savjetnika Nadeţdinom i Kneţevićem. Došlo je naravno i

do izmjene poklona. Lj. Gaj je uza se imao nekoliko primjeraka svojih djela,
koje je koristio s ciljem propagiranja pokreta, pa je tako Kapora obdario
ĉuvenom knjiţicom grofa Janka Drašković Ein Wort an Illyriens
hochherzige Tochter, Štosovom knjigom Poziv u kolo ilirsko i Seljanovom
studijom Poĉetak, napredak i vriednost literature ilirske. Radi se o
temeljnim djelima ilirske propagandistiĉke literature, koje su za cilj imale
promovirati ilirski pokret i objasniti njegove ciljeve. Kapor je Lj. Gaju
poklonio svoj prijepis Popa Dukljanina, koji je napravio u Rimu 1819.
godine, po jednom poznatom primjeru hrvatske redakcije. Kapor je tijekom
druţenja pokazao interes i za Gajeve novine pa je dobio nekoliko
primjeraka. Boravak Lj. Gaja u Korĉuli evidentirala je i monarhistiĉka
policija i iz njega se vidi da Gaj nije odrţao nikakav govor u Korĉuli, što je
obiĉno radio. Razloge valja traţiti u njegovoj mudroj politici, jer mu cilj nije
bio iritirati okruţno poglavarstvo u Dubrovniku, već posijati ideje ilirizma u
Korĉuli i pridobiti M. Kapora. U tome je oĉito uspio, jer se njih dvoje
ponovno sastaju 25. ili 26. lipnja u Korĉuli, po Gajevu povratku iz
Dubrovnika. Tom prilikom je Gaj na Seljanovoj knjiţici napisao posvetu
Kaporu: „Privriednom i milom prijatelju i bratu ilirskom mnogouĉenom i
zasluţnom gospodinu poglavaru od Korĉule Matii Kaporu“. Potpisao se
kao: „Ljudevit Gaj, Slavjan od ilirskog plemena iz Hrvatske Kraljevine“, što
zorno pokazuje Gajev odnos spram juţnoslavenstva. Naţalost, godinu dana
nakon tog sastanka M. Kapor umire, ali je sjeme ilirizma već zahvatilo
Korĉulu.
Hrvatski narodni preporod u Dalmaciji, s posebnim osvrtom na otok
Korĉulu, izvrsno je u nekoliko svojih tekstova obradio Vinko Foretić.
Koristeći njegove radove vidimo da je V. Foretić imao svoje viĊenje
„periodizacije“ nastanka preporoda u Dalmaciji, koje sagledava kroz tri
razdoblja. Prvo razdoblje V. Foretić vidi u „pripremnoj fazi“, koja zapoĉinje
pojavom Zore dalmatinske 1844. i traje do 1848. Drugu, zreliju fazu s
obzirom na rezultate, V. Foretić sagledava u kontekstu pojave ustavnog
ţivota (1860/1), koja po njegovu mišljenju traje do prijelaza splitske općine
iz ruku autonomaša u ruke narodnjaka 1882. godine. Treća faza odigrava se
po njegovu mišljenju u osamdesetim i devedesetim godinama 19. stoljeća,
kada dolazi do afirmacije hrvatskog imena i jezika u graĊana Dalmacije, što
rezultira nacionalnim obiljeţjem društava, škola, zadruga. Najveću opreku
ilircima u Dalmaciji Foretić vidi u ideji slavodalmatinstva, iz koje će se
izroditi autonomaška politiĉka stranka. Opozicija autonomaškoj,
protalijanskoj politici bit će stranka narodnjaka, koja će zagovarati
pripojenje Dalmacije Hrvatskoj. Od ĉetrdesetih do devedesetih godina
Dalmacija će biti poprištem politiĉkih sukoba ove dvije stranke, koje su se
36
nadmetale s razliĉitim rezultatima, ovisno o uspješnosti njihovih voĊa i

politiĉkih predstavnika. Od toga nije bila izuzeta ni Korĉula. Ĉetrdesetih
godina narodna stvar u Korĉuli dobro stoji, zakljuĉuje V. Foretić, i to
argumentira interesom za narodnu knjigu, osnivanjem politiĉkog kluba i
društva „ljubodomaca“. Korĉulanska će se općinska uprava shodno
politiĉkim borbama tijekom godina mijenjati, pa će tako 1861. pripasti
autonomašima. Od 1868. do 1871. vlast obnašaju autonomaši, potom
narodnjaci, koji pobjeĊuju na općinskim izborima i drţe vlast sve do
raspada monarhije 1918. Pobjeda narodnjaka i njihovo upravljanje
korĉulanskom općinom vodi prema hrvatstvu. Škole su pohrvaćene,
osnivaju se brojne ĉitaonice i društva s hrvatskim predznakom. U politiĉku
arenu ulaze i brojni Korĉulani, poĉev od Matije Kapora, Ivana Smrkinića,
knjiţevnika Petra Franasovića i Andrije Alibrantija, Rafa Arnerija, Ivana
Zafrona, biskupa Marka KaloĊere, Jerolima Giunija, svećenika Frane
Catinića, Petra Baĉića i Antuna Gavranića.
Uvod u korĉulansko knjiţevno stvaralaštvo 19. stoljeća
U takvim turbulentnim politiĉkim vrenjima, postoje Korĉulani koji

diljem otoka gaje knjiţevnu djelatnost. Ona je stilski i tematski heterogena i
uglavnom je izvan onih uobiĉajenih literarnih trendova koji su dominirali u
knjiţevnom stvaralaštvu na sjeveru Hrvatske. Tijekom 19. stoljeća, hrvatska
knjiţevnost prolazi kroz nekoliko uoĉljivijih stilskih formacija, koje M.
Šicel klasificira terminima predromantizam, romantizam, predrealizam i
realizam. M. Šicel ta razdoblja odreĊuje i godinama, pa tako
predromantizam i romantizam uokviruje u period od 1813. do 1860. godine,
predrealizam i realizam od 1860. do 1892. Korĉulanska knjiţevnost u 19.
stoljeću nema jaĉu knjiţevnu figuru, a ni broj onih koji su ostavili pisani
trag nije velik. Tek par imena, razliĉitih stilova i nevelikog opusa, s
izuzetkom Petra Franasovića, koji je imao sasvim pristojan pripovjedaĉki
opus. To ne znaĉi da je knjiţevni ţivot na Korĉuli, a pogotovo u gradu
Korĉuli, bio zanemaren.
Kazališna dogaĊanja
S poĉetka 19. stoljeća biljeţi se vrlo izraţena aktivnost na dramskom

polju, pa se moţe govoriti o kazališnom ţivotu u gradu Korĉuli tijekom 19.
stoljeća. Pritom treba imati na umu da je Korĉula iznjedrila jednog od
najznaĉajnijih baroknih pjesnika i dramskih pisaca, Petra Kanavelića, ĉija je
dramska ostavština i stoljećima bila predmetom interesa mnogih Korĉulana.
Korĉula s poĉetkom 19. stoljeća ima svoju diletantsku grupu od sedamnaest
37
ĉlanova, koji su uglavnom pripadali plemićkim ili imućnijim korĉulanskim

obiteljima. Ova je grupa nastupala pred Korĉulanima 1817., 1824. i 1825.
godine, a svoje su predstave izvodili u atriju gradske ţitnice na obali.
Ţitnica, takozvani Fontik bila je kultno mjesto okupljanja ljubitelja dramske
umjetnosti, tako da se u njoj odrţavaju predstave u izvoĊenju domaćih ili
gostujućih glumaca, koji su u Korĉuli uvijek bili rado viĊeni gosti.
Inicijator, organizator, glumac i redatelj dramskog ţivota na Korĉuli u 19.
stoljeću bio je doktor prava Antun Ivanišević, pjesnik, putopisac i
dramaturg. Oţenjen za Korĉulanku Ivanku Španić, ovaj došljak iz
Ostrovica, premda pravnik, imao je istanĉan ukus za lijepo i umjetnost
općenito, te ga se moţe nazvati „korĉulanskim Demetrom“, jer je njegova
ljubav prema kazalištu rezultirala izuzetno bogatom dramskom produkcijom
u gradu Korĉuli. Ivanišević je ujedno i produbio strast Korĉulana prema
drami, ali je bio i vrlo uspješan u animiranju potencijalnih glumaca i pisaca
za dramske tekstove. Njegovom zaslugom korĉulanska je diletantska grupa
za vrijeme karnevala 1817. godine odigrala Goldonijevu komediju Sluţavke.
Zahvaljujući Ivaniševićevim bilješkama, poznati su i glumci amateri lokalne
druţine. Uz Ivaniševića, koji je igrao ulogu Raimonda, ostali glumci bili su
dr. Marko Miloš, Franjo Španić, Domenik Zovetti, Ivan Verzott, Gašpar
Mirošević, Domenik Giunio i drugi. Nekoliko godina kasnije, 1824.
Korĉulani postavljaju na scenu Metastasijevu dramu Clemenza di Tito, a
godinu dana kasnije Metastasijevu dramu Siroe, vrlo gledljivu
korĉulanskom puku. 1825. godine revni korĉulanski diletanti uprizoruju
dramu iz antiĉkog ţivota Ezio. Ivanišević je stvarno duša korĉulanskoga
dramskog ţivota, jer djeluje kao glumac, redatelj, scenarist i organizator
teatra, te se njegovim zalaganjem teatar transformira u dobro uhodanu
djelatnost. Ivanišević ustraje na tome da se osim glumaca diletanata
formiraju i grupe pomagaĉa, dekoratera, šaptaĉa i scenskih radnika, što je
omogućilo kvalitetna dramska uprizorenja. Tako organizirana dramska
grupa bila je spremna pojaĉati svoj repertoar „pastirskim razgovorima“,
prigodnicama i recitalima koji su, što je vrlo bitno za istaći, bili pisani i
govoreni na hrvatskome jeziku, što je za cilj imalo privlaĉenje publike i
jaĉanje hrvatskoga nacionalnog osjećaja. Korĉulani tako dobivaju svoju
Sala Teatrale in Curzola gdje se uprizorila tragedija Carlo Ottavo in Pavia,
ossia Ludovico Sforza, drame I due sergenti al cordone sanitario i La vera
amizia, igra Orologio della Bastiglia. Širenjem utjecaja hrvatskoga
narodnog preporoda na Korĉuli stvaraju uvjete za povratak domaćeg
repertoara i uvoĊenje hrvatskoga jezika na scenu. Veliku ulogu u
pohrvaćivanju kazališnog ţivota u Korĉuli ima korĉulansko pjevaĉko
društvo Sv. Cecilija, koje je imalo i svoju dramsku sekciju. Pjevaĉko
društvo Sv. Cecilija utemeljeno je koncem 19. stoljeća, 1883. godine, kao
38
produkt probuĊena narodnog utjecaja s ciljem da se dramom, pjesmom i

plesom afirmira hrvatski jezik kao protuteţa snaţnom autonomaštvu i
alijeniranom lokalnom graĊanstvu. Neosporno je da su Korĉulani tijekom
19. stoljeća imali kazališni ţivot na zavidnoj razini, što je nastavila s
prijelazom u 20. stoljeće dramska grupa Sv. Cecilije.
Prigodniĉarsko i udvorniĉko pjesništvo tijekom 19. stoljeća
Prigodniĉarsko pjesništvo nije nikakva novina u knjiţevnom

stvaralaštvu 19. stoljeća. Prigodnice su uvijek bile napisane u ĉast odreĊene
osobe i njenog doprinosa monarhiji, kralju, caru, iliti zbog osobitog uspjeha
u politiĉkom ili knjiţevnom radu. Jedna od najpoznatijih prigodnica iz
Dalmacije jest ona Ane Vidović, šibenske ilirkinje, koju je uputila Josipu
Jelaĉiću 1851. godine pod nazivom Na došastje u Dalmaciju njihovoga
previsokoga gospodstva Josipa Jelaĉića. I na Korĉuli je tijekom 19. stoljeća
bilo primjera prigodniĉarskog pjesništva. Najbolje primjere imamo u Petru
Jokoviću, nadarenom Blaćaninu, koji je autor nekoliko prigodnih tekstova;
jednog epigrama u stihu, elegije u ĉast Jacintea Stalia i povodom smrti cara
Aleksandra, te epigrama povodom ustoliĉenja Ivana Skakoza za hvarskog
biskupa. Još se jedan ugledni Blaćanin, Nikola Ostojić, okušao u
prigodnicama, a to su: Pjesma u ĉast pjesnika Draginića i Piesan izvadienu
od romanza talianskoga vridnoga Marka de Casotti Troghiranina. Jerolim
Andreis napisao je prigodnicu Pisma svrsene pravde Opcinom
Corculanskom koja od Cesara dojde na dan 7 prosinza, u kojoj komentira
razgraniĉenje otoĉkih općina. Naţalost, u Korĉuli, osim prigodniĉarskog,
koje se još dade razumjeti, dominira jedno neukusno udvorništvo u stihu
nekolicini ljudi, koje je pisano iskljuĉivo iz materijalnog interesa i bez
ikakve umjetniĉke kvalitete i to na talijanskom jeziku. Primjer takvog
udvorniĉkog nazovi pjesništva jest Ivan Antun Ivanišević, korĉulanski zet,
karijerist i ĉovjek „svih zastava“. Beskropulozan, narcisoidan, ţeljan moći i
slave Ivanišević dolazi u Korĉulu 1801. godine i ubrzo stjeĉe veze i
poznanstva, koje udvorniĉki osnaţuje svojim naivnim i neukusnim
stihovima, bez ikakve umjetniĉke vrijednosti. Posvećuje ih svojim
dobrotvorima i politiĉkim zaštitnicima, sucu Eduardu Bergneru, franjevcu
Antunu Ĉerljenju i kardinalu Cesareu Nembriniju Gonzagi. Njegovi stihovi
primjer su skladanja prigodnih soneta s puno ispraznih fraza, jalovo i jadno
stihovlje koje je imalo iskljuĉivo jedan cilj – dodvoriti se. Njegovu maniru
slijede mnogi Korĉulani, koji Ivaniševiću, svjesni njegove financijske i
politiĉke moći, takoĊer upućuju u ĉast isprazne i neskladne stihove, raznih
vrsta i obliĉja, poĉev od soneta i epigrama, kako na talijanskome tako i na
latinskome jeziku. Tako mu Antun Givanović (Ţivanović), pjeva epigrame
39
na latinskome, Franjo Španić slavi njegov imendan na talijanskome, a po

dodjeljivanju odliĉja cara Franje Josipa, Marko KaloĊera posvećuje mu
nekoliko panagerika na talijanskome jeziku, veliĉajući ga kao „lealissimo
sudito dell Austria“. Za razliku od Givanovića i KaloĊere, koji nisu bili
talentirani pjesnici, neosporni je gubitak za korĉulansku knjiţevnost
banalnost u pjesniĉkom stvaralaštvu Franje Španića, izuzetno nadarenog
lirika, jednog od najkvalitetnijih u njegovoj generaciji ranih pjesnika 19.
stoljeća. Boem po prirodi, vjeĉno bez novaca i u potrazi za njim, ovaj se
vrsni pjesnik pretvorio u udvorniĉkog pjesnika bez ikakvih moralnih
skrupula. Tko mu je platio, Španić bi ga stihom ovjekovjeĉio i tu je trošio
svoj neosporni talent. Svoje stihove posvetio je Ivaniševiću, kanoniku
Boskiju, biskupu Giuriceu i drugima. Matija Kapor je još u svoje vrijeme
uoĉio neosporne Španićeve pjesniĉke potencijale, ali i njegovu nedovoljnu
strast i predanost poeziji: „Španić bi uspio mnogo bolje kada bi ozbiljnije i s
poštenim ciljem prionio pjesništvu. Ali zbog njegova nehajna ţivljenja malo
ga se cijeni i u zaviĉaju i izvan njega, dok su njegovi sastavi, osobito
rugalice raspršili u pokrajini i izvan nje.“ Španić je bio oĉito specifiĉna
osobnost, moţda se ĉak i mrzio zbog naĉina svoga ţivota i pisanja.
Dosljedan zagovornik austrijske vlasti u Dalmaciji, Španić je pokazao da
moţe više i bolje u svojim proaustrijskim sonetima: A Venetia i Due ribeli
Bandiera in Calabria. Udvorniĉko pjesništvo u Korĉuli uglavnom proizlazi
iz ruku padovanskih studenata, koji su oponašali svoje talijanske uzore,
pisano je na talijanskome i latinskome jeziku bez ikakve umjetniĉke
vrijednosti i predstavlja odraz politiĉkih prilika u dalmatinskim gradovima
19. stoljeća pod stranom vlašću.
Pisci i djela do ĉetrdesetih godina 19. stoljeća
Prije nego li se osvrnemo na knjiţevno stvaralaštvo na otoku Korĉuli

u 19. stoljeću, treba reći i nekoliko rijeĉi o knjiţevnoj kulturi korĉulanskih
pisaca 19. stoljeća. U većini sluĉajeva radi se vrlo obrazovanim ljudima,
koji su suvereno vladali stranim jezicima, prvenstveno talijanskim, ali su se
sluţili i njemaĉkim i francuskim. Hrvatska knjiţevnost u 19. stoljeću na
otoku Korĉuli zapoĉinje s grupom knjiţevnika, koji djeluju na prijelazu
stoljeća, iz 18. u 19. To su Vicko Ismaelli, Jakov Arneri, Ivan Kapor, Matija
Kapor, Petar Joković i Petar Baĉić-Posinak. Politiĉki su im profili razliĉiti,
neki su vaţni duţnosnici francuske ili austrijske vlasti, većina svećenici, a
bilo je i onih koji su osjetili dašak novoga doba i okrenuli se Gajevim
ilircima. Primjer visokoobrazovanoga korĉulanskog politiĉara i ujedno
pjesnika jest Vicko Ismaelli. RoĊen je u Korĉuli 1771. godine, a umro je
1831. godine. Suvremenici su ga okarakterizirali rijeĉima „Era letterato e
40
buon poeta satirico ma cativo ecconomo.“ Uĉio je u privatnim

venecijanskim školama i pokazivao izuzetnu nadarenost. Vjenĉanjem s
mletaĉkom plemkinjom Lukrecijom Brigadin ušao je u visoko mletaĉko
plemićko društvo. Sluţio je mnoge tuĊince. U Zadru je djelovao kao
austrijski sudac, a po dolasku Francuza na vlast bio je zaduţen za
moderniziranje sudskih uprava i škola. Bio je savjetnik maršala Molitora i
bavio se ekonomskim pitanjima, meĊutim to mu oĉito nije išlo od ruke.
Nakon dolaska Austrijanaca na vlast u Dalmaciji, penje se u sam vrh
austrijske diplomacije, tako da uz Ţrnovĉanina Jakova Baniĉevića
predstavlja ono najbolje što je Korĉula mogla dati na diplomatskom polju.
Kao šezdesetogodišnjak, Ismaelli se vraća u Korĉulu, gdje uţiva u ljepoti
svoje palaĉe pišući umjetniĉku i satiriĉku poeziju, kojoj je bio vrlo sklon.
Prema lokalnom povjesniĉaru Ostoiću, Ismaelli je sastavio jedan Zibaldone,
napisao rukovet podruguša i nekoliko pjesama, zbog kojih je dobio laskave
ocjene. Pisao je uglavnom u vrlo zahtjevnoj formi soneta, od kojih se pamte
dva o padu Mantove. Politiĉar u srcu, satiriĉar i pjesnik u duši, Ismaelli
pripada onoj generaciji knjiţevnika koji su pisali po uzoru na svoje
talijanske uzore, ostajući vjeran svojim monarhistiĉkim nazorima,
nezainteresiran za doba koje mu se raĊalo pred palaĉom. Za razliku od
Ismaellija, braća Ivan i Matija Kapor, premda razliĉitih znanstvenih interesa,
pokazuju interes i brigu za nacionalni osjećaj. Istina, nešto stariji brat Ivan u
svojim je studijama dosta konfuzan i nedoreĉen, ali se u biti moţe govoriti o
panslavistiĉkom osjećaju ovog nadpopa zavoda sv. Jerolima. Ivan Kapor
upitan je kao knjiţevnik, meĊutim neospornije znanstveni djelatnik, ĉudnih
teorija koje je suvremena znanost u većini sluĉajeva odbacila. Ono što ga
pribliţava probuĊenom narodnjaštvu, pa donekle i ilircima, jest skrb za
hrvatski jezik i nesumnjivi osjećaj za njegovu ljepotu u umjetniĉkom
izraţavanju. Dokaz o tome moţe se pronaći u obiteljskom molitveniku, u
kojem Ivan iznosi lijepe misli o narodnom jeziku, nazivajući ga našim.
Ukoliko je povijesno toĉno da je on autor balade s naslovom Korĉulanska
pjesma o Crnomirima, što mu pripisuju Vinko Foretić i Ivan Ostoić, onda
mu se moţe pridodati i podatak da je bio sklon pjesniĉkom umijeću, koje je
bazirano na usmenoj narodnoj tradiciji, kako u stihu tako i lokalnom
izriĉaju. Matija Kapor rijedak je primjer simpatizera ilirskog pokreta iz
Dalmacije, što ga svrstava u omanju grupu hrvatskih iliraca poput Ane
Vidović, Mede Pucića ili oca i sina Kaznaĉić, koji su bili skloni Gaju i
njegovim idejama. Naţalost, uvid u njegove radove, a oni su brojni i
napisani na talijanskom, što je bila uţanca hrvatskih iliraca, ukazuje na to da
ni on nije bio knjiţevnik nego znanstveni publicist. Odliĉan gradonaĉelnik
grada Korĉule, reformator gradskih struktura, ĉovjek koji je mijenjao vizuru
grada nabolje, bio je neosporni, iskreni privrţenik ilirskih ideja i vatreni
41
zagovornik pripojenja Dalmacije Hrvatskoj. Svojim edukativnim

publicistiĉkim radovima u kojima je pisao o znamenitim Korĉulanima,
kanoniku Saleĉiću, biskupu Baniĉeviću, Pietru Barnabi Ferri, istaknutim
Dalmatincima, nepoznatim dubrovaĉkim knjiţevnicima, povijesnim temama
vezanima uz Korĉulu, Kapor je svjesno širio spoznaje svojim
suvremenicima o veliĉini Dalmacije i Dalmatinaca, produbljujući tako u
svojim suvremenicima osjećaj nacionalne samosvijesti. Autor je jednog
prigodnog teksta na narodnome jeziku, ustvari pohvale viteškoj igri
Moreški, koju je posvetio korĉulanskom knezu Karlu Zani. Rad na oĉuvanju
narodnjaštva, odnosno oĉuvanja izvorne hrvatske tradicije na otoku Korĉuli,
karakteriziraju ga vrijednim suputnikom i propagandistom ilirskih ideja u
Dalmaciji. U ovu ranu, predilirsku grupu Korĉulana s iskazanim pjesniĉkim
ambicijama spada i Blaćanin Petar Joković. Ovaj samozatajni prvi ţupnik
Vele Luke ostavio nam je u nasljedstvo nekoliko knjiţevnih uradaka, bez
veće umjetniĉke vrijednosti. To je hrvatski prepjev Metastasia (Smrt
Abelova), nekoliko epigrama u akrostihu, jednu elegiju, te nekoliko
pripovijedi na hrvatskome i tri pjesme na latinskome jeziku. Interesantan
povijesni lik ovoga doba je nesumnjivo i Andrija Alibranti, povjesniĉar,
teolog i duhovnik. U svojoj ranijoj fazi Alibranti je gorljivi pristaša Gaja,
njegova jezika i pravopisa, da bi se kasnije, kao politiĉar, priklonio
autonomašima, gorljivo zagovarajući talijanski jezik u hrvatskome
politiĉkom, knjiţevnom i kulturnom ţivotu. Od literarnih mu tekstova
sumnjiva estetskog predznaka spominjemo nekoliko prigodnica na
talijanskome jeziku i pjesmu Sveti Martin na narodnome jeziku. Koliko je
sakupljanje usmenoga narodnog stvaralaštva moglo biti poticajno za okušati
se u vlastitom stihu svjedoĉi Blaćanin Jerolim Andreis. Budući da nije
potpisivao svoje izvorne uratke, oni se utapaju meĊu zapisano narodno
pjesništvo, tako da je teško luĉiti što je njegovo autorsko, a što zapisano, s
obzirom da su pjesme stihom, jezikom i rimom ispisane u maniri narodne
epike. Poznato je da je autor prigodnice posvećene Nikoli Ostoiću i Franji
Kalogjeri povodom izdvajanja Blata u samostalnu općinu. Od brojnih
ĉlanova obitelji Arneri, kao autora jedne autobiografije i biografije Petra
Kanavelića na talijanskome jeziku, navodimo Rafa Arnerija, što i nije
beznaĉajno, jer su biografije i autobiografije bile rjeĊe knjiţevne vrste u
doba ilirizma. Vjerodajnice ozbiljnijega knjiţevnog djelatnika ovoga
razdoblja moţe ponijeti Petar Baĉić-Posinak. Baĉić je autor brojnih
prigodnica, poslanica i podruguša na narodnome, hrvatskome jeziku. Kao
kapelan biskupa Bogdanovića u Skoplju, Baĉić je napisao više elegiĉnih
pjesama, od kojih je jednu Vid Vuletić Vukasović objavio u Slovincu.
Postoji mogućnost da je i autor ţivotopisa Albertinija na talijanskome
jeziku, koji je protkan epigrafima na talijanskome, latinskome i albanskome
42
jeziku. Njegovo najvrjednije djelo jest jedna maskerata, Maškarata

pokladnja, koja je napisana dok je bio kanonik u Korĉuli. Njegova se
maskerata sastoji od tri dijela, a prognozira neminovnu propast turskog
carstva. Radi se o temi koja ga je vjerojatno inspirirala za vrijeme boravka u
Skoplju, gdje je mogao osjetiti pritisak turskog vladanja nad pravoslavnom i
kršćanskom rajom. Nikolu Ostojića, „usirenog Mleĉića“, kako ga je
pogrdno nazvao Vid Vuletić Vukasović zbog njegove talijanštine, treba
sagledati drukĉije. Ovaj vrijedni naĉelnik Blata, inaĉe vrsni povjesniĉar,
okušao se i u pjesništvu. Pod utjecajem Matije Kapora pribliţava se
narodnjaštvu. Sistematski je zapisivao i prepisivao djela korĉulanskih i
dubrovaĉkih knjiţevnika, što ga je stimuliralo da se i sam okuša kao
stihotvorac. Pisao je pjesme prigodom Boţića, s prijateljima se dopisivao u
stihu, ispjevao je nekoliko pirnih nazdravica i više epigrama na hrvatskome,
talijanskome i latinskome jeziku. Saĉuvana mu je poduţa pjesma Piesan
izvadiena od romanza italianskoga vridnoga Marka de Casotti
Troghiranina, napisana u duhu renesansne poslanice.
Sagledavajući ovu „prijelaznu generaciju“ korĉulanskih autora,
moramo biti vrlo skeptiĉni i reći sljedeće. Radi se o ljudima koji su odrasli
sluţeći stranim vlastodršcima. Tu im se ne moţe ništa spoĉitavati jer su
jednostavno bili ljudi vremena, prijelazne, u biti vrlo konfuzne epohe, kojoj
su se u skladu sa svojim obrazovanjem i staleţom morali prilagoĊavati.
Njihove sluţbe u kontekstu austrijske, francuske pa i engleske vladavine
nisu ni najmanje ugrozile probitak Korĉule. Bili su ljudi vremena na
izdisaju, sljedbenici svojih staleških i politiĉkih uvjerenja, mahom
odnaroĊeni, jer su svoja obrazovanja stekli u elitnim austrijskim i
talijanskim sveuĉilišnim centrima. Koristili su se jezikom dominantne
kulture, u većini sluĉajeva talijanske, jer su je kao padovanski studenti
prigrlili. Bili su vrsni poznavatelji stranih jezika, posebice talijanskoga, kao
i talijanske kulture koja im je bila uzorom i vodiĉem. Svome gradu vraćali
su se u poznim godinama, umorni i zasićeni svojih politiĉkih i diplomatskih
funkcija. No, korĉulanski im je nerv bio u krvi. Povratkom u rodni grad,
primjerice, Ismaellija, znaĉilo je odmah se ukljuĉiti u lokalna previranja,
koristeći se pritom stihom u formi epigrama, prigodnice ili satiriĉne poezije,
u kojima su u skladu sa svojim „europskim svjetonazorom i diplomatskim
iskustvom“ s ironijom reagirali na lokalno politiĉarenje i mjesne moćnike,
što je njima, iz njihova iskustva gledano, bilo u biti smiješno. Jednostavno
reĉeno, bili su gospoda na izdisaju, svjesni svojih staleških privilegija,
diplomati svjetskog iskustva i meĊunarodne kulture, kojima je Korĉula
svojom lokalnom politikom bila iskljuĉivo predmetom poruge. Jezik kojim
komuniciraju i pišu jest talijanski, te na njemu i objavljuju i publiciraju. Ono
što ih ĉini „našijencima“ jesu teme o kojima pišu. Uglavnom su im
43
inspiracija Korĉula, Korĉulani, korĉulanski problemi, lokalna politika i

društvo, i zbog toga su naši, lokalni, dalmatinski, hrvatski. Skromno i
srameţljivo korištenje narodnim jezikom ĉini ih ipak domaćim sinovima.
Osjećaju vjetrove promjene i pokušavaju u skladu sa svojim moćima i volji
sudjelovati u tome, meĊutim nedovoljno aktivno da bi ih pamtili kao preteĉe
novoga vremena. Politika je uzimala svoj danak, a Alibranti je tomu najbolji
primjer. Od Gajeva sljedbenika i simpatizera postaje zadrti autonomaš.
Narodni duh osjeća se u svećeniĉkom kadru, koji sukladno svojim
mogućnostima u lokalnim sredinama u kojima djeluju, zagovara narodni
duh i promiĉe nacionalnu ideju. Jedan od najboljih primjera ovoga
shvaćanja i uoĉavanja društvenih promjena jest Marko KaloĊera. Uz svoj
pastoralni rad, ovaj biskup, inaĉe veliki Strossmayerov prijatelj, još je kao
mladi svećenik objavljivao stihovlje u tršćanskoj Iskri i zadarskoj Gazetti.
Pisao je u duhu svoga vremena, prigodnice u zahtjevnoj formi soneta koje je
posvećivao istaknutim ljudima svoga doba, ali pod Strossmayerovim
utjecajem prelazi na narodnjaĉku, hrvatsku stranu. Zakljuĉimo. Korĉulanska
knjiţevnost kraja 18. stoljeća do ĉetrdesetih godina 19. stoljeća knjiţevno je
inferiorna. Dominira prigodniĉarska i udvorniĉka poezija, bez ikakve
umjetniĉke vrijednosti, s tim da se pojavljuju, u prigodniĉarskom duhu, isto
tako i tekstovi na narodnome jeziku. Sagledamo li tu knjiţevnu produkciju s
formalne strane, od knjiţevnih vrsta uoĉavamo pojavu soneta u kontekstu
prigodnica ili udvorniĉke poezije, oda, epigrama, autobiografija i biografija,
putopisa, propovijedi, sakralnog pjesništva, maskerata te dramskih
izvoĊenja, uglavnom stranih, ali i domaćih autora. Jasno je da Gajeve ideje,
još nedovoljno formulirane i programatski plasirane, nemaju većeg utjecaja
na Korĉulu, koja još ţivi u trojeziĉnom iskazu, sukladno knjiţevnim
postulatima knjiţevnosti 18. stoljeća. Zaĉetnikom promjena duhovnog,
politiĉkog i knjiţevnog promišljanja treba apostrofirati Matiju Kapora kao
ĉovjeka koji je jasnim pogledom na objedinjenje Dalmacije i Hrvatske, te
prijateljstvom s Ljudevitom Gajem inaugurirao proces protoka ilirskih i
preporodnih ideja na otok Korĉulu. Najkvalitetniji pjesnik prve polovice 19.
stoljeća na Korĉuli je neosporno Nikola Španić, pjesnik podruguša,
ironiĉnih i satiriĉnih stihova, koje je u formi soneta pisao s posebnom
lakoćom. Ovaj pjesnik „plaćenik“ trošio je svoj izuzetni talent na
bezvrijednu, podilazeću poeziju, ne bi li utrţio novĉanu korist. Njegovo
„nehajno ţivljenje“, kako piše Matija Kapor svom prijatelju Inoćenciju
Ĉuliću, bilo je paravan ovome ĉovjeku od teatra, majstoru soneta, oda i
anakreontskih pjesama da iskaţe svoj prijezir prema sebi samome, ali i
konzervativnoj sredini rodne mu Korĉule, koja ga je doţivljavala s
prijezirom, a on na to odgovarao rugalicom u stihu.
44
Knjiţevno stvaralaštvo nakon šezdesetih godina 19. stoljeća
U vrlo dobro koncipiranom informativnom tekstu Nacrt za knjiţevnu

povijest otoka Korĉule do sredine prošlog stoljeća, prof. Stjepan Kastropil
završava svoju studiju meni neprihvatljivim zakljuĉkom koji glasi: „Nakon
šezdesetih godina kao da prestaje svaki knjiţevni rad na otoku.“ To je
neprihvatljivo zato što poslije šezdesetih godina na otoku djeluju dva
osebujna pripovjedaĉa, kojima se ne mogu negirati literarne vrijednosti
njihovih tekstova i jedan autor prosjeĉnoga duhovnog pjesništva. Stjepan
Kastrapeli nezaobilazna je liĉnost knjiţevnoga stvaralaštva šezdesetih
godina na Korĉuli. Ovaj diplomirani filolog beĉkoga sveuĉilišta, zapoĉeo se
baviti knjiţevnim radom još za svojih studentskih dana u Beĉu. Tu
zapoĉinje pisati svoje pripovijetke, pjesme i znanstvene radove. Svoje
knjiţevne prvijence zapoĉinje objavljivati u Slovincu, koristeći pseudonim
Stojan Kosovac. Saĉuvane su mu dvije pripovijesti, Braća Crnomiri i Pusto
srce, koje u nastavcima objavljuje u Slovincu. Pisao je i pjesme, a ujedno se
bavio i prepjevima stihova i proze iz njemaĉke, talijanske, engleske i
francuske knjiţevnosti. Kritiĉki sagledavajući njegove „historiĉke
pripovijesti“ mora se kao primjer kvalitetnije proze izdvojiti njegova
pripovijest Braća Crnomiri, koja se sastoji od sedam tematskih poglavlja:
Ulak, Crnomiri, Zbor, Korĉula, Strahinja, Veĉera, Klokolino. Kastrapeli se
u ovoj povijesnoj pripovijesti pokazao kao ĉovjek s istanĉanim osjetom za
profiliranje svojih likova, dobar poznavatelj lokalne, ĉarske sredine, ali loš
kreator fabularnog tijeka. Kastrapeli je u svojoj priĉi uspio diferencirati i
karakterno dobro odraditi dva kljuĉna lika priĉe, Petra Crnomira i njegova
neprijatelja Benina. Realistiĉke komponente vidljive su u karakterizaciji
obaju likova, Petar je prikazan vrlo uvjerljivo, kao prgav, sumnjiĉav,
nepovjerljiv i nediplomatiĉan seljak, koji se grozi svega što je izvan njegove
gorštaĉke zajednice. Njegov bunt, koji se svodi na obranu zemlje, jeste
socijalni bunt ugroţenog seljaka od strane mletaĉkog kneza, ali i osobni stav
pojedinca koji ne ţeli priznati ni prihvatiti tuĊi autoritet. Radin, škrt na
rijeĉima, buntovan i prgav, neobrazovan i priprost Petar nosi karakterne crte
uvjerljivog lika vrijednog realistiĉke proze. Ništa lošije nije koncipiran ni
njegov oponent Benin, koji u svojoj ţudnji za vlašću i dominacijom nad
Petrom postaje izdajnik. Benin je ţivotan, dobro razraĊen lik, lik spletkara i
mutikaše, ĉarski „Grga Ĉokolin“, ĉovjek koji svojom spletkom inicira i
potiĉe radnju. U ovo dvoje suprotstavljenih karaktera Kastrapeli je imao
dobre temelje za razvijanje jedne dinamiĉne i uzbudljive fabule, meĊutim, u
tome nije uspio. Ne imajući dovoljno snage, umijeća i mašte, Kastrapeli je
razvodnio, pojednostavio i u konaĉnici upropastio priĉe nadasve lošom i
45
naivnom koncepcijom fabule. Ono što mu se moţe priznati dobrim jest vrlo
uvjerljiv, skoro dokumentaran i realistiĉan opis ĉarskog sela, njegovih
ţitelja, mentaliteta i naivnosti. Scene koje se dogaĊaju u Korĉuli mnogo su
lošije opisane od onih u Ĉari, što pokazuje da je Kastrapeli dobro poznavao
mentalitet korĉulanskog seljaka. Kastrapeli je, što je razvidno, uĉio od
Šenoe, Tomića, Jurkovića, oĉito je bio i dobar poznavatelj hajduĉke
novelistike, meĊutim, to mu nije pomoglo da svoju pripovijest podigne na
zavidniji umjetniĉki nivo. Najeksponiranije knjiţevno ime u drugoj polovici
19. stoljeća nesumnjivo je svećenik i politiĉar Petar Franasović. Premda
svoj interes za knjiţevnim stvaralaštvom zapoĉinje sakupljanjem usmenoga
narodnog bogatstva za vrijeme svoga sluţbovanja na Pelješcu, njegovo se
aktivno ukljuĉivanje u knjiţevna zbivanja vezuje uz njegov povratak iz
Mletaka, gdje je proboravio šest godina. Franasović ulazi u hrvatsku
knjiţevnost pišući lijepim narodnim jezikom, na kojem je ispisao brojne
knjiţevne vrste, novele, putopise, rasprave, povjestice, biografije, polemike i
nešto malo pjesniĉkog iskaza. Najviše je sklonosti pokazivao prema noveli
(Hadţibeg, Lazo Kurilić, Ilija G...ć ili Badnji dan u Kijevu Dolu, Dva
uĉenika, Nenadana utjeha, Zgode jedne porodice, Ivan Tanclinger). Od
prevodilaĉkog rada saĉuvan mu je prijevod korĉulanskog arhiĊakona
Antuna Rozanovića Povijest korĉulanske pobjede proti Uluz Aliji i prijevod
Gundulićeva putopisa Putovanje iz Beĉa u Moskov. Napisao je nekoliko vrlo
informativnih biografija korĉulanskih znanstvenika i humanista Jakova
Baniĉevića i Matije Kapora. Od polemiĉkih tekstova saĉuvana su dva,
Pogled na svećenstvo i Zaoba na smrt dum Gjura Pulića. Od pjesniĉkog mu
rada pamtimo odu Crna Gora u zadnjem ratu s Turcima. Korĉulansku
povijest poĉastio je nizom povjestica naslovivši ih Ulomci iz korĉulanske
povijesti. Franasović se dakle 1858. aktivno ukljuĉuje u politiĉki i knjiţevni
ţivot Dalmacije, u vrijeme ukidanja apsolutizma, kada se razbuktava
politiĉki ţivot. Na knjiţevnom planu to je vrijeme Šenoine dominacije
hrvatskim knjiţevnim ţivotom, doba koje Šicel u stilskom smislu
karakterizira hrvatskim predrealizmom. Sagleda li se njegov novelistiĉki
rad, po kojemu ga najviše pamtimo i vrjednujemo, onda moţemo zakljuĉiti
da je Franasović u knjiţevnome smislu bio Šenoin sljedbenik, pogotovo
vjerni i dosljedni promicatelj Šenoinih programatskih toĉaka koje je objavio
u tekstu Naša knjiţevnost u Glasonoši 1865. godine. Franasović je u svojim
novelama pokušavao varirati izmeĊu ilirske pseudohistorijske i
avanturistiĉke novele, rodoljubne, didaktiĉke i prosvjetiteljske, te
novelistike pedesetih i šezdesetih godina, koja je prozi ţeljela nametnuti
nacionalno-moralizatorsku i socijalno-nacionalnu tendenciju. Neosporno je
da su njegove novele prepune didaktiĉkih, prosvjetiteljskih i moralizatorskih
upozorenja, iz ĉega uviĊamo da mu je iskrena namjera bila svoje ĉitatelje
46
pouĉiti, kultivirati, nacionalno osvijestiti, ekonomski educirati, pa ĉak i

kritizirati. Bio je to svjetonazor produhovljenog i emancipiranog,
nacionalno svjesnog svećenika i rasnog politiĉara narodnjaĉkog usmjerenja.
Nema potrebe pronalaziti bilo kakve zamjerke ovoj Franasovićevoj
edukativnoj i prosvjetiteljskoj noti, dapaĉe, teško je uputiti bilo kakvu
zamjerku njegovim pokudama, pohvalama, kritikama, gospodarskim
naputcima ili politiĉkim stavovima, jer oni naglašavaju karakter pisca koji je
bio na razmeĊi stilova i vremena. U njemu su vrlo intenzivno ţivjeli
duhovnik, politiĉar i pisac, a on je sve te svoje karakterne osobine ţelio
ugurati u svoje tekstove. Kako se to odrazilo na njegov knjiţevni opus koji
nikako nije za podcjenjivanje? Pišući o Franasoviću, znao sam biti vrlo
kritiĉan prema njegovom knjiţevnom djelu, postavljajući pred njega visoke
estetske norme kojima nije u potpunosti udovoljavao. No to ne znaĉi da u
njegovu knjiţevnom radu nema istinske i dobre literature. Franasović je
imao smisla i osjećaja za detalj, za narodni ţivot, bio je socijalno osjetljiv,
duhovita i britka jezika i neosporno je osjetio zadah novih stilskih pravaca
koji su se uvlaĉili u kontekst hrvatske knjiţevnosti. Njegovi Ulomci iz
korĉulanske povijesti dug su trivijalnoj prozi, koja je bila zasićena
romantiĉarskim i pseudoromantiĉarskim elementima (ljubavne fabule,
krijumĉarenja, otmice, trovanja..) pa su stoga i bez veće umjetniĉke
vrijednosti. U njegovim novelama vidi se da je bio sklon ispisivati stvari
onakvima kakve jesu, što ga pribliţava protorealistiĉkim strujanjima.
Njegove novele na tragu su onih Bogovićevih, Trnskoga, Jurkovića i Vebera
Tkalĉevića, dakle pokušaj poniranja u seljaĉke ili gradske sredine,
zanimljive opise eksterijera i interijera, pokušaj ocrtavanja likova kao
stvarnih ljudi, no ni u njima se nije mogao osloboditi tradicije. Ima u tim
novelama podosta trivijalne fabularizacije, mnoštvo nepotrebnih didaktiĉko-
moralizatorskih upadica, „heroiziranja“ likova, pogotovo ţenskih, ali i
smjelih rezova društvene strane ţivota, prema kojoj je znao s pravom biti
vrlo kritiĉan. Oĉito da se trudio, unatoĉ vidnim propustima, napraviti
iskorak prema aktualnoj problematici svoga vremena, što ga ipak svrstava u
grupu onih hrvatskih knjiţevnika koji su bili bliski predrealistiĉkim stilskim
postupcima.
Razvoj znanstvene misli iliti otoĉka povjesniĉka škola
Znanstveni rad Ivana Kukuljevića Sakcinskog na podruĉju povijesnih

i drugih znanstvenih disciplina, njegovi rukopisi, monografije, knjiţnica,
smatraju se temeljima novije hrvatske historiografije. Interes za lokalnom
poviješću, ali i šire, bile su odlike nekolicine Korĉulana koji su tijekom 19.
stoljeća dali sasvim pristojan doprinos hrvatskoj povijesnoj znanosti. Jedan
47
od vrlo kvalificiranih korĉulanskih povjesniĉara bio je Boţo (Natale)

Trojanis, doktor teoloških znanosti, kojeg je beĉka komisija za zaštitu
spomenika 1891. godine imenovala poĉasnim konzervatorom u Korĉuli.
Ovaj korĉulanski opat i nadţupnik profilirao se u vrijednog i kvalitetnog
lokalnog povjesniĉara i arheologa. Autor je povijesnog djela na talijanskom
jeziku Sui monumenti di storia e di arte esistenti nella citta ed isola di
Curzola... koje je objavljeno u Trstu 1911. godine. Bio je dopisnik ĉasopisa
Bullettino di archeologia e storia Dalmata u kojem je objavio tekst Nove
scoperte a Lumbarda di Curzola. Još je jedan lokalni svećenik pokazivao
interes za povijest, arheologiju, povijest knjiţevnosti i zemljopis. Rijeĉ je o
Andriji Alibrantiju, koji je svoja znanstvena otkrića objavljivao u
ĉasopisima Manuale del regno di Dalmazia, Bullettino di archeologia e
storia Dalmata i L'Epidauritano. Objavljivao je na talijanskome jeziku
(Recenti scoperte a Lumbarda sull' Isola di Curzola, Ruderi di un antico
edifizio a Lumbarda sull' isola di Curzola, Cantinieri). Alibranti je
pokazivao i smisao za povijest starije knjiţevnosti, te je objavio monografiju
knjiţevnika Luke Svilovića (Sulla vita e sugli scritti di Luca Svilović).
Ambroz Baĉić, teolog, povjesniĉar, dobar poznavatelj starije dubrovaĉke
knjiţevnosti, profesor Papinskog internacionalnog sveuĉilišta, objavio je
dosta radova šarolikog spektra interesa. Napisao je nekoliko vrsnih rasprava
iz podruĉja starije hrvatske knjiţevnosti, obraĊujući knjiţevne profile
Nikole Guĉetića, Nikole Martinov ĐorĊića, Nikole Dimitrovića i Ivana
Gundulića. Svoje teološko-povijesne tekstove pisao je na hrvatskome,
talijanskome i latinskome jeziku u ĉasopisima List dubrovaĉke biskupije,
SrĊ, Smotra dalmatinska, Prilozi za knjiţevnost, jezik, historiju i folklor.
Petar Dimitri autor je nekoliko povijesnih radova, tematski vezanih uz
korĉulansku povijest i njene biskupe. Najpoznatiji mu je tekst u rukopisu
Vescovato. U svom drugom većem djelu, Descrizione di tutte le Chiese ed
altari che esistono nella citta di Curzola, Dimitri je predstavio detaljne
opise korĉulanskih crkava. I u svom trećem obimnijem rukopisu, Alcune
memorie sull convento e la chiesa di S. Nicolo di Curzola, Dimitri ostaje
vjeran lokalnoj crkvenoj povijesti. Svojom marljivošću, pedantnošću i
osjećajem da prošlost treba saĉuvati od zaborava, Nikola Ostojić ostaje nam
u memoriji kao jedan od prvih historiĉara otoka Korĉule. Njegova povijest
otoka Korĉule, Compendio storico dell' isola di Curzola i Vela Luka:
historijsko-topografski prikaz, dokazi su njegova ozbiljnog istraţivaĉkog
rada. Pokazivao je interes za stariju knjiţevnost i njene autore, Draginića,
Tulića, Kanavelića, Palmotića, ĉije je radove sistematiĉno prepisivao. MeĊu
ove istaknute Korĉulane, naklonjene znanosti, spadaju i već spomenuti Ivan
i Matija Kapor. Ivan Kapor autor je dvije rasprave o domovini sv. Jeronima
i opširnog, ali vrlo konfuznog djela od 224 stranice o „ilirskom“ jeziku.
48
Matija Kapor brojnošću svojih publiciranih radova najbolje svjedoĉi o

svojoj znanstvenoj znatiţelji, koja je išla od numizmatike i arheologije do
lokalne i dalmatinske povijesti. Pisao je i objavljivao na talijanskom jeziku
o kanoniku Saleĉiću, biskupima Baniĉeviću i Tolentisu, Matiji Vlaĉiću
Iliriku, Pietru Barnaba Ferrou, banovima Dalmacije, Hrvatske i Slavonije,
korĉulanskom numizmatiĉkom bogatstvu, medaljonu aragonskog kralja
Alfonsa, objavio katalog do tada nepoznatih dubrovaĉkih pisaca. Premda
neroĊeni Korĉulanin, Vid Vuletić Vukasović, proveo je devetnaest godina
svog plodnog ţivota na Korĉuli, djelujući u korist Otoka i njegovih ţitelja.
Svojim brojnim radovima, Slovinstvo na otoku Korĉuli, Iscrizioni Dalmate
d'epoca veneziana Kurzola, Otok Korĉula pod vladavinom engleskom,
Korĉulanske ĉakavske poĉasnice, Mato Kapor starinar, Trijemovi (loţe) u
gradu Korĉuli, Ulomci starogrĉkog natpisa iz otoka Korĉule, Zvona sv.
Nikole na Korĉuli, Halka na vratima pk. Arneri u gradu Korĉuli, Dokumenti
o kugi na Korĉuli, Hrvatski natpis u gradu Korĉuli, Španići na otoku
Korĉuli u Dalmaciji, Narodni obiĉaji na otoku Korĉuli 1., Moreška II.,
Debeli kralj, Catalogo dei Conti Vikari e retori che si succedettero nel
governo di Curzola Dalmatia... Vukasović se u potpunosti srodio s Otokom,
ispisujući tekstove nezaboravne vrijednosti. Smatrajući ga korĉulanskim
kulturnim djelatnikom, odajući mu i ovaj put zasluţenu ĉast, pripominjemo i
njegove knjiţevne radove; lirsko-ljubavne, epsko-ljubavne i rodoljubne
pjesme, prigodnice i novele (Murat i kršćanstvo, Gjuro harambaša ili
konavoski ustanak, Djevojaĉka špilja, Mudri Ţoso).
Sinteza
Knjiţevno stvaralaštvo na otoku Korĉuli tijekom 19. stoljeća daje svoj

danak nesretnim povijesnim zbivanjima, koja su odaleĉila Korĉulu kao dio
Dalmacije od matiĉnog dijela Hrvatske. Korĉula, kao i ostali dalmatinski
gradovi, tijekom 19. stoljeća prolazi kroz vladavine raznih ugnjetaĉa,
austrijskih, francuskih i engleskih, što u puku zatire nacionalni osjećaj i
vezuje ga uz kulturu, jezik i knjiţevnost dominantne kulture, što je u sluĉaju
Korĉule bila Italija. Korĉulansko plemstvo, inteligencija, graĊanstvo, bili su
ekonomski, strateški, vojno i politiĉki stoljećima vezani uz Mletke, što je
ostavilo duboki trag, kako afirmativni tako i negativni na sve otoĉke slojeve,
ukljuĉujući i seljaštvo. Izvorni puĉki, narodski, hrvatski duh ostao je najjaĉe
saĉuvan u ruralnim sredinama, dok je Gradom vladao „mletaĉki duh“.
Pozivi na bratimljenje i povezivanje Dalmacije s Hrvatskom bili su
predmetom brojnih raspri, politiĉkih borbi, lokalnih suprotstavljanja, ali i
reakcija beĉkog dvora, kojem sjedinjenje i Dalmacije i Hrvatske geopolitiĉki
nije odgovaralo. Nacionalno buĊenje hrvatskoga naroda, koje zapoĉinje u
49
sjevernoj Hrvatskoj, moralo je po logici stvari doprijeti i do Dalmacije. Ono

se oĉituje na politiĉkom polju kao borba autonomaša i narodnjaka, dok
knjiţevno stvaralaštvo ide svojim specifiĉnim tijekom. Specifikum
knjiţevnoga stvaralaštva na Korĉuli, kao uostalom i drugim dalmatinskim
gradovima, jest u većini sluĉajeva korištenje talijanskoga ili latinskoga
jezika kao jezika pisane komunikacije ili literarnog izriĉaja. Pogledamo li
knjiţevno stvaralaštvo na Korĉuli s poĉetka 19. stoljeća, ono je u znaku
talijanskog ili latinskog izriĉaja. Vicko Ismaelli, Jakov Arneri, Matija i Ivan
Kapor, Petar Joković, Petar Baĉić, Marko KaloĊera, Nikola Španić u svojim
knjiţevnim i znanstvenim radovima rabe uglavnom talijanski jezik, nešto
manje latinski, dok su pokušaji pisanja na narodnom, hrvatskom jeziku tek
naznaĉeni i skromni. To je uostalom i normalno, jer se generacija s poĉetka
stoljeća do ĉetrdesetih godina 19. stoljeća oslanja na jaku latinistiĉku
tradiciju u gradu Korĉuli (Marko Geriĉić, Tullio Smacchia, Nikola Španić,
Hijacint Petković, Marko Lesić, Marin Grego) koja je uglavnom ponikla s
padovanskog sveuĉilišta. Stoga je knjiţevna produkcija uglavnom
orijentirana na raznoliko poetsko stvaralaštvo, meĊu kojim nalazimo
epigrame, distihe, prigodnice, sonete, ode, elegije, balade, poslanice,
prigodnice, podruguše, uglavnom napisane na talijanskome ili latinskome
jeziku. Postoje i odreĊeni pjesniĉki pokušaji na narodnome jeziku, no
dominacija talijanštine i latinštine je neosporna. Literarna vrijednost ovog
stihovlja je skromna, ona je više manira obrazovane gospode, a manje
istinska umjetnost. Kao talentiranije stihotvorce ove prve generacije
moţemo navesti Vicka Ismaellija i Nikolu Španića, koji su pisali na
talijanskome jeziku. Generacija šezdesetih godina, pritom mislimo na
Kastrapelija i Franasovića, već predstavlja odreĊeni evolucijski pomak k
boljem. Prvenstveno je to pitanje jezika. Kastrapeli i Franasović svoja
prozna djela pišu hrvatskim jezikom, orijentiraju se spram novele i
pripovijesti, svoja djela temelje na narodnom ţivotu, ponekad zadiru i u
korĉulansku prošlost, ispisujući zamjetne knjiţevne opuse, s tim da je
Franasovićev znatno bogatiji i raznovrsniji. Kastrapelijeve povijesne
pripovijesti kao i Franasovićevi fragmenti iz korĉulanske povijesti oĉiti su
primjer trivijalne proze, s kojom se ne oslobaĊaju šablone
pseudoromantiĉarske novelistike toga vremena. Franasovićeva novelistika,
unatoĉ trivijalnoj fabularizaciji, dijelom je fokusirana na aktualnost njegova
vremena, u kojoj kritiĉkim osvrtom na zbilju, dobrom karakterizacijom
likova, naglašenom rodoljubnom notom, opisom ruralne i urbane sredine
pokazuje da je shvatio dolazak novog stilskog modela predrealizma, u
kojem se na ţalost kao pisac nije najbolje iskazao.
Gledajući knjiţevno stvaralaštvo na otoku Korĉuli tijekom 19.
stoljeća, zakljuĉujemo da ono plaća dug politiĉkim i alijenacijskim
50
previranjima, da je u svojim zametcima sljedbenikom plodnog knjiţevnog

stvaralaštva 18. stoljeća, da se pokušava uzdići iznad utjecaja dominantne
talijanske kulture, knjiţevnosti i jezika, u ĉemu uspijeva u poznim godinama
19. stoljeća. Knjiţevni proces na Korĉuli u duhu je alijenirane i otuĊene
Dalmacije koja se cijelo stoljeće borila i izborila za svoj jezik i literaturu.
Dug talijanskoj kulturi i knjiţevnosti uoĉavamo u prigodnoj i udvorniĉkoj
poeziji kasnog osamnaestog i poĉetka devetnaestog stoljeća, koja je mahom
u duhu talijanske prigodniĉarske poezije, u kojoj dominira sonet. Od
znaĉajnijih imena na ţalost, osim Nikole Španića, otuĊenog i rebelnog
literata, vaţnijih imena nema. Pozne godine 19. stoljeća, odnosno kretanje
spram predromantizma, romantizma i predrealizma, vidljive su sa skromnim
knjiţevnim i estetskim vrednotama Stjepana Kastrapelija i Petra
Franasovića. Ţelimo li odgovoriti na pitanje je li Korĉula odgovorila
izazovima vremena, pogotovo pitanjem knjiţevne recepcije, moţemo reći
da, ali sa skromnim knjiţevnim vrednotama. No to ne znaĉi da je knjiţevno
stvaralaštvo na Korĉuli posustalo. Generacija koja će nastupiti, dokazat će
da je korĉulansko knjiţevno pero bilo i ostalo neumrlo i kvalitetno.
LITERATURA
Barac, Antun. 1964. Hrvatska knjiţevnost, knjiga 1. Zagreb: Knjiţevnost ilirizma.
Foretić, Vinko. Iz narodnog preporoda u Korĉuli od godine 1860. dalje, Dubrovnik, V, br.
3-4.
Foretić, Vinko. Prva faza hrvatskog narodnog preporoda u Dalmaciji do sredine 19.
stoljeća, Kolo, Zagreb, nova serija, IV (CXXIV ) br. 8-9.
Foretić, Vinko. Neki pogledi o hrvatskom preporodu u Dalmaciji, Radovi znanstvenog
skupa u povodu stogodišnjice pobjede narodne stranke na izborima za Sabor
Dalmacije, Zadar.
Kalogjera, Goran. 2003. Korĉulanska pera, (leksikon). Rijeka: Filozofski fakultet u Rijeci.
Kalogjera, Goran. 2005. Korĉula koje više nema. Rijeka: Filozofski fakultet u Rijeci.
Kalogjera Goran. 1994. Iz knjiţevne baštine otoka Korĉule. Rijeka: Centar društvenih
djelatnosti mladih Rijeka.
Novak, Grga.2002. Prošlost Dalmacije, knjiga druga. Dalmatinska biblioteka: Slobodna
Dalmacija.
Novak P. Slobodan. 2004. Povijest hrvatske knjiţevnosti, svezak II. Slobodna Dalmacija,
Marijan tisak.
Oreb, Franko. 2007. Otok Korĉula u doba druge austrijske uprave. Naklada Bošković.
Šicel, Miroslav. 1997. Hrvatska knjiţevnost 19. i 20. stoljeća. Zagreb: Školska knjiga.
51
LITERARY CREATION ON THE ISLAND OF KORĈULA

IN THE 19TH CENTURY
ABSTRACT
The literary process on Korĉula during the 19th century reflects the
spirit of the alienated and estranged Dalmatia that struggled for its Croatian
language and literature in the Croatian languageduring that whole century,
in which it finally succeeded. We see the debt to Italian culture and
literature in Korĉula in the occasional and laudatory poetry of the late
eighteenth and early nineteenth century, which is mainly in the spirit of the
Italian occasional poetry, in which the form of thesonnetdominates. Among
the important names who published their works at that time, there are no,
unfortunately, more important literary names. The only exception is Nikola
Španić, an alienated and rebelling literate. In the later years of the 19th
century, the most important names are those of StjepanKastrapeli and Petar
Franasović. Although the value of their prose texts is rather modest, we can
detect in them the movements towards pre-romanticism, romanticism and
pre-realism. If we want to answer the question whether Korĉula responded
to the challenges of time, especially in terms of literary reception, we can
answer affirmatively, but with very modest literary yields, which is more of
a literary-historical and much less aesthetic importance.
KEY WORDS: Korĉula, literature, occasional poetry, prose works
52
Dejan DURIĆ UDK: 82.0

Filozofski fakultet, Sveuĉilište u Rijeci 821.163.42.09
Izvorni znanstveni rad
ROMANSA, GRANICA I INTERKULTURNA KOMUNIKACIJA:

BIJEDNA MARA LUKE BOTIĆA
SAŢETAK
Luka Botić u Bijednoj Mari polazi od standardnoga zaoštrenog odnosa

izmeĊu muslimana i kršćana, Turaka i Hrvata, kao dvaju kulturnih krugova,
koji se susreću i interaktiraju na podruĉju granice. Pritom njegovo
problematiziranje pograniĉnoga ne izlazi iz domene standardnih motiva
egzotizacije i knjiţevne romanse, no te strategije sada bivaju povezane s
osobitim društvenim kontekstom. Rad razmatra koncepte granice, romanse i
interkulturne komunikacije u spjevu Bijedna Mara pa je naglasak stavljen
na problematiku meĊukulturnih dodira i stereotipije, prilikom ĉega će se
nastojati odgovoriti na pitanje koristi li Botić trivijalne sheme kako bi
podilazio publici ili je posrijedi pokušaj subverzije kulturnih stereotipa.
KLJUĈNE RIJEĈI: kršćani, muslimani, granica, romansa, interkulturalna komunikacija
I.
PredziĊe kršćanstva kao ideologem vezan uz hrvatsku ulogu u obrani

Europe od otomanskih osvajaĉa postao je jedan od glavnih toposa starije
hrvatske knjiţevnosti (usp. Dukić 2004: 209). Sasvim je onda jasno da se
razvila i snaţna opozicija, dijadni odnos Mi-Oni, koji je tijekom razliĉitih
razdoblja varirao ili je prolazio kroz procese modifikacija1. Ta je dijada u
1
Davor Dukić smatra da turska tema u hrvatsku knjiţevnost ulazi prvo sredinom 15.
stoljeća, a do prijelaza 15. u 16. stoljeće o njoj se iskljuĉivo piše na latinskome jeziku, da bi
se nakon ovoga razdoblja javila i djela pisana hrvatskim jezikom koja svoj procvat
doţivljavaju tijekom 16. stoljeća. Za tursku tematiku u latinskim djelima Dukić navodi tri
karakteristiĉna stereotipa kojima se objašnjava rast turske drţave: 1) Turci su boţja kazna
za grijehe kršćana; 2) Turska su osvajanja rezultat kršćanske nesloge, dakle posrijedi je
53
većini sluĉajeva bila rasporeĊena crno-bijelo kao na šahovskom polju, pri

ĉemu je Mi skupina uvijek bila svijetlo oslikana, a Oni skupina uvijek u
negativnim nijansama. Ĉak i onda kada su autori nastojali imati tolerantan
stav prema Drugima, u ovome kontekstu Turcima, uvijek se u pozadini djela
ocrtavala politiĉka ili vjerska opozicija. Strategije stereotipizacije, nije teško
zakljuĉiti, pritom dobivaju primat jer oštro suprotstavljanje strana redovito
ukljuĉuje izravno i uopćeno odvajanje „mojega“ od „tuĊega“ na temelju
isticanja nekoliko hiperboliziranih karakteristika.
Duga tradicija turske tematike u hrvatskoj knjiţevnosti, kako starijoj
tako i novijoj, sasvim je razumljiva jer su kroz dugi niz stoljeća Otomansko
carstvo i Hrvatska graniĉili, a neprestani sukobi i kulturne razlike svakako
su se morali odraziti i na knjiţevnu produkciju koja uvijek reagira na
neposrednu društvenu stvarnost. Manje ili više negativan stav o Turcima,
kao narodu uz koji se veţe kulturna zaostalost, blud, hedonizam, osvajanje,
pljaĉkanje, ratovanje, mnogoţenstvo, nekultura, oholost, vjersko
neprijateljstvo, atribucije su koje su prevladavale do razdoblja hrvatskoga
romantizma (v. Dukić 2004), kada će turska tematika poprimiti dvije
suprotne razvojne linije. Ivan Maţuranić će tako u spjevu Smrt Smail-age
Ĉengića sasvim demonizirati naslovnoga antijunaka (usp. Dukić 1998a:
126-156), a u preporodnoj drami stav prema Turcima takoĊer će biti
provuĉen kroz nacionalno-ideološku prizmu da bi se propagirala sloga i
zajedništvo, a prošlost se koristila kao osmatraĉnica za sadašnjost. Matija
Maţuranić će u putopisu Pogled u Bosnu imati nešto tolerantniji stav, a kao
razlog putovanja u okviru djela navest će da hrvatska javnost barata s
podacima o udaljenim prekomorskim zemljama, ali ne pozna svoga prvoga
susjeda, Otomansko carstvo, pa je njegov cilj da posreduje hrvatskoj kulturi
informacije o toj zatvorenoj zemlji. To je samo zaĉetak jedne
pseudotolerantne struje koja će naoko zagovarati ideju pomirbe, tolerancije i
suţivota razliĉitosti, premda će se to u konaĉnici pokazati kao neostvariv
projekt, što ćemo uostalom vidjeti i na primjeru Bijedne Mare Luke Botića.
Zanimljiv su primjer romani Josipa Eugena Tomića (Emin agina ljuba i
Zmaj od Bosne) za koje će Krešimir Nemec reći da nastoje uĉiniti radikalan
otklon od hajduĉko-turske novelistike iz pedesetih i šezdesetih godina.
Njegov interes za Bosnu i muslimanski svijet bio je iskren izraz njegove
humanistiĉke širine, slobodarstva i tolerancije (Nemec 1999: 116).
politiĉki razlog; 3) Turska je nepobjedivost posljedica njihove dobro izvjeţbane, naoruţane

i disciplinirane vojske, dakle, posrijedi je vojno-strateški razlog njihova uspjeha. Ova tri
temeljna stereotipa, prema Dukićevu mišljenju, javljat će se kasnije i u tekstovima pisanim
na hrvatskome jeziku, nadopunjena naravno novim, u kontekstu novonastale politiĉke i
ratne situacije u razdobljima koja će uslijediti (v. Dukić 2004: 235-243).
54
Miroslav Šicel navest će da je Tomić s odreĊenih ilirskih pozicija zastupao

tezu vjerske tolerancije – nastavljajući se na Botića – dok mu je osnovna
etiĉka poruka bila: suprotstaviti se nasilju s bilo koje strane ono dolazilo
(Šicel 2004: 232). MeĊutim, ako Tomićev roman Zmaj od Bosne
analiziramo prema parametrima iznesenim u Nemecovu ĉlanku Poetika
hajduĉko-turske novelistike (usp. Nemec 2000: 5-19) uvidjet ćemo da on
samo sintetizira narativne klišeje iz ovoga proznog korpusa, a kada je rijeĉ o
ideološkoj podlozi, uoĉava se odreĊeni pomak u naznaĉivanju tolerantnijih
stavova, premda je i to provuĉeno kroz ideološku prizmu, jer je Tomić
blagonaklon prema bosanskim muslimanima, ali ne i Turcima, koji su opet
negativno oslikani. Stoga je Šicelova opaska da Tomić kreće s odreĊenih
ilirskih polazišta (v. Šicel 2004: 232) na mjestu, a implicira da ideološka
opozicija Mi-Oni i dalje postoji, s tim da se pod skupinu Mi sada
podrazumijeva bosansko stanovništvo koje je zapravo slavenskog porijekla
bez obzira na vjeroispovijest. Ipak, naznaĉivanje tolerancije u kontekstu
vjerske snošljivosti jednako je karakteristika i Tomića i Botića, koji mu je
prethodio, što je opet u skladu sa svjetonazorom romantizma koji se volio
zanositi idejama slobode, tolerancije i bratstva, a boriti se protiv svega što
pojedince sputava u nastojanjima da se ostvare.
Navedeno se ne bi moglo reći za kompleks hajduĉko-turske
novelistike. Ona ĉini drugu struju u tematiziranju turskoga tematsko-
motivskog kompleksa u hrvatskoj knjiţevnosti devetnaestoga stoljeća.
Trajala je u rasponu od ĉetrdesetih do sedamdesetih godina (pa i dalje)
devetneastoga stoljeća, te je s ideološki zaoštrenih pozicija stvarala
iskljuĉivu opoziciju Mi-Oni te demonizirala Drugoga, odnosno Turke.
Naravno da je takva ideološki obojena produkcija polijegala na
stereotipizaciji s, kako Nemec navodi, ograniĉenim opsegom ideologema
koji su se potom reciklirali iz djela u djelo2.
Za predmet našeg bavljenja mnogo je zanimljivija romantiĉarska
struja koju ĉine već spomenuti Matija Maţuranić, Josip Eugen Tomić i Luka
Botić, a napose potonji, budući da je u doba hrvatskoga narodnoga
preporoda, a posebice Bachova apsolutizma „egzotiĉna“ Bosna postala
omiljenom temom literarne fiksacije (Nemec 1999: 115). Ova bi se tvrdnja
mogla proširiti u sluĉaju Botićeva djela Bijedna Mara jer radnja nije vezana
uz Bosnu nego hrvatske krajeve pod turskom vlašću u šesnaestom stoljeću,
ali ukljuĉuje u sebi elemente druge kulture, egzotike i istoka, dakle,
2
Nemec smatra da je dobar dio hajduĉko-turske prozne produkcije antiturski nastrojen:
podjela je apsolutno postavljena; Turĉin je zao i moralno iskvaren, kršćanin je dobar i
pošten. Autorska svijest izrazito je nametljiva i angaţirana, uvijek na strani kršćanstva i
obrane nacije (v. Nemec 2004: 15).
55
motivskih sklopova koje je hrvatski romantizam jednim dijelom dijelio sa

svojom europskom inaĉicom. Otomansko carstvo, s kojim je Hrvatska
graniĉila, za njezinu kulturu nije oznaĉavalo samo opasnost i
demoniziranoga Drugoga, nego i egzotiĉnu te drugaĉiju i mahom slabo
poznatu kulturu kojoj su se pripisivala mnoga, ĉesto fabricirana i negativna
vjerovanja, što nije daleko od poimanja Orijenta kojega Edward Said smatra
ĉisto europskim izumom koji je od starine bio mjestom romance, egzotiĉnih
bića, sjećanja i krajolika što kao duhovi progone, mjesto jedinstvenih
iskustava (Said 1999: 7). Istodobno, nepoznavanje druge kulture i neprestani
sukobi s njom neobiĉnom su i egzotiĉnom pridodali epitet opasnoga, a ono
što je nepoznato i opasno golica i budi zanimanje, sugerira pustolovinu i
uzbuĊenje, a za time tragaju romantiĉarski subjekti3.
Stoga će u radu naglasak biti na problematici meĊukulturnih dodira,
granice, stereotipije i romanse u djelu Bijedna Mara Luke Botića.
Zanimljivo je vidjeti zašto nakon studije Stipe Botice o Luki Botiću4,
Barĉeva5 i Vuĉetićeva6 ĉlanka, rada Cvijete Pavlović7 – u kojima se sugerira
Botićeva otvorenost i tolerancija – Davor Dukić kaţe da ništa od već deset
godina starog naĉimanja trostoljetne paradigme obrade turske teme u
djelima Luke Botića (Dukić 1998b: 323), premda autor ne obrazlaţe tezu jer
3
Said će tako reći da je golem broj pisaca, meĊu kojima ima pjesnika, romanopisaca,
filozofa, politiĉkih teoretiĉara, ekonomista i imperijalnih upravitelja, prihvatio temeljnu
distinkciju izmeĊu Istoka i Zapada kao polazište za u tanĉine razraĊene teorije, za epove,
romane, za društvene i politiĉke prikaze Orijenta, njegovih naroda, obiĉaja, njegova
„uma“, usuda (Said 1999: 9).
4
Botićeva je ideja uglavnom istovjetna s idejama glavnih likova. One se aktualiziraju u
nekoliko temeljnih odrednica: ideja slobode i slobodoljublja, ideja bratstva meĊu razliĉitim
vjerskim i etniĉkim pripadnostima na našem prostoru, ideja ljubavi, glavne pokretaĉke
snage u ţivotu (Botica 1989: 9).
5
Barac navodi da je Botić – protivno od svojih prethodnika i suvremenika – ukazao na
apsurdnost ovakve mrţnje (vjerske, op. D. D.), gdje se zapravo ne radi o pripadnicima
razliĉitih naroda, već o pripadnicima istoga naroda razliĉitih vjera. Umjesto obiĉajne
mrţnje izmeĊu kršćana i Turaka, iz njegovih djela dopire dašak topline, a umjesto
propovijedima „za krst ĉasni i slobodu zlatnu“, njegove su pjesme poniknute osjećajem
opće ljubavi, koja je jednako jaka za katolika, i za muslimana, i za pravoslavnoga (Barac
1947: 13).
6
Vuĉetić pak smatra da je Botić tematski prekinuo tradiciju hrvatske knjiţevnosti koja je
crno prikazivala što je „tursko“, „muslimansko“, a bijelo što je „kaursko“, „kršćansko“,
kao da i s jedne i s druge strane antizida, tj. zida, nije bilo ljudi koji su patnja i nesretna
sudbina (Vuĉetić 1973: 142).
7
Botić, pak, priĉom o nesretnoj ljubavi kršćanke i muslimana, afirmira prava pojedinca da
se usprotivi vrijednostima zajednice, ako to njegova individualnost traţi, (...) opredijelivši
se za novu ideju potpunog individualizma i ljubavi bez granica. (Pavlović 1998: 381).
56
je primarna tema njegova rada ipak preporodna drama8. Drugim rijeĉima,

koristi li Botić trivijalne sheme kako bi podilazio publici ili je posrijedi
pokušaj subverzije kulturnih stereotipa?
II.
U nastavku ne bi bilo naodmet krenuti od problematike ţanra Botićeva

djela. Posrijedi je kraće stihovano djelo podijeljeno u šest pjevanja, koje se
generiĉki razliĉito tumaĉilo u hrvatskoj knjiţevnoj povijesti. Jedni su ga
odreĊivali kao spjev, a drugi kao stihovanu pripovijest. Za predmet ovoga
razmatranja, meĊutim, mnogo je zanimljivije pitanje moţe li se Bijedna
Mara svrstati u korpus tekstova koje nazivamo romansama?
Kada govorimo o romansi, opaska Barbare Fuchs, kako je posrijedi
vrlo neodrediva kategorija oko koje se moţe raspravljati je li posrijedi ţanr,
modus ili kategorija (usp. Fuchs 2004: 1), pokazuje se vrlo znakovitom.
Autorica u svojoj studiji nudi kratak povijesni pregled romanse od antike do
našega doba istiĉući njezin kontroverzan status u knjiţevnoj teoriji.
Naglašava kako se njezin povijesni pregled manje ili više bazirao na djelima
koja se ţanrovski mogu odrediti kao romansa, no ono što nju ponajviše
zanima je romansa kao set strategija. Navedeno bi znaĉilo da se elementi
romanse mogu pronaći u razliĉitim ţanrovima, koje inaĉe ne odreĊujemo
kao romanse. Zakljuĉuje da je ona tijekom povijesti konceptualizirana kao
set knjiţevnih strategija koje mogu prisvojiti razliĉite forme (Fuchs 2004: 2).
Stoga, bez obzira bi li se Botićevo djelo trebalo odrediti kao spjev ili
stihovana pripovijest, u daljnjem razmatranju nastojat ćemo sagledati
ukljuĉuje li ono neke od strategija romanse. Uostalom, sam se naziv ovoga
ţanra/strategije/modusa prvenstveno usustavio u kontekstu
dvanaestostoljetnih stihovanih djela nastalih u Francuskoj, koja su
ukljuĉivala aristokratske likove, viteški svjetonazor, a naracije su im
oblikovane oko koncepta potrage.
Fuchs veliku paţnju posvećuje Northropu Fryeu u ĉijoj se Anatomiji
kritike u arhetipskoj perspektivi razlikuju ĉetiri modusa, od kojih je jedan
romansa, a ĉiji je junak prema moći djelovanja nadmoćan u odnosu na druge
ljude i okolinu po svom autoritetu, strastima, moćima ili neĉem drugom, ali
ipak podlijeţe prirodnom poretku te društvenoj kritici i sankcioniranju.
Romansa je tako modus u kojem je predstavljen put ili potraga junaka i/ili
junakinje do ostvarenja ţelje. Put ili potraga se odvijaju u tri etape: agon,
pathos i anognorisis (v. Frye 2000: 213). U prvoj se etapi postavljaju
8
MeĊutim, Dukić, ĉini se, sugerira da opozicija Mi-Oni i dalje nije ukinuta niti se u djelu
tendiralo njezinom ukidanju.
57
parametri i motivacija za potragu junaka, u drugoj dolazi do radikalizacije

sukoba protagonista i antagonista, a u trećoj dolazi do pobjede ili poraza
protagonista.
Dakle, romansa je knjiţevni oblik u kojemu je izraţen put
protagonista, ĉestitog junaka ili dobre i lijepe junakinje, do ostvarenja ţelja,
a antagonist ili neprijatelj predstavlja prijetnju da se ţelja neće ostvariti. Taj
put slijedi obrazac potrage zbog brojnih prepreka koje valja otkloniti da bi
se došlo do cilja.
Fuchs tako zakljuĉuje da za Fryea romansa predstavlja opću proznu
paradigmu koja se svodi na dijalektiĉki sukob junaka i antijunaka, pozitivca
i negativca, koja zrcali konflikt dobra i zla (v. Fuchs 2004: 9). U konaĉnici,
njezina se definicija romanse, kojoj ću se u ovome radu prikloniti, temelji na
poimanjima Northropa Fryea i Patricije Parker te podrazumijeva knjiţevnu i
tekstualnu strategiju: termin objašnjava niz isprepletenih narativnih
elemenata i knjiţevnih toposa, koji ukljuĉuju idealizaciju, neobiĉnost,
retardacije, lutanje, nejasne identitete (Fuchs 2004: 9).
Za razdoblje hrvatskoga romantizma i kasnije protorealizma u epici i
prozi bila je karakteristiĉna ljubavna priĉa izmeĊu mladića i djevojke koji
moraju proći niz prepreka da bi došlo do konaĉnoga sjedinjenja ili
razdvajanja, što je zbog njezine iznimne zastupljenosti preraslo u narativni
klišej. Ovakva baziĉna fabulativna okosnica upravo je baštinjena iz
romanse, a redovito je ukljuĉivala mladića viteških karakteristika, dakle
iznimne hrabrosti i dobrote, koji su korespondirali s njegovim markantnim
fiziĉkim izgledom i snagom, te nevine, lijepe i dobre djevojke, ĉiji je fiziĉki
izgled ponovno odgovarao njezinim moralno-etiĉkim naĉelima. Lasić,
primjerice, u studiji Roman Šenoina doba, ovakvo postuliranje ljubavne
priĉe ne povezuje s romansom nego svjetonazorom romantizma pa tvrdi da
takva idealna ljubavna priĉa predstavlja simboliĉku projekciju ideje o
apsolutnoj slobodi i jednakosti (usp. Lasić 1965: 169). Navedeno nam
sugerira da je romansa svojim strategijama prilagodljiva razliĉitim
društvenim kontekstima te da nikako nije posrijedi okamenjen i
nepromjenjiv modus, nego naprotiv vrlo dinamiĉan i prilagodljiv. Prepreke
su bile razliĉite: staleški i materijalni interesi roditelja, likovi spletkara i
odbaĉenih ljubavnika i tako dalje (usp. Lasić 1965: 166), dakle, motivi koje
bismo danas bez imalo suzdrţavanja okarakterizirali kao svojinu trivijalne
knjiţevnosti.
Djelo Luke Botića takoĊer je utemeljeno na takvoj idealnoj ljubavnoj
priĉi, koja se odvija izmeĊu hrvatske, katoliĉke djevojke Mare Vornić te
turskoga mladića islamske vjeroispovijesti Adela Seimovića, koji svojim
osobinama ni malo ne iskaĉu iz spomenutoga kanona tipiĉnih likova
ljubavnika poznatih u hrvatskoj knjiţevnosti devetnaestoga stoljeća. Njihovi
58
statiĉni opisi ostvareni su na temelju uĉestalih epiteta u ovome razdoblju:

Adel je „lijep“, „krasan“, „naoĉit“, a Mara je „krasna“, lica „rumenoga“ i
„bijeloga“, „ĉarnoga“ pogleda. Oni su idealizirani likovi romantiĉarskih
individualaca koji prkose svojoj okolini pa stoga u konaĉnici moraju platiti
odreĊenu cijenu. Ljubavna priĉa dodatno je idealizirana zbog ĉinjenice da je
posrijedi svojevrsni romantiĉarski klišej ljubavi na prvi pogled. Dvoje
likova nikad nisu imali priliku biti u meĊusobnom kontaktu jer sredina koja
ih okruţuje nije bila spremna na ljubavni odnos izmeĊu pripadnika razliĉitih
vjera. Njihova komunikacija svodila se iskljuĉivo na vizualnu jer su se
meĊusobno samo gledali, što je opet jedna platonistiĉka projekcija idealne,
netjelesne, transcendentalne ljubavi. Iako bi pretjerano bilo tvrditi da se
svojim osobinama Adel moţe svrstati u frajevskoga junaka
visokomimetskoga modusa koji moći djelovanja nadmašuje svoju okolinu,
poĉetnim romantiĉarskim idealizmom on je ipak u dosluhu s ovakvom
koncepcijom karaktera, a njegovo konaĉno posrtanje moţe se tumaĉiti u
kljuĉu da je ipak izloţen utjecaju društvene sredine i njezine kritike.
Ako cijeli narativni sklop prebacimo u frajevski kontekst, lako ćemo
uoĉiti da Bijedna Mara zadovoljava temeljnu premisu: u središtu djela je
potraga ĉestitoga junaka (Adela) i dobre i lijepe junakinje (Mara) za
ostvarivanjem idealne ljubavi, koja u Botićevu djelu predstavlja konaĉan
cilj. Putovanje je ujedno priĉa o ostvarivanju ţelje kroz koje se zrcale
društveno poţeljni elementi jer ovaj bi odnos, odnosno njegovo
ostvarivanje, predstavljao svojevrsni društveni pomak u prevladavanju tada
postojećih vjerskih i inih predrasuda. Nadalje, u priĉi se javljaju
kontraagensi koji predstavljaju prijetnju ostvarenju ţelje. Ponajprije je to
cjelokupna okolina, odnosno društvo sa svojim nerazumijevanjem i
manjkom tolerancije, a na razini radnje ono ima svoja dva patrijarhalna
reprezentanta, od kojih svaki zastupa svoj kulturni krug: jedan je konjiĉki
dizdar koji ţeli da Adel postane odabranikom njegove kćeri Melke, a drugi
je Marin otac Vornić. Jasno je da su posrijedi dvije starije muške figure koje
zbog svoga bogatoga ţivotnog iskustva i društvenoga statusa mogu fingirati
kao glasovi zajednice, njezinih stavova i teţnji. Oĉito je, takoĊer, da inaĉe
pretjerano rabljenje motiva staleških razlika autor transponira na nacionalnu
i vjersku razinu, no to je tek neznatan otklon od poznatih klišeja ovoga
razdoblja. Time se u etapi agona prikazuje razvoj odnosa dvaju aktera
ljubavne priĉe te peripetije oko njihove (ne)mogućnosti komunikacije. Na
simboliĉkoj razini, što je uostalom popriliĉno transparentno, to predstavlja
nemogućnost komunikacije dvaju kulturnih krugova, zaoštrenost njihovih
odnosa, pa ĉak i svojevrsnu netrpeljivost. U etapi pathosa dolazi do
zaoštravanja odnosa izmeĊu okoline i ljubavnika, što se posredno prikazuje
kroz sukob dizdara i Vornića. U etapi anognorisisa slijedi poraz
59
protagonista, odnosno rijeĉ je o uništenju njihova egzistencijalnoga projekta

i potpune rezignacije – Mara biva poslana u samostan te umire, a Adel
prihvaća društvene kodove.
U kontekstu Bijedne Mare vidimo da se koriste strategije romanse
tako što se u nju upisuju povijesni, društveni i ideološki problemi te
prijepori odreĊenog razdoblja i podneblja da bi se koristili kao narativni
okidaĉi. Razlozi tomu mogu biti dvojake prirode. Botić je mogao koristiti
korpus iz knjiţevne mu tradicije poznatih narativnih i tematsko-motivskih
sklopova kako bi podilazio publici te im podario popularno djelo ljubavne
tematike, koje bi time imalo eskapistiĉku funkciju te bi nastojalo
sentimentalizirati ĉitatelje i potaknuti njihovo poistovjećivanje s
protagonistima. S druge strane, autor je mogao koristiti popularne obrasce
kako bi u duhu romantiĉarskoga svjetonazora propagirao slobodarske ideje.
Bobinac istiĉe da romantiĉare ne zanimaju staleški nego svjetonazorski
prijepori, odnosno odnosi pojedinca i njegove uskogrudne okoline (v.
Bobinac 2012: 25), što se donekle moţe uoĉiti i u ovom ostvarenju. Moguća
je i treća opcija, koja bi ukljuĉivala prve dvije.
III.
U nastavku bi se trebalo dotaknuti koncepta granice. Osim egzotike,

Hrvatsku i Bosnu, odnosno Otomansko carstvo, povezuje i granica, o ĉemu
svakako svjedoĉi i ideologem predziĊa kršćanstva. On sugerira da je
kršćanska Hrvatska stajala na granici s islamskim Otomanskim carstvom,
što svakako u sebi ukljuĉuje jedan interkulturalni vid, prema kojemu se
dvije kulture koje stoje u dodiru moraju dodirivati i proţimati, bez obzira na
već spomenuta ideološki obojena djela koja se javljaju kroz niz stoljeća u
hrvatskoj knjiţevnosti, ali koja i sama svjedoĉe o interkulturnom dijalogu
izmeĊu dviju kultura. U ovom sluĉaju otomanska kultura i naĉin ţivota
predstavljaju polazište za pisanje odreĊenih djela, premda su se ona u
konaĉnici bazirala na stereotipima i predrasudama, a ne samoj kulturi i
umjetnosti.
Kontekst pograniĉnoga, dakle, odreĊen je toposom granice koji se
ĉesto ostvaruje u dvostrukom vidu. S jedne strane, posrijedi je mjesto koje
sugerira obranu od neĉega što je poimano kao neprijateljsko ili nepoznato. S
druge strane, rijeĉ je o podruĉju koje oznaĉava dodir i proţimanje kultura.
Stoga Marot Kiš granicu definira u materijalnome i kognitivnome kontekstu
jer se ona odnosi na teritorijalne predodţbe, ali ujedno predstavlja i mentalni
konstrukt. Navedena se dva konteksta meĊusobno preklapaju te ovisno o
stupnju vlastite otvorenosti, uspostavljaju razliĉite obrasce povezanosti
(Marot Kiš 2008: 433).
60
Radnja Botićeve Bijedne Mare smještena je u podruĉje pograniĉnoga,

u dalmatinsko zaleĊe šesnaestoga stoljeća koje je graniĉilo s Otomanskim
carstvom te iz djela moţemo išĉitati ovo dvostruko poimanje granice.
Otomansko carstvo je poimano kao nepoznat i neprijateljski entitet, no kako
stanovništvo dvaju podruĉja ţivi jedno pored drugoga te njihove
svakodnevne egzistencije donekle ovise o uvjetima ekonomskih dodira,
nuţno je da doĊe do povezivanja dviju kultura, koliko god se one, sudeći
prema radnji analiziranoga djela, ĉvrsto drţale svojih svjetonazorskih
obrazaca. Granica je, takoĊer, oduvijek bila mjestom knjiţevne romanse jer
je zbog već navedenih karakteristika predstavljala pogodno mjesto za razvoj
naracija utemeljene na potrazi i pustolovini.
Klišejizirani koncept idealizirane ljubavi u Bijednoj Mari to i
pokazuje, ali moţe biti i poticajan za sagledavanje odnosa interkulturne
komunikacije na temelju kojega se moţe išĉitati na koji se naĉin pripadnici
dviju kultura ponašaju, meĊusobno komuniciraju ili sagledavaju svijet oko
sebe u istim okolnostima. Tu okolnost predstavlja ljubavna priĉa izmeĊu
dvoje ljudi koji su pripadnici razliĉitih vjera, što je osnovni Botićev
narativni okidaĉ. Stoga interkulturnu komunikaciju moţemo definirati,
prema rijeĉima Karlfrieda Knappa, kao interpersonalnu interakciju izmeĊu
pripadnika razliĉitih grupacija, koji se razlikuju jedni od drugih prema
poštovanju znanja koje dijele sa svojim pripadnicima i u poštovanju
njihovih lingvistiĉkih formi simboliĉkoga ponašanja9. Drugim rijeĉima,
svaki od dvaju kulturnih krugova u Bijednoj Mari ima svoje društvene,
moralne i etiĉke vrijednosti te vlastite komplekse kolektivnoga pamćenja, a
oni su dobrim dijelom utemeljeni na religijskim obrascima, koji dodatno
zaoštravaju opoziciju Mi-Oni. U procesu interkulturnih dodira tako se zrcali
lakanovska postavka da je Ja uvijek u polju Drugoga, pa se analogno tome i
Ja odlikuje identificirajući se pozitivno ili negativno s drugom stranom, što
je dalo veliki poticaj razvoju suvremenih imagoloških studija.
U sluĉaju Botićeva djela dodiri dviju kultura mahom su neprijateljski,
ali u koncepciji romantiĉara dolazi do prevrednovanja i reinterpretacije jer
su u dodirima razliĉitih kultura vidjeli priliku da se odupru ograniĉenjima i
afirmiraju ideju neograniĉene slobode10. Autor moţda nije uspio u svom
romantiĉarskom nastojanju rekonceptualizacije starih neprijateljstava, ali ga
je naznaĉio. Botić istodobno zastupa niz romantiĉarskih postulata koji
9
http://www.kwintessential.co. uk/articles/definition-of-intercultural-communication.html,
posjećeno 19. svibnja 2008.
10
Tako će Stipe Botica reći da su za Botićeva djela karakteristiĉne tri humane ideje:
sloboda – svi njegovi likovi teţe individualnoj i kolektivnoj slobodi te se nastoje oduprijeti
onome što je ograniĉava; bratstvo – jer se sreća naroda gradi na meĊusobnom uvaţavanju
Drugih; ljubav – ona obiĉno pokreće njegove likove na djelovanje (v. Botica 1989: 92-93).
61
afirmiraju ideje tolerancije i pomirbe, što je naznaĉeno dvama bitnim

elementima. Spomenuta ljubavna priĉa sredstvo je putem kojega se nastoji
zrcaliti i problematizirati tolerantna ideja bratstva, što je povezno s
tematiziranjem individualizma koji je bitna odlika romantiĉarskoga
svjetonazora prema kojemu su snaţni i hipersenzibilizirani junaci trebali
prkositi zadanim i petrificiranim društvenim pravilima i normama. Drugi
element uoĉljiv je u ĉetvrtom pjevanju kada kroz pjesnika Franju Bogtulija
u narativno tkivo umeće pjesmu o slobodi, u kojoj kreće s nacionalno-
patriotskih stajališta:
Sjaj mi sunce domovini slatkoj,

Oj preslatkoj, miloj domovini,
Da s' nagledam njena divnog ĉara!
Al' ti ne sjaš, sunce, da je krasiš,
Kroz krasotu njenu da me tješiš,
što robuje tuĊinu grešnica,
što nepravdu tuĊu svojom prozva!
Već ti sjajeć, odsjev Stvoriteljev,
Da pokaš ĉovjeku propalom,
Njemu jednom razumnom da kaţeš
Od toliko Boţijeh stvorova,
Da ţivota nejma bez slobode,
Da kreposti nejma bez slobode,
Da ljeposti bez slobode nejma.
I ti, sunce, sjaješ neumorno,
Kroz toliko stoljeća već sjaješ
Bez promjene od zore do mraka,
Bez promjene iz dana u drugi,
Da jedinu slobodu proglasiš,
Pa tko te je, sunce, dosad ĉuo,
Kad li će te ĉitav svijet ĉuti?
Al' jedine oj blage utjehe,
što si, sunce, toliko ustrajno!
To ja ne ću, da ugledat moţeš,
Da mi dom moj slobodu doţivi!
Od mene će otpuh praška biti,
Al' u grobu rastvoreni prašak
Za slobodu razigrat se hoće...
(Botić 1996: 51)
Ova replika o slobodi moţe svjedoĉiti o Botićevu konceptu bratstva pa

Botica drţi da bitna idejna komponenta njegovih djela teţi prema bratstvu,
stanovitoj konvivenciji svih ljudi na našem prostoru (jer) je znao da se sreća
naroda (steĉevine francuske revolucije) moţe graditi na meĊusobnom
uvaţavanju i bratstvu (Botica 1989: 93). MeĊutim, paţljivim ĉitanjem
stihova uoĉava se ipak da kroz Bogtulija zapravo govori devetnaestostoljetni
62
Botić koji prvenstveno kreće sa stajališta nacionalno-integracijskih procesa

(djelo je napisano 1861. godine) koji će upravo u ono doba završiti sa
Šenoom. Stoga jednim dijelom prošlost ovdje funkcionira kao osmatraĉnica
za sadašnjost jer kada Botić govori o slobodi, on prvenstveno misli na
slobodu svoje zemlje, a tek potom širi idejni sloj uvodeći u priĉu ideje o
toleranciji meĊu svim ljudima. Bogtuli je autorov fiktivni alter ego koji
takoĊer pomaţe ljubavnicima, u ĉemu se ogleda njegovo suosjećanje s
nezavidnim poloţajem protagonista. Ĉinjenica je da u djelu ne dolazi do
realizacije ljubavne priĉe, što samo podcrtava narav odnosa izmeĊu dvaju
kulturnih krugova. Dakle, Botić s jedne strane nastoji afirmirati ideju
solidarnosti, no u konaĉnici dolazi do zakljuĉka da je to neostvariv projekt,
vjerojatno zbog društveno-politiĉko-kulturne klime koja još nije bila
tolerantna prema ĉvršćem povezivanju dvaju kulturnih krugova. Ipak, i dalje
ostaje prisutna ĉinjenica da djelo prikazuje propast ljubavnika zbog
ograniĉenosti njihove okoline pa su oni u konaĉnici primorani ţivjeti
neautentiĉan ţivot pokorivši se oĉekivanjima drugih, što je uostalom i meta
implicitnog autorovog kriticizma.
Ranije sam naveo da je kruta tradicija utjelovljena u likovima dvaju
patrijarhalnih oĉinskih figura – konjiĉkog dizdara i Marina oca Vornića. Na
simboliĉkoj razini oni predstavljaju dva kulturna kruga koja su u
nepremostivom konfliktu. Interes njihovih društvenih skupina pritom je od
presudnoga znaĉenja, a njihovi stavovi utjeĉu na ţivotne odabire Mare i
Adela, kojima u nastavku treba posvetiti nešto više paţnje.
Lik Mare Vornić slab je subjekt. Ona je ţrtva patrijarhalnoga koncepta
svijeta, prema kojemu njezin otac treba dati blagoslov njezinu odabraniku, a
kao takva se treba pokoravati svim pravilima koje nameće glava obitelji.
Njezina smrt uzrokovana tugom zbog neostvarene ljubavi sentimentalistiĉki
je klišej, ali ujedno i trenutak u djelu kada lik radije odabire propast nego
pokoravanje društvenim normama. Simboliĉki njezinu smrt moţemo išĉitati
kao svojevrstan revolt protiv zatiranja slobode, osobnog odabira i prava na
ţivot. Adel Seimović tipiĉan je romantiĉarski individualac koji svojim
postupcima nastoji afirmirati ideju slobode i slobodnog odabira bez obzira
na postojeće društvene prohtjeve, što autor i eksplicira. On je nezadovoljan
sobom i svojom okolinom, a nemoćan da bilo što izmijeni on se
kompromitira s njom (Botica 1989: 31), o ĉemu svjedoĉi i sukob s
konjiĉkim dizdarom, ocem turske djevojke Melke koja je bacila oko na
Adela:
Nek se hvali dizdarova Melka

I lijepa gospodskog roda,
Kad mi nije po srcu suĊena.
63
što bi tada rekla moja Mara,

Da djevojci drugoj vjeru zadam?
(Botić 1996: 18)
Tu je on još uvijek nepokolebljivi romantiĉarski individualac koji

prezire bilo kakvo ograniĉavanje vlastite slobode, a napose mogućnost
slobodnog izbora. Stoga ne razmišlja u postojećim društvenim kalupima, pa
se ni ne pita koliko je njegov (ljubavni), a time i slobodarski projekt zapravo
ostvariv. Nakon Marine smrti Adelov se individualizam naglo gubi. Od
društveno progresivnog karaktera iznenada postaje društveno retrogradni
karakter, koji izuzetno brzo zaboravlja mrtvu odabranicu i ţeni se Melkom,
djevojkom iz svoga kulturnoga kruga, ĉime se uklapa u kolektiv. Od
buntovništva i revolta nije ostalo ništa i Adel je sada spreman prihvatiti i
ispuniti svoju ranije društveno odreĊenu ulogu. Ako se nadoveţemo na
konvencije romanse, ţelja nije ispunjena, no ne dolazi do pogibije pozitivca
ili negativca, nego se moralna propast Adela sagledava kao svojevrsna smrt
jer je subjekt primoran ţivjeti u „lošoj vjeri“.
Naoko, ovaj obrat u Botićevom djelu djeluje nemotivirano jer se
postavlja pitanje kako je Adel iznenada mogao zaboraviti osobu koju voli i
skrasiti se u braku s uglednom djevojkom koju ne voli? Iako nemotiviran i
nedovoljno razraĊen, obrat u sebi sadrţi pesimistiĉnu potku iz koje se moţe
išĉitati da bi se svatko trebao drţati svoga kulturnoga kruga, a pokušaj da se
išta promijeni unaprijed je osuĊen na sankcije ili propast. Ovakvi završetci
nisu izuzetak u Botićevim djelima. Kao primjer moţemo navesti njegovu
pripovijetku Dilber-Hasan u ĉijem je središtu ljubavna priĉa izmeĊu
muslimana Hasana i pravoslavke Sofe. Ljubavna priĉa ostvarena je istim
rekvizitima baštinjenim iz romanse kao i u Bijednoj Mari, a djela dijele i
istu ideološku podlogu te završavaju nemogućnošću ostvarivanja
interkulturnog dodira jer u završnici Hasan umire, a Sofa se udaje za
pravoslavca Pavla, dakle ĉovjeka iz svoga kulturnog kruga. U Botićevu
spjevu Pobratimstvo javlja se sliĉna ljubavna priĉa kao okosnica radnje, a
odnos izmeĊu kršćanina Radmilovića i muslimanke Ajke završava njenom
smrću. Nju, naime, ubija vlastiti otac, koji ponovno simboliĉki predstavlja
neumoljivu tradiciju. Svaka se strana ĉvrsto drţi svojih petrificiranih
obrazaca ţivljenja i ponašanja, koje je nemoguće izbjeći.
Kako vidimo, Botić moţda i nastupa s tolerantnih stajališta, no njegov
liberalni društveni koncept redovito završava porazom. Je li onda u pravu
Barac kada to objašnjava rijeĉima da osnovna ideja Botićevih djela nisu
poruke o vjerskoj snošljivosti, već osjećaj kako u tome vjerskom i
socijalnom gonjenju propada gotovo sve što je dobro i lijepo (Barac 1947:
31)?
64
Kako bi razmotrili ovo pitanje, treba se vratiti na pitanje granice i

interkulturalne komunikacije.
U Bijednoj Mari postoji niz signala koji svjedoĉe o stereotipima
vezanim uz odreĊene društvene skupine. Govoreći o komunikaciji dvaju ili
više kulturnih krugova, Scollon i Wong Scollon smatraju da treba
sagledavati svu sloţenost kulturnih tema ne bi li se dobila iznijansirana
slika. Ako se u razmatranje uzme jedna tema te se sagleda iskljuĉivo u
negativnom ili pozitivnom kontekstu onda iz toga nuţno proizlazi ideološka
zaoštrenost (v. Scollon i Wong Scollon 2001: 167-168). U takvom sluĉaju,
smatraju autori, dvije se društvene skupine poĉinju sagledavati u strogoj
binarnoj opoziciji, što dovodi do pojednostavljivanja jer se one poĉinju
razlikovati na temelju jedne karakteristike koja se istiĉe nauštrb svih ostalih
(vidi Scollon i Wong Scollon 2001: 168).
Unatoĉ ĉinjenici da pjesnik kao romantiĉarski mesija u ovome djelu
ima ulogu posrednika, on u prvome pjevanju ipak postavlja temelje za
opoziciju Mi-Oni, koja je postavljena u kontekstu dijade prošlost-sadašnjost:
Al' tad bješe i uzroka tomu:

Istom Turci ovud osili
I navili svoje gospodarstvo,
Pa je raji dotuţilo bilo
Upinjuć se u novome jarmu,
Dokle nije jadu oguglala.
(Botić 1996: 7)
MeĊutim, ovi stihovi s obzirom na reference na porobljivanje i

iskorištavanje okupatora takoĊer u najkraćim crtama sugeriraju društveni
kontekst u kojem religija nije jedina razdjelnica meĊu ljudima, nego je
posrijedi i odnos osvajaĉa i osvojenih koji ima svoje ne samo društvene,
nego politiĉke, gospodarske, kulturne i pravne implikacije.
Zatim se u tekstu povremeno javljaju signali koji ocrtavaju dva
suprotstavljena kulturna kruga, izmeĊu kojih bi ljubavnici Adel i Mara
trebali balansirati. Melkin brat Omer će tako reći za Adela, koji je navodno
odbio Melku:
Proklet bio Seimović Adel,

Prokleta mu stara mati bila,
Koja ga je na svijet don'jela,
Robovali našim dušmanima,
Kada nogom turski biser gazi,
A u njedrim' nosi kaurkinju.
(Botić 1996: 11)
65
Povijesna neprijateljstva se oĉito ukrštavaju preko odnosa dvoje

ljubavnika, a naznaĉava se i Adelova društvena transgresija jer je on
zaljubljen u djevojku iz neprijateljskog tabora.
Adelova će majka reći sinu:
Jer kad gledam Splijet sa ĉardaka

Kakvi ti je divan i ĉaroban,
Ako s' u njem tako divne djeve,
Ja se bojim hoće te opĉinit,
Hoće t' mladu prevrnuti pamet.
Dvije rane u srcu me bole,
E što ne će na putu hajduci,
Hoće klete mlade kaurkinje
Ukrasti mi sina jedinoga.
(Botić 1996: 13)
A konjiĉki dizdar Adelu:
Ako ljubiš skota kaurskoga,

Od proroka prokleto ti bilo,
No dok moje ne ramenim glave
I rijeĉi mojijem sinovma,
U zo ĉas si po sijedu majku
Opĉinio srce moje Melke.
(Botić 1996: 16)
Iz ovih citata moţemo išĉitati odreĊene zadatosti jednoga kulturnog

kruga. Adelova majka, dizdar i njegov sin predstavljaju tradiciju, kojoj se
Adel suprotstavlja svojim osjećajima koje pretpostavlja društvenoj
stvarnosti. Kao i svaki romantiĉarski individualac, njega pokreću emocije, a
ne razum, pa stoga postaje razumljivo zašto se u završnici rezignirao i
prihvatio situaciju onakvom kakva jest. Iz rijeĉi likova koji zastupaju
tradiciju jasno se ocrtava vjerska i nacionalna opozicija. Dizdaru, a to
njegove rijeĉi implicitno potvrĊuju, nije toliko bitno što je Adel odbio
njegovu kćer, nego što je to uĉinio zbog kaurkinje, a istoga je mišljenja i
njegov sin, dok majka takoĊer gaji strah od njih. Ista se situacija javlja i u
suprotnom taboru:
A Vornić joj gorko odgovara:

"Nit' nesreće ima, nit' sramote,
Do što su ti tvoje dvije kćeri
Izabrale Turĉina milovat.
(Botić 1996: 38)
66
Navedeno svjedoĉi da se dva kruga razlikuju prvenstveno prema

naĉinima komunikacije i tradicijama koje dijele s pripadnicima svoje grupe.
S druge strane, kao skupine koje se nalaze na podruĉju granice, kod njih se
susreću, ukrštavaju, sukobljavaju i suprotstavljaju identitetske sliĉnosti i
razlike. Botić, za razliku od dijela svojih suvremenika, kao autorska svijest,
ne posreduje eksplicitno stereotipe o suprotstavljenim skupinama, što smo
mogli vidjeti iz navedenih citata, nego, nasuprot tome, prikazuje na koji
naĉin se stereotipizacije i pojednostavljivanje (koji djeluju iz pozadine,
gotovo na nesvjesnoj razini) pogubno odnose na ţivote njegovih
protagonista. U Bijednoj Mari stereotipi kao opći kulturni ideološki stavovi
koji su usmjereni na pojednostavljen kontrast meĊu skupinama (prema
kojima) se pretpostavlja da svi pripadnici grupe imaju osobine pridodane
cijeloj skupini (Scollon i Wong Scollon 2001: 168) nisu eksplicitno
navedeni, no sugerira se da preuveliĉane negativne osobine koje obje
skupine pripisuju jedna drugoj uvelike utjeĉu na narav njihova odnosa, ĉime
ograniĉavaju razumijevanje ljudskoga ponašanja jer suţavaju pogled na
ljudsko djelovanje na jednu ili dvije dimenzije koje podrazumijevaju kao
potpunu sliku (Scollon i Wong Scollon 2001: 168).
IV.
Luka Botić u Bijednoj Mari polazi od standardnoga zaoštrenog odnosa

izmeĊu muslimana i kršćana, Turaka i Hrvata, kao dvaju kulturnih krugova,
koji se susreću i interaktiraju na podruĉju granice. Pritom njegovo
problematiziranje pograniĉnoga ne izlazi iz domene standardnih motiva
egzotizacije i knjiţevne romanse, no te strategije sada bivaju povezane s
osobitim društvenim kontekstom.
Autor se koristi strategijama romanse da bi publici ponudio
sentimentalnu ljubavnu priĉu s kojom se ĉitatelji i ĉitateljice mogu
poistovjetiti, a koncept pograniĉnoga i strategije romanse dodatno pridonose
eskapistiĉkim uĉincima. Ipak, u Bijednoj Mari uoĉljive su razlike u
ideologizaciji. Autorska svijet nije napadno prisutna u smislu da eksplicitno
navodi negativne komentare te podrţava i odrţava stereotipizaciju vezanu
uz negativan tabor, iako kreće iz perspektive preporodnih ideja
devetnaestoga stoljeća. Štoviše, u Botića ni jedan kulturni krug nije
pozitivan ni negativan, nego se oni sada nastoje pokazati kroz prizmu
meĊusobnih odnosa i komunikativnih interakcija.
Drugim rijeĉima, propast ljubavne priĉe vezana je uz meĊusobna
neprijateljstva pa sada ideološka zaoštrenost na relaciji Mi-Oni nije
sagledana kroz autorsku svijest koja nastoji svojim ĉitateljima sugerirati
ideološku opoziciju u nastojanju da se s njom sloţe, nego u romantiĉarskom
67
duhu, na razini radnje i odnosa meĊu protagonistima i skupinama, ĉiji se

stavovi ukrštavaju kroz protagoniste, pokazuje do ĉega predrasude mogu
dovesti, što ipak predstavlja odreĊeni korak naprijed u kontekstu hrvatske
knjiţevnosti devetnaestoga stoljeća.
IZVORI
Botić, Luka. 1996. Bijedna Mara. Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske.
LITERATURA
Barac, Antun. 1947. Luka Botić u Veliĉina malenih, Zagreb: Nakladni zavod Hrvatske.
str. 7-44.
Bobinac, Marijan. 2012. Uvod u romantizam, Leykam international.
Botica, Stipe. 1989. Luka Botić. Zagreb: Zavod za znanost o knjiţevnosti Filozofskoga
Fakulteta Sveuĉilišta u Zagrebu.
Dukić, Davor. 1998a. Figura protivnika u hrvatskoj povijesnoj epici. Zagreb: Hrvatska
sveuĉilišna naklada.
Dukić, Davor. 2004. Sultanova djeca: Predodţbe Turaka u hrvatskoj knjiţevnosti ranoga
novovjekovlja. Zadar: THEMA i. d.
Dukić, Davor. 1998b. Turska tema u preporodnoj drami, Dani hvarskoga kazališta:
hrvatska knjiţevnost u doba preporoda (ilirizam, romantizam). Split: Knjiţevni
krug. str. 316-325.
Frye, Northrop. 2000. Anatomija kritike: ĉetiri eseja. Zagreb: Golden marketing.
Fuchs, Barbara. 2004. Romance. New York i London: Routledge.
Lasić, Stanko. 1965. Roman Šenoinoga doba. Zagreb: Rad JAZU 341.
Marot Kiš, Danijela. 2008. Kultura razmjene u diskursu pograniĉne knjiţevnosti. Rijeka:
Rijeĉki filološki dani 7. str. 429-440.
Nemec, Krešimir. 2000. Poetika hajduĉko-turske novelistike u Mogućnosti tumaĉenja.
Zagreb: Hrvatska sveuĉilišna naklada. str. 5-19.
Nemec, Krešimir. 1999. Povijest hrvatskoga romana od poĉetaka do kraja 19. stoljeća.
Zagreb: Znanje.
Pavlović, Cvijeta. 1998. Bijedna Mara – romantiĉarski spjev Luke Botića, Dani
hvarskoga kazališta: hrvatska knjiţevnost u doba preporoda (ilirizam, romantizam).
Split: Knjiţevni krug. str. 379-397.
Said, Edward W. 1999. Orijentalizam. Zagreb: Konzor.
Scollon, Ron i Wong Scollon, Suzanne. 2001. Intercultural Communication: A Discourse
Approach. Malden i Oxford: Blackwell Publishers.
Šicel, Miroslav. 2004. Povijest hrvatske knjiţevnosti, Knjiga 1, Od Andrije Kaĉića
Miošića do Augusta Šenoe (1750-1881). Zagreb: Naklada Ljevak.
Vuĉetić, Šime. 1973. Luka Botić u Antun Pasko Kazali, Mato Vodopić, Luka Botić, Juraj
Carić: Pet stoljeća hrvatske knjiţevnosti, knjiga 35. Zagreb: Matica hrvatska i
Zora. str. 133-161.
INTERNETSKI IZVORI
1. http://www. kwintessential. co. uk/articles/definition-of-intercultural-communication.

html. Posjećeno: 19. svibnja 2008.
68
ROMANCE, BORDER AND INTERCULTURAL COMMUNICATION:

BIJEDNA MARA (WRETCHED MARA) BY LUKA BOTIĆ
ABSTRACT
Luka Botić in his epic Bijedna Mara (Wretched Mara) proceeds from
the standard exacerbated relations between Muslims and Christians, Turks
and Croats, as two cultural circles, which meet and interact in the field of
the boundary. His problematizing of the border-area does not go outside the
domain of standard motifs of exotic exoticism and literary romance.
However, these strategies are now being associated with a particular social
context. The paper discusses the concepts of the boundary, romance and
intercultural communication in the long poem Bijedna Mara (Wretched
Mara),and the emphasis is on the issues of cross-cultural contacts and
stereotypes. The author of the paper tries to answer the question whether
Luka Botić uses trivial schemes in order to pander to popular taste or is it an
attempt at the subversion of cultural stereotypes.
KEY WORDS: Christians, Muslims, border-area, romance, cross-cultural relationships
69
Васил TОЦИНОВСКИ UDK: 82.091

Sveuĉilište u Skopju 821.163.42.09
821.163.3
Izvorni znanstveni rad
Primljeno: 24. svibnja 2015.
ПОЕТСКИ CУДБИНИ – АНКА ПРИЗМИЌ ШЕГЕ

И ДАНИЦА РУЧИГАЈ
SAŢETAK
Tekst pokazuje interes prema dvjema poetskim sudbinama, hrvatske

(korĉulanske) poetese Anke Prizmić-Šege i makedonske pjesnikinje Danice
Ruĉigaj. Obje u nacionalnim knjiţevnostima ostavljaju osobne i umjetniĉke
tragove, kako u temama i motivima s jedne, tako u svojim poetikama s
druge strane. Komparativnim pristupom njihovom pjesništvu, iskazanom
kroz relevantne simbole i metafore (ptice, more, nebo, kamen) istraţujemo
njihov poetski govor u kojem egzistencijalizam kao poetski predloţak
upućuje na ĉovjekovu izoliranost, besmisao, apsurd i paradoks.
KLJUĈNE RIJEĈI: poezija, hrvatska, makedonska, poetika, egzistencijalizam
Животот е еден и единствен. Оттука на различни страни од

светот можат да се случуваат повеќе или помалку идентични судбини.
Од причина што во опстојувањето нема случајности. Проследувањето
на oпстојувањето со неговиот логичен хронолошки ред, точно ги
одредува појавите и манифестациите, линостите и нивното дело.
Можноста на грешка притоа е минимална. Историјата ги премерила и
ги поставила на нивните вистински места и значења. Почеста за прва
поетеса во богатата поетска традиција на островот Корчула
безпоговорно и припаѓа на Анка Призмиќ Шеге (1918, Вела Лука).
Иако станува збор за мал твореки опус од две стихозбирки, Горан
Калоѓера е дециден во заклучокот: No, to je sasvim prihvatljiv poetski
materijal na temelju kojeg se mogu donijeti odreĊeni vrijednosni sudovi o
njenom pjesniĉkom umijeću. Anka Prizmić-Šege sklona je slobodnom,
nerimovanom stihu, koji moţda ponajbolje odgovara dinamiĉnoj i tematski
70
šarolikoj produkciji njene imaginacije. Ĉitatelj ima osjećaj da dugo i

ustrajno radi na svom stihu, pogotovo zbog bogate asocijativnosti koja
proizlazi iz stihovlja. Njeni ponekad škrti i nerimovani stihovi odraz su
snage njenog pera da duboku misao, pa ĉak i odreĊenu filozofiju ţivota
pretoĉi u par dojmljivih stihova: Oluje su zamke / za malene barke, / ako
nisu jake / izdrţati more. 1)
Во традицијата и континуитетот на современата македонска
книжевност двете поетски книги трајно ја впишаа вечно младата прва
македонска поетеса Даница Ручигај (1934, Скопје). Искра Чоловиќ и
Свето Стаменов меѓу другото во своите расудувања забележуваат дека
таа со својот сензибилитет, неконформизам, творечка енергија и
животна храброст, не помирувајќи се со патријархалните предрасуди
и стереотипи за жената на овие простори, ја подотвори вратата
низ која достоинствено и со дигнитет ќе тргнат повеќе модерни,
самосвесни и еманципирани жени на македонската поезија. Мораме
да признаеме, сакале или не, дека во тоа време преполно со табуа,
нејзината појава и творечка енергија преточена во стихови,
претставува авангарда. По малку шокантна, но искрена, чиста без
задни мисли типично девствена. Скриена длабоко внатре во душата,
но достапна за оној што сака да проникне и да осознае нешто што
било недостапно, а сепак на дофат. Зашто, нејзините стихови се
учебник за вдахновување, продуховување, потсетник на минатото и
пасош за иднината за генерациите млади поети. 2) Самобитната
појава и творечката енергија на Призмиќ Шеге и на Ручигај се повод за
испишување на овие страници кои откриваат и потврдуваат две сродни
поетски души кои донесуваат нови етички и естетски мери во
прекројувањето на втората половина од 20. век. Децении на привиден
мир и благостојба во светот, на едно време што има лице но никако
притоа не го покажува своето наличје, со строги морални норми на
мислење и однесување кои не трпат размислување со сопствена глава.
Како во два различни света, на две географски карактеристични точки
со сопствена историја и традиција, со тоа како самородни културни и
јазични жаришта и ментална склопка се покажува универзалноста на
поетскиот спев. А за тоа како избор ни се нудат животните и творечки
врвици на две први дами што само по себе колку е привилегија, толку
повеќе е и одговорност пред пишаниот збор.
Уметноста сама по себе го подразбира и авторското вградување
во творечкиот подвиг. Оттука и она древно правило кое укажува оти
книжевното дело може да биде и неповторлива автобиографија.
Песната како писмо на мислата и на чувствата безпоговорно ја бара
искреноста. Таа не трпи лага, заобиколувања, интриги. Тие никогаш
71
нема да ја создадат фреската на срцето. Оттука да се отвори душата

како школка на светлината од денот и од неа да потечат сите приказни
и вистини ни малку не е лесна и едноставна работа. Секаква
импровизација брзо се идентификува и самоуништува. Притоа и не се
потребни многу зборови. Неограничените простори ги има мислата.
Исповедно во песната Ruke moje само со три шкрти стиха Loveći snove /
Ruke moje / ostale su prazne авторката го создава својот автопортрет.
Рацете за работа и за милување со сопствениот говор не оставиле
простор за било какво дорекување. Трите стиха го изградиле светото
тројство за еднаш дадениот човечки живот. Оттука и во песната
OjaĊena mladost таа се осознава како жив океан преполн со многу
соништа и ласкави ветувања. А времето минувало тивко и полека, во
купче ги натрупало исушените гранки, додека разочарано строго
ветрот се следи. Се силиме со телото додека немаме разбирање за
духот (Inercija tame) па саморазголувањето се отвора како
неизлекувана рана. U tom stanju / snaţi se ţudnja, / kuju se oruţja, / od
oruţja / utrţak je tuga. // A sve tjelesne moći, / snjeţni vjetar nosi / inerciji
tame, / odreĊenoj luci, / Luci bez nade. Телото е извор на животот. Од
него потекуваат и неиспеаните песни што ќе ги завршат птиците (Eho).
Нив ќе ги слуша нежната душа на поетесата будна во крошните на
дрвјата и вечно ќе живее додека тие постојат и во забревтаната пролет
кога светот се обновува и препородува.
Тагата и болката се неминовни животни сопатници. Нив не им се
потребни зборови за идентификација. Во песната Šutnja таа е уморна
слушајќи едни и исти зборови. Уморна како и платното од лажни бои и
како други песни од непотребни букви. И во совршенството на мигот
кој го создава тишината нештата се на виделина: Zar šutnja / nije jaĉa...
/ od suvišnih / rijeĉi, // kad se / rumeni suton / zagrli s morem // U tišini /
bez rijeĉi. Градот е мртов (Prošla sam ulicu) со тивки и празни улици, а
во доцните часови над нив висат само уличните светилки.
Внатрешниот немир во Призмиќ Шеге се обединува со надворешниот
ефект на сликата и се гради една целина. Светилките како надеж
неочекувано, изненадувањето секогаш е поетско возвишување,
заличуваат на згаснати, мртви очи од кои во бескрајната глувотија
потекува тесгобната самотија. А во неа и единствено може да се
спознае поразителната вистина. Во директен говор/обраќање до Moji
dragi првата строфа го открива мигот/состојбата во кои Mnogo toga / od
vas me dijeli / moji dragi, / zlobne kiše, / oblaci tmasti. Следи строфа на
јасно искажан став кон реалноста: Ne zbunjuju me više / slatke rijeĉi vaše
/ slatkim vinom / u ĉaši / moji dragi. Вечната потрага по
чедноста/вистината како мудрост и како мото ја посведочуваат
72
завршните стихови. Ĉistog zlata / talog se ne hvata, // zlato i u tami svjetli

/ moji dragi. Во тој возвишен чин на егзистенцијата може да се бара и
толкува етичката димензија на субјектот. 3)
Само слободниот човек е истовремено и среќно битие. Оттука
Калоѓера и запишува оти: Sloboda njenog umjetniĉkog izraţaja u slici,
kamenu i stihu preĉa joj je od svega. Istinska emotivnost, duboko
proţivljavanje napisanog, meditativnost prepuna simbola, aluzija i metafora
bitne su odlike njenih stihova. Ono što u ĉitatelja i mogućeg analitiĉara
izaziva zebnju jesu mraĉnost, pesimizam, melankolija, strah i neizvjesnost
kao temeljni osjećaji koje prikazuju njene pjesme. Njene ulice su mrtve, crni
plaštevi i tuţne vrbe, mrtve ptice, prazni oblaci, prazna duša, jabuke
krvavog cvata, umorno more, crno jato, mrtva voda, zlobne kiše, samo su
neke od odrednica koje ukazuju na pjesništvo mraĉnih, sumornih,
depresivnih i optuţujućih tonova. Uoĉavajući pjesnikinjinu osobnu sklonost
preispitivanju, moralnim, etiĉkim i općeţivotnim dilemama uranja u
ispovijednu poeziju kontemplativnog usmjerenja kojoj ne nedostaje osjećaja
za prijeme, njegovu prolaznost i nadolazeće ništavilo. 4)
Саморазголувањето е пален знак во животот и во творештвото на
Даница Ручигај. Таа пее искрено за своите чувства, мисли и
доживувања. Во исповедното автопортретирање нема ограничувања и
дилеми, се кажуваат и најскришните, најинтимните нешта. Користејќи
ја јас формата се обраќа Погледни ја рекава до човекот со кого повеќе
не си припаѓаат еден на друг оти таа го однела првиот ден по
разделбата. Апсурдот во егзистенцијата го спротивставува сама на
себе, не како обвинување или покајување, туку како логика. Реката
премногу зборува / Разделбата требаше / Да остане само меѓу нас.
Опкружена од зли јазици таа во својот краток животен век војуваше со
сопствените простор и време, со малограѓанштината и интригите кои
немаат крај. Оттука реката премногу зборува и за нивната тага ќе знаат
сите мориња. А тие неминовно ќе тагуваат. Секој миг како и животот е
неповторлив. Во погледите на вљубените тогаш Во Катланово во
вжестеноста на летниот ден изникнале сите сонца и израснале сите
треви. Создавањето и уништувањето добиваат во премерувањата иста
функција. Тогаш на оној рид / Ги однесовме сите сонца. / Во нашите
погледи / Се родија сите наши деца,/ тогаш / Се сеќаваш и умреа. /
Кога сонцата се изморија / Во нашиве очи / Ги склопивме / тогаш. /
Нашите очи се пеплосаа. Болна е вистината. На врвот од ридот се
случуваат и искачувањето/победата и падот/поразот. Стожерни теми
кај Ручигај се љубовта и бесмртноста кои произлегуваат и постојано се
надоградуваат со грчката митологија и нејзиниот дуализам. Тие се она
што го одржуваат и осмислуваат човечкиот живот и ја оставаат
73
можната трага за него. Почетните стихови во песната Љубов ја содржат

севкупната филозофија на опстојување. Ти таму внатре / Што ми
седиш како икона / И ме уништуваш / Да бидам само жена. А
владарот и бунтовник седи таму облечен во нивната крв и месо и
бесрамно ги лаже со нивната очовеченост. И кулминира
отпорот/револтот на поетесата. Свесна притоа за последиците кои
можат да значат и крај/уништување гласно бара да излезе од храброста
на времињата и да им подвикне на сите сомнежи. Нека ја покаже и
докаже сопствената храброст со нивната крв и месо и да ги распарчи
своите вртлози, да ги извади иконите што мамат голотиња, но ништо
не може тој владар и бунтовник. Едноставно зашто тој е само
злосторник, а неговата бестелесност е нивната суета. А сепак некој ја
измислил љубовта.
Љубовта е почеток и крај на човекот, животот и светот (Зошто се
превиткуваш). Таа ја исполнила пролетта и ги преполнила очите,
срцето, сонот, ја зоврела крвта. Саканиот треба по неа да ги собере
сопствените посеани соништа. А таа како од мајка родена тука е: Ќе ја
заборавам / Плодноста на својата облина. / Ќе заборавам една лудост
/ Од скршени прешлени. / Па ќе ја раскинам уснава / На две половини /
Да не затемнее. / Дај ми, или ќе се заколнам / Да ми оставиш во
наследство / Од твојата крв / Една лудост, / Една тага. / Една љубов.
Потоа во некои и нечии неплодни ниви ќе ги венча неговите очи што ја
имале бојата на тревите. Но останува притоа дилемата дали треба да
биде погребан зборот што направил гнезда во нивните месо и крв.
Митолошкото отворање на душата во песната Сребрени ноќни игри
трага во слатките ноќни игри кои се случуваат далеку од очите и
срцето на светот. Но, човекот со самото раѓање е осуден да биде сам и
несреќен. Последните стихови се би рекле, своевиден тестамент на
жената/поетесата: На ноќва сребрена / На играва сребрена / На овие
огнови / Огнови што ме испекоа / Како клетник проколнат / Како
жена маѓесница. / Огнов ме изгоре / Родов ме проколна / Ти не ме
слушаш. Можат ли да се одгатнат тајните на љубовта и на жената. Да
се искаже и притоа осознае нивната магија! А се било толку
едноставно и древно, еднаш за секогаш дадено, та оттука таа болно
крикнува: Сакав едноставно да го доживувам се она што се случува
меѓу луѓето отсекогаш. Ако бараме пример во кој еден автор се
самоидентификува себеси така искрено и чедно, независно притоа
колку е болна вистината, е токму оваа песна на Даница Ручигај еднаш
запишана и тоа никогаш повеќе никој друг во било кое време не ќе
може да го пресоздаде во естетска вистина. Таа точно знае оти сите
74
божемно сакаат да ја слушнат само вистината, но бегаат од неа како

смртоносен оган.
Во светото тројство како дел од мислата и смислата во
постоењето на авторката од оваа песна за илустрација понудуваме три
фрагменти. Беснеат распојасаните луњи и во сите времиња само луди
мисли се озаконуваат во просторот. Надворешниот ефект што го
предизвикува пејзажот длабоко копа во човековата душа. Лом во
коските станало / Се во очаен неред се втурнало / На ова тело клада
заковале / По секаде трње израснале / А подолу од моиве нозе
пустелија / Простор на поткрепеност. Спојувањето на жената со
мажот е единствен миг. Блаженство, крик и болка. Немеење,
спознавање и надеж. Во тој чин се спојуваат небото и земјата.
Еротското случување во субјектите владее/господари со
пространствата и времињата кои потоа сластно го преземаат на себе.
Голем маж луда снага донсеува / Ветров се заакал да ја изместува /
Да ја поднишува тишината / Сакаш ли да се заплеткаме / Во
неразмисленост / Да им допуштиме и на / Рацете и на нозете / Да не
допираат до ништо / И да бидеме само лесно повевање / На нешто
што не е значајно / Ако можеме. Мудроста подучува оти во животот
нема ништо големо, туку сложениот езгистенцијален мозаик го градат
катадневно малите и обични нешта. Затоа големината е во тоа колку и
како се даруваш во конкретниот миг/настан/доживување кои чекорат
рака под рака со мислата и смислата. Во таа тенка линија меѓу животот
и смртта, љубовта и омразата, вистината и интригата Ветрот ќе ме
претвори / Во сенешто / И нема да постојам // Од луда жена ништо
не полудува / Важно здрави деца може да раѓа. По оваа неочекувана
мисла што удира народски речено како гром од ведро небо, поетесата
ја спротивставува логиката со заклучокот по кој песната и ја насловува.
Цивилизацијата е толку стара што нема ништо ново да се измисли во
неа освен признанието на Ручигај оти таа само сакала едноставно да го
доживува се она што отсекогаш се случувало меѓу луѓето.
Во поетското писмо на Призмиќ Шеге и на Ручигај суштествува
една посебна длабока вистина. Во нивниот спев таа добива автохтона
димензија и станува знак на равенство меѓу жената и поетесата. Таа не
ретко се шепоти, се говори полугласно, не заради некаков страв или од
одредено премолчување, туку од неминовноста за нејзиното величие.
Таа не се кажува секому и било каде, таа ги бара сопствените
приматели и состојби. Во песната Zapitaj tišinu со малку зборови Шеге
несебично ја отворила/распослала душата притоа воопшто не плашејќи
се од тоа колку таквата постапка е болна. Zapitaj tišinu / Duše moj
nemirni, // Tko ono – u mrklom mraku / viĉe // Moţda se to / mudra Sova
75
ĉudi – mojoj šutnji. Тишината и темнината добиваат митски димензии и

влегуваат во срцевината на длабоката вистина. Но, постои ли
премолчена/неизустена вистина! Како тогаш во животот опстојуваат
бесмислата, апсурдот и парадоксот? Стиховите сместени во Zvona се
дециден одговор на ваквите дилеми и прашања. Jeĉe zvona / saţimlju se
misli / prepliću se / zvuci i daljina, / izmeĊu njih / duša moja luta / praznim
oblakom / nepoznata puta. Минуваат деновите, месеците, годините,
столетијата. Биле и минале нештата, се наталожила прашина врз нив и
како никогаш да не биле. Животот е вечна борба што постојано се
разгорува заедно со Rastom prašine. Се преплетуваат црвените и црните
конци на непреболот. Имале ли воопшто некаква смисла човекот и
животот! Doma me nema / ni u plaveti / ni u pameti / me nema / ali / tu
sam. Интригата оти и ме има и ме нема сама по себе бара одговор а
каде тоа е таа. Следи изненадување: tu kraj vas / rastom praznine /
prašine drva / u aleji sjena. Глуви и слепи за другиот/другоста
исповедноста сега се заменува со молитва: ako proĊete, / molim vas /
usporite korak, // bez rijeĉi / i zvuka zvona / proĊite tiho, / tiše od ptice, //
tiše od molitve.
Ако го бараме Ono ĉega više nema, авторката како
додавка/дообјаснување во заграда точно го одредува предметот на
потрага а тоа е човечноста, порачува наше загледување во мудроста на
небото и во светоста и тишината на ѕвездите. Да се загледаме и во
движењето на брановите од далечните океани кои ќе ни кажат нешто
повеќе за сенките на бродовите и за огнената сол на дното од морето. И
ако го бараме тоа што веќе го нема (човечноста) да му се помолиме на
Богот за светлост на видот во пределите кои не ги гледаме, зашто
едноставно во нив не умееме да гледаме. Истиот оној Бог што
прераснал во опсесија кај Даница Ручигај. Новиот мироглед е вечна
потрага за длабоката вистина и во песната Generalštab mraka.
Народната мудрост укажува оти не е злато се што блескоти. Глупост е
загледувањето во кичот на медаљи од олово, бронза и злато на градите
од моќните генерали пред кои се трепери и се умира од страв. Таквиот
кич во хоризонтала без враќање нема никакво значење пред вратите на
рајот. Едноставно е тоа и таквото правило во животот, зашто ако духот
не свети посилно од медаљите тој не може да мине низ рајските порти.
Во генералштабот на мракот господарува камениот закон. Човекот не е
човек по тоа што ќе го каже, туку по тоа што ќе го осознае и премолчи.
Во таа транспарентност шесте стиха од песната Plaši me прекоруваат:
Ne plašim se / laveţa pasa / ni ţamora zrikavaca / noću, / Plaši me mudrost
Sove / oĉima / iza oblaka. Точно се одредени мерата и средството за
длабоката вистина, а тоа се очите.
76
Ако се нема искреноста како етички однос кон себе и кон другите
Даница Ручигај строго предупредува Не допирај се до тој гребен. Ако
тоа се направи на рацете ќе се отворат болни и неизлечиви рани. За нив
лек нема. Просторите го голтнаа / Ќе се загубиш меѓу невистината /
Помеѓу вистини што не се допреле / До ниеден ваков гребен / Што те
измачува / Не допирај се повеќе до ништо. Во Осаменост стожерен
предмет пак се рацете кои се озабуваат во просторот што е само мртва
закана. Болката го допира сопственото дно. Понатаму во длабоката
вистина нема пат ниту за Ручигај. Сите нешта можат да се совладаат и
победат, но ништо и никој не ја победило осаменоста. Во очекување да
се случи нешто: Солзите го исчистија телото / Вкус на празнотија се
разлева / По целата раздразнетост. / Горчливо ги свиткувам усните /
Се е во безграничен мир / И потоа се осмелувам / Да и ги видам очите /
на жената ОСАМЕНОСТ / Стара вештерка што не плаши. Како
човек на идното/ново време поетесата неуморно војува иако е свесна
оти тоа е битка со ветерници. Дали тогаш борбата има смисла! Но
зарем не е поголемо предавство помирувањето со сите лажни норми на
мислење и однесување, немирење со табуата на малограѓанштината и
на патријархалноста! Во примерот на нашата поетеса тоа подразбира
самоуништување. А живот е еден и треба да се живее. Иако со ништо
не може да го спореди, во песната Името ти е маж, мажот што се
љуби и што се вселил во нејзината крв, и додека ја подзема слобо-
доумно соопштува оти не си ни ти, не е ни тој зашто Претставата за
тебе / Ќе биде завршена / Во еден безимен круг. Обожаваниот предмет
на сладоста не е отфрлен. Тој едноставно е судбина во самоприз-
нанието оти Твојот крст е мојата моќ. Секој ден е нов. А жената
(поетесата) пак ќе му поверува и пак ќе го побара кога ќе почувствува
оти осаменоста е неизлечива јаловост. И пак ќе те побарам / Да дојдеш
нов обновен маж / Ова тело широко женско / И овие рамења
растворени / Ќе те побараат / Да дојдеш едноставен / И да не бидеш
еднолик. / Дојди обновен. Промената/промените се постојани и вечни
заедно со секој нов миг во времето, просторот и човекот. Жената само
така и таков може да го прифати и саканиот маж.
Од нив, од тие промени не се откажува ниту тогаш кога тие се
Илузија во мислата растргана по невиденост. Дарбите кои се дадени со
благослов од оној ГосподШто се за`ртил во машкоста твоја / И
очите синевини. / Ако заповедам да ми се / Предадеш / Без знамиња
бели, / Во погледот носи синевина / Да те распознаам. Земјата ќе се
преврти со сета црневина, а таа тогаш ќе се заљуби. Ќе влезат едно во
друго љубовта и еротското да ги превртуваат времињата во топлата
утроба. Бескрајно е множењето/расплодувањето. Машкоста да ти ја
77
претопам / Та род да се изроди, / Синевина да запее, / Кукавица

љубоморно да закука / За своето самување. И во стиховите од
Седумте ветра исконското се наметнува со седумте судни дена во
една недела како етичка и естетска мера. Просторот е неспокоен зашто
седум ветра ме проколнале кои завиваат и донесуваат се повеќе
проклетство. Кој од нив е најголемиот? А таа го има само своето тело.
Причината е во првиот ветар кој и го дал името Жена Седум ветра
седум клетви. Се редат ветровите и одминуваат, ама седмиот, во родот
нејзин донесува ново проклетство. Тоа како да е во неа со самото
раѓање. И пак од Господ дарувано. Или е само судбина. Но точно се
знае притоа оти жената го има само своето тело.
Постојат непишани правила во животот и во творештвото. Тие
имаат длабок корен во своите земја и небо. Таа нераскинлива врска е
препознатлив знак во делото на големиот/добар автор. Но, тоа не е
доволно ако останало на рамништето на националната препознат-
ливост и притоа не ја остварува возвратната мера во творечкиот
резултат. А тој не постои ако светот не се препознава во него, како што
и самиот тој треба да биде негова слика. Во универзалноста на
уметноста се остваруваат општочовечките стремежи, идеи и идеали.
Како што исто така, утопија е човекот кој постои, ако воопшто постои,
сам за себе. Сликите на нераскинливата поврзаност со родното
поднебје кај Анка Призмиќ Шеге и кај Даница Ручигај ги поседуваат
тие и таквите мириси, вкусови и бои. Во песната Stari brod Шеге со
карактеристичен предмет, живи бои и импресивни слики испишува
една нова автобиографија. Na bjelini ţala, / naslonjen na bok, / napušten, /
osamljen, / snom o moru, / leţi stari brod, // nagriţen sumnjom / diše zadnju
sol, // ţivo more / svoju bol. Во таа група на творечка идентификација се
и песните: Puĉina, Probudi se vjetre, Vjetar, Plava mekoća, Oluje, Usnuh
laĊu, Razorni vjetar, MilosrĊe boţje. Даница Ручигај во Балада за
загубеното занемена пред небото што се спуштило над куќите и пред
ѕвездите што лазат низ проколнатите улици го има поразителното
чувство: Чувствувам како те одминувам тебе, / Се одминувам себе,
можеби и некого / Кого уште не сме можеле да го забележиме / По
овие улици по ова небо и по овие ѕвезди / По кои не можеме да се
препознаеме. / Те чувствувам повеќе tебе / Кога го оставив и своето
небо и своите ѕвезди. Таа папочна врска со поднебјето доминира и во
песните: Не се смирува ветрот, Импресија, Ја отворив раната на
пределот, Затворете ја малодушноста, Прошка од водите и ветрот,
Соновите не заспиваат, Оплакување. Тие врски се обострани и
разновидни. Призмиќ Шеге нив ги посведочува и како сликарка, 6) а
Ручигај е редок од оние примери кога нивните современици ги земаат
78
за главен лик во своите книжевни дела. Така меѓу другото, остана

овековечена и во романот Чардак и на небо и нa земја од Александар
Алексиев.
Категоријата на минливост како дел од егзистенцијата суптилно
провејува во поетските писма на Анка Призмиќ Шеге и Даница
Ручигај. Неа како пустина во песната Sluh bez sluha во самиот наслов ја
идентификува Шеге. Во глувотијата прерасната и во јаловост нештата
бескрајно се повторуваат. Tamo / gdje samuju noći / sluhom / bez sluha, //
hodom / bez vidnog puta, / hodom / bez uskrsnuća. За отворената рана
нема лек. Нема ниту утеха. Далеку некаде се насетува крајот или
поточно бескрајот на опстојувањето, зашто tamo / gdje se vertikale /
lome, / u grotlu suza / bez ganuća, / mrak bespomoćno / traje // traje bez /
svanuća. Минливоста е магичен круг. Во него нема ниту влез ниту
излез. Дали тоа не е смрт!? Уште повеќе ако се именува како
ништавило. Krug ne mogu prerasti / Od iskona je nedjeljiv / U krugu se
mogu samo razapinjati / krvariti / plakati, / briseći ruke / na ništavilu.
Значи во неа немоќни се и рацете кои содаваат нови форми и содржини
во животот, оние раце кои го менуваат светот, рацете што милуваат и
казнуваат. Едноставно, затоа и болката е поголема во песната
Prolaznost со сознанието за нејзиното прифаќање и помирување.
Одеднаш како отровен меч надвиснува сознанието за човековата немоќ
и неговото ништавило пред нормите на животот. Ne mogu / zaustaviti
vrijeme / što nijemo se cijedi / kroz / moje prste, / moje lice, // mogu samo /
svakim danom / tiho // obrisati suze. Во песната Bojim se личната драма
прераснува во колективна трагедија. Минливоста како немоќ на
единката, на субјектот се пресоздава во судбина на народот, станува
проклетство во колективното меморирање. Тоа моќно е изразено низ
повеќе симболи и метафори. Bojim se crnog jata / Ukletog kljuna
Gavrana / u gnjilom cvjetanju // Tuţnog zvuka zvona / kad nebo nadjaĉa. //
Bojim se eto / i vampira ţednog / na prsima Hrvata / Na kućnom pragu.
Тие и таквите стравувања од миговите минливост болно
одекнуваат и во песните на Даница Ручигај. Неутешно е сознанието
оти Во твоите очи веќе нема место за тага / Биди спокојна заради
својот роденден / Низ него пролетаа сите есенски птици. Остануваат
спомените и сеќавањата, старите пожолтени сеќавања и длабоки
воздивнувања. По она што било и минало како еден единствен миг
пеплосан и таговен. Паднатите жолти лисја се златници на привремено
потсетување оти реалноста сепак била тука со/околу нас. Трагичното
како неповторлива состојба крвари во Амбис фрлен в срце од
претчувства. Може ли да се заборави минатото и да не болат следите
од него! Студенило и темнина се наталожуваат и преморени се двата
79
брега од исчекување каде што се создаваат кршни линии во беспаќе.

Двата брега изморени / Ја собраа снагата на водите / И се однесоа. /
Во амбисот никнаа борови / Со рамења до бреговите / И се загрлија /
Водата ги однесе / Во срцето на рибите. Личната драма кулминира во
песната Молчењето. Таа е позната и прецизно именувана. Состојба во
која што молкот е посилен од болката на искорнатите корења.
Паѓањето е пропаст, а соништата се престориле мала полна чаша од
која што пијат туѓи усни. Остана само ураменоста на исчезнатото. /
Покри ја ракава крената / По невозможности. / Запеј ја химната на
изморените. / ЧУВСТВУВАШ, / Ова е моето последно молчење. Секој
стих е нова состојба на духот кој страда и го предвестува задни-
от/суден час. Како фанатичен вљубеник во грчката митологија и кул-
тура Ручигај честопати на своите собраќа по перо им говорела: Кога ги
читам делата на старите Грци имам впечаток дека сум живеела
тогаш, многу, многу одамна, со еден збор, отсекогаш сум живеела.
Таа има свој Бог, самата е Бог, верува во нив и неповторливо ги љуби,
ги чувствува и почитува нивните свети книги/правила на мислење и
однесување. Затоа секој збор и постапка ги бараат своите строги мери
со кои ги имаат полнозначноста и смислата на етичко дејствување.
Чедноста на чувствата и на болката се само Сеќавање содржано во
тростишие што според нас ја има функцијата на свето тројство пред
кое се моли и во што верува поетесата. Само една изветвена рамка /
Над згаснатиот пејсаж остана / Бледникава стара и безболна.
Лирскиот субјект се идентификува со употреба на карак-
теристични симболи и метафори кои ги одредуваат мигот, времето и
просторот. Тие се онаа папочна врвка со себе и со светот. Во нивниот
избор се определивме за каменот, птицата, земјата, рибата и морето
кои кај Анка Призмиќ Шеге и кај Даница Ручигај имаат судбинско/-
пророчко значење. Така тие прераснуваат и во знакови на иденти-
фикација за автохтоноста на поетскиот говор. Станува збор за две
извонредно емотивни жени. Како авторка што доаѓа од еден чудесен
остров, Шеге пее за морето, песокот, рибите, бродовите, каменот. Со
нив се остваруваат/нагласуваат сликовитоста и одредена симболика
која што не секогаш е лесно да се декодира. 7) Чекори таа по
патиштата на Planina (та) во која биле испеани најубавите песни.
Времето се бори по шумолењето на лисјето. И во третата и четвртата
строфа: Punim / imenom / nazvat se Planina // da budem dio / tihe jeke, / u
kojoj se / davno već / nastanilo vrijeme. Наспрема мирот и спокојството
како состојба на душата, во песната San нештата се очекување и
неизвесност. Натежнале сомнежи и стравови, двојби и недоречености.
Aпокалиптичното се подзакрива во сонот иако е толку опипливо и
80
препознатливо. Но интригантното добива нова димензија. Каменот и

земјата сраснуваат Sanjajući noć / Komad po komad / tonula je zemlja, / s
trnja / s kamenja / cijedila se krv / ţivo topla. Во тоа мртво длабоко
паѓање нема ни верба ни надеж. Не постои враќање. Водата има
разорна моќ. А сонот се случува тука пред нејзините очи. Ispred oĉiju
mojih / mutna rijeka je tekla / puna olovo tjelesa. Минатото време сепак е
знак на стварното/збиднатото. Трагите/гласовите се одгласуваат во
сегашноста. Iz utonule zemlje / još se ĉuje jeka / s vodom u krilu / u kojoj
nema meda, / Meda za osmijeh. Мигот е нераскинлива алка/врска на
минатото со иднината.
Човековата Duša е тврдокорна како камен. Има ли каменот своја
болка! Duša se / pustinjom / muĉi, / ako oblak / i zaluta / u taj / prostor
muĉni, // ne moţe / pomaknuti / kamen / u praznoj duši. И во песната Tuţni
obriz доминираат голата земја и неподвижниот камен. Поетесата
самоволно повикува да биде распната на гороломниот крст. Таа не се
сомнева и не се плаши од себе, туку загрижена е за судбината на
душата. Ispred vas stojim / gledam vas u lice / k'o i vi mene. // Evo tu sam, /
derite koţu s mene / do opake volje, / koţa je ionako / tuţni odraz slike, /
gola zemlja, / nepomiĉni kamen. // Ono što svijetli, / duh je / Gdje ćete otići /
kroz nebesku putanju / ako ga nemate. Даница Ручигај своите копнежи,
соништа и гревови ги кажува гледајќи им на луѓето в очи. Во директно
обраќање Кој ги испи ноќва очиве прашува и точно знае оти Радоста
во топла солза истече / Очиве камен станале / Еден извор од црни
крилја истекува. И таа на рамена го носи сопствениот крст. Парадок-
сално, а распната е на него. Чека Испружена меѓу две нерамнини и
фрлена во пеколот нема каде да оди. На едната рамнина не може да се
издолжи и да ја почувствува, а Во другата / Камени жижи наредени /
Ќе ме изгорат. Ниту новиот ден не донесува решение (Наутро) во кој
станува пламенен јазик, очите ќе истечат и нема каде да ги собере, а
утрото ја залепува до воздухот во нејзиното излегување од телото.
Тука некаде како да е крајот. Не можам да чекорам / Воздухот е
камен. / Мојот грч низ просторот / Не одекнува, а пролет е /
Камењата ќе бидат обвиткани / Од зеленило. Каменот не е само мета-
фора, туку тој прераснал во мисла и смисла на човековото постоење
(Затворете ја малодушноста). Во комуникацијата со светот бара да се
затвори малодушноста Во непроѕирните камења од сеќавање за да не
ја види грозоморната слика на хаосот во која што Змии лазат по
каменестите предмети. Се бара спокојство од помодрените раце што
попусто чекале прегратка, а Камењата не ќе се распаднат / Ако
упсееш да ја отвориш својата мисла. Само слободниот човек е среќен
човек. Но има ли смисла таа толку позната максима да му се кажува на
81
светот - лицемер и интригант. Промените се неминовни. Оттука

незабележано неговите раце (мажот) ќе направат ветар, а мислите ќе
му бидат исушени и достапни за секој порој. Тогаш: Камењата ќе го
кренат / Знамето црно симболот / На едно умирање и еден нов
живот. Каменот е стожер на поетските идеи и во песните Кобно се
движи патот и Соновите не заспиваат.
Птицата не е само родовски знак на жената, туку претставува
единство/совршенство и со многу битни божји дарови што само тие ги
носат/поседуваат како егзистенцијални придобивки. Противречни се
расположенијата во сликата Mrtva ptica. На Анка Призмиќ Шеге и биле
доволни само пет кратки стихови за создавање на уверлива/непов-
торлива порака која што гротескно укажува на апсурдот и парадоксот
како целина. Na ulici / vidjeh mrtvu pticu / dok druge / njihane vjetrom / na
grani pjevahu. Проклетството на птицата/жената е таа слика и кај
Даница Ручигај во песната Не, не зборувај ми за очите што се
исушија. Во нив имало една птица која ќе долета многу блиску и му
порачува на непознатиот да ја исцеди крвта од розите. Птицата ја
Убија. / Дојди не плаши се / Очите веќе немаат сјај / Затоа дојди / И
отвори ги сите зелени лисја / Нека влезе пролет / Птиците на пролет
се радуваат. Птиците и одредени состојби (ластовици, кукавица или
раскршена птица, две ранети птици, да се убие птицата, птиците и
пролетта, птиците пред заминување) се своевидна филозофија за
слободната и убава жена. А таа сама по себе се судрува со етичките и
естетските ставови и судови на средината која што неретко ја отфрлува
и казнува. Ручигај за нив пее во: Илузија, Исповед, Едно утринско
враќање, Темни и непроѕирни се чувствата, Смирувањата се многу
подвижни и немирни, Последниот настан, Осамен разговор со
љубовта.
Митолошкото доаѓање и неминовното враќање во земјата е
своевиден препознатлив знак во поетското писмо на Шеге и на
Ручигај. Во земјата се раѓањето и умирачката, човечкото и човечното
вкоренување, родот и породот, тагата и болката на личната/субјективна
припадност. Со неа надмината е мерата за припадност/поврзаност со
поднебјето. Мисловната димензија има универзални значења. На
прекрасен начин Шеге тоа го демонстрира во песната Tiho u zemlji.
Станува збор за нејзиното величество песната која како таква не
подлежи на прераскажување и било какво толкување. Може само да се
исчита: Tiho u zemlji / Dom moj / Od prašine raste. / Raste tiše / Od
gluhoće ribe / i od rasta trave, / U kojoj noć / ne pomiĉe sate, / u Sjenama /
Što nekad cvjetaše / Rumenilom jabuke. Како топли и плодородни
ветрови таа протекува во крвта. И само по себе се наметнува авторо-
82
вото прашање Ţelim znati. Што тоа се случува во утробата со крвта,

земјата, ветерот и ноќта!? Umorna od toka / vlastite krvi / ţelim znati /
zašto me zemlja / lovi, / kad vjetar / pjeva u noći. Се бараат простор и
можност за ново слободно полетување. Да се побегне од тесниот и
смрдлив кафез. Да се оттргне од канџите на смртта. И не е тоа само San
во кој што земјата потонува парче по парче додека капела крв живо
топла од трњето и камењето. Предупредува Imam sluha за раскошните
бои од очитекои ги допираат нејзините раце. За љубов без непотребни
зборови кои и премногу ги има во животот, а тие smetaju mi sluhu / k'o
krupa / natopljenoj zemlji. Наспрема штуроста на зборот понекогаш е
земјата вечно родна и плодна. Таа дарува живот, храна, благостојба и
родовски припаѓа на жената. Тие и таквите противречности се
тестаментирани во песната U zemlji mojoj: Kruţnom putanjom / mutno
vode rastu. / S plaĉom / koraci djeĉji nestaju. // U Zemlji mojoj / jabuke
krvavo cvjetaju. // Pitam ja Vas, / koji to psi / tako bijesno / izopaĉeno laju.
Кучињата лајат, лоши луѓе идат. Не е на добро. Таа превртена слика на
времето/времињата можеме да ја забележиме и во песните: Suhi pijesak
zime, Ne postoji treća zemlja, Danas je dan mrtvih.
Единството меѓу жената и земјата Даница Ругичај манифестно го
соопштува во песната Жена. Тоа го гласноговорат почетните пет стиха:
Земја сум. / Здивот твој донеси го / Како јужен топол ветер / Ќе ја
испијам твојата пролет / Да ме оплоди. Се бара здивот на мажот за да
се почувствува небото. Натопена е од оние исти дождови кои го
задоиле да израсне. Дај ми ја убавината / На твојотздив / Жена сум,
повикува/бара, а за возврат ќе го надои да израсне Со раце претопени /
Во жедта на поилото. Вечноста во димензиите на љубовта и сласта во
обединувањето/спојувањето на жената и мажот се Едно утринско
навраќање со мисла за опстојување во идните времиња. Додека
топлината е само краток измамнички напор за помирување таа посаку-
ва токму утрото, како нова радост, можност, верба, љубов, не било кој
друг дел од времето, да ги понесе во недоглед, но двата завршни стиха
се конкретно предупредување: Да се вратиме во нашите куќи /
Измислени за спокој. Почитта и довербата, љубовта и соработката
судбински ја заковуваат во задавениот воздух во стихотворбата што
почнува со стихот Мирис на пресна земја по сеќавањето. И пак свето
тројство: пресна земја, мирис и сеќавање. Но, за жал противречните
нешта на возвишеното, убавото, мирот се побројни и ја пеплосуваат
човековата душа. Во Затворете ја малодушноста поетесата оставена
сама на себе се прашува: Зошто си толку тажна во оваа песна / Што
изникнува од земјата. Таа верува во луѓето, животот и светот. Животот
е вечна борба, па затоа и се дошепнува: Не слушај ја упорноста на
83
црнотијата / Наполно свршување ќе ја доврши намерата / И потоа се

се претвора во обичен крај. Земјата е судбина. Човекот судбински е
врзан за неа. Оттука и констатацијата оти заробеници сме на
тишината и земјата во песната Последниот настан. Вечниот извор
на живот - земјата (Прошка од водите и ветрот) почнува со
ветувањето оти Ќе ја закопам сенката своја под првото парче пресна
земја, па наспрема огромната вода што нема дно, како што во животот
не може да се види тоа исто дно, но затоа пак разумот е бескраен
стремеж со кој Бескрајно се испружени рацете на нив пресна земја /
Поле суво исушена јаловица. Потребна е ведра мисла (Кобно се движи
патот) со која што ќе се совладаат нерамнините и височините,
недоразбирањата и омразата, клеветите и интригите. Потребно е да се
излезе од себеси, умешно да се извади ножот, та нели животот е вечна
борба, да се ослободи ведрата мисла За едноставно одминување /
Тешко и неизодливо е / Ова отворено газење по земјата. Се закопале
нештата, со нив и еднаш дадениот живот, а во бескрајните небесни
синевини се извишува крикот О плачи плачи црна земјо моја
(Оплакување) како можна епска приказна за тажната судбина. За
злосторството на времето и на животот врз човекот. Со почит кон
љубовта, се обраќа до мажот, нека ја изнесе жената натежната за да им
се отстапи ноќта на оние кои го донесуваат родот. Оти ние ги
преселуваме / Зелените дршки на цветот / Во оваа црна прецрнета
земја. Немерливи се тагата и болката. Толку искрено, би рекле непов-
торливо испеани, како што тоа можела да го направи само Ручигај. На
денот кога се закопуваат сите мртви, во мигот кога ја заробуваат
недопирни сенки, како последна предупреда едногласно се јавуваат
мислата и срцето: Отворете ги сите врати / Нека влезе судбината /
Чукањето е за почитување / Судбината белите ковчези на смртта /
Моето тело растргани рани / По ветрови што молеа дождови /
Зошто од порано не ги молев дождовите / Смртта твоја ќе беше /
Само за нас обајцата. Совршеното двојство меѓу жената и мажот,
небото и водата, земјата и каменот, доброто и злото, крвта и ножот,
животот и смртта.
Поразиите се студенило што како морници се распространуваат
во телото. Во сите видови вода си опстојува рибата. Во песната Breme
svijesti Анка Призмиќ Шеге извонредно импресивно ја отвора
сопствената душа како школка. Во неа се сите познати и неосознаени,
видливи и потајни вистини. Razapeta bremenom svijesti / sve više liĉim /
na oblutak bespomoćni / koji se klati izmeĊu / dubina mora / vjetra i hridi...
Трите точки се знакови на бесконечното човеково спознавање и
патување. И децидно се одредува: Ako me netko zapita / znam li što o ribi
84
/ reći ću... / ... Ne znam! / To zapitajte hridi / puĉinu / i vjetar... Вкопува-

њето во земјата не е бегство. Природно на човекот му е дадена
способноста за приспособување. Жилаво се изборува за своето место
под сонце, пуштајќи што подлабоки корени во земјата. Личниот подвиг
е далеку од видот и слухот на светот. Нештата се случуваат Tiho u
zemlji и враќањето кон себе е строго доверлива работа. Tiho u zemlji /
Dom moj / Od prašine raste. / Raste tiše / Od gluhoće ribe / I od rasta trave,
/ u kojoj noć / ne pomiĉe sate, / U sjenama / Što nekad cvjetaše / Rumenilom
jabuke. Релевантна состојба е глувоста на рибата. Таа има своја нова
слика во песната Suhi pijesak zime. Насловеноста на стиховите точно ги
одредуваат темите и мотивите кои ги исполнуваат двете строфи.
Slušam ţamor mora / obala dalekih, / Valova / kad ih vjetar diţe /
gluhonijemom ribom / na suhi pijesak zime. Отфрленоста на глувонемата
риба се одгласува таговно во шумолењето на морските бранови и
молкот на сувиот песок в зима. Студенило насекаде. Замор и немоќ.
Малодушност и покорност. Субјектот и сам не може да се препознае.
Plaĉem tiho / u tjesnoći sobe / za sve ono / pijesku ostavljeno, / dok i dalje
ţivot / oko mene teĉe / mutnim slivom rijeke / u umorno more. Душата е
море, голема и длабока вода, но малаксала и нема здив.
Даница Ручигај во песната Амбис фрлен в срце од претчувства ги
открива двата преморени брега, а исчекувањето создало кршни линии
во беспаќе. Бреговите ја собрале снагата на водите и однеле се.
Оставиле пустош зад себе. И пак враќање/почеток нема. Во амбисот
никнаа борови / Со рамења до бреговите / И се загрлија / Водата ги
однесе / Во срцето на рибите. Тој и таа во бескрајот на играта (Ти и
јас). Создадени еден за друг и безрезервно си припаѓаат взаемно, зашто
неа ја создало неговото море да му биде бран. Му го одзема просторот
од рацете кои мируваат. Голема е љубовта/врската како и немерливото
море. А таа ненаситно го зема сето додека тој: Ми лежиш по мене / И
ми се молиш / Ме проколнуваш / Со сите риби / Што мируваат / Да
запрам. Да му се подаде таму долу, но таа е негов бран и ќе ја исплиска
машката немоќ по песокот да ја проголтаат малите нерамнини. Го
заплискува таа над површината додека длабоко долу ја продолжуваат
вирови. Прераснува во негов збор, го разигрува и го однесува низ себе.
Тој не верува што се случува, но говорот во јас формата убедливо
потврдува оти го исплискала во малите вирчиња. Зарем не гледа колку
е немоќен без неа. А таа го милува и нежно му пее Мирна водо / Море
мое / Под мене. Проклетството со сите риби го однесуваат на дното тој
(мирна вода) и таа господарка што го има за свое море (под мене) та
љубовната игра и гревовите ги очиствува водата. Тоа би рекле оти
претставува опсесија и знак на равенство за љубовта и за немирот на
85
Ручигај, таа убава и вечна жена, која што самата беспрекорно се

идентификува во насловите на своите поетски книги Сребрени ноќни
игри и Заробеници на ветрот.
Просторната припадност на Анка Призмиќ Шеге сосема сфатли-
во најуверливо ја одразува морето. Тоа само по себе е сопствена
приказна. Тоа е дел од нејзиниот живот. Или поточно таа и морето се
едно тело и дух. Извонредно прецизно тоа се покажува во песната
More. Нивната хармонија е совршенство што резултира од обедину-
вањето на двете големи љубови на Шеге – поезијата и сликарството.
Минимализмот исто така, се следи до перфекција. More / Moje more /
Obala sam pješĉana. // Svakim danom / Nemoćna spuštam se / Prema tvojoj
utrobi. Носталгијата доминира во песната Sjene каде што сите убавини
на морето се воспеваат како спомени и размисли за она што било и
поминало. Но морето е тука, тоа е вечно, и сведочи за нивната автен-
тичност. Ако сме сенки од пресекнати мориња зарем тоа не кажува оти
сме биле капки во тие мориња, ги наметнува сопствените расудувања.
Тие треба и да се потврдат. Сенките биле тие облаци, огнови или води
кои не ја менуваат форматазашто сенките засекогаш/вечно остануваат
само сенки. Апсурдот во егзистенцијата е нагласен во Ţalosni prizor со
молскавично менување на сликите и боите. Една слика влегува во
друга, едно расположение се вградува во нова состојба и во
бескрајноста се разјапнуваат нови простори и значења. Ţivot je / laskavo
more / iscrpljeni veslaĉ / modroga beskraja, / vjetrom iza leĊa / što ga valja
/ od luke / do luke / i obratno, / od ţalosnog prizora / na širini oceana. Во
вечната потрага/патување се откриваат и осознаваат нештата во кои
постојат бројни вечни тајни. За нив нема одговор, не постои решение,
тие се неодгатливи. Субјектот, времето и просторот во песната
Neispitano more постигнале совршено рамновесие. Otkrih srce /
neispitanom / moru, // pustih ga ploviti / tihim valovima // i opako / siloviti
vjetar / vrati mi ga // pustinjom ranjiva. Приведуваме уште еден
примерсо песната Ne postoji treća zemlja. Исписот е во прво лице и тој
тенденциозно го сугерира автобиографското. Тоа ќе рече оти само по
себе станува збор за вистина над сите вистини. Патува со бродот чие
што име е Земја со полни едра од секакви ветрови. Мора да го издржи
ова патување. Да се истрајат морските тегоби, тортурите на брановите,
студенилото на мразот, зашто не постои трета Земја. Како што во
истовреме човекот не може да излезе и да побегне од сопствената
кожа.
Се поставува прашањето ако Шеге пее за морето зашто таа го има
своето море, како релевантен знак на врската со сопственото поднебје,
тогаш од каде море кај Ручигај. Во потрага по одговорот ќе ни помогне
86
поетесата со писмото во кое се користи директниот говор. Во песната

Прсти се прашува добрината дали се сеќава оти токму тие ги носат
проклетствата. Нека ги земе нејзините девет прсти, само еден ќе сочува
за прстен, се повикува добрината ако ја има. Инаку ќе ги закопам / Во
море од лудување. Дообјаснувањето е во песната Ти и јас. Големата
вода на плима и осека, на љубовни игри, или на лудувања како што тоа
и прилега на Ручигај, се нивните души и срца. Таа е бран што сластно
и пожртвувано му се предава нему зашто тој е морето што ја создал.
Водата е совршено прочистување. Во тоа совршенство согоруваат
копнежите и желбите, соништата и фантазиите, задоволствата и
вечната жед за нив, та нормално треба да се побара Прошка од водите
и ветрот. Именките од кои првата е во множина, а втората е еднина
имаат суштинско значење. Се преплашиле рацете свиткани во птичји
лет и надвиснале над езерската вода две издолжени мисли. Поставена е
мисловната дијагноза на љубовната игра. За нејзината моќ сведочи и
податокот оти тие (мислите) се продолжени длабоко во дното на еден
месечев сјај. Но, и тоа не е доволно зашто просторот отвора нови врати
и во една огромна вода без дно. Тагата и болката од душата со
стиховите излегуваат на светлината од денот што само по себе
подразбира и нивно материјализирање. Ако Даница Ручигај е поетеса
со папочна врска за родното поднебје и притоа нејзина човечка и
творечка светост е длабоката вистина дали тие можеби не се нови
тага и болка за изгубеното/одземеното македонствување на нејзи-
ното/нашето Беломорие!
Анка Призмиќ Шеге и Даница Ручигај се поетеси кои својот
слободен и немирен, би додале љубопитен дух, уверливо и естетски
вредносно го пресоздаваат како трајна трага за себе во слободен,
неримуван стих. Неговата белина, може таа да се толкува и како
чистота, безпоговорно соодвествува и е најверен одраз на енергична-
та/динамичната и особено на разновидноста во репродукција на
нивните фантазии/имагинации. Така и ја создаваат автохтоната
теорија/филозофија на општественото опстојување во еднаш и кратко
дадениот човечки живот. Во нивните поетски слики доминираат
стравот и неизвесноста, надвладуваат меланхологијата и песимизмот,
не ретко победуваат молкот и темнината. Оттука во нивните песни не
се само присутни, туку не ретко имаат и судбинско одредување
депресивните, страдалничките, мрачните и оние нивни карактерис-
тични тонови на обвинување. Шеге и Ручигај се извонредно емотивни
жени. Така секој нивен збор, секој стих и секоја песна претставуваат
изпис и ја формираат фреската на срцето на која што се регистрирани
најразлични мигови од богатството на нивното духовно и физичко
87
опстојување. Она што ги одвојува е поетиката. Шеге како по некое

непишано правило ги корсти кратките стихови и песни. Шкрта е на
зборови, како што веќе забележавме неограничените пространства и
припаѓаат на мислата и така ги создава своите импресивни поетски
слики. Ручигај пак максимално го користи долгиот стих. Ако Шеге
внимателно ги одбира потребните зборови за порака, тогаш македон-
ската поетеса исто така со големо внимание го практикува нивното
редење. Како камен по камен кога се гради куќа, а тие двете се во
трајна потрага по сопствената вечна куќа, внимателно ги реди и
подредува за да ги имаат строго одредените место и значење. По тие
патишта и со мислата и срцето хрватската и македонската авторка
според нас, ги оставиле сопствените трагови во тековите и резултатите
на своите национални книжевности.
LITERATURA
1. Goran Kalogjera, Korĉula koje više nema, nak. Sveuĉilište u Rijeci, Filozofski fakultet,
Rijeka, 2005, str. 229.
2. Искра Чоловиќ – Свето Стаменов, Почитуван овоземен читателу!, Даница
Ручигај, Сребрени ноќни игри & Заробеници на ветрот, изд. Делфина 3, Скопје,
2003, стр. 13.
3. Стиховите се од Anka Prizmić Šege, Breme svijesti, nak. Centar za kulturu Vela Luka,
Vela Luka, 2000.
4. Goran Kalogjera, isto, str. 229-230.
5. Даница Ручигај, Сребрени ноќни игри&Заробеници на ветрот, изд. Делфина 3,
Скопје, 2003, стр. 252.
6. Izloţba slika Omiš i gradovi svijeta, iz zbirke Ante i Gracijele Munitić, Omiš, 2002.
7. Goran Kalogjera, isto, str. 230.
88
POETICAL DESTINIES: ANKA PRIZMIĆ-ŠEGE

AND DANICA RUĈIGAJ
ABSTRACT
The text shows the interest in two poetic destinies:the Croatian female
poet Anka Prizmić-Šege from Korĉula and the Macedonian poetess. They
have left significant traces in their respective national literatures, both in
themes and motifs of their poetry and in their poetic styles. Using the
comparative approach to their poetry, the author of the paper investigates
their poetical discourse through relevant symbols and metaphors (birds, sea,
sky, stone). Existentialism as a poetic proposal refers to man's isolation,
meaninglessness, absurdity and paradox.
KEY WORDS: poetry, Croatian poetics, Macedonian poetics, existentialism
89
Danijela BAĈIĆ-KARKOVIĆ UDK: 821.163.42-1 : 398

Filozofski fakultet, Sveuĉilište u Rijeci Izvorni znanstveni rad
Primljeno: 26. travnja 2015.
UZ GROMAČE JOSIPA BAĈIĆA MANJAVINA
SAŢETAK
Tekst je mikstum autobiografskog, esejistiĉkog i struĉnog

diskursa.Tematizira pjesniĉku zbirku Gromaĉe – libar pisama sa škoja
(Zagreb, 1969) korĉulanskoga puĉkog pjesnika Josipa Baĉića Manjavina.
Kritiĉka reinterpretacija reĉene zbirke izvodi se više kao povod no li ciljno
jer se tekst analitiĉki usmjerio na ţivotni i genealoški milje iz kojeg su
Gromaĉe nastajale, s posebnim naglaskom na smrtopisnu provodnu nit,
kako u stihovima, tako i izvanknjiţevnoj pjesnikovoj zbilji.
KLJUĈNE RIJEĈI: Gromaĉe, korĉulansko puĉko pjesništvo, Josip Baĉić Manjavin
Uz Gromače Josipa Baĉića Manjavina

/crtica/
… ograde od suhozida, sloţene od gola kamenja bez ţbuke i veziva. To je naše

vjekovno graditeljstvo pod vedrim nebom, koje nastaje od pamtivijeka bez inţenjera i
arhitekata. (…) Kao mreţa nekog apstraktnog crteţa one prekrivaju cijeli pejzaţ, utiskujući
u sliku elementarne prirode trag ljudske misli i volje. Gromaĉe su ljudski planovi i nacrti
nacrtani ne na papiru nego na licu zemlje. (…) Koja li su to remek-djela tehnike i
oblikovanja s kamenjem koje dlijeto nije ni dotaklo…
Branko Fuĉić, Terra incognita
Ima više od trideset godina kako me Ivan Baĉić Manjavin – pjesnikov

nećak, a moj barba pitao: A kad ćeš pisat o barbi Jozetu i njegovin
pismama? To je onaj Ivan iz Maloga Uĉijaka u pjesmi o Tri kaĉadura, s
imaginiranim kadrom raskošne veĉere. Ţanr-sliĉica, nalik seoskim
prikazima renesansnoga Flandrijca Brueghela. Fantazija o pretrpanu stolu.
O pjesnikovu poslanju da stihom ovjekovjeĉi lovaĉku gozbu. Arhetip
blagovanja i sitosti. U staroga krĉmara i njegove ţene, zumiranih u podvorbi
oko trpeze s bocunima ţarkega vina, gvanćere pune ispeĉenoga zeca iz
komina, boţjeg kokotića, orebica, pritilih, malih tica, grmuša, (…) da mi
90
teţaci, kaĉaduri škoja / veĉeramo boje od Lukula u Rimu. Onaj Ivan koji je
na ţuĊenu povratku iz australskih peĉalbarskih solana i duga izbivanja od
najmilijih – na zamolbu rijeĉke grane – davne 1966. godine skrenuo u
Opatiju bajnu da s ćeron brata mu Nikole otvori maturalni ples u svijećama
iluminiranoj sali, tada prestiţnog Adriatica, pa tek potom u rodno Blato,
ţeni i dici.
Ima nešto manje godina, ali moje podjednake krivnje kako za Blatski
ljetopis – Društva Blaćana i prijatelja Blata u Zagrebu – nisam odradila
dogovoreni tekst naslova Jozo Baĉić Manjavin – hrvatski puĉki pjesnik. Evo
prilike, nedavnim pozivom kolege koji mârno skrbi o knjiţevno-
kulturalnom probitku svoga rodnog otoka, da se konaĉno odredim spram
navedenoga. Neće to biti dopuna obavijesno saţete, bona mente obojene1
1
Odnosi se na kritiĉki komentar korĉulaniste Gorana Kalogjere koji pri dnu natuknice uz
pjesme Josipa Baĉića Manjavina (1897. – 1979.) veli: (…) Lokalni vokabular, dojmljivi
dijalektizmi, nedotjerani slobodni stih, slikoviti epiteti bile bi temeljne odrednice njegove
pjesniĉke pojavnosti (usp. G. Kalogjera, Korĉulanska pera, Leksikon, FF u Rijeci, Rijeka
2003: 18). Kraćom, sumarnom ali kritiĉnijom ocjenom koja se odnosi i na Baĉića,
Kalogjera konstatira: (…) Premda je u većini sluĉajeva karakteristika ove grupe
prosječnost, treba izdvojiti prerano umrlog Kuzmu Petkovića… (u: Knjiţevno stvaralaštvo,
jezik i kultura na otoku Korĉuli, Zbornik radova 1., ur. D. Durić, FF u Rijeci/Gradska
knjiţnica I. Vidali, Korĉula/ Rijeka 2013: 97). Istaknula D. B. K.; takoĊer usp. posve
decidiran kritiĉki stav istog autora: (…) U domeni dijalektalne lirike istiĉem Simatovića i
njegova Elektriĉna pisma, dok su Josip Baĉić-Manjavin, Petar Farĉić i Antonije Farĉić
prosječni lokalni stihotvorci, čijoj pjesničkoj zaostavštini ne treba pokazivati veću pažnju
izuzev one književno-povijesne (usp. Korĉula koje više nema, Sveuĉilište u Rijeci, FF
2005: 13, istaknula D. B. K. Kalogjerin kvalifikativ o prosjeĉnosti Baĉićeva stiha koji, da
ne prelazi lokalni doseg, ne samo da je objektivan, nego i benevolentan, s(p)retno
izostavivši knjiţevno-analitiĉko pretresanje pjesnikove prosjeĉnosti. OdreĊenije: relativno
mali pjesnikov opus epsko-lirskih stihova dosegom je neujednaĉen. Sveukupno
sedamdesetak tiskanih pjesama u dugovjeĉnom pjesnikovu ţivotu od kojih je na većem
dijelu stihova valjalo još poraditi. U svih su stvaratelja – ma o kojem se umjetniĉkom polju
radilo – djela vrijednosno neujednaĉena pa ne ĉudi da je i Baĉić pritisnut svakojakim
biografskim okolnostima gubio dah i ambiciju za dotjerivanjem, za iskaznim vještinama
kako bi bile unikatne, meraviljozne. Od Marulovih suza – slobodnije upamćen naziv
pjesnikova dramoleta, napisanog i izvedenog pred mještanima kao protestni ĉin uz jednu
nepravednu presudu i likvidaciju mjesnoga uglednika, po talijanskoj kapitulaciji i uspostavi
tzv. narodne vlasti na Otoku, godine 1943., te posljediĉne inkriminacije pjesnikova
performansa – o ĉemu saznajem od moga bratića Franka Burmasa, Manjavina po majĉinoj
strani, koji u blatskim uspomenama nosi i reĉenu „zgodu“, do krivovirnih izjava u poraću,
ponovnih inkriminacija i degradiranja – putanja je ispunjena padovima o ĉemu ponešto
naslućujemo iz Gromaĉa. Ima u njega zanimljivih, pamtljivih stihova kao i onih koje je
trebalo još tesati ili ih mentorskim i prijateljskim (na)govorom (Zlatko Tomiĉić?)
oblikotvorno usavršiti. Primjerice onih u ţanru prigodnica i panegirika à la Tebi moj
Asklepije, Uzdasi starog mornara, Ivanu Meštroviću, Pjevam ti pjesmu tvojih stvorenih
djela, Frani Kršiniću. Promašenima ih ocjenjujem već i na razini redaktorsko-uredniĉkoga
91
natuknice o reĉenu puĉkome pjesniku ni analitiĉki diskurs kojim se od

mikro do makro stilskih rješenja proniĉe u lingvostilsko, kompozicijsko,
ekspresivno postignuće Gromaĉa. Ţelim u povodu Baĉićevih stihova
kolaţirati smrtopisni epistolar Amarkord za jednu od mojih obiteljskih
grana. Onu blatsku, korĉulansku, poseţući za knjiţevnokritiĉkim alatkama
minimalno, ne koliko bi se moglo ili trebalo.
U jednoj od odloţenih kutija – onoj signiranoj korĉulanistika – pomno
je, uz ostalo, pohranjen svešĉić obavijen trobojnim koncem u kojem su od
dugovjeka trajanja slijepljeno nalegli svakojaki papiri pa ih valja paţljivo
razdvajati i presloţiti. Osmrtnica kojom kći Jasenka javlja svim roĊacima,
prijateljima i znancima ţalosnu vijest da je 10. travnja 1979. u 83. godini
ţivota nakon teške bolesti blago u Gospodinu preminuo njezin dragi otac,
Josip Baĉić Manjavin. U Zagrebu. Osmrtnica kojom pjesnikova nećakinja
Vesna javlja ţalosnu vijest o smrti svoga oca – pjesnikova brata, Vinka
Baĉića Manjavina. U Zagrebu, godine 1968. Braću sam, Josipa i Vinka,
tijekom šezdesetih povremeno viĊala u zagrebaĉkome Blatu, Korĉuli,
surogat-ambijentacijama našeg antejskog zôva. U ţivoj, temperamentnoj
raspri o nekim politiĉkim i svakodnevnim temama, u galantnu nadmetanju
tko će ovi put podmirit raĉun za gavune s blitvom, gemišt. Moji barbe u
drugom koljenu. Naoĉiti, stasiti otoĉani. Adoptivni Zagrepĉanci,
šćakavsko/štokavsko/kajkavsko-purgerski2 mišanci, gestovno-mimiĉke
upeĉatljivosti, akustiĉkim uĉinkom (nazalizacijom, akutom, diftonzima,
labijalima…), zaviĉajnim frazemima iz paleo vremena koje jedva da sam
„hvatala“, prohujalih dogodovština, humornih aluzija, meĊusobna peckanja.
Za trenutaka bratske ćakule transferirani u bašćinski felibriţ, po
konverzacijskoj prigodi šatiran kajkanjem i standardnim hrvatskim jezikom.
oka – ne dirajući izriĉajne nesklapnosti, fono-grafo-stilematske i interpunkcijske nejasnoće

– jer je valjalo intervenirati u raspored i slijed pjesama na naĉin da se prati organska
(estetsko-ekspresivna) nît kod ĉega nije nuţno da budu i tematsko-motivski grupirane. Pa bi
spomenute prigodnice, ôdne kantilene, slavopojke, historicistiĉki intonirane epsko-lirske
evokacije valjalo – ako ne izostaviti – onda proĉišćeno separirati u zaseban, makar i omanji,
rukovet. O tome je poodavno pjesnikov nećak Nikola Baĉić obzirno ponešto pripomenuo
svome barbi, za vremena, kad mu je rukopis buduće zbirke bio dan na uvid. Više koju
stranicu dalje.
2
Odakle u blatskoga puĉkoga pjesnika naslov jedne od pjesama Flundra? Po tzv.
Purgerskome rjeĉniku – onome „starih Zagrepĉana“ – taj je leksem pogrdnoga prizvuka te
ima znaĉiti „laka djevojka ili ţena“ ili po Rjeĉniku karlovaĉkog urbanog plemena „ţenska
osoba sumnjivog morala i zapuštenog izgleda.“ Dio je i iloĉkih germanizama unutar
slavonskog dijalekta. Po Klaiću flândra – bludnica, ţenska skitnica, naziv navodno
porijeklom uz ţene iz Flandrije i 30-godišnji rat.
92
Srcem nikad posvema presaĊeni u zagrebaĉke magle3. Oba gustih

valovitih vlasi, tada već sasvim sijedih, izraţajnih tamnih oĉiju i u Vinka
nadasve prodorna pogleda. Josip, vrlo visok, pomalo pognut, u dugu crnu
kaputu, plaf široka oboda, izdaleka šireći ruke pri pozdravu i zagrljaju… U
pismu od 26. oţujka, neposredno pred smrt brata Vinka, Josip piše: (…) Ja
sam svakog dana na vratima te klinike (u Draškovićevoj, op. D. B. K.) i
njegove šok sobe u koju ne puštaju nikoga k njemu, pak ni mene iako sam
mu brat. Jedino je samo to utješljivo što mi daju sve informacije doktorica i
doktor koji ga lijeĉe.
…Osmrtnica – poţutjela, naborana, presavijana kako bi se prilagodila
koverti i dugu poštanskome putovanju od Blata do Like (Otoĉac) u strahotna
ratna vremena – kojom tuţnim srcem javljaju da je drugi brat puĉkoga
pjesnika Josipa – Ivan Baĉić Manjavin – potkrijepljen svetootajstvima
umirućih 26. srpnja 1943. preminuo u 55-toj godini ţivota te će se Sv. Misa
za upokoj duše nepreţaljenog pokojnika odrţati 28. srpnja 1943. u 7 sati
ujutro u Crkvi Matici u Blatu. Samo par mjeseci ranije, u oţujku, u otoĉkoj
bolnici punoj ranjenika rodit će se starijem Ivanovu sinu, Nikoli Baĉiću, sin.
Dida Ivan nije ga stigao vidjeti. Ali je njegova dopisnica ispisana crnom
tintom stigla: odaslana 25. svibnja iste 1943. godine, s poštanskim peĉatom
Poste di Curzola-Spalato, Commune di Blato i neizostavnim VERIFICATO.
Adresiranoj na Hrvatsku Liku, u kontinentalni će gradić izloţen uĉestaloj
pucnjavi i raznobojnim vojnama stići cartolina postale u povodu Nikolina
prvoroĊenca. Ivan, meĊu ostalim, javlja kako nije dobio Nikolino pismo jer
ga je talijanska cenzura obustavila stoga razloga, da si pisa na papir koji je
bi rigani a to je ovamo zabranjeno. Zato, kad mi budeš drugi put pisati, piši
mi na papir koji je ĉist, bez crta. (…) Drago mi je da ti se rodi sin – lipega
imena Marin.
Bio je to Ivan iz pjesme naslovljene U Maloj Rasohi – otac istoimenog
Ivana iz stihova o Tri kaĉadura, australskog peĉalbara. Jezgrovite epizode o
neumitnoj sjeĉi „otpisana“ stabla koje simbolizira vjekovanje, odolijevanje,
vertikalu moralnu i krajobraznu, ali mu je došao ţivotni kraj: Iša san s
braton / Ivanon po hladu / u ranu zoru / u Male Rasohe goru / i došli smo
oštrin / ţelizon i kosoron / staron i velikon / boru. // Najprvo smo mu /
ogulili debelu koru / i tek što smo ga / pri klehu posikli / poĉe je cvilit / i
padat star / da je i tice / u gori ćapa / uţas i strah /…/ A jan i moj brat Ivan /
3
Ivo će Frangeš uz osvrt na djela braće Marina i Juru Franiĉevića primijetiti: (…) Moţda je
za razliku od kontinentalaca, otoĉanima odlazak u grad dvostruko teţak rastanak: od
zaviĉajnog sela i rodnog otoka; tako je i prijelaz iz drevne, literarnom tradicijom proţete
ĉakavštine u novi, štokavski standardni izraz otoĉaninu još dramatiĉniji. (Ivo Frangeš,
Povijest hrvatske knjiţevnosti, NZMH/Cankarjeva zaloţba, Zagreb-Ljubljana, 1987: 349)
93
gledali smo ga / kako je teško / svrata // Kako se je teško / za vazda od

svojega / trupa i gore/ rasta.
Jesu li, primjerice, stihovi o obaranju starodrevna bora ĉakavski
sadrţaj u ĉakavskome stihu? Pjesma je pisana iz sjećanja na proţivljaj4 – ne
samo na dogaĊaj – kojega je moguće univerzalizirati5. Nevoljkost da se
ţivot okonĉa (poĉe je cvilit), da se za vazda od svojega trupa (tijela) i
okoliša (sociosfere) rastane. Uz prizor rušenja bora idu tjeskobni osjećaji o
poremećenoj ekosferi alegorijski iskazani prestravljenim pticama. Pjesnik je
oronulu boru, krilatim granama, ticama udahnuo animistiĉku osjetilnost.
Reĉeno bi iskustvo mogao potvrditi mnogi drvosjeĉa koji nije tek rutinski
obarao neka „svoja“ stabla. U podtekstu je stav o nematerijalnome bitku
okoliša. O animi/entelehiji bića uopće. Josipove puĉke pjesme – uza svu
nedoreĉenost – ćutilno anticipiraju ekološki apel za oĉuvanjem prirode.
Tanahna koverta, kakve avionski odašiljemo, crvenobijeloplavoga
obruba, baš kao i trobojni konĉić kojim je moj arhivarijski svitak zavezan,
stigla je iz Beograda 3. studenoga 1997. godine. Od trećega Josipova
nećaka, Ljubiše Baĉića (Manjavina)6. Pismo je pisano pisaćim strojem na
tanku, šuškavom papiru. U prvoj reĉenici izraţava bojazan hoće li pismo
ikada stići u Rijeku premda od kolege Aljoše Vuĉkovića, koji je Splićanin,
saznaje da pošta s Hrvatskom radi bez problema. Ljubišin se otac, dr.
Ante/Antun/Antonio/Antonije Baĉić, voĊen izazovima pravne i odvjetniĉke
profesije dvadesetih godina prošloga stoljeća, nakon više premještaja,
obiteljski skrasio u Beogradu. Bio je najškolovaniji meĊu petero sinova –
skulana blatskoga teţaka i stimatura (sluţbenoga zemljišnog procjenitelja
za potrebe suda i privatnih osoba) Nikole/Mikule Baĉića Manjavina. Sinovi
redom: Ante (Antun/Antonije), Ambrozij (Ambroz), Vinko (Vicko), puĉki
pjesnik Josip (Joze) i Ivan Baĉić.
Antin sin Ljubiša, u vrijeme odaslana pisma
sedamdesetpetogodišnjak, (dvije godine prije svoje smrti) piše: (…) pismo
(je) puno sete zbog vremena u kojem ţivimo i zbog sudbina, ne samo nas
Baĉića, nego i svih drugih ljudi rasejanih i razdvojenih na relativno malom
4
Wordsworth: pjesma kao recollection of the mind.
5
Usp. davnu polemiku na temu tzv. regionalnoga, dijalektalnoga koinea i homo
ciacavschianusa u Nazora, Ĉrnje, Bratulića, Cvitana i drugih u: Dometi, god. 1., br. 6-
7/1968., Predgovor Z. Ĉrnje; isto, god. 3., br. 9/ 1970., isto, god. 7., br. 7-8/ 1974. i tekst
Ĉakavska ars poetica Jelene Luţine-Sladonja. TakoĊer Ĉakavsko pjesništvo XX. stoljeća /
Antologija / Studija Milorada Stojevića, ICR, Rijeka 1987. i bibliografski izvori u
navedenim naslovima.
6
RoĊen u Soko Banji 1922., umro u Beogradu 1999. Pored prevoditeljskih referenci i
bogatog glumaĉkog traga, zapaţen je pjesniĉkim knjigama: Stena gologlava, Beograd
1985.; Moj ţivote, malo li te ima, Beograd 1999.
94
prostoru ove nesrećne zemlje. (…) drugova više nemam, svi su pomrli. (…)
Zbog svega toga (nedavni „jugoslavenski rat“ i poraće, op. D. B. K.) ja sam
se zavukao u kuću, poput svih starih ljudi, ne idem nikud, osim u pozorište
jedanput dnevno… Moju zbirku pesama poslao bih ti, ali ne znam koliko će
ti znaĉiti i odgovarati jer je pisana na dijalektu istoĉne Srbije (u narjeĉju
majĉinih korijena, op. D. B. K.), a to je jezik koji nije blizak ni Srbima koji
govore knjiţevnim jezikom, a još manje će biti razumljiv vama. Osim toga
štampan je ćirilicom. Otprilike kao što Petrica Kerempuh u jeziĉnom
pogledu iziskuje trud. Ako to moţeš da prevaziĊeš, poslaću Ti knjigu (ne
znam da li će stići), samo mi javi.
Zbirka nije stigla.
U Nacionalu od 14. travnja 1999. str. 9., glumica Milena Dravić
izjavila je: „(…) Ono što me najviše plaši jest rasulo (…) Umro nam je
kolega Ljubiša Baĉić iz Ateljea 212, ali se u tome kazalištu cijeloga dana
nitko ne javlja. Ne mogu dobiti nikakvu informaciju ni o njegovu sprovodu.
Zaista, plašim se toga rasula!“
Kaţu da je za NATO-vih granatiranja odustao od skloništa. Kod kuće
je ĉekao…
Pârte o smrti Ambrozija i Ante/Antonija nisu saĉuvane.
Od svjetskoga do balkanskoga rata, od ratno/poratnih dopisnica i
pisama u razmaku od pedesetak godina, do taloţene melankolije zbog
Berenikine kose (N. Fabrio) kojoj je nalik svako obiteljsko gra(na)nje, prah i
pepeo davnih i nedavnih uz zastrašujuće uokvirujuće crnilo osmrtnica –
papirnih kripti za voljene… što ostaje upamćeno? Jesu li Ljubišina
dijalektalna zbirka na idiomu majĉinih sokobanjskih korijena i Josipova na
idiomu blatskih, oĉevih korijena u nekoj spoznajnoj toĉki sumjerljive?
MeĊusobno neznane i neišĉitane. Daleke pa ipak bliske? Unatoĉ tome što je
jednoj autorom intelektualac, kazalištarac, osvjedoĉeni umjetnik, a drugoj
tzv. puĉki pjesnik lokalnog dosega i noćni ĉuvar? Primordijalno
vernakularne? Istovremeno nastajale u raznostranim zemljopisnim kotama,
reţimskim i ideološkim mijenama, ali istim porivom da se izrazno i
identitetno u-zemlje7? Da osluhnu duboku unutrašnju svezu s preĊima
(Barĉeva formulacija).
7
U-zemljivanje ovdje valja razumjeti metaforiĉki i distinktivno: pjesniĉki je poriv u obojice
isti, realizacija metodološki i konceptom udaljena. U Ljubiše je zaviĉajni zôv ili hod
„unazad“ k primarnome impulsu (krîku) izrazno dijalektalan ali sadrţajno ludistiĉan,
višesmislen, paradoksan, od-zemljen. Otisnut od ishodišnog upita tko sam, ĉiji sam, odakle
sam? Ljubiša tendira k de/re/konstrukciji „leksikaliziranih“ sadrţaja maskiranih
dijalektalnom aurom. Ljubiša se odmiĉe od referencijalne doslovnosti, u Josipa je
neposredovani doziv onoga što osjeća, pamti, misli, ĉini.
95
Gromaĉe nemam, tek presliku. Tako i preslikanih petnaest Josipovih

pjesama iz Svaĉića, Knjiţevnog zbornika Zajednice samostalnih pisaca Tin
(Zagreb, Knjiga 1, 1969: 346-359) pod egidom Josip Baĉić Manjavin –
Blatski pisnik.
Na poleĊini kopirane Gromaĉine naslovnice drhturavi krasopis
Josipovih poodmaklih godina: Dragoj ćeri mojega pokojnoga brata Vinka –
Vesni Kranjec – posvećuje i poklanja stric Jozo Baĉić – Manjavin, hrvatski
pjesnik; Zagreb 3. svibnja 1971.
Kako sam bila zateĉena, pod naletom mnogovrsnih ĉuvstava, kad mi
je Vesna Baĉić-Kranjec, roĊena Zagrepĉanka, nedavno, telefonom, onako
usput, izrecitirala od rijeĉi do rijeĉi, poduţu Josipovu pjesmu Gustrini,
ţivahno, s vedrinom u glasu, izvorno blajski! Uz komentar kako su za
nedavna zagrebaĉkog obiteljskog okupljanja na kojem su bili mlaĊi i stariji
fetivi blajski Manjavinovići upravo ti Josipovi stihovi o maĉku u barufi s
maĉkon, koju jubi / (te da) zakontunban ne tresne / s njon u gustrinu / s
krova kuće, / jerbo on / ne mari di će s njon past / kad je jubi. … bili
korĉulanski reminiscencijski okidaĉ, pogotovo mlaĊima koji i ne znaju za
Gromaĉe niti su poznavali autora, moguće ni ĉuli za njega.
Za Antinih/Antonijevih sjemeništarskih godina i zajedniĉki
provedenih mladićkih trenutaka u Dubrovniku i u Korĉuli, Josip je naišao na
bratovu klasiĉnu lektiru i po svoj prilici tada dobio neke trajne estetske
impulse koje stjecajem svojih ţivotnih okolnosti nije posvema realizirao
ostavši umnogome autodidaktom i lirskim intuitivcem. Odonda,
pretpostavljam, seţe stihovana evokacija Asklepija (Eskulapa), Nusakeje
(Nausikaje), Odiseja, Ahila, Hektora, Atene, Lukula iz Rima, svete vatre
Dionisovog ognja.
Na Josipovu ţelju da ĉuje dojmove o svojim stihovima, nećak mu je
Nikola u pismu, nadnevka 16. rujna 1962. godine obzirno pripomenuo: (…)
treba sasvim izbjeći rekvizite klasiĉne mitologije, to jako smeta u jednoj
ĉakavskoj zbirci pjesnika samouka. Što jednostavnije i bez buke – to bolje.
(…) Mislim da biste mogli još proširiti tematiku pjesama /motive/. Ima još
raznih drugih situacija iz ţivota i rada i običaja Blaćana koje biste mogli
zahvatiti, i drugih uspomena, i pejsaža. (istaknuo N. B.) (…) treba ići na
hvatanje „onog općeg“ što je zajedniĉko svim otoĉanima, pa i svim ljudima
uopće, mada to „opće“, što veţe ljude, ne iskljuĉuje da iznesete i neke
specifiĉnosti u sadrţaju, a takva jedna specifiĉnost jest i mjesni govor (…).
Dajte stare obiĉaje u konfrontaciji s novim vremenom. Pjesme se Vaše rado
ĉitaju, pogoĊen je duh i ritam, melodiĉne su. Pritom mislim na one koje sam
izdvojio kao uspjele u osnovi. Zbirka bi morala biti zaokruţena, mora se iza
pjesama osjećati lik njihova tvorca, na svakoj treba da je ţig Vašega bića,
96
Vašeg pogleda na svijet. Tada su originalne. (…) da pri ĉitanju svake

pjesme moţe da se kaţe: vidiš, to je Joze Baĉić. On je takav. Tako on gleda.
Itd.
(…) Trebalo bi temeljito ispraviti interpunkcije (zareze, toĉke,
uskliĉnike itd). Ako mislite i dalje o štampanju, trebalo bi, kako rekoh,
tekstove ispraviti jer ima i tehniĉkih/tipkaćih/ grešaka. (…)
Sedam godina kasnije, Josipovi će stihovi biti ukoriĉeni u knjiţici
naslovljenoj Gromaĉe – libar pisama sa škoja (Zajednica samostalnih
pisaca Tin, Zagreb 1969.) ĉetrdeset i jedna pjesma na pedeset i pet stranica.
Sroĉne i nesroĉne, duţinom nejednake, tematsko-motivski i raspoloţenjem
raznolike. Od ekloga, ôda, napitnica, pošalica i slavospjeva do marina,
pomoraĉkih, pleneristiĉkih veduta (upeĉatljiva Gušćerica) i amornih
(mladenaĉkih) suvenira. Stihovani etnografski zapisci, anegdote o
sumještanima, goldonijevski štimung ugrubo skiciran. U mareti vina8 jedna
od ponajboljih, ako ne i najuspjelijeg stiha! Stihovi o gladnim godinama
djeĉaštva, oskudici i mukotrpnoj teţaškoj fatigi. Puntarskim impulsom i pod
stare dane. Gorke su i socijetalno angaţirane one iz zagrebaĉkih noćnih
gvardija (pjesme Oĉi noćnih ĉuvara, Na putu noćne sluţbe).
U spomenutu Svaĉiću tiskano je 14 Josipovih pjesama od kojih je
dvanaestak novih, neponovljenih u Gromaĉama. Nekoliko je pjesama
pisano na govornoj štokavici. Naţalost, obje tiskovine pate – unatoĉ
nećakovu pravodobnom upozorenju – od nedopustiva ureĊivaĉkog nemara,
mnogih tipfelera, izostavljenih slova, krivo napisanih naslova ili imena,
„ĉudne“ uporabe interpunkcije, naroĉito zareza i uskliĉnika9.
8
Dopunjenog naslova i stihova u Svaĉiću. Usp. Obojkan u mareti vina, str. 353.
9
Poštujući verbatim et literatim pravilo evo tek nekoliko primjera: pjesma Uzdasi starog
mornara, zadnji stih prve kitice: iz „Tigli-Tanga“ doma! i zadnji stih posljednje kitice: u
„Tigl-Tanglu“Srce izranila. (istaknula D. B. K. i u narednim primjerima); Reĉena pjesma
ima i drugih ortografskih nejasnoća, jedna od njih jest i da je pisana ĉakavsko-ikavskom-
štokavsko-ijekavskom „mišancom“ koju se u navedenu primjeru moţda dade podvesti pod
pjesniĉku slobodu kojom se koriste autori varirajući idiolekte kako bi potpomogli
lingvostilskosemantiĉki efekt. Pa i tezom o blatskom puĉkom jeziku – preciznije –
ikavskom šćakavskom dijalektu ĉakavskog narjeĉja na graniĉnom podruĉju juţnoga dijela
ĉakavštine, tj. koegzistiranju dvaju sustava, ĉakavskog i štokavskog u korĉulanskim
govorima – te znanstveno prepoznatim i obraĊenim štokavskim elementima u leksiku
blatskoga govora. Pa i ĉinjenicom dugogodišnjega pjesnikova izbivanja iz rodne sredine i
zaviĉajnog idioma, upućen profesionalno – za godina sluţbovanja u ZET-u – na standardni
hrvatski jezik te familijarno, uz suprugu i kćerku, na zagrebaĉku kajkavštinu.
Usput: leksem „gromaĉe“ (gromȁ ĉa ili suhozid, suhomeĊina, lat. maseria, tal. i muri a
secco, njem. Die Trockenmauer) ujedno naslov knjige pjesama jest primjer autorove
slobode da iz riznice hrvatskih varijeteta izabere što mu paše. Taj je leksem „posuĊen“ iz
sjevernojadranskih narjeĉja i podneblja i nije „autohtono“ korĉulanski ni blatski u kojemu
bi istoznaĉnim bilo mȅ ja ili ogradni zid (ovi) (ĉakavski i kajkavski; prasl. medja, stsl.
97
Na 36-oj stranici Gromaĉa najkraća, haikuovska Josipova pjesma sa

šest uskotraĉnih versi, morituri nagovještaja:
Smrt
Moja su svitla
Zvizde neba
Oĉi judi mojega sela
I svih gradova, brodova
Lanternâ, koje smrt gasi
U mojin oĉima.
meţda, rus. meţá, polj. miedza), medhyo – srednji (lat. medius, grĉ. méssos), mèĊa. Uz
leksem gromaĉe vezuju se bliskoznaĉnice gomila, gromila (lat. tumulus, humak, grob),
mocira, ogradina, gruh (sitno kamenje). G mila gr mila, gro milja, hrpa kamenja; hrpa
uopće, ograda od kamenja; gomi la, izmeĊu ostalog kao oznaka zemljišnih granica; stariji
oblik m gila – svesl. i prasl. Mogyla. Semanto-stilski komparabilni su toposu gromaĉe
stihovi pjesme Gromaĉa Branka Benzije (Sveti Juraj-Senj, 1912 – Sveti Juraj-Senj, 1995):
(…) Kamen/ do kamena gromaĉa / vijek do vijeka lomaĉa / Znamen (…), cit. iz zbirke Kraj
refula, Senia, Društvo Senjana i prijatelja Senja u Rijeci, Senj 1995. -6., str. 35. TakoĊer
pjesma Kamenje Nikole Bonifaĉića Roţina, puĉkog pjesnika i folklorista (Punat na Krku,
1913 – Zagreb, 1995) i karakteristiĉan poĉetni stih: Kamenja i stenja, gromaĉ i gomilin /
jiman od starine, devet mojih kolen / zi pestami lama gruh od krvi ĉrljen / toliko mi tvrdih
ne da, da zagnjilin. /…/ (gruh – sitno kamenje). Cit. prema Korablja zaĉinjavca / Antologija
ĉakavske poezije, ur. Z. Ĉrnja i A. Mihovilović, Rijeka 1969., str. 182.
Usp. takoĊer uz pojam gromaĉe: http://www. czkvl. hr/index. php/zbirke/suhozidna-
arhitektura; Suhozidna arhitektura, vrtujci i torete otoka Korĉule; Isto: Jadranski suhozidi:
Cres; http://www. dragodid. org/jadranski-suhozidi-cres/ TakoĊer: Marina Jurkota
Rebrović, Tradicijsko ovĉarstvo otoka Cresa: prilog istraţivanju, Centar za odrţivi razvoj –
Ekopark Pernat, 2009., poglavlje Gromaĉe, str. 46. i dalje elektroniĉkog, PDF izdanja.
Jelena Luţina-Sladonja primjećuje da u rjeĉniku priloţenom uz Balotin Dragi kamen (…)
uopće nema tumaĉenja rijeĉi gromača. (…) Prepušten, dakle, sebi ĉitalac bi po kakvoj
analogiji ili suglasju došao do zakljuĉka kako je gromaĉa grmlje ili, u boljoj varijanti,
kameni zid koji je ĉest motiv Glihinih slika. U juţnoj Istri stoji, meĊutim, još jedno
tumaĉenje rijeĉi gromaĉa. Gromaĉom ovdje nazivaju neprohodnu, gustu ţivicu (…) koja se
godinama nije trsila. (…) U nju se odbacuje sve ono što niĉemu ne sluţi: od nepotrebnih
starih stvari do kamenja koje se iz zemlje izore svake godine nanovo. (…) I ono je dio
zaviĉaja, dio dragog kamena. Cit.: Dometi, god. 7., br. 7-8/1974., str. 118., istaknula J. L.-
S. Usput: ni uz dobru volju dijalektologinje, dr. sc. Silvane Vranić, njezina truda da
pregleda dostupne dijalektološko-etimološke rjeĉnike (Kopecny, Derksen, Skok pa i
Vinjine Jadranske dopune Skokovu etimologijskom rjeĉniku), nisam uspjela otkriti
porijeklo rijeĉi „gromaĉa“. Napokon, što su gromaĉe blatskome puĉkome pjesniku Baĉiću
Manjavinu? Ni suhozid ni mȅ ja ni gromila. Kamenje je u njegovim stihovima postojani
ţivotni podijum. Nepotrošiva scena po kojoj hodi per pedes, u mnogolikim facetama
bosonogog djeĉarca, kaĉadura, dezertera, štrajkaša, sindikalnoga puntara, marinera, ribara i
teţaka, divinizatora Kršinićevih i Meštrovićevih kamenih oblika, rekonvalescencijskog
šetaĉa rapskim kalama. Gromaĉe kao znamen izdrţljivosti nalik pjesnikovoj predodţbi o
svojoj dogovjeĉnosti unatoĉ nedaćama.
98
Isto u pjesmi Kad umrem.

Josipovo poduţe pismo nadnevka 9. kolovoza 1972. godine stiglo je u
Rijeku s Raba. On je na oporavku, dugotrajni pušaĉki staţ ostavio je
posljedice. Sedamdesetpetogodišnjak kao i nećak mu Ljubiša kad nam se
posljednji put javio onim avionskim pismom. Josip iz mirnodopskog
vremena i ladanjskog okoliša. Ljubiša iz ratno-poratnog beogradskog geta i
posljediĉne osame. Rezigniran. Oronuo. Kulturalno i odnošajno
zanemarenih, pokidanih patrilinearnih veza. Korĉula mu kao Lorcina
Kordoba. Never more. Josip u ljeĉilišnoj hali, za jednim od stolova piše
plavom kemijskom olovkom u gustim pravolinijskim redcima ne ostavivši
ni milimetra bjelini margine. Poĉetna formula: Dragi moj nepute Nikola!
Završna formula: Tvoj stric – barba Joze! Kao da je u neobiĉnu
srodniĉkome imenovanju „stric – barba“ sukusno zaokruţio polemiĉku
stranu pitanja o identitetu, pa i onom zaviĉajnom, jeziĉnom.
U pismu se izmjenjuju melankoliĉni i euforiĉni tonovi. Nagovještaj
kraja. Ţivotni i staraĉki zamor kao u Ljubiše. No, u Ljubiše bez uskliĉnih
tonova i „literature“. Josip piše poetizirano, dijelom uzneseno: (…) u ove
zadnje dane pijem gorući vrutak smiješkom na usnama i plivam s ribicama
kupajući se u moru. (…) Pribliţava mi se vrijeme odlaska, da odem sa
ţarom toploga sunca u krilo jeseni i zime za koju se nadam, da ću je lakše
proći iza oporavka, na ovom divnom škoju rapskome. O sveti jesenji ples,
ljubiĉastih sjena! Briljantno tkivo sunca u plavom zrcalu radosti i tuge. (…)
U meni nema više straha od smrti. Nema tuge! Ni bola! Ni mraka! Svejedno
mi je di me čeka grobna raka, kad star je moram …čekat! Ĉekat!
Ali u kapljama uţarenog nebeskog vina eno podnevno zvono na Rabu
zvoni. Ţalost se nijemo toĉi – nas bijednih Bolesnih ljudi. I zvoni, tuţno
zvoni, što nas sve zove i goni. Ĉudni su to akordi! Podsjećaju me na dane
ţivota u mojemu selu. Ali i na patnju što je prošla ka vitar! U Blato više
neću! O zbogom svite – zbogom! (istaknula D. B. K.)
Josipovo je pismo u citiranu dijelu potvrda ponesenosti lektirom.
Ujevićem, Simfonijama, Panom, Podnevom Krleţinim. Prisvojenim
stihovima (citatnom mistifikacijom) šatiran osobni osjećaj. Praštamo mu.
Znao je naizust, languȅ ndo, odrecitirati Svakidašnju jadikovku, oba
nokturna – Matošev i Ujevićev, Adieu Vidrićev. I nije mu bilo svejedno gdje
ga ĉeka grobna raka. Naprotiv: ĉeznuo je za blatskim lipama10, da zauvijek
usne podno jedne od njih.
10
Lipama ni na koji naĉin usporedivima s poţarevaĉkom obiteljskom lipom i humkom
podno nje.
99
ABOUT GROMAĈE (DRY STONE WALLS)

BY JOSIP BAĈIĆ MANJAVIN
ABSTRACT
The text is a mixture of autobiographical, essayistic and professional

discourse. It deals with poetry collection Gromaĉe – libar pisama sa škoja
(Dry Stone Walls – the book of poems from an island (Zagreb 1969) by the
Korĉula folk poet Josip Baĉić Manjavin. The critical reinterpretation of the
said collection is performed more as an excuse and less as a goal, because
the text is analytically focused on the life and genealogical milieu from
which Gromaĉe arose with special emphasis on the mortal conductive
thread, both in the verses, and the extraliterary poet's reality.
KEY WORDS: Gromaĉe, Korĉula folk poetry, Josip Baĉić Manjavin
100
Tonko BARĈOT UDK: 398.33

Arhivski sabirni centar Korĉula-Lastovo Prethodno priopćenje
Preliminary report
Primljeno: 5. svibnja 2015.
„NASRID LUKE NA LUĈICI, BOR SE ZELENI“ – MAJSKO DRVO

U NEKADAŠNJOJ OBIĈAJNOJ PRAKSI VELOLUĈANA
SAŢETAK
U Veloj Luci na otoku Korĉuli odrţao se do 1943. obiĉaj postavljanja

majskog drva – bora. Rijeĉ je o najistaknutijem obiljeţju drevnih majskih
sveĉanosti kojima se slavilo buĊenje prirode tj. poĉetak proljeća. Na temelju
usmenih kazivanja i arhivskih izvora detaljno je rekonstruiran obiĉaj i
postavljen u korĉulanski, mediteranski i europski kontekst. Analizirane su
pojedine narodne pjesme vezane uz obiĉaj, ali i ritualna uloga stabla, rodni
aspekt te izvorište obiĉaja, kao i sliĉnosti i razlike na zapadnom dijelu otoka
Korĉule. U tekstu su promatrane i društveno-politiĉke mijene obiĉaja,
odnosno korištenje majskog drva izvan majskog konteksta. Zakljuĉuje se
kako ovaj obiĉaj nije nuţno recentni import te je mogući pokazatelj
pripadnosti otoka „romanskom“ obiĉajnom krugu. Upravo se u Veloj Luci
tijekom 19. st. i prve polovice 20. st. snaţno razvio, izlazeći izvan
prvomajskog okvira. Majsko drvo – bor, bit će uzdignut na razinu simbola
slavlja i vlasti, a preuzet će i ulogu stupa za zastave te ponijeti naziv
„standarac“.
KLJUĈNE RIJEĈI: Prvi maj, Vela Luka, majsko drvo, bor, društveno-politiĉke mijene,
„standarac“, 19. – 20. st.
Sve je poĉelo od naziva pjesme (i ovog teksta). Pjevajući je još kao

djeĉak u folklornoj grupi, pitao sam se zašto je bor toliko vaţan da mu
pjevamo i oplakujemo njegovu smrt. Bor, koji su svi stariji oko mene
percipirali kao korov, i bor, koji je moja baba Milka Andrijić toliko puta
otrovala sodom kaustikom u blizini maslinika. Bor koji su naposljetku danas
potpuno uklonili iz hortikulture Vele Luke. No, nekoć nije bilo tako.
Društvo za poljepšavanje Vele Luke odabralo je dvadesetih godina 20. st.
101
upravo bor za drvorede i ozelenjavanje središta, a to je stablo do II.

svjetskog rata igralo vaţnu ritualnu ulogu. S nestankom rituala, bor je
izgubio na svojoj vaţnosti.
Niti u vrijeme kad sam razgovarao s kazivaĉima (2006. – 2008.)1, a
pogotovo ne danas kada neposrednih svjedoka i „konzumenata“ obiĉaja
praktiĉki više nema, nije bilo moguće dobiti konkretnije odgovore na mnoga
pitanja2. S obzirom da je od prakticiranja nekih obiĉaja prošlo više od pola
stoljeća, kazivaĉi se nisu jasno prisjećali. Niz kazivaĉa nije ni bio svjestan
prvomajske pozadine nekih obiĉaja, a u odgovorima su bili dvosmisleni.
Teško su razlikovali bor koji se podizao uoĉi Prvog maja i bor koji se
podizao u sklopu politiĉkih i društvenih sveĉanosti kroz ĉitavu godinu. Uz
kazivanja koja su opisivala meĊuratno razdoblje, koristio sam i arhivske
izvore pa se promatrano razdoblje protegnulo od kraja 19. st. do II.
svjetskog rata. Tragajući za analogijama u Hrvatskoj i Europi, zakljuĉio sam
da su majski obiĉaji slabije istraţen fenomen. Pritom napominjem da po
struci nisam etnolog već povjesniĉar (uglavnom meĊuratnog razdoblja 20.
st.), kao i da se ovo istraţivanje ne moţe smatrati zaokruţenom cjelinom.
Prostor istraţivanja ograniĉio sam na zapadni dio otoka Korĉule,
toĉnije Velu Luku. Rijeĉ je o najmlaĊem otoĉkom naselju formiranom u 18.
st. [Mariĉić 1997: 210]. U sljedećem stoljeću ova će mala luĉica doţivjeti
snaţan demografski i gospodarski uzlet. Postat će jedna od najvećih
srednjodalmatinskih ribarskih luka, tranzitna luka za poljoprivredne
proizvode zapadnog dijela otoka i sjedište općine koje će poĉetkom 20. st.
brojiti preko 5 tisuća stanovnika.
Prvi maj je nekoć na Korĉuli bio iznimno vaţan datum u godini,
ispunjen brojnim popratnim obiĉajima. U kolektivnoj je svijesti danas malo
toga preţivjelo te su politiĉke poruke i radniĉki karakter potpuno prekrili
prethodne starije slojeve. Nekoliko godina po smrti većine mojih kazivaĉa
smatrao sam potrebnim upozoriti na tu ĉinjenicu.
1
I poslije 2008. nastavio sam s istraţivanjem u manjem opsegu.
2
Istraţivanje sam provodio sam, i to za sve aspekte prvomajskih obiĉaja. Sugovornicima
sam postavljao sljedeća pitanja:1. Jesu li Vam poznati obiĉaji vezani uz Prvi maj? 2. Koji bi
to toĉno bili obiĉaji uoĉi Prvog maja, a koji na sam dan? 3. Kako se nazivalo stablo koje bi
se tim povodom usjeklo? 4. Kakvo se stablo odabiralo? 5. Tko je obavljao radnje sjeĉe,
dopremanja i uspravljanja stabla? 6. Na koja se mjesta uspravljalo stablo? 7. Što se veĉer
uoĉi Prvog maja, a što poslije dogaĊalo pod usjeĉenim stablom? 8. Tko je organizirao takve
aktivnosti? 9. Dokad se usjeĉeno stablo zadrţavalo i gdje je poslije završavalo drvo? 10.
Kada je i zašto prestao obiĉaj… i dr. Dokumentacija je dostupna u tonskim zapisima (u
posjedu autora).
102
Ritualni poĉetak proljeća
Veliku većinu stanovnika Vele Luke 19. st. ĉinili su teţaci bezemljaši.
Ţivjeli su kao koloni na tuĊoj zemlji posjednika, obraĊivali je i prema
sklopljenom ugovoru predavali vlasniku dio uroda [Ostoić 1953: 68].
Višestruki rast broja stanovnika i konjuktura vinogradarstva, najvaţnije
privredne grane, potaknula je u drugoj polovici 19. st. ţivu utakmicu meĊu
kolonima u krĉenju površina pod šumom i makijom3. Današnji suhozidi
svjedoĉe toj utakmici, ali i tadašnjem velikom znaĉaju poljoprivrednih
površina. Veloluĉki teţak svoj je opstanak gradio upravo na zemlji i
dareţljivosti prirode. U njegovom tadašnjem godišnjem ciklusu, koji je bio
ustaljen i toĉno preciziran po vrsti poljodjelskih radova, mjesec svibanj
imao je veliko znaĉenje. Tome svjedoĉi stara veloluĉka izreka:
„U maju cvatu tri vaţna cvita:

maslina, loza i šenica“ [Ţuvela Doda 2003: 82]
Niz izvora upućuje na vaţnost upravo prvog dana ovog mjeseca kada
se naveliko slavilo i veselilo. U Obiĉajniku ţupe Blato4, koji se poĉeo voditi
od sredine 18. st., navodi se da se tom prigodom odrţava proslava prvog
razreda („prime classe“) te se slavi najsveĉanije („tutto si fa solene“)5. U
jednom od dokumenata vezanim uz izgradnju ţupne crkve sv. Josipa u
Veloj Luci 1847. zabiljeţeno je za taj dan: „gli artefici feccero festa“
[Fazinić 1984: 299-300]. Dakle, graditelji crkve su taj dan slavili ne radeći,
a bez sumnje, ta proslava nema nikakve veze s poslije pokrenutom
radniĉkom manifestacijom. Opisujući Velu Luku s kraja 19. st. Danijel
Kneţević se u svojim zapisima dotiĉe i prvomajskih sveĉanosti kada su
„mladi ljudi bili osobito aktivni“ te je uz obiĉaj podizanja borova naveo i
sljedeće:
3
Vidi: Baĉić-Marinović 2005: 14; HR-DADU-SCKL-157. Kotarski sud u Blatu. Agrarne
presude (1931. – 1941).
4
Podruĉje Vele Luke je sve do sredine 19. st. bilo dijelom Ţupe Blato, a do kraja 19. st.
Općine Blato.
5
Već se veĉer uoĉi oltar ukrasi, a ujutro i relikvije ţupne crkve Svih svetih koje ostaju
otvorene ĉitavog dana. Za vrijeme velike procesije, koju prate dva zvona, zaustavlja se na 4
mjesta na kojima se blagoslivlja i zaziva zaštita („Si dice Od kuge, glada etc.“); Privatna
arhivska zbirka Jerko Andreis – Vela Luka, Prijepis obiĉajnika blatske ţupe od don Jerka
Andreisa, str. 32.
103
„Mnogi mladići pobrinuli bi se te noći da u pojedinim dvorištima,

pored praga kućnih vrata njihovih djevojaka, osvane makar 'pitar' garofala,
bosiljka, 'armorina', 'kanele' ili kojeg drugog mirisavog cvijeća. Mjesna
glazba, nakon što bi od ranog jutra obilazila mjestom svirajući koraĉnice,
otputila bi se negdje u neposrednu okolicu na malu 'fraju'... te se kasnije,
zakićena granĉicama zelenila na svojim kapama... praćena mlaĊarijom,
vratila, ponovno svirajući, u mjesto...“ [Barĉot 2012: 81]
Kazivaĉi se i poslije, u meĊuratnom razdoblju Vele Luke, prisjećaju

vrlo ţivih obiĉaja veĉer uoĉi i na sam Prvi maj. IzmeĊu ostalih, postavljanja
usjeĉenih borova, kraĊa cvijeća i drugih predmeta te njihova deponiranja na
zajedniĉkom javnom mjestu, šala, uranaka, odlaska pastirica na pašu i dr.
Većina tih obiĉaja prestala se prakticirati u Veloj Luci do devedesetih
godina 20. st.6
Sliĉno je bilo i drugdje na Mediteranu i u Europi. U staroj poganskoj
Europi krajem travnja i na samom poĉetku svibnja slavilo se buĊenje
prirode i obnavljanje vegetacije kao izvora ţivota. Slavio se poĉetak
proljeća. Ĉitatelj mora imati u vidu da nije uvijek bilo ovako toplo i da
proljeće nije zapoĉinjalo toliko rano kao što je to u posljednje vrijeme.
Nakon zimskog razdoblja, koje se u mitologijama prikazuje zatoĉenjem
boţanstva roĊenog u vrijeme zimskog solsticija (u podzemnom svijetu i u
stanju privremene smrti), s proljećem nastupa vrijeme uskrsnuća.
Oţivljavanje je cjelokupne prirode simboliĉno prikazano povratkom tog
boţanstva na površinu. Rijeĉ je o potpuno istom obrascu s razliĉitim
nazivima boţanstava i lokalnim specifiĉnostima gotovo identiĉnih priĉa7,
popraćenih misterijima i svetkovinama u kojima se daje oduška veselju.
Šarenilo mijenja jednoliĉnost, obilno se pije, pleše i pjeva. Sve vrvi
lascivnošću i aludira na spolni ĉin. Ciklus prirode se preslikava i oponaša 8.
Na sliĉan naĉin nastavio se oponašati i dalje kroz povijest, prilagoĊavajući
se društvenim promjenama. Pa će i u crkvenoj godini zauzeti vaţno mjesto.
6
Obiĉaj prvomajskog uranka i danas se donekle zadrţao, ali iskljuĉivo u familijarnom
krugu. U Ţrnovu na istoĉnom dijelu otoka Korĉule dandanas se (kod djece) odrţao obiĉaj
noćnih kraĊa predmeta iz dvorišta i njihovo deponiranje pred mjesnom trgovinom.
7
U egipatskoj mitologiji radi se o Ozirisu, u grĉkoj o Kori, Perzefoni ili Semeni, a u
rimskoj je uskrsnulo boţanstvo oliĉeno u boţici Flori.
8
Rimska Floralia (28. 4. – 2. 5.) bila je sveĉanost plodnosti s povorkama u kojima su
puĉani nosili zelene grane, svjeţe vijence i cvijeće te sudjelovali u orgijama. Smatrao se
praznikom prostitutki [Smith1870: 541-542, Regnoni-Macera 1964: 25]. Drevna keltska
svetkovina Beltaine (30. 4./1. 5.) bila je fokusirana na izmjenu godišnjeg doba, vegetaciju i
uopće plodnost [Walter 2006: 151]. Na germanskim je prostorima Walpurgina noć (30.
4./1. 5.) vrijeme ĉišćenja od zlih duhova [Martinengo Cesaresco 1883: 158].
104
Postavljanje bora
U opisu veloluĉkih prvomajskih sveĉanosti s kraja 19. st., Kneţević na

prvom mjestu istiĉe obiĉaj podizanja borova:
„Tog dana... osvanuo bi po mjesnom obiĉaju na istaknutim

poloţajima... po jedan krupni, visoki i oĉišćeni bor...“ [Barĉot 2012: 81]
Prema svjedoĉanstvima kazivaĉa, ovaj se obiĉaj odrţao i u

meĊuratnom razdoblju te se proširio i izvan prvomajskog konteksta na ostali
dio godine za potrebe ukrašavanja raznih društvenih i politiĉkih sveĉanosti.
Više kazivaĉa podignuto je drvo nazivalo samo „bor“, a dio njih i
„standarac9“. Kod ovog potonjeg naziva nije u potpunosti jasno je li se on
takoĊer koristio u prvomajskom kontekstu ili je samo naknadna refleksija
korištenja u društveno-politiĉkim zbivanjima, o ĉemu ću poslije nešto
detaljnije. S obzirom da Kneţević i većina kazivaĉa uz podignuti bor na
Prvi maja redom navode i zastavu, naziv „standarac“ mogli bi povezati uz
kontekst majskih sveĉanosti. No, pritom je vaţno naglasiti da podignuti bor
nije uvijek podrazumijevao izvješenu zastavu. Naime, jedna je kazivaĉica
navela da bi „ujutro gledali na Pinski rat je li osvanula bandira na njemu 10“,
a na razglednici Vele Luke iz dvadesetih godina 20. st. vidi se najmanje 8
takvih podignutih borova u središtu mjesta bez ijedne zastave (v. sl. 1)11.
Poput Kneţevića, koji tvrdi da bi bor „osvanuo“, i većina kazivaĉa
navela je da bi se podizanje bora odvijalo „na viţiju“ (dan uoĉi) Prvog
maja12. Neki od kazivaĉa nisu ni bili svjesni prvomajske pozadine obiĉaja te
su podizanje bora vezivali iskljuĉivo uz sezonske poslove koje su obavljali.
U mjestu s velikim brojem ribara i ribarske flote, jedan od kazivaĉa to je
9
Stup [Ţuvela Doda 2011: 88]. Vjerojatno je rijeĉ o talijanizmu, tj. izvedenici od glagola
„stare“ (stajati).
10
Kazivanje Jagode Franulović (2006).
11
Ne moţe se sa sigurnošću ustvrditi kako razglednica prikazuje borove postavljene uoĉi
Prvog maja. No, zasigurno je rijeĉ o predljetnoj ili ljetnoj sezoni kada su se najviše i
snimale razglednice Vele Luke. K tome, nema zastava i drugih elemenata koji bi ukazivali
na kakvu drugu godišnju društvenu proslavu; Foto Berner – Dubrovnik, Naklada Augustin
Padovan; Zbirka razglednica autora.
12
Jedna kazivaĉica tvrdila je da je to bilo na Prvi maja, no nije bila sigurna u svoju tvrdnju.
Kazivanje Roze Vlašić Baja (2006).
105
povezao s poĉetkom ljetnog ribolova: „Tad je bilo vrime od imbruja13, moţe

bit da je to bilo kolo 1. maja14.“
Kazivaĉice su taj obiĉaj opisale kao radnju muškaraca – mladića te su
mu mogle svjedoĉiti tek kao promatraĉice po njegovom podizanju.
Nekoliko kazivaĉa, tadašnjih mladića, aktivno je sudjelovalo u obiĉaju i
detaljno ga opisalo od sjeĉe u šumi do podizanja u mjestu. Pritom su radnju
uoĉi Prvog maja i radnju tijekom ostalog dijela godine (za razne politiĉke i
društvene potrebe) potpuno izjednaĉavali i poistovjećivali. Prema njihovim
rijeĉima, skupine mladića (do dvadesetak njih) okupile bi se i odlazile u
okolicu mjesta usjeći bor:
„Nas grupa s Mrkega rata bi bila išla usić bor. Prethodno je valo pitat
gospodara na ĉigovo ćemo ga poć usić, a on bi to uvijek rado dao. Sikli smo
ga sa šegunom.“ (Ivan Andrijić Malandrin)
„Ma i kad ne biš pita vlasnika, ne bi te niko progoni.“ (Filip
Marinović)
Kneţević je u već donijetom opisu naveo da je bor bio, izmeĊu

ostalog, krupan. Nije poznato je li pritom govorio o ukupnom dojmu samog
bora ili je konkretno ciljao na njegovu debljinu. Kazivaĉi su izriĉito navodili
da se u meĊuratnom razdoblju traţilo mlado, tanano i „šesno“ (pristalo)
stablo koje nije imalo puno grana pri dnu. Jedan od vaţnih preduvjeta bila je
i njegova visina te su se skupine mladića meĊusobno nadmetale tko će
usjeći viši primjerak. To potvrĊuje i navedena razglednica s borovima koji
su bili viši od 8 metara (v. sl. 1). Naglasak na mladom i tankom stablu, osim
sa simboliĉne strane, u praksi je olakšavao mladićima dopremanje na mjesto
„impijavanja“ (uspravljanja). Na putu iz šume morali su biti naroĉito
paţljivi:
„Nismo ga smili vuć, nosili bi ga da mu ne slomijemo vrh. (I. A. M.)
Nakon što bi se dopremio u mjesto, odnosno na toĉno mjesto gdje će

ga podignuti, odstranila bi se većina grana. Tek bi se pri vrhu ostavilo
nekoliko mladih grana. Kneţević u spomenutom opisu prvomajske
sveĉanosti s kraja 19. st. navodi kako bi se preostale mladice ukrasile
vrpcama šarenog papira, a tik ispod kojih bi se izvjesila narodna trobojnica
[Barĉot 2012: 81]. Kazivaĉi nisu navodili da se u meĊuratnom razdoblju
13
Rijeĉ je o mreţi stajaĉici za sardele [Ţuvela Doda 2011: 48], koja bi se poĉela bacati s
poĉetkom ljetne sezone od mjeseca travnja [Oreb 1972: 250, Baĉić Lipulin 2002: 138].
14
Kazivanje Ivana Andrijića Malandrina (2006).
106
podignuti bor nešto posebno ukrašavao, izuzev zastave. Mogli bi

pretpostaviti kako su krajem 19. st. bor ukrašavali isti oni mladići koji bi ga
postavljali i namještali zastavu.
U majskim sveĉanostima po ĉitavoj Europi, ali i Juţnoj i Sjevernoj
Americi, istiĉe se središnji obiĉaj podizanja visokog i okresanog stabla, tj.
majskog drva (engl. „maypole“) [Regnoni-Macera 1964: 26]. Gavazzi mu
upravo u srednjoj Europi nalazi središte iz kojeg se u novije vrijeme proširio
ĉak do Male Azije [Gavazzi 1988: 58]. Doprijet će i do Dalmacije, no
zasigurno ne tako nedavno i ne iz središta koje pretpostavlja Gavazzi.
Ukrašavanje majskog drva na sliĉan naĉin biljeţe i druge sredine.
Okresivanjem se odstranjuju donje tj. starije, a ostavljaju samo najgornje
grane/mladice15. Ukrašavanje šarenim vrpcama nosi apotropejsko znaĉenje
odbijanja od djelovanja zlih sila, što je prema Gavazziju jedno od obiljeţja
ovog obiĉaja [Gavazzi 1988: 49-58]. Ponegdje se majsko drvo sjeklo rano
ujutro na Prvi maja kao na Ĉiovu, a kitile su ga djevojke kojima je i bio
namijenjen16.
Mjesta postavljanja
Borovi su se podizali na ustaljenim poloţajima u mjestu. Kneţević u

svojim zapisima izdvaja onaj na Luĉici (na obali u samom središtu mjesta),
na vrhu Pinskog rata i na Badu pred crkvom Gospe od Zdravlja [Barĉot
2012: 81]. Kazivaĉi tvrde da se podizalo i na ostalim proširenjima u mjestu,
ĉistinama uz obalu, „guvnima“ (gumnima) i prostranijim raskrsnicama
putova:
„Bori su se dizali kun Dubajevića, Kagalota, na Marketovo...“ (F. M.)
Na već spomenutoj razglednici moţe se uoĉiti niz borova podignutih

na samoj obali i na proširenjima uz pojedine objekte. Jedan takav našao se
na prostoru izmeĊu zgrade Puĉke škole i prijeratne Općinske uprave (v. sl.
1). Moglo bi se zakljuĉiti da mjesta postavljanja borova u Veloj Luci
15
Oriovĉanin u majskom drvu vidi falus kojim će se oploditi još jedan godišnji ciklus u
prirodi [Ilić-Oriovĉanin 1997: 133].
16
Tako na Ĉiovu mladići donose pred kuće djevojaka usjeĉeni badem ili trešnju, a one ga
sa svojim prijateljicama ukrašavaju „traversama“ i „biĉvama“. Ili ga bace ako im se ne
sviĊa [Škoda-Drţić1996 – 1997: 284].
107
ukazuju na praktiĉni odabir bez nekih drugih analogija17. Kod uspravljanja

usjeĉenih borova, bilo je potrebno osigurati rupu u zemlji:
„Na misto di smo ga mislili impijat, a kod nas na Mrkom ratu to je

bilo di je bila nekoć kovaĉija kod Cobotovića, valo je prethodno parićat
buţu u zemji, i to do 1 metra duboku da drţi bor. Tako ga nije trebalo
uĉvrstit s konopcima.“ (I. A. M.)
Takav naĉin uspravljanja moţe se zorno posvjedoĉiti navedenom

razglednicom, na kojoj se moţe uoĉiti tek jedan bor koji je poduprt drvom
(rupa oĉito nije bila dovoljna da ga uĉvrsti). Na pojedinim su se ustaljenim
poloţajima s vremenom ustalile i ojaĉale rupe u zemlji. Na Luĉici ispred
nekadašnje Vruje nalazila se kamena „vera“ (prsten) na kojoj se postavljao
bor [Mirošević 2015: 37]. Kazivaĉi se sjećaju stalnih rupa na gumnu (ponad
današnjeg djeĉjeg vrtića), koje se i izdvajalo po njihovu broju:
„Na guvnu, koje je bilo kortelano (poploĉano – op. a.) su 4 buţe (rupe
– op. a.), stavili bi se bori18. Od jurovike bi spleli kako veliku kosu i s tim bi
povezali bore.“ (Roza Vlašić)
Borovi su, a tome svjedoĉi i razglednica, postavljani izolirani jedni od

drugih. Iznimka bi bila spomenuta skupina meĊusobno povezanih borova na
Gumnu. No, kazivaĉica nije mogla precizirati je li se to prakticiralo na Prvi
maja ili za drugih društvenih sveĉanosti kroz godinu.
Bor na Pinskom ratu bio je najuoĉljivije majsko drvo u Veloj Luci, s
obzirom na to da je bio podignut na najvišem poloţaju. Nerijetko je to bio i
najveći usjeĉeni bor tog dana u mjestu, pa se s pravom moţe govoriti o
njegovom posebnom statusu. Danijel Kneţević se u svojim zapisima
prisjetio jednog takvog na Pinskom ratu s kraja 19. stoljeća:
„Nakon što ostavismo za sobom i posljednje kuće, ukazao nam se gore

bor... Kako smo mu se pribliţili, privlaĉio je sve jaĉe moju paţnju i izazivao
neku vrstu divljenja prema onima kojima je uspjelo da ga ovdje ovako
velika usprave i uĉvrste19.“
17
Npr. Roćenović u svojim istraţivanjima razlikuje majsko drvo koje se postavlja pred
djevojĉinom kućom i ono koje se podiţe uz bunare i izvore pitke vode [Roćenović 1989:
42-43].
18
Kazivaĉica je u odgovoru prvotno bila navela 4 rupe i tri bora, no nije bila sigurna u
izreĉeno. Kazivanje Roze Vlašić (2006).
19
Danijel Kneţević se ovim reĉenicama prisjeća školskog izleta jednog svibanjskog jutra
1890-ih u Veloj Luci na Pinskom ratu [Barĉot 2012: 82].
108
Ipak, središnje mjesto zauzimao je bor na Luĉici. Svjedoĉi tome

gorespomenuta kamena „vera“, ali i stihovi narodne pjesme: „Nasrid Luke
na Luĉici, bor se zeleni.“ Luĉica je bila (i danas je) središnji dio mjesta20.
Nekoć je oznaĉavala posebnu uvalu u razvedenom veloluĉkom zaljevu, a u
19. st. se nasula (danas je to središnji park Ţardin) [Ţuvela Brbe – Ţuvela
Doda 2004: 127, 132-133]. Bor se najvjerojatnije postavljao ispod ţupne
crkve u blizini nekadašnje Vruje (kod današnje zgrade Centra za kulturu),
što je prije nasipanja bilo na samoj morskoj obali. Zanimljivo je kako se
obiĉaj podizanja bora zadrţao u starijem dijelu Vele Luke (uglavnom
središte) te se nije proširio na nova predgraĊa mjesta, kao što je to bio
Vranac na kojemu su se prve kuće podignule tek krajem 19. st. Tamošnja
stanovnica prisjetila se:
„Mi to u Vrancu nismo imali, pa bi jedva ĉekali jutro za dignut se vidit kako
se diga bor na Pinski rat...“ (Jagoda Franulović)
U susjednoj Smokvici bor se podizao kod crkvice sv. Mihovila na Vrh

sela, tj. najvišeg dijela mjesta i stare seoske jezgre21. Ovi primjeri bi mogli
ukazati i na zakljuĉak da je opisani obiĉaj drevan koliko i samo mjesto.
Veselje i pjesma pod borom
Iz pojedinih kazivanja moţe se zakljuĉiti da postavljanje bora i

organizaciju slavlja koje će uslijediti pod njim, vrše uhodana društva iz
pokladnog vremena. Naime, u Veloj Luci su u pokladno vrijeme djelovali
razni „sociji“, tj. društva ĉiji je cilj bila organizacija pokladnih plesova. Ta
društva su se u meĊuratnom razdoblju formirala prema dobnom,
geografskom i politiĉkom kriteriju. No, svršetkom pokladnog doba ona se
nisu potpuno raspuštala i njihova zajedniĉka druţenja nastavljala su se na
prijateljskoj osnovi tijekom ĉitave godine. Dolaskom Prvog maja, ĉlanovi
socija bi se ponovno okupili:
„Skupile bi se pare po Mrkemu ratu kako bi se pod borun moglo što

prigrist i popit. Tu istu veĉer na viţiju Prvega maja, nakun što bi se bor
podiga, odma bi se veselilo – pjevalo i plesalo. Na Mrkemu ratu bi nas se
skupilo 30-ak. Popi bi se pot vina, izila koja slana. Kogo od nas bi zasvira
20
Najstariji spomen izvoĊenja plesa s maĉevima veloluĉke Kumpanije (1846.), kao mjesto
nastupa navodi upravo Luĉicu [Ostoić 1953: 52]. Zaista se radilo o društvenom središtu
mjesta.
21
Kazivanje Mirko Pecotić (2011).
109
na usnu harmoniku i zatancala bi se ortajica. U Luci ni bilo vele

harmonikaši – bi je samo jedan Pere Marinović, a un ni moga usud dospit tu
veĉer, pa bi nama bila dobra i usna harmonika. Na Dovcu i Pinskemu ratu
zabavile bi i gusle, a na Komunu i mih. Kantala se Nasrid Luke na Luĉici.“
(I. A. M.)
Postavljanje majskog drva redovito prati pjevanje podoknica

[Alaupović Gjeldum 1996 – 1997: 272]. Spomenuta narodna pjesma „Nasrid
luke na luĉici“ po mnogoĉemu je vezana uz prvomajske sveĉanosti i po
mojem mišljenju otud vuĉe i svoje izvorište. Za razliku od obiĉaja, pjesma
je dandanas preţivjela u kolektivnoj memoriji i praksi kao dio repertoara
lokalne folklorne sekcije Mafrina (pjeva se uz izvoĊenje plesova od 1977.) i
mjesnih klapa. Smatra se jednim od temeljnih i samoidentificirajućih
napjeva/stihova za veloluĉku zajednicu (v. sl. 2)22. No, nitko se dosad nije
upitao postoji li preneseno znaĉenje stihova i koje bi im bilo prvotno
izvorište. Ni jedan od mojih kazivaĉa nije ukazivao na direktnu vezu ovih
stihova s prvomajskim kontekstom, iako se nekima njihovo izvoĊenje
podrazumijevalo na taj dan:
„Nasrid Luke na Luĉici bor se zeleni,

Zaliva ga luška mladost pa se veseli.
Zelen bore cviće moje što si posaha,
Dokli bude duh u meni sve ću te plakat.23“
Kneţević je prvi u svojim zapisima upozorio na vezu ovih stihova s

prvomajskim obiĉajem podizanja bora. Njihov nastanak datirao je na sam
kraj 19. st., a autorom je oznaĉio neimenovanog oboţavatelja mlade i veoma
zgodne Tere (Tereze) koja je stanovala u blizini Luĉice. Ta, po Kneţeviću
najstarija, verzija stihova ovog napjeva glasila je:
„Nasrid Luke na Luĉici bor se zeleni,

Zaliva ga lipa Tera, Bukviĉina kći.“ [Barĉot 2012: 81]
22
U meĊuratnom razdoblju, koje je bilo opterećeno pitanjem iseljavanja, nadodani su
stihovi u kojima se izraţava ţal za napuštenim rodnim krajem, abor postaje simbolom
izgubljenog zaviĉaja. Oni se danas izvode kao organski dio napjeva: „Daleko sam u tuĊem
svitu mili rode moj / Ko će mi te zalivati zelen bore moj?“ (Klapa Vela Luka, „Nasrid luke
na luĉici“, Croatia records, Zagreb, 1988). Na isti kalup i s istom svrhom, pridodavali su se
i stihovi povodom odlaska u vojsku, a bor je simbolizirao rodno mjesto, obitelj i voljenu:
„Došla mi je pozivnica i vaja mi poć / Komu ću te ostaviti zelen bore moj“ [Ţuvela 2004:
26].
23
Klapa Vela Luka, „Nasrid luke na luĉici“, Croatia records, Zagreb, 1988.
110
Da Kneţević moţda i ne griješi s datacijom nastanka napjeva, premda

je u to vrijeme bio djeĉak, potvrĊuju i obiljeţja glazbene strukture napjeva24.
Naposljetku, pojam Luke i Luĉice vezan je uz 19. st.
Tri bitna elementa ovih stihova odmah zapinju za oko. Ponajprije, to
je geografsko odreĊenje mjesta. Već spomenuta Luĉica središnji je dio Vele
Luke. Kao drugo, glavni subjekt/junak ovih stihova je zeleni bor koji će
usahnuti. I kao treće, mladi Vele Luke su ga ĉastili i oplakivali po usahnuću.
Naizgled, rijeĉ je o tuţaljki, ali ipak samo dijelom. U prvom dijelu naglasak
je na veselju, zelenilu i ţivotu. „Zalivanje“ je figurativni izraz koji moţe
štošta znaĉiti i ne mora oznaĉavati neku konkretnu radnju (pa i doslovno
zalijevanje), no ukazuje na snaţnu kauzalnu povezanost mladih i bora. Oni
svojom radnjom utjeĉu na njegov rast, zelenilo, uopće ţivot, ali i veselje.
Bor je stihom „pa se veseli“ personificiran, dana mu je ljudska osobina. On
je prestao biti obiĉno stablo. Drugim dijelom pjesme, u kojem se spominje
smrt i oplakivanje, zakljuĉen je ţivotni ciklus. Više je konstatacija i
zatvaranje ţivotnog kruga no što je tragiĉan. Posljednji stihovi u kojima
boru tepaju srdaĉnim i toplim epitetima („cviće moje“) te mu se zaklinju
(„dokli bude duh u meni“), još jaĉe prisnaţuju povezanost bora i mladih te
znaĉenje bora podiţu na višu, simboliĉku razinu. Bor nije samo stablo koje
je usahnulo, ono je simbol s kojim se oni poistovjećuju, simbol njihove
mladosti i ţivota uopće. Stihovi, koji upućuju na cikliĉnost prirode i opće
ţivotne simbole i koji su toliko slojeviti, ukazuju na moguću vaţnu ritualnu
ulogu u ţivotu stanovnika Vele Luke. Niz analogija s prije opisanim
ritualima (bor na Luĉici, zelenilo, mladost, veselje pod borom...) govori o
njihovom prvomajskom izvorištu. Opjevani bor predstavljao bi majsko drvo
koje je sjeĉom namjerno ţrtvovano (za uspješnost novog prirodnog
ciklusa?) i pod kojim se veselilo.Verzija stihova u kojima se spominje
osobno ţensko ime umjesto općeg „luška mladost“, mogla bi upućivati na
zakljuĉak da su autori i pjevaĉi bili iskljuĉivo mladići. Isti oni koji su usjekli
i postavili bor u mjestu te organizirali slavlje pod njim. Nije iskljuĉeno da
je, kao što to Kneţević tvrdi, upravo sve krenulo od zgodne Tere i da je
poslije, s udajom, njezino ime u stihovima zamijenjeno „općim“ nazivnikom
u mnoţini. Ili su stihovi moţda i mijenjani ovisno o situaciji, odnosno
djevojci kojoj su bili upućeni. Kao što je već istaknuto, ovi stihovi dodatno
prisnaţuju središnji status bora na Luĉici. Nije poznato jesu li oni
podrazumijevali i kakav ples. Takvo što je manje vjerojatno25. U mom
24
Po mišljenju muzikologa Vinka Didovića, ovaj bi napjev po svojoj glazbenoj strukturi
mogao potjecati iz druge polovice 19. ili prijelaza u 20. stoljeće.
25
Folklorna sekcija Mafrina za vrijeme izvoĊenja ovih stihova ne pleše, već stoji.
111
istraţivanju nisam naišao na sliĉnu analogiju na Mediteranu i u Europi, što

ne znaĉi da ona ne postoji26.
Koliko je bor imao vaţno simboliĉko znaĉenje, dokazuje i drugi
narodni napjev pod nazivom „Boru moj zeleni“. Rijeĉ je o ljubavnoj pjesmi
(zabiljeţenoj i u Blatu i u gradu Korĉuli) s mogućom prvomajskom
pozadinom:
„Boru moj zeleni, ki prid dvorun stojiš,

Pravedno mi reci za koga se gojiš?
Ol se gojiš za me, oli za drugoga,
Pravedno mi reci ţejo srca moga27.“
Bor je i u ovim stihovima ponovno personificiran i to kao ţuĊena

djevojka. I ovdje stihove upućuju mladići, a poloţaj bora („prid dvorun“),
naglasak na njegovo zelenilo i ljubavna konverzacija mogu sugerirati
prvomajski okvir.
Okupljanje pod borom bi se nastavilo i sljedećih tjedana, što je i
logiĉno s obzirom da se postavljao na uobiĉajena okupljališta. Nije poznato
bi li organizatori/mladići ponovno navraćali ili bi se za toplih noći iskljuĉivo
okupljao stariji svijet:
„Pod borun u našen susidstvu na Mrkemu ratu bi se okupjale ţene kad

bi pala noć, pa bi kantale kako bi im šunulo (kako bi im se prohtjelo – op.
a.).“ (M. A.)
Uklanjanje bora
U svom istraţivanju naišao sam na razliĉita tumaĉenja o pitanju

krajnjeg datuma do kojeg bi bor ostao stajati. Oĉito je to ovisilo o pojedinoj
grupi, ali i praktiĉnim potrebama. Kneţević je zapisao kako bi krajem 19. st.
bor stajao ĉitavi mjesec svibanj, na ĉijem bi se izmaku uklonio [Barĉot
2012: 81]. Kazivaĉ Ivan Andrijić navodi raspon od 5-6 dana do dva tjedna, a
Dobrila Šeparović je kazivala kako se kod njih na Kleţinskim lazima
(predio Vele Luke) bor drţao ĉak sve do sv. Cecilije:
26
U dva ĉlanka koja obraĊuju majske napjeve diljem Europe nisam pronašao sliĉan primjer
[Martinengo Cesaresco 1883: 153-163, Regnoni-Macera 1964: 23-26].
27
Narodna iz Vele Luke, kazivaĉ Ivan Ţuvela Grizun 1985. [Fio 1995: 84]
U Blatu se izvodila i treća strofa kojom se iskazuje vjernost i vjeĉna ljubav bez obzira na
odgovor: .„Boru moj zeleni grano ţića moga, / Ja ću te jubiti do ţivota svoga“ [Fio 1995:
45].
112
„Pa bi tu opet došli udarat muţikanti. Iznili bi malo mindelih,

smokava, rakiju.“ (D. Š.)
Ova potonja i, u usporedbi s ostalim kazivanjima, izdvojena tvrdnja

prema kojoj bi se bor zadrţao sve do kraja studenog, naizgled je manje
vjerojatna. No, ne i nemoguća. Po uklanjanju bora, drvo bi se rasjeklo na
komade. Pojedini kazivaĉi su se prisjećali da bi ga podijelili: „Bubli i
Koraću, siromasima što su ţivili okolo, a ne bi imali drva“ (I. A. M.). Drugi
bi ga pak prodali i zaradili nešto sitnog novca:
„Našega bora što smo ga bili podigli kun Dubajevića, proda je oni što
nas je predvodi jedne godine pekarima i podili svakomu po 2 dinara.“ (F.
M.)
Obiĉaj postavljanja bora u Veloj Luci nakratko su prekinula zbivanja

u Prvom svjetskom ratu [Barĉot 2012: 81], a od sredine Drugog svjetskog
rata nije se više obnavljao:
„Na Mrkemu ratu zadnji put se bor podiga 1943. za vrime talijanske
aneksije. Ja već tad nisam bi prisutan – bi sam iša u partizane.“ (I. A. M.)
Ritualna uloga stabla
Stablo nije tek puka analogija buĊenja prirode u sklopu rituala kojim
se najavljuje poĉetak novog godišnjeg ciklusa. Sa svojim zelenilom, cvatom
i plodovima ono je simbol ţivota (drvo ţivota, svijeta, znanja i mudrosti)28.
Mitologijska je poveznica neba i zemlje, od korijenja do listova. Vezano je
uz plodnost i donosi kišu. U ponekim religijama zaziva se kao boţanstvo
(bog stablo), a neki ga štuju kao mitskog pretka svoga roda. Ono je i
središnji stup svijeta [Ladan 2006: 506-510].
U opisanim prvomajskim obiĉajima na zapadnom dijelu otoka
Korĉule središnju ulogu ima bor. Rijeĉ je o zimzelenom drvu, simbolu
ţivotne snage i besmrtnosti29. Prema Tomi Vinšćaku ovo je drvo dolaskom
28
Brojni primjeri iz mitologije navode kako plodovi pojedinih stabala pruţaju besmrtnost,
pobjedu nad prolaznošću i potpuno blaţenstvo. Zabranjeno stablo u biblijskom Edenu znak
je „ĉovjekova bivstvenog izbora izmeĊu zemaljskog ţivota i nebeske besmrtnosti“ [Ladan
2006: 506].
29
U japanskoj mitologiji dva bora simboliziraju ljubav i braĉnu vjernost. U grĉko-rimskoj
mitologiji, kao jedno od Dionizovih obiljeţja (ĉešer), odraţava trajnost biljnog ţivota te je
simbol vjeĉitog povratka ţivota. Kao martovsko stablo obiljeţje je Kibelinog obreda i
simbol plodnosti. U procesijama se nosio omotan poput mrtvaca vunenim vrpcama i okićen
113
Hrvata u novu postojbinu preuzelo ulogu što ju je nekoć nosio hrast

[Vinšćak 2002: 77]. Na Korĉuli se takvo što moţe pratiti i doslovno u
širenju borove nauštrb hrastove šume. Ovaj otok, koji je još od Grka
prozvan crnim (Korkyra Melaina) zbog guste šume hrasta crnike,
posljednjih stoljeća doţivljava ekspanziju šume alepskog bora. To se širenje
moralo odraziti i na simboliĉkom polju. I drugdje po Dalmaciji bor nosi
ulogu majskog drva. No, ne tako izriĉito i iskljuĉivo. Ponegdje je majsko
drvo jablan [Milićević 1967: 483], badem ili trešnja [Škoda-Drţić
1996/1997: 284], a drugdje badem, maslina, višnja ili spomenuti bor
[Milićević 1974/1975: 454].U mnogim sredinama dolazi do redukcije pa je
ulogu majskog stabla zamijenila grana ili samo buket [Milićević 1974/1975:
454]. U gradu Korĉuli tu ulogu je u 19. st. nosio buket ruţa30.
Ljubavni i rodni aspekt
Obiĉaji vezani uz sjeĉu, podizanje, urešavanje i zabavu pod majskim

drvom, u Veloj Luci su se percipirali, ponajprije, kao muški. Pogotovo iz
kuta kazivaĉica:
„Spominjin se kako su se dizali standarci, ali nisam išla veselit pod

njima – to su muški išli.“ (R. V.)
Glavni akteri bili su mladići kao organizatori i preteţni dio onih koji
se zabavljao pod borom. No, osobno ţensko ime Tera i priĉa po kojoj je
narodna pjesma „Nasrid Luke na Luĉici“ i nastala zbog nje, potom ljubavni
stihovi narodne pjesme „Boru moj zeleni“ (s mogućom prvomajskom
pozadinom), svjedoĉe motivu mladog zaljubljenog para kao središnjem u
opisanim obiĉajima. Regnoni-Macera zakljuĉuje kako se u brojnim regijama
svijeta moţe oĉitati identifikacija ĉovjeka sa stablom. I to ne samo
muškarca, već i ţene, jer tek u paru oni predstavljaju jedinstveni ţivotni
element. S vremenom se to ponegdje prometnulo u Majskog kralja, a
drugdje u Majsku kraljicu [Regnoni-Macera 1964: 25-26]. I stablo, samo po
sebi, moţe biti muškog i ţenskog karaktera [Ladan 2006: 506-510]. Prema
Roćenović, majsko drvo je institucionalizirani naĉin za stvaranje uvjeta
udvaranja i izraţavanja ljubavne poruke. Isto tako ima znaĉenje inicijacije iz
vijencima od ljubiĉica simbolizirajući mrtvog Atisa. Poslije oplakivanja uslijedilo bi

razuzdano veselje jer se Atis, a time i priroda, probudila iz dugog sna smrti. U kršćanskom
svijetu predstavlja tijelo mrtvog i uskrslog Boga [Chevalier-Gheerbrant 1987: 58-59].
30
Kazivanje Cecilije Ĉile Ballarin (2008).
114
doba rane mladosti u momaštvo [Roćenović 1989: 44]. Takvi elementi

mogu se oĉitati i na primjeru veloluĉkog obiĉaja.
Nije posve sigurno predstavlja li bor u Veloj Luci ţenski ili muški
element, pa i stihovi koji su se pjevali pod njim upućuju na dvojstvo. Razlog
zašto majsko drvo u Veloj Luci nije direktno vezano uz djevojke, tj. ne
poklanja im se, niti ih se podiţe pred kućama odabranica kao u drugim
mjestima Dalmacije [Milićević 1974/1975: 454], vjerojatno nema podlogu u
posebnoj simbolici i moţda je samo rijeĉ o gubitku prvotnog konteksta.
Izvorište obiĉaja
Prema Gavazziju, obiĉaji u razdoblju od Cvjetnice do Duhova bili su

vrlo srodni. No, u kontekstu hrvatskoga narodnog kalendara istaknuo je
znaĉenjski vrjednije Jurjevo u odnosu na Prvi maj. Ovog potonjeg oznaĉava
kao mladu pojavu u zapadnoj Hrvatskoj iznoseći pretpostavku kako se radi
o importu iz slovenskih krajeva. Pritom posebno izdvaja primjer podizanja
visokoga, okresanog stabla i obiĉaje vezane uza nj [Gavazzi 1988: 58].
Jurjevo je jedan od najvaţnijih datuma seljaĉkog ţivota srednje i istoĉne
Europe na razdjelnici zimske i ljetne polovice godine. Poĉetak je to prvih
seljaĉkih radova izvan kuće, a najkarakteristiĉniji obiĉaji u sjeverozapadnoj
Hrvatskoj i sjeveroistoĉnoj Sloveniji jesu ophodi sa Zelenim Jurjem31.
Jurjevo, dakle, u spomenutom arealu predstavlja poĉetak proljeća, buĊenje
vegetacije i uopće pastirski blagdan.
Na Jadranu slavljenje Jurjeva nema toliki znaĉaj kao u sjevernim
hrvatskim krajevima32. Pritom moţemo razlikovati sredine u kojima su oba
datuma ispunjena obiĉajima i sredine u kojima se Jurjevo uopće ne
obiljeţava. Kod prvonavedenih, Jurjevo se obiljeţava sliĉnim spektrom
obiĉaja kao i na sjeveru Hrvatske, a Prvi maj se slavi kao praznik mladih i
šale [Škoda-Drţić 1996-1997: 284, Rajković 1990: 78-79, Milićević
1974/1975: 453, Pederin 1976: 291, Jardas 1994: 65-66]. Kod potonjih
sredina, Prvi maj nosi ulogu godišnje prekretnice koja najavljuje poĉetak
ljetne polovice godine. Na otoku Korĉuli tako nema tragova nikakvim
obiĉajima vezanim uz sv. Juru. Njegovo ime nije ĉesti titular crkvi, a nije ni
znaĉajnije prisutno u toponomastici. Prvi maj se na otoku slavio kao praznik
mladih i zaljubljenih te šale i veselja, ali se slavio i kao blagdan plodnosti,
vegetacije i stoke. Istovjetno kao u germanskoj i romanskoj Europi.
31
Skupine djece obilaze selo, pjevaju pjesme i skupljaju darove. Jedan od njih (Zeleni
Juraj) umotan je u zelenilo ili tek nosi zelenu granu [Belaj1998: 169, 172-173].
32
Vidi npr. kod obiĉaja Trogirske zagore [Alaupović Gjeldum 1996-1997: 272].
115
Vremenska razlika izmeĊu Jurjeva i Prvi maja, koja iznosi 7 dana i

dijeli zapadnu i istoĉnu Europu u dvije zone, proizlazi iz ranijeg poĉetka
proljeća na istoku, tj. kasnijeg na zapadu [Róheim 1926: 366]. S obzirom da
je rijeĉ i o svojevrsnoj etniĉkoj granici koja dijeli slavenski istok od
germanskog i romanskog zapada, o Jurjevu i Prvom maju moglo bi se
uvjetno govoriti i kao etniĉkim kategorijama. U toĉkama dodira ovih dviju
zona oĉito je došlo do preklapanja utjecaja, pa se i Jurjevo i Prvi maj slave
kao godišnja prekretnica kroz spektar sliĉnih obiĉaja. Upravo se jadranski
areal ukazuje kao jedno od mogućih podruĉja preklapanja slavenskog
„jurjevskog“ i germansko-romanskog „prvomajskog“ kruga. No, otok
Korĉula bi prema svojoj prvomajskoj obiĉajnoj karti pripadao potonjem bez
evidentnijeg utjecaja slavenskog kruga. S obzirom da je stanovništvo ovog
otoka nedvojbeno slavensko, naseljeno još od 9 st. [Foretić 1940: 34],
moglo bi se zakljuĉiti kako je romanski sloj bio itekako vaţan ĉimbenik u
formiranju otoĉkoga duhovnog svijeta. Otoĉka toponomastika takoĊer
ukazuje na zakljuĉak da se „slaveniziranje“ otoka odvijalo postepeno uz
prihvaćanje i uvaţavanje romanske baštine. Dakako, ne bi se smjelo
zanemariti ni utjecaj višestoljetne mletaĉke vladavine koja je uslijedila.
Sliĉnosti i razlike na zapadnom dijelu otoka Korĉule
Na Korĉuli se obiĉaj postavljanja bora najintenzivnije zadrţao u Veloj

Luci:
„U Blatu tega ni bilo, a kad sam se udala u Luku 1938. doĉekali su me

ti bori i ti skerci.“ (Milka Andrijić)
I niz drugih upitanih starijih Blaćana prisjećao se pojedinih

prvomajskih obiĉaja (poput uranka), ali ne i podizanja drva. Netko bi mogao
krivo pretpostaviti kako je zbog recentnijeg postanka naselja Vela Luka i
ovaj obiĉaj na otoku recentan import. No, majska drva su se postavljala i u
Smokvici, jednom od najstarijih otoĉkih naselja, i u blatskim zaseocima.
Frana Surjan Bilac prisjetila se da bi i seljani Duba katkad podignuli bor.
Podizali su ga i u Potirni. Kazivaĉ Kuzma Petković Borĉić ne vezuje ga uz
prvomajski kontekst, no jasno se prisjeća usjeĉenih borova koji su se
postavljali na gomili (Donja Potirna) i na Humcu (Gornja Potirna). Tim bi
se borovima uklanjale donje grane i ostavljao vrh krošnje, te bi se na njih
izvjesila zastava. Po njegovim rijeĉima, postavljali su se u ljetno doba kad
bi okonĉali veći radovi u polju te su uz tance pod njima bili više nego
116
dobrodošla zabava u selu bez drugih društvenih sadrţaja33. Dakako, bilo bi

potrebno provesti šire i detaljnije istraţivanje na ĉitavom otoku. No, moglo
bi se pretpostaviti kako je u Blatu, najstarijem naselju na zapadnom dijelu
otoka, taj obiĉaj vjerojatno ranije napušten, a na njegovoj periferiji se
zadrţao.
Za razliku od Blata, ĉini se da se u Veloj Luci, premda je mnogo
mlaĊeg postanka, prakticirao veći spektar obiĉaja koji su k tome imali
„poganskiju“ notu. To nije vidljivo samo na primjeru ponekih obiĉaja Prvog
maja, već i na primjeru solsticijskih krijesova. Potrebno je naglasiti kako je
niz pastirskih i teţaĉkih obitelji kontinuirano ţivio na podruĉju Vele Luke
(okolnim poljima) puno prije formiranja naselja34. Iako se u širem smislu
one moraju smatrati blatskima – one su naposljetku bile ţivotno vezane uz
Blato, njegove javne i crkvene institucije, groblje gdje su se pokapali, a i
sami su se najvjerojatnije osjećali Blaćanima – u uţem smislu radi se o
potpuno samostalnim obiteljima. Samostalnim po izboru izdvojenog
ţivotnog staništa od matice, mentalnom sklopu, ali i slobodi koju su uţivali
daleko od neposrednog dosega utjecaja i kontrole blatskog plebana
(ţupnika) te civilnih vlasti, pri ĉemu je utjecaj plebana tada bio mnogo
izraţeniji. Crkva je nastojala iskorijeniti pogansko zaogrćući mu kršćanski
plašt, ĉime su brojni obiĉaji s vremenom nestajali iz lokalne prakse. Ţivotni
stil i ponašanje stanovnika na poljima današnje Vele Luke moralo se
znaĉajno razlikovati od ţivota mještana Blata, i to se jasno moralo oĉitovati
na obiĉajnoj karti. Primijetio je to i prvi naĉelnik Blata Nikola Ostoić
sredinom 19. st. Promatrajući Veloluĉane iz perspektive Blata, kod većine
(podcrtao T. B.) je zapazio „lakoumnost i prevrtljivost osjećaja“, uopće
nećudoreĊe, neograniĉeno ogovaranje i obilno pijanĉevanje. Pritom je
naroĉito izdvojio one koje „ţive u šumi“ [Ostoić 1953: 69]. Moguće je da je
u Blatu s vremenom i utjecajem Crkve niz poganskih obiĉaja „kršćanski“
dekodiran, tj. nestao. S druge strane, u Veloj Luci, ĉije mještane u Blatu i
danas znaju posprdno nazivati „divji Blaćani“, taj proces je znatno kasnio s
obzirom na kasni datum postanka naselja i jaku pogansku tradiciju koju su u
njenim temeljima vjerojatno „uzidale“ spomenute pastirske obitelji. Svi oni
Blaćani, ali i ostali koji su se u 19. stoljeću doseljavali u varoš koja se
33
Pod okonĉanjem većih radova u polju, kazivaĉ je prvenstveno mislio na završetak radova
u vinogradima, osnovne poljoprivredne kulture Potirnjana, a što je smjestio do srpnja.
Kazivanje Kuzme Petkovića Borĉića (oţujak 2015).
34
Vlašići su vodili pastirski ţivot na Potoraĉju, Barĉoti na imanjima korĉulanskih Izmaelija
– podruĉje Gudulije i Pod Maslinovika (vjerojatno već od 16. st.), Surjani oko crkvice sv.
Kuzme i Damjana, Petkovići u Lovišću kod Triporata, Ţuvele na Rasohatici, Dragojevići na
Beneficiju… Ove će se obitelji od kraja 17. st. poĉeti spuštati u veloluĉki zaljev i stvarati
zaĉetke naselja [Mariĉić 1997: 166-189, 207, 210].
117
rapidno razvijala (u drugoj polovici 20. st. će brojem stanovnika nadmašiti

maticu), oĉito su prihvaćali ovakav obiĉajni obrazac.
Dakako, rijeĉ je tek o mojoj pretpostavci koju ne mogu znaĉajnije
potkrijepiti, kao što ne mogu u potpunosti ni iskljuĉiti ideju o recentnijem
importu opisanog obiĉaja. Istraţivanje starijih arhivskih izvora u budućnosti
ukazat će na utemeljenost moje pretpostavke.
Koliko je postavljanje bora u Veloj Luci bio općeprihvaćen obiĉaj,
svjedoĉi niz izvora i kazivaĉa te ĉinjenica što će se pod utjecajem javno-
politiĉkih zbivanja proširiti izvan prvomajskog konteksta tijekom ĉitave
godine. Bor će postati uopće simbolom slavlja i vlasti.
Simbol slavlja i vlasti - postavljanje bora izvan prvomajskog

konteksta
Prvi maj je zasigurno najispolitiziraniji datum kraja 19. i ĉitavog 20.

st. Tu veliku moć apsorpcije društveno-politiĉkih utjecaja najvjerojatnije je
priskrbio obiĉaj masovnih povorki u sklopu uranka. Mase na ulicama su bile
privlaĉni medij za sve one koji su imali potrebu upravljati im i usmjeravati
ih za ostvarenje svojih ciljeva35.
U Dalmaciji takav trenutak moţemo prepoznati već u razdoblju
nacionalnog preporoda, kada su „bandire“ (barjaci), kao obiljeţje nacionalne
pripadnosti, na vrhovima majskih stabala unijeli politiĉku komponentu u
prvomajski obiĉaj. Zasigurno potjeĉu od sredine 19. st. kada se i u Dalmaciji
budi hrvatsko nacionalno i politiĉko biće. Na otoku Korĉuli to istodobno
znaĉi i sukob s dominirajućom talijanaškom elitom. U koloplet popratnoga
politiĉkog folklora ukljuĉit će se i majsko drvo. Tako će Danijel Kneţević u
svojim zapisima krajem 19. st. istaknuti (hrvatsku) narodnu trobojnicu na
majskom drvu u Veloj Luci [Barĉot 2012: 81]. Upravo bi trobojnica mogla
razjasniti porijeklo već spomenutog naziva „standarac“, koji je odmaknut od
svog prvomajskog izvorišta i upućuje na uspravnost i funkciju vješanja.
Na jednoj razini majsko drvo dobiva politiĉko obiljeţje, a na drugoj
ono gubi primarni prvomajski kontekst. I postaje neizostavna kulisa raznim
društvenim i politiĉkim dogaĊajima kroz ĉitavu godinu. Toliko je
postavljanje bora izvan prvomajskog konteksta postalo uobiĉajeno da ga se
znatan dio kazivaĉa prisjećao iskljuĉivo u politiĉkom kontekstu:
35
Izvjesno je zašto su radnici u SAD-u u drugoj polovici 19. st. pokrenuli demonstracije i
štrajkove traţeći po osam sati radnog vremena, odmora i zabave. Brojni mrtvi i ranjeni
radnici Chicaga u masovnim demonstracijama 1886. dali su Prvom maju peĉat radniĉkih
prava.
118
„To bi bilo za praznika, ali prvenstveno za izbore, ko predizborna

promidţba. I kad bi što politiĉki oćutili, skupili bi se pod usiĉenim borun –
izumivali bi pjesme i igrali bi (plesali – op. a.).“ (Jurica Ţuvela)
Dolasci istaknutih javnih, crkvenih i politiĉkih liĉnosti, izborne

pobjede, narodni blagdani i ostale veće sveĉanosti popraćene su
postavljanjem bora, koji se priprema na identiĉan naĉin kao i noć uoĉi Prvog
maja, i na ĉiji vrh se vješa trobojnica. Prvi takav zapis datira 1886. za
vrijeme odrţavanja općinskih izbora u općini Blato. Proslavljajući izborni
poraz autonomaša i pobjedu svojih narodnjaka, veloluĉki ţupnik don Franko
Cetinić dao je usjeći veliki bor 18. lipnja i uspraviti ga u noćnim satima
posred Vele Luke. Na njegovom vrhu dao je izvjesiti (hrvatsku) zastavu, a
sutradan pod standarcem postaviti šator za svjetinu (ljetno je doba). „Ed
incomincio la cucagna36.“ Navedeni dio reĉenice mogao bi se prevesti kao
„poĉetak obilate gozbe“, a u reĉenici poslije zabiljeţeno je i vino u
izobilju37. Izraz „cuccagna“ na talijanskom oznaĉava obilje, raskoš, a koristi
se i u sintagmi „La albero della cuccagna“ (drvo obilja). Zanimljivo je
napomenuti da je spomenuta sintagma usko vezana uz prvomajske
sveĉanosti u Italiji. Naime, na vrhu majskog drva okaĉilo bi se jelo ili piće
za najuspješnijeg penjaĉa [Regnoni-Macera 1964: 26]. Ne implicirajući da
se 1886. godine u Veloj Luci nešto sliĉno dogaĊalo, jer je to malo
vjerojatno, naziv je ipak donekle znakovit.
U meĊuratnom razdoblju, po stvaranju prve jugoslavenske drţave,
sukobljavaju se jugonacionalistiĉki (zagovara integralno jugoslavenstvo) i
hrvatski federalistiĉki blok, predvoĊen Hrvatskom seljaĉkom strankom. Ove
politiĉke podjele preslikale su se u dvije prvomajske povorke koje su
predvodili jugonacionalistiĉki odnosno haesesovski prvaci, ali i izvješenim
zastavama na standarcima. Fotografija velike sokolske sveĉanosti, II.
okruţnog sleta korĉulanskog okruga Mostarske ţupe i posvete kraljevog
barjaka, u Veloj Luci kolovoza 1926. prikazuje mnoštvo standaraca na Veloj
rivi okićenih jugoslavenskim zastavama (v. sl. 3). Vjerojatno je tih
dvadesetih godina do uvoĊenja diktature bilo i standaraca s hrvatskim
zastavama, pa je podizanje standaraca u tom vremenu obiljeţje obje
politiĉke struje. S uvoĊenjem diktature 1929. i zabrane isticanje
„plemenskih“ obiljeţja, hrvatska zastava gubi pravo javnosti. No, ĉini se da
u drugoj polovici tridesetih standarac postaje iskljuĉivo obiljeţje HSS-
ovaca:
36
HR-DADU-SCKL-527. Kotarsko poglavarstvo u Korĉuli. Izbori, Izvještaj o neredima u
Veloj Luci bb (1886)
37
Isto.
119
„U Veloj Luci tada više nije bilo borova s jugoslavenskom bandirom,

sve su bile hrvatske.“ (I. A.)
Naime, društveno-politiĉka situacija u zemlji je omekšala nakon

pogibije kralja Aleksandra u Marseillesu. Već od 1935. i parlamentarnih
izbora na kojima po prvi put od diktature sudjeluje opozicija (predvoĊena
Vladkom Maĉekom, voĊom HSS-a), na standarcima se ponovno vješaju
hrvatske zastave. Ĉinjenica da su izbori padali 5. svibnja, tadašnju proslavu
Prvog maja, znaĉajno je podredila predizbornom agitiranju. Kazivaĉi se
prisjećaju nikad uţarenije politiĉke atmosfere, što je i bilo za oĉekivati
nakon više od šest godina jednostranaĉja. Ti su izbori oznaĉili poĉetak kraja
jugonacionalistiĉke prevlasti što će se potvrditi i na općinskim izborima
sljedeće godine:
„Kad je Dole (HSS-ov mjesni prvak) dobi izbore (1936. – op. a.)
usikli smo bor u Mrtinjaku. Na njega se digla velika bandira, skupilo se
ĉejadi i svako je da po 10 dinari za poĉastit se.“ (I. A.)
Na tim lokalnim izborima ĉitav otok prelazi u ruke HSS-ovaca i takav

će ostati do poĉetka rata. Jugonacionalisti se muĉe s prelaskom izbornog
praga. U takvom kontekstu, standarac postaje svojevrsnim manifestom
HSS-a, izrazom njegove politiĉke dominacije i snaţne provokacije. Borba se
odvijala na polju simbola, ali i šakama. Predmetom napada bili su i
standarci:
„Bili bi usikli veliki bor, a da ga sokolaši ne bi ošegali bili bi ga

omotali limun (limom – op. a.).“ (J. Ţ.)
Nije bio sporan standarac sam po sebi već barjak koji bi se izvjesio na
njegov vrh, netom ispod preostale krošnje mladih grana:
„Za bandiru, kako se i inaĉe parićavalo, bi se zaveza murlin (tanki

konopac – op. a.) za vrh, na kojemu se ona podizala na samu sveĉanost. Jer
su inaĉe jugonacionalisti uţali kad bi bila zavezana za samo stablo dignut
skale i pošegat gornju polovicu bora. Ovako su haesesovci podizali zastavu
po potrebi. Osim što bi znali kagod posić cili bor, jugonacionalisti su više
ĉinili despete s ovim murlinima – pa bi ih sikli tako da se ne moţe podisat
hrvatska bandira. Kod Jele Šilotovice stavili jedne godine haesesovci bor. I
da sprijeĉi novi despet politiĉkih suparnika, pokojan Lopo sprove ti murlin s
bora dreto u njegovu kuću na gornji pod. I ujutro se un diţe i odma na
120
punistru da prikontrolira, a murlina ni. E ovo si mi ti mali Dane sredi –

odma je un promisli na svojega susida i prijateja Daneta Rokota. I stvarno,
Dane Roko mi je priĉa kako je uĉini jednu omĉu, a nasrid špaga je veza ţicu
od tamburice. Prebaci je to priko njegovega murlina i malo po malo ga je
sredi. Pa je Lopo kasnijih godina veţiva murlin za veli prst od noge, ma bi
ga i tad zajebali.“ (F. M.)
Sliĉnih situacija je bilo i meĊu haesesovcima i jugonacionalistima

Smokvice (M. P.). Standarac time postaje izraz i sredstvo politiĉkih
sukobljavanja u mjestu, ali ne i nedozvoljenih incidenata. Oni ostaju unutar
granica dozvoljenog, ĉak priţeljkivanog politiĉkog folklora od obje strane.
Iako se bor i dalje postavljao uoĉi Prvog maja, bila ga je prepuna godina.
Podizao se i odrţavao po potrebi. Postao je i uobiĉajenim dijelom tijelovske
proslave:
„Na posebnim mistima uz koje je prolazila tijelovska procesija bili bi

se podigli bori s bandirama, koje bi ţene okitile, donile bi se slike hrvatskih
muĉenika, pitari s cvićun. Pa kad bi procesija dotakla ti dil, pop bi sve to
blagoslovi.“ (F. M.)
Redovno je pratio velike narodne sveĉanosti. Doĉekao je tako slobodu

u Smokvici po odlasku talijanske vojske u rujnu 1943. godine:
„Tada su se 'na kolodvoru' podigla dva visoka i vitka bora.“ (don Boţo
Baniĉević)
I u susjednoj Potirni bor, tj. standarac, prati izborno-politiĉka

zbivanja, ali iskljuĉivo u jedinstvenom HSS-ovskom tonu. Nikola Petković
Borĉić usudio se 1928. postaviti u svom vrtu bor s izvješenom crnom
zastavom na spomen ubijenom Stjepanu Radiću. Završio je u zatvoru38.
Postavljanje borova u ovom selu bio je i pokazatelj društvene
diferencijacije, tj. rivalstva izmeĊu Gornje i Donje Potirne. Iako Gornja
Potirna nije bila stalno naseljena, njezini povremeni stanovnici su bili
itekako prisutni u društvenom ţivotu i svijesti ovog podruĉja. Standarac koji
bi postavili na breţuljku Humac bio je simbol njihova zasebnog identiteta, a
time i provokacija stanovnicima Donje Potirne koji su svoj standarac
postavljali na gomili, društvenom središtu ovog zaseoka. Po rijeĉima Kuzme
Petkovića, bila su to dva „kraljevstva“. Poĉetkom 20. stoljeća u Donjoj
Potirni „vladao“ je „kralj“ Petković Mizilo, a u Gornjoj Potirni duhoviti
38
Kazivanje Kuzme Petkovića Borĉića, sina (oţujak 2015).
121
Lukrić Talabuko. Oĉito se radilo o predvodnicima razuzdanog ţivota ovih

zaselaka. Kad bi se bili napili, znali su se meĊusobno i „batajat“, tj.
nabacivati se kamenjem. Obraĉunavali su se i rušenjem standaraca. Jedan
takav dogaĊaj ostao je zapamćen u narodnoj pjesmi:
„Jedno jutro, još ni zora bila,

Bila se je raskrivila vila.
Tamo gore iznad Metkovića,
Ustani se kraju Petkovića.
Ustani se ako nećeš ţvelto,
Izgubit ćeš krunu i krajevstvo.
Talabuko rujno vino pije,
A na Humcu zeleni bor vije.
...
Neka vije, za malo će vrime,
Odletit će put Donje Potirne.
Tri su moja sina kako vuka,
Pobijedit će kraja Talabuka.
Iman sina svoga Trapulina,
Bor će donit prid moja kolina.
...
Od šeguna ni potriba bila,
Bor je na njih naslonio krila!39“
Postavljanje bora sa zastavom pratilo je u Potirni i velika obiteljska

slavlja – roĊenje prvog sina i ţenidbu. Poslije II. svjetskog rata bor bi se
postavljao tek iznimno za većih sveĉanosti. Jedna od posljednjih takvih
sveĉanosti u Donjoj Potirni bilo je postavljanje spomen ploĉe poginulima u
NOB-u 1974.40 S odumiranjem sela i obiĉaj je nestao.
Stup za zastave
S obzirom da u vrijeme II. talijanske aneksije otoka Korĉule (1941. –

1943.) nije bilo politiĉkih utakmica ni razloga za slavlje, moţe se s velikom
vjerojatnošću pretpostaviti kako je spomenuti bor 1943. godine u Veloj Luci
uistinu bio postavljen uoĉi Prvog maja (a ne u ostalom dijelu godine za
39
Isto.
40
Isto.
122
potrebe drugih sveĉanosti). Prema već iznesenoj tvrdnji kazivaĉa, bilo je to

posljednji put41.
U meĊuvremenu, ĉini se u drugoj polovici 19. st., majsko drvo izlazi
izvan iskljuĉivog okvira prvomajskog konteksta. Zadrţavajući formu (vrh
krošnje) dobiva zastavu i postaje simbolom slavlja na većim društvenim
sveĉanostima, doĉecima i prigodom izborno-politiĉkih utakmica.
Dolaskom na vlast po svršetku II. svjetskog rata, komunistiĉka
ideologija vješto koristi dio postojeće obiĉajne tradicije, uklapajući je u novi
društveno-politiĉki kontekst i dajući joj drugo znaĉenje. Prvomajski uranak
pritom je imao iznimno vaţno znaĉenje. Uz otvoreno negodovanje organa
reda, u Veloj Luci su se poslije II. svjetskog rata zadrţali i drugi prvomajski
obiĉaji (poput šala i otuĊivanja predmeta). No, obiĉaj postavljanja bora nije
preţivio. Zašto je tome tako, ne mogu sa sigurnošću odgovoriti. Jedan od
kazivaĉa koji je bio prijeratni komunistiĉki omladinac i poslijeratni visoki
mjesni funkcioner ustvrdio je da je njegova generacija odbacila narodne
obiĉaje kao primitivnu i zaostalu baštinu:
„Ja sam pripadao onoj generaciji koja je bila ispred tog vremena, koja
je svjesno odbacila obiĉaje kao što je kraĊa pitari s cvićun na viţiju Prvega
maja.“ (F. M.)
Ipak, taj je obiĉaj usprkos takvom stavu, preţivio ĉitavo razdoblje

socijalizma, a postavljanje borova nije. Moţda se razlozi odumiranja ovog
obiĉaja sredinom 20. st. kriju u netom opisanom društveno-politiĉkom
kontekstu meĊuratnog razdoblja. Tada je bor ili „standarac“ postao
politiĉkim manifestom Hrvatske seljaĉke stranke, koja će u prvim
poslijeratnim godinama biti planirano potpuno izgurana iz politiĉkog ţivota
novog društva. No, to je ipak manje vjerojatno. Ĉini se da su razlozi
ponajprije prozaiĉne i (ne)praktiĉne prirode. Usjeĉeni bor zamijenit će stalni
ţeljezni stup. Majsko drvo je naime, gubeći svoje izvorno znaĉenje, postalo
obiĉni stup za zastave.
PRILOZI
1. Razglednica Vele Luke iz poĉetka dvadesetih godina 20. st. s postavljenim borovima.
Foto Berner – Dubrovnik. Naklada Augustin Padovan. Zbirka razglednica autora.
2. Notni zapis napjeva „Nasrid Luke na Luĉici“. Zapis Petra Prizmića; Petar Prizmić,
„Kratak osvrt na puĉko pjevanje u Veloj Luci“. Luško libro 1 (1993): 120.
3. Fotografija središnje proslave II. okruţnog sleta Sokolske ţupe Mostar u Veloj Luci
1926. Privatna arhivska zbirka Petković Kovaĉ – Vela Luka.
41
Kazivanje Ivana Andrijića Malandrina (2006).
123
KAZIVAĈI
Ivan Andrijić Malandrin – Vela Luka (1918. – 2009.)
Milka Andrijić, roĊ. Andrijić – Blato, Vela Luka (1920. – 2009.)
Cecilija (Ĉila) Ballarin, roĊ. Kondenar – Korĉula (1920. – 2010.)
Boţo Baniĉević, don – Smokvica, Ţrnovo (1939.)
Jagoda Franulović, roĊ. Novak – Vela Luka (1914. – 2013.)
Filip Marinović – Vela Luka (1919. – 2009.)
Mirko Pecotić – Smokvica (1946.)
Kuzma Petković Borĉić – Potirna, Vela Luka (1932.)
Frana Surjan Bilac – Dub, Blato (1922. – 2013.)
Dobrila Šeparović, roĊ. Tabain – Vela Luka (1914. – 2011.)
Roza Vlašić, roĊ. Šeparović Bare – Vela Luka (1919. – 2013.)
Jurica Ţuvela – Vela Luka (1931.)
IZVORI
Drţavni arhiv u Dubrovniku (DADU) – Arhivski sabirni centar Korĉula-Lastovo (SCKL)

- HR-DADU-SCKL-157. Kotarski sud u Blatu
- HR-DADU-SCKL-527. Kotarsko poglavarstvo u Korĉuli
Privatna arhivska zbirka Jerko Andreis – Vela Luka, Prijepis obiĉajnika Blatske ţupe od
don Jerka Andreisa
Privatna arhivska zbirka Petković Kovaĉ – Vela Luka
Zbirka razglednica autora – Vela Luka
PUBLICIRANI IZVORI
Barĉot, Tonko (pr.). 2012. Zapisi Danijela Kneţevića. Vela Luka: Općina Vela Luka.
AUDIO ZAPISI
Klapa Vela Luka. 1988. „Nasrid luke na luĉici“. Zagreb: Croatia records.
LITERATURA
Alaupović Gjeldum, Dinka. 1996-1997. „Obiĉaji Trogirske zagore u prvoj polovini 20. st.“
Vartal 1-2. str. 247-282.
Baĉić Lipulin, Ante. 2002. „Stajuni za na ribe“. Zagreb: Luško libro 10. str. 137-140.
Baĉić, Slobodan – Marinović, Filip. 2005. Veloluško zlato. Vela Luka: Matica hrvatska
Vela Luka.
Belaj, Vitomir. 1998. Hod kroz godinu – mitska pozadina hrvatskih narodnih obiĉaja i
vjerovanja. Zagreb: Golden marketing.
Chevalier, Jean & Gheerbrant, Alain. 1987. Rjeĉnik simbola. Zagreb: Nakladni zavod
Matice hrvatske.
124
Fazinić, Alena. 1984. „U Veloj Luci na otoku Korĉuli slavio se prvi svibnja 1847. godine“.
Zadarska revija 3-4. str. 299-300.
Fio, Dinko. 1995. Izvorne dalmatinske pjesme. Zagreb: S.K.U.D. Ivan Goran Kovaĉić.
Foretić, Vinko. 1940. Otok Korĉula u srednjem vijeku do g. 1420. Zagreb: Jugoslavenska
akademija znanosti i umjetnosti.
Frazer, James. 2002. Zlatna grana – podrijetlo religijskih obreda i obiĉaja. Zagreb:
Naklada Jesenski Turk.
Gavazzi, Milovan. 1988. Godina dana narodnih obiĉaja. Zagreb: Kulturno-prosvjetni sabor
Hrvatske.
Ilić-Oriovĉanin, Luka. 1997. Narodni slavonski obiĉaji. Zagreb: Gradsko poglavarstvo
grada Novske.
Jardas, Ivo. 1994. Kastavština. Rijeka: KPD Ivan Matetić Ronjgov.
Ladan, Tomislav. 2006. Etymologicon – tumaĉ raznovrsnih pojmova. Zagreb: Masmedia.
Martinengo Cesaresco, Evelyn. 1883. „Songs for the Rite of May”. The Folk-Lore
Journal 1/5. str. 153-163.
Mariĉić, Zvonko. 1997. Vela Luka od 1490. do 1834. – slike iz veloluĉke prošlosti. Vela
Luka: Vlastita naklada.
Milićević, Josip. 1974/1975. „Narodni ţivot i obiĉaji na otoku Braĉu”. Narodna umjetnost
11- 12. str. 399-462.
Milićević, Josip. 1967. „Narodni obiĉaji i vjerovanja u Sinjskoj krajini”. Narodna
umjetnost 5-6. str. 433-511.
Mirošević Dubaj, Franko. 2015. Povjerenje ili zaborav (neobjavljeni rukopis). Vela Luka.
Oreb, Marin. 1972. „Razlike u ribarskoj praksi izmeĊu Veloluĉana i Komiţana“.
Zbornik otoka Korĉule 2. Zagreb. str. 249-254.
Ostoić, Nikola.1953. Vela Luka – historijsko-topografski prikaz. Dubrovnik: Naklada Ivo
Ostoić.
Pederin, Marko. 1976. „Stara virovanja na zapadnom Pelješcu”. Pelješki zbornik 1. str. 271-
294.
Rajković, Zorica. 1990. „Obiĉaji otoka Šolte izmeĊu dva svjetska rata“. Narodna umjetnost
27. str. 73-98.
Regnoni-Macera, Clara. 1964. „The song of May“. Western Folklore 23/1. str. 23-26.
Roćenović, Lela. 1989. „Majsko drvo u procesu promjene“. Etnološka tribina 12. str. 41-
49.
Róheim, Géza. 1926. „Hungarian Calendar Customs“. The Journal of the Royal
Anthropological Institute of Great Britain nad Ireland 56. str. 361-388.
Smith, William. 1870. Dictionary of Greek and Roman antiquities. Boston: Little, brown
and company.
Škoda, Klara & Drţić, Marijana. 1996-1997. „Godišnji obiĉaji na otoku Ĉiovu i u Segetu“.
Vartal 1-2. str. 283-288.
Vinšćak, Tomo. 2002. Vjerovanja o drveću u Hrvata. Zagreb: Naklada Slap.
Walter, Philippe. 2006. Kršćanska mitologija – svetkovine, obredi i mitovi srednjega vijeka.
Zagreb: Scarabeus naklada.
Ţuvela, Branko. 2004. Pismarica Vela Luka kanta. Zagreb: Društvo za oĉuvanje i
promicanje luškega govora, obiĉaja i tradicije.
Ţuvela Brbe, Marin – Ţuvela Doda, Branko. 2004. „Izgled Luke u prošlosti“. Luško libro
12. Zagreb. str. 125-134.
Ţuvela Doda, Branko. 2003. „Guvno“. Luško libro 11. Zagreb. str. 82-85.
Ţuvela Doda, Branko. 2011. Luške riĉi. Zagreb: Vlastita naklada.
125
„AMIDST LUKA ON LUĈICA, THE PINE GREENS“

– THE MAYPOLE IN THE FORMER CUSTOM PRACTICE
OF THE MEN OF VELA LUKA
ABSTRACT
In Vela Luka on the island of Korĉula, the custom of the installation

of the May wood – pine tree, had survived until 1943. It is the most
prominent feature of the ancient May ceremony which celebrated the
awakening of nature, i.e. beginning of spring. On the basis of oral
narratives, this article reconstructs the custom in detail and setsit in the
Korĉula, Mediterranean and European context. Analysed were particular
folk songs related to the custom as well as the ritual role of the tree, gender
aspect and the source of the custom, as well as similarities and differences
on the western part of the island of Korĉula. The paper also looks into social
and political changes of the custom, i.e. the use of the May wood outside the
May context. It can be concluded that this custom is not necessarily a recent
import and could be looked at as a possible indicator of the affiliation of the
island to the „Roman“ custom circle. The custom was especially developed
in Vela Luka in the 19th and the first half of the 20 th centuries, coming out
of its May day context. May tree - pine will be elevated to a symbol of
celebration and power, and under the name of „standarac.“
KEY WORDS: First of May, Vela Luka, the May tree, pine tree, social and political
changes, „standarac’’, the 19th and 20th centuries
126
Ţivan FILIPPI UDK: 821.163.42.09

Struĉni rad
Professional paper
JASNA ŠEGEDIN: ZDRAVAMARIJA JEDNE GRMUŠE
SAŢETAK
Autor analizira ovu prvu knjigu objavljenu u biblioteci Ţilković

Gradske knjiţnice Korĉula metodom tzv. close reading, odnosno vrjednuje
pjesme Jasne Šegedin iz ove zbirke na temelju utiska koje na njega
ostavljaju rijeĉi pojedinih stihova. Uoĉava njihovu uronjenost u zemljopisni
lokalitet Ţrnova i šire otoka Korĉule. Posebno istiĉe njihovu dijalektalnu
formu koja pojaĉava snagu poetskog izriĉaja. Govori o raznim
manifestacijama otoĉkog ţivota, osobito u vrijeme oskudice u prošlosti, te
kako se one odraţavaju na senzibilnost pjesnikinje, koja ih pretvara u
istinski knjiţevni oblik. Dalje povezuje tradicionalna vjerovanja i obiĉaje sa
stihovima ove talentirane pjesnikinje i pokazuje kako ona sluţe kao
prefiguracije za uspjele stihove i pjesniĉke slike. Pritom osobito ukazuje na
antropološku pozadinu pojedinih pjesama. Istiĉe, na primjerima nekih
kraćih pjesama, kako jedna ovako senzibilna i senzitivna pjesniĉka priroda
nije mogla ostati ravnodušnom prema ekološkoj devastaciji u
postindustrijskom dobu.
Uzimajući u obzir originalnost njezina pjesniĉkog talenta i njezino
ţivotno iskustvo odrastanja u tom dramatiĉnom ambijentu, autor ĉlanka
zakljuĉuje da je Jasna Šegedin uspjela sublimirati te datosti u ponajbolje
hrvatsko pismo.
KLJUĈNE RIJEĈI: grmuša, vitar, dvor, murva, glad, otac, sjene, noć, bor, vrieme, daţ
(kiša), sreća, san
Ovo je prva knjiga u našoj biblioteci Ţilković koju je osmislio i za

koju je pronašao inicijalna financijska sredstva profesor Goran Kalogjera s
Filozofskoga fakulteta u Rijeci. Kao vrstan poznavalac knjiţevnosti na
svome rodnome otoku Korĉuli, postavio je i visoke standarde za naslove
koji će se objavljivati u našoj biblioteci. Tako je za autoricu ove zbirke
127
poezije, Jasnu Šegedin, u svojoj knjizi Korĉula koje više nema (Sveuĉilište u
Rijeci, Filozofski fakultet, 2005.) napisao:
„Njena pjesniĉka osobnost izuzetan je primjer izvornog, originalnog
stihovlja, prepunog boja, mirisa i zvukova, ispjevanog u većini sluĉajeva u
lokalnom jeziĉnom izriĉaju Ţrnova. Rijedak primjer uspješnog odgovora na
pitanje zašto pišem poeziju ili njenim rijeĉima zašto niţen riĉi Jasna Šegedin
iskazat će toliko iskreno, nepatvoreno, domaće, stihovima: To je sliĉno
gladu što te pjatu lati, oli ţednom stanju što pita za ţmul. Ovim stihovima
ona izravno, ispovjedno iskazuje svoju glad i ţeĊ za mukotrpnim poslom
tkanja rijeĉi u stihu, što ĉini na najbolji naĉin, definirajući svoje pjesniĉko
pismo kao zbirku manjih ili duljih pjesniĉkih medaljona, od kojih je svaki
unikatan. Rijetko će koja pjesma Jasne Šegedin ostaviti ĉitatelja
indiferentnim. Njen dojmljiv, originalni, narativno kazljiv stih plijeni
brojnim sitnim detaljima, pomnim odabirom rijeĉi lokalnim vokabularom,
smislom za porugu, ironijom, emotivnošću.“
Ovaj poduţi citat bio je potreban da naglasimo kako smo htjeli da ova
prva knjiga u našoj biblioteci, Zdravamarija jedne grmuše, bude pravi izraz
našega podneblja i u najboljoj tradiciji dosadašnje korĉulanske knjiţevne
rijeĉi. Ovo je ujedno i prva zbirka Jasne Šegedin, koja je svoj veliki
pjesniĉki talent ĉesto zatomljivala u solipsizmu svoje bujne mašte. Sjećam
se koliko sam je morao nagovarati da ponudim rukovet njenih pjesama za
objavljivanje u ĉasopisu Mogućnosti prije više godina, te kako me je glavni
urednik oduševljeno zapitao: „Pa gdje si dosad bio s ovom talentiranom
pjesnikinjom Šegedinova Ţrnova i njegova prezimena?“ Nakon što ih je
objavila u Mogućnostima, Jasna Šegedin svoje je pjesme tiskala i u ovim
hrvatskim ĉasopisima: Naše more, Školske novine, Rival, Godišnjak grada
Korĉule i drugima.
Pjesme Jasne Šegedin toliko su uronjene u njezin otoĉki ambijent da
su neminovno morale zahvatiti jedan od njegovih najdojmljivijih prirodnih
fenomena, a to je vjetar. U dvije pjesme na poĉetku zbirke (Prva bura,
Šiloko) poigrava se s ta dva najĉešća korĉulanska vjetra kao što se oni
poigravaju s Korĉulom i njenim stanovnicima. Dok bura svojom snagom i
hladnoćom opusti i opustoši ulice i kuće, barke i kamenje, a ljudima
zaprijeti da moraju „obruce“ (marame) svezati, prije nego što sama „padne“,
dotle šiloko podiţe morske valove i stoljećima razara morske hridi
(„mrkente“) koje im ipak odolijevaju svojim „kamenim srcem“, prije nego
što val što ga je podiglo šiloko sam „pukne“. Kao da njezin otok odolijeva,
svojim dugim trajanjem, da se posluţimo sintagmom najvećeg povjesniĉara
Mediterana, Fernanda Braudela, svim prirodnim prijetnjama.
Ali odmah, u tri sljedeće pjesme (Jematva, U lozju na izmaku zime,
Miris zemlje), pjesnikinja prepoznaje blagodarne darove (u dobrim stvarima
128
nema tautologije) prirode kada govori o „Fešti sladora / zaĉetoga u utrobi

kreĉaka, / sunca i daţaja.“ Sunce i kiša („daţ“), neizbjeţan prirodni
strukturalni par, oplodili su ĉokote i iznjedrili slatke grozdove koje „vojska
rabotniĉkih, slipjavih ruka“ naveĉer izlijeva u „badanj“ (velika baĉva) i
pretvara u mast, dragocjenu tekućinu koja znaĉi ţivot do sljedeće berbe
groţĊa. Zemlja hraniteljica nije samo izvor ţivota već i njegov ures:
„Udahnen / zemljine dubine / i znan / zašto cviće lipo vonja.“ Miris cvijeća
daje smisao ljudskome radu i trudu.
Dnevna himna ţivotu brzo se pretvara u noćnu moru kada ćuk svojim
apokaliptiĉnim zvukom plaši ustreptala ljudska srca koja brzo obuzima
metafiziĉki strah od smrti: „Zalebaće mi / prepeliĉje srce / i zastudi u njemu
/ strah.“ Jedini spas je prizivanje dana, koji će, kao drugi pol ljudske
egzistencije, ponovo donijeti radost: „O, dane, / rasćaraj mi odrinu. / Popij
jon rosu. / Neka mi bude hlad, a ne strah.“ (Noć, sva od ćuka).
Ambivalentni osjećaj koji u djetetu stvara ubijeni, još neumiveni zec
što će porodici donijeti nuţnu hranu, ali i djeĉje srce ispuniti ţalošću zbog
nestanka ţivoga bića, snaţno je izraţen kratkim, sabitim stihovima u pjesmi
Otac je doni zeca niz rame: „Kao dite / steprv iz matere, / još neumiveno. /
Ispruţen / kako ni nikad bi, / kad je u trku / ĉini tilo u balotu / meku i toplu /
što se je rotulala niz meje.“ Sliĉan se osjećaj istovremene radosti i tuge
prelijeva u pjesmu Ţalost od radosti: „Ubit ćemo škopca – / reka nan je
otac, / bokun sriće iz oĉi / izli je u naše, / jer jist ćemo mesa. / ...i plakat
iznutra / ţivinu pitomu, / što mi je do juĉer / kupus kra iz njidrih / i liza mi
ruke / s toplon, mokrom ĉunkon.“ Otoĉko dijete otkriva surovu ţivotnu
istinu svuda oko sebe i raste i razvija se u neprestanim proturjeĉnim
osjećajima ţalosti i radosti. Ili, kako bi rekao Jacques Derrida, nadahnut
Edmundom Husserlom, svaki pojam krije u sebi svoju suprotnost.
Petar Šegedin, veliki hrvatski knjiţevnik i ponajbolji pisac hrvatskoga
modernog romana, koji je ponikao u istom ambijentu kao i Jasna Šegedin, i
to u zajedniĉkoj im Postrani, naziva gore opisane ambivalentne osjećaje
pjesnikinje, ĉiju zbirku danas promoviramo, oksimoronom „gorka ljepota“.
Autentiĉnu Jasninu prisutnost u otoĉkom solipsizmu, ali i u iskustvenom
raju, on ovako opisuje:
„Ali Jasna Šegedin je autentiĉan talenat koji se rodio i izrastao u
ţivom podneblju njenog rodnog Ţrnova. Ĉitajući je salijeta nas ĉesto misao
kao da se ona sama i boji bilo kakvog utjecaja van tog svog rodnog
ambijenta. Ona diše, ĉuje, vidi, osjeća, jednom rijeĉi, ţivi tu svoju sredinu.
Njen talenat se hrani tom takvom svojom prisutnošću, pa i njena duhovna
poetska sublimacija nadahnuta je od te 'specifiĉne hrane', koju u njoj bude
autentiĉna poetska doţivljavanja: onâ što ih bude opće ljudske vrijednosti,
ali koje su, u ovom sluĉaju, impregnirane posebnim dahom ţrnovskog
129
karaktera. Dahom, koji ne zna za posvećene poetike, ţeleći ukazati na

'gorku i samorodnu grubost ţrnovske istine'.“ (Zdravamarija jedne grmuše,
Pogovor)
Govoreći o poetskoj formi Jasninih pjesama, Šegedin kaţe:
„U izraţajnom procesu ona zna da kreirana cjelina nikad nije puna i u
pravom smislu zrelo oblikovana ako nije smisaono poentirana: nizanje
njenih poetskih spoznavanja uvijek se smisaono zatvara posljednjim
stihovima. To pjesmi omogućuje uzlet u ţivu umjetniĉku katarzu.“ (Ibid.)
Sve bogatstvo opojnosti mirisa kojima je impregniran njezin
mikrosvijet, odnosno postranski lokalitet, Jasna Šegedin izraţava nizanjem
naziva jestivih plodova koji su se znali skupljati u torbi njezina oca, ali su tu
i ostavili svoje tragove tako da je „bursa za priko ramena“, što je i naslov
jedne njezine pjesme, podsjeća na umrlog oca. Poanta o kojoj govori Petar
Šegedin, izraţava se dvjema rijeĉima na kraju pjesme: „Bursa, /
hraniteljica.“ Otac obitelji, kao roditelj/stvoritelj/hranitelj uskrsava u
djevojaĉkom sjećanju kao vjeĉna prisutnost i ţivotna radost.
Citirat ćemo u cjelini jednu Jasninu pjesmu iz djela Puti. To je pjesma
Sin i otac, otac i sin..., koja zorno zaziva zbijeni smisao pjesnikinjine zbilje:
Uprti ĉovik
oca na rame.
Vriću od kosti,
Zagazi pute
di samo zmije
i sokolići
zakone kroju.
Magla i suton.
Stani!
Ne moraš daje,
zahripju kosti.
Do tun san i ja
môga bī d nī.
Pjesma neodoljivo podsjeća na antropološku strukturu Ubojstvo

boţanskog kralja, koja govori o nemoćnom kralju što ga njegov nasljednik
ubija da bi prije njegove neminovne smrti upio sve njegove osobine i
ritualno ga pokopao u njegova „vjeĉna lovišta.“ MeĊutim, pjesma je i
mnogo više. Pjesnikinja je ovu arhetipsku sliku natopila zlokobnom
lokalnom atmosferom (Magla i suton) i svojim tipiĉnim crnim humorom što
130
prati put mladića s ocem na ramenu, osvijetlila vjeĉnu ĉovjekovu putanju

prema smrti, ali i vitalnost koja ga na tom putu prati i potiĉe da uvijek
ustraje u svojoj ţivotnoj prisutnosti.
Jasnine pjesme, pored univerzalnih istina, ispunjene su i ţrnovskim i
korĉulanskim tradicijama i vjerovanjima koja snaţno doĉaravaju nekadašnji
naĉin ţivota i problematiziraju doţivljaje iz djetinjstva. Pjesma Tenci iz
istoga dijela ove zanimljive, zabavne ali i zahtjevne zbirke, govori o unuci
što skutrena pored ognjišta nevoljko sluša zastrašujuće priĉe o tencima dok
je baka istovremeno nuka da pije kozje mlijeko. Tenci ili tenjci u
korĉulanskom tradicionalnom folkloru su 'gospodari macića', a macići su
'mali patuljci u crvenim kapicama koji se spuštaju kroz dimnjak u kuću i
kradu prikle', ali i 'duše nekrštene djece koja se povampire pa obnoć obilaze
kuće i znaju ogrepsti kao maĉka' (S. Castrapelli). Tenjci se ne ukazuju na
danjoj svjetlosti nego se kriju po pećinama, a macići ih dvore, posluţuju i
izvršavaju njihove zapovijedi. Znatiţeljna unuka zatomljuje svoj strah od
strašnih noćnih bića koja zamišlja kako se skrivaju po brojnim ţrnovskim
pećinama. Sliĉna je i pjesma U fumaru – tenci i macići u kojoj se djeĉji
strah prevladava „didinim pripovistima“ i „marunima“ (kestenima) što se
„rasprskavaju pod pepelom“. Tako se i u pjesmama Emily Dickinson
egzistencijalni strah od tame prevladava vlastitom maštom.
Jedna ovako senzibilna i senzitivna pjesniĉka priroda nije mogla ostati
ravnodušna prema ekološkoj devastaciji u postindustrijskom dobu. Pjesma
Na pijaci sv. Roka govori kako su odjednom posjekli stoljetni koštil koji je
krasio mali trg pred crkvom i pravio hlad starim stanovnicima sela, što je
ostavilo i emocionalnu prazninu u njihovim srcima.
Crikva je gola.
Srce je golo.
Oku je zimno.
A nima hlada.
Više mu nima.
Ljubav prema prirodi dalje se nastavlja u pjesmi Suton u vali u kojoj

stoljetni borovi pruţaju pjesnikinji utjehu pred nepoznatim dubinama uvale i
neugodnim tamnim sutonima. Priroda samim svojim trajanjem budi
optimizam u pjesnikinjinoj duši: „borovi me pogledaju / oĉima / od sto
godišća unaprid. / Njihovo zavazda / moje je sutra.“
U dijelu zbirke pod nazivom Više ne zvoni na daţ nalazi se istoimena
pjesma koja govori o vjeĉnoj korĉulanskoj opsesiji, nedostatku vode. Sada
kada je napokon voda došla na otok, stubokom se okrenuo odnos prema
njoj. Dok je prije svaka njezina kap bila zlata vrijedna, sada ljudi uţivaju u
131
opranim dvorištima i punim cisternama. Više ni ţaba na zidu ne znaĉi sreću

kao što je nekad bila simbol vode u mnogim sredinama i društvima (vidi
roman Saula Bellowa, Henderson, kralj kiše), a kamena figura ţabe nalazi
se i na zapadnom stepeništu, ulazu u grad Korĉulu, kao poţeljan simbol u
vjeĉno ţednom gradu. Pjesma San o vodi nastavlja tu ţrnovsku i
korĉulansku vodenu sagu:
Na sunĉanoj strani od dvóra

drima stari pucal.
Zgrĉen,
Iz praznoga trbuha
raĊa crkvinu.
Ruzina
kapa niz stinu
i kvasi
suhi mu obraz.
Sva tragika nekadašnjeg ţivota na otoku opisana je impresivnim

slojevitim i snaţnim slikama u pjesmi Zdravamarija jedne grmuše u
istoimenom dijelu zbirke po kojoj je i cijela knjiga dobila ime. Gladni teţaci
nose samo najmanju djecu sa sobom u bašćinu (na posjed) „jer je mat nosila
sisu / sa sobom“, vršeći trostruku funkciju: radnice u polju, ĉuvarice i
hraniteljice nejaĉadi, dok su stariji brat i sestra, hodujci, koji su tek
prohodali i koji će poći u polje tek kad budu mogli raditi, ĉekali cijeli dan
kod kuće da ih roditelji doĊu nahraniti. „A do matere / suncu je još cili dan
hoda.“ Jedina moguća veĉera bila im je ptica grmuša (gladna kao i oni)
ulovljena pod ploćicu. „Drţali su je u ruci / kako hostiju. / Operušali. /
Oprali. / Posolili. / Stavili u škatulu od patine / I – izili.“ Tako je „Trbuh
mirovā / do Zdravamarije, / matere / i pogaĉe.“ Slika grmuše koju drţe u
ruci kao hostiju, nešto što je najsvetije, tj. Isusovo tijelo, koje se takoĊer
ritualno jede, postaje eliotovski objektivni korelativ da se izraze emocije
djeteta koje proţivljava nemilosrdnu borbu za preţivljavanje.
Pretposljednji dio Uz mene koraĉa vrime, koji zapoĉinje istoimenom
pjesmom, na vrlo dojmljiv naĉin govori o neumitnom kraju vremena,
odnosno o smrti voljenih osoba. Pjesnikinja ne moţe personalizirati vrijeme
i tako ga ukrotiti jer mu ne moţe pronaći ni oblik, ni boju, ni glas. Poeovska
crna atmosfera natapa pjesme Kad mat umre i Zašto. Ono što je Poeu znaĉio
gavran u pjesmi Never more, to je za Jasnu Šegedin njezina legendarna
grmuša koja joj zamjenjuje voljenu osobu koje više nema:
132
ZAŠTO
ona ptica
stalno dohodi
na granu
od našega bora
ni mi se javila
a ja san sigurna
da si ono ti
ma nisan nikad vidila
modro perje
moţebit ti je
ukrala oĉi
kad bi ti
moga znat
kako je to
gledat veliku grmušu
i mislit na tebe
mislit je strašnije
od ţivota
a ona svaki dan
dohodi
reci da si to ti
ako nisi
desperat ću se
Ova pesimistiĉna strana opće ljudske egzistencije, ali i osobnih

pjesnikinjinih iskustava, koja ona izraţava metaforom grmuše što je ukrala
oĉi nestaloj voljenoj osobi i neodoljivo je na nju podsjeća, prevladava se u
zadnjem dijelu knjige pod nazivom Zašto niţen riĉi u pjesmama koje govore
o ponovnom roĊenju i svrsi pisanja. Prva pjesma Mojoj Marini prava je
himna novom ţivotu koju Jasna Šegedin izraţava njoj tipiĉnom slikom –
bljeskom: „Srića se uvukla / ispod malog krtura (pokrivaĉa).“ Pjesme Ţelja i
Srića ispunjene su sretnim mislima kada se pjesnikinja poistovjećuje s
prirodom u vidu mekog oblaka, toplog vjetra i pahuljastog galeba i leti
prema suncu, kao vjeĉnom pjesniĉkom snu o sretnom ţivotu. Posebno je
dojmljiva slika iz pjesme Srića kojom pjesnikinja nesebiĉno dijeli radost
svim ljudima na svijetu:
133
Ako
zlatni prah s latica
stavin na jagodice
bit ću urešena
za sve preostale godine
i štedljivo ću dilit
zrnce
po
zrnce
da bude za svakoga
bit ću
vlasnik radosti...
Posljednja pjesma u ovom dijelu, i u cijeloj zbirci, Zašto niţen riĉi

puna je originalnih usporedbi kojima pjesnikinja opravdava svoj umjetniĉki
métier, ali koji nije svrha samome sebi već joj i pomaţe da prevlada opću
egzistencijalnu tjeskobu iz pojedinih prethodnih pjesama. Ona: „dariva karti
/ svoje tuge ĉeste / i smihe“, a njezino pisanje sliĉno je hrani gladnome,
punoj ĉaši ţednome, toplini kad ti je hladno, hladu kad ti je vruće, ili kao
kad svlaĉiš tijesne cipele, te kad po noći uspješno preskaĉeš stepenice.
Vrhunac opravdanja za pjesmu je slika dúge s kojom se i sama pjesma
usporeĊuje u svojoj višeznaĉnosti i ljepoti:
Oli kad se nebo rasćara po daţju,

svaki kolur dúge
jedna mi je misal,
a sve one skupa
dúgu-pismu stvore.
Pjesnikinjine misli, poput dúginih raznobojnih zraka, stvaraju

umjetniĉko djelo, odnosno novi ţivot.
Moţda bi najbolji kompliment Jasni Šegedin bio ako kaţemo da se
ona, svojim fenomenološkim „fotkama“ i iskustvenim iskrama, koje je
oblikovala u zbirci Zdravamarija jedne grmuše, ali i u drugim svojim
pjesmama, najviše pribliţava korĉulanskom klasiku, ali i jednom od
najboljih suvremenih hrvatskih pjesnika, ako ne i najboljem, Veloluĉaninu
Danijelu Dragojeviću. Ako je ova moja usporedba toĉna, to bi znaĉilo da je
Jasna Šegedin zemljopisno okruţenje svoje Postrane i Ţrnova, kao i svoje
ţivotno iskustvo odrastanja u tom dramatiĉnom ambijentu, sublimirala u
ponajbolje hrvatsko pismo.
134
LITERATURA
Filippi, Ţivan. 1985. Sedam antropoloških struktura u suvremenoj knjiţevnosti. Zagreb:

August Cesarec.
Filippi, Ţivan. 2001. Korĉulanske tradicije i obiĉaji, Godišnjak grada Korĉule, br. 6.
Korĉula: Gradski muzej.
Frazer, James. 1980. The Golden Bough, Part IV, Vol. I, Adonis, Attis, Osiris. London: The
Macmillan Press Ltd.
Horden, Peregrine and Purcell, Nicholas. 2000. The Corrupting Sea, A Study of
Mediterranean History. Oxford: Blackwell Publishers.
Kalogjera, Goran. 2005. Korĉula koje više nema. Rijeka: Filozofski fakultet Sveuĉilišta u
Rijeci.
135
JASNA ŠEGEDIN: HAIL MARY OF ONE WABLER
ABSTRACT
The author analyses this first book published in the Series Ţilković of
the Town Library Korĉula using the method of '’close reading. '' He
evaluates poems by Jasna Šegedin from this collection on the basis of the
impression that the words of certain versesleave on him. He observes their
immersion in the geographical locality of Ţrnovo and beyond,of the island
of Korĉula. Especially, he underlines their dialectal form that boosts the
power of poetic expression. He talks about the various manifestations of
island life, especially in times of scarcity in the past, and how they are
reflected in the sensibility of the poet, which turns them into literary form.
Further on, he connects traditional beliefs and customs with the lyric forms
of this talented poet, and shows that they serve as prefigurations of the
successful verses and poetic images. He particularly points out to the
anthropological background of the individual poems. He emphasizes, on the
example of some short poems, how such a sensible and sensitive poetic
nature could not remain indifferent to the ecological devastation in the post-
industrial age.
Taking into account the originality of her poetic talent and her life
experience of growing up in this dramatic setting, the author of the article
concludes that Jasna Šegedin managed to sublimate these elements in the
best Croatian poetry.
KEY WORDS: warbler, wind, courtyard, mulberry-tree, father, hunger, shadows, night,
pine, time, rain, happiness, dream
136
Književnost
137
138
Ivica DUHOVIĆ ŢAKNIĆ
DAN NAŠ SVAGDANJI
1. svibanj 2007. Katamaran za državnog tajnika,

nastavak terorističkog čina
Ma što ovca?!
U nastavku su nan ĉinili što ne bi ni bravima:
Naš ĉovik ţivi i radi u Splitu. Meštar, umjetnik, invalid, jedan od onih
što bi za druge uĉinili sve, i u oganj skoĉili. Doša je na litnje praznike, bit s
famejon, kupat se, bit s prijatejima, poć ćapat štogod ribe, vonjat more, jist
ĉudo od domaćih pamidori, na splitskom pazaru ima svakakvih ali ovakvih
nima, slikavat stine, ĉemprise, koze, skicirat, crtat. . . Svaki put dojde iz
Splita doma sa svojin auton i to okolokolenaokolo: Omiš, pustoš, Ploĉe,
delta Neretve, granica, Neum di svak ništo kupuje i prodaje, opet granica i
graniĉari, Ston, a i Pelisac je dug, dug, nima mu kraja, sve u svemu putuje
ĉetiri do pet uri od Splita do Korĉule, ovisno o temu hoće li uletit na pravi
trajekt. Od svih drugih mogućnosti ova mu vazme najviše vrimena,
najskupja je ali ukazuje mu se i najkomodnijon, ako ima sriće pasat Neum
bez velike zajebancije graniĉne policije i carinika, svi govoru da je od Splita
do Orebića samo dvistoiništo kilometara, kad voziš ĉini se puno više, duplo.
..
Za vikend mu dohodu prijatejice iz Splita u goste. Kaţu da će putovati
katamaranon, ćapat će onega u petak u pet uri popodne, tako mogu odradit
cili radni dan i neće bit brontulanja na poslu. . . a u ponedinjik će se vratit
isto s katamaranon, nisu one te sriće bit meštrove i plandovat cilo lito, i
hvala onemu koji je izmisli tin korĉulanski katamaran. . .
Naš ĉovik smišlja delicije koje će stavit prid njih na trpezu: ribu,
blitvu, škampe, makarune, peĉene tikvice i balanĉane, marinadu i pasticadu,
svi znaju da ni škrtac i da voli parićavat, a prijatejice volu dobar bokun i
dobru kapjicu, osigura je pristojnu koliĉinu Marka Pola iz zadruge u Ĉari,
ko da ni na snazi zakon nulazareznula, vrag odni i nule, vele ti su zla uĉinile.
Upravo je obidova i prilega malo na taracu, uz hubotnicu na ribarsku Marko
Polo je samo klizio niz grlo, a onda je malo i zaća. Prenu ga je telefon, di
zvoni?, poĉe je zaboravjat di što stavi, najboje bi bilo provodit lito bez
mobitela, evo ga ispod kušina u tinelu: zovu ga prijatejice iz Splita, ni vraga
da su se pridomislile?, nisu!, uputile su se, kupuju karte za katamaran, ali
139
nima karata do Korĉule, samo do Prigradice, reci što ćemo ĉinit?. . . ni baš
logiĉno. . . jesu li sigurne?, tako tvrdi ona koza što prodaje karte, samo do
Prigradice!, pa kupite samo do Prigradice. . . to je ona Momova vala?, je:
Momova vala. . . vozi li onda niki bus do Korĉule?, ne vozi, ali doć će on po
njih. Njima dvima ko da je malo neugodno, trestipet stupnjeva je, a koliko ti
je to kilometara?, koliko je da je! ĉekan vas u Prigradici, reka je mirno.
A tlak mu je skoĉi na dvista. Ne bi smi sest za volan, ako bude mora
puhat ne gine mu vozaĉka, boje da pozove taksi. . . to van je šesto kuna!, za
poć u Prigradicu ti išćeš šesto kuna? Ne samo za poć!, tuka se i vratit
prijateju, tuka uĉinit sto kilometara. A zvizdan upeka. Tuĉe ravno u ćelu.
Vrati se je na taracu s botilijon vode. Cilu uru razbevandava je Marka
Pola što ga je bi popi za obidon, onda je se u svoj Renault u kojemu se
klima pokvarila, i poša po prijatejice u Prigradicu. Polako ali sigurno vozi je
polako, samo da ne naleti na policijote, da ih ne uzjarda brzon voţnjon. . .
Malo iza sedan katamaran je akošta na skoro praznu rivu u Prigradici.
Osin nikoliko mulaca, našega ĉovika i njegova Renaulta – nigdi nikoga. Ni
priko skale se nisu tiskali. Izaša je jedan ĉovik s crnon aktovkon. I
prijatejice su izašle, jubu našega ĉovika, skuţavaju se zbog tramaka,
katamaran je već odmola cimu, asti boga pa ode niko ni uša?!, Sike je
zabezeknuta: katamaran gre prima Korĉuli više od pola prazan, ona je
mislila da će ode ukrcat nike izletnike, Francuze kojima je dodijalo cipelcup
na ĉetrdeset, ili niku ekskurziju, makar dva razreda mogu još stat unutra. . .
oĉekivala je najezdu putnika. . . pa mogle su ostat u katamaranu?!
Mogle su.
Da drţavni tajnik nima svoju raĉunicu, svoje postotke. A ima ih. Ili da
drţavni tajnik nima ćuka u glavi. A ima ga. Ili da drţavni tajnik nima svoju
vikendicu u Prigradici. A ima je. I da nadleţno ministarstvo zna skontat
koliko je dva i dva. A foši znaju, samo neće.
2. sijeĉanj 2009. Djeca vražja
O Boţiću je, kao i svake godine izgovaramo uobiĉajene ĉestitarske

rijeĉi, mnoge fraze, velikodušno prinosimo ţrtve Bakhu, ljubimo se,
uţivamo u bakalaru, tukama, patkama i guskama, naĊe se tu i pernate
divljaĉi, ptica pjevica, otvaramo sportske arene, Spaladium zvuĉi gordo,
najgordije, makar ga raĉunalo podcrtava crveno kao grešku, putujemo
prema europskim skijalištima iz kojih se moţda i ne vraćamo, s pozicija
drţavnog politiĉara izjavljujemo kako su sindikati trebali biti razumniji,
ĉitamo o globalnoj krizi (koga ili ĉega?, genitiv) od koje će nas spasiti
ljubav i dobrota (ĉija?, saksonski genitiv), o mrvicama bivše nam drţave i
novom sporazumu Cvetković-Taĉek, sve je ĉista idila, ĉak i odlazak na
140
sprovode nekim znanim, moţda dragim ljudima koji su umrli iznenada i

mladi, gledamo nove ratniĉke prizore iz Gaze. . .
MeĊu ovako obilnim i uzbudljivim vijestima nije ni ĉudo da nam
promakne jedna sitnica: 22. prosinca 2008. Hina je objavila kratak tekst o
promjeni imena osnovne škole „Petar Šegedin“ u Orebiću (ili na Orebićima,
kao što neki vole reći). Ime i prezime hrvatskog knjiţevnika druge polovice
20. stoljeća izostavljeno je iz imena škole. Maknuto, izbrisano, ukinuto. Na
inicijativu predsjednika Školskog odbora i naĉelnika orebićke općine.
Jednoglasno, u skladu s propisima, uza suglasnost osnivaĉa. . . i na osnovi
raspoloţenja velike većine Orebićana; valjda promjenjivog raspoloţenja? i
valjda su velika većina oni koji su se u zadnjih šezdesetak godina spustili
preko brda na more i, zabavljeni gradnjom velebnih kuća, nikad nisu ĉuli za
Šegedina? O razlozima takve odluke naĉelnik Orebića je odbio govoriti.
Kao što to i biva u sliĉnim sluĉajevima, sve je uĉinjeno iznenada,
potiho, izvan oĉiju i ušiju šire javnosti, upućene na lokalne radio postaje ili
novine. I usprkos raspoloţenju velike većine Orebićana. Prvi upitani
Orebićanin se ĉudi: A je li?!, drugi nije ĉuo, treći pojma nije imao, ĉetvrti ne
zna. . . a zašto?, tko?, kome smeta Šegedin?, zar on nije njihov?, ja mislim
da Petar nije njihov nego svoj. . . a ti se ţalostiš zbog te malenkosti?,
nemoj!, Šegedin je ionako davno mrtav. . . Zanimljivo da će raĉunalo i
njegovo ime podcrtati crveno, kao grešku.
Da!, ja se ţalostim zbog malenkosti. Jer Petra Šegedina su i za ţivota
ukidali, micali, izostavljali, prešućivali, ĉini se da mu je to bila i ostala
sudbina. Razlozi me ni tada nisu ţalostili, kao ni sada, ţalosno mi je samo
naše nagnuće da takvo što ĉinimo: mijenjamo raspoloţenje, uklanjamo ţive
ljude, rušimo njihovo dostojanstvo, mrtvima im uklanjamo imena ne
prezajući ni pred svetinjama, gnani nekakvim nejasnim pobudama,
djelujemo mraĉnjaĉki i podlo, uvjereni kako je to naše pravo.
Jednostavno je vraćeno ime škole, kaţe naĉelnik. A sjećam se dana
kad je škola nosila ime orebićkog partizana Branka Marinĉevića. Onda je
netko promijenio raspoloţenje i Marinĉević je maknut a školi su
jednostavno vratili ime Orebića, pa su joj nekih godina promijenjenog
raspoloţenja opet jednostavno dali ime Petra Šegedina, pa opet! Kao u šali,
iz zabave, igrajući se imenima, vrijednostima, osjećajima, usrećujući se
valjda tim uzimanjem, odbacivanjem, vraćanjem, davanjem i sve to
jednostavno. . . Jadni ljudi retrogradne svijesti.
Sol na svjeţu ranu ovim povodom nadodaju moji znanci iz škole u
Orebiću koji kao papige ponavljaju jednostavno je vraćeno ime škole . . .
Ako i uĉitelji u Orebiću tako razmišljaju, onda nema potrebe isticati
kako se Petra Šegedina (1909. – 1998.) smatra jednim od vrhunskih
hrvatskih prozaista, predstavnikom intelektualistiĉke proze koja
141
problematizira odnos pojedinca prema društvu, ali i angaţiranim

intelektualcem ĉija uloga u razgradnji socrealistiĉke normativne knjiţevne
estetike i afirmiranju slobode umjetniĉkog stvaranja je nezaobilazna. Izvan
svih politiĉkih i politikantskih poimanja i interpretacija, kao i kritiĉkih
tumaĉenja njegova knjiţevnog djela. Ne samo da nema potrebe, nego je i
tuţno, jer u Orebiću se preĉesto i opetovano jednostavno uklanja ime, a s
humanistiĉkog stajališta svejedno je ĉije i zašto. Rijeĉ je o barbarizmu, o
ĉinu nespojivu s našom civilizacijskom razinom (I sama se dakako
podsmjehujem civilizacijskoj razini.)
Još tuţnije će biti ako se, zahvaljujući pokrenutim aktivnostima
ogranka Matice hrvatske Orebić (i moţebit još koje institucije), poništi
odluka Školskog odbora i ponovo u ime škole vrati ime Petra Šegedina. Jer
to bi onda doista bilo na silu. A Petar Šegedin nije volio silnike, iako znam
da bi se na sve samo osmjehnuo i znam da bi rekao: Eto ti ga tu moja Keka,
kako ti je, tako ti je! Pomirljivo bi oprostio djeci Boţjoj, što meni ne polazi
za rukom. Moţda zato što ovo više nisu ta djeca, a ni dobroti i ljubavi koje
će nas spasiti ni traga.
Zapravo nikad nisam razumjela zašto je Petar bjeţeći iz Ţrnova
izabrao Orebić, i to za ţivot i smrt. Ovdje je makar znao na ĉemu i s kim je.
(Naknadna napomena od 5. 10. 2013.: Ovaj moj tekst, ovakvo moje
razmišljanje nitko ne ţeli niti ĉuti niti tiskati. Oni kojima sam ga ponudila ili
su ga prešutjeli (ignorirali) ili su mi pak dobronamjerno rekli kako je
preoštar i ne bi bilo dobro, ne ţele nikoga uvrijediti. I ne objavljuju ništa od
polemiĉkih tonova.)
3. sijeĉanj 2010. Dva ovna na brvnu
Hladan je sijeĉanjski dan, ne moţe biti hladniji. Preko peljeških goleti

brije šporka bura. Ujutro je auto ispod rogaĉa potpuno sleĊeno, ne
uspijevam ugurati kljuĉ u bravu, a na vjetrobranskom staklu nataloţilo se
petšest centimetara leda. Moţda je to dobro, tko zna kako bih prošla preko
otoka!
Zato poĊoh autobusom. Odradih svoje u Veloj Luci i evo me opet u
popodnevnom autobusu krcatom uĉenika putnika. Nisu ni glasni ni
goropadni kao što su to uĉenici prije puno godina znali biti, prije bih rekla
da se doimlju umornima. Dvije ţivahne putnice gonetaju imena otoka koji
lebde u velikom vjetrobranskom staklu, uvjerene da je ono tamo Badija a
desno je Vrnik, umirovljeni bivši uĉitelj ne moţe obuzdati svoj didaktiĉni
nagon i pojašnjava im da su ono tamo Lastovo i Mljet, Badija se ne moţe
vidjeti, ni Vrnik, oni su na drugoj strani; mi ostali šutimo, dremuckamo,
jedva razabiremo one što ulaze i izlaze na usputnim stanicama, autobus je
142
pregrijan a vozaĉ uha sveudilj naslonjena na mobitel. Ispod vijeĊa ćutim

nekakav ugodan red i rutinu putovanja prema doma, sve dok autobus
odjednom ne stane. Nitko se ne uznemirava, valjda se sklonio nekom
šleperu, postoje mjesta na otoĉanskoj cesti na kojima valja stati, malo lijevo,
malo desno, pa naprijed nazad dok ĉudovište ne proĊe, nije puno takvih
mjesta, ali ih ima i ovo je vjerojatno jedno od njih. Još uvijek su putnici
uljuljani u redu i rutini. A autobus stoji. Stoji na mjestu. Ni makac, ni
naprijed, ni nazad, ni lijevo, ni desno. Gladniji putnici otvaraju oĉi, što mu
je? zašto smo stali, stojimo nasred ceste usred Pupnata, a pred nama autobus
koji ide u suprotnom smjeru, prema Veloj Luci. I on stoji. Nema šanse da se
ovdje mimoiĊu, cesta je suţena kućama, zidovima, vrtovima, morali bi se
vraćati unatrag, jedan ili drugi, naš vozaĉ mrmlja kako su iza njega još tri
vozila i jedan autobus, prekriţio je ruke na upravljaĉu i ne pokušava
dogovoriti s kolegom kako se maknuti, bolje reći koji će se maknuti. Ĉeka.
Nitko ne zna što i koga ĉeka, no ĉini nam se da tom ĉekanju nema kraja.
Zakasnit će na trajekt, dovikuju uĉenici iz Orebića, ali onaj s prekriţenim
rukama na upravljaĉu kao da ih ne ĉuje, je li zaspao? Iako se u autobusu
osjeća dah pobune, bolje je ne pitati ništa, ne reći ništa, treba trpjeti i muĉati.
Pogotovo uĉenici i umirovljenici, koji se voze besplatno, pa ih je onda
dozvoljeno maltretirati, onaj drugi vozaĉ je takoĊer prekriţio ruke na
upravljaĉu i ĉeka neznamkoga i neznamšto. Ustoboĉeni jedan pred drugim.
Baš kao dva ovna na brvnu. Neka mi oni novovremeni oproste
prisjećanje na neko staro štivo iz ĉitanke, koja je bila jednoumna i iz koje se
nije dalo nauĉiti ništa. Osim da jedan ipak treba popustiti. Valjda ovan a
valjda i ĉovjek. Onaj pametniji, ako takvi uopće postoje.
4. srpanj 2010. Jutro po mojoj mjeri
Dubrova u cik zore. Nikad i nigdje toliko ptica: kao da ţele probuditi
uspavane stanare naše velebne ladanjske dvokatnice! Ne vide da je ostala
samo ruševina, sivo lice i prozorske duplje, dva iskopana oka, škaje
negdašnjeg ognjišta jer pragovi i veliko kamenje su pokradeni, kao što je
pokraden i kameni pucal gustirne i kamene krovne ploĉe. Pod okriljem neke
noći odneseni su i piţuli ispred kuće, lupeţ se valjda rukovodio saznanjem
da ionako na njima odavno nitko nije sjedio. . . Kad se vratio iz Australije
moj otac sklepao je nekakav piţul od bloketa i dasaka, nije to ono pravo, ali
ipak se od kopanja odmarao sjedeći ispred svoje kuće. Subjekti tih radnji
nikad nisu otkriveni, premda je roĊak Ive bio u policiji i prijavio nepoznatog
poĉinitelja. Ptice ne znaju da ni stanara odavno nema. I pjevaju. . .
Rosa je ko daţ, roĊak Ive kaţe da je u Dubrovi svakog ljetnog jutra
rosa ko daţ. Parkiram ispod ĉesvine u pokojne babe, premda su babin
143
vinograd i ĉesvina prodani nekim imućnim strancima, koji su preko noći

izvadili do zadnje loze, duboko izorali ledinu i posadili masline. Masline?!,
dida bi mi se okrenu u grobu, kao da će u Dubrovi masline ikad doć na rod!
Pod ĉesvinom će ĉak i kad se sunce digne biti hlad, nadam se neometan od
novog vlasnika, kojega uostalom nikad nisam vidjela. Na meji ispod ĉesvine
ĉeka me kokan: stoiĉki miran ne odustaje od svog uzvišenog mjesta ni kad
izaĊem iz auta i pribliţim mu se, jako mu se pribliţim. Gleda me i ni makac:
gizdav, visok, sjajnog zelenkasto-zlatnog perja, ne dade se smetati ni
zveckanjem mojih oruĊa i alatki koje iznosim: motika, motijak, roganjuša,
obitilica, biduni s vodom, vreće, jamaĉno zna da ne nosim oruţje i ne
doţivljava me kao prijetnju ili se više ne sjeća tko je ĉovjek i što mu moţe
uĉiniti. Dok se tako miroljubljivo gledamo zaskoĉi me pomisao na šug,
pasticadu, makarune i mislim toga bih naivnog fazana što zuri u mene
mogla uhvatiti rukama, zakrenuti mu vratom, oĉerupati ga i stavit u teću. . .
Mljac!. . . ali neću! eto ti ga na! Ĉovjeĉe! Ţeno Boţja! Ipak, moj kokan ne
sluti opasnost, valjda, poput mojih kokoši, oĉekuje da ga pomilkim,
neopisivo je zadovoljstvo i mekoća milkiti pernate ţivotinje. Uto na putu
zabruji i zarogoće susjedov traktor, moj fazan se zagega i odleti. E, letit!?
Do na bokun sasvim sam smoĉila noge po rosnoj travi. Dadem se u
skupljanje vriţe od tikve, kako bi traktor mogao iskopati krompir. Jedna
buća samrla je na crvenoj, stvrdnutoj zemlji, druga se ţuti kao golemi,
napuhani reklamni balon. Faţoleti su mi tuţni i nevojni, opleteni nekakvom
travurinom koja buja na ţarkome suncu, vidi se da su ih posjetili zeĉevi jer
su ih oglodali do kosti, neka! i oni moraju jesti!, ali kupus se moj zeleni kao
zeleno u Lorkinoj pjesmi, bit će da je pretvrd i gorak za meka zeĉja usta.
A krompir?! E, moji patakari, kaţe pjesnik SrĊo, koji je ovo naĉin
imati ovolike patake?, i što je ovo?! raskoš od krompira bijelog i crvenog, u
sljedećem redu moţda će biti i plavi, ljepost Mona Lise i Kleopatre, a onda
još egzotiĉnih imena poput Lisette; kleĉim na zemlji i skupljam patake, ruku
ozemljenih sve do lakata, umjesto da sam u salonu ljepote dala napraviti i
sloţiti na koţu masku od gline ja kleĉim na crvenici, iskopana zemlja još je
vlaţna i mirisna, ĉuva korijenje ošje metvice, oštrice i troskota, neuništivog
korova. . . I opet skupljam krompir, krompir me svu obuzeo, ĉešnjak će
morati priĉekati koji dan, makar je dozrio i poslije ću moţda skupljati samo
pinjule.
Na susjednom bokunu herbarij, pravo bogatstvo trava i korova, jer
susjed najradije na zidu ispred butige u selu ispija tko zna koje pivo,
komentira tek minule nogometne orgije na crnom kontinentu i bati lokalnu i
nacionalnu politiku. Pravi znalac. A ova Dubrova baš mu ne ide, najteţe mu
je doć u Dubrovu, muka mu je od Dubrove, a i ne isplati se, kaţe. Kad bi mu
144
se otac diga iz groba i vidi svoju Dubrovu, mislim da bi se odmah ponovo

vrati u grob.
Meni se isplati višestruko. Ne zbog veliĉine egzotiĉnih ljepotica u
mojim vrećama, nego zbog veliĉine ovog jutra po mojoj mjeri: kokana i
rose, teškog ţutila gospine trave, ptica i sunca što nam dohodi preko
Pelješca i obasjava ruševinu naše negdašnje ladanjske kuće, ljekovitog
mirisa zemlje i hlada babine ĉesvine, i one ĉarobno naranĉaste, goleme buće
na mom bokunu, i one stare trešnje u mrginju, zarasle u bršljan i draĉu, ali
ipak rodne i dareţljive, i onih bodljikavih šljiva u samoniklom šljiviku, koje
kanim oĉistiti, i duhova moga oca, matere, babe Kate, koji lebde nad ovim
biblijskim krajolikom, i duha dunda Mikule likara, zarad ĉijeg studiranja
medicine su ovo trsje i ova zemlja nekada bili dani na inkanat. . . Dundo
Miće se je poslije ištraka za ih vratit u posjed obitelji, ne ţelim ni misliti što
bi bilo da da nije. . .
Meni se isplati jer volim Dubrovu, njezine mirise i plodove i jutarnji
uzmak njezinih sjena.
5. svibanj 2011. Krizma kao šizma
Moja uĉenica propustila je prošli tjedan sat poduke. Otputovala je s

roditeljima u S. U. Sljedeći zakazani termin pojavila se s fotografijama koje
mi je neizostavno htjela pokazati (slikano mobitelom): plava damska
haljina, modra kao more, koja ramena ostavlja posve golima, nabrana ispod
struka i zguţvana u veliku ruţu na boku, ĉini se kao svila, uz nju plave
salonke s visokim potpeticama, 12 centimetara kaţe ponosno. Sve kao u
ameriĉkim filmovima o maturalnim plesovima. A njoj je tek ĉetrnaest
godina. I sve te lijepe stvari kupila je za krizmu, krizmu? pitam, pa zar
polugola smije u crkvu?, obući će crni bolero, dosadni crni bolero. . . Ja bih
da se mi posvetimo odnosnim zamjenicama u njemaĉkom jeziku, kako se
dekliniraju, kako izgleda odnosna reĉenica u njemaĉkom jeziku. . . za to sam
na kraju krajeva i plaćena, vrlo skromno ali ipak!, a zašto to?. . . zamjenice i
to?, ona ne bi, ne da joj se. . . zar nije rekla da poĉetkom lipnja ima još jedan
test iz gramatike, jest! ali u nedjelju je krizma, kuma ih je sve pozvala u
restoran na ruĉak, ah krasno?, ruĉkovi se više ne pripremaju doma?, svi idu
u restorane. . . Usprkos njezinu protivljenu uspostavila sam, makar pred kraj
sata vladavinu odnosnih zamjenica i inih gramatiĉkih kategorija.
U utorak (poslije krizme) uĉenica se nije pojavila u zakazano vrijeme,
ni na sljedeći sat nije došla, poslala sam joj poruku: ĉekam te, jesi li
zaboravila?, odgovorila je: a bolesna sam, zaboravila sam Vam javit.
Pokušavam se ne ljutiti, ako se ne ljute roditelji. . . cura se mora
odmoriti od krizme.
145
I još se prisjećam svoje krizme, u bijeloj plisiranoj suknji koju je

umješno uplisirala majka, bijeloj bluzi s velikim ovratnikom kao na
mornarskoj uniformi ( takoĊer mamin proizvod), bijele soknice i crne, ravne
cipele od gamoša s gumenim potplatom, s prirodnim loknama ukroćenim
bijelom vrpcom u konjski rep, s velikim, crnim djeĉjim oĉima. . . Bilo mi je
tek 14 godina. Katuša mi je kao dar u toj prigodi dala minijaturni bijeli
molitvenik i oĉenaše, nisam mogla prikriti razoĉarenje, oĉekivala sam
makar zlatni lanĉić, ili sat ili privjesak od kume, moţda neki dar koji je bio
došao iz prekomorskih zemalja, a ona je rekla: treba biti skroman, katoliĉka
djeca ne smiju biti obijesna ni rastrošna, uostalom radi se o jednom
sakramentu.
6. veljaĉa 2013. Maškare
Dojde mi se namaškarat i poć na bale. Sama. Namaškarat se pošteno,

potpuno, da me niko ne pripozna, izać iz svoje koţe, bit anonimna, niko
drugi, ko ne mora govorit, ni objašnjavat, ko ništa ne mora i ko nikoga
nima, ni prijateja, ni dice, baš nikoga. Bit defešto despetozna. Bit svima
potpuni stranac. Pa makar se obukla u pidţamu i navukla kalcetu na glavu
na koju ću nacrtat obraz tuţnog klauna. Neću birat drugu osobu za ples, ni
onda kad dame biraju, balat ću sama, tako bogovski sama. . .
Kad san bila mala u skuli su nan zabranili hodit u maškare. Uoĉi prvih
pokladnjih dana kroz sve razrede prošetala bi se Knjiga naredbi: pod
prijetnjom najstroţe kazne zabranjuje se svim uĉenicima pojavljivanje na
plesovima i maškaranim zabavama. . . direktor, vlastoruĉno, tako nekako.
Bila san na sto muka, a ni materi ni bilo lako. Dite jon je trepalo, zdrucalo:
gren i gotovo!, kako ćeš poć jadna ćerce?, izlatit će te iz skule, neće me
izlatit jer niko neće znat ko se je usudi kršit naredbu, niko neće doć na
indeju da bi to mogla uĉiniti ja, dika i ponos škole, odlikašica. . . baš niko
neće znat?! Mater je nemoćno slegnula ramenima. Navukla san bratovu
pidţamu od peluna, onu koju je mat ĉuvala u ormaru za nedajboţe bolest i
bolnicu, stavila san biĉvu na glavu na koju san probila sićušne otvore za oĉi
i nos, za usta ništa, disat ću već nekako kroz tu biĉvu!, disat ću i na škrge
ako triba!, onda san navukla još jednu biĉvu za sluĉaj da kogod bude
bezobrazan i pokuša me razmaškarit, na drugu san nacrtala velike crvene
usne, zjenice i velike obrve, groteskno?!, priko biĉava nabila san stari
klobuk pokojnega dide, omaškarila san dakako i svoje djeĉje ruke Katušinin
vunenin rukavicama s Novog Zelanda, bile su mi prevelike jer Katuša je bila
teţakinja, obula san nike materine jadne štiklice jer bojih ni imala, ćapala
koznaĉigov izlizani šćap i dala se na put. . . Bilo je uţasno mraĉno, puhala je
levantara i ja san trĉala ko da su mi svi vragovi za petama, daleko isprid
146
matere, Katuše i ostalih poklonica maškaranih bali, sama mala maškara, na

ulazu su blenuli u mene; moţda ni dite nego mali ĉovik?, cupkala san u
mistu i vrtila šćapinon, ne moţemo ga vratit, maškare ne plaćaju ulaznicu. . .
I bila san nasrid sale, vrtila san se sama i s drugin maškarama, oni dundo što
je glumi Pometa u Dundu Maroju zva me je hodi ovamo mali! ha? svi su
mislili da san muški, a koji si ti mali? an?, nisan mu odgovorila, bila san se
zavitovala ne progovorit ni riĉ, neka mislu da san muto, Pomet me je podiga
na krkaĉe, a lak si ko perce! i imaš mota! bogami imaš mota. . . jedan tenac
je onda hti savnon balat i istrepa mi je sve noge, srića san bila navukla
suknene kalcete zbog velikih štikli. . .
Eto, dojde mi jopet tako poć u maškare: utajno, inatno, muĉaljivo,
usamljeniĉki, jednostavno po starinsku, bit gruba maškara usuprot današnjin
lipin, ulickanin, lakiranin maškarama, koje ko da dohodu iz Rija i nimaju
nikakve veze s našin ţivoton.
Kolovoz, 2014. Galerija na kraju grada
Zgrada je to s dugom poviješću, mislim naslonjena na hrid, s

gleţnjevima u moru, podno samostana sv. Nikole, a prekoputa Pelješca, koji
se poput bezvremenskog Kiklopa ispruţio prema zapadu. Kasno je popodne
i ĉekam bonacu, volim plivati kad vjetar odluta na puĉinu i većina brodova
baci sidro...
Pod krošnjama pitospore i u sjeni bijelih suncobrana, u vrtu Galerije,
stolovi i fotelje od ratana, crni i bijeli; zavaljeni tragaĉi za ljetnim uţitcima
ispijaju svoje piće, uokolo šetka konobar, kojega bi najbolje opisala
cijenjena dama A. Christie... Kad sam u rano jutro dan prije tuda prolazila,
pest u oko bio mi je toboţe skriveni šank i naslagane gajbe pića, koje poput
graĊevinskih kockica ĉekaju da budu ugraĊene u zdanje naših usluga, i iza
kojih je u vodoravnom poloţaju virio par bosih, golemih muških nogu, bolje
reći stopala. Kaţu da kasno u noć Agathin lik podigne zid od zelenih,
crvenih i ţutih gajbi uza sam šank, a onda iza njega prostre sebi leţaj.
Jamaĉno su ono bile njegove noge. Jutrima ga rane kupaĉice viĊaju teturati i
raspremati svoju spavaonicu, protrljati snene oĉi, uskoĉiti u crne hlaĉe i
bijelu konobarsku košulju, a ponekad ga se, kad ljudi oţedne i ulazeći u vrt
poţele mu dobar dan, moţe ĉuti kako kaţe:„Ja ne govori ti hrvatski.“
Nejasnim ostaje tko je on i kojim jezikom govori. On samo tu konobari,
konobario je i prošle godine na istom mjestu, ali diskretnije, a ove su se
godine baš raširili, valjda im je dobro išlo i nitko nije imao ništa protiv. Ni u
Gradu ni šire. Na zapadnoj taraci, ispod nadstrešnice nekakvi sanduci,
moţda mrtvaĉki (tu su poradi ukopa M.Vanke i njegova djela?), a moţda su
147
to i hladnjaci, gajbe s Coca-Colom, Jamnicom, kante za smeće. Na ulazu u

vrt, iznad metalnih vrtnih vrata, istaknuta je svjetleća reklama Illy, bijela
slova u crvenom svjetlu, koja većini moţda nisu enigma, meni jesu, k tome,
razapeta izmeĊu ĉempresa i juţnog zida zgrade, i današnja bijela zastava
ove kuće s natpisom Maksimilijan Garden, Lounge & Beach Bar... ili
Maksimilian, valjda ne znaju, na ploĉi u starom okviru oguljene boje, koji
kao da su skinuli s neke Vankine slike, moţda i jesu?, kredom ispisana
današnja ponuda specijaliteta kuće... kakva ponuda vidite i sami! Welcome!
Ako je plaţica zapadno od Galerije prenapuĉena, ili je na stazici
kojom se spuštamo do mora osvanula velika porcija svjeţih govana koja
kupaĉe prijeĉi u prolazu, ili je pak prevruće jer nema maestrala, ova
kupaĉica pokušava pronaći svoje mjesto na kamenju u hladu smokve, palme
i robustnog podziĊa Puta sv. Nikole na istoĉnoj strani, gdje u pravilu nalazi i
puno ljudske neĉisti, boce od pića, pvc vrećice, zguţvane papirnate ubruse s
tragovima i vonjem masnoća, raznobojnih tekućina, sokova, ljudskih ili
ţivotinjskih izluĉevina i inih ostataka prethodnih toplih noći, što moţe biti
posljedica nebrige komunalnog poduzeća, ali i oĉekivanja turista da će to
ipak netko poĉistiti, jer to je ipak! javna površina, mala plaţa u samome
gradu, zar nije? Pokušavajući zatomiti stanovito gaĊenje, kupaĉica skaĉe u
more i otpliva široki polukrug oko Galerije sa sjeverne strane: prekrasno
zdanje od bijelog vrniĉkog kamena, izgraĊeno prije nešto manje od sto
godina u stilu (neo)renesansnih dubrovaĉkih ljetnikovaca, sveudilj snatri na
svome rtu, u svome parku ĉempresa i pitospora, ograĊeno s tri strane
kamenim zidom koji pristojni ljudi prije nisu preskakali, jer bio je to
privatan posjed, dom bogatuna, lijeĉnika i umjetnika, u stanovito doba i
rezidencijalna zgrada za primanje visokih posjeta i palaĉa pravde, u svakom
sluĉaju kuća naoko neokrnute ljepote i dostojanstva koju ovdje zovu
Galerijom. Velike oronule i nepodrezivane agave i tamarisi uz sjeverni rub
vrta na istoĉnoj strani, kupaĉici zaklanjaju pogled na još jedan paket
suncobrana, stolova, leţaljki, obnaţenih tijela, uz sam zid kuće stisnut je
nekakav drveni šank, vrlo diskretan, gotovo neprimjetan, suhe grane palmi
godinama već nisu rezane, oleandri kao da uzvraćaju zapuštenost i ne
cvjetaju, vrt je to bez trave, cvijeća i stazica, samo utabana zemlja i
nenjegovana negdašnja vrtna arhitektura, tamo unutra odvija se nekakav
ţivot, ali kakav?, izloţbe? predavanja? komorni koncerti? ĉine se
nemogućim, pa na kakvom smo se to našli mjestu? Kupaĉici je znano da je
na tom mjestu nekada davno bilo stratište, zatvor?, potom je krajem
dvadesetih godina prošloga stoljeća inţenjer austrijskih ţeljeznica, stanoviti
Pajer podigao tu dom za sebe i svoju lijepu Dunu, da bi onda vilu kupio
lijeĉnik Stetten, Vankin tast, svi zajedno napustili su je pred sam II. svjetski
rat bjeţeći u Ameriku. Kao da su prošli njezini najblistaviji dani, kuća je
148
postala okupljalištem novodobnih vandala, narkomana, razlomljenih vratiju

udomljavala je ljubavi na jednu noć, o njezinu postojanju svjedoĉe tek
rekla-kazala priĉe... poslije ju je jedan domoljubni graĊanin obnovio, prije
petnaestak godina zablistala je kao galerijski prostor sa stalnim postavom
slika kontroverznog hrvatskog slikara prve polovine dvadesetog stoljeća,
ugostila je stanoviti broj domaćih i stranih umjetnika, slikara, kipara, sivu
zonu, danonoćno vratiju otvorenih turistima tananijih motiva i zanimanja... I
dandanas pruţa izvanredne uvjete za kiparsku radionicu... ili nešto sliĉno?,
naša kupaĉica moţe zamisliti da je ta vila samostan, arhiv, sanatorij,
stambena kuća, ĉak i zatvor, ĉak i salon kurtizana, sve bi to mogla biti
Vankina kuća, ali da će biti krĉma, birtija, javni zahod, da će vonjati po
menzi, po majonezi, luku i... burgerima, da će na leţaljkama u vrtu jutro
doĉekivati nekakvi teturavi tipovi koji se ne mogu osoviti na noge, da će
kad pljusne ljetna kiša, što se ovoga ljeta dogaĊalo ĉesto, stolovi, leţaljke i
stolci iz vrta biti uguravani kroz sva vrata i prozore u izloţbenu dvoranu,
sudarajući se pritom sa zidovima, slikama, okvirima, ranjavajući ih i
osakaćujući – e! to naša kupaĉica nikako nije mogla zamisliti. Jedan je irski
pjesnik stajao kraj klavira u negdašnjoj izloţbenoj dvorani, zebezeknuto
pitajući aktere ovog uguravanja i kulturocida What are you doing?!, a oni su
zadajući još jedan bubotak ionako oštećenom platnu samo slegnuli
ramenima uzvrativši: Sorry, we know that we have the problem, but... Svoj
poriv da pobjegne s tog nesuvislog mjesta pjesnik nije mogao ostvariti jer su
troja vrata prema taraci, inaĉe otmjeno zastrta bijelim zavjesama od tanka
brokata, i izlaz na more zakrĉeni nabacanim, šarenim, spuţvastim, prljavim
leţaljkama. Platna su ionako oštećena, nagriţena slanom vlagom,
gljivicama, prašinom, nebrigom struĉnjaka, uljana boja na mjestima
podbuhla, ispucala, okviri su u stanju raspadanja, kad sam zadnji put ulazila
Coprnjice se iz nepoznata razloga nisu mogle ni pogledati, one su, prema
rijeĉima ĉuvarice, bile „Tamo negdje u sobici“ od koje kljuĉ je bio ne
znamo gdje; i koga je u ovom carstvu pića, hrane i vrelog uţitka briga još za
Vanku, secesiju, likovnu umjetnost? Moţda našu budalastu svagdanju
plivaĉicu, koja je devedesetih u obnovu Vankine kuće uloţila puno emocija
i energije i koja još pamti visoke kriterije vlasnika, njegove zahtjeve,
zabrane i uvjete?; ili onog domaćeg umjetnika koji je u neka bolja vremena
tamo izlagao?, moţda i Petera Pongratza?, Nikolu Viznera?, ili onog
zanesenjaka od irskog pjesnika koji bi pošao pokriti slike što vise kako bi ih
zaštitio, i predlaţe mi da sudjelujem, jednostavno ući i pokriti ih kaţe, pitam
ga ĉime pokriti, a on: plastikom!, moţda bi to trebalo uĉiniti ako ih ţelimo
dotući mislim, konzervirati taloţine umidece, soli, masnoća, ako to uĉinimo
završit ćemo zavazda Vanka priĉu, koja je ovdje zapravo već završena...
Vidno iznerviran mojim otporom i pogrešno ga tumaĉeći pjesnik još
149
dometne: „Vi Hrvati samo puno priĉate, a ništa ne radite.“ Vjerojatno me

ţeli uvrijediti, i vjerojatno je u pravu, i jamaĉno se još prisjeća dana kad je u
Galeriju ulazio kao u crkvu, ne tako davno. A moţda bi za cijelu priĉu
trebalo biti briga i nekoga iz respektabilne institucije ĉije ime je napisano na
kamenoj ploĉi iznad ulaznih vratiju Galerije na kraju grada. Ili na kraju
pameti?
150
Darinka KRSTULOVIĆ
Bol
Ne bole me
vlastite rane
ne razdiru me
vlastite tuge;
imam ja snage
nositi se s njima.
Djeĉji plaĉ i nemoć
me ţaloste
suzne djeĉje oĉi
srce mi
ĉemerom pune.
Cidi se
Cidi se daţ
niz mire i škure
cidi se niz sive
parastade
cidi se znoj
niz škinju
teţaka u lozju
cidi se ţivot
kai prţina
izmeĊu prsti
cidi se vrime
kroz ure i dane
cidi se suza
niz obraze nagrišpane
151
Griješiti
Griješiti je ljudski,
no najteţe su greške
kojih postajemo svjesni
tek kad nestane
i posljednja nada
da ih ispravimo.
I kad jednog dana
postanemo svjesni
kako neke drage ljude
ne srećemo više –
da su nepovratno
nestali s našeg puta –
u srcu ćutimo tjeskobu.
Rijeĉ ljubavi treba

izgovorit danas,
jer sutra će moţda
za sve već biti kasno
i nikoga više
neće biti tu
da je ĉuje.
Lito
sunce upeklo
more osekalo
maistral umuknu
cvrci raspalili
kaleb kjunon
na vršu pikira
da ni zvona
gori s kampanela
mislila bi da je vrime stalo
ma podne je
vaja hodi doma
152
Naše prokletstvo
Kad sretnem starca

pogleda praznog –
pogleda izgubljenog,
u kome nema nadanja,
u kome nema cilja, –
kad vidim drhtave, smeţurane ruke
vjeĉito otvorene,
no beznadno prazne;
kad vidim u gorkom grĉu
stisnuta usta
za koja ni obiĉnog pozdrava nema, –
osjetim stid u ime
cijelog ljudskog roda,
jer znam da tako ne bi smjelo biti.
I ti su starci nekad
neĉija djeca
i neĉije ljubavi bili,
a sada na kraju svoga puta
morali bi naši hodajući spomenici biti.
No sjećanje ljudsko okrutno je kratko;
i u njemu sjeme
prokletstva našeg leţi.
Ni se za čudi'
Ni se za ĉudi'
što hi s toliko jubavi
piturajemo i ašestajemo
ni se za ĉudi'
što hi po fortunalu
skapulajemo i u mandraĉ
surgajemo.
Ne, ni se za ĉudi'
jerbo barke nama nisu
ni vozila ni plovila
nego dragi
ĉlanovi fameje.
153
Sa' mi je žal
Da znaš samo kako mi je ţal

što ti nika' nisan rekla da te volin;
Da znaš samo kako bi sritna bila

da si i sad ode –
sida, puna reume, teških noga
i o' starosti izmaĉanih ruka,
pa da ti barenko sa'
mogu re' kako te volin.
Da znaš samo kako bi kuntenta bila

da mogu sest kolo tebe
s mojin braton i svon našon dicon
baci' pismu i oćuti' kako guštaš
dokle s bande nama sekundaješ. . . . . . . . . . . .
Svit brez tebe
za me sa' je jedno
puno tuţno misto.
Mama moja, sa' san i ja sida,
ruke bolu i višta izdaje,
pa ka' s tugon u prsima
sada mislin na te
znan da mi je i sad puno ţal
što ti nika' nisan rekla
da te volin, a sve zato
što me bilo sram.
Sjećanje
Sjetiš li se ikada
procvalih kestena
u našoj ulici?
Sjetiš li se ikada
kako smo ĉesto
u rano proljeće
pred Studentskim centrom
blok za veĉeru
mijenjali za kino ulaznicu?
Sjetiš li se ikada nas?
154
SrĊan DUHOVIĆ, sijeĉanj 2015.
Vratima jutra
ĉekajući proljeće,
sunce u vrtu.
Bio je puno lin,

od ţivota nosi piz,
reva cili dan.
Zloba i nemir,
u naruĉju samoće,
napušten brod.
Bahati oblaci,
zatvaraju horizont,
sivi dodiri.
Ah!, ljepota;
godinama nestaje.
Sjena na licu.
Lije niz obraze,

šumori po ulicama
jesenja kiša.
Pelješca kapa,
koracima juţine.
Napušten grad!
155
Mirjana TULIĆ SARDELIĆ
Ilija
Visok si, velik, plodan i zelen

Niki stari su mislili da si kraj svita
Da iza tvojih gudura nima više niĉega
Dok te gledan godinama
Ponekad se i sama upitam
Što se krije tamo daje
Iza tvoga ramena
Konjak i kocka leda
Nećeš znati da ti si taj

Koga poţeljeh ukrasti
Toga poslijepodneva
Uz konjak i kocku leda
Zavesti na krivi put
Da ga u pravi podesiš.
Palme su šumile
Pored hotela KORĈULA
More ljudi, smijeh i šušur
Za ruku si me uhvatio:
– Nemoj još poći, sjedi.
I sjela sam tako, još malo

Bilo je prekratko
Za ište dulje
Od prijateljske ĉašice
Ispijene s ledom
Ugrijane ţeljom.
156
x xx
iznad neba, vrh ponora

tu je zemlja bezvodna
nigdi cvita ni ĉovika
samo duše i zvuk lutnje
x xx
Davno je bilo, previše prije

Nejasno mi se prikazuje tvoj lik
A skriva sve što tvoje nije.
Moţda je vrijeme kao mali prevarant

Od tebe obiĉnog uĉinilo ĉudo
Pa sad mi se ĉini – voljela sam te ludo!
Zvijeri
plaši se prijatelju
kada si u divljini
i kad' si na asfaltu
dok si u tuĊini
i u svome dvorištu
pazi se, kloni, bjeţi

od svih vrsta
prokletih zvijeri
157
Ljiljani
Divni su ljiljani na livadi

Jutros procvjetali.
Ĉim sam ih vidjela, znala sam
Netko ih, prekrasne, zalijeva.
DoĊe mi da ih uberem
Pa na tvoj grob ponesem
Al' ne smijem drugome uzeti
Pa onda tebi davati, ukradeno.
I tako stojim, gledam ih

Pruţim ruku pa vratim ju
Mirišu bijeli cvjetovi
U meni rastu nemiri, zaboravljeni.
Da sam te preboljela, mislila sam

Prošlo je puno vremena.
Suze mi lagano padaju, jednom sam, kaţu
I ja, od tebe bila voljena.
158
Tonĉi GATTI
JE TI GALEB VRAG
U najveĉon guţvi lita te godine ka su vapori arivavali na obe dvi rive

od puta, a na plokatu nisi moga pasat od fureštih njanci romobilon, dogodila
se ova fjaba, ma ne laţ , o galebu.
Kako galebi više ne idu samo ribu, jer je u more još za malo neće ni
bit, oni su se primistili i abonali na pjatancu od diĉjega zvona od marende
ono kolo 10 uri ujutro i na mire kolo skule ĉekaju da dica po kantunima
ostavu zamotano u kartu po bokun marende što je avancalo.
Ka zazvoni da je odmor gotov isprid skule je tolika krika galeba, da
para da se vraĉa Butara iz ribanja sa punim mriţama. Kjucaju se paraju
nailonske škartoĉe, kjucaju jedan drugoga, dok se ne izi zadnja mrva.
E ovega puta ja san se naša na novon rivi taman ka je arivava brod iz
Splita i bi oĉevidac jednoga od tih galebi, što je u kjunu ima, a paralo mi se
iz doli gledajuĉi, jednu štrucu a ne fetu od diĉje marende. Ka je prileti
Planjak iz jedne visine od 30 metara, to mu je ispalo iz kjuna i pikiralo
ravno u onu guţvu furešti, što je ĉekala vapor.
Padalo je to kako haubica i di ravno jednomu što je ima rusak na
škinju. Pola po rusjaku pola po glavi. Ĉovik je pa i ne diţe se. Odma panika
i sto judi kolo njega, a i ja san bi kurjozan i poša proviri. Ĉovik okrenu
oĉima, vidi mu se bilo misto kugli, krv na glavi, a kolo glave jedna velika
kost svarena od govedine, na kojon još ima dvoici za se naist.
Doša je i policjot i pita okolo je li štogo ko vidi? Svi muĉu, a kako i je,
kojemu ĉe vragu past napamet, da je ti gladni vrag od galeba dobota usmrti
našega fureštega gosta sa ton luganigon od 2 kila svarenoga Brava, što je je
peška nigdi kolo kontejnera.
Iša san doma i tuţan i zabrinut mišlju; ko ĉe i kako to sa ovomu
fureštomu objasni... što se dogodilo?!
159
DI STE FETIVI KORĈULANI?
E moj šjor Roko Skoko, pitaju me niki u ove dane od krnovala, di ste?
Di su ona vrimena krnovala, konoba, makaruni, gangi i baluni ka ste bili
doli s nama.
Kako ja to mogu znat di ste vi sa cilon sviton naših škercozih
Korĉulana, a GORI AN!?
A di drugo moţete bit? Gori di nam vaja svima poĉ, ma vas ima par
što ste senjali jedno vrime, nike godine, nike obiĉaje i uţance. Izviru mi
sjeĉanja od vaših fjaba: ka je ono Šime gladi dupina na bandu od barke, dok
ste kanĉelali. O onon jakon buri onega puta ka vas je iz pumpne stanice na
novon rivi sa dva biduna šijun poni na kuvertu od Splitske banke. Na
zahvalu onega galeba onega lita, ka ste ga oslobodili od lumpara što mu je
bi ĉapa dva prsta od noge, a on van se sutra refa sa sipon od dva kila. Nadiru
mi misli o bumbasu, o punim ĉikarama ĉika iz konobe, dok ste naĉinjali
makine od pisanja. O ocu mi Rudetu što ste ga volili kako svoga Šimeta. O
kobasicama svarenima na letlanpi. A di su oni pusti iziveni bakalari,
popiveni botiljuni vina i puste snjeţne spomilje, što mi van ih je mater uţala
pariĉava. Rojak Pere je izgubjen bez vas!!! A vi. . . . ??
Gori sa meni ocon Rudeton uĉite solfeĊo od bumbasa i novu ritmiku,
na onu što niste mogli onega puta ĉapa na Mlitu, tempo di ĉa-ĉa-ĉa.
Pariĉajete šeĉerlame i peĉene grancipule u prošeku „ala Roko“.
A mi ode doli ĉekamo i ĉekamo i nadamo se da ĉete kako ste i dosad
uţali i ovon krnovalu kako glavni likar, dat ultimu ricetu.
Je li mi otac napisa tu obranu krnovalu, jer ovo što se danas piše, više
ni bevanda nego:
Opolo po ipo, sa vodo!
Sve se prominilo ka je ta vaša generacija pošla gori.
Ostale su za vama na trpezi samo mrvice od zajebancije i vonj od
kulina!!
Ostalo je jedno nezaboravno vrime, jedne nikad zaboravljene ekipe
Korĉulana od štimunga, vica, škerca i maškara.
Bog van da pokoj dragi naši Korĉulani.
160
Iz korčulanske usmene baštine
161
162
VRNIĈKE KOLENDE
priredila Fani Lozica Matulović
U pisanoj ostavštini obitelji Fabris, saĉuvano je nekoliko zapisa

vrniĉkih kolendi. Iako je rijeĉ o tekstu otipkanom na pisaćoj mašini (druga
polovica 20. st.), usmeni izvor je zasigurno stariji. U uvodnom
dijalektalnom osvrtu prirediteljice, po majci Fabris, ĉitatelju su se pokušale
doĉarati vrniĉke specifiĉnosti i onovremeni kontekst kolendi.
Vrnik je bi otok kamenari. Skoro svaka famija u misto imala je svoju

kavu, parcelu di se vadi kamen. Kamenon se trgovalo kako sirovinon tako i
gotovin proizvodon. Ispod svake kave bili su trimi, radionice di su klesari
oblikovali kamen za prodaju. Kuĉe za stanovanje izgradili su na zapadni dil
otoka i pomalo se kavama proširili na sjever otoka. Cili škoj tako para kako
nika torta di su kuĉe kako rub od kreme, iza njih su brigi škaja (šuta iz
kamenoloma), a iza brigi su visoke fete bilega škojarskega kamena. Zelenilo
na vrhu otoka bilo je kako šlag na tortu. U to vrime tega zelenega „šlaga“ ni
bilo puno. Vrh otoka Škojari su zvali Goliĉ.
Radnici su dohodili fatiga u kave na Škoju iz Lumbarde. Škojari su
se niki i ţenili Lumbarajkama, pa su tako s Lumbardon bili i svoji iako su
više naginjali Gradu, Korĉuli. Bilo je svita na Škoju. Škoj je ima dvi crkve.
Malu Gospinu i veliku Poškoj. Gospa od Škoja (Gospa od PohoĊenja) bi je
veliki blagdan ka su dohodili gosti iz Grada, Lumbarde, Badije i Pelica.
Poznata je ona „Gospa od Škoja na dva luja, svi Škojari – Aleluja!“ Bilo je i
dice, pa je na Škoju radila škola. Škoj je ima popa, uĉitelja, poduzetnike –
prote i trgovce kamenare. Ni onda za se ĉudi da je njihova kolenda za Prvi
od godine sva okrenuta tima pitanjima.
Ako bi se usporeĊivale kolende Vrnika i Korĉule lipo se moţe
razumi da su na Škoju bili ekonomisti, a u Gradu bonkuloviĉi i
ĉuĉubumbisti. Kolenda za Vodokršĉa pivala se digo i u italijanskom jeziku.
Na 28. 12., na kršĉanski svetac Nevina djeĉica, na MLADINCE, pivala se
kolenda od 27 kitica. Na oti blagdan se malu dicu posebno poduĉavalo
skrušenosti. To se ĉinilo tako što bi hi roditelji, uĉitelji, vjerouĉitelji ili ko
go se osjeĉa „pozvanim“, nafruštali frušton po golima nogama, jerbo morate
znat da su u staro vrime diĉica nosila kratke gaĉe muški, veštice ţenske, i
biĉvice do kolina. Duge gaĉe i duge biĉve dobiva si tek ka bi sazri, ka bi
naresta. Tako su ĉesto na Mladince odrasli pitali dicu: „An, Marine je li te
nona jutros NAMLADINCALA?“ To je hotilo reĉ – je li te nona istukla
163
baketon po golima nogama! Pravi odgoj od pedagoške akademije „baketa je

iz raja izašla“.
Ovo ti je da znaš da nesmiš bit pogan, nego da moraš bit dobar i
poslušan kako i Nevina diĉica što su stradala od Iruda i ţivot dala za Malega
Isusa!!!
Kolendavalo se i za Boţića i za Svetega Ivana. Poslin bi doša krnoval
i svaku subotu se ĉinilo bale i maškaravalo. Kogo bi bala cilu noĉ, do zora.
Kako je na Škoju bi pop vajalo je u nediju ujutro poĉ na misu. Oni koji su
bili u maškare nisu imali vrimena poĉ doma promini se, pa bi onako
maškarani pošli u crkvu sluša misu.
KOLENDA
za prvi dan godine
koja se pjeva na zadnji dan godine
u veĉer na otoĉiću VRNIKU
Ovi prvi dan godišta

Svetu crkvu narešiva,
Svima nama navještiva
Lijepu ljubav slatki mir.
Mir će blago rastvoriti

I bogato trgovanje
Svak je potreban dobiti
Kako koji u koje stanje.
Svi će Kralji mirovati

Milostivi nami biti,
Tako da ćemo uţivati
Prijatelja zagrliti.
Novo godište bit će ugodno

I dobiti silne1 u moru,
Po svuda će biti plodno
U ravnome polju2 i gori3.
1
Puno ribe.
2
Donje Blato.
3
Goliĉ na Vrniku.
164
A vi ki nas sad slišate

Ako ljubav ţive u Vami,
Da biste nas sad pozvali
Odmah bismo prišli k' vami.
Kad se Vaša vrata otvore

Veće ĉekat nitko nima,
Nek prestanu razgovori
Jer na dvoru ĉini zima.
Evo je otvoren dvor gizdavi

Uletimo svi u jatu
Lipo u miru i u ljubavi
Mi pridjimo k' našem bratu.
Amen.
Iza svake kitice opetuje se:

Ovi prvi dan godišta itd.
165
KOLEDA
za Vodokršća ili Tri kralja4
Došli smo Vam navistiti

Da su Bogu dare dali,
Ovi blagdan Vodokršća
U veselju uţivali.
Mudri ljudi potvrĊuju

Kad vidiše ovo zlamenje
Jer im kaţe poroĊenje
Koga pisma navistiše.
Evo u putu zvizda istoĉna

Prati glave okrunjene,
Do spilice baš studene
Gdi Sin Boţji rodjen biše.
Klanjaju se njemu Kralji

Poniţeno noge i ruke –
Otvoriše mu dare skupe
Svaki njemu dar ĉastiše.
Kada dare jur pridaše

I Bogu se pokloniše –
Blagoslov im Isus daše
Od tole se odiliše.
Mirnom zvizdom i prignutom

Vratiše se drugim putom,
Hvaleć Boţje veliĉine
I rodjenje Kralja istine.
Na dare Vam hvalu budi

Na one dare koje nam date,
Premda nismo mi umili
Vi nas dobro poštovajte.
4
Melodija je ista kako i za Svetega Martina.
166
Kuća Vaša blaga bila

Svakim darom nadarena
Blaga bila i ĉestita
Po sva ljeta i godišća.
Amen.
Na talijanskom jeziku:
Cari amici Vi auguriamo

Tutti uniti in compagnia,
Con rispetto e con amore
Questa Santa Epifania.
Dopo nato il Redentore

Si diresero a viagiar
Tre Re omaggi di buon cuore
Il banbino a salutar.
Una stella li giudava

In Betleme alla cappana
Ove giunti a lór mostrava
Il banbino fra paglia e cuna.
Oro Mira grato Incenso

Fu appogiato ai piedi santi
Adorarono il figliuolo inmenso
Si alzarono tutti quanti.
Adoravano i reverendi
I divini genitori
E al factor degli elementi
Presentarono i Tesori.
Accettate di buon cuore

La grattissima allegria
Dopo nato il Redentore
Si festeggia LÉpifania.
Ai presenti ringraziamo
167
Al amore allómaggio
Se Vi piace a lei Signori
Veniremo un altro anno.
Cantaremo i nuovi canti

Dio Vi salvi a tutti quanti
Dio Vi salvi e Maria
Con tutta la lór famiglia.
Amen.
Pisma svetih mladinaca5
Mladinci su mladi,
Isuse dobro znaš.
Koji smo podali,
radi tebe ţivot naš.
Irud nas oholi,
pokla i podavi.
I našu krv proli,
rad tvoje ljubavi.
Josipova sina,
ţeliše pogubit,
Da puku na znanje,
svim dare da će bit.
A nevolne Majke,
za prijati dare.
Divne povijahu,
za ditiće mlade.
Ĉineć da će imat,
Kralja nebeskoga.
Hti Irudu poslati,
sina jedinoga.
PriĊe andjel s neba
od višnje odleke.
Koji ne da upast,
Irudu u ruke.
Koji kad navisti
u snu tad Josipu,
Da biţi Marija,
5
Melodija je kako i za boţiĉnu pismu Nut Boţji dionici.
168
sinom u Egiptu.
Kralj Irud znadiše
da roĊen ima bit.
Vidit ga rad biše,
ţeleć ga pogubit.
Ma ne bi stanovit,
da će se roditi.
On ki vlada svit,
i njega dobiti.
Ĉini pokupiti,
diĉicu malahnu.
Za mladih pobiti,
i da svi izdahnu.
Ki se u tri lieta,
u Betlem rodiše.
Svi tada malahni,
krv svoju proliše.
Ĉineći njih Majke,
da će primit dare.
One ne mišljahu,
Irud da privare.
Ke ĉekaju prijat,
s velikom radosti.
A one prijahu,
tuge i ţalosti.
Za ţalost ka posta,
i ti plaĉ ki biše.
Tada se svi puci,
suzami obliše.
Videć oni dicu,
u krvi ploveći.
Vojnike moljahu,
prid njima kleĉahu.
Veliku nemilost,
od dice vidjahu.
Zato se vojnikom,
ţalosne moljahu.
Veliki vojnici,
ne budte nemili.
Koje su naša dica,
zlo vam uĉinili.
169
Nehti se smiliti,
nijedan od vojnika.
Budući kralj Irud,
prid njima ondika.
Za ţalost i bolest,
da se svak ĉudiše.
A gori do neba,
ti plod dopiraše.
Zemlja se ĉudila,
kada je vidila.
Di njon se cidjaše,
prava krv iz tila.
Rakela plakaše,
svom moći i snagom.
Videći priklanu,
diĉicu pridragu.
Majke jih plakahu,
ţalosne u tugah.
Jere ih dojahu,
malahni na rukam.
U povoj povita,
milosti prisveta.
U krvi oblita,
od glave do peta.
U toj nemilosti,
mladih pogubiše.
Sto i ĉeterdeset tisuć,
i ĉetiri više.
A otac nebeski,
ima ustrpljenje.
Ponom svetom krvi,
poda jim kršĉenje.
Veliki mladinci,
vitezi gizdavi.
Koji ste krv prolili,
rad moje ljubavi.
Hote uţivajte,
sve vike u slavi.
Spravna vam je kruna,
andjoske naravi.
AMEN
170
„Pisma svetih mladinaca“: preslika izvornika pisane ostavštine obitelji

Fabris iz Vrnika, vlasništvo Fani Matulović
171
172
Osvrti
173
174
Danijel CIKOVIĆ
DAMIR TULIĆ i NINA KUDIŠ:

Opatska riznica, katedrala i crkve grada Korĉule, Korĉula, 2014.
Redovito gledana kao kameni grad iz snova prošlosti, poglavito po

vanjskom svojem obliku usporeĊivana s „izbrušenim draguljem“ na rubu
mora, ĉak nazvana „ornamentom od ciloga svita“, neprestance hvaljena
Korĉula, ovom nam knjigom dosad najpotpunije otvara svoja njedra... (Iz
recenzije akademika Igora Fiskovića.)
U sklopu obiljeţavanja Dana grada Korĉule i blagdana njenog

suzaštitnika svetog Todora, u korĉulanskoj katedrali 30. srpnja ove godine
predstavljena je knjiga Opatska riznica, katedrala i crkve grada Korĉule,
autora Damira Tulića i Nine Kudiš. Knjiga je izdana u godini vrijednog
jubileja – šezdesete obljetnice otvorenja Opatske riznice svetog Marka.
Zbilo se to 23. srpnja 1954. godine u prostoru nekadašnje Biskupske palaĉe.
Ova se Riznica ubraja meĊu najstarije, a ne samo najbogatije stalne postave
sakralne umjetnosti u Dalmaciji. Rezultat je zalaganja posljednjeg
korĉulanskog mitronosnog opata don Ive Matijace (Korĉula, 1916. – 1994.),
a njezin je prvotni idejni postav osmislio opatov prijatelj, slikar i scenograf
akademik Ljubo Babić. MeĊutim, poĉetna ideja o muzeju povijesti gradnje i
opremanja katedrale, zahvaljujući opatovu zanimanju za umjetnost i
sakupljaĉkoj strasti, s vremenom je nadišla svoj tematski okvir i prvotni
idejni postav. Brojna su djela starih majstora opatu Matijaci, odnosno
Riznici, donirale korĉulanske obitelji, dok su ona njegovih suvremenika
ĉesto dar samih umjetnika. Brojem izloţaka zbirka je odavno prerasla
prostor prvog kata u Biskupskoj palaĉi, mnoge su umjetnine tijekom
vremena dodavane i premještane, stoga je u proljeće 2011. godine postav, u
skladu s materijalnim i prostornim mogućnostima, doţivio neophodno
osuvremenjivanje. Kako istiĉu autori sadašnjeg, sistematiziranog postava,
Damir Tulić i Nina Kudiš, „rezultat tog rada okrunjen je ovom knjigom.“
Monografija je izdana u nakladi Ţupe sv. Marka, prvenstveno
zahvaljujući izdavaĉu, korĉulanskom ţupniku don Frani Kuraji, koji je
podrţao dugogodišnje istraţivaĉke napore autora te prepoznao potrebu
objavljivanja ovakve knjige. Njezino izdavanje potpomogli su i sami autori
te lektorica Ana Tulić Šale odrekavši se bilo kakve naknade za svoj rad u
175
korist restauracije prikazanih korĉulanskih umjetnina. Knjiga je tiskana na

papiru visoke kvalitete u 330 primjeraka i opremljena izvrsnim
fotografijama u boji prvog autora knjige Damira Tulića, inaĉe roĊenog
Korĉulanina. Njezin tekst pisan je prvenstveno kao opseţan struĉni vodiĉ
kroz Riznicu, stoga su njegova struktura i oprema, baš kao i oznake
umjetnina u zbirci i knjizi, prilagoĊeni toj svrsi. Posebnu vrijednost knjige
ĉine brojne nove spoznaje, atribucije, datacije i interpretacije koje su autori
teksta kao novi doprinos oznaĉili crvenom zvjezdicom u tekstu, dok su
bilješke harvardskog tipa kako bi olakšale prohodnost kroz tekst. Recenzent,
akademik Igor Fisković o tome kaţe: „Iznimno pomnim istraţivanjima
dvoje povjesniĉara umjetnosti, naime, razlistan je cjelokupni inventar u
prvom redu znamenite Opatske riznice i diĉne katedrale Sv. Marka, a onda i
svih gradskih crkava. Strpljivim su svojim radom kao i nemalim znanjem
Nina Kudiš i Damir Tulić opisali nebrojena njihova pokretna dobra svih
likovnih vrsta te većini prepoznali podrijetlo i istinske vrijednosti. Osim što
su cjeloviti, takvi pothvati u ukupnom nam okruţenju hrvatske kulture su
prava rijetkost, nemjerljivi su doprinosi pa i znaĉenje ovoga koji predoĉuje
doliĉno opremljena knjiga. Njezin tekst se odlikuje više nego struĉnom
metodom i ima naglašenu znanstvenu dimenziju, što mu daje izvrsnost
popraćenu mnoštvom valjanih otkrića i utemeljenih spoznaja. Knjiga je
ujedno spomen na viziju Korĉule i njezinih blaga koju je u svoje vrijeme
ostvario don Ivo Matijaca.“
Strukturno je knjiga podijeljena u ĉetiri cjeline, a zakljuĉena je
opseţnim popisom literature i kazalom imena. U uvodnom su poglavlju
ocrtane povijesne prilike tijekom 530 godina postojanja Korĉulanske
biskupije, od njezina uspostavljanja 1300. godine do ukidanja 1830.,
odnosno do ukidanja mitronosne opatije 1971. godine. Od 15. stoljeća sve
do 1797. godine Korĉula je bila sastavni dio prekomorskih posjeda (Stato da
Mar) Mletaĉke Republike, što je uglavnom bilo presudno kada je rijeĉ o
nabavljanju, odnosno provenijenciji umjetnina, premda je ovaj dalmatinski
grad kroz kamenoklesarstvo saĉuvao svoju umjetniĉku originalnost i
posebnost.
Drugo, najopseţnije poglavlje pod naslovom Opatska riznica svetog
Marka strukturirano je u osam podcjelina prema izloţbenim dvoranama.
Autori su se uhvatili u koštac s više od 300 izloţenih predmeta ove izrazito
heterogene zbirke pokušavajući za svaki od njih pronaći majstora, vrijeme i
mjesto nastanka. Najsloţeniji metodološki cilj bio je stavljanje izloţaka u
povijesni i stilski kontekst kako bi ĉitatelji mogli što bolje razumjeti vaţnost
predstavljenih djela. Autori su podjednaku paţnju posvetili svim vidovima
umjetnosti, slikama, kipovima, knjigama, srebrnini, namještaju, grafikama,
crteţima, posuĊu, tekstilu, porculanu, predmetima od voska, peĉatima,
176
medaljama, što ovu knjigu ĉini izuzetno iscrpnom i cjelovitom. Posebno

treba istaknuti i korištenje metodologije suvremene povijesti umjetnosti
prilikom obrade primjerice slika na platnu ili pak tekstila. Primjerice, za
sliku Bogorodice s djetetom sa svetim Ivanom Krstiteljem i svetom
Katarinom Aleksandrijskom utvrĊeno je da je rijeĉ o jednoj od ĉak pet
istovjetnih slika nastalih krajem 16. ili poĉetkom 17. stoljeća prema zasad
neutvrĊenom originalu. Prouĉavanje impresivne zbirke grafika rezultiralo je
otkrićem najstarije korĉulanske grafike, one nizozemskog slikara Maartena
van Heemskercka iz 1563., dok je meĊu crteţima prepoznata vrijedna
pripremna skica s prikazom Nimfe uz Venerin ţrtvenik, djelo viĉentinskog
majstora Giulija Carpionija za njegovu sliku koja se danas ĉuva u Genovi.
Mnoštvo novih otkrića vezano je uz impresivnu, no dosad gotovo posve
nepoznatu zbirku hrvatskih slikara i kipara iz 20. stoljeća poput Ljube
Babića, Roberta Auera, Miroslava Kraljevića te posebno vaţnu sliku
mladog Vilka Gecana iz 1913. s prikazom njegova prijatelja, slikara
Milivoja Uzelca. Posebna je paţnja pridodana i povijesnom vezu i tekstilu
za istraţivanje kod kojih je korištena najsuvremenija metodologija tekstilno-
tehnološke i stilske analize. Tako je ovaj detaljni prikaz Opatske riznice i
njezinih blaga otvorio novu stranicu u valorizaciji jedne od najvaţnijih
crkvenih zbirki na istoĉnoj obali Jadrana.
Budući da je katedrala svetoga Marka neraskidivo povezana s
Opatskom riznicom, autori su joj posvetili treće veliko poglavlje knjige.
Šezdesetak stranica podijeljeno je u ĉetiri podcjeline: Unutrašnjost
katedrale, Svetište, Sakristija i Kapela svetog Roka. Umjesto uobiĉajenog
uvodnog dijela odmjereno je sintetizirana povijest gradnje, s naglaskom na
razdoblje 15. stoljeća, toĉnije njegovu drugu polovicu, kada je u Korĉuli
djelovala najsnaţnija liĉnost juţnodalmatinskog kamenoklesarstva – Marko
Andrijić. U preostalim podcjelinama obraĊena je liturgijska oprema koja je
saĉuvana in situ, a vaţnije su umjetnine pregledno oznaĉene na tlocrtu
katedrale. Osim dobro poznatih djela, na primjer, Andrijićeva ciborija
glavnog oltara i Tintorettove oltarne pale za glavni oltar, prikazani su i
sarkofag biskupa Tome Malumbre, oltarna pala Leandra Bassana na oltaru
Svetog Trojstva, kipovi Frane Ĉuĉića na oltaru svetog Roka i triptih Carla
Ridolfija na oltaru Gospe Karmelske, kao i oltar svetog Antuna
Padovanskog s palom Giovannija Carboncina iz 1672. godine.
Posljednje, ĉetvrto poglavlje knjige posvećeno je petnaest crkava i
kapela grada Korĉule. Najveća je paţnja poklonjena crkvi Svih svetih u
kojoj od 1301. do danas djeluje istoimena laiĉka bratovština vodeći brigu o
iznimno vrijednom umjetniĉkom inventaru, poput zbirke kretskih ikona,
poliptihu Blaţa Jurjeva ili najljepšoj drvenoj skulpturi 18. stoljeća u
Dalmaciji – Oplakivanju Krista Antonija Corradinija koja se nalazi na
177
glavnom oltaru crkve. Umjetniĉkom vrijednošću inventara, ali i

konzerviranim izvornim ambijentom samih crkava i bratimskih kuća,
izdvajaju se crkva svetog Mihovila, dvorana bratovštine Gospe od Utjehe –
Pojasa te dvorana bratovštine svetog Roka. U ţelji da sveobuhvatno prikaţu
umjetnine korĉulanskih sakralnih prostora, autorima nisu promakli ni
iznimno skromni interijeri poput kapele Gospe od Snijega na trgu pred
vijećnicom, zatim kapele svetog Liberana ili svetog Antuna na istoimenom
breţuljku u gradskom predgraĊu. Dvije samostanske crkve koje zaokruţuju
sliku o sakralnoj baštini grada Korĉule, dominikanska svetog Nikole i
franjevaĉka Uznesenja Blaţene Djevice Marije na Badiji, izostavljene su u
išĉekivanju zasebnih monografija.
Više od 150 novih atributivnih prijedloga i datacija te niz suvremenih
interpretacija, uz primjerenu metodologiju i opremu, ĉine ovu knjigu
uvaţenih rijeĉkih sveuĉilišnih nastavnika, doc. dr. sc. Damira Tulića i prof.
dr. sc. Nine Kudiš ne samo nezaobilaznim, već temeljnim štivom za sve
buduće istraţivaĉe, ali i štovatelje umjetniĉke baštine grada Korĉule. Ovaj
se kratki prikaz moţe zaokruţiti i rijeĉima drugog recenzenta prof. dr. sc.
Mateja Klemenĉiĉa: „Znanstvena monografija Opatska riznica, katedrala i
crkve grada Korĉule je knjiga s kakvom se moţe pohvaliti malo jadranskih
mjesta. Ona daleko nadilazi ĉak i precizne vodiĉe po jadranskim gradovima
te predstavlja izvrsno polazište za istraţivaĉe Korĉule, za sve koje zanimaju
pojedini spomenici ili eksponati u predstavljenim zbirkama. Opatsku
riznicu, katedralu i crkve grada Korĉule pisali su odliĉni poznavatelji
slikarstva i kiparstva jadranskog prostora, ali i same Korĉule. Ĉitatelje se
upoznaje s dosadašnjim spoznajama, kao i s brojnim novim otkrićima, ĉiji
cilj nije tek zaokruţivanje cijelog desetljeća istraţivanja, već otvaranje niza
novih pitanja koja će nas zaokupiti u budućnosti, kako to sve izvrsne
monografije ĉine.“
178
Tonko BARĈOT
NEVEN FAZINIĆ:
Pelješac – putopis I., Korĉula – Velika Gorica, 2014.1
Crkve, kriţevi, jame, špilje, voda, potoci, brdski masivi, vidici, luke,
otoci, putovi, dacie, vino, kamenice, zelembaći, kućišta, ruševine, ljudi,
groblja... Fascinantnom energijom i upornošću obišao je autor Pelješac i
zabiljeţio poluotok u rijeĉi i fotografiji. Kao i u dosadašnjim njegovim
projektima, iscrpio je autor sve postojeće izvore, išĉitao silu objavljenih
saznanja, obišao svaki kutak kraja i objektivom ga zabiljeţio, upoznao i
zvuĉno snimio gotovo svakog stanovnika brojnih peljeških zaselaka.
Temeljito i sveobuhvatno, u nevjerojatnoj stvaralaĉkoj opsesiji i groznici,
autor se posvetio Pelješcu. Pelješcu, za koji će istaknuti da je „veliki
zalogaj“.
Otkrio nam je ovaj poluotok s motora i iz aviona, iz pješaĉke i
planinarske perspektive. Prešao ga je uzduţ i poprijeko. Do kraja ovog
putopisa upoznali su ga mnogi pelješki psi, toliko da su poslije i prestali
lajati.
Glavni lajtmotivi njegovih putešestvija su sakralni objekti – crkve,
kapele i kriţevi. Fazinić donosi kraće opise crkvenog interijera već
postojeće iz literature ili vlastite. Traga za jamama i spiljama, paţljivo
promatra floru i faunu. Na stranicama ovog putopisa ukazat će nam se
ĉagalj, muflon, veliki zelembać. Kao dobar poznavatelj biljnih vrsta uoĉava
modro lasinje, dalmatinsku iglicu, šumskog karanfila i niz drugih vrsta.
Zamjećuje oboljela stabla crnog bora.
Iako je u drugome planu, po meni su najvrjedniji dio knjige susreti
autora sa stanovnicima. To su posljednji Mohikanci već dobrim dijelom
urušenih i zaraslih peljeških zaselaka sa svom teţinom njihova postojanja.
Autor jednostavno i brzo stupa u kontakt, neposredan je i ostvaruje ne samo
poznanstva već prijateljstva. On se navraća i ponovno ga se doĉekuje s
prijaznošću i kavom koju hvali kao posebno jaku i ukusnu. Svaku reĉenicu
koju je ĉuo biljeţi kao najveću dragocjenost. Ne prenosi nam je uljepšanu i
nakićenu nego upravo takvu kakvu je ĉuo. U razgovorima se otkrivaju
priĉice o kriţevima, kraĊi Santisima u Ţuljani, legende, naziv ĉempresa u
1
Tekst je proĉitan na predstavljanju knjige u Orebiću 22. kolovoza i u Korĉuli 17. listopada
2014.
179
Kuni, ali i finese meĊuljudskih i meĊumjesnih odnosa: „Ovo je Luka, a ono

su Hodilje.“ Ili posebna simbolika pojedinih prostora, kao o uvali
Ĉešvinova: „Mala je, ali nama je bila najdraţa. Tu smo nauĉili plivat.“ O
gluhoći i teškoći ţivota malih zajednica svjedoĉi reĉenica: „Kad ne mogu
spat po noći onda brojim koliko nas je.“
Autor pronicavo opisuje okolinu. Uoĉava detalje koji nam slikovito
doĉaravaju male pelješke sredine, detalje koji ţivot znaĉe. Pa tako i 4
stanovnika, 4 auta i 4 kotla za rakiju kao ţivotni okvir Zabreţa. Nailazi na
ĉeste veze s Korĉulom. Od blatskih prezimena u nizu zaselaka, korĉulanskih
majstora u gradnji crkvica... Njegovo pero nije uvijek benevolentno. Kritiĉki
biljeţi neuredni okoliš zaseoka Kaĉić. Ponavlja se u ţalopojci nad stanjem
starih urušenih kućišta. S druge strane, sjajan je izvor za vozaĉa kojeg će
upozoriti na nezgodnu okuku kod Golubinice, pješaka i planinara kojem će
skrenuti pozornost na teţinu uspona ponad Dube. Uoĉava arheološke
ostatke na površini, osjeća prostorni i povijesni potencijal pojedinih
lokaliteta, razmišlja o mogućim i logiĉnim dekonotacijama njihovih
toponima.
Što to novo donosi njegov putopis? Pred nama je djelo koje nipošto
nije klasiĉni izdanak svoje vrste. Na jednom mjestu objedinjuje more raznih
informacija, ponajprije o povijesti, ali i sadašnjosti. Stvara vremenski
pregled i presjek ţivota, ili bolje reĉeno odumiranja pojedinih zaselaka. Svi
ti podaci bili su rasuti po raznim publikacijama, ĉesto bez pelješkog
predznaka, pa su utoliko nedostupniji. Znaĉajan dio njih široj je javnosti
potpuno nepoznat, poput teksta o pokušaju probijanja Stonskog kanala.
Ĉitatelj iz prve ruke moţe saznati koja je toĉna datacija, povijesni kontekst
ili znaĉaj krajolika; niz briljantnih crtica poput koša krišava za kupnju
kapele sv. Ane kod Gornjeg Pijaviĉina ili magarca koji je pripomogao da se
ţupsko sjedište prebaci iz Karmena u Orebić. Moţda će ponegdje citirana
literatura ostaviti sumnju, a neke se citirane teze mogu dovesti u pitanje. No,
Nevenov cilj nije kritiĉko išĉitavanje literature. On ne nameće niti unaprijed
zakljuĉuje. Njegova namjera je ĉitatelju ponuditi sva ta „ĉitanja“ Pelješca.
Ponegdje i on iznosi svoju sumnju i ogradu, ali ipak navodi ta starija pera.
Ponajprije, Nikolu Zvonimira Bjelovuĉića kojeg s pravom doţivljava kao
preteĉu, poĉetak. Veliki respekt prema ostavštini ovog, za Pelješac
znaĉajnog povjesniĉara i etnografa, koji se bavio i arheologijom i
geografijom, jest oĉekivan. S druge strane, Neven osjeća atraktivnost
pojedinih motiva za širu publiku i sve te kockice slaţe u formi raznobojnog
mozaika, šarenog i primamljivog kaleidoskopa. Katkad je pojedini fragment
mozaika veći i nezgrapniji pa svojom veliĉinom razbija harmoniju ĉitanja,
no najvećim dijelom to je itekako ĉitko i pitko štivo.
180
Kao putopisac, Fazinić nije Matko Peić, naš velikan putopisnog ţanra.
Njegove reĉenice se ne razmeću i ne pršte epitetima, mogućim i nemogućim
asocijacijama, razraĊenim psihološkim profilima ljudi koji se susreću. Autor
uopće nije pretenciozan. Njegov opis je skladan, jednostavan, iz duše. U
ovom sluĉaju minimalizam nije mana i manje je više. Fazinić je precizan u
opisu i poruci ĉitatelju. Vjerno i jednostavno prenosi dojam. Osjeća se
toplina brodskih salona i zimskog sunca, hladan planinski vjetar Nakovane,
zaleĊeno tlo, potoci koji ţubore i rastu zazubice na spomen neodoljivih
trešanja. U otkrivanju peljeških atrakcija i nepoznanica autor se sluţio svim
osjetilima. U svakom njegovom opisu moţe se zorno osjetiti vizualni,
taktilni, slušni i mirisni doţivljaj Pelješca. Sam autor ĉesto zna naglasiti
osjetilo njuha u prostornom snalaţenju i otkrivanju zaraslih putova i
objekata. Njegov instinkt vodi ga nepoznatim paralelama do ţeljenog cilja.
Autorove fotografije (ima ih više nego stranica!), koje precizno prate
tekst, dodatno posvjedoĉuju opisima. Rijeĉ je o uistinu sjajnoj
fotomonografiji koja je sveobuhvatno prikazala Pelješac i pokazala ga iz
nepoznatih perspektiva. Ali pohvala autoru, koji je i spisatelj i fotograf, ne
ide samo zbog tog aspekta knjige.
Koncepciju knjige, koju danas predstavljamo, doţivljavam kao veliki
autorov uspjeh i iskorak u njegovu spisateljstvu. Rijeĉ je o sjajnom receptu
za autora koji traga za pabircima, crticama ţivotne snage. Deminutiv u
ovom sluĉaju nije pogrdnog karaktera, već naprotiv. Znaĉi odmak od
navodno velikih tema i susret s „obiĉnim“, „malim“ ljudima. Putopis je, k
tome, obogaćen brojnim, dosad nekorištenim citatima iz arhivskih
dokumenata. Iz prve ruke mogu posvjedoĉiti autorovu maru i danima
provedenim u Arhivskom sabirnom centru Korĉula-Lastovo. Kroz ruke je
premetnuo tisuće arhivskih kutija još uvijek nesreĊenog gradiva kotarskih
institucija iz 19. i prve polovice 20. st. te otkrio mnoge nepoznate detalje i
pozadinu onovremenih dogaĊanja na Pelješcu.
Izvan okvira njegova putopisa izlaze podulji integralni zapisi drugih
autora (Bjelovuĉića, Antuna Matkovića, Ivana Pamića, dr. sc. Nenada
Jasprice, Ernsta Jűngera...). Pelješki dio putopisa Mjesec dana pješke od
Korĉule do Cetinja Petra Kuniĉića, uĉitelja u Blatu koncem 19. st. i autora
niza vrijednih publicistiĉkih ostvarenja (Hrvati na sjevernom ledenom moru,
Viški boj...) stoji kao kamen zaglavni, preteĉa u ovoj knjizi. Fazinić mu
odaje poĉast ţeleći podsjetiti širu publiku na njegovo djelo. Moje je
mišljenje da je autor mogao ove integralne tekstove ograniĉiti na pojedine
citate. Autor se dosad bavio uredniĉkim pothvatima, kompilacijama raznih
tekstova o pojedinim sredinama (Zbornici o Raĉišću i Lumbardi) pa je i u
ovom putopisu vidljiv trag takve ideje. Osjeća se sputanost i poštovanje
181
prema postojećim perima, autoritetima u publicistici i znanosti. Katkad

nuţna, ali katkad i nauštrb kreativnosti vlastitog pera.
Kako ĉitati ovu knjigu? Standardno od poĉetka, kao većinu knjiga, ili
od biografije autora na kraju. Od bilo koje stranice, odnosno opisa mjesta ili
od fotografije koja će privući oko. Sve su to otvorene mogućnosti ostavljene
ĉitaĉima na volju. Moţda će netko oĉekivati linearniji pristup, s jednog kraja
Pelješca na drugi, odnosno zaokruţene opise pojedinih predjela. No, autor je
dosljedan svojim izvornim rutama koje je prešao. On se ne zadrţava ĉitav
dan u jednom mjestu, put ga tjera dalje. Od Vignja do Lovišta, Nakovane
preko plaţa do Zamošća u rujnu 2008. Od sv. Mihovila u Vignju do Male
Gospe u Nakovani, Nuncijate u Kuĉištu do Gospe od Ruzarija natrag u
Vignju u travnju 2009. Od Janjine do Draĉa, Osobjave, Sresera, Trstenika i
natrag do Popove Luke u studenom 2008. Od Ruskovića do uvale Sapavica,
preko šumskog puta do Ponikava, ZabrĊa, Danĉanja, Bogićevaca sve do
Brijeste u lipnju 2009. Katkad ove rute slaţe prema raspoloţivim
kljuĉevima crkvica, a katkad po prirodnom nahoĊenju. Zna u jednom danu
prijeći ĉitav poluotok, preskoĉiti neko mjesto i vratiti mu se poslije. Ne
iscrpljuje odjednom sve teme vezane uz jedan kraj. Postupno ih obraĊuje, u
više navrata, prolazeći drugim putovima, spajajući razliĉite motive. Ĉita ih
na nove naĉine, kuša polagano kao vino jer bi u velikim koliĉinama zadali
glavobolju. Pelješac je pregolemi svijet, neiscrpno vrelo inspiracije, a ovaj
se putopis predstavlja kao niz razliĉitih i mogućih putova po Pelješcu. Ipak,
za lakše snalaţenje ĉitatelju i povratak na ţeljenu destinaciju u knjizi, autor
bi u novom putopisu mogao u kazalu popisati sve te rute.
Neven je prvenstveno motorist koji je prešao više od 10 tisuća
kilometara raznih putova, koji se ne osjeća ugodno na asfaltu i traga za
adrenalinom te starijim i manje korištenim putovima koji više nisu u
funkciji. Put znaĉi i prljave i masne ruke od popravka motora ili spasonosnu
ţicu pokraj puta. Zapis o tome kako ga je komad ţice spasio i dovukao do
Stona podsjetio me na priĉu rumunjskog spisatelja Ciompesua. Pogotovo s
obzirom na vozni park peljeških vinogradara. Bog je dijelio razne vještine
narodima. Japancima je podario nevjerojatnu upornost, Nijemcima
preciznost, Francuzima umjetniĉku notu itd. Njegov narod je zakasnio pa
Bog više nije imao što za podijeliti. Iz dţepa je izvukao komad ţice, pa se
otada Rumunji snalaze sa ţicom. Dok drugi kupuju novo, oni recikliraju
staro uz pomoć komada ţice. Ĉemu ova priĉica? U ovom našem današnjem
društveno-politiĉkom trenutku, meni se ova priĉa ĉini itekako aktualnom,
odnosno da nam danas ne preostaje ništa drugo doli komad ţice i vlastite
ruke. Nevenu, koji se u svom radu ne vodi materijalnim i koji sebe daje
drugima nauštrb vlastite sigurnosti i sigurnosti svoje obitelji, a u kontekstu
brojnih grebatora i predatora, moramo skinuti kapu.
182
Iz ĉitavog ovog obimnog materijala izbija temeljno pitanje. Što je to

Pelješac? Obuhvaća li geografski i Dole? Radi li se uopće idejno i ţivotno o
cjelini? Ukoliko da, što to povezuje ove male razmrvljene svjetove? Što ĉini
cjelinom migracijama ispremiješan poluotok s ikavicom na zapadu i
ijekavicom na istoku? Što je to jedinstveno u tom bogatstvu razliĉitosti?
Neven nam je, kao osoba sa strane, kojoj je trajekt poĉetak i kraj druţenja s
poluotokom, moţda više no itko prije pribliţio ovu terru incognitu i kroz
literaturu, arhivske dokumente, kazivanja stanovnika i vlastita zapaţanja.
Istina, ostalo je još puno tajni, još štošta toga za dokuĉiti (u Putopisu II.?),
ali i pitanje je li uopće moguće obuhvatiti i dekonotirati Pelješac?
183
Milojka SKOKANDIĆ
ANTICA BRANKA BAVĈEVIĆ:

Anitin raĉiški tanac, Split, 2011.
Anitin raĉiški tanac memoarsko je svjedoĉanstvo o proteklom

vremenu i svojevrstan autobiografski roman o jednoj ţenskoj sudbini. Niz je
to malih priĉa posvećenih nekom dogaĊaju ili doţivljaju iz rane mladosti i
odrastanja, povezanih u cjelinu prvenstveno likom same autorice i
kronološkim slijedom zbivanja. Antica Branka Bavĉević vraća se na
poĉetke, na svoje djetinjstvo provedeno u Raĉišću, ispunjeno mirisom mora,
okusom soli i okupano suncem. Pišući, u trećem licu, o svojim prvim
doţivljajima, djetinjim emocijama, teškim ţivotnim prilikama u doba poslije
II. svjetskog rata, obiĉajima i motivima tipiĉnim za malo dalmatinsko selo,
autorica pred oĉima ĉitatelja tka jedan fini, senzibilni, ţenski unutarnji
mikrokozmos koji nam istovremeno govori o prošlosti na jednostavan, ali
sveobuhvatan naĉin.
Anitin rukopis mozaik je malih zaokruţenih cjelina, u kojima se
osobna i obiteljska iskustva isprepliću s raĉiškom otoĉkom mikropoviješću.
Resi ga uvjerljiv i ţivahan stil, te smisao za dramski zaplet, bez suvišnih ili
zamornih detalja. Ova memoarska proza lako se ĉita te je pitko štivo koje
vas neprimjetno osvaja, a tehnikom kombiniranja fotografije i teksta
suoĉava s prošlošću na pomalo nostalgiĉan naĉin. Naime, kada ţelimo
oĉuvati nešto što se mijenja i vraćati se izvornom znaĉenju, ne moţemo to
izvesti bez nostalgije. To ne znaĉi razmišljati o neĉemu što je prošlo s
uzdahom, jer znali smo da će proći, ali neki miris, neka rijeĉ, neka
fotografija, vrate nam sliku koja nuţno potakne nostalgiju.
Osim sjećanja, ima tu i arhivske graĊe. Autorica je sakupila i
zabiljeţila detalje seoskog otoĉkog ţivota, detalje s ulice, svakodnevne
detalje iz ţivota obiĉnog ĉovjeka. U knjizi nailazimo na opise nekih obiĉaja,
naĉine priprave jela, postupke pri preradi maslina i sl.
Trebalo je kupiti s tla one plodove koje je vjetar pobacao, a

ostale pobrati kad sazriju. Anitin tata imao je prešu, staru, još od svog
oca. Cijelo selo bi se svake godine skupilo u njega radit ulje. On je bio
glavni. A mljelo se dan i noć, u smjenama. Ne ide se doma dok sve
masline nisu samljevene. Ţene bi donijele pršure i hranu i onda se
upregnu u kolo. To je Aniti bilo komiĉno, kao igra, ali nekako je i
184
plijenilo pogled – nisi se mogao nadiviti kako je sve pametno

smišljeno.
Po dvije ţene stale bi jedna do druge, gurajući debeli drveni
štap ĉime su se okretala dva velika kamena kola. Isto tako i s druge
strane. Jedna ţena bi se umetnula u konop, kao u laso, i vukla. IzmeĊu
kamenih kola je hambar sa maslinama, a kako se kola okreću, tako
one ispadaju, kola ih gaze i gnjeĉe, a tijesto od maslina pada svuda
naokolo.
(Bavĉević, 2011: 51)
Pored opisa obiĉaja, tu su i tumaĉenja o ponašanjima pojedinaca i

prosudbe o ljudima i njihovim sudbinama, te komentari o sociološkim
pitanjima, posebice o poloţaju ţene u tadašnjem društvu. Raĉiška ţena
opisana je u knjizi ovim rijeĉima:
Svi su govorili kako ţena drţi sve kantune u kući, a muţ nosi
plaću. Ţene su radile sve. I okopavale lozu i uzgajale masline, brinule
se da u konobi bude i kupusa i boba, slanutka i svega što treba. Drţale
su kokoši za jaja i juhu, kozu za mlijeko i kozliće, po koju ovcu za
dţemper i ĉarape i, naravno gudina za Boţić...
Sve ţene raĉiške nosile su pletenice i povrh njih rubac tako da
se ni oĉi ne vide. Pogotovo ţene pomoraca od kojih su mnogi otišli u
svijet i nikad se nisu vratili, a ţene bi se zavjetovale kako će nositi
smeĊe haljine i rupce samo da se vrate. Nedjeljom su išle na misu u
Svetoga Nikole i molile Oĉenaše po putu. A ako bi im se muţevi i
vratili, onda su se odmarali i igrali na balote i na karte. Ţenama se
zapravo ništa ne bi promijenilo.
(Bavĉević, 2011: 19)
Buntovna autoriĉina priroda progovara već u njenom ranom

djetinjstvu i ĉini se najoĉitijom po pitanjima poloţaja i uloge ţena u
tadašnjim društvenim i povijesnim prilikama. Za autoricu, ţena koja
smjerno i strpljivo sluša prvo roditelje i braću, a kasnije muţa i nema pravo
odluĉivanja o vlastitoj sudbini, ţena kojoj nije potrebno obrazovanje,
karijera i financijska neovisnost, ţena koja slijedi nametnuta joj pravila
ponašanja, nije ţena koja inspirira. Naprotiv, ţena koja uzima sudbinu u
svoje ruke i traţi put za ispunjenje svojih ţelja i potreba, je ona pokretaĉka
snaga za dogaĊaje u ovoj autobiografskoj priĉi. Ta ţena je hrabra, ona ne
posustaje, a kao dokaz u prilog tome je i knjiga o kojoj je ovdje rijeĉ, jer
185
napisati i objaviti knjigu prvi put u 60-ima zasigurno je znak hrabrosti,

podvig na kojemu svakako treba ĉestitati autorici.
Ovo je literatura koja u središtu svoga interesa nema jedan ţivot ili
jednu ţivotnu avanturu, nego razdoblje ţivota u kojem se, metaforiĉki i
stvarno, sabralo sve prethodno i potonje doţivljeno iskustvo autora. Antica
Branka Bavĉević raspliće svoju biografiju i biografiju svoje obitelji, razlaţe
prilike u jednoj maloj otoĉkoj poslijeratnoj sredini, a zatim i šire (primjerice
Dubrovnik) i stalo joj je da razumije, a ne osuĊuje ljude i prilike. Autorica je
svjesna da od te osude više i nema neke moralne ili društvene koristi, jedina
korist koju moţe pribaviti za sebe i nas ĉitatelje je da opsesivno pokušava
shvatiti. Ĉitatelju se ĉini da će ako, s autoricom, pokuša razumjeti i
prihvatiti, biti korak od razrješenja te da će zajedniĉka potraga (ĉitatelja i
autora) za odgovorima napokon završiti.
Autorica je svjesna kako njena osobna sudbina, sudbina njene obitelji
od koje polazi, upotpunjuje opću sliku zbivanja i da opća slika zbivanja,
koja je naznaĉena kroz obilje fragmenata, slika iz stvarnosti, omogućuje da
bolje shvatimo što se to i zašto se dogaĊalo njoj osobno, njenim najbliţima,
kao i drugima koji su na ovaj ili onaj naĉin doticali njen ţivot. Trudila se
biti vjerodostojna, prije svega samoj sebi, ali i budućim i sadašnjim
ĉitateljima ovoga teksta i onima o kojima piše, a više ih nema.
Ĉak i naoko najbeznaĉajnije zbivanje moţe biti zabiljeţeno u
knjiţevnom djelu. Ono što ga ĉini zanimljivim i budi ĉitateljevu paţnju je
naĉin kako je ono ispripovijedano, tj. umjetniĉki oblikovano. Autobiografija
pak, ima svoj knjiţevni smisao samo ako uspije poetski i izraţajno
posvjedoĉiti i vrednovati objektivne i subjektivne ĉinjenice. Te ĉinjenice
ţivi su znamen što govori o prošlosti koja se pretapa u sadašnjost i obrnuto,
sadašnjost u prošlost uz pomoć alkemije rijeĉi i tako stvara prepoznatljivu
sliku ĉovjeka i svijeta u kojemu ţivi.
Ĉitajući Anitin raĉiški tanac utvrdit ćemo kako je autorica uspješno
obavila svoj posao. Umjesto golih faktografskih ĉinjenica iz prošlosti, u
knjizi otkrivamo ţivu sadašnjost, a umjesto nametljive osobne ispovijesti –
kazivanje prvog lica koje se pretvorilo u odsutnost pripovjedaĉa. Subjekt se
ovdje pretvorio u objekt, a istina u poeziju.
Jednom kada je knjiga napisana ima svoju sudbinu i svoj vlastiti ţivot
neovisan o svome tvorcu, odnosno autoru. Vjerujemo da će Brankina knjiga
lako pronaći put do ĉitatelja i svoje zasluţeno mjesto u kontekstu
korĉulanske knjiţevne baštine.
186
Vasil TOCINOVSKI
IVONA KAPOR:
Zorzijeva kletva, Akademski peĉat, Skopje, 2014.
Nakon ĉitanja knjiţevnog djela, dodatna informacija da se radi o

debitantskom ostvarenju ostavlja nepromijenjenu vrijednosnu kritiĉarsku
ocjenu. Tako je i u sluĉaju Ivone Kapor i njenog romana Zorzijeva kletva.
Pritom su izraţeni iznenaĊenje i uzbuĊenje. Autorica nas smjelo i
intrigantno vodi kroz priĉu. Ĉitatelj je uveden u ĉarobni korĉulanski svijet,
koji slijedi, odnosno ĉita sa zanimanjem u jednome dahu. DogaĊaji su
dinamiĉni i jednostavno se odvijaju filmskom brzinom. Ovakva konstatacija
proizlazi iz slikovitosti i detalja kojima autorica opisuje likove i karaktere
svojih junaka izvanjskim i unutarnjim portretiranjem starog i prelijepog
grada Korĉule, do njihovog otkrivanja u svim najbitnijim egzistencijalnim
dimenzijama. Kapor je izvrstan poznavatelj karaktera i mentaliteta svojih
sugraĊana. Znatiţeljno istraţuje povijest i prošlost rodnoga grada. U
autorskoj poetici slijedimo jedno provjereno i samim time sigurno
stvaralaĉko tumaĉenje objektivnosti i subjektivnosti ĉovjeka, vremena i
prostora. Mikrokozmos je polazna toĉka vlastitog korijena. Bez njega ne
postoji jedan kratko dan ljudski ţivot. Priĉa nazvana Zorzijeva kletva sama
po sebi otvara mogućnost za osobni pristup pitanju što je ustvari njen stoţer.
Odmah moramo primijetiti da je to pozitivna ocjena za spisateljicu. Ta
kletva, sama po sebi kao sudbina, potvrĊuje da u ţivotu nema sluĉajnosti. To
moţe biti priĉa mlade i lijepe Korĉulanke AnĊele, koja je s obitelji davno
otišla preko velike bare na ameriĉki kontinent. I jedan dan se vraća,
razumljivo, kao nepoţeljni otpadnik koji je naslijedio veliko bogatstvo.
Pritom dobivamo informaciju da je ona nasljednik stare, poznate obitelji
Gabrielis, koja je svoj vlastiti peĉat na tim prostorima ostavila još u dalekom
13. stoljeću. Postojanje Korĉule i njenih ljudi datira još dalje od povijesti. I
upravo u toj osobnoj povijesti (AnĊela s jedne i Korĉula s druge strane) u
potrazi za vlastitim korijenom u knjiţevnom reizdanju dobiva univerzalne i
općeljudske dimenzije i znaĉenja. Time je ispunjen i osobni element za
stvaranje istinskog umjetniĉko-knjiţevnog djela. Bez njega stvaralaštvo je
mrtvo. Okus prošlosti kao motiv u romanu Zorzijeva kletva zapoĉinje priĉu
impresivno sa svom svojom mistiĉnosti i ljepotom. Djevojka AnĊelina,
prema zamolbi ĉasne sestre Ane, treba vratiti knjigu u crkvenu knjiţnicu.
Tamo se, meĊu mirisom starih knjiga, u tami stidljivo odvija ljubavna igra
187
izmeĊu nepoznatog muškarca i ţene. Miris se pretvara u okus ţivota, a to je

samo potvrda da su neke stvari unaprijed pisane i suĊene. Tako se vraća na
poĉetak vlastitog ţivota kada je dobila nasljedstvo od ujaka, za koje uopće
nije ni znala. A moţe li bilo koje i bilo kakvo vraćanje oznaĉavati sreću!
Subjekt je dio odreĊene cjeline i djeluje kao društveno biće. Svakodnevno
se odmotavaju stare i zapoĉinju nove priĉe. S njom su Laura, prijateljica iz
vrtića, Marina i Vana, Rafaela, poštar, policijski inspektor iz Dubrovnika,
jedna bogata galerija likova i karaktera. Vraćanje u prošlost i obnavljanje
uspomena predstavljaju ljepotu. A ţivot teĉe kao vjeĉna rijeka sa svojom
promjenjivošću, nepovratnošću, besmislom, apsurdom i paradoksom.
Stvarnost je bolan poraz. A to jasno odreĊuje i ljudska spoznaja da ljudi
ovdje vjeruju samo novcu i intrigama. Jedinka i kolektiv stalno se isprepliću
u stvaralaĉkoj tendenciji Ivone Kapor, gdje stvari duboko uronjene u
mikrokozmosu na svjetlo dana donose poraze i ništavilo makrokozmosa.
Ono što pritom posebno treba istaknuti je faktor otkrivanja psihologije
liĉnosti koje su jedinstvo anĊela i vraga. Tako nastaje i zlo kao motiv u
Zorzijevoj kletvi, a po narodnoj mudrosti, ono je vjeĉno, ne ore niti kopa, ali
se ukorjenjuje i razgraĊuje.
Naspram junaka, kao psihološka podloga u tekstu, istovremeno je
sadrţana i izvanjska slika kao nadogradnja. Oni stvaraju jednu nedjeljivu
cjelinu. Odmah i jednom rijeĉju izniĉe poraţavajuća suvremena slika
Korĉule. Kao da nikad nisu postojali djetinjstvo i mladost, sreća i radost,
današnji muk i tišina, ruševine, strah i neizvjesnost, ekonomska kriza i
nezaposlenost. I u ovom dijelu priĉe imamo naizmjeniĉno prelijevanje
izmeĊu sna i realnosti, izmeĊu mogućeg i nemogućeg. Bajka o Korĉuli kao
prošlo svršeno vrijeme, pozivajući se na legende i predaje, na višestoljetnu
tradiciju i kontinuitet, uvjerljivo prikazuje liĉnosti, vremena i dogaĊaje koji
su nekad predstavljali ţivot. U njih Kapor veoma smjelo ugraĊuje mnoge
povijesne ĉinjenice, brojke, dokumente i svjedoĉanstva koji unose vlastite
mirise i boje u ljetopis stare ljepotice Korĉule. A njeni ljudi, Korĉulani ĉesto
gledaju i ono što uopće nije napisano. Dok ĉitamo tekst, imamo osjećaj da
smo se nekad druţili s njegovim junacima, a u konkretnom prostoru imali
smo dio vlastitog ţivota. Tako uopće nije bitno je li ono što govori Ivona
Kapor istina ili nije, zato što jednostavno vjerujemo da se ono što ĉitamo
nekada i negdje dogodilo. To potvrĊuju i igre i pretkazanja na tarot kartama,
da vrijeme koje prolazi, više se nikad ne vraća, tajne i intrige u šarenilu
karnevala ili seksualnom ritualu biĉevanja flagelanata u zatamnjenom i
mistiĉnom Boţjem prostoru.
Knjiţevna slika je uzbudljiva i predstavlja jedinstvo izmeĊu
unutarnjeg i vanjskog lica i naliĉja svemira. Autorica se otvoreno i
beskompromisno preraĉunava s laţi, licemjerstvom, poltronstvom,
188
politikom i politikantstvom, sebiĉnošću i samozadovoljstvom. Svaki Boţji

dan je novo samoprogonstvo ĉovjeka – zvijeri. Istina i pravda moţda su
ponekad spori, ali kazna nikad nije zaboravljena. Sva poniţavanja i
degradiranja koja su nad gradom i ljudima nadvišena kao Damaglov maĉ
sadrţani su u ubojstvu svećenika. Ta scena je kulminirajuća dramatiĉna
toĉka u priĉi o Zorzijevoj kletvi. Ona znaĉi ipak proizlazi iz prijetnje da se
pretvori u kaznu. Logiĉki, ĉitatelj postavlja pitanje što se dešava i kako priĉa
završava? Toliko od nas. Do kraja djela, ili istine ako ţelite, ostavimo
ĉitatelju da doĊe sam. A to će mu biti istinski knjiţevni doţivljaj.
Slijedi nekoliko rijeĉi o poetici u romanu Zorzijeva kletva Ivone
Kapor. Dvojnost kao otvorena perspektiva za estetski rezultat potvrĊuje se i
u dvjema homogenim nivoima pripovijedanja. S jedne strane to su kratki i
dinamiĉni intrigantni hemingvejevski dijalozi. Opisi likova, prostora i
dogaĊaja su duge reĉenice i fragmenti, najĉešće impresionistiĉki i
ekspresivni, koji se s druge strane suprotstavljaju i protive prvom nivou. No,
u biti, oni se idealno dopunjuju, objašnjavaju i stapaju u jednu nedjeljivu
cjelinu. A ona, Zorzijeva kletva, nije samo ĉeţnja i strast što se kao tovar
nosi na vlastitim ramenima. Ona ţubori i pretvara se u erotsku podlogu
teksta niz sve moguće igre i ljubavi. To je neodgodiva kazna koju svatko
mora odsluţiti i platiti. U zidinama stare i prelijepe Korĉule, sada po
obrnutom putu stiţemo do grješnih duša, koje zatvorene kao školjka, vjeĉno
sanjaju vrh seksualne naslade. Kao jedan i jedinstveni trenutak otrgnut od
kratkog i neponovljivog ljudskog ţivota. I da zakljuĉimo: u dugoj i bogatoj
knjiţevnoj i široj kulturnoj tradiciji Korĉule, prvijenac Ivone Kapor
Zorzijeva kletva predstavlja vrijedan i vrijednosni prilog. Jedna moguća
svojevrsna ljetopisna knjiga za njene ljude, vremena i dogaĊaje.
S makedonskog preveo Slobodan Joviĉić
189
Goran KALOGJERA
DARINKA KRSTULOVIĆ:
Korĉulanska pisma, Biblioteka Ţilković, Korĉula, 2014.
Zbornik Knjiţevno stvaralaštvo, jezik i kultura na otoku Korĉuli i

knjiga Darinke Krstulović Korĉulanska pisma u posebnoj su simbiozi iz
više razloga. Zbornik je posvećen knjiţevnoj djelatnosti na otoku Korĉuli,
pa se tako u njemu višekratno spominje i ime Darinke Krstulović. Njeno
ime, ali prvenstveno njen pjesniĉki rad, prepoznali su neki od sveuĉilišnih
profesora i vrlo pozitivno pisali o njemu. Dakle, Zbornik ima tu ulogu
promicati knjiţevna ostvarenja naših ljudi sklonih peru, a gospoĊa
Krstulović jedna je od tih. Zahvaljujući njoj i ostalim „korĉulanskim
perima“ od 15. stoljeća do danas pišu se zbornici znanstvenih radova, meĊu
inima i ovaj, kojemu je zadaća promovirati knjiţevnu djelatnost na otoku
Korĉuli, ali je isto tako trezveno valorizirati i nalaziti joj adekvatno mjesto u
kontekstu hrvatske knjiţevnosti. Mislim da ovaj Zbornik idejno slijedi tri
korĉulanska zbornika urednika Marinka Đivoja i nadamo se da neće stati na
broju 3. MeĊutim, prije nego se osvrnem na Pisma gĊe Krstulović, ţelio bih
ovaj njen tekst uklopiti u zadnje vrijeme vrlo uoĉljivu tendenciju pisanja
literarnih tekstova na korĉulanskom govoru. Da on postoji i da je i danas
aktualan meĊu fetivim Korĉulanima, dokazuje i nedavno tiskan i objavljen
Rjeĉnik govora grada Korĉule (Novi Liber, Zagreb, 2008) autora Damira
Kalogjere, Mirjane Fatorini Svoboda i Višnje Josipović Smojver.
Korĉulanski govor je odlika i specifiĉnost grada Korĉule. Radi se o ţivom
govoru, kojim su komunicirali naši stari i kojim nadalje komuniciramo i mi,
današnji Korĉulani. Da taj jezik (govor) moţe biti literaran, dokazuju Pisma
Darinke Krstulović, ali i brojnih drugih Korĉulana, koji se njime koriste u
svakodnevne, ali i umjetniĉke svrhe. Bogatstvo lokalnih govora odlika je
otoka Korĉule, stoga u suvremenoj knjiţevnosti svaki dan svjedoĉimo o
aktualizaciji lokalnih govora u literaturi, primjerice blatskog, veloluĉkog,
korĉulanskog, ţrnovskog / SrĊan Duhović, Jasna Šegedin, Izvor Oreb...
Osobno me, kao profesora hrvatskoga jezika fascinira naĉin komunikacije
korĉulanskih facebookovaca, koji u svojoj svakodnevnoj komunikaciji,
ukljuĉujući i našu lokalnu dijasporu, uporno, ali s ljubavlju forsiraju
korĉulanski govor. To sve dokazuje da se budimo, odnosno vraćamo
korijenima koji nikako ne smiju nestati. A tu je najvaţniji naĉin meĊusobne
komunikacije – jezik. Darinka Krstulović pravi taj hrabri iskorak i odluĉuje
190
se svoja Pisma ispisati na korĉulanskom govoru, za koji autori Rjeĉnika

kaţu „da se radi o govoru utemeljenom na iskljuĉivo puĉkom govornom
jeziku i da se njime sluţi ili ga prepoznaje raspon generacija graĊana koji su
roĊeni u Korĉuli i barem im je jedan roditelj iz toga mjesta.“ Stoga moji
komplimenti gĊi Krstulović, da se „odmakne“ od standarda i pozabavi
lokalnim govorom, koji u sebi nosi niz lokalnih specifiĉnosti i ujedno je
odraz naše usmene, lokalne, hrvatske zajedniĉke baštine, koju treba
njegovati i aktualizirati. Dakle, kao procjenitelj, u upotrebi lokalnog govora
vidim prvu vrednotu njenog teksta. Što se tiĉe knjige o kojoj je danas rijeĉ,
ona je veliki iskorak za Biblioteku Ţilković, jer svojim epistolarnim stilom
unosi raznolikost knjiţevnih vrsta u našu biblioteku. Do sada smo uglavnom
objavljivali zbirke poezije i knjigu dramskih tekstova gosp. Tomovića,
meĊutim, danas je pred nama proza u epistolarnoj formi. Pisati u obliku
pisma stara je knjiţevna forma koji se koristi od davnina, a pisali su je veliki
svjetski pisci i aktualna je i današnjoj modernoj prozi. Darinka Krstulović,
nakon poetskog izriĉaja, vraća se pismu kao najboljoj mogućoj formi,
kojom evocira svoje odrastanje, sazrijevanje, ispisujući tako malu
autobiografiju koja svoje izvorište ima u gradu Korĉuli, a poticaj u unuku
Sviboru. Dakle, suoĉeni smo s devet pisama, svojevrsnim rukovetom
korĉulanske prolaznosti, od doba autoriĉina djetinjstva do vremena u kojem
ţivi. Autorica svojim pismima priĉa unuku priĉu svoga ţivota, koja je
povezana s Gradom koji voli, koji štuje, ali koji je spremna i sagledati iz
nekoliko aspekata. Obzirom da je grad komuna koju ĉine ljudi, tako će i u
njenim pismima ponovno oţivjeti dragi nam Korĉulani i Korĉulanke, od
kojih naţalost mnogi već nisu meĊu nama. S mnogo pijeteta, emocija,
nesuzdrţane simpatije, blagosti i ugode sjećanja, autorica će svom unuku
podastrijeti svoju mladost, svoju zrelost i neka mi oprosti i svoju starost.
Ĉitajući njena pisma, pred nama oţivljava Korĉula u nekoliko faza svoga
postojanja, ratna, poratna i sadašnja Korĉula. Prilaz tim Korĉulama nije
uvijek isti, ponekad je iskazan u vidu ironije, ponekad satire, ponekad vrlo
duhovito, meĊutim i kritiĉki. Mislim da je to korektno od autorice, jer ima
pravo na svoju subjektivnu prosudbu ljudi, vremena i dogaĊaja, koji stoje
iza nje i ona ih svjesno i pošteno nudi na ocjenu ĉitateljstva. Darinka
Krstulović ima tu dvojnost svog obiteljskog pedigrea, partizansku i vjersku,
koji je stavljaju u poziciju da kritizira ili osporava na naĉin kojemu je teško
naći zamjerku. Cijenim njenu otvorenost, slobodoumnost i kritiĉko
razmišljanje, koje će nekima biti prihvatljivo, a nekima ne, meĊutim to
ostavljam ĉitateljima na procjenu. Ipak, dominantan ugoĊaj ove zbirke
pisama jest ljubav prema Korĉuli, gradu koji voli, obitelji, prijateljima i
djeci. Njeno me pisanje ponekad podsjeti na poznatu Blaćanku, Vicu Tulić
Kriţić, poznatu feministkinju iz 18. stoljeća, koja je nepismena diktirala u
191
pero svome stricu oštre, duhovite i beskompromisne osvrte na njene

sumještane. Kroz Darinkina pisma, njen unuk ali i ĉitatelj, imat će priliku
upoznati, kako ja volim reći „Korĉulu koje više nema.“ Da pojasnim. Grad
ostaje, ali ljudi odlaze, a mnogi su od njih Korĉulanima više nego dobro
znani. Mnogima su bili najbliţa rodbina, a autorici ljudi s kojima je dijelila
fešte, gange, plesnjake, muziku, druţenja, radosti i tuge, moţda najbolje
dane svoga ţivota – prijatelji za cijeli ţivot. Tekst Darinke Krstulović
kombinacija je epistolarne forme komuniciranja, vrlo dobro poznate u
knjiţevnosti, koja u sudruţju s reminiscentnom ispovjednom prozom ĉini
savršeni sukus lokalnog teksta na zavidnoj umjetniĉkoj razini. Osobno sam
veliki zagovaratelj ovakve vrste tekstova, koji ispisani lokalnim govorom, u
maniri sjećanja ili flashbackova, osvjetljuju dijelove jedne obitelji, koja se
metaforiĉki moţe ĉitati i kao priĉa jednoga Grada. Darinkini tekstovi i jesu
priĉa jednoga grada, grada Korĉule, koji sagledava emotivno, ali i kritiĉki, u
njegovim prošlim i sadašnjim vremenima. Od doba kada je Korĉula bila
grad uskipjela turizma, mladenaĉkog sazrijevanja, lokalnih fešti i lokalne
zafrkancije do grada koji nestaje, izgara, gubi svoju autohtonost, mre.
Kompozicijski, tekst je ustrojen u udvojenoj formi, koja se isprepliće
pismima i proznom iskazu u vidu sjećanja. Suština teksta jest obraćanje
bake unuku, što metaforiĉki podrazumijeva prenošenje emocija, sjećanja i
ljubavi prema svome Gradu i unuku, koji tek stasava, i koji će iz njezinih
pisama shvatiti tko su mu bili preci i koliko je ona kao autorica emotivno
doţivljavala i voljela svoj Grad. Tekst Darinke Krstulović nije samo
ispovjedni, emotivan i literaran, on ima i odlike satiriĉke i humoristiĉke
proze u maniri nekih njenih prethodnika, Ljubidraga Garĉine primjerice,
gdje je humor bio temeljna odlika teksta. Darinkina ispovjedna proza budi
uspomene, podsjeća na vremena naše mladosti, sazrijevanja i odrastanja.
Svatko od nas, koji je prošao pedesetu, moţe se pronaći u ovim Pismima, jer
ona nisu pisana samo za unuka. Pisma su kao kolektivna svijest jedne male
zajednice, interpretirana kroz subjektivno gledanje jedne njene ĉlanice, koja
je na ţivot gledala drugaĉije od drugih. Pozdravljam i komplimentiram njen
dug zaviĉaju, jer je on bio potreban. Sve one lijepe rijeĉi o našim vremešnim
Korĉulanima, koji su tako duhovito i ţivotno predstavljeni u ovim pismima
zasluţuje pohvalu. U njenim pismima Korĉula ponovo proţivljava odreĊenu
renesansu. Autorica bez imalo pompe podiţe spomenike ljudima koji su
znaĉili i oznaĉavali Grad i na tome joj treba ĉestitati. Za to u ovim
vremenima treba hrabrosti. Stil pisanja Darinke Krstulović je svjeţ, vrckast,
duhovit, ironiĉan, sarkastiĉan, ali nadasve ĉitljiv. Za jednu aktualnu poetesu
ovo je velik odmak i ona ga je odradila na najbolji mogući naĉin, zrelo i
literarno. Ponovit ću, tekst Darinke Krstulović je neosporno vaţan literaran,
baštinski i lokalno-domoljubni tekst, koji vrijedi proĉitati. On nagovještava
192
ponovno ispisivanje jedne autohtone korĉulanske proze, koja nas jezikom,

karakterima i dogaĊajima ĉini onime što jesmo – Korĉulani. Stoga,
smatrajući Darinku Krstulović prethodnicom jedne nove korĉulansko-
ispovjedne proze na lokalnom govoru, s velikim zadovoljstvom
preporuĉujem ovu knjigu na ĉitanje. Objavljivanje Pisama znaĉi
obogaćivanje našeg, inaĉe osiromašenog lokalnog knjiţevnog fundusa, ali
će isto tako, Darinku Krstulović uĉiniti sljedbenicom naših, na ţalost
zanemarenih lokalnih knjiţevnika poput Roberta Tomovića, Ljubidraga
Garĉine i Petra Giunio, koji su, kao i Ona, nastojali ispisati Korĉulu
onakvom kako ona to zasluţuje. Ne ţelimo li biti izolirani „otok“, podrţimo
ovu knjiţevnu novinu i zaţelimo D. Krstulović puno uspjeha i inovativnosti
u njezinu knjiţevnom radu.
193
Goran KALOGJERA
SRĐAN DUHOVIĆ:
Izgubljeni koraci, Akademski peĉat, Skopje, 2014.
Kaţu da je haiku poezija sam ekstrakt ljudskog osjećaja, onaj

najtananiji i najprofinjeniji dodir ĉovjeka s prirodom, sukus
kontemplativnog, vizualnog, auditivnog, koji od tih par stihova stvara
ĉaroliju rijeĉi koje se mogu tumaĉiti na razne naĉine. Objavljivanje drugog
izdanja ove zbirke SrĊana Duhovića nepobitan je dokaz da su njegovi škrti,
emotivni, duboko promišljeni haiku stihovi naišli na svoje ĉitatelje. Zbog
toga nas posebno raduje ovo drugo izdanje, koje je u pjesniĉkoj tehnici
stanoviti Duhovićev iskorak u haiku, gdje neosporno poluĉuje dobre
rezultate. Premda haiku poezija ima svoje zadane okosnice, kojih se
Duhović u biti pridrţava, ono najbitnije što proizlazi iz skromnih stihova
ovog gorostasa njeţne duše jesu nepatvoreni osjećaji, treptaji duševnosti,
saţeta i disciplinirana emocija, koja se u haiku tehnici rasprostire unedogled,
odašiljući poruke ljubavi, ĉeţnje, ushita, nostalgije. Svi oni koju poznaju
Duhovića kao strastvenog i temperamentnog pjesnika, tamnog i depresivnog
izriĉaja, mogu vidjeti njegovu pjesniĉku preobrazbu. Neukrotiv u prijašnjim
zbirkama, Duhović u ovoj zbirci disciplinira svoj kreativni nerv i stavlja
svoje emocije u krletke haikua iz kojih izlijeću njeţni i emotivni stihovi
koji, unatoĉ svojoj zatvorenosti i strukturalnoj zadanoj shematici, govore o
njegovoj senzibilnosti i sposobnosti da se mijenja, sazrijeva, eksperimentira,
usavršava s tendencijom potpunog ovladavanja pjesniĉkim izriĉajem.
194
Sanda HANĈEVIĆ
Valerija JURJEVIĆ
SNEŢANA BUKAL:
Bez zbogom svemu tome, Meandarmedia, Zagreb, 2013.
Sneţana Bukal roĊena je u Beogradu, u zimu 1957., kako sama kaţe„

jedne noći u prosincu kad su pahulje halapljivo gutale jedna drugu.“
Diplomirala je opću knjiţevnost s teorijom knjiţevnosti. Zbog rata napušta
Beograd, nalazeći novi dom u Nizozemskoj. Objavila je dvije zbirke priĉa,
tri romana, nekoliko pjesama i dvije knjige za djecu, a sudjelovala je i u nizu
grupnih projekata. Priĉa za djecu Rat u televizoru ušla je u Antologiju
nizozemskih priĉa od 18. stoljeća do danas. Bavila se i prevoĊenjem s
engleskog jezika. Njezina djela objavljena su u Beogradu, Nizozemskoj i
Hrvatskoj. Objavljuje prozu, priĉe i eseje u europskim knjiţevnim
ĉasopisima. Prevedena je na engleski, nizozemski, makedonski, slovenski,
francuski, maĊarski i korejski. Ĉlanica je hrvatskog i nizozemskog društva
pisaca te nizozemskog PEN-a. Ţivi na relaciji Korĉula – Nizozemska.
Iskustvo iseljeništva neminovno je utjecalo na ţivot i pisanje Sneţane Bukal
i s time povezano pitanje pripadanja, ne samo odreĊenoj zemlji nego i
odreĊenoj knjiţevnosti, s obzirom na to da je objavljivala u tri zemlje i na tri
jezika. Dolaskom u Korĉulu poĉinje pisati i na jeziku svog oca, hrvatskom. I
ne samo to, Korĉula takoĊer postaje motiv njenih priĉa. Upitana, u jednom
intervjuu, ĉiji je ona pisac, odgovorila je – svoj i svojih ĉitatelja.
Njezina najnovija knjiga Bez zbogom svemu tome objavljena je 2013.,
u izdanju zagrebaĉkog nakladnika Meandarmedia. Rijeĉ je de facto o knjizi
priĉa, no one su sadrţajno toliko isprepletene da se mogu ĉitati i kao
poglavlja romana. Kompozicijski je knjiga podijeljena na dva nejednaka
dijela. U prvom, onom kraćem, ĉitamo 4 priĉe nastale 1989. godine.
Objedinjene su pod naslovom Priĉe iz davnine, a odlikuje ih nostalgiĉna
atmosfera i poetiĉnost koja zamagljuje jasnu granicu izmeĊu stvarnosti i
fikcije. I dok pratimo autoricu kroz vrijeme, njezinim rijeĉima „prave, danas
nepostojeće magije“, ulazimo u ĉaroban svijet u kojem, kao na poţutjelim
fotografijama iz albuma, ugledamo naĉas i sebe.
Priĉe iz davnine napisane su u Beogradu, koji je autorica napustila
1992. godine. One su ujedno i korijen iz kojeg izrasta drugi dio knjige,
znatno opseţniji, sa 67 priĉa, naslovljen I poslije. Dijete iz prvog dijela
ovdje naoĉigled odrasta. Sneţanin stil postaje izravniji, a priĉe u pojedinim
195
segmentima teške kao i vrijeme u kojem su nastajale. Naime, drugi dio

knjige pisan je od ratnih devedesetih naovamo, pa se rez u knjizi dogaĊa
paralelno s rezom u ţivotu, kad ĉitav jedan svijet u kojem je autorica ţivjela
i stvarala nestaje u vihoru rata. Kako je sama jednom rekla: „Rat je
promijenio moje teme, poetiku, odnos prema ljudima, djeĉji optimizam u
meni, bezgraniĉno povjerenje u ljudsku dobrotu i budalastu ideju da pisati
znaĉi lijepo pisati.“ U drugom dijelu Sneţana postaje kroniĉar društvenih
zbivanja, a priĉe plete koristeći niti vlastitog iskustva. Kroz njezino pero
upoznajemo prilike u iseljeništvu, ratna i poratna dogaĊanja, kao i razne
ţivopisne sudbine, stvarne ili izmišljene. Tako naprimjer, u priĉi Zemljina
teţa upoznajemo slikaricu Antoinettu, koja je odrastala u brdima otoka Jave,
gdje je njen otac imao plantaţu ĉaja. U Drugom svjetskom ratu u svojoj je
kući skrivala ţidovku Hanu – u maloj sobici, dva metra s pola metra, iza
tajnih vrata u zidnom ormaru. Kad je Hana otišla, otkrila je da su zidovi
sobe, ispod tapeta od ljubiĉaste svile, skrivali nešto što je Antoinettu proţelo
tihom jezom. Beogradsko ljeto bizantinsko izvrsno je svjedoĉanstvo o
Beogradu 1993. O nevjerojatnoj inflaciji zbog koje jedan sladoled košta 4
milijuna dinara, a za 15 minuta – koliko junakinji priĉe treba da izbroji svu
silu bezvrijednih novĉanica – cijena mu već skaĉe na 8 milijuna! O benzinu
koji se kupuje na kapaljku i samo za bonove, o švercu koji cvjeta. O
starcima koji se zavlaĉe pod tezge na trţnicama i skupljaju ostatke zeleniša,
o kamionima koji dovoze namještaj – ratni plijen, i u po' bijela dana unose
ga u neĉiji oteti stan, o mladićima prisilno odvedenim na ratišta i njihovim
vršnjacima koji danonoćno kruţe gradom u luksuznim automobilima iz
kojih trešti glazba ili rafali... Dvije pustolovne priĉe o povratku ukradene
djece ĉitaju se u jednom dahu. Ovo je nevjerojatna pripovijest, napeta poput
holivudskog trilera, o nastojanju majke da vrati djecu koju joj je oteo bivši
muţ. Shvativši da u Beogradu '95. nijedna pravna sluţba ne funkcionira i da
je prepuštena sama sebi, ona se, poput prave heroine, hrabro hvata u koštac s
preprekama koje susreće putem do cilja. A to su jedan pokvareni stojadin,
jedan zatvoreni aerodrom i rumunjski taksist; voţnja Panonija expressom –
tada najopasnijim vlakom u Europi; u drugoj je priĉi još jedan švercerski
vlak u kojem kupe treba vezati lancem, jer nakon granice upadaju bande
razbojnika i pljaĉkaju, pa onda toalet u vlaku i smrad od kojeg peku oĉi i
marke koje nezgodom upadnu u prljavu wc školjku, a vode nema; novac i
ruke peru se Coca-Colom... Na kraju je, srećom, happy end. Ide strašno
Ĉohono priĉa je o Dunavu, koji je i inaĉe ĉest motiv u Sneţaninim priĉama.
Ovdje ta velika rijeka, puna ćudljivih struja, postaje medij kojim putuju
njezine misli. „Mirne uz obale. Još mirnije u skrivenim kanalima. Hirovite u
sredini toka.“ Dunavom plove sjećanja, Cigani pjevaju, a pod mutnom,
zelenom vodom pluta veliki som, strašni dunavski car i vreba na ribare i
196
plivaĉe. Gradom jednom odjekuju krici galebova zarobljenih u ledu, onda se

dimi roštilj na keju, a u marini plutaju jahte pokradene na Jadranu; rastaĉe se
grad kakav je nekad bio. A na sve strane zatvaraju se oĉi jer ide strašno
Ĉohono i, baš kao u ciganskoj legendi, jede one s otvorenim oĉima. Kraj
igre nostalgiĉna je i magiĉna priĉa o vremenu poslije Drugog svjetskog rata
i djevojĉici ĉija majka leţi bolesna u krevetu. Element magijskog realizma
dodatno je podcrtan ĉinjenicom da majĉina sestra Vida ţivi u Argentini,
odakle šalje poetska pisma. Ta pisma su za njih bila dogaĊaj, išĉekivala su
se danima, ĉitala uvijek iznova, a odgovor se pisao polako i paţljivo. Bila su
to neka druga vremena i nije se moglo o svemu slobodno priĉati pa su
smislili i naĉin kojim su Vidi dali do znanja što je istina, a što laţ. Iako su
pisana tako da je „ţivot izgledao potpuno drugaĉiji“, ipak se u njima išĉitava
bol zbog odvojenosti i ĉeţnja za ponovnim susretom. Ĉitatelj sluti da do tog
susreta više nikada neće doći. Kao ni da djevojĉica neće dobiti toliko
ţeljenu haljinu od ljubiĉaste svile koju je Vida poslala. Jer je svila na kraju
ipak bila za mamu.
Put za Zorgvliet slika je iz ţivota u novoj zemlji (Nizozemskoj) u
kojem se protagonistica susreće s novim obiĉajima za iste stvari. Spoznaje
da i u tuĊoj zemlji dragi ljudi umiru i da se na sprovod moţe ići brodom. I
da nešto neobjašnjivo moţe prepuknuti i tama zamijeniti svjetlo. Dok sama
ne odluĉi raskinuti to i izaći van. Equiety, uskrsna priĉa njeţna je poput jaja
koja se farbaju u priĉi. Trenutak je to u ţivotu majke i kćeri u kojem
razoĉaranje što mama nije kupila ono što je dijete ţeljelo, a svi imaju –
umjetne boje za farbanje jaja i sliĉice – prelazi u oduševljenje otkrićem da
se od ljuske luka i listića iz parka mogu naĉiniti još ljepša i posebnija
uskrsna jaja. Upoznaj svijet da bi ga volio u šaljivom tonu priĉa muĉnu
priĉu o poloţaju stranca, potrebe da se uklopi u novu zemlju i dobije papire
pristajući skoro na sve. Zabunu, koja je i zaplet priĉe, uzrokuje nenamjerna
zamjena imena zemalja Albanije i Alabame. Priĉa Okani se toga, kao i
mnoge druge u ovoj knjizi, donosi malo dogaĊaja, a puno emocija –
proţivljenih, ali ne do kraja izgovorenih. Autorica priĉa prijateljima o
neobiĉnom osjećaju koji je doţivjela u crkvi, povezanosti s ljudima, svim
ljudima. Kada je krenula analizirati znaĉenje doţivljenog, biva zaustavljena
rijeĉima: „Okani se toga.“ I na tome ostane. Je li to dobro ili nije, ne kaţe
nam. Treba li analizirati? Priĉa je oĉito imala potrebu biti izreĉena, pa se
uobliĉila u ovoj knjizi. Kao što mnogo toga bude prešućeno zbog drugih.
Zato nam pisanje daje drugu priliku reći sve što smo htjeli, a iz bilo kojeg
razloga smo u tome bili zaustavljeni... Ovo je samo mali izbor iz 71 priĉe,
nastale u rasponu od tri desetljeća, poĉevši od Zagreba i Beograda 1989.,
preko Nizozemske do Korĉule 2011., s kojom knjiga završava. Neke su
priĉe promišljene, organizirane od poĉetka do kraja, dok neke nastaju
197
spontano i djeluju kao kratki ulomci, impresije, sjećanja, ĉak dijelovi

razgovora ili dopisivanja. Neke stvaraju dojam da ih je autorica pisala samo
za sebe, kao podsjetnik na odreĊenu misao ili dogaĊaj. Bez obzira što su
teme teške, pristupa im lepršavim stilom pa se izmeĊu redaka išĉitavaju
optimizam, nada i vjera u ljude. Motivi koji je zaokupljuju su: prošlost i
sadašnjost, odlazak i povratak, tamo i ovdje, sjećanje i zaborav, jezik
materinski i oĉinski, beznaĊe i nada.
Knjigu je najbolje ĉitati polako, jednu po jednu priĉu. Autorica je
imala hrabrosti govoriti o intimnim iskustvima koja nerado dijelimo, ali su
nam svima bliska, pa će se ĉitatelja svakako dojmiti. Moţda se ĉak otvore
neke stare rane ili vrate sjećanja na sretne dane. Zanimljivo je da je naslov
knjige djelomiĉno posuĊen od engleskog pjesnika Roberta Gravesa ĉija je
autobiografija naslovljena Zbogom svemu tome. No, dok Graves, obiljeţen
iskustvom Prvog svjetskog rata zauvijek odlazi iz Engleske i raskida sve
veze s prošlošću, Sneţana Bukal radi upravo suprotno. Jer usprkos dubini
razoĉaranja, ne odriĉe se svoje prošlosti i umjesto beznaĊa odabire nadu.
198
Dejan DURIĆ
GORAN KALOGJERA:
Makedonske teme bez dileme, Biblioteka Ţilković, Korĉula, 2014.
Goran Kalogjera, redoviti profesor na Odsjeku za kroatistiku

Filozofskoga fakulteta u Rijeci, povjesniĉar je knjiţevnosti s osobitim
interesom za makedonsku i hrvatsku knjiţevnost 19. stoljeća, što pokazuje i
bogata bibliografija radova s podruĉja makedonske knjiţevnosti, od kojih
moţemo spomenuti neke: Hrvatsko-makedonske knjiţevne veze (1988,
1996), Juţnoslavenska knjiţevna proţimanja (1991), Racin u Hrvatskoj
(2000), Komparativne studije makedonsko-hrvatske (2000), Makedonske
povijesti knjiţevnosti (2009), Makedonsko 19. stoljeće (2011). Makedonske
teme bez dileme njegov su najnoviji prinos prouĉavanju makedonske
knjiţevnosti te nastojanju da makedonsku knjiţevnost promovira u
Hrvatskoj.
Djelo karakterizira sustavan metodološki pristup, temeljen na
neopozitivistiĉkim parametrima, pa autor, za svaku knjiţevnu pojavu koju
rašĉlanjuje, nastoji ponuditi povijesni, kulturni i politiĉki kontekst, zatim
bibliografske podatke te naposljetku sintetski zaokruţiti problematiku.
Navedeni se pristup takoĊer katkad proţima s komparatistiĉkim pristupom
jer autor ĉesto nastoji makedonsku knjiţevnost devetnaestog i dvadesetog
stoljeća dovesti u širi juţnoslavenski kontekst. Razumljivo je da je pritom
Kalogjera najviše paţnje posvetio hrvatsko-makedonskim knjiţevnim i
kulturnim dodirima, napose onima tijekom devetnaestoga stoljeća, jer je to
njegova uţa specijalnost.
Knjigu otvara poglavlje Koncepcije i metodologije prouĉavanja
makedonske knjiţevnosti 19. stoljeća, koja na pregledan i sintetski naĉin
nudi sagledavanje najznaĉajnijih pojava u makedonskoj filologiji
devetnaestoga stoljeća, koji su dali veliki doprinos konstituciji
makedonskoga jezika i knjiţevnosti. Autor smatra da je prije ustroja
Makedonije kao federalne jedinice unutar Jugoslavije makedonska nacija
bila nepriznata od susjeda pa se osobita paţnja posvećivala jeziku, a potom
povijesti knjiţevnosti, teoriji knjiţevnosti te knjiţevnoj kritici kao i
utemeljenju znanstvenih institucija koje su se trebale baviti interpretacijom
postojeće graĊe.
Gane Todorovski – poznavatelj i promicatelj hrvatske knjiţevnosti u
Makedoniji poglavlje je posvećeno makedonskom pjesniku i knjiţevnom
199
povjesniĉaru Todorovskom, koji je dao veliki obol promoviranju hrvatske

knjiţevnosti u Makedoniji. Kalogjera se bavi njegovim najznaĉajnijim
studijama hrvatske knjiţevnosti te skicira njegovu metodologiju
prouĉavanja iste. Bojkot i smrt makedonskog apostola bavi se jednom od
stalnih autorovih preokupacija – knjiţevnikom Koĉom Racinom, s tim da je
veći naglasak stavljen na posljednje razdoblje njegova ţivota te prijepore
oko njegove smrti.
Posebice je zanimljivo poglavlje Barĉeva „Jugoslavenska
knjiţevnost“ bez makedonske knjiţevnosti u kojoj se Kalogjera bavi
statusom makedonske knjiţevnosti u Barĉevoj povijesti jugoslavenskih
knjiţevnosti. Kontroverzna studija je primjetno zanemarila makedonski
segment pa autor nastoji proniknuti u moguće uzroke zašto je tome tako jer
je Antun Barac inaĉe bio poznat kao dobro obaviješten povjesniĉar te je
odrţavao ţive kontakte s tamošnjim knjiţevnim djelatnicima. Doprinos
makedonsko-hrvatskim upoznavanjima na podruĉju knjiţevnosti za djecu
sagledava makedonsku knjiţevnost za djecu i mladeţ postavljajući se u širi
društveni kontekst prilikom ĉega se prikazuju njezini odjeci u hrvatskoj
javnosti i ĉitateljskoj publici. Krleţa i Skoplje u tri ĉina sagledava u
kronološkoj maniri tri Krleţina posjeta Skoplju prilikom ĉega Kalogjera
nastoji podcrtati odnos hrvatskog pisca naspram Makedonije i njezinih
društvenih, politiĉkih i knjiţevnih problema te pitanja.
Autor takoĊer poseban naglasak stavlja na razvoj makedonistiĉkih
katedri na hrvatskim sveuĉilištima, koje su u konaĉnici omogućile kako
razmjenu znanstvenika, tako i ideja, te uvjetovale meĊusobna proţimanja i
dodire. U navedenom kontekstu piše i Rijeĉko razdoblje Vasila
Tocinovskog, makedonskog povjesniĉara knjiţevnosti i knjiţevnika, koji je
više godina djelovao kao lektor za makedonski jezik na Odsjeku za
kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Rijeci. Iz bogatog opusa Tocinovskog,
autor se usredotoĉio na njegova znanstvena i knjiţevna djela koja su nastala
u razdoblju njegova rijeĉkog boravka te koja su jednim dijelom takoĊer bila
inspirirana ovim podnebljem.
Uz studiju o statusu makedonske knjiţevnosti u Barĉevoj
Jugoslavenskoj knjiţevnosti, moţda najzanimljiviji segment knjige
predstavlja poglavlje Uloga drevne Makedonije i njenih vladara Filipa i
Aleksandra u formiranju makedonske nacionalne samosvijesti tijekom 19. i
poĉetka 20. stoljeća gdje se autor bavi aktualnom problematikom
konstruiranja makedonskog identiteta u dvadeset i prvom stoljeću na
temelju narativa o antiĉkom, a ne slavenskom porijeklu današnjih
Makedonaca. Panegirik Eftima Sprostranova hrvatskom politiĉaru Stjepanu
Radiću kratka je studija koja zakljuĉuje knjigu. Autor ĉitateljima nudi kratak
prikaz stvaralaštva Sprostranova da bi u nastavku ponudio moguću
200
interpretaciju razloga zašto je jedan makedonski autor svoju politiĉki

intoniranu pjesmu posvetio hrvatskom politiĉaru.
Iz navedenoga je uoĉljivo da su Makedonske teme bez dileme djelo
koje se odlikuje raznolikošću tema i pristupa te predstavlja logiĉan nastavak
autorova bavljenja makedonskom knjiţevnošću. Knjiga moţe pritom
funkcionirati na više naĉina: upoznaje ĉitatelje s pojedinim aspektima
makedonske povijesti knjiţevnosti i njezinim bitnim akterima, dovodi do
novih spoznaja te naposljetku otvara raspravu o pojedinim kontroverznim
podruĉjima makedonske kulture.
201
202

Časopis Kanavelic

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Časopis Kanavelic

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

KANAVELIĆ, br.

KANAVELIĆ, ĉasopis za knjiţevnost, umjetnost i znanost

Za izdavaĉa / For Publisher

Uredništvo / Editorial Board

Odgovorna urednica / Editor-in-Chief

Prijevod saţetaka na engleski jezik / Summaries Translated by

Grafiĉka oprema / Graphic Design

Raĉunalni slog i tisak / Layout and Print

Adresa uredništva / Address of Editorial Board

Uredništvo prima tekstove svaki dan od 10 do 12 sati * Rukopise ne vraćamo*

Ovaj je broj tiskan uz novĉanu pomoć Grada Korĉule.

Ĉasopis je registriran pri Ministarstvu kulture Republike Hrvatske.

Godište I / 2015, broj 1

Gradska knjižnica Ivan Vidali

Ivica Duhović Ţaknić

Mirjana Tulić Sardelić

IZ KORĈULANSKE USMENE BAŠTINE

Sanda Hanĉević i Valerija Jurjević

Pred Vama je prvi broj ĉasopisa za knjiţevnost, kulturu, i umjetnost

Saša POTOĈNJAK UDK: 821.163.42.09

KORĈULANSKI LJUBAVNI CJELOVI:

Pjesniĉki opus Petra Kanavelića, korĉulanskog pjesnika, koji je

U mnogim je knjiţevnopovijesnim pregledima istaknuto kako je Petar

razdoblja“2. MeĊutim, pjesme toga korĉulanskog pjesnika nikad nisu

sastavcima, smatram, nije pridana dovoljna pozornost8 te je naposljetku

politiĉki simbol u knjiţevnosti starog Dubrovnika“, u: Dubrovnik – otvoreni i zatvoreni

U Liberovoj Povijesti hrvatske knjiţevnosti Franjo Švelec gotovo da i

2. Poetiĉke osobine ljubavne i ljubavno-šaljive poezije

Pjesniĉki opus ovoga korĉulanskog pjesnika, koji je višestruko bio

pohvalna poezija17. U ovome se radu opisuju poetiĉke osobine ljubavnih i

U ljubavnim lirskim vrstama i podvrstama dominiraju tradicionalni

U pjesmi Ljubav sjedinjena nalazi se niz figura per adjectionem20

Rakle moja mene dvori

Posebno je artificijelno oblikovana osmeraĉka pjesma Boj od celovâ u

Tako ugodno sjedinimo

Oko metafore poljupca izgraĊena je Pisan jednoj gospogji koja reĉe

Kad god sv'jetla sred ogleda

Nu ako nećeš samoj sebi,

U nerijetko konĉetozno oblikovanim pjesmama tema ljubavi izraţava

Nego eto boles prika

Odnosno, analogno će od uzvraćenoga pogleda ozdraviti:

Parsi neka ove u moje

U pjesmi Serenata uĉinjena gospoji N. N. u tri glasa prisutna je ista

Er tvoj pogled rajski izbrani,

U ljubavnom se pjesništvu Kanavelić posvema pribliţava dubrovaĉkoj

Ja ću biti do vijek vijeka

Dilnje se moje srdašce

U ovoj su pjesmi motivi naslijeĊeni (podrijetlom iz tradicije

P. Kanavelić je i autor ciklusa sastavljenog od 10 kratkih pjesama

Kad mi sunce u istoĉi

Toli opeta drage obrati

Uvodi se i motiv noći koji nas obavještava da je vremenski okvir

svjetlosti koja se nikada ne gasi. Iz ĉega proizlazi dosjetka da u njihovom

Ĉin da zrake svjetle svoje

Motiv pisma oblikovan je i kao metafora vjerenikove poţude te ulazi

Ugljen pisma u carnilu

Lijepa moja istiniti

Ali u sarcu razgorjenu

Osim petrarkistiĉkoga stilskog instrumentarija odnosno motivsko-

Kanavelićevo se pjesništvo moţe dovesti i u vezu s poetikom tzv.

Eto u vedroj sunce dici

Ja sam tuţan nad inimâ

Rijeĉ je o antitetiĉki vezanom opisu33 koji je vrlo rijedak u hrvatskom