WALTER BENJAMIN / NOVI ANĐEO

Im e Titivillus p rvi sep u t spominje oko 1285. godine u

Tractatus de PcnitentiaJohna iz IValesa:

Fragmina verborum titivillus colligit horum Qui-

bus die millc vicibus sc sarcinat ille.

Riječi ovih krhotine taj tričavac skuplja Pa prti se

njima - u danu tisuću puta.

U 14. st. ponovo ga spominje Petrus de Palude, patri­

ja rh Jeruzalema.

Dugo u povijesti knjige i dokum enti um n a ža li su se

rukom. To su radili pisari/prepisivači, najčešće opati
škriptorija u samostanima. Izmislili su Titivillusa, di­
jelom u šali, a li i da ponese krivnju za njihove pogreš­
ke, tekao upozorenje.

Titivillus, kao što priča kaže, luta svaki dan skupljaju­

ći pogreške u pisanju, dok ne skupi dovoljno da napu­
n i svoju vreću tisuću puta. K ada na kraju dana zavr­
ši posao, vreću nosi Vragu koji svaku grešku zapisuje
u knjigu u z im e onog tko j u j e napravio. N a S udnji
dan, svaka greška bit će pročitana naglas i tako svje­
dočiti protiv onog tko ju j e počinio.

D anas j e Titivillus našao svoj pravi p oziv u računa­

lima, posebno u stolnom izdavaštvu. Vratio se, i, puneći
svoju vreću, obilno nadoknađuje izgubljena stoljeća.

N a kraju, neka ponese krivnju i z a sve greške u ovoj

kn jizi (i u svim drugim a ovog izdavača), a zauzvrat
m u posvećujemo biblioteku s njegovim imenom, nje­
m u na spomen, nam a na opomenu.
WALTER BENJAMIN
NOVI ANĐEO
Izabrala i s njemačkog prevela
Snješka Knežević

aB
izdanja antiBARBARUS
Z ag re b , 2008.
 aB
izdanja antiBAMARUS
Naslov izvornika:
Ausgewahlte Schriften
Walter Benjamin

Uber Haschisch. Novellistisches, Berichte, M aterialien

© Suhrkam p Verlag Frankfurt am Main 1972

U ber Franz Kafka, Brief an G ershom Scholem, Selbstbildnisse des T raum enden, Zum
Flanetarium , D er Siirrealism us, Z entralpark, G eschichtsphilosophische T hesen, The-
ologisch-politisches Fragm ent
Tekstovi su uzeti iz: VValter Benjam in, G esam m elte Schriften. U nter M itw irkung von
T heodor W. A dorno un d G ershom Scholem herausgegeben von Rolf T iedem ann u n d
H erm ann Schiveppenhauser
© Suhrkam p Verlag Frankfurt a m M ain 1972-1989

G ershom Scholem, W alter B enjam in u n d sein Engel

© Suhrkam p Verlag Frankfurt am Main 1983
© der Ubersetzung: S. Fischer Stiftung im A uftrag von TRADUKI

Sva prava pridržana, osobito prijevoda, javnih predavanja, prijenosa preko radija i televi­
zije, kako za cjelinu tako i za pojedine dijelove. Nijedan se dio djela ne smije bez pisanoga
dopuštenja izdavača ni u je d n o m obliku (fotografijom , m ik ro film o m ili d ru g im p o ­
stupkom ) reproducirati ili putem elektronskog sustava obrađivati, u m nožavati ili širiti.
© 2008. za hrvatsko izdanje Izdanja A ntibarbarus d.o.o., Zagreb

Ovo izdanje potpom ogli su

Ministarstvo kulture Republike Hrvatske
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske

TKAPUKI l)it llmmsgiibf tlit
l, n th'r Rcpublik Oucrnich.,
tlic S. Pischtr Slifiunggfmeim
U-rks uunh'gćjbntcrl bunit TRADUKI, ,vi lih nmsclus
■mm fiir europiiische umi iiilermiliimalt Angcl,‘gcnhci-
■\uswiinigt' /Ini/ dtr Buiuhmpublik Dtulsdtlaml. i/i<-
a-lin. KullurKoiliikl Auslria, ilm Uivlhclmlilui umi
 SADRŽAJ

I. 0 K A FK I.......................................................................................... 7
FRANZ KAFKA O DESETOJ GODIŠNJICI SM RT I......................................... 9

PISM O G ERSH O M U S C H O L E M U ............................................................... 43

II. ANGELUS N O V U S ...................................................................................... 53

HAŠIŠ U MARSEILLEU........................................................................................ 55

SAMOPORTRETI SANJAČA................................................................................65

PREMA PLANETARIJU........................................................................................ 71

N A DR EALIZAM .................................................................................................... 73

ZENTRALPARK...................................................................................................... 91

POVIJESNO-FILOZOFIJSKE T E Z E ............................................................... 1 1 3

TEOLOŠKO-POLITIČKI FRA GM EN T........................................................... 125

GERSCHOM SCHOLEM:

WALTER BENJAMIN I NJEGOV A N ĐEO ..................................................... 127

POGOVOR
ŽARKO PAIĆ: SMJEROKAZI MELANKOLIJE

- VVALTER BE N JA M IN I M IŠL JE N JE O N KRAJ P O V IJE S T I.................. 173

BILJEŠKA 0 P I S C U .....................................................................................................193
 I.

O KAFKI
 FRANZ KAFKA
O D ESETO J G O D IŠN JIC I SM RTI

PO T E M K IN

Pripovijeda se: Potemkin je patio od teških depresija, koje

su se ponavljale manje-više redovito i tada mu se nitko ne bi
smio približiti, a ulaz u njegovu sobu bio je najstrože zabra­
njen. Na dvoru nisu spominjali tu tegobu, napose se znalo da
svaki spomen na to izaziva nemilost carice Katarine. Jedna ta­
kva kancelarova depresija trajala je izvanredno dugo. Izazva­
la je ozbiljne neprilike; u arhivima su se gomilali spisi, carica
je zahtijevala da budu riješeni, a to je bez Potemkinova pot­
pisa bilo nemoguće. Visoki činovnici nisu znali što činiti. U
to vrijeme banuo je slučajno beznačajni mali pisar Šuvalkin u
predsoblje kancelarove palače, gdje su se okupljeni državni sa­
vjetnici, kao obično, jadali i tužili. »Što je, ekscelencije? Kako
mogu biti na službu ekscelencijama?« javi se žustri Šuvalkin.
Objasniše mu slučaj i izraziše žaljenje što ne mogu prihvatiti
njegovu pomoć. »Ako je samo to, moja gospodo«, otpovrže
Šuvalkin, »prepustite spise meni. To vas molim«. Državni sa­
vjetnici, koji nisu mogli ništa izgubiti, pristanu, a Šuvalkin se
sa svežnjem spisa pod rukom uputi galerijama i hodnicima
prema Potemkinovoj ložnici. Ne kucajući, čak i ne zastajući,
pritisnu kvaku. Soba nije bila zaključana. U polutami sjedio
je Potemkin na svojoj postelji, grizao nokte u otrcanom kuć­
nom haljetku. Šuvalkin pristupi pisaćem stolu, umoči pero i
bez riječi ga gurne Potemkinu u ruku, a prvi spis na njegova

9
 WALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

koljena. Odsutno pogledavši uljeza, kao u snu, Potemkin stavi

svoj potpis, potom drugi; napokon i sve ostale. Kad je sve pot­
pisao, Šuvalkin bez okolišanja, kao što je i došao, tutne spise
pod ruku i izađe iz odaje. Pobjedonosno mašući spisima uđe
u predsoblje. Ususret mu navale državni savjetnici, otm u pa­
pire iz ruku. Bez daha sagnu se nad njih. Nitko ne izusti ni
riječi, skupina se ukoči. Opet se približi Šuvalkin, opet se žu­
stro raspita što je zapanjilo gospodu. Tada mu pogled pad­
ne na potpis. Spis za spisom bio je potpisan: Šuvalkin, Šuval­
kin, Šuvalkin...
Ta je priča kao glasnik, koji dvjesto godina prethodi Kaf-
kinu djelu. Zagonetno pitanje koje se javlja u njoj, Kafkino
je pitanje. Svijet uredovnica i arhiva, pljesnivih zapuštenih
m račnih soba Kafkin je svijet. Žustri Šuvalkin koji sve uzi­
ma olako i naposljetku stoji praznih ruku, Kafkin je K. A Po­
temkin koji napola spavajući i neuredan drijema u zabačenoj
prostoriji do koje je zabranjen prilaz, predak je onih silnika,
koji u Kafke prebivaju kao suci na tavanima, kao sekretari u
dvorcu, i ma koliko bili visoko, uvijek tonu ili su štoviše po­
tonuli, ali se m eđu najnižima i najpokvarenijima - u čuva­
rima vrata i ishlapjelim činovnicima - odjednom još nepo­
sredno mogu javiti u svojoj punoj silini. O čemu snuju? Mož­
da su nasljednici Atlanta koji nose zemaljsku kuglu na leđi­
ma? Možda su stoga glavu »tako duboko oborili da im se oči
gotovo i ne vide«, kao kaštelan dvorca na svojem portretu ili
Klamm kad je sam? No oni ne nose zemaljsku kuglu; i sva­
kidašnjica im je teret: »Omlitavio bi poput gladijatora poslije
borbe, posao mu je bio da bijeli kut u činovničkom sobičku.«
Georg Lukacs je jednom rekao: da sagradiš danas pristojan

10
 FRANZ KAFKA, O DESETO) GODIŠNJICI SMRTI, POTEMKIN

stol, moraš biti arhitektonski genij poput Michelangela. Kao

što Lukacs misli u stoljećima, tako Kafka misli u tisućljećima.
Čovjek koji liči pokreće vjekove. I to još najneznatnijom ge­
stom. Mnogo puta, a često iz posebnog povoda Kafkini liko­
vi plješću. Jednom se ipak uzgredice kaže da su te ruke »za­
pravo parni čekići«.
U postojanom i polaganom kretanju - u padu ili usponu -
upoznajemo te silnike. No nigdje nisu strašniji nego kada se
osove iz najdublje zabiti: iz otaca. Tupog, ishlapjelog starca ko­
jeg je upravo blago položio u krevet, sin smiruje: »‘Budi samo
miran, dobro si pokriven.’ - ‘Ne!’ poviče otac tako da odgo­
vor udari o pitanje, zbaci pokrivač takvom snagom da se tre­
nutačno, u letu, posve rastvorio i uspravi se u krevetu. Samo
se jednom rukom lagano oslonio o strop. ‘Htio si me pokriti,
znam, dušice moja, ali ja još nisam pokriven. Ako mi je pre­
ostao i trun snage, to je dovoljno za tebe, previše za tebe!...
Nasreću oca nitko ne mora učiti da progleda sina’... Stajao je
potpuno slobodno i raširio noge. Blistao je bistrinom... ‘Sad
dakle znaš što je još bilo osim tebe, dosad si znao samo za
sebe. Bio si zapravo nevinašce, ali još više đavo!’» Otac koji
odbacuje teret pokrivača, zbacuje s njim teret svijeta. Vjekove
mora pokrenuti da oživi pradrevni odnos otac-sin, da izvu­
če posljedice iz njega. I to kakve posljedice! Osudio je sina na
smrt utapanjem. Otac kažnjava. Krivnja ga privlači kao i sud­
ske službenike. Mnogošto upućuje na to da je svijet činovni­
ka i svijet otaca za Kafku isti. Ta im sličnost ne služi na čast.
Sastoji se od tuposti, zapuštenosti, prljavštine. Očeva je odje­
ća skroz-naskroz umrljana; rublje mu je nečisto. Prljavština
je životni element činovnika. »Nije mogla razumjeti čemu

u
 WALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

uopće te stranke dolaze. ‘Da zaprljaju vežu, odgovorio joj je

neki činovnik, vjerojatno ljut, a njoj se to učinilo veoma uvjer­
ljivim.« Nečistoća je u tolikoj mjeri obilježje činovnika da ih
se zacijelo može smatrati gorostasnim parazitima. To se na­
ravno ne tiče praktičnih odnosa, nego snaga razum a i ljud­
skosti od kojih se taj soj održava na životu. Tako i otac u ne­
običnim Kafkinim obiteljima siše život od sina, leži na nje­
mu kao golemi parazit. Ne troši mu samo snagu nego i pravo
da živi. Otac koji kažnjava, ujedno i optužuje. Grijeh za koji
optužuje sina kao da je svojevrstan nasljedni grijeh. Jer koga
pogađa više od sina Kafkino određenje: »Istočni grijeh, stara
nepravda koju je čovjek počinio, zapravo je njegov prigovor,
on ga podiže i ustraje da mu je nanesena nepravda, da mu je
nanesen nasljedni grijeh.« A tko, ako ne sin, okrivljuje oca za
taj nasljedni grijeh - što je stvorio nasljednika grijeha? Pre­
ma tome, grešnik je sin. Ali iz tog se Kafkinog stava ne sm i­
je zaključiti da optužba griješi zato što je lažna. Nigdje u Kaf-
ke ne stoji da vodi nepravdi. To je postojan, otvoren proces,
a ništa ne bi bilo gore nego optužiti oca za solidarnost s tim
činovnicima, tim sudbenim uredovnicama. Nije u njih naj­
gora bezgranična korumpiranost. Jer ona je takve prirode da
je njihova podmitljivost jedina nada koja preostaje čovječan­
stvu u odnosu prema njima. Doduše sudovi imaju zakonike.
Ali oni se ne smiju vidjeti. »To je sudstvo takvo da te osudi
ne samo nevina nego i da ne znaš«, predmnijeva K. Zakoni
i opisane norm e ostaju u pradobu nepisani zakoni. Čovjek
ih ne sluteći može povrijediti i potpasti pokori. Ali koliko­
god ona teško pogađa neupućenoga, u pravnom se smislu ne
javlja kao slučaj nego kao sudbina, koja se ovdje predstavlja

12
 FRANZ KAFKA, O DESETOJ GODIŠNJICI SMRTI, POTEMKIN

dvosmislenom. Već je Hermann Cohen u uzgrednom proma­

tranju starog pojma sudbine spomenuo »neizbježan uvid«, da
njegovi »poreci sami potiču i navode na to istupanje, na ot-
padništvo«. Tako je i sa sudstvom čiji se postupci usmjeruju
protiv K.-a. Ono seže mnogo dalje od doba zakonodavstva
dvanaest tablica, u pretpotopno doba, prije prve pobjede pi­
sanog prava. Tu doduše postoji pisano pravo u zakonicima,
ali ono je tajna, a pradoba se oslanja na to i još bezgraničnije
provodi svoju vlast.
Odnosi na poslu i u obitelji prepliću se u Kafke mnogo­
struko. U selu ispod dvorca postoji izreka koja to objašnjava.
»‘Ovdje se, da znaš, kaže: Službene su odluke plahe kao mla­
de djevojke.’ ‘To je dobro opažanje’, reče K„ ‘dobro opažanje,
možda odluke imaju i još nešto zajedničko s mladim djevoj­
kama.’« A najznačajnije je da se svemu podaju poput plahih
djevojaka što ih K. susreće u Dvorcu i u Procesu, a koje se blu­
du predaju u krilu obitelji kao u krevetu. On ih na svom putu
nalazi na svakom koraku; nije ih osvojiti teže nego konoba­
ricu. »Zagrlili su se, malo je tijelo gorjelo u K.-ovim rukama,
kotrljali su se nekoliko koraka u obeznanjenost iz koje se K.
neprestano, ali uzaludno nastojao spasiti, tupo udarili o Kla-
mmova vrata i ležali u mlakici piva i ostalom smeću kojim je
bilo pokriveno tlo. Tamo su prolazili sati... u kojima je K. ne­
prestano osjećao da je zalutao ili dopro u tuđinu tako daleko
kao nitko prije njega, tuđinu gdje ni u uzduhu nije bilo ato­
ma rodnog zraka i gdje tuđost guši, a ipak ne možeš odolje­
ti njezinu bezumnom zovu, pa ideš dalje, gubiš se i dalje.« 0
toj ćemo tuđini još nešto reći. Ali značajno je da te razbludne
žene nikada nisu lijepe. Štoviše ljepota se u Kafkinu svijetu jav­
lja na najskrovitijim mjestima; na primjer u optuženika. »To

13
 \VALTF.R BENJAMIN: NOVI ANĐEO

je zacijelo čudnovata, zasigurno prirodoznanstvena pojava...

Ne čini ih krivnja lijepima... pa ni ispravna ih kazna sad ne
čini lijepima... mora daje to, dakle, samo od postupka koji se
vodi protiv njih, koji se nekako prilijepio za njih.«
Iz Procesa se može razabrati da je taj postupak obično be­
znadan za optuženika - beznadan i onda kad ostaje nada u
oslobođenje. Vjerojatno im ta beznadnost pridaje ljepotu kao
jedinim Kafkinim stvorovima. To bi se barem vrlo dobro po­
dudaralo s ulomkom razgovora što ga prenosi Max Brod. »Sje­
ćam se, piše, jednog razgovora s Kafkom koji je počeo s da­
našnjom Europom i propašću čovječanstva. ‘Mi smo’ rekao je,
‘nihilističke misli, samoubilačke misli, koje se javljaju u glavi
Božjoj.’ Mene je to umah podsjetilo na sliku svijeta gnoze. Bog
kao opak demijurg, svijet kao prvi grijeh. ‘A ne’, rekao je, ‘naš
svijet je samo Božji hir, loš dan.’ - ‘Tada izvan tog pojavnog
oblika svijeta, za koji mi znamo, postoji nada?’ - Nasmiješio
se: ‘O da, dovoljno nade, beskrajno mnogo nade - samo ne za
nas.’» Te su riječi most do onih najčudnovatijih Kafkinih li­
kova koji su jedini umakli iz krila obitelji i za koje možda ima
nade. To nisu životinje, ni oni križanci ni izmišljena bića kao
mače-janje ili Odradek. Svi oni zacijelo još žive u okrilju obi­
telji. Ne budi se uzalud Gregor Samsa upravo u roditeljskom
stanu kao žohar, nije uzalud čudna životinja, napola mače, na­
pola janje, očevo naslijeđe, nije uzalud Odradek kućedomaći-
nova briga. No »pomoćnici« ispadaju iz tog kruga.
Ti pomoćnici pripadaju krugu likova koji se proteže čitavim
Kafkinim djelom. Tog je soja i kicoš koji se raskrinkava u Pro­
matranju, i student koji se javlja noću na balkonu kao susjed
Karla Rossmanna, pa i luđaci koji žive u onom gradu na jugu
i ne umaraju se. Polumrak koji ih obavija podsjeća na nejasno

14
 FRANZ KAFKA, 0 DESETOJ GODIŠNJICI SMRTI, POTEMKIN

osvjetljenje u kojem se javljaju likovi malih komada Roberta

VValsera - pisca romana Pomoćnik koji je Kafka jako volio.
Indijske legende znaju za ghandarve, nedovršene stvorove,
bića u neodređenom stanju. Takvi su Kafkini pomoćnici; ne
pripadaju ni jednom krugu likova, ali ni jednome nisu tuđi:
oni su glasnici koji se kreću između njih. Oni su, kaže Kafka,
slični Barnabasu, a on je glasnik. Još ih majčica priroda nije
pustila iz svog krila i stoga »su se smjestili u kutu, na tlu, na
dvije stare ženske haljine. Za njih je bila stvar časti... da za­
uzmu što manje prostora. Tako su uvijek šuškajući i hihoćući
se poduzimali koješta, savijali ruke i noge, čučali, u tami se u
njihovu kutu vidjelo još samo veliko klupko.« Za njih i slične
njima, za nedovršene i nespretne, ima nade.
To što se nježno i neusiljeno razabire u vladanju tih glasnika,
težak je i tmuran zakon za čitav taj svijet stvorova. Ni jedan
nema svoje čvrsto mjesto, svoj čvrst, neizmjenjiv obris; svaki
je u usponu ili padu; svaki se može zamijeniti svojim neprija­
teljem ili susjedima; svakom je isteklo vrijeme a ipak nije sa­
zrio; svaki je teško iscrpljen, a ipak tek na početku dugog tra­
janja. Tu uopće nema zbora o porecima i hijerarhijama. Svi­
jet mita koji to objašnjava neusporedivo je mlađi od Kafkina
svijeta, kojem je već mit obećanje izbavljenja. No ako je nešto
izvjesno, to je da Kafka nije slijedio njegov zov. Poput Odise­
ja, on je dopustio da izmakne »njegovim pogledima usmje­
renim u daljinu«, »sirene su jednostavno iščezle pred njego­
vom odlučnošću, i kad im se posve približio, nije više znao
za njih«. Među Kafikinim precima u antici, među židovskim
i kineskim, na koje ćemo još naići, ne valja zaboraviti toga
grčkog pretka. Ta Odisej stoji na pragu koji dijeli mit od baj­
ke. Razum i lukavstvo postavili su klopke u mit; njegove sile

15
 WALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

nisu više nepobjedive. Bajka je predaja o pobjedi nad njim. A

bajke za dijalektičare pisao je Kafka kada se upuštao u epove.
Ugradio je u njih male trikove; tada bi iz njih očitavao dokaz
»da i nedostatna, pa i djetinjasta sredstva m ogu poslužiti za
spas«. Tim riječima počinje priču o »Muku sirena«. Sirene,
naime, u njega šute; one imaju »još strašnije oružje od pije-
va... muk«. Njime se služe kod Odiseja. Ali on je, priča Kaf­
ka, »bio tako lukav, bio takav lisac, da ni božica sudbine nije
mogla prodrijeti u njegovu nutrinu. Možda je on uistinu za­
pazio, iako se to više ne može pojmiti ljudskim razumom, da
sirene šute, i možda se njima i bogovima tim ‘legendarnim’
pričinom samo opirao kao štitom«.
U Kafke sirene šute. Možda i stoga što su u njega muzika i
pijev izraz ili barem zalog izmicanja. Zalog nade koju crpi­
mo iz onog malog, i nedovršenog, i svakidašnjeg, i utješnog,
i glupavog međusvijeta u kojem prebivaju pomoćnici. Kafka
se kao naučnik uputio u svijet za iskustvom. Dospio je u Po-
temkinovu palaču, ali je naposljetku u njegovim podrumskim
rupama naišao na Jozefinu, onu mišicu koja pjeva, a opisuje
je ovako: »Ima u tome nešto od jadnoga kratkog djetinjstva,
nešto od izgubljene, nepronađene sreće, ali i nešto od posla i
svakidašnjice, od njihove male, neshvatljive a ipak postojeće
i neobjašnjive vedrine«.

16
 FRANZ KAFKA, O DESETOJ GODIŠNJICI SMUTI, EOTEMKIN

Dječja slika
Postoji Kafkina dječja slika, rijetko je »jadno kratko djetinj­
stvo« postalo dirljivija slika. Potječe valjda iz nekog od onih
atelijera devetnaestog stoljeća koji su svojim draperijama i pal­
mama, goblenima i štafelajima bili nešto između mučilišta i
prijestolne dvorane. Tu se u tijesnom, gotovo ponižavajućem
dječjem odijelu, pretrpanom gajtanima, predstavlja dječak od
nekih šest godina u krajoliku svojevrsnog zimskog vrta. Palmi­
ne grane ukočile su se u pozadini. I kao da će te pojastučene
trope učiniti još zagušljivijima i sparnijima, model u ljevici nosi
pretjerano velik šešir sa širokim obodom, kakav nose Španjolci.
Neizmjerno tužne oči vladaju predodređenim im krajolikom,
u koji se ugurala školjka velikog uha da prisluškuje.
Žarka »želja da bude Indijanac« možda je jedanput razbila tu
tugu: »Kad bi bio Indijanac, uvijek spreman, i na konju u trku,
ukoso u zraku, ustreptan nad tlom koje trepti, dok ne otpad­
nu ostruge, jer nema ostruga, dok ne odbaci uzde, jer nema
uzda, i tek što ugleda zemlju pred sobom kao glatko pokošenu
sjenokošu, nema više ni konjske šije ni glave.« Mnogo je toga
sadržano u toj želji. Ispunjenje odaje njezinu tajnu. Nalazi ga
u Americi. Daje »Amerika« nešto posebno, proizlazi iz imena
junaka. Dok se u prijašnjim romanima autor nije nazivao ni­
kada drukčije osim promrmljanim inicijalom, ovdje s punim
imenom na novom dijelu zemaljske kugle doživljava ponov
no rođenje. Doživljava to u kazalištu pod vedrim nebom iz
Oklahome. »Karl ugleda na uličnom uglu plakat s ovim nat­
pisom: Na trkalištu u Claytonu danas od šest ujutro do po­
noći prima se osoblje za kazalište u Oklahomi! Zove vas veli­
ko kazalište iz Oklahome! Zove samo danas, samo jedanput!

17
 WALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

Tko sada promaši priliku, promašio je zauvijek! Tko misli na

svoju budućnost, pripada nama! Svatko je dobro došao! Tko
želi biti umjetnik, neka se javi! Naše kazalište treba svakoga,
svakoga na svom mjestu! Tko se odlučio za nas, čestitamo mu
odmah ovdje! Ali požurite da stignete do ponoći! U dvanaest
sati sve se zaključava i nikada više ne otvara! U Clayton!« Tu
najavu čita Karl Rofimann, treća i sretnija inkarnacija K.-a,
koji je junak Kafkina romana. Sreća ga očekuje u kazalištu
pod vedrim nebom iz Oklahome, koje je pravo trkalište, kao
kad ga je »nesreća« spopala nekoć u njegovoj sobi, na uskom
sagu kojim je trčao »kao na trkaćoj stazi«. Pošto je Kafka na­
pisao svoja zapažanja »o napom enema jahača«, »novom ad­
vokatu« koji visoko podiže bedra, a koraci mu odzvanjaju na
mramoru dok se uspinje stubištem suda i »djeci na cesti« koja
velikim skokovima, prekriženih ruku kašu u polje, taj mu je
lik bio prisan, a zapravo se i Karlu Rofimannu može dogoditi
da »rastresen zato što je zaspao često troši vrijeme u visokim
i bespotrebnim skokovima«. Zato ga, dakle, samo trkaća sta­
za može dovesti do cilja njegovih želja.
Ta trkaća staza ujedno je kazalište, i to odaje zagonetku. Ali
zagonetno mjesto i posve nezagonetni providni i prozirni lik
Karla Rofimanna pripadaju jedno drugome. Providan, pro­
ziran i gotovo bez karaktera Karl RoCmann je naime u smi­
slu u kojem Franz Rosenzweig u svojoj Zvijezdi izbavljenja
kaže da je u Kini unutarnji čovjek »gotovo bez karaktera; po­
jam mudraca, kako ga klasično... otjelovljuje Konfucije, na­
dilazi sve moguće posebnosti karaktera; on je doista bez ka­
raktera, naime prosječan čovjek... Kineskog čovjeka odlikuje
nešto posve drugo, a ne karakter: posve elementarna čistoća

18
 FRANZ KAFKA, O DESETOJ GODIŠNJICI SMRTI, POTEMKIN

ja.« Ma kako to protumačili - vjerojatno je ta čistoća osjeća­

ja osobito fina mjera gestičkog ponašanja - kazalište iz Okla-
home zacijelo upućuje na kinesko kazalište koje je gestičko.
Jedna je od najvažnijih funkcija tog kazališta rastvaranje do­
gađaja u gestičko. Može se poći i dalje, i reći da na čitav niz
Kafkinih manjih studija i priča pada puno svjetlo kad se kao
činovi smjeste u kazalište pod vedrim nebom iz Oklahome.
Tek onda će se jasno uvidjeti da je čitavo Kafkino djelo ko­
deks gesti, koje iskonski za autora nipošto nemaju izvjesno
simboličko značenje te da ga štoviše traži u uvijek drukčijim
sklopovima i eksperimentalnim porecima. Kazalište je dano
mjesto za takve eksperimentalne poretke. U neobjavljenom
komentaru »O bratoubojstvu« Werner Kraft oštroumno pro-
niče zbivanja tih malih priča kao sceničko. »Igra može početi,
a nju doista najavljuje znak zvona. A nastaje na najprirodniji
način kad Wese odlazi iz kuće u kojoj je njegov ured. Ali to je
kućno zvono, kaže se izričito, ‘preglasno za kućno zvono, ori
preko grada do neba’.« Kao što to zvono preglasno za kućno
zvono, ori do neba, tako su geste Kafkinih likova preprodorne
za svakidašnjicu i probijaju u neku prostraniju. Što je Kafkino
majstorstvo više napredovalo, to je češće odustajao prilagodi­
ti te geste uobičajenim situacijama i objasniti ih. »Čudnova­
to je to«, slovi u Preobražaju, »sjesti za pult i s visine razgova­
rati s činovnikom koji još mora prići posve blizu zbog šefo­
ve nagluhosti«. Takvo obrazloženje Proces je ostavio daleko
za sobom. Kod prvih klupa K., u pretposljednjem poglavlju,
zastane, »ali se svećeniku učini da je još predaleko, pa ispruži
ruku i oštro svinutim kažiprstom pokaže mu da priđe tik do
propovjedaonice. K. i to posluša, na tom je mjestu već morao

19
 VVALTHR BENJAMIN: NOVI ANĐEO

zabaciti glavu daleko natrag da uopće vidi svećenika.«

Kad Mad Brod kaže: »Nesaglediv je bio svijet činjenica koje
su mu bile važne«, onda je za Kafku zacijelo najnesagledi-
viji bio svijet geste. Svaki je događaj, moglo bi se reći, d ra­
ma za sebe. Pozornica na kojoj se odvija ta dram a svjetsko je
kazalište, a njegov prospekt predstavlja nebo. S druge je stra­
ne to nebo samo pozadina; istražiti ga prema vlastitom zako­
nu znači naslikanu pozadinu pozornice uokvirenu objesiti u
galeriji slika. Kafka iza svake kretnje - kao Greco - rastvara
nebo; ali kao u Greca - koji je bio svetac zaštitnik ekspresi-
onista - kretnja ostaje presudna, središte događaja. Pognuti
od straha hodaju ljudi koji su čuli udarac na vratima dvor­
ca. Tako bi strah prikazao kineski glumac, ali nitko se ne bi
lecnuo. Na drugom mjestu K. sam glumi. Gotovo nesvjesno
uzeo je »polako... oprezno podignuta pogleda s pisaćeg stola,
ne gledajući, jedan od papira, postavio ga na ispruženi dlan
i polako ga, ustajući, dizao prema gospodinu. Nije mislio ni
o čemu određenom , nego je samo djelovao u osjećaju da se
mora ponašati tako kad je već završio velik podnesak koji će
ga posve oteretiti«. Najveća zagonetnost s najvećom jednostav­
nošću spaja tu gestu kao životinjsku. Kafkine priče o životi­
njama mogu se dugo čitati, a da se uopće ne zapazi da zapra­
vo nije riječ o ljudima. Naiđe li onda na ime stvora - majmu­
na, psa ili krtice - čovjek se zaprepasti i uvidi da je već daleko
od ljudskog kontinenta. Ali to je još Kafka; čovjekovoj kretnji
oduzima uvriježeni oslon i ona mu postaje predmetom raz­
mišljanja kojima nema kraja.
A začudo im nema kraja ni kada proistječu iz Kafkinih po­
učnih priča. Sjetimo se parabole Pred zakonom. Čitatelj koji je

20
 FRANZ KAFKA, O DESETOJ GODIŠNJICI SMRTI, POTEMKIN

nalazi u Seoskom liječniku, naišao je možda na mutno mjesto u

unutrašnjosti parabole. No je li uočio neprekinut niz posljedi­
ca koje izviru iz te poredbe tamo gdje Kafka počinje izlagati?
To se u Procesu zbiva sa svećenikom - i to na tako istaknutu
mjestu, da bi se moglo predmnijevati da roman nije drugo do
razvijena parabola. No i riječ »razvijena« je dvosmislena. Ako
se pupoljak razvija u cvijet, onda se čamac, složen od papira,
kako se to pokazuje djeci, razvija u glatki papir. A taj drugi
način »razvijanja« primjeren je paraboli, čitateljevu zadovolj­
stvu da je izravna tako da mu je njezino značenje na dlanu.
No Kafkine se parabole razvijaju u prvom smislu; naime kao
pupoljak u cvijet. Zato im je proizvod nalik poeziji. Ali to ne
smeta da se njegovi komadi ne uključe u posve zapadnjačke
prozne oblike i prema pouci odnose slično kao hagada pre­
ma halahi. Oni nisu poredbe i ne žele biti takvima; stvoreni su
da se citiraju, da se pripovijedaju kao objašnjenje. Ali znamo
li pouku koja prati Kafkine poredbe i objašnjava se K.-ovim
gestama i kretnjama njegovih životinja? Nje tamo nema; naj­
više možemo reći da tu i tamo nešto upućuje na nju. Kafka bi
možda rekao: očuvana je kao relikt; ali mogli bismo također
reći: pripremljena kao njezina preteča. U svakom slučaju ov­
dje je posrijedi pitanje organizacije života i rada u ljudskom
zajedništvu. Ona je Kafku zapošljavala u mjeri u kojoj mu je
postajala neprovidnijom. Kao što je Napoleon u slavnom er-
furtskom razgovoru s Goetheom na mjesto fatuma stavio po­
litiku, tako bi Kafka - varirajući tu riječ - mogao organizaci­
ju definirati kao sudbinu. A ona mu nije pred očima samo u
razvedenoj činovničkoj hijerarhiji Procesa i Dvorca, nego još
opipljivije u tegobnom i nedoglednom građevnom podvigu,

21
 \VALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

čiji častan model obrađuje u Gradnji kineskog zida.

»Zid m ora biti zaštita za stoljeća; najbrižljivija gradnja, upo­
raba građevnog umijeća svih poznatih vremena i naroda, traj­
ni osjećaj osobne odgovornosti graditelja stoga su nezaobliza-
na pretpostavka za rad. Za niže radove mogu se uzeti neuki
nadničari iz puka, muškarci, žene, djeca, svatko tko se ponudi
za dobar novac; ali već za vođu četvorice nadničara potreban
je pam etan čovjek, vičan građevnoj struci... Mi - a ja govo­
rim u ime mnogih - upoznali smo i našli sebe zapravo tek u
sricanju naredbi najvišeg vodstva i shvatili da bez vodstva ni
naše školsko znanje ni naš zdravi razum ne bi bili dovoljni za
malu službu koju imamo unutar velike cjeline.« Ta organiza­
cija nalik je fatumu. Mečnikov, koji je u svojoj čuvenoj knjizi
Civilizacija i velike (povijesne) rijeke nacrtao njezinu shemu,
služi se riječima koje bi mogle biti Kafkine. »Kanali Yangtse
Kianga i nasipi Huang Hoa«, piše, »po svoj su prilici rezultat
savršeno organiziranoga zajedničkog rada... generacija. Naj­
manja nepažnja pri kopanju ovog i onog jarka ili podizanje
bilo kojeg nasipa, najmanja nemarnost, egoističan nastup čo­
vjeka ili grupe ljudi u održavanju zajedničkoga vodnog bogat­
stva postalo bi u tako neobičnim okolnostima vrelo socijalnog
zla i dalekosežne društvene nesreće. Stoga upravitelj rijeke za­
htijeva uz prijetnju smrću tijesnu i trajnu solidarnost među
pučanstvom, koja mu je često nepoznanica ili gdje češće vla­
da neprijateljstvo; on čovjeku daje takve poslove, čija se za­
jednička korist objavljuje tek s vremenom, a čiji plan veoma
često ostaje posve nerazumljiv običnom čovjeku.«
Kafka se htio ubrojiti među obične ljude. Korak po korak na­
metala mu se granica razumijevanja. A on je to volio nametnuti

22
 FRANZ KAFKA, O DESETOJ GODIŠNJICI SMRTI, POTF.MKIN

i drugima. Kao da ponekad nije daleko da s velikim inkvizi­

torom Dostojevskoga kaže: »I tako je pred nama misterij koji
ne možemo pojmiti. A baš zato što je zagonetka, imamo pra­
vo propovijedati, poučavati ljude da nije riječ ni o slobodi, ni
o ljubavi, nego o zagonetki, tajni, misteriju kojem se moraju
podvrgnuti, bez razmišljanja i protiv svoje savjesti.« Kafka nije
uvijek odolio iskušenju misticizma. O njegovu susretu s Ru-
dolfom Steinerom postoji dnevnička bilješka, koja barem u
obliku u kojem je publicirana ne sadrži Kafkino stajalište. Je
li odustao od njega? Njegov postupak s vlastitim tekstovima
to nipošto ne isključuje. Kafka je imao rijetku snagu da stvara
poredbe. No unatoč tome on se nikad ne iscrpljuje u protu­
mačivome, štoviše poduzeo je sve moguće mjere protiv objaš­
njavanja svojih tekstova. Obzirno, oprezno, sumnjičavo treba
prodirati u njihovu unutrašnjost. Treba imati na umu Kafkin
svojstven način čitanja, kakav se očituje u izlaganju navedenih
parabola. Dobro je podsjetiti i na njegovu oporuku. Odredbu
da se njegova ostavština uništi teško je doista razumjeti, ali i
pažljivo odmjeriti, slično kao odgovore čuvara vrata pred Za­
konom. Možda je Kafka, suočen svakog dana svog života s ne-
odgonetljivim ponašanjima i neprotumačivim objavama, htio
barem u smrti vratiti svojoj sredini milo za drago.
Kafkin svijet je svjetsko kazalište. Za njega čovjek oduvijek
stoji na pozornici. I izložen pokusu: svatko se može namjesti­
ti u kazalištu pod vedrim nebom iz Oklahome. Prema kojim
se mjerilima prima, to se ne može odgonetnuti. No glumački
dar, na koji se najprije pomisli, očito ne igra nikakvu ulogu.
No to bi se moglo izraziti i ovako: od natjecatelja se uopće ne
traži ništa drugo nego da igraju sebe. Posve je nemoguće da

23
 WALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

u zbilji budu to čime se izdaju. Svojim ulogama osobe traže

smještaj u kazalištu pod vedrim nebom kao šest Pirandelo-
vih osoba autora. I jednima i drugim a to je mjesto posljednje
utočište; a to ne isključuje i izbavljenje. Izbavljenje nije polica
životnog osiguranja, nego posljednje pribježište čovjeka ko­
jem, kako kaže Kalka, »vlastito čelo... stoji na putu«. A zakon
toga kazališta skriven je u rečenici iz Izvještaja za akademi­
ju : »Oponašao sam jer sam tražio izlaz, ni zbog kojeg d ru ­
gog razloga«. K. je to počeo naslućivati pri kraju svog proce­
sa. O djednom se obraća dvojici gospode u cilindrima koji ga
odvode i pita: »U kojem kazalištu igrate? ‘Kazalištu, obrati se
gospodin kojem se trzao kut usana drugome za savjet. D ru­
gi se ponašao kao gluhonijemi kad se bori s goropadnim or­
ganizmom.« Nisu odgovorili na pitanje, ali koješta upućuje
da ih je pogodilo.
Za dugačkom klupom, prekrivenom bijelom tkaninom, po­
čašćeni su svi koji su odsad u kazalištu pod vedrim nebom.
»Svi su bili radosni i uzbuđeni.« Statisti za svečanost glume
anđele. Stoje na visokim postamentima koji prekriveni leluja-
vim haljinama u unutrašnjosti imaju stube. Oprema seoskog
proštenja, možda i dječje svečanosti, na kojoj je utegnuti, na-
lickani dječak, o kojem smo govorili, izgubio tužni pogled. -
Da nemaju privezana krila, ti bi anđeli možda bili pravi. Ima­
ju preteče u Kafke. Pripada im impresario, koji ulazi u mrežu
umjetnika na trapezu kojeg je spopala »prva bol«, miluje ga i
pritisne lice na njegovo, »tako da ga preplave suze umjetnika
na trapezu«. Drugi, anđeo zaštitnik ili čovjek-zaštitnik zau­
zima se nakon »bratoubojstva« za ubojicu Schmahra koji »s
usnama pritisnutim na rame zaštitnika«, bez otpora dopušta
 FRANZ KAFKA, 0 DESF.TOJ GODIŠNJICI SMRTI, POTEMKIN

da ga on odvede. - Seoskim ceremonijama u Oklahomi zavr­

šava posljednji Kafkin roman. »U Kafke - kaže Soma Morgen-
stern - vlada seoski zrak kao u svih velikih začetnika religija.«
Tu je prikladno podsjetiti na prikaz pobožnosti Lao Tsea, jer
joj Kafka u »idućem selu« posvećuje najpotpuniji opis: »Mož­
da su susjedne zemlje nadohvat oka kad se u daljini mogu čuti
glasovi pijevaca i pasa. A ipak ljudi umiru u visokoj starosti,
a da nisu daleko putovali.« Toliko o Lao Tseu. I Kafka je bio
paraboličar, ali začetnik religije nije bio.
Promotrimo selo koji leži u podnožju brijega s dvorcem,
odakle se tako zagonetno i neočekivano potvrđuje K.-ov na­
vodni priziv kao mjernika. Brod je u pogovoru tog romana
spomenuo da je Kafka kod tog sela u podnožju brijega s dvor­
cem imao na umu određeno naselje, Ziirau u Rudogorju. No
u njemu prepoznajemo i drugo selo. To je selo iz talmudske
legende, koje opisuje rabin u odgovoru na pitanje: »Zašto Ži­
dov petkom uveče priređuje svečanu večeru?« Ona govori o
princezi koja gine u progonstvu, daleko od svojih zemljaka i
u čijem selu ne razumije govor. Jednog dana stigne princezi
pismo da je zaručnik nije zaboravio, da se spremio i da je na
putu prema njoj. - Zaručnik, kaže rabin, to je Mesija, prin­
ceza je duša, a selo u kojem je zarobljena je tijelo. A kako ne
može svoju radost objaviti selu jer mu ne zna jezik, priprema
mu svečanu večeru. - Tim selom iz Talmuda ušli smo u sre­
dište Kafkina svijeta. Jer kao K. u selu kraj brijega s dvorcem,
tako današnji čovjek živi u svom tijelu; ono mu izmiče, nepri­
jatelj mu je. Može se dogoditi da se čovjek jednog dana probu­
di i preobražen je u žohara. Tuđost, njegova tuđost, ovladala
je njime. Zrak tog sela osjeća se u Kafke i stoga nije dospio u
iskušenje da postane začetnik religije.
 VVALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

No tom selu pripada i kotac, odakle dolaze konji za seoskog

liječnika, zagušljiva stražnja soba u kojoj Klamm s »virdžini-
jom« u ustima sjedi pred čašom piva i dveri dvorca koja prijete
propašću ako se na njima lupa. Zrak u tom selu je nečist zbog
svega nepostaloga i prezrenoga koje se izmiješalo tako pokva­
reno. Kafka gaje morao udisati do kraja života. Nije bio man-
tičar, ali ni začetnik religije. Kako je izdržao u njemu?

26
 FRANZ KAFKA, O DESETOJ GODIŠNJICI SMRTI, POTEMKIN

Grbavi čovječuljak
Knut Hamsun, kao to se odavno znalo, imao je naviku da tu
i tamo svoje nazore pošalje poštanskom sandučiću lokalnog
lista malenoga grada, u blizini kojeg je živio. Prije dosta godi­
na u tom je gradu porotni sud održao proces protiv sluškinje
koja je ubila svoje novorođenče. Osuđena je na kaznu zatvo­
ra. Uskoro se u lokalnom listu pojavilo Hamsunovo mišlje­
nje. Kaže da će okrenuti leđa gradu koji majku, ubojicu svog
novorođenčeta, ne osudi na najtežu kaznu; ako ne na vješala,
onda na doživotnu robiju. Prošlo je nekoliko godina. Izašao
je Blagoslov zemlje i u njemu priča o sluškinji koja je počinila
isti zločin, odsjedila istu kaznu i, kako čitatelj jasno vidi, ni­
pošto nije zaslužila najtežu.
Kafkine refleksije iz ostavštine, sadržane u Gradnji kineskog
zida, potiču da se podsjeti na taj tečaj. Jer tek što je izašao taj
postumni svezak odmah se, oslonom na te refleksije, javi­
lo tumačenje Kafke koje se samo sebi toliko dopadalo vlasti­
tim izlaganjem da je ispustilo iz vida njegovo djelo. Postoje
dva puta da se Kafkini tekstovi načelno promaše. Prvi je pri­
rodno tumačenje, drugi natprirodno; a oba - psihoanalitič­
ko kao i teološko - mimoilaze bitno. Prvo zastupa Hellmuth
Kaiser; drugo pak mnogi autori, kao H. J. Schoeps, Bernhard
Rang, Groethuysen. Njima se može pribrojiti Willy Haas, koji
je dao važne napomene o Kaflci, ali u drugim sklopovima, do
kojih ćemo još doći. No to ga nije obranilo da ukupno dje­
lo protumači u smislu teološke šablone. »Višu silu«, tako piše
o Kafki,«područje milosti predstavio je u svom velikom ro­
manu Dvorac, nisku, područje suda i osude, u također veli­
kom romanu Proces. Zemlju između njih, zemaljsku sudbinu i

27
 \VALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

njezine teške zahtjeve pokušao je dati u strogoj stilizaciji u tre­

ćem romanu Amerika.« Prva trećina te interpetacije može se,
nakon Broda, smatrati općim mjestom u interpretaciji Kafke.
U tom smislu piše, na primjer, Bernhard Rang: »Ako se dvo­
rac može gledati kao sjedište milosti, onda, teološki govoreći,
ta uzaludna nastojanja i pokušaji znače da ljudi samovoljno
i silom ne mogu privesti i iznuditi Božju milost. Nemir i ne­
strpljivost samo ometa i smućuje uzvišenu tišinu božansko­
ga.« Udobno je to tumačenje; ali što se odvažuje dalje sve je
jasnije da je neodrživo. Najjasnije je možda u Willya Haasa
kad objavljuje: »Kafka dolazi... od Kierkegaarda kao i Pascala,
moglo bi ga se zapravo nazvati jedinim legitimnim unukom
Kierkegaarda i Pascala. Sva trojica imaju tvrd, krvavo tvrd re­
ligijski temeljni motiv: d aje čovjek uvijek pred Bogom u kri­
vu... Kafkin... viši svijet, njegov takozvani ‘dvorac’ sa svojim
nepreglednim, sitničavim zakučastim, nadasve pohotnim či­
novničkim štabom, njegovo čudnovato nebo igra stravičnu
igru s ljudima...; a ipak je čovjek posve duboko u krivu, čak i
pred tim Bogom.« Ta teologija, daleko ispod nauka o oprav­
danju Anselma iz Canterburya, zapada u barbarsku spekula­
ciju koja se uostalom ne može ni doslovno povezati s Kafki-
nim tekstom. »Može li«, tako baš slovi u Dvorcu, »jedan jedi­
ni činovnik oprostiti? To je u najmanju ruku stvar čitave usta­
nove, ali čak ni ona vjerojatno ne može oprostiti, nego samo
suditi.« Pođe li se tim putem, ne dođe se nikamo. »Sve to«,
kaže Denis de Rougement, »nije bijedno stanje čovjeka koji je
bez Boga, nego bijedno stanje čovjeka koji je vezan uz Boga
kojeg ne pozna, jer ne pozna kršćanstvo.«
Lakše je iz zbirke bilježaka iz Kafkine ostavštine izvući spe­
kulativne zaključke nego dokučiti samo i jedan od motiva koji

28
 FRANZ KAFKA, O DESETOJ GODIŠNJICI SMRTI, POTEMKIN

se javljaju u njegovim pričama i romanima. Ali samo oni ne­

što govore o prasvjetskim silama kojima je obuzeto Kafkino
stvaralaštvo; silama koje zacijelo s istim pravom možemo gle­
dati kao svjetske, naših dana. I tko će reći pod kojim su se one
imenom ukazale Kafki. Izvjesno je samo jedno: on se u njima
nije snalazio. On ih nije poznavao. On je samo u zrcalu, koje
mu je prasvijet pružio, u liku krivnje vidio budućnost u liku
suda. Ali kako to zamisliti - je li to posljednji sud? Ne pretva­
ra li suca u optuženika? Nije li postupak kazna? - Na to Kaf-
ka nije dao nijedan odgovor. Je li nešto očekivao od njega? Ili
mu je naprotiv bilo važnije odgoditi ga? U njegovim pričama
epika ponovno dobiva značenje kakvo ima u ustima Šehere-
zade: odgoditi ono što mora doći. Odgoda je u Procesu nada
optuženoga - samo da postupak postupno ne prijeđe u osu­
du. Praocu samom odgoda bi dobro došla, pa i kad bi za nju
morao platiti svojim mjestom u predaji. »Mogao bih zamisli­
ti drukčijeg Abrahama, taj doduše ne bi dogurao do praoca,
čak ni do staretinara - koji bi bio spreman ispuniti zahtjeve
žrtve, smjesta, susretljivo poput konobara. Ali onaj tko nije
bio spreman prinijeti žtvu, jer nije mogao otići od kuće, taj je
neophodan, domaćinstvo ga treba, uvijek još treba nešto na­
rediti, kuća nije gotova, ali ako mu kuća nije gotova, on bez
tog oslona ne može otići, to uviđa i Biblija, jer ona kaže: ‘On
je opskrbio svoju kuću.’«
»Susretljiv kao konobar«, takav je taj Abraham. Samo u ge­
sti Kafka je mogao pojmiti nešto. A ta gesta koju nije razumio
tvori mutno mjesto parabola. Iz nje poniče Kafkina književ­
nost. Poznato je kako je bio suzdržan prema njoj. Oporučno
je naredio da se uništi. Ta oporuka, koju ne može mimoići nit­
ko tko se bavi Kafkom, kaže da nije zadovoljila autora; da je

29
 \VALTER BENIAMIN: NOVI ANĐEO

svoje napore smatrao promašajem; da se računao među one

koji su morali propasti. Propao je njegov veličanstven poku­
šaj da književnost prevede u nauk i vrati joj kao paraboli traj­
nost i skromnost, što mu se prema razumu činilo jedino pri­
ličnim. Nijedan pjesnik nije se tako točno držao onoga: »Ne
smiješ učiniti sliku sebe.«
»Bilo je kao da će ga stid preživjeti« - to su riječi kojima zavr­
šava Proces. Stid, koji odgovara njegovoj »elementarnoj čisto­
ći osjećaja« najsnažnija je Kafkina kretnja. Ali ima dvostruko
lice. Stid, kao intimna čovjekova reakcija, ujedno je društveno
zahtjevna. Stid nije samo stid pred drugim nego može biti i
stid za njih. Tako Kafkin stid nije osobniji nego život i mišlje­
nje kojima ravna i o kojem kaže: »On ne živi radi svog osob­
nog života, on ne misli radi svog osobnog mišljenja. Njemu
je kao da živi i misli pod prisilom obitelji... Zbog te nepoznate
obitelji... on ne može biti otpušten.« Ne znamo kako je sastav­
ljena ta nepoznata obitelj - od ljudi ili životinja. Samo je jasno
da ona Kafku sili da u pisanju pokrene epohe. Pod nalogom
obitelji on valja blok povijesnog zbivanja kao Sizif kamen. A
u tome na svjetlo dana dolazi njegova donja strana. Ona nije
ugodna za pogled. Ali Kafka je kadar podnijeti pogled na nju.
»Vjerovati u napredak ne znači vjerovati da se napredak već
dogodio. To ne bi bila vjera.« Epoha u kojoj je živio Kafki nije
značila napredak nasuprot prapočecima. Njegovi romani zbi­
vaju se u svijetu močvare. Stvorenje se u njemu javlja na stup­
nju koji Bachofen obilježava kao heterski. To što je taj stupanj
zaboravljen, ne znači da ne ulazi u sadašnjost. Štoviše: ona je
sadašnja zbog zaboravljenosti. Na nju upućuje iskustvo, du­
blje od iskustva prosječnoga građanina. »Iskusio sam«, glasi

30
 FRANZ KAFKA, O DESETOJ GODIŠNJICI SMRTI, POTEMKIN

u jednoj od najranijih Kafkinih bilježaka, »i ne šalim se kad

kažem da je to morska bolest na kopnu.« Nije zabadava prvo
»promatranje« bilo s ljuljačke. I neiscrpivo Kafka govori o ko­
lebljivoj prirodi iskustava. »Bilo je ljeti«, tako počinje »Uda­
rac na vratima dvorca«, »vruć dan. Na povratku kući prošao
sam sa sestrom uz vrata dvorca. Ne znam je li udarila po vra­
tima iz obijesti ili rastresenosti, ili je samo zaprijetila šakom
i uopće nije udarila.« Puka mogućnost događaja spomenu­
tog na trećem mjestu baca posve drukčije svjetlo na prethod­
no, koje se isprva čini bezazlenim. To je klisko tlo iskustava
iz kojih uzlaze Kafkini ženski likovi. One su močvarna bića,
kao Leni koja »raširi srednjak i prstenjak desne ruke«, a »iz­
među njih je kožica sve dio gornjeg zgloba kratkih prstiju«.
»Lijepa vremena«, podsjeća se dvoznačna Frieda svog pred-
života, »nikad me nisi pitao o mojoj prošlosti.« A ona vodi u
mračno krilo dubine, gdje se odvija ono parenje, »nesputana
razbludnost« koja je, da se pozovemo na Bachofena, »omra­
žena čistim silama nebeskog svjetla i s pravom nosi obilježje
luteae voluptates«, kojim se služi Arnobius.
Odatle se može pojmiti tehnika koju ima Kafka kao pripovje­
dač. Kad drugi likovi iz romana imaju nešto K.-u reći, oni to
učine - bilo to najvažnije ili najneznatnije - usput i tako kao da
je to zapravo već morao znati. Kao da nema ništa novoga, kao
da se od junaka napadno očekuje da se ipak sjeti onoga što je
zaboravio. U tom je smislu Willy Haas s pravom htio razumjeti
odvijanje Procesa i rekao, »daje predmet procesa, zapravo pra­
vi junak te nevjerojatne knjige, zaborav... čije... je glavno svoj­
stvo da zaboravlja sebe... On je tu postao gotovo nijemi lik. U
tom liku optuženog, i to liku veličanstvenog intenziteta.« I ne

31
 WALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

može se baš previdjeti da »to tajanstveno središte... (ne potje­

če) iz židovske religije«. »Tu sjećanje kao pobožnost ima posve
tajanstvenu ulogu. To nije... jedno, nego... najdublje svojstvo
Jehove, da se sjeća, da zadržava nepomućeno sjećanje ‘sve do
trećeg i četvrtog koljena, pa i do stotog’. Najsvetiji... čin... ri­
tuala brisanje je grijeha iz knjige sjećanja.«
Zaboravljeno - s tom spoznajom stojimo pred novim pra­
gom Kafkina djela - nikada nije individualno. Svako zaborav­
ljeno miješa se sa zaboravljenim prasvijeta, upušta se s njim
u bezbrojne, neizvjesne, promjenjive veze i rađa nove izrode.
Zaboravljivost je posuda iz koje prodire neiscrpni međusvi-
jet u Kafkinim pričama. »Njemu se upravo punoća svijeta či­
nila kao jedino stvarno. Sav duh mora biti predmetan, odije­
ljen da bi ovdje dobio mjesto i pravo na život. Duhovno, ako
uopće igra neku ulogu, pretvara se u duhove. Duhovi postaju
sasvim individualne osobe koje sebi nadijevaju ime, a napo­
se ima je stalo do imena poštovatelja... Nesumnjivo se njiho­
vom punoćom još prepunjava punoća svijeta... Neopazice se
ovdje uvećava metež duhova;... uvijek novi do starih, svi odi­
jeljeni svojim imenima.« Ovdje nije riječ o Kafki - to je Kina.
Tako Franz Rosenberg u Zvijezdi izbavljenja opisuje kineski
kult predaka. Nedogledan, poput svijeta njemu važnih činje­
nica, bio je za Kafku i svijet njegovih predaka, a izvjesno je da
on vodi do životinje kao smrtnici primitivaca. Uostalom nisu
samo životinje u Kafke posude zaborava. U Tieckovu duboko­
umnom Plavokosom Eckbertu zaboravljeno ime psića - Stro-
hmi - šifra je zagonetnoga grijeha. Tako se može razumjeti
zašto se Kafka nije umorio osluškivati od životinje zaboravlje­
no. One nisu cilj; ali bez njih ne ide. Pomislimo na Umjetnika

32
 FRANZ KAFKA, O DESETOJ GODIŠNJICI SMRTI, POTF.MKIN

u gladovanju koji je »uzevši točno, samo smetnja na putu do

staja.« Ne vidimo li životinju u Gradnji ili Gorostasnu krticu
kako mozga dok ih gledamo kako ruje? I ponovno je na dru­
goj strani tog mišljenja nešto veoma rahlo. Neodlučno ono
se ljulja od jedne brige do druge, okusi sve strahove i leprša
kao očaj. Tako u Kafke postoje i leptiri; od krivnjom optere-
ćeg »lovca Grakha« koji neće znati o svojoj krivnji »postao je
leptir«. »Ne smijte se, kaže lovac Grakho.« Izvjesno je samo:
među svim Kafkinim stvorovima životinje najviše misle. Što
je korupcija u pravu, to je u njihovu mišljenju strah. Ona pro­
maši dođajaj, a ipak je jedino što budi nadu. A kako je najviše
zaboravljena tuđina našeg tijela vlastito tijelo, treba razumjeti
zašto Kafka kašalj koji izbija iz njegove nutrine zove »životi­
njom«. On je bio naistaknutije mjesto velikog krda.
Najčudnovatiji bastard kojeg je prasvijet izrodio s krivnjom u
Kafke je Odradek. »Na prvi pogled izgleda kao plosnat svitak
konca u obliku zvijezde, i doista se čini da je presvučen kon­
cem; no to su samo otkinuti, stari, zauzlani, ali i slijepljeni ko­
madići konca najrazličitijih vrsta i boja. Ali nije to samo klup­
ko nego iz sredine zvijezde izbija poprečni prutić, a s tim se
prutićem u pravom kutu spaja još jedan prutić. Na tom se po­
tonjem prutiću s jedne strane i na kraku zvijezde s druge stra­
ne sve to može uspraviti kao na dvije noge.« Odradek »boravi
naizmjence na tavanu, na stubištu, u hodnicima i veži.« Voli
dakle ista mjesta kao sud, koji istražuje krivnju. Tavani su
mjesta izbačenih, zaboravljenih efekata. Možda prisila da se
javi sudu u čojveku izaziva sličan osjećaj kad prilazi godina­
ma zaključanim škrinjama na tavanu. Rado bi odgodio po­
sao do kraja dana, kao što se K.-u čini zgodnim da se svojim
 WALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

podneskom s obranom »pozabavi jednoga dana kad mu um

podjetinji nakon umirovljenja.«
Odradek je oblik koji poprimaju stvari u zaboravu. One su
nakazne. Nakazna je »domaćinova briga« za koju nitko ne
zna što je, nakazan je kukac o kojem i predobro znamo da
predstavlja Gregora Samsu, nakazna je velika životinja, pola
janje pola mačkica za koju bi izbavljenje vjerojatno bio »me-
sarev nož«. No ti su Kafkini likovi dugim nizom predožaba
povezani s praslikom unakaženosti. Grbavcem. M eđu kret­
njama Kafkinih priča najčešće se susreće kretnja čovjeka koji
spušta glavu duboko na prsa. To je um or u gospode sudaca,
buka u portira u hotelu, niski strop u posjetitelja galerije. No
u »Kaznenoj koloniji« nasilnik se služi starom odnim stro­
jem koji upisuje kićena slova u leđa okrivljenika, množi ubo­
de, niže ornam ente tako dugo dok leđa krivca ne progledaju,
sama ne odgonetnu pismo i iz slova razaberu ime nepoznate
krivnje. Dakle, leđima je to namijenjeno. A do njih je Kafki
oduvijek bilo stalo. Tako u ranoj dnevničkoj bilješci: »Da bih
bio što teži, što smatram dobrim da usnem, prekrižim ruke
na ramenima tako da ležim kao neki umotani vojnik.« Oči­
to se ovdje opterećenost povezuje sa »zaboravi« - spavanjem.
U Grbavom čovječuljku pučka pjesma simbolizira isto. Taj je
čovječuljak žitelj unakaženog života; on će nestati kad dođe
Mesija, o kojem jedan veliki rabin kaže da ne želi promijeniti
svijet silom, nego ga samo malo urediti.
Kad izbici svojoj krenem
posteljicu složit samo
na njoj - grbavi čovuljak
smije mi se tamo!

34
 FRANZ KAFKA, O DESETO) GODIŠNJICI SMRTI, POTEMKIN

To je Odradekov smijeh o kojem se kaže: »Zvuči kao šušta-

nje u otpalom lišću.«

Na klupicu ako kleknem

i molit se želim,
gle grbavog čovječuljka,
ovako mi veli:
Moli, dijete, dragog Boga,
i za čovu grbavoga!

Tako završava pučka pjesma. U svojoj dubini Kafka dodiru­

je dno koje mu ne daju ni »mistično znanje predaka«, ni »eg­
zistencijalna teologija«. To je dno njemačkog, a i židovskog
narodnog pjesništva. Ako Kafka nije molio - što ne znamo -
ipak mu je nadasve svojstveno bilo ono što Malebranche zove
»prirodnom molitvom duše«: pažljivost. A u nju je, kao sveci
u svoje molitve, uključio sva stvorenja.

35
 WALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

Sancho Pansa
U nekom hasidskom selu, kaže priča, sjedili su Židovi neke ve­
čeri u smiraj šabata u sirotinjskoj gostionici. Domaći bijahu svi
osim jednoga kog nitko nije poznavao, sasvim bijednog, otr­
canog koji je u pozadini čučao u mračnom kutu. Razgovarali
su o svačemu. Tada jedan upita, što bi svatko od njih poželio
da ima jednu želju. Jedan je htio novac, drugi zeta, treći stolar­
sku tezgu.. .i tako je to išlo ukrug. Nakon što su se svi izredali,
ostao je još samo prosjak u mračnom kutu. Nerado i okoliša­
jući on popusti pitanjima: »Htio bih da sam moćan kralj i da
vladam u velikoj zemlji i da noću ležim i spavam u svojoj pa­
lači i da u noći nahrupi neprijatelj na granicu i, prije nego što
zarudi zora, jahači prodru do mojeg dvora i da nema otpora i
da se trgnem iza sna i nemam više vremena ni da se odjenem,
i da u košulji bježim gonjen preko gora i dolina i šuma i bre­
žuljaka, i bez mira dan i noć, sve dok se ne nađem ovdje na
klupi u vašem kutu spašen. To želim.« Oni se zgledaše zgra­
nuto. - »A što bi ti imao od te želje?« upita jedan. »Košulju«,
glasio je odgovor.
Ta priča uvodi duboko u nutrinu Kafkina svijeta. Nitko ne
kaže da su nakaznosti, koje će ispraviti Mesija kada se jedanput
pojavi, samo nakaznosti našeg prostora. Ali one su zasigurno
i nakaznosti našeg doba. Kafka je zacijelo mislio to. I iz te iz­
vjesnosti stavlja u usta svog djeda: »Život je čudnovato kra­
tak. Sada u sjećanju čini se tako zbijenim, da na primjer jedva
shvaćam kako se mladić može odlučiti da odjaše u susjedno
selo i ne boji se da za takvo jahanje nipošto nije dovoljan cijeli
obični, sretni ljudski vijek, a da se uopće ne spominju nesretni
slučajevi.« Brat tog starca je prosjak, koji u svom »običnom,

36
 FRANZ KAFKA, 0 DESETOJ GODIŠNJICI SMRTI, POTEMKIN

sretnom ljudskom vijeku« nema vremena ni za želju, ali se u

neobičnom, nesretnom, naime u bijegu u koji se uputio svojom
pričom, oslobodio te želje i zamijenio je ispunjenjem.
Postoji među Kafkinim stvorenjima soj koji začudo računa
s kratkoćom života. On potječe iz »grada na jugu..., o kojem
se... kaže: ‘Tamo žive ljudi, zamislite, koji ne spavaju.’ - ‘Ali
zašto?’ - ‘Jer se ne umaraju.’ - ‘Ali kako to?’ - ‘Jer su luđaci.’
- ‘Pa zar se luđaci ne umaraju?’ - ‘Kako bi se luđaci mogli
umoriti?’» Vidimo, luđaci su srodni s neumornim pomoćni­
cima. Ali taj soj ide i dalje. Usput se čuje o licima pomoćnika,
da podsjećaju na »odrasle, dapače na studente«. A zapravo su
studenti, koji se u Kafke javljaju na najčudnovatijim mjesti­
ma, predvodnici i vladari tog soja: »‘Ali kada spavate?’ upita
Karl i začuđeno pogleda studenta. ‘Spavat ću!’, reče student,
‘spavat ću kad završim studij.’» Valja pomisliti na djecu: kako
nerado idu u krevet - dok spavaju, moglo bi se dogoditi nešto
što ih zanima. »Ne zaboravi najbolje!«, glasi u zabilješki, »ono
što znamo iz nejasnog mnoštva starih pripovijedaka, iako se
možda ne javlja ni u jednoj od njih.« A zaborav se uvijek tiče
najboljeg jer se tiče mogućnosti izbavljenja. »‘Pomisao da mi
pomogneš’, ironično kaže nemirni duh lovca Grakha, ‘to je
bolest i to treba liječiti’«. Studenti bdiju dok uče i vjerojatno
je najbolja vrlina studija to što ih održava budnima. Umjet­
nik gladovanja posti, čuvar vrata šuti, a studenti bdiju. Tako
sakrivena djeluju u Kafke velika pravila askeze.
Studij je njezina kruna. S pobožnošću Kafka je doziva iz za­
boravljenih godina dječaštva. »Ne mnogo drukčije - ali to je
bilo davno - Karl je kod kuće sjedio s roditeljima za stolom
i pisao zadaću, dok je otac čitao novine ili upisivao nešto u

37
 WALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

knjige i bavio se korespondencijom za neko udruženje, a maj­

ka nešto šivala i izvlačila nit iz sukna. Da ne uznem iri oca,
Karl bi stavio na stol samo bilježnicu i pisaći pribor, a potreb­
ne je knjige poredao desno i lijevo na stolicama pred sobom.
Kako je tamo bilo tiho! Kako su rijetko dopirali tuđi glasovi
u tu sobu.« Možda te studije nisu bile ništa. Ali one su posve
blizu onome ništa, koje tek upotrebljivim čini nešto - a to je
Tao. Njega je Kafka slijedio svojom željom da »isteše stol sit­
ničavim umijećem, a da pritom istodobno ne radi ništa, ali
ne tako da bi se moglo reći: ‘Za njega tesanje nije ništa’, nego
‘Za njega je tesanje uistinu tesanje, ali i ništa’, čime bi tesa­
nje postalo još smionije, još odlučnije, još stvarnije i, ako ho­
ćeš, još bezumnije.« A tako su odlučni, tako fanatični pokreti
studenata kad uče. Ne mogu se zamisliti čudnovatiji. Pisari,
studenti gube dah. Oni samo jure naokolo. »Često činovnik
diktira tako tiho da to pisar, ako sjedi, uopće ne može čuti,
pa mora uvijek skočiti da uhvati diktat, brzo sjesti i zapisa­
ti, pa ponovno skočiti itd. Kako je to čudnovato! Gotovo ne­
shvatljivo!« No možda se to razumije bolje kad se pomisli na
glumce kazališta pod vedrim nebom. Glumci moraju strelo­
vito hvatati natuknicu. O ni i inače sliče tom revnom čovjeku.
Za njih je zapravo »tesanje uistinu tesanje, a ujedno i ništa« -
ako tako naime stoji u njihovoj ulozi. Oni uče tu ulogu; slab
bi bio glumac koji bi zaboravio koju riječ ili gestu. Ali za čla­
nove trupe iz Oklahome to je prijašnji život. Odatle »prirod­
nost« tog kazališta pod vedrim nebom. Njegovi su glumci iz-
bavljeni. Ali još nije student kojega Karl noću nijemo gleda
na balkonu kako čita knjigu, »okreće listove, tu i tamo prelista
neku drugu knjigu, koju uvijek dohvati strelovitom brzinom

38
 FRANZ KAFKA, O DESETO) GODIŠNJICI SMRTI, POTEMKIN

i počesto unosi bilješke u bilježnicu, a pritom se uvijek izne­

nađujuće duboko saginje nad bilježnicu.«
Kafka je neumoran tako oživotvoriti gestu. Ali to se uvijek
zbiva s čuđenjem. S pravom su K.-a uspoređivali sa Švejkom;
jednog čudi sve, drugog ništa. U vremenu najvišeg otuđenja
između ljudi, nedogledno posredovanih odnosa koji postaju
jedini, izumljeni su film i gramofon. Na filmu čovjek ne pre­
poznaje vlastiti hod, na gramofonu vlastiti glas. To dokazuju
eksperimenti. Položaj pokusnog kunića u tim eksperimenti­
ma Kafkin je položaj. On ga navodi na studiranje. Vjerojatno
pritom nailazi na ulomke vlastita života koji još imaju veze s
ulogom. On bi htio ovladati izgubljenom gestom, kao Petar Sc-
hlemihl svojom prodanom sjenom. On bi htio sebe razumje­
ti, ali kako bi to golem bio napor! Jer iz zaborava bije oluja. A
studij je jahanje njoj ususret. Tako prosjak jaši ususret svojoj
prošlosti na klupi uz peć, da u liku kralja bjegunca dostigne
sebe. To jahanje odgovara životu koji je prekratak za jahanje,
ali je ono dovoljno za život,»... dok ne odustane od ostruga,
jer nema ostruga dok ne odbaci uzde, jer nema uzda, i tek što
ugleda zemlju pred sobom, kao glatko pokošenu sjenokošu,
nema više ni konjske šije ni glave«. Tako se ispunjava mašta­
nje o blaženom jahaču koji hrli u prošlost na praznom, rado­
snom putovanju, a svom hatu više nije na teret. Ali nesretan
je jahač privezan na svoje kljuse, jer on ima cilj u budućnosti
- iako i najbliži: podrum. Nesretna i njegova živina, nesretni
oboje: kabao i jahač. »Jašući na kablu, rukom gore na ručki,
najjednostavnijoj uzdi, tegotno se spuštam stepenicama: ali
dolje moj kabao ustaje, divno, divno; nimalo ljepše ne ustaju
deve koje kleče na tlu, stresajući se pod palicom vodiča.« No

39
 WALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

ni jedan predio nije beznadniji od »regija ledenjaka« u koji­

ma zauvijek iščezava jahač na kablu. Iz »najdonjih regija smr­
ti« puše za njega povoljan vjetar - isti, koji u Kafke tako često
dopire iz prasvijeta, a tjera i čamac lovca Grakha. »Posvuda«,
kaže Plutarh, »u misterijima i žrtvovanjima Grka, ali i barbara,
naučava se kako postoje dva glavna bića i oprečne snage, od
kojih jedna vodi na desno i ravno, a druga skreće i ponovno
se vraća.« Vraćanje je smjer studija koji život pretvara u pismo.
Naučava ga onaj Bukefal, »novi odvjetnik«, koji se vraća bez
silnog Aleksandra - a to znači, bez osvajača što hrli naprijed.
»Slobodan, jahačeva mu bedra ne sapinju sapi, uz tihu svje­
tiljku, daleko od tutnjave Aleksandrove bitke, on čita i okreće
listove naših starih knjiga.« - Tu je priču nedavno uzeo pro­
tumačiti VVerner Kraft. Posvetivši se pom no svakoj pojedino­
sti teksta, tumač napominje: »Nigdje u književnosti ne postoji
tako snažna, tako uvjerljiva kritika sveukupnosti mita.« Kaf-
ki ne treba riječ »pravednost« - misli tumač; no ipak od pra­
vednosti polazi kritika mita. - No zastanemo li sada kad smo
već dospjeli tako daleko, izlažemo se opasnosti da promašimo
Kafku. Je li se to doista pravo, u ime pravednosti, usprotivi­
lo mitu? Ne, kao pravnik Bukefal ostaje vjeran svom iskonu.
Samo on se - i to je u Kafkinu smislu novo za Bukefala i od­
vjetništvo - ne bavi pravnom praksom. Pravo koje se više ne
prakticira, nego proučava, to su dveri pravednosti.
Dveri pravednosti su studij. A ipak se Kafka ne usuđuje uz
studij povezati obećanje, koje predaja pripisuje Tori. Njego­
vi su pomoćnici općinski služitelji koji ne poznaju bogomo­
lju, a studenti učenici koji ne poznaju pismo. Tako ih više ni­
šta ne zadržava u »praznoj, posljednjoj vožnji«. Ali Kafka je
našao zakon svoje vožnje; barem jedan jedini put, kad mu se

40
 FRANZ KAFKA, O DESETOJ GODIŠNJICI SMRTI, POTEMKIN

posrećilo da njezinu vrtoglavu brzinu pretvori u epski kas koji

je tražio čitavog života. Povjerio je to tekstu koji pak nije nje­
gov najsavršeniji tekst samo zato što sadrži tumačenje.
»Sancho Pansa koji se uostalom nikada nije time hvalio, us­
pio je svog vraga, kojem je kasnije nadjenuo ime Don Qui-
jote, tako odalečiti od sebe podmećući mu tijekom godina, u
večernjim i noćnim satima, hrpe romana o vitezovima i raz­
bojnicima, da je taj neprestano izvodio najluđa djela koja ni­
kom nisu naudila, jer nisu bila usmjerena na određeni pred­
met, što je zapravo imao biti Sancho Pansa. Slobodan, Sancho
Pansa je postojano, vjerojatno zbog određenog osjećaja odgo­
vornosti, pratio Don Quijota u njegovim pustolovinama i za­
bavljao se uvelike i za svoju dušu do svog kraja.«
Sancho Pansa, staložen luđak i nespretni pomoćnik, poslao
je svog jahača naprijed. Bukefal je svoga preživio. Čovjek ili
konj, svejedno, samo da se skine teret s leđa.

41
 PISMO GERSHOMU SCHOLEMU

P ariz, 12. lip n ja 1938.

Dragi Gerharde,
Na tvoju molbu pišem ti prilično opširno što mislim o Bro-
dovu Kafki (Max Brod, Franz Kafka, Eine Biographie, Prag,
1937); neke moje refleksije o Kafki naći ćeš na kraju.
Moraš unaprijed znati da je to pismo posvećeno jedino pred­
metu koji nam je podjednako na srcu; jednog od idućih dana
namirit ću te vijestima o sebi.
Brodovu knjigu obilježava fundamentalno proturječje koje
vlada između autorove teze s jedne strane i njegova ponaša­
nja s druge. A pritom potonje na određen način diskreditira
prvo; a da se ne govori o sumnji koju izaziva. Teza glasi da je
Kafka bio na putu do svetosti. A biografovo je ponašanje oli­
čenje prostodušnosti. Najmarkantnije mu je obilježje nedo-
stajanje distance.
Unaprijed knjigu lišava autoriteta to što je takvo ponaša­
nje moglo postati takvim pogledom na predmet. Kako djelu­
je, ilustriraju npr. riječi kojima se »naš Franz« na fotografiji
predstavlja čitatelju. Intimnost sa svecom ima određenu reli-
gijsko-povijesnu oznaku: naime, pijetizam. Brodovo ponaša­
nje kao biografa pobožnost je ostentativne intimnosti; dru­
gim riječima, posve je lišeno pijeteta.
Ta nečistoća u ekonomiji djela potječe od navika koje je au­
tor mogao steći u svojoj profesionalnoj djelatnosti. Gotovo je

43
 \VALTER BENIAM1N: NOVI ANĐEO

nemoguće previdjeti tragove žurnalističke površnosti u for­

mulaciji njegove teze: »Kategorija svetosti... uopće je jedina
ispravna u promatranju Kafkina života i stvaranja.« Treba li
pripomenuti da je svetost red života kojem ni u kakvim okol­
nostima ne pripada stvaranje? I je li potrebno upozoriti da je
predikat svetosti izvan tradicionalno utemeljenog religijskog
pojma jednostavno beletristička floskula?
Brodu nedostaje svaki osjećaj za pragmatičnu strogost koju
zahtijeva prvi Kafkin životopis. »Nismo imali pojma o luksu­
znim hotelima, a ipak smo bili neobuzdano radosni.« Zbog
napadnog nedostatka takta, smisla za pragove i distance fe­
ljtonističke šablone klize u tekst koji zbog svog predm eta ob­
vezuje na određeno ponašanje. To je i razlog i svjedočanstvo
zašto je Brodu bilo uskraćeno izvorno razumijevanje Kafkina
života. Osobito odbojna postaje ta nesposobnost razumijeva­
nja kad Brod spominje čuvenu oporučnu odredbu kojom Kaf-
ka zahtijeva od njega da uništi njegovu ostavštinu. Ako neg­
dje, onda je tu bilo mjesto da razvije načelne aspekte Kafkine
egzistencije. (On očito potomstvu nije bio voljan snositi od­
govornost za djelo čije je vrijednosti bio svjestan.)
Nakon Kafkine sm rti to se pitanje višestruko razmatralo;
dobro bi bilo da se tu napokon zastalo. I potaknulo biografa
da se suoči sa sobom. Jer, Kafka je ostavštinu morao povjeriti
onome tko neće poštovati njegovu posljednju volju. A takvo
gledanje ne bi bilo nauštrb ni oporučitelju ni njegovu biogra­
fu. No to zahtijeva sposobnost da se ocijene napetosti kojima
je bio prožet Kafkin život.
Mjesta gdje Brod pokušava objasniti Kafkino djelo ili način
pisanja potvrđuju da je bio lišen takve sposobnosti. Sve ostaje

44
 PISMO GERSHOMU SCHOLEMU

pri diletantskim naznakama. Neobičnost u Kafkinu biću i pi­

sanju nipošto nije, kako Brod misli, »prividna«, kao što se ni
s Kafkinim prikazima ne može izaći nakraj spoznajom da
su »nadasve istiniti«. Takvi ekskursi o Kafkinu djelu svjedo­
če koliko je na prvi pogled problematično Brodovo objašnja­
vanje njegova svjetonazora. Kad Brod o Kafki izjavi da je bio
gotovo na Buberovoj liniji, to je kao da se leptir traži u mre­
ži iznad koje je u svom lepršanju bacio sjenu. U »gotovo rea-
listično-židovskom tumačenju« Dvorca prešućena su odboj­
na i stravična obilježja kojima je u Kafke opremljen gornji
svijet za volju utješnog tona koji bi upravo cionistima mo­
rao biti sumnjiv.
Katkad se nemarnost, tako neprimjerena predmetu, razot­
kriva čak čitatelju koji je i ne zapaža. Brod nije mnogoslojnu
problematiku simbola i alegorije, koja mu se činila tako važ­
nom za tumačenje Kafke, uspio ilustrirati na primjeru »po­
stojanog olovnog vojnika«, koji je za njega punovažan simbol
zato što izražava »mnogo toga... što je iščezlo u beskraju«, ali
nas i približava »pojedinostima njegove sudbine kao olovnog
vojnika«. Bilo bi dobro znati kako u svjetlu takve teorije sim­
bola izgleda Davidov štit.
Osjećaj za slabost vlastite interpretacije Kafke izaziva u Broda
osjetljivost prema interpretacijama drugih. Ne djeluje ugodno
što olako gura u stranu nimalo lud interes nadrealista za Kaf-
ku, kao i dijelom važne analize male proze Wernera Krafta.
A osim toga, nastoji obezvrijediti i buduću literaturu o Kafki.
»I tako se još može objašnjavati i objašnjavati (a i to će se do­
gađati) bez kraja i konca.« Osjeća se naglasak na zagradi. Od
nekoga tko je tako odlučan da vlastit prikaz Kafke podvede

45
 \VALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

pod pojam svetosti nije zgodno čuti kako »mnoge nuzgred-

ne Kafkine mane i boli« više pridonose razumijevanju nje­
gova djela nego »teološke konstrukcije«. Isto podcjenjivanje
usmjereno je svemu što je Brodu u njegovu odnosu s Kaf-
kom odbojno - psihoanaliza kao i dijalektička teologija. To
mu dopušta da konfrontira Kafkin način pisanja s »lažnom
egzaktnošću« Balzaca (pri čemu su m u na um u jedino pro­
vidna hvastanja koja se uopće ne mogu odijeliti od Balzaco-
va djela i njegove veličine.)
Sve to ne potječe od Kafkine ćudi. Brod odviše često ne vidi
raspoloženje koje mu je bilo svojstveno, mirnoću. Nema čovje­
ka, kaže Joseph de Maistre, kojeg se ne može pridobiti umje­
renošću. Brodova knjiga ne pridobiva. O n prelazi mjeru i na­
činom kojim hvali Kafku, i prisnošću kojom ga prikazuje. Sve
to najavljuje roman (Max Brod, Zauberreich derLiebe, Roman,
Berlin, 1928) kojem je kao predložak poslužilo prijateljstvo
s Kafkom. Preuzimanje citata iz njega nipošto nije najmanji
promašaj takvog životopisa. Autora čudi što netko po strani
u tom romanu vidi pozljedu pijeteta prema pokojniku. »Kao
što se sve pogrešno shvaća, tako i to... Zaboravlja se da je Pla­
ton na sličan, ali obuhvatniji način za čitava života odvlačio
od smrti svog učitelja i prijatelja Sokrata koji i dalje djeluje,
živi, misli kao suputnik, tako što ga je učinio junakom gotovo
svih dijaloga koje je pisao nakon Sokratove smrti.«
Ima malo izgleda da se Brodov Kafka jednoga dana ubroji
među velike temeljne biografije pisaca, u red Schwabova Hol-
derlina, Bachtoldova Kellera. Ali toliko je važniji kao svjedo­
čanstvo prijateljstva koje ne pripada najneznatnijim zagonet­
kama u Kafkinu životu.

46
 PISMO GERSHOMU SCHOLEMU

Uviđaš, dragi Gerharde, iz prethodnoga zašto mi se Brodo­

va biografija čini neprikladnom da baveći se njome - makar
i polemički - naznačim svoju sliku o Kafki. Hoće li sljedećim
bilješkama uspjeti skicirati tu sliku, ostavljam naravno otvo­
renim. No one će ti pobliže pokazati nove aspekte, više ili ma­
nje neovisne o mojim prijašnjim refleksijama.
Kafkino je djelo elipsa koju određuju daleko razmaknuti
fokusi mističnog iskustva (najprije iskustva tradicije) s jed­
ne strane i iskustva modernoga velegradskog čovjeka s dru­
ge. Kad govorim o iskustvu modernoga velegradskog čovje­
ka, onda ga shvaćam kao nešto što uključuje razlike. S jedne
strane govorim o modernom građaninu koji zna da je izru­
čen nedogledivoj činovničkoj aparaturi čijim funkcijama rav­
naju instancije koje nisu točno poznate ni izvršnim organi­
ma, a kamoli onima kojima se bave. (Poznato je da se u tom
krije značenjski sloj romana, osobito Procesa.) Kad s druge
strane govorim o modernim velegradskim ljudima, mislim i
na suvremenike sadašnjih fizičara. Pročita li se sljedeće mje­
sto iz Eddingtonove Slike svijeta fizike, čini se kao da to go­
vori Kafka.
»Stojim na pragu, spreman da uđem u svoju sobu. To je kom­
plicirani pothvat. Najprije se moram boriti s atmosferom koja
pritišće snagom od jednog kilograma na svaki kvadratni cen­
timetar mojega tijela. Nadalje moram stupiti na dasku koja
kruži oko sunca brzinom od 30 kilometara u sekundi; ako za­
kasnim samo djelić sekunde, daska je već miljama daleko. I
tu majstoriju moram izvesti dok visim na planetu okruglom
poput kugle, s glavom izbačenom u prostor, a svemirski vjetar
tko zna koje brzine puše kroz sve pore mojeg tijela. Ni daska

47
 WALTER BENIAMIN: NOVI ANĐEO

nije od čvrste tvari. Stupiti na nju znači kao da stupam na roj

muha. Hoću li propasti? Neću, jer ako se odlučim i stupim,
pogodit će me jedna m uha i dati mi udarac prema gore; po­
novno ću pasti i druga će me m uha baciti prema gore i tako
dalje. Mogu se, dakle, nadati će ukupni rezultat biti da ću ne­
prestano ostati na istoj visini. Ali ako na nesreću propadnem
kroz pod ili budem odbačen tako visoko da poletim do stro­
pa, onda ta nezgoda neće biti povreda prirodnih zakona nego
samo izvanredno nevjerojatan splet slučajnosti... Doista, lakše
je devi proći kroz ušicu igle nego fizičaru prekoračiti prag. A
ako su posrijedi vrata štaglja ili crkveni toranj, vjerojatno će
biti mudrije da se ponašam kao običan čovjek i jednostavno
prijeđem umjesto da čekam rješenje svih teškoća koje su po­
vezane sa znanstveno besprijekornim ulaskom.«
Ne poznam u literaturi mjesto koje u istoj mjeri iskazuje Kaf-
kinu gestu. Gotovo svako mjesto te fizikalne aporije moglo bi
se lako popratiti rečenicama iz Kafkinih proznih djela i nije
nemoguće da bi se mnoge ubrojile među »najnerazumljivi-
je«. Kaže li se, dakle, kao što sam upravo učinio, da su odgo­
varajuća Kafkina iskustva bila u snažnoj napetosti u odnosu
na njegova mistična iskustva, to je samo napola istina. Čud­
no je i, precizno govoreći, ludo u Kafke da mu se taj najnovi­
ji iskustveni svijet objavio preko mistične tradicije. No to nije
bilo moguće bez poraznih zbivanja unutar te tradicije (do ko­
jih ću smjesta doći). No najvažnije je da se pojedinac (koji se
zvao Franz Kafka) morao pozvati, ni više ni manje, na snage
te tradicije kad se suočio s onom stvarnošću koja se kao naša
projicira teorijski, na primjer, u modernoj fizici, a praktički u
ratnoj tehnici. Hoću reći, da ta stvarnost za pojedinca gotovo

48
 PISMO GERSHOMU SCHOLEMU

više nije iskusiva i da je Kafkin višestruko tako vedar svijet

i prožet anđelima, točna opreka njegove epohe koja će doći
glave velikim masama stanovnika tog planeta. Iskustvo koji
bi odgovaralo Kafkinu kao privatne osobe velike će mase ste­
ći tek prigodom svog uništenja.
Kafka živi u komplementarnom svijetu. (U tome je srodan
Kleeu čije djelo u slikarstvu stoji osamljeno kao Kafkino u li­
teraturi.) Kafka je uočio opreku, a da nije uočio što ga okru­
žuje. A kad se kaže da je uočio nadolazeće, a da nije uočio što
je danas, onda je to uočio uglavnom kao pojedinac, pogođen
time. Njegove geste straha potječu iz divnog prostora koji neće
upoznati katastrofu. Ali njegovo se iskustvo temelji samo na
predaji kojoj se Kafka predao; nema tu pogleda naprijed, ni
»proročkog dara«. Kafka je osluškivao tradiciju, a tko napeto
osluškuje, taj ne vidi.
To je osluškivanje napeto najprije zato što do osluškivača
dopire ono najnejasnije. Nema tu nauka koji treba naučiti, ni
znanja koje treba očuvati. To što se nudi u letu nije određe­
no ni za jedno uho. Sadržano je u građi koja odrješito obilje­
žava Kafkino djelo s negativne strane. ( A njegova negativna
obilježja sadrže mnogo više nijansi nego pozitivna.) Kafkino
djelo predstavlja oboljenje tradicije. Katkad se mudrost defi­
nirala kao epska strana istine. Time se mudrost obilježava kao
dobro tradicije; to je istina hagadske konzistencije.
Ta je konzistencija istine izgubljena. Kafka je bio daleko od
toga da bude prvi koji će se suočiti s tom činjenicom. Mnogi
su se pomirili s time ustrajući na istini ili na onome što su dr­
žali istinom; odricali su se teška, ali i laka srca njezina preno­
šenja. Zapravo genijalno je u Kafke to što je iskušavao nešto

49
 \VALTER BF.NJAMIN: NOVI ANĐEO

posve novo: odrekao se istine da bi ustrajao na njezinoj pre-

riosivosti, na hagadskom elementu. Kafkina djela izvorno su
parabole. Ali njihova je bijeda i njihova ljepota u tome što su
morale postati više od parabola. One se pouci ne bacaju jed­
nostavno pred noge, kao što se ni hagada ne predaje halahi.
A kad legnu, nehotice podižu na nju tešku šapu.
Zato u Kafke više nema govora o mudrosti. Ostaju samo pro­
izvodi njezina rasapa. A to su dva: najprije glasina o pravim
stvarima (poput teološkog tajnoga glasila u kojem se govori
o ozloglašenome i opsoletnome), drugi je proizvod te dijate-
ze ludost koja je doduše posve uništila sadržaj svojstven m u­
drosti, ali zato čuva uslužnost i smirenost koje svuda izmiču
glasini. Ludost je bit Kafkinih ljubimaca; od Don Quijotea
preko pomoćnika do životinja. (Biti životinja za njega samo
znači odreći se ljudskog lika zbog svojevrsnog stida. Tako kao
što otmjeni gospodin koji je dospio u prostu krčmu zbog sti­
da odustaje obrisati čašu.) Stoga je Kafki bespogovorno bilo
jasno: najprije, da je netko tko pomaže luđak; drugo: jedino
luđakova pomoć vrijedi. Neizvjesno je samo: dohvaća li još
ona čovjeka? Možda više pomaže anđelima fusp. mjesto o an­
đelu koji nešto dobiva), a oni mogu i drukčije. I zato, kako je
govorio Kafka, ima neizmjerno mnogo nade, samo ne za nas.
Ta rečenica doista sadrži Kafkinu nadu. Ona je izvor njego­
ve blistave vedrine.
Prenosim ti tu tako opasno perspektivno skraćenu sliku uvje­
ren da je jasnija od pogleda koje sam iz ostalih aspekata razvio
u svojem radu o Kafki u Jiidische Rundschau. Ono što me u
njima danas najviše smeta, to ie njihovo apologetsko obiljež­
je. Biti pravedan prema Kafkinu liku u njegovoj čistoći i u nje­

50
 PISMO GERSHOMU SCHOLEMU

govoj iskonskoj ljepoti, znači nikada ne izgubiti iz vida jedno:

da je posrijedi poraženi. Okolnosti tog poraza su raznolike.
Moglo bi se reći: kad je postao svjestan konačnog neuspjeha,
sve mu je uspijevalo usput kao u snu. Ništa nije manje važan
žar kojim je Kafka naglašavao svoj poraz. Njegovo prijatelj­
stvo s Brodom za mene je ponajprije upitnik koji je nacrtao
na rubu svog života.
Time za danas završavam krug, a u njegovo ti središte po­
stavljam svoje najsrdačnije pozdrave.
Tvoj Walter

51
 II.
ANGELUS NOVUS
 HAŠIŠ U MARSEILLEU

Prethodna napomena: jedan je od prvih znakova da hašiš po­

činje djelovati »tup osjeća slutnje ili tjeskobe; bliži se nešto
tuđe, neminovno... Javljaju se slike i nizovi slika, odavno po­
tonula sjećanja, oživljavaju čitavi prizori i situacije, isprva iza­
zivaju interes, katkad užitak, napokon, kad se ne mogu otklo­
niti, umor i bijes. Sve što se događa, pa i ono što kaže i čini,
čovjeka iznenađuje i svladava. Vlastiti smijeh, sve izjave uda­
raju ga kao zbivanja izvana. Dolazi također do doživljaja koji
su bliski nadahnuću, prosvjetljenju. Prostor se može širiti, tlo
propadati, javljaju se atmosferske senzacije: para, magla, zapa­
ra; boje postaju svjetlije, blještavije; predmeti ljepši, ali i nez­
grapni ili prijeteći. Sve se to ne odvija kontinuirano, štoviše
tipično je neprestano izmjenjivanje sna i jave, postojano, na
kraju iscrpljujuće bacakanje između posve različitih svjetova
svijesti; to se tonuće ili izranjanje može dogoditi usred rečeni­
ce... O svemu tome opijeni nas izvještava u formi koja se znat­
no razlikuje od norme. Zbog često naglog prekida sjećanja na
proteklo teško se povezuje, mišljenja se ne oblikuju u riječ, si­
tuacija može postati tako napadno vedra da uživatelj hašiša
minutama nije sposoban ni za što osim smijati se... Sjećanje
na opijenost nadasve je oštro.« - »Čudnovato je da otrovanje
hašišem do sada još nije eksperimentalno obrađeno. Najbolji
opis opijenosti hašišem potječe od Baudelairea (Paradis arti-
ficiels)«. (Joel i Frankel, »Haschisch-Rausch«, Klinische Wo-
chenschrift, 1926, V, 37.)
 NVALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

Marseille, 29. lipnja. Nakon dugog oklijevanja uzeo hašiš

oko sedam sati navečer. Za dana bio u Aixu. S bezuvjetnom
izvjesnošću da me ništa neće ometati u tom gradu od stotina
tisuća, gdje me nitko ne pozna, ležim u krevetu. A ipak me
smeta malo dijete koje plače. Pomislih, proteklo je već triče-
tvrt sata. Ali to je tek dvadeset minuta... Ležim tako u kreve­
tu; čitam i pušim. S druge strane uvijek taj pogled na ventre
Marseillea. Ulica koju sam tako često gledao kao da je rez,
povučen nožem.
Napokon odlazim iz hotela, čini mi se da je djelovanje izo­
stalo ili je tako slabo da ne moram biti na oprezu i ostati kod
kuće. Prva postaja cafe na uglu Cannebierea i Cours Belsun-
cea. Gledajući iz luke zdesna, dakle, ne kao uobičajena. I što
sada? Samo određena blagost, očekivanje da će ljudi biti ljuba­
zni. Osjećaj usamljenosti nestaje vrlo brzo. Palica mi počinje
pričinjati osobitu radost. Tako si nježan: bojiš se da bi ti m o­
gla nauditi sjena koja pada na papir. - Nestaje gađenje. Čitam
natpise na pisoaru. Ne bi me čudilo, kad bi mi tko prišao. Ali
to se ne zbiva i nije mi žao. No ovdje je odviše glasno.
I sada se javljaju zahtjevi koje uživatelj hašiša postavlja vre­
menu i prostoru. A oni su, kako se zna, apsolutni kraljevski.
Versailles nije onom tko uživa hašiš prevelik, a vječnost mu
nije preduga. A u pozadini tih neizmjernih dimenzija unu­
trašnjeg doživljaja, apsolutnog trajanja i nemjerljivog prosto­
ra, prebiva čudesni, blaženi humor, najradije u kontingecija-
ma svijeta prostora i vremena. Osjećam taj beskrajni hum or
kad u restoranu Basso čujem da je topla kuhinja zatvorena
tek što sam sjeo da blagujem do vječnosti. Nakon toga isti
osjećaj da je sve to svijetlo, posjećeno, napučeno i da će tako

56
 HAŠIŠ U MARSF.IU.HU

ostati. Moram zabilježiti kako sam našao mjesto. Uočio sam

ga bacivši pogled na vieuxport koji se pruža iz gornjih etaža.
U prolazu, dolje, uvrebao sam slobodan stol na balkonu dru­
gog kata. Na kraju sam stigao samo do prvoga. Većina stolo­
va kraj prozora bila je zauzeta. Onda se uputih do posve veli­
kog stola koji je upravo bio slobodan. A u trenu kad sam sjeo,
učini mi se neumjesnim sjesti za tako velik stol, tako neprilič­
nim, pa se preko čitavog kata uputih do suprotnog kraja da
sjednem za manji koji sam tamo upravo ugledao.
No o jelu kasnije. Najprije o malom baru u luci. Htio sam
već zbunjen otići, jer mi se učinilo da odatle dopire koncert,
i to puhači orkestar. I jedva sam se uvjerio da je to samo ur­
lanje automobilskih truba. Na putu do vieux porta već ta ču­
desna lakoća i sigurnost u hodu koji mi kameno, neartikuli­
rano tlo velikog trga kojim sam prolazio, preobrazi u ravnu
cestu kojom odmičem noću, ja, krepki putnik. Jer u to sam
doba još izbjegavao Cannebiere, ne uzdajući se u svoje funk­
cije. U tom malom baru hašiš je napokon razvio svoju doista
kanonsku čaroliju takvom primitivnom oštrinom kakvom se
prije toga gotovo još nije iskazao. Naime, pretvorio me u fi-
zionomičara, u najmanju ruku motritelja fizionomija, i doži-
vjeh u svom iskustvu nešto jedinstveno: doslovno sam se za-
rinuo u lica oko sebe, koja su dijelom bila napadno gruba ili
ružna. Lica koja bih inače izbjegavao zbog dvostrukog razlo­
ga: ne bih želio privući njihove poglede na sebe, niti podno­
siti njihovu brutalnost. Bilo je to prilično istaknuto mjesto,
ta lučka krčma. (Mislim, zadnje koje mi je još bilo dostupno
bez opasnosti, a uočio sam ga ovdje, opijen, istom sigurno­
šću kojom čovjek, nasmrt umoran, zna napuniti čašu vodom

57
 VVALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

tik do ruba tako da ne prolije ni kap, što nikada ne bi mogao

kad je odmoran.) Još dovoljno daleko od Rue Bouteriea, ali tu
nije bilo ni jednog buržuja; uz pravi lučki proletarijat najviše
nekoliko malograđanskih obitelji iz susjedstva. Pojmih sada
odjednom kako se slikaru - nije li se to dogodilo Rembran-
dtu i mnogim drugima? - ružnoća mogla učiniti pravim re­
zervoarom ljepote, još bolje riznicom njezina blaga, kao ra­
stvorena planina s čitavim unutrašnjim zlatom lijepoga koje
blista iz nabora, pogleda, crta. Posebno se sjećam bezgranič­
no životinjskog i prostačkoga muškog lica koje me odjednom
potreslo »naborom odricanja«. Najviše su me dirala muška
lica. Počela je dugotrajna igra da mi se u svakom licu javi neki
znanac; često sam mu znao ime, često nisam; varka bi nesta­
la kao što varke nestaju u snu, naime, ne posramljeno i kom ­
promitirano nego mirno i prijazno, kao biće koje se izbavilo
od krivnje. U takvim okolnostima nije više moglo biti govo­
ra o usamljenosti. Jesam li sam sebi bio društvo? Možda, ali
ne baš iskreno. Ne znam ni to, bi li me to bilo toliko usrećilo.
Nego možda ovo: postao sam vlastitim najspretnijim, najnjež-
nijim, najbesramnijim svodnikom i privodio sebi stvari dvo­
ličnom sigurnošću, kao onaj tko je temeljito upoznao i pro-
studirao želje svog klijenta. - Onda je trajalo čitavu vječnost
dok se pojavio konobar. Nisam jednostavno mogao čekati da
se pojavi. Prišao sam baru i platio za tezgom. Ne znam je li u
takvoj krčmi uobičajena napojnica. Inače bih svakako nešto
dao. U hašišu, jučer, bio sam škrt; od straha da ne upadam u
oči ekstravagancijama tek sam bio napadan.
Tako i kod Bassa. Najprije sam naručio tucet oštriga. Čo­
vjek je pitao hoću li naručiti i drugo jelo. Odlučih se za nešto

58
 HAŠIŠ U MARSEII.I.KU

obično. Ali on se vrati s viješću da toga više nema. Onda sam

tražio na karti u blizini tog jela, kao da ću naručiti jedno za
drugim, pa mi padne u oči ime jela iznad i tako dalje dok na­
pokon nisam dospio do najgornjega. Ali nije to bila samo po-
ždrljivost nego posve izričita udvornost prema jelima koja ni­
sam htio uvrijediti odbijanjem. Ukratko, ostao sam pri pate
de Lyon. Lavlja pašteta, pomislih u šali i osmjehnem se kad se
uredno pojavila preda mnom na tanjuru, a onda prezirno: to
nježno zečje ili pileće meso - što god bilo. Mojoj lavljoj gladi
nije se činilo neumjesnim utažiti je lavom. Uostalom potajno
sam odlučio da čim budem gotov kod Bassa (bilo je pola jed-
nanaest), odem drugamo i drugi put večeram.
Ali još najprije odlazak do Bassa. Šetao sam duž pristaništa
i čitao jedno za drugim imena čamaca koji su tu bili priveza­
ni. U tome me obuzelo nepojmljivo veselje i osmjehivao sam
se u lice svim imenima Francuske. Činila mi se čudesno lije­
pom i dirljivom ljubav koju imena obećavaju tim čamcima.
Samo sam mrko prošao kraj »Aera II«, koji me posjećao na
zračni rat, isto kao što sam maločas i u baru iz kojeg sam do­
šao skretao pogled s nekih, odviše nakaznih lica.
A gore kod Bassa ponovno su počele stare igre kad bih po­
gledao dolje. Trg ispred luke bio je moja paleta na kojoj je
fantazija miješala mjesne priče, iskušavao sam nasumce tako
i drukčije, kao slikar koji sanja na paleti. Oklijevao sam ku­
šati vino. Bilo je to pola boce casissa. Komad leda plivao je u
čaši. I odlično se slagao s mojom drogom. Izabrao sam mje­
sto zbog otvorenog prozora kroz koji sam gledao dolje na ta­
mni trg. I dok sam tu i tamo bacao pogled, zapazih da se on
mijenja sa svakim tko stupi na njega, gotovo kao da mu pruža

S9
 U'ALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

lik koji zapravo nem a veze s tim kako ga vidi, nego postupa
kao veliki portretisti iz sedamnaestog stoljeća kada bi posta­
vili model ispred galerije sa stupovima ili prozora i istakli tu
galeriju ili prozor već prema karakteru portretiranoga. Kasni­
je sam zabilježio gledajući dolje: »Iz stoljeća u stoljeća stvari
postaju sve čudnije.«
Moram unijeti opću napomenu: usamljenost takve opijeno­
sti ima sjenovitu stranu. Da spomenem samo fizičko, tamo u
lučkoj krčmi u jednom sam trenu snažni pritisak na ošit po­
kušao olakšati pjevuckanjem. I nema sumnje da doista lijepo,
lucidno ostaje neprobuđeno. Ali s druge strane usamljenost
ponovno djeluje kao filtar. To što se zapisuje sutradan, više je
brojanje impresija; opijenost se noću odbija od svakidašnjice
lijepim prizmatičnim rubovima; tvori svojevrstan lik i pod­
sjeća. Rekao bih: zbija se i oblikuje u cvijet.
Da bi se približilo zagonetki sreće opijenosti, treba razm i­
sliti o Arijadninoj niti. Kakvo li je zadovoljstvo puki čin raz-
matanja klupka. A to je zadovoljstvo posve duboko srodno s
opijenošću i stvaralačkim zadovoljstvom. Napredujemo; ali u
tome ne otkrivamo samo zavoje spilje u koju smo se usudili
nego tu sreću otkrivamo samo u drugom ritmičkom blažen­
stvu koje pruža odmatanje klupka. Takva izvjesnost o umjet­
nički smotanom klupku koje rasplićemo - nije li to sreća sva­
ke, barem prozne produktivnosti? A u hašišu uživamo kao
prozna bića najviše potencije.
Vrlo potisnuti osjećaj sreće, koji se poslije javio na manjem
trgu u Cannebiereu, gdje Rue Paradis utječe u park, teže je
zazvati nego sve do sada. Nalazim nasreću u svojim novina­
ma rečenicu: »Žlicom treba uzimati od stvarnosti isto«. Prije

60
 HAŠIŠ U MARSEII.I.F.U

nekoliko tjedana zabilježio sam drugu, Johannesa V. Jensena,

koja kaže prividno slično: »Richard je bio mlad čovjek, koji je
imao smisla za sve istovrsno u svijetu.« Ta mi se rečenice vrlo
dopala. Omogućila mi je sada da političko-racionalni smisao,
koji je imala za mene, suprotstavim individualno-magičnome
mog jučerašnjeg iskustva. Dok mi je Jensenova rečenica zna­
čila da su stvari takve kako ih znamo, tehnizirane, racionalizi­
rane, a da se posebno danas krije samo još u nijansama, novi
je uvid bio posve drukčiji. Vidio sam, naime, samo nijanse: ali
one su bile iste. Zagledah se u pločnik pred sobom koji kao
da sam prelio nekim premazom pa je mogao biti isti, istovr­
sni kao pariški. Često se govori: kamenje je kruh. To kamenje
ovdje bilo je kruh za moju fantaziju koja je odjednom hlepti-
la da kuša isto svih mjesta i zemalja. A ipak sam mislio, nevje­
rojatno ponosan, kako sam sjedim ovdje u Marseillesu opijen
hašišem; tko još dijeli sa mnom opijenost, te večeri, malo njih.
Nisam bio sposoban bojati se nadolazeće nesreće, nadolazeće
osame, uvijek ostaje hašiš. U tom stadiju igrala je neku ulogu
muzika iz obližnjeg noćnog lokala, za kojom sam pošao. G.
je prošao u kočiji pokraj mene. Bio je to časak, isto kao što je
prije iz sjene čamaca, odjednom u liku potucala i svodnika,
izronio U. Ali nisu to bili samo znanci. Tu u stadiju duboke
utonulosti prošle su pokraj mene dvije figure - malograđani,
vucibatine, što znam - kao »Dante i Petrarca«. »Svi su ljudi
braća.« Tako je počeo lanac misli koje više ne mogu pratiti.
No posljednja je karika bila zacijelo manje banalna nego prva
i vodila vjerojatno do slika životinja.
»Barnabe« pisalo je na tramvaju koji je na tren zastao na
trgu gdje sam sjedio. I učini mi se da tužno-razbludna priča o

61
 U’ALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

Barnabasu nije nimalo loš cilj za tramvaj u gradu Marseilleu.

Bilo je vrlo lijepo što se zbivalo na vratima plesnog lokala. Tu
i tamo izašao bi Kinez u plavim svilenim hlačama i sjajnom
ružičastom svilenom žaketu. To je bio vratar. U otvoru su se
pojavljivale djevojke. Bio sam potpuno lišen želje. Bilo je ve­
selo gledati kako izlazi mladi čovjek s djevojkom u bijeloj ha­
ljini i smjesta pomisliti: »Ta mu je pobjegla u košulji i on je
vrača unutra. Tako je to.« Laskala mi je pomisao da sjedim
ovdje u centru razvrata, a to »ovdje« nije značilo grad nego
mjesto gdje sam bio i gdje se baš nije zbivalo nešto osobito.
No zbivanja su se javljala kao da me pojava dodirne čarob­
nim štapičem i počeo bih sanjati o njima. Ljudi i stvari pona­
šaju se u takvim satima kao oni rekviziti i čovječuljci od baz-
gine srčike u ostakljenim orm arim a od staniola koji se elek-
triziraju trljanjem stakla i pri svakom pokretu dospijevaju u
najneobičnije situacije.
Muziku koja se u m eđuvremenu razlijegala i utišavala na­
zvao sam slamnatim šibama jazza. Zaboravio sam s kakvim
sam razlogom dopustio sebi udarati nogom takt. To se proti­
vi mom odgoju i nije se zbilo bez unutrašnjeg sukoba. Bilo je
trenutaka kad je intenzitet akustičnih dojmova potisnuo sve
drugo. U malom baru odjednom se utopilo sve, i to u buci
glasova, a ne ulice. U toj buci glasova bilo je najčudnije što
je sve zvučalo kao dijalekt. Odjednom mi Marsejci takoreći
nisu znali dovoljno dobro francuski. Ostali su na stupnju di­
jalekta. Fenomen otuđenja koji se možda krio u tome, a Kraus
ga je formulirao lijepim riječima: »Što se više zagleda u riječ,
ona se pokazuje sve više tuđa«, proteže se, čini se, i na optič­
ko. Tako među svojim zapisima nalazim začuđenu bilješku:
»Kako se stvari opiru pogledima.«

62
 HAŠIŠ U MARSF.IU.KU

Zamiralo je kad sam prolazio Cannebiereom i napokon skre­

nuo da u maloj kavani u Cours Belsunce pojedem još malo
sladoleda. Nije bila daleko od druge, prve kavane te večeri u
kojoj me iznenadna ljubavna sreća, kojom me obdarilo pro­
matranje resa na vjetru, uvjerila da je hašiš počeo djelovati.
I kad se sjetim tog stanja, počinjem vjerovati da hašiš umije
nagovoriti prirodu da nam, manje sebično, podari onu rasi­
pnost vlastitog bića koje pozna ljubav. Kad, naime, u trenu­
cima kad ljubimo, naše biće prolazi prirodi kroz prste poput
zlatnih novčića koje ne može zadržati, pa ih pušta da zadrži
novorođeno, tako sada, ne nadajući se bilo čemu i ne očeku­
jući bilo što, baca pred nas naše biće punim rukama.

63
 SAMOPORTRETI SANJAČA

Unuk
Odlučeno je da se odvezemo do bake. Išlo bi se kočijom. Bila
je večer. Kroz stakla na vratima kočije ugledah u nekim ku­
ćama staroga zapada svjetlo. Rekoh u sebi: to je svjetlo iz onih
dana; isto. Ali ne dugo, onda me obijeljena fasada, ubačena u
frontu starih kuća, još nedovršena, podsjeti na sadašnjost. Ko­
čija je prešla Potsdamerstrafie na križanju sa Steglitzerstrafie.
Dok je prijeko sa strane nastavljala put, upitah se odjednom:
kako je bilo prije? dok je baka još živjela; nisu li tada na konj­
skim jarmovima bili zvončići? Ta morao bih čuti, ako su još
tamo. U istom trenu naćulih uši i uistinu začujem zvončiće. U
taj se tren učini da kola više ne voze na kotačima nego klize po
snijegu. Snijeg je sada pokrivao ulice. Kuće su se gore sa svo­
jim čudnovato oblikovanim krovovima stisnule jedna uz dru­
gu, tako da se između njih vidio tek mali pedalj neba. Gledao
sam oblake prekrivene nebom koji su imali lik koncentričnih
krugova. Pomislih da upozorim na te oblake i začudi me kad
začuh da ih sam nazivam »Mjesecom«. U bakinu apartmanu
pokazalo se da smo sami donijeli sve što je bilo potrebno za
jelo. Na visoko uzdignutom poslužavniku nosili su hodnikom
kavu i kolače. U međuvremenu mi je postalo jasno da idem u
bakinu spavaću sobu i bio sam razoračan što neće ustati. A i
tamo sam ubrzo bio sklon predati se. Toliko je prošlo vremena
otada. No kad sam ušao u spavaću sobu, tamo je u krevetu le­
žala ocvala djevojka u modroj toaleti, ne baš svježoj. Nije bila
pokrivena i kao da se raskomotila u širokom krevetu. Izašao

65
 WALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

sam i ugledao u hodniku šest ili još više poredanih dječjih kre­
veta. U svakom krevetu sjedilo je dijete odjeveno kao odrasli.
Nije mi preostalo ništa nego da u sebi ta stvorenja pribrojim
obitelji. To me posve zbuni i probudih se.

Prorok
Iznad velegrada. Rimska arena. Noć je. Održava se trka koli­
ma, a riječ je - kako mi kaže neki tamni osjećaj - o Kristu. U
središtu snoviđenja je preobraženje. Od trga arene brežuljak
se strmo spušta prema gradu. Na njegovu podnožju nailazim
na električni tramvaj u vožnji, na stražnjem peronu ugledam
blisku znanicu u crvenoj, gorućoj halji prokletih. Kola pro-
huje, a preda m nom je odjednom njezin prijatelj. Sotonske
crte njegova neopisivo lijepog lica osvijetli prigušen osmjeh.
U rukama koje podiže drži štapić i slomi ga iznad moje glave
govoreći: »Znam da si ti prorok Danijel«. U tom trenu oslije­
pim. I onda se uputimo zajedno nizbrdo u grad; uskoro smo
u nekoj ulici, s desne su strane kuće, s lijeve otvoreno polje a
na njegovu kraju vrata. Idemo prema njima. Na prizemnom
prozoru kuće, koja nam je slijeva, ukaže se sablast. I dok ide­
mo dalje, ona nas prati u unutrašnjosti svih kuća. Prolazi kro­
za sve zidove i ostaje uvijek na istoj visini s nama. Vidim to,
iako sam slijep. Osjetih da moj prijatelj pati pod pogledom
sablasti. I tada zamijenimo mjesto: ja sam htio biti do kuća i
zaštititi ga. Kad smo došli do vrata, probudih se.

Ljubavnik
Hodao sam s prijateljicom, bilo je to nešto između planina­
renja i šetnje u koje smo se uputili i približavali smo se vrhu.

66
 SAMOPORTRETI SANJAČA

Začudo uočio sam to po vrlo visokom kolcu koji je ukoso str­

šio u nebo i presijecao ga pokraj strmog stijenja. Kad smo se
uspeli, to uopće nije bio vrh nego visoravan preko koje je vo­
dila široka cesta obrubljena s obje strane starinskim visokim
kućama. I odjednom više nismo pješačili, nego smo sjedili u
kolima koja su vozila tom ulicom, jedno uz drugo, na stra­
žnjem sjedalu, kako mi se čini; a možda su kola dok smo sje­
dili u njima i promijenila smjer vožnje. Onda se sagnuh do
ljubljene da je poljubim. Ona mi ne pruži usta nego obraz. I
dok sam je ljubio, zamijetih da je taj obraz od bjelokosti i da
mu se čitavom duljinom provlače umjetnički urezane brazde
koje me dirnuše svojom ljepotom.

Znalac
Vidim sebe u robnoj kući Wertheim pred plitkom kutijicom
s drvenim figurama, na primjer, ovčicom, izrađenom točno
kao životinje iz Noine barke. Samo je ta ovčica bila još plo-
snatija i od sirovoga neobojenog drva. Kad sam zamolio pro­
davačicu da mi je pokaže, utvrdih da je konstruirana poput
čarobnih pločica kakve se nalaze u nekim čarobnjačkim or­
marima; šarenom vrpcom ovijene pločice koje labavo pada­
ju jedna uz drugu, na tren posve plave, na tren posve crvene
već prema tome kako se vode vrpce. Kad sam to vidio, te su
mi se plosnate čarobne pločice još više svidjele. Upitam pro­
davačicu za cijenu i veoma se začudih to stoje više od sedam
maraka. E, pa onda ih neću kupiti, koliko mi god bilo žao.
Ali kad se okrenuh, posljednji mi pogled padne na nešto ne­
očekivano. Konstrukcija se preobrazila. Ravna se ploča strmo
uzdignula kao kosina; a na kraju su joj bila vrata. Ispunjavalo

67
 \VALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

ih je ogledalo. U tom ogledalu vidim što se zbiva na kosini,

koja je ulica: dvoje djece hoda na lijevoj strani. Inače je pra­
zna. Sve to pod staklom. A kuće i djeca na toj ulici šareni su.
Sada više ne mogu odoljeti; plaćam koliko stoji i uzimam svo­
ju stečevinu. Navečer ću je pokazati prijateljima. Ali u Berlinu
su nemiri. Mnoštvo nadire u kavanu u kojoj smo se sastali; u
grozničavoj potrazi pregledavamo sve ostale kavane, nijedna
ne pruža zaštitu. I onda se kao ekspedicija uputimo u pusti­
nju. Tamo je noć; podigli smo šatore; lavovi su u blizini. Ni­
sam zaboravio na svoju dragocjenost i želim je pokazati po-
što-poto. Ali nema prilike. Afrika sve odviše zanima. I pro­
budim se prije nego što sam mogao odati tajnu koja mi se u
međuvremenu posve otkrila: trotakt kojim se igračka rastva­
ra. Prva pločica: ona šarena ulica s dvoje djece. Druga: splet
najfinijih kotačića, klipova i cilindara, valjkova i transmisija,
sve drvenih, kako uglavljeni rade na jednoj plohi, bez čovje­
ka i glasa. I napokon treća ploča: pogled na novi poredak u
Sovjetskoj Rusiji.

Pritajeni
Kako sam u snu znao da uskoro moram otići iz Italije, uputim
se iz Caprija prijeko u Positano. Bio sam uvjeren da je dio tog
krajolika pristupačan samo onom e tko u pustom kraju, ne­
prikladnom za to, pristane desno od pravog pristaništa. Mje­
sto u snu nije imalo ništa od istinskog. Uspinjao sam se str­
mom padinom bez puta i naišao na napuštenu cestu koja je
široko vodila preko sjevernjački mračne, trule borove šume.
Pređoh preko nje i ogledah se. Jelen, zec ili nešto slično kre­
talo se trčeći duž te ceste s lijeva na desno. No ja sam išao

68
 SAMOPORTRETI SANJAČA

ravno i znao da je mjesto Positano dalje od te samoće, lijevo,

nešto ispod tog mjesta u šumi. I onda se nakon nekoliko ko­
raka pokaže njegov stari, odavno napušteni dio mjesta, velik,
travom obrastao trg, na lijevoj mu duljoj strani visoka, staro­
modna crkva, a desnoj užoj poput goleme niše neka velika ka­
pela ili baptisterij. Vjerojatno je na rubu bilo nekoliko stabala.
Svakako je visoka željezna rešetka opkoljavala prostrani trg
na kojem su na većem razmaku bile i te dvije zgrade. Stupim
na trg i ugledam lava kako vratolomnim skokovima prolazi
trgom. Promicao je nisko iznad tla. Sa strahom ugledah od­
mah nakon toga nadnaravno velikog bika s dva moćna roga.
I tek što sam uočio te dvije životinje, one su izašle kroz rupu
na rešetki koju nisam zamijetio. Tog se časa pojavi mnoštvo
svećenika, kao i ostalih osoba koje su se pod njihovom zapo­
vijedi svrstale u red da prime naredbe u smislu životinja od
kojih, čini se, više nije prijetila opasnost. Dalje se više ničega
ne sjećam, samo da je pred mene stao moj brat i da sam kad
me upitao jesam li se pritajio, odgovorio sonornim glasom,
»Da!« i u snu se začudio kako je miran.

Kroničar
Car je pozvan pred sud. No tu je bio samo jedan podij, na nje­
mu stol, a za tim stolom preslušavali su se svjedoci. Svjedok
je upravo bila žena s djetetom, djevojčicom. Trebala je svje­
dočiti kako ju je car svojim ratom osiromašio. Da to potkri­
jepi, pokazala je dva predmeta. To je sve što joj je ostalo. Prvi
predmet bila je metla na dugom dršku. Time još čisti svoj
stan. Drugi je bila mrtvačka glava. »Jer car me učinio tako
siromašnom, rekla je, da svom djetetu ne mogu dati druge
posude da iz nje pije.«

69
 PREM A PLA N ETA RIJU

Kad bi antički nauk, kao nekoć Hilel židovski, trebalo izra­

ziti najkraće, jednoznačno, rečenica bi glasila: »Samo onima
pripast će zemlja koji žive od snaga kozmosa«. Ništa ne razli­
kuje antičkog čovjeka od novijega kao predanost kozmičkom
iskustvu kakvu kasniji i ne pozna. Njegovo propadanje najav­
ljuje se već u procvatu astronomije na početku novoga vije­
ka. Kepler, Kopernik, Tycho von Brahe nisu zacijelo bili tje­
rani samo znanstvenim impulsima. No ipak predznak onoga
što je moralo doći krije se u isključivom naglašavanju optič­
ke povezanosti sa svemirom do čega će astronomija vrlo brzo
dovesti. Antičko ophođenje s kozmosom odvijalo se drukči­
je: u zanosu. Jer zanos je iskustvo kojim obuhvaćamo najbli­
že i najudaljenije, nikada jedno bez drugoga. A to će reći, da
čovjek u zanosu može komunicirati sa svemirom samo u za­
jedništvu. Opasna je zabluda novijih kad to iskustvo smatra­
ju beznačajnim, otklanjaju ga i prepuštaju pojedincu kao us­
hićenost za lijepih zvjezdanih noći. Ne, ono od vremena do
vremena dospije na djelo, a narodi i pokoljenja ne uspijevaju
mu odoljeti, kao što se to zbilo u posljednjem ratu koji je bio
pokušaj novog, dotad nečuvenog vjenčanja s kozmičkim si­
lama. Mase ljudi, plinovi, električne sile bačeni su na vjetro­
metinu, visokofrekventna strujanja prožimala su zemlju, nova
su se zviježđa javila na nebu, atmosfera i dubine mora brujali
su od propelera i posvuda su se žrtveni rovovi kopali u maj­
čici zemlji. To veliko snubljenje kozmosa odvijalo se prvi put

71
 \VALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

u planetarnom mjerilu, naime u duhu tehnike. Ali kako joj je

pohlepa vladajuće klase za profitom naumila nametnuti svoju
volju, tehnika je izdala čovječanstvo i svadbenu ložnicu pre­
tvorila u more krvi. Ovladavanje prirodom , tako uče im peri­
jalisti, smisao je sve tehnike. No tko bi vjerovao batinašu koji
bi smisao odgoja proglasio da odrasli ovladaju djecom? Nije
li odgoj najprije neophodno uređivanje odnosa između gene­
racija, dakle, ako se govori o ovladavanju, onda o ovladavanju
odnosom između pokoljenja, a ne ovladavanju djecom? Tako
i tehnika nije ovladavanje prirodom nego ovladavanje odno­
som između prirode i čovječanstva. Čovjek kao vrsta dospio
je doduše prije više tisućljeća do kraja svog razvoja; ali čovje­
čanstvo kao vrsta na svom je početku. U tehnici ona se orga­
nizira kao physis u kojem se kontakt s kozmosom oblikuje kao
nešto novo i drukčije nego u narodima i obiteljima. Dovoljno
je podsjetiti na iskustvo brzina pomoću kojih se čovječanstvo
priprema za nesagledive putove u unutrašnjost vremena da bi
tamo naišlo na ritmove kojima će se liječiti bolesnici kao pri­
je na visokim planinama ili južnim morima. Lunaparkovi su
predoblik sanatorija. Jeza pravoga kozmičkog iskustva nema
veze s onim majušnim fragmentom prirode koji smo navikli
nazivati »prirodom«. U uništavačkim noćima posljednjeg rata
tijelom čovječanstva tresao je osjećaj nalik sreći epileptičara.
A pobune koje su uslijedile bile su prvi pokušaj ovladavanja
novim tijelom. Snaga proletarijata mjerilo je njegova ozdrav­
ljenja. Ako ga do srži ne prožme njegova disciplina, neće ga
spasiti bilo kakvo pacifističko umovanje. Živo prevladava tu-
mult uništenja samo u zanosu začeća.
 NADREALIZAM
P O S L JE D N JI T R E N U T N I S N IM A K E U R O P S K E IN T E L IG E N C IJE

Duhovna strujanja mogu doseći slap, i to dovoljno snažan da

kritičar na njemu podigne energetsku postaju. Za nadreali­
zam takav slap stvara razlika razina Francuska - Njemačka.
To stoje u godini 1919. u Francuskoj poniklo iz kruga neko­
licine literata - navest ćemo ovdje odmah najvažnija imena:
Andre Breton, Louis Aragon, Philippe Soupault, Robert De-
snos, Paul Eluard - možda je bio tanak potočić, hranjen vlaž­
nom dosadom poratne Europe i posljednjim tokovima francu­
ske dekadencije. Mudraci koji se još ni danas nisu odmaknuli
od »autentičnih iskona« pokreta i još ni danas ne znaju reći
ništa osim da tu ponovno klika literata obasipa časnu javnost
mistifikacijama, doimaju se gotovo kao neki skup eksperata
koji na izvoru nakon temeljitog razmatranja dolazi do uvje­
renja da mali potok nikada neće tjerati turbine.
Njemački promatrač ne stoji na izvoru. To je njegova šan­
sa. On stoji u dolini. On može ocijeniti energije pokreta. Za
Nijemca koji je odavno prisan s krizom inteligencije, točnije
rečeno, humanističkog pojma slobode, i zna kakva se u njoj
probudila frenetična volja da iz stadija vječnih diskusija i po
svaku cijenu dođe do odluke, koji je na vlastitu tijelu iskusio
njezin krajnje eksponiran položaj između anarhističke fronde
i revolucionarne discipline, za njega nema isprike kad na prvi
pogled pokret proglasi »umjetničkim«, »poetskim«. Možda je
to u početku i bio, ali Breton je upravo još na početku izjavio
 \VALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

da želi prekinuti s praksom koja publici podastire literarne

odraze određene egzistencijalne forme, a samu tu egzistenci­
jalnu formu uskraćuje. No kraće i dijalektički rečeno, to znači:
ovdje je područje književnosti razbijeno iznutra kad je krug
blisko povezanih ljudi dotjerao »pjesnički život« do krajnjih
granica mogućega. I treba im vjerovati na riječ kad tvrde da u
Rimbaudovom Saison en Enfer za njih nije više bilo tajni. Jer,
ta je knjiga uistinu prvi dokument takvog pokreta. (Iz novijih
vremena. O starijim prethodnicima bit će još govora.) Može
li se to što je posrijedi konačnije i prodornije predstaviti nego
što je to učinio Rimbaud u rukopisnom primjerku navedene
knjige? Tu on piše ovako: »na svili mora i arktičkom cvijeću«,
kasnije na rubu: »Ne postoji« (Elle nexistentpas).
Aragon je u Vague du Reves 1924, u doba kad se razvoj još
nije mogao predvidjeti, pokazao kako se u skromnoj, rub­
noj supstanciji iskonski krila dijalektička jezgra koja se razvi­
la u nadrealizmu. Danas to nije važno. Jer nema sumnje da
je okončan herojski stadij iz kojeg nam je tamo Aragon osta­
vio katalog junaka. Postoji u takvim pokretima uvijek trenu­
tak kad iskonska napetost tajnog saveza eksplodira u stvar­
noj, profanoj borbi za moć i vlast ili se kao javna manifestaci­
ja raspadne i mora transformirati. U toj je fazi transformacije
danas nadrealizam. No tada, kad se u liku poticajnog vala sna
prelio preko svojih začetnika, činio se najintegralnijim, najko-
načnijim, najapsolutnijim. Usisao je sve s čime je došao u do­
ticaj. Život se činio vrijednim samo tamo gdje je, kao od udara
obilja neprestano nadolazećih slika, u svemu bio prekoračen
prag između budnosti i sna - jezik i jedino jezik - gdje se glas
i slika i slika i glas automatskom egzaktnošću prožimaju tako
 NADREALIZAM

sretno da za sitnicu »smisla« ne preostaje ni pukotina. Slika

i jezik imaju prednost. Kad prije jutra odlazi na počinak, Sa­
mt-Pol Roux stavlja na vrata ploču: Le poete travaille. Breton
bilježi: »Tiho. Želim proći tamo gdje nitko nije prošao, tiho!
- Nakon vas, najdraži jeziče.« On ima prednost.
Ne samo ispred smisla. Također ispred »la«. U sklopu svije­
ta san labavi individualnost kao šuplji zub. To labavljenje »Ja«
opijenošću ujedno je plodonosno, živo iskustvo koje izbavlja
te ljude iz obruča opijenosti. Nije ovdje mjesto da se nadrea-
lističko iskustvo obuhvati u svim njegovim određenjima. No
tko je uočio da u tekstovima tog kruga nije riječ o literatu­
ri, nego o drugome: manifestaciji, paroli, dokumentu, blefu,
krivotvorini - ma što bilo - samo ne o literaturi, zna tako­
đer da se tu doslovno govori o iskustvima, ne teorijama, još
manje o fantazmima. A ta se iskustva nipošto ne ograniča­
vaju na san, na sate uživanja hašiša ili opijuma. Velika je za­
bluda misliti da su »nadrealistička iskustva« samo religiozne
ekstaze ili ekstaze droge. Lenjin je religiju nazvao opijumom
za mase i time približio te dvije stvari više nego što bi to na-
drealistima bilo drago. Još će biti govora o gorkoj, strastvenoj
pobuni protiv katolicizma u kojoj su Rimbaud, Lautreamont,
Apollinare donijeli na svijet nadrealizam. No pravo, stvara­
lačko prevladavanje religioznog prosvjetljenja nipošto nije u
opojnim drogama. Ono je sadržano u profanom prosvjetlje-
nju, materijalističkoj, antropološkoj inspiraciji prema kojoj
su hašiš, opijum i što god samo pripremni tečaj. (Ali opasan.
A religijski i stroži.) To profano prosvjetljenje nadrealizam
nije uvijek nalazio na njegovoj, na svojoj visini, a upravo tek­
stovi koji ga najsnažnije potvrđuju, Aragonovi neusporedivi

75
 NVALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

Paysan de Pariš i Bretonova Nadja, svjedoče o nadasve zbu-

njujućim iznimkama. Tako u Nadji postoji odlično mjesto o
»zanosnim pariškim danima pljačkanja u znaku Sacca i Ven-
zettija«, a Breton na to nadovezuje uvjeravanje da je tih dana
strateško obećanje pobuna ispunio Boulevard Bonne-Nou-
velle, na što je oduvijek upućivalo njegovo ime. Ali javlja se
i Mde. Sacco, a to nije žena Fullerove žrtve nego voyante, vi-
dovnjakinja koja živi u Rue des Usines i zna pripovijedati Pa-
ulu Eluardu da mu od Nadje ne predstoji ništa dobra. I sada
priznajemo vratolomnim putovima nadrealizma, koji vode
preko krovova, munjovoda, oluka, verandi, vjetrokaza, štu-
katura - svi su ornam enti morali savršeno služiti penjačima
po fasadama - priznajemo mu da je dopro i do vlažnih stra­
žnjih soba spiritizma. No nerado slušamo kako oprezno lupa
na prozore i raspituje se o svojoj budućnosti. Tko ne bi htio
tu posvojčad revolucije najtočnije odijeliti od svega onoga što
se odigrava u zakucima otpisanih dobrotvorki, umirovljenih
majora, izbjeglih krijumčara?
Uostalom Bretonova je knjiga baš zgodna da objasni neka
glavna obilježja tog »profanog prosvjetljenja«. On Nadju naziva
»Uvre a porte battante«, »knjigom u kojoj se zaklapaju vrata«.
(U Mosvi sam stanovao u hotelu gdje su gotovo sve sobe za­
posjeli tibetanski lame koji su došli u Moskvu na kongres svih
budističkih crkava. Palo mi je u oči da su u hodnicima zgra­
de mnoga vrata bila uvijek odškrinuta. To što se isprva činilo
slučajnim, postalo mi je neugodnim. Saznao sam da u takvim
sobama stanuju pripadnici sekte koji su se zakleli da se nikada
neće zadržavati u zatvorenim prostorima. Šok koji sam tada
iskusio, morao je osjetiti čitatelj Nadje.) Živjeti u stakleniku

76
 NADREALIZAM

revolucionarna vrlina je par excellence. I to je opijenost, mo­

ralni ekshibicionizam koji nam je veoma potreban. Diskrecija
0 vlastitoj egzistenciji sve se više od aristokratske vrline pretva­
rala u svojstvo ariviranih malograđana. Nadja je našla pravu,
stvaralačku sintezu između umjetničkog i poučnog romana.
Ljubav uostalom treba shvaćati samo ozbiljno - a to poka­
zuje i Nadja - da bi se i u njoj spoznalo »profano prosvjetlje-
nje«. »Ja sam se tada«, pripovijeda autor, »upravo tada (tj. u
doba veze s Nadjom) mnogo bavio epohom Luja VII, jer je to
doba ‘ljubavnih dvoraca’, i pokušavao sam najvećom intenziv-
nošću zamisliti kako se tada gledalo na život.« Sada od novog
autora znamo nešto više o provansalskoj ljubavnoj poeziji, a
to nas iznenadno približava nadrealističkoj koncepciji ljuba­
vi. »Svi pjesnici ‘novog stila’ imaju« - tako glasi u izvrsnom
tekstu »Dante kao pjesnik zemaljskog svijeta« Ericha Auer-
bacha - »mističnu ljubovcu, svima im se događaju otprili­
ke iste veoma čudnovate ljubavne pustolovine, svima njima
Amor daruje ili uskraćuje darove koji nalikuju više prosvjet-
ljenju nego osjetilnom užitku; svi oni pripadaju svojevrsnom
tajnom savezu koji određuje njihov unutrašnji, a vjerojatno
1vanjski život.« To je osebujno povezano s dijalektikom opi­
jenosti. Nije li možda svaka ekstaza u svijetu posramljujuće
trezvenosti u opreci? Kamo inače smjera ljubavna poezija - a
ona, ne-ljubav veže Bretona za telepatsku djevojku - ako ne
nevinosti koja je i udaljenost? U svijetu koji ne graniči samo
s Božjim grobovima ili marijanskim oltarima nego i s jutrom
prije bitke ili nakon pobjede?
Dama je u ezoteričnoj ljubavi najnevažnija. Tako i u Breto­
na. On je bliži stvarima koje su bliske Nadji nego njoj samoj.
 \VALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

A koje su to stvari njoj bliske? Njihov kanon nadasve je klju­

čan za nadrealizam. Gdje početi? O n se hvali začuđujućim
otkrićem. Najprije nailazi na revolucionarne energije koje se
javljaju u »zastarjelome«, u prvim željeznim konstrukcijama,
prvim tvorničkim zdanjima, najranijim fotografijama, pred­
metim a koji počinju izumirati, salonskim klavirima, odjeći
otprije pet godina, m ondenim lokalima kad ih napušta vo-
gue. Kako se te stvari odnose prema revoluciji - nitko o tome
nema točniji pojam od tih autora. Kako se bijeda, ne samo
socijalna nego istodobno arhitektonska, bijeda interijera, po­
robljenih i porobljujućih predmeta pretvara u revolucionarni
nihilizam, to nije zapazio nitko prije tih vidovnjaka i tumača
znakova. A da se ne govori o Aragonovim Passage de l’Opera:
Breton i Nadja su ljubavni par koji pretvara u revolucionarno
iskustvo, ako ne i radnju, sve što doživljavamo u turobnim že­
ljezničkim vožnjama (željeznice zastarijevaju), za pustih ne­
djeljnih popodneva u proleterskim četvrtima velikih grado­
va, na prvi pogled kroz prozore novog stana, mokre od kiše.
Oni dovode do eksplozije golemu snagu »raspoloženja« koja
se krije u tim predmetima. Što mislite, kako oblikovati život
koji u presudnom trenutku određuje posljednja najpopular­
nija ulična pjesma?
Trik koji svladava te stvari - primjerenije je tu govoriti o tri­
ku nego o metodi - sastoji se u zamjeni historijskog pogleda
na prošlo političkim. »Otvorite se grobovi, vi, mrtvaci pina­
koteka, lešine iza paravana, u palačama, dvorcima i samosta­
nima, ovdje stoji bajoslovni ključar koji u ruci drži svežanj s
ključevima svih vremena i zna kako pritisnuti najzarđalije bra­
ve i poziva vas u današnji svijet, da se pomiješate s nosačima,

78
 NADREALIZAM

mehaničarima koje uzvisuje novac, da se uvalite u njihove au­

tomobile koji su lijepi kao oklopi iz viteških vremena, da se
smjestite u internacionalna spavaća kola i stopite sa svim lju­
dima koji su još danas ponosni na svoje povlastice. Ali civili­
zacija će se brzo obračunati s njima.« Apollinaireu je taj govor
stavio u usta njegov prijatelj Henri Herz. Ta tehnika potječe
od Apollinairea. Koristio ju je u zbirci novela L’Heresiarque
s machiavellističkom pobudom da u zrak digne katolicizam
(za koji je bio duboko vezan).
U središtu tog svijeta stoji san snova, sam grad Pariz. No tek
pobuna istjeruje na vidjelo njegovo nadrealističko lice. (Pra­
zne ulice u kojima odlučuju zvižduci i pucnjevi.) I nema lica
koje je više nadrealistično od pravog lica grada. Ni jedna se
slika Chirica ili Maxa Emsta ne može mjeriti s oštrim obrisi­
ma njegovih unutrašnjih tvrđava koje tek treba osvojiti i za­
posjesti da se ovlada njihovim usudom i u njihovu usudu, u
usudu njegovih masa i vlastitim. Nadja je eksponent tih masa
i onoga što je revolucionarno inspirira: »La grande inconsci-
ance vive et sonore qui minspire mes seuls actes probants dans
le sens ou toujours je veuxprouver, quelle dispose a tout jamais
de tout ce qui est a moi.« Tu se, dakle, nalazi popis tih utvrda
počev od Place Mauberta, gdje je kao nigdje prljavština oču­
vala svu svoju simboličku snagu sve do onog Theatrea Mo­
derne koji na svoju najveću žalost više nisam upoznao. No u
Bretonovu opisu bara na gornjem katu - »posve je taman,
hodnici poput tunela u kojima zalutaš - salon na dnu mora«
- postoji nešto što me posjeća na onaj najzagonetniji prostor
stare Cafe Princesse. Bila je to stražnja soba na prvom katu s
parovima u plavom svjetlu. Zvali smo je »anatomija«; bio je

79
 WALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

to posljednji lokal za ljubav. Na takvim mjestima Breton na

veoma čudnovat način uključuje fotografiju. Ulice, vrata, tr­
gove grada pretvara u ilustracije za kolportažni roman, liša­
va tu stoljeća staru arhitekturu banalne evidencije i privodi
je najiskonskijim intenzitetom prikazanom zbivanju, na koje
točno upućuje doslovnim citatima s brojevima stranica ona­
ko kao u starim knjižicama za slukinje. A na svim se tim mje­
stima Pariza, koja se ovdje javljaju, okreće poput pokretnih
vrata sve što postoji među ljudima.
Pa i Pariz nadrealista je »maleni svijet«. To znači da u veli­
kom, u kozmosu, nije drukčije. I tamo postoje carrefour gdje
sablasni signali sijevaju iz prometa, a na dnevnom su redu ne-
zamišljive analogije i ukrštena zbivanja. To je prostor o kojem
izvještava poezija nadrealista. I to treba zabilježiti, makar i po
cijenu obligatnog nesporazum a s lart pout lartom. Jer lart
pour lart gotovo nikada ne treba uzeti doslovno, gotovo uvi­
jek kao zastavu pod kojom jedri dobro koje se ne može de­
klarirati jer mu nedostaje ime. Došao je trenutak uhvatiti se
posla koji bi kao ništa drugo osvijetlio krizu umjetnosti koje
smo svjedoci, a to je povijest ezoterične poezije. A nipošto
nije slučaj što je još nema. Jer kad bi bila napisana kako je tre­
ba napisati - dakle, ne kao zbornik kojem pojedini »stručnja­
ci«, svatko na svom području, »prinose najvrjednije« - nego
kao fundirani tekst pojedinca koji iz unutrašnje nužde pri­
kazuje, ne toliko povijest razvoja koliko neprestano iskonsko
oživljavanje i obnavljanje ezoterične poezije - tako napisana,
ona bi se uvrstila među one ispovijedi kakve se mogu naći u
svakom stoljeću. Na posljednjem listu morala bi se naći ren-
tgenska slika nadrealizma. Breton navodi u »Introduction au

80
 NADREALIZAM

discours sur le peu de realite« kako se poetsko iskustvo teme­

lji na filozofskom realizmu srednjega vijeka. No taj realizam
- dakle, vjera u zbiljsku posebnu egzistenciju pojmova, bilo
izvan stvari ili unutar njih - uvijek je brzo prelazio iz logič­
kog carstva pojmova u magično carstvo riječi. A magični ek­
sperimenti s riječima, a ne artističke igrarije, omiljene su fo­
netske i grafičke igre preobrazbi koje se već petnaest godine
provlače čitavom literaturom, zvali se oni futurizam, dadai-
zam ili nadrealizam. Kako se tu prožimaju parola, čarobna
formula ili pojam, pokazuju sljedeće Apollinaireove riječi iz
njegova posljednjeg manifesta »Uesprit nouvreau et les poetes«.
On tada 1918. kaže: »Za brzinu i jednostavnost kojom smo
svi mi navikli jednom jedinom riječi obilježiti tako komplek­
sne bitnosti kao mnoštvo, puk ili univerzum, ne postoji ne­
što odgovarajuće moderno u poeziji. No današnji pjesnici is­
punjavaju tu prazninu; njihova sintetična poezija stvara nova
bića, a njihova je plastična pojava kompleksna kao i riječi za
kolektivnost«. Apollinaire i Breton još energičnije udaraju u
istom smjeru, a povezivanje nadrealizma sa svijetom opisu­
ju objašnjenjem: »Dostignuća znanosti zasnivaju se više na
nadrealističnom nego logičnom mišljenju«, kad, drugim ri­
ječima, mistifikaciju, čiji vrhunac Breton vidi u poeziji (to se
može braniti), proglašavaju temeljem i znanstvenog i tehnič­
kog razvoja, onda je takva integracija odviše burna. Veoma je
poučno ishitreno povezivanje tog pokreta s neshvaćenim ču­
dom stroja - Apollinaire: »Stare su bajke uglavnom realizira­
ne, sada je na pjesnicima da izmisle nove koje će pronalazači
ostvariti« - te zagušljive fantazije, usporediti s dobro provje-
trenim utopijama jednoga Scheerbarta.

81
 WALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

»Pomisao na svu ljudsku aktivnost navodi me na smijeh«, ta

Aragonova izjava vrlo jasno obilježava put koji je nadrealizam
prošao od svojih iskona do politizacije. S pravom je Pierre Na-
ville, koji je isprva pripadao toj grupi, u izvrsnom tekstu »La
revolution et le intellectuels« taj razvoj nazvao dijalektičkim. U
toj preobrazbi ekstremno kontemplativnog stava u revoluci­
onarnu opoziciju glavnu ulogu igra neprijateljstvo buržoazi­
je prema svakoj objavi radikalne duhovne slobode. To nepri­
jateljstvo gurnulo je nadrealizam ulijevo. Politička zbivanja,
prije svega rat u Maroku, ubrzali su taj proces. Manifestom
»Intelektualci protiv rata u Maroku«, koji je objavljen u Hu-
manite, stekla se načelno drukčija platforma nego primjerice
čuvenim skandalom na banketu, koji opisuje Saint-Pol Roux.
Tada, nedugo nakon rata, kad su nadrealisti svečanost pjesni­
ka kojeg su poštovali smatrali kom prom itiranom nazočno­
šću nacionalističkih elemenata i napustili je s uzvikom »Ži­
vjela Njemačka«, oni su ostali u granicama skandala prema
kojem buržoazija, kako je poznato, pokazuje i debelu kožu i
osjetljivost kao prema svakoj akciji. Čudnovata je suglasnost
kojom su pod utjecajem takvih političkih strujanja Apollina-
ire i Aragon gledali budućnost pjesnika. Poglavlja »Potjera« i
»Umorstvo« u Apollinaireovom Poete assassine sadrže poznati
opis pogroma pjesnika. Napadaju se izdavačke kuće, pjesme
se bacaju u vatru, ubijaju pjesnici. A isti se prizori odigravaju
diljem svijeta. U Aragona »imaginacija« u slutnji takvih stra­
hota poziva svoju momčad na posljednji križarski rat.
Da bi se razumjela takva proroštva i strateški odmjerila linija
do koje je nadrealizam dospio, treba vidjeti kakav se način m i­
šljenja proširio u takozvanoj dobronamjernoj lijevograđanskoj

82
 NADREALIZAM

inteligenciji. On se dovoljno jasno očituje u sadašnjoj ruskoj

orijentaciji tih krugova. Ne govorimo ovdje dakako o Berau-
du, koji je probio put laži o Rusiji, ili o Fabre-Luceu, koji te­
tura za njim na tom putu kao poslušno magare, natovareno
svim građanskim resantimanima. No kako je problematična
Duhamelova tipično posrednička knjiga. Kako je teško pod­
nijeti forsirano uspravni, forsirano srčani i srdačni jezik pro­
testantskog teologa kojim je prožeta. Kako je otrcana meto­
da kojom ravnaju zbunjenost i nepoznavanje jezika, a stvari
su postavljene u neko simbolično osvjetljenje. Kako je izdaj­
nički njegov rezime: »Još se nije zbila prava, duboka revolu­
cija koja bi u određenom smislu mogla promijeniti supstan­
ciju slavenske duše«. To je tipično za lijevu francusku inteli­
genciju - kao i za odgovarajuću rusku - da njezina pozitivna
funkcija u potpunosti proizlazi iz osjećaja obaveze, ali ne pre­
ma revoluciji, nego prema preživjeloj kulturi. Njezino kolek­
tivno djelovanje, ako je pozitivno, slično je djelovanju kon­
zervatora. Ali politički i ekonomski tu se uvijek mora raču­
nati s opasnošću sabotaže.
Karakteristično je u toj čitavoj lijevograđanskoj poziciji ne­
izlječivo stapanje idealističkog morala i političke prakse. Samo
u opreci prema bespomoćnim kompromisima »nazora« mogu
se razumjeti određeni ključni tekstovi nadrealizma, pa i na-
drealističke tradicije. No to razumijevanje nije odmaklo da­
leko. Odviše je bilo zavodljivo sotonizam Rimbauda i Lau-
treamonta postaviti kao pandan lart pout l’artu u inventaru
snobizma. No raspara li se ta romantična atrapa, onda će se
u njoj naći nešto upotrebljivo. Naći će se kult zla kao makar i
romantičan, dezinfenkcijski i izolacijski aparat politike protiv

83
 WALTER BF.NJAMIN: NOVI ANĐEO

svakog moralizirajućeg diletantizma. U tom uvjerenju, naiđe

li se u Bretona na scenarij strave i užasa, u središtu kojeg je
skrnavljenje djeteta, treba posegnuti još nekoliko desetljeća
natrag. Između 1865. i 1875. nekoliko je velikih anarhista ra­
dilo na paklenim strojevima, a da nisu znali jedan za drugo­
ga. A najčudnije je to su neovisno jedan o drugome navili sat
točno na isto vrijeme, pa su četrdeset godina kasnije u Zapad­
noj Europi eksplodirali tekstovi Dostojevskoga, Rimbauda i
Lautreamonta u isto vrijeme. Točnosti radi, moglo bi se iz či­
tavog djela Dostojevskoga izvući jedno mjesto, koje je doista
objavljeno tek oko 1915: »Stavroginovu ispovijed« iz Demo­
na. To poglavlje koje se najuže dodiruje s trećom pjesmom
iz Chants de Maldoror sadrži opravdanje zla, koje određene
motive nadrealizma ističe snažnije nego što je to uspjelo bilo
kojem njegovu trenutačnom predvodniku. Stavrogin je na-
drealist avant la lettre. Nitko kao on nije pojmio što se krije
u mišljenju malograđanina da je dobro, doduše, uza sve ljud­
ske vrline onoga tko ga čini, inspirirano od Boga, a zlo poni-
če posve iz naše spontanosti i u tome smo samostalna i po­
sve na sebe upućena bića. Nitko kao on nije i u zajedničkom
djelovanju, i upravo u njemu, vidio inspiraciju. On je još u
podlosti spoznao nešto što je predodređeno i u povijesti i u
nama, što nam je blisko, ako ne i zadano, kao idealističkom
buržuju vrlina. Bog Dostojevskoga nije stvorio samo nebo i
zemlju i čovjeka i životinju nego i niskost, osvetu, okrutnost.
I ovdje nije dopustio da mu se u posao umiješa đavo. Zato su
svi kod njega posve iskonski, vjerojatno ne »divni«, ali vječ­
no novi »kao prvoga dana«, daleko su od klišeja u kakvima
filistri vide grijeh.

84
 NADREALIZAM

Kako je velika napetost koja spomenute pjesnike osposo­

bljava za njihovo začuđujuće dalje djelovanje upravo komič­
no svjedoči pismo koje Isidore Ducasse 23. listopada 1869.
upućuje svojem izdavaču kako bi mu objasnio svoju poeziju.
Stavlja se u red s Mickievviczom, Miltonom, Southeyem, Al-
fredom de Mussetom, Baudelaireom i kaže: »Uzeo sam na­
ravno nešto puniji ton da uvedem u literaturu nešto novo,
koje pjeva samo o očaju da potištim čitatelja i potaknem da
jače poželi dobro kao lijek. Tako zapravo ipak pjevam samo
o dobru, ali je metoda filozofska i manje naivna nego u stare
škole od koje je samo na životu još Victor Hugo i nekolicina.«
Ako Lautreamontova eratična knjiga uopće ima neke veze s
tim, onda se to može uočiti samo u jednom: insurekciji. Sto­
ga je shvatljiv i ne baš neizgledan pokušaj koji je učinio Sou-
pault 1927. u izdanju svojih sabranih radova, kad je napisao
političku biografiju Isidorea Ducassa. Nažalost, za nju ne po­
stoje dokumenti, a to što je donio Soupault, počiva na zablu­
di. Naprotiv, srećom je odgovarajući pokušaj uspio Rimbau-
du, a zasluga je Marcela Coulona što je njegovu pravu sliku
obranio od Claudelove i Berrichonove katoličke uzurpacije.
Rimbaud je katolik, dakako, ali on je, prema svom samopri-
kazu, na njegovu najjadnijem dijelu i ne prestaje ga denun­
cirati i izvrgavati svojoj i svačijoj mržnji, svojem i svačijem
preziru: na dijelu koji ga sili na priznanje da ne razumije po­
bunu. No to je priznanje komunara koji nije mogao pomoći
ni sebi, a kad je okrenuo poeziji leđa, već se odavno u svojim
najranijim pjesmama oprostio od religije. »Mržnjo, tebi sam
povjerio sve svoje blago«, pisao je u Saison en Enfer. I u toj
se rečenici visoko mogla uzvinuti poetika nadrealizma i čak

85
 U'ALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

svoje korijenje spustiti dublje, sve do dubine Poeovih misli,

nego ona teorija »suprise«, iznenađenog pjevanja, koja potje­
če od Apollinairea.
Nakon Bakunjina u Europi više nije bilo radikalnog pojma
slobode. Nadrealisti ga imaju. O ni su prvi koji odbacuju li­
beralni moralno-humanistički okoštali ideal slobode, jer su
utvrdili da »slobodu, koja se na toj zemlji može izboriti samo
tisućama najtežih žrtava, treba uživati neograničeno, u svoj
punoći i bez ikakvog pragm atičnog računa dok traje«. I to
im potvrđuje »da oslobodilačka borba čovječanstva u svojem
najjednostavnijem revolucionarnom liku (koji je ipak i upra­
vo oslobođenje u svakom smislu) ostaje jedina stvar kojoj se
isplati služiti«. Ali uspijeva li im to iskustvo slobode stopiti s
drugim revolucionarnim iskustvom, koje ipak moramo pri­
znati, jer su ga imali: s konstruktivnim, diktatorskim revolu­
cije? Ukratko - vezati pobunu uz revoluciju? Kako zamisliti
egzistenciju koja se posve usmjerava na Boulevard Botme-No-
uvelle u prostorima Le Corbusiera i Ouda?
Zadobiti snage opijenosti za revoluciju, oko toga kruži na­
drealizam u svim knjigama i pothvatima. To se može obilje­
žiti kao njegova najsvojstvenija zadaća. Za nju ništa ne zna­
či što komponenta opijenosti, kako znamo, postoji u svakom
revolucionarnom činu. Ona je identična s anarhističkom. No
staviti akcent samo na potonju, značilo bi metodsku i disci­
plinarnu pripremu revolucije potpuno staviti u sjenu prak­
se koja se koleba između vježbe i pretpremijere. S tim u vezi
najkraće formuliran, nedijalektički stav o biti opijenosti, este­
tika peintre, poete »ert etat suprise«, umjetnosti kao reakcije
iznenađenoga, krije u sebi nekoliko vrlo kobnih romantičnih

86
 NADREALIZAM

predrasuda. Svako ozbiljno razmatranje okultnih, nadrealnih,

fantazmagoričnih darova i fenomena pretpostavlja dijalektič­
ko ukrštanje koje romantična glava nikada ne može usvojiti.
Patetično ili fanatično isticanje zagonetne strane zagonetno­
ga ne vodi nas naime dalje; štoviše, tajnu proničemo samo u
mjeri u kojoj je nalazimo u svakidašnjici pomoću dijalektič­
ke optike koja svakidašnje spoznaje kao nepronično, a nepro-
nično kao svakidašnje. Najstrastvenije istraživanje telepatskih
fenomena, na primjer, čitanja (koje je eminentno telepatski
događaj) neće naučiti ni napola toliko koliko profano pro-
svjetljenje čitanja o telepatskim fenomenima. Ili: najstrastve­
nije istraživanje opijenosti hašišem neće naučiti ni napola to­
liko o mišljenju (koje je eminentni narkotik), koliko profano
prosvjetljenje mišljenja o opijenosti hašišem. Čitatelj, misli­
lac, onaj tko čeka ili tumara, također su tipovi prosvijetljenih
kao što su to uživatelji opijuma, sanjari, opijeni. I profaniji.
Ne govoreći o onoj najstrašnijoj drogi - sami samom - koju
uzimamo u osami.
Zadobiti snage opijenosti za revoluciju - »ili drugim riječi­
ma: poetsku politiku«? »Nous en avons soupe. Sve radije nego
to!« Dakle, zanimat će vas kako to objašnjava ekskurs u po­
eziju. Jer: što je program građanskih partija? Loša proljetna
pjesma. Ispunjena usporedbama do puknuća. Socijalist vidi
»ljepšu budućnost naše djece i unuka« u tome da svi djelu­
ju »kao da su anđeli« i svatko ima toliko »kao da je bogat« i
svatko živi »kao da je slobodan«. 0 anđelima, bogatstvu, slo­
bodi ni traga. Sve samo slike. A slike tih socijaldemokrat­
skih partijskih pjesnika, njihov Gradus ad Parnassum? Opti­
mizam. No već se drugi zrak osjeća u Navilleovu tekstu koji

87
 WALTER BENJAM1N: NOVI ANĐEO

nasušnom potrebom smatra »organiziranje pesimizma«. U

ime svojih literarnih prijatelja postavlja ulitm atum u kojem
se nepogrešivo razotkriva taj nesavjesni, taj diletantski opti­
mizam: gdje su pretpostavke revolucije? U promjeni nazora
ili u vanjskim prilikama? To je kardinalno pitanje koje odre­
đuje odnos politike i morala i ne dopušta retuš. Nadrealizam
se sve više približavao svojim komunističkim odgovorima. A
to znači: pesimizam na čitavoj liniji. Jest, tako. Nepovjerenje
u usud literature, nepovjerenje u usud slobode, nepovjerenje
u usud europskog čovječanstva, a najprije nepovjerenje, ne­
povjerenje i nepovjerenje u sve sporazume: između klasa, iz­
m eđu naroda, između pojedinaca. A bezgranično povjere­
nje samo u I. G. Farben i miroljubivo upotpunjenje avijacije.
I što sada, što potom?
Ovdje se potvrđuje uvid koji u Traite du style> Aragonovoj
posljednjoj knjizi, zahtijeva razlikovanje usporedbe i slike.
Uspješan uvid u pitanja stila koji treba proširiti. Proširenje:
nigdje se to dvoje, usporedba i slika, ne susreću tako drastič­
no i tako nepomirljivo kao u politici. Organizirati pesimizam
ne znači, naime, ništa drugo nego izlučiti iz politike moralnu
metaforu i otkriti u političkom djelovanju stopostotni pro­
stor slike. A taj se prostor slike kontemplativno više ne može
izmjeriti. Ako je dvostruka zadaća revolucionarne inteligen­
cije srušiti intelektualnu prevlast buržoazije i steći kontakt s
proleterskim masama, onda je ona gotovo potpuno zakazala
pred drugim dijelom te zadaće, jer se on više ne može svla­
dati kontemplativno. A ipak to neke nije spriječilo da je ne­
prestano postavljaju da zaziva proleterske pjesnike, mislioce
i umjetnike. Protiv toga je već morao Trocki - u Literaturi i
 NADREALIZAM

književnosti - upozoriti da će revolucionarna inteligencija pro­

isteći samo iz pobjedonosne revolucije. A zapravo je mnogo
manje važno da se umjetnik građanskog porijekla preobrazi
u majstora »proleterske umjetnosti« koliko da makar nauštrb
svog umjetničkog djelovanja na važnim mjestima tog prosto­
ra preuzme funkciju. Nije li možda čak i prekid »umjetničke
karijere« važan dio te funkcije?
To su bolje šale koje pripovijeda. I pripovijeda ih sve bolje.
Ali i u šali, u pogrdi, u nesporazumu, posvuda gdje djelova­
nje izluči iz sebe sliku, zadire u sebe i izjeda se, gdje blizina
vidi sebe iz očiju, tu se otvara taj traženi prostor slike, svijet
višestrane i integralne aktualnosti, iz koje ispada »salon«, pro­
stor, jednom riječju, koji uzajamno, prema dijalektičkoj prav­
di, dijele politički materijalizam i fizička kreatura unutarnjeg
čovjeka, psiha, individuum, ili što god im predbacili, tako da
ni jedan dio ne ostaje čitav. No ipak - i upravo nakon takvog
dijalektičkog uništenja - taj prostor još ostaje prostor slika, i
konkretnije - prostor tijela. Jer ništa ne pomaže, priznanje ne
vrijedi: metafizički materijalizam Vogtove i Buharinove op-
servancije ne može se bez ostatka prevesti u antropološki ma­
terijalizam, kako svjedoče iskustva nadrealista, a prije Hebbe-
la, Georga Buchnera, Nietzschea, Rimbauda. Ostatak ostaje.
I kolektivno je tjelesno. A fizičko koje se organizira u tehnici
može se u svojoj čitavoj političkoj i realnoj stvarnosti stvoriti
samo u onom prostoru slike u koji nas može udomiti profa­
no prosvjetljenje. Tek kad se u njemu tijelo i prostor slike pro-
žmu tako duboko da se sva revolucionarna napetost tjelesne
kolektivne inervacije, svih tjelesnih inervacija kolektiva revo­
lucionarno isprazni, onda je stvarnost nadmašila sebe toliko

89
 U'ALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

koliko to zahtijeva komunistički manifest. Za sada su nadre-

alisti jedini koji su pojmili svoje trenutačne naloge. Oni su,
jedan po jedan, zamijenili svoju mimiku za brojčanik budili­
ce kojoj svaka minuta otkucava šezdeset sekundi.

90
 ZENTRALPARK

Posebna je ljepota tolikih Baudelaireovih pjesama: izranja-

nje iz bezdana.
Georg je spleen et ideal preveo kao «turobnost i oduhovlje-
nje» i time pogodio bitno značenje ideala u Baudelairea.
Kad se kaže da je moderni život u Baudelairea podloga di­
jalektičkih slika, onda to uključuje činjenicu da se Baudelai-
re prema modernom životu odnosi slično kao sedamnaesto
stoljeće prema antici.
Kad se sjetimo koliko je Baudelaire poštovao vlastite zasa­
de, vlastite uvide i vlastite tabue, kako su s druge strane točno
bile opisane zadaće njegova poetskog rada, tad njegova poja­
va poprima herojska obilježja.
Spleen kao brana protiv pesimizma. Baudelaire nije pesimist.
Nije to zato što je za njega budućnost tabu. Time se njegov
heroizam najjasnije razlikuje od Nietzscheova. Nema u njega
refleksija o budućnosti građanskog društva, i to čudi obzirom
na karakter njegovih intimnih zapisa. Po toj jedinoj okolnosti
može se odmjeriti kako je malo računao na efekt za trajnost
svog djela i koliko je struktura Fleurs du mal monadološka.
»Veličanje« ili apologija teži prekriti revolucionarne momen­
te tijeka povijesti. Na srcu joj je uspostavljanje kontinuiteta.
Važni su joj samo oni elementi djela koji su već uključeni u
njegov učinak. Izmiču joj hridi i zupci koji zaustavljaju ono­
ga tko ih želi prijeći.

91
 WALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

Nepredvidljivi ispadi, tajanstvenost, iznenadne odluke pri­

padaju državničkoj mudrosti second empirea i bili su karak­
teristični za Napoleona III. Oni čine presudnu gestu u Bau-
delaireovim teorijskim objavama.
Samootuđenje presudno je novi ferment koji ulazi u taedium
vitae i čini ga spleenom. Od beskrajnog regresa refleksije, koja
je u romantizmu kao u igri proširila životni prostor u sve šire
krugove i ujedno ga svela u sve uži okvir, tuga je u Baudelairea
ostala samo tete-a-tete sombre et limpide subjekta sa sobom.
U tome je specifična »ozbiljnost« u Baudelairea. Upravo ona
u pjesniku priječi stvarnu asimilaciju katoličkog svjetonazora,
koja se s alegorijom miri samo pod kategorijom igre. Privid-
nost alegorije nije više ovdje kao u baroku samosvojna.
Spleen je osjećaj koji odgovara neprekidnoj katastrofi.
Tok povijesti, kako se predstavlja pod pojm om katastrofe,
ne može zainteresirati mislioca više od kaleidoskopa u dječ­
joj ruci kojoj se pri svakom pokretu sve sređeno ruši u novi
red. Pojmovi vladajućih uvijek su bili zrcala zahvaljujući ko­
jima se uspostavljala slika nekog »reda«. - Kaleidoskop tre­
ba razbiti.
Zvijezde predstavljaju u Baudelairea skrivačicu robe. One su
uvijek isto u velikim masama.
Jugendstil treba prikazati kao drugi pokušaj umjetnosti da
se suoči s tehnikom. Prvi je bio realizam. Za njega je problem
više ili manje bio u svijesti umjetnika, koji su bili uznemireni
novim postupcima tehnike reprodukcije (loci! ev. u tekstovi­
ma o reprodukciji). U Jugendstilu je problem kao takav već
bio potisnut. Nije se više osjećao ugroženim od konkurencije

92
 ZF.NTRALPARK

tehnike. Toliko je opsežnija i agresivnija bila kritika tehnike

koja se krila u njemu. Njemu je zapravo bilo do toga da do­
kine tehnički razvoj. Njegovo posezanje za tehničkim moti­
vima proizlazi iz...
Spleen postavlja stoljeća između sadašnjeg i upravo življenog
trenutka. On neumorno uspostavlja «antiku».
Baudelaire nije imao humanitarni idealizam Victora Hugoa
ili Lamartinea. Nije mu bila na raspolaganju osjećajnost Mu-
sseta. Nije mu se kao Gautieru sviđalo vlastito vrijeme niti se
zavaravao o njemu kao Leconte de Lisle. Nije mu kao Verlai-
neu bilo dano da pobjegne u pobožnost, niti da kao Rimbaud
poveća mladenačku snagu lirskog elana izdajom muške dobi.
Koliko pjesnik u svojoj umjetnosti bio bogat obavijestima, to­
liko je u izgovorima bespomoćan spram svog vremena. Čak i
moderna, na otkriće koje je bio tako ponosan - kako je napa­
dala! Moćnici Drugog carstva nisu se ugledali na uzore gra­
đanske klase koje je stvorio Balzac. A moderna je napokon
postala uloga koju je vjerojatno još uopće mogao igrati samo
Baudelaire. Tragična, u kojoj je često komični lik bio diletant
koji ju je preuzeo zato što nije imao snage za drugo, poput ju­
naka kakve je uz Baudelaireovo bodrenje proizvodila Daumi-
erova ruka. Sve je to Baudelaire nedvojbeno znao. Ekscentrič­
nosti u kojima se sviđao sebi bili su njegov način da to objavi.
Nije zacijelo bio svetac, ni mučenik, čak ni heroj. Ali imao je
nešto od glumca koji je morao igrati ulogu pjesnika pred gle­
dalištem i društvom koje više ne treba pravog pjesnika i daje
mu samo mjesta da bude glumac.
Neuroza proizvodi u psihičkoj ekonomiji masovni pro­
izvod.

93
 WALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

Tamo poprim a oblik prisilne predodžbe. U um u neuroti-

ka javlja se u bezbroj primjera kao uvijek isto. Obrnuto, mi­
sao o neprestanom povratku u Blanquija ima oblik prisilne
predodžbe.
Misao o vječnom povratku čini povijesno zbivanje masov­
nim proizvodom. No ta koncepcija nosi i u drugačijem smislu
- moglo bi se reći: na poleđini - trag ekonomskih okolnosti
kojima zahvaljuje svoju iznenadnu aktualnost. Ona se javljala
u trenucima kad se sigurnost životnih prilika naglo smanjila
zbog ubrzanog slijeda kriza. Misao o vječnom povratku za­
hvaljivala je sjaj tome što se možda nije više moralo računati s
povratkom prilika u obrocima manjim nego što ih nudi vječ­
nost. Povratak svakidašnjih konstelacija bio je malo po malo
sve rjeđi i to je moglo pobuditi m utnu slutnju da će se treba­
ti zadovoljiti kozmičkim konstelacijama. Ukratko, navika je
pokazala da će se koristiti nekim svojim pravima. Nietzsche
je rekao: »Volim kratke navike« i već je Baudelaire bio za či­
tavog života nesposoban razviti čvrste navike.
Na križnom putu melankolika alegorije su postaje. Mjesto
kostura u Baudelaireovoj erotologiji: »Velegance sans nom de
1’humaine armature«.
Impotencija je podloga križnog puta muške seksualnosti.
Povijesni indeks te impotencije. Iz te impotencije proizlazi
i povezanost sa serafskom slikom žene i fetišizam. Upozo­
riti treba na određenost i preciznost pojave žene u Baude-
lairea. Kellerov »Pjesnikov grijeh«, »Iznaći slatke slike žena/
kakve ne rađa gorka zemlja«, zacijelo nije njegov. Kellerove
ženske slike imaju slatkoću himera, jer u njima umišlja vla­
stitu impotenciju.

94
 ZENTRAI.PARK

Baudelaire ostaje u svojim ženskim likovima precizniji i jed­

nom riječju francuskiji, jer se u njega nikada, kao u Kellera,
ne javlja fetišistički i serafski element.
Društveni razlozi za impotenciju: fantazija građanske klase
prestala se baviti budućnošću produktivnih snaga koje je po­
taknula. (Usporedba između njezinih klasičnih utopija i onih
sredine devetnaestog stoljeća.) Građanska se klasa, da bi se
dulje mogla baviti tom budućnošću, trebala zapravo najprije
odreći predodžbe rente. U radu o Fuchsu pokazao sam kako
specifična «prijaznost» sredine stoljeća ovisi o tom osnova­
nom malaksanju društvene fantazije. U usporedbi sa slikama
budućnosti te društvene fantazije želja za djecom vjerojatno
je samo slab stimulans za potenciju. Kako bilo, ovdje je pri­
lično izdajnički Baudelaireov nauk o djetetu kao biću najbli­
žem peche orginal.
Baudelaireovo ponašanje na literarnom tržištu: Baudelaire
je - svojim dubokim iskustvom o prirodi robe - bio osposo­
bljen ili prisiljen priznati tržište kao objektivnu instancu (usp.
njegove conseils aux jeunes litterateurs). Svojim neprestanim
pregovorima s redakcijama bio je u neprekinutom kontaktu
s tržištem. Njegove procedure - difamiranje (Musset), con-
trefa$on (Hugo). Baudelaire je vjerojatno kao prvi imao pre­
dodžbu o tržišnoj originalnosti, koja je upravo time tada bila
originalnija nego bilo koja druga (creer un poncij). Ta creati-
on sadržavala je određenu netolerantnost. Baudelaire je htio
za svoje pjesme stvoriti mjesto i morao je zbog toga istisnu­
ti druge. Klasičnim vladanjem aleksandrincem obezvrijedio
je određene poetske slobode romantičara, a klasičnu poetiku
prekidima i povremenim ispadima u klasičnom stihu, kakvi
 WAI.TER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

su mu bili svojstveni. Ukratko, njegove su pjesme sadržavale

posebne mjere za potiskivanje konkurentskih.
Baudelaireov lik u presudnom je smislu uključen u njego­
vu slavu. Njegova je povijest za malograđansku masu čitate­
lja image d ’Epinal, oslikan »životopis razvratnika«. Ta je slika
mnogo pridonijela Baudelaireovoj slavi - premda se ti koji su
je širili nipošto nisu ubrajali u njegove prijatelje. Tu je sliku
prekrila druga, koja je manje dobila na širini, ali zato možda
više na trajnosti: u njoj se Baudelaire javlja kao nositelj estet­
ske pasije, kakvu je u to doba (u »Ili-ili«) koncipirao Kierkega-
ard. Svako promatranje Baudelairea koje ide u srž stvari mora
se suočiti sa slikom njegova života. Ustvari ta je slika određe­
na time što je on prvi i najdosljednije uočio činjenicu da je
građanstvo naumilo povući svoj nalog pjesniku. Kakav bi ga
društveni nalog mogao nadomjestiti? Nije se mogao očekivati
ni od koje klase; najprije je mogao doći od tržišta i njegovog
kruga. Baudelairea nije zapošljavala očita kratkoročna nego
latentna i dugoročna ponuda. Fleurs du mal dokazuju da ju je
ispravno procijenio. Ali medij tržišta, u kojem mu se objavila,
uvjetovao je način proizvodnje, ali i života koji se vrlo razli­
kovao od prijašnjih poeta. Baudelaire je bio prinuđen tražiti
dostojanstvo pjesnika u društvu koje više nije moglo dati bilo
kakvo dostojanstvo. Odatle bouffonnerie njegova nastupa.
U Baudelaireu pjesnik prvi put postavlja zahtjev za izložbe­
nom vrijednošću. Baudelaire je postao vlastiti impresario. Perte
daureole pogađa prvi put poeta. Odatle njegova mitomanija.
Zamršeni teoremi kojima su lartpour lart obradili ne samo
njegovi tadašnji pobornici nego najprije povijest književno­
sti (ne govoreći o današnjima), svode se kratko i jasno na

96
 ZENTRALPARK

rečenicu: senzibilnost je pravi siže poezije. Priroda senzibili­

teta je patnička. Ako svoju najvišu konkretnost, svoje najsa-
držajnije određenje doseže u erotici, onda u pasiji nalazi svoje
apsolutno dovršenje, a ono se podudara s njezinim preobra-
ženjem. Poetika l'art pour larta neometano prelazi u poetsku
pasiju »Fleurs du mal«.
Ono što je pogođeno alegorijskom intencijom isključuje se
iz sklopa života: razbija se i ujedno konzervira. Alegorija se
drži ruševina. Pruža sliku ukrućenog nemira. Baudelaireov
destruktivni impuls nigdje ne uklanja ono što mu potpada.
Opis zbunjenosti nije isti kao zbunjeni opis.
»Attendre čest la vie« Victora Hugoa - mudrost egzila.
Nova neutješivost Pariza (usp. mjesto o croque-morts) uvodi
važan trenutak u sliku moderne (usp. Veuillot D 2,2).
Lik lezbijske žene najtočnije pripada herojskim Baudelaire-
ovim slikama vodiljama. Izražava to u jeziku svog sotonizma.
Ostaje to jasno u nemetafizičkom, kritičkom jeziku koji podr­
žava njegovo priznanje moderne u njegovom političkom zna­
čenju. Devetnaesto stoljeće počelo je ženu neuvijeno uključi­
vati u proces robne proizvodnje. Svi su teoretičari bili suglasni
da je njezina specifična ženstvenost postala tako opasna da
će se muška obilježja s vremenom nužno javljati u ženi. Bau-
delaire potvrđuje ta obilježja; ali istodobno on osporava nji­
hovu ekonomsku podčinjenost. I tako toj razvojnoj tenden­
ciji žene pridaje čisto seksualni akcent. Slika vodilja lezbijske
žene predstavlja protest moderne protiv tehničkog razvoja.
(Bilo bi važno istražiti kako je njegova nesklonost prema Ge-
orge Sand utemeljena u tom sklopu.)

97
 VVALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

Žena u Baudelairea: najdragocjeniji plijen u »trijumfu ale­

gorije« - život koji znači smrt. Ta kvaliteta najneupitnije pri­
staje bludnici. Ona je jedino što joj se ne može oduzeti i za
Baudelairea je samo to važno.
Prekinuti kretanje svijeta - to je bila najdublja volja u Bau-
delaireu. Volje Jošue. Ali ne toliko proročka: jer on nije m i­
slio na preokret. Iz te volje izlazi njegova silovitost, njegovo
nestrpljenje i njegov gnjev; iz nje izlaze ponovljeni pokušaji
da ubode svijet u srce ili pjeva u snu. Iz te volje prati sm rt u
njezinim djelima i ohrabruje je.
Treba pretpostaviti da predmeti koji čine središte Baudela-
ireova pjesništva nisu dostupni planskom, cilju usmjerenom
naporu: presudno nove predmete - veliki grad, masu - ne uzi­
ma na nišan kao takve. To nije melodija koja mu zuji u ušima.
Ali to je sotonizam, spleen i nastrana erotika. Pravi predm e­
ti Fleurs du mal mogu se nači na neuglednim mjestima. Oni
su, slikovito rečeno, još nedodirnute žice nečuvenog instru­
menta na kojem Baudelaire fantazira.
Labirint je pravi put za onoga tko če još na vrijeme doči na
cilj. Taj je cilj tržište.
S novim proizvodnim postupcima, koji vode imitaciji, pri­
vid se pretvara u robu.
Za ljude kakvi su danas postoji samo jedna radikalna novi­
na - a to je uvijek isto: smrt.
Ukrućeni nem ir također je formula za sliku Baudelaireova
života koji ne zna za razvoj.
Masa je jedna od tajni koja je dopala prostituciji tek s vele­
gradom. Prostitucija otvara mogučnost mitske komunikacije

98
 ZENTRALPARK

s masom. No nastanak mase je istodoban s nastankom ma­

sovne proizvodnje. Prostitucija kao da sadrži i mogućnost da
izdrži u okolini u kojoj najintimniji objekti sve više i više po­
staju masovna roba. U prostituciji velikih gradova i žena po­
staje masovnom robom. To posve novo obilježje velegradskog
života pridaje Baudelaireovoj recepciji dogme o nasljednom
grijehu stvarno značenje. Čini se da je Baudelaire već dovolj­
no iskušao njegov najstariji pojam da bi svladao posve novi,
dekoncentrirajući fenomen.
Labirint je domovina oklijevala. Put onoga tko se boji do­
spjeti do cilja lako će se pokazati kao labirint. Tako se na­
gon ponaša u epizodama koje prethode njegovu zadovoljenju.
Tako se ponaša i čovječanstvo (klase) koje neće znati kamo
ga vodi put.
Ako fantazija pruža odgovore sjećanju, onda joj mišljenje
posvećuje alegorije. Sjećanje ih spaja.
Magnetska privlačnost koju je nekoliko temeljnih situaci­
ja neprestano imalo za pjesnika pripada u krug simptoma
melankolije. Baudelaireova fantazija pozna stereotipne slike.
Posve općenito čini se da je bio pod prisilom da se barem je­
danput vrati svakom svom motivu. To se doista može pris­
podobiti prisili koja zločinca ponovno vuče na mjesto zloči­
na. Alegorije su mjesta na kojima je Baudelaire zadovoljavao
svoj razaralački nagon. Vjerojatno se tako objašnjava jedina
podudarnost tolikih njegovih proznih djela s pjesmama Fle-
urs du mal.
Ocjenjivati Baudelaireovu misaonu snagu prema njegovim
filozofskim ekskursima (Lemaitre) bila bi velika zabluda. Bau­
delaire je bio loš filozof, dobar teoretičar, ali neusporediv je bio

99
 WALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

jedino kao podrivač. O d podrivača ima stereotipnost motiva,

odlučnost u otklanjanju svih smetnji, spremnost da u svako
doba stavi sliku u službu misli. Podrivač, kao povijesno odre­
đen tip mislioca, to je onaj koji je prisan s alegorijama.
U Baudelairea je prostitucija kvasac koji podiže fantaziju
masa u velikim gradovima.
Veličajnost alegorijske intencije: razaranje organskoga i ži­
voga - gašenje privida. Naći nadasve važno mjesto na kojem
Baudelaire govori o fascinaciji koju za njega ima oslikana te­
atarska pozadina. Odricanje od čara daljine presudni je tre­
nutak u Baudelaireovoj poeziji. U prvoj strofi Le voyage na­
šao je najsuvereniju formulaciju.
Žrtvovanju muške seksualnosti pripada daje Baudelaire trud­
noću morao osjećati gotovo kao nepoštenu konkurenciju.
Zvijezde koje je Baudelaire odagnao iz svog svijeta u Blanqu-
ija upravo su poprište vječnog povratka.
Čovjekova predm etna okolina sve bezobzirnije poprim a
izraz robe. Istodobno reklama teži nadvladati robni karakter
predmeta. Lažnom preobraženju svijeta robe suprotstavlja se
njezino izobličenje u alegorijsko. Roba nastoji pogledati sebi
u lice. Svoje očovječenje slavi u bludnici.
Treba prikazati prenamjenu alegorije u robnu privredu. To
je bio Baudelaireov pothvat: na robi pokazati svojstvenu joj
auru. Pokušavao je humanizirati robu na herojski način. Tom
je pokušaju opreka istodobno građansko očovječenje robe na
sentimentalni način: dati dom robi, kao čovjeku. To se oče­
kivalo tada od etuija, presvlaka i futrola kojima je tada obilo­
vala građanska oprema.

100
 ZENTRALPARK

Baudelaireova alegorija nosi - za razliku od barokne - tra­

gove srdžbe koja je bila potrebna da se prodre u taj svijet, da
se njegovo harmonično obličje rastoči do ruševina.
Šok kao poetski princip u Baudelairea: fantasque escrime
grada u Tableaux parisiens nije više domovina. Ona je po­
prište i tuđina.
Glavni motiv Jugendstila je preobraženje neplodnosti. Tije­
lo se običava crtati u oblicima koji prethode spolnoj zrelosti.
Povezati tu misao s regresivnim izlaganjem tehnike.
Lezbijska ljubav prenosi oduhovljenje sve u žensko krilo.
Tamo sadi ljiljane »čiste« ljubavi koja ne pozna trudnoću i
obitelj.
Obilježje heroizma u Baudelairea: živjeti u srcu nestvarno-
sti (privida). Tome se pribraja da Baudelaire nije znao za no­
stalgiju. Kierkegaard!
Baudelaireova poezija pokazuje novo u uvijek istome i uvi­
jek isto u novome.
Izričito naglasiti kako ideja vječnog povratka otprilike isto­
dobno prodire u svijet Baudelairea, Blanquisa i Nietzschea.
U Baudelairea akcent je na novome koje herojskim naporom
izvlači iz »uvijek istoga«, u Nietzschea je na »uvijek istome« s
kojima je suočen čovjek herojskim stavom. Blanqui je Nietz-
scheu mnogo bliži nego Baudelaire, ali u njega prevladava re­
zignacija. U Nietzschea se to iskustvo projicira kozmološki u
tezi: ništa se novo više neće pojaviti.
Dijalektičar teži da u jedrima ima vjetar svjetske povijesti.
Misliti za njega znači: podignuti jedra. Kako ih podignuti, to
je važno. Riječi su u njega samo jedra. Kako su postavljena,
to ih čini pojmom.

101
 \VALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

Neodaslana rezonancija koja prati Fleurs du mal do danas

duboko je ovisna o određenom aspektu koji je poprim io ve­
legrad, ovdje jer je prvi put ušao u stih. To se najmanje oče­
kivalo. O no što titra u Baudelaireovim stihovima kad zaziva
Pariz, to je osjetljivost i krhkost tog velikoga grada. Nikada
to nije potpunije označeno nego u Crepuscule du matin; ali
sam aspekt je više ili manje zajednički svim tableaux parisi-
ens\ izražava se i u transparentnosti grada, kako to dočarava
soleil, kao i u kontrastnom učinku Reve parisiens.
Još važnija sljedeća napom ena (Brechtova): Baudelaireova
em inentno čulna profinjenost potpuno se odvaja od prija-
znosti. Ta načelna nepodudarnost čulnog užitka s prijazno-
šću presudno je obilježje stvarne čulne kulture. Baudelaireov
snobizam ekscentrična je formula toga postojanog odricanja
od prijaznosti, a njegov »sotonizam« nije ništa nego stalna
spremnost da je ometa, gdje god se pojavila.
U Fleurs du mal nema ni najmanjeg traga nekog opisa Pariza.
To je dovoljno da ih odrješito razluči od kasnije »velegradske
poezije«. Baudelaire govori u brujanju Pariza kao netko tko
govori u huci valova. Njegov se govor razabire kad se čuje. Ali
u njega se umiješalo nešto što ga ometa. I ostaje izmiješano s
brujanjem koje ga prenosi i pridaje mu tamno značenje.
U opoziciji koju Baudelaire najavljuje prema prirodi krije
se najprije dubok protest protiv »organskoga«. Za razliku od
anorganskoga, djelatna kvaliteta organskoga posve je ograni­
čena. Malo je primjenjiva. Usp. Courbetovo svjedočenje daje
Baudelaire svakog dana morao izgledati drukčije.
Baudelaireovo herojsko držanje možda je najsrodnije Ni-
etzscheovom. Kad Baudelaire ustraje na katolicizmu, onda je

102
 ZENTRALPARK

njegovo iskustvo univerzuma podređeno istom iskustvu koje

je Nietzsche sažeo u rečenici: Bog je mrtav.
Vrela iz kojih se napaja Baudelaireovo herojsko držanje izvi­
ru iz najdubljih temelja društvenog reda koji se ustalio oko
sredine stoljeća. Sastoje se ni od čega osim od iskustava koja
su Baudelairea poučila o zamašnim promjenama uvjeta umjet­
ničke proizvodnje. Te su promjene bile u tome da je u umjet­
ničkom djelu neposrednije i vehementnije nego prije došla do
izražaja robna forma, a u njegovoj publici masovna. A upravo
te promjene dovele su kasnije uz ostale promjene na području
umjetnosti prije svega do propasti lirske poezije. Jedinstveno je
obilježje Fleurs du mal da je Baudelaire na te promjene odgo­
vorio knjigom pjesama. To je ujedno najizvanredniji primjer
herojskog držanja koje se može naći u njegovu životu.
»Lappareil sanglant de la Destruction« - to je rasuta opre­
ma koja - u najzabačenijoj komori Baudelaireove poezije -
leži pred nogama bludnice i baštini sve punomoći barokne
alegorije.
Podrivač čiji pogled, uplašeno, pada na ulomak u vlastitoj
ruci, postaje alegoričarem.
Pitanje rezervirano za kraj: kako je moguće da je barem pri­
vidno tako skroz naskroz »nesuvremeno« ponašanje kao što
je alegoričarevo dobilo najodličnije mjesto u poetskom dje­
lu stoljeća?
Slici »spasenja« pripada čvrst, prividno brutalni zahvat.
Baudelaire je u stavu primatelja milostinje neprekidno istra­
živao to društvo. Njegova umjetno održavana ovisnost o majci
nema samo razlog naglašen psihoanalizom, nego i društveni.

103
 tt'ALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

Za misao o vječnom povratku važna je činjenica da se bur­

žoazija više nije usuđivala suočiti s predstojećim razvojem
potaknutim proizvodnim poretkom . Zaratustrina misao o
vječnom povratku i deviza pospanaca »samo još četvrt sata«
komplementarni su.
Moda je vječni povratak novoga. - No postoje li unatoč tome
upravo u modi motivi spasenja?
Podudarnost između antike i moderne jedina je konstruk­
tivna povijesna koncepcija u Baudelairea. Ona više isključuje
nego sadržava dijalektičku.
Leyrisova napomena kako je riječ »familier« u Baudelairea
puna tajne i nemira znači za njega nešto što prije nije značila.
Prvi redak La servante au grad cceur - u riječima dont vous
eties jalouse, ne sadrži onaj ton koji bi se očekivao. Od jaloux
glas se gotovo povlači. A jačina glasa nešto je nadasve važno
za Baudelairea.
Leyrisovas napomena, kako se buka Pariza na mnogim mje­
stima baš i ne pretače u smisao riječi (lourds tombereaux)>
nego je ritmički utkana u Baudelaireov stih.
Muška impotencija - ključna figura usamljenosti - u njezi­
nu se znaku odvija zastoj proizvodnih snaga - jaz dijeli čo­
vjeka od drugih.
Magla kao utjeha usamljenosti.
Vie anterieure otvara vremenski jaz u stvarima; usamljenost
otvara pred čovjekom prostorni jaz.
Tempo flanera može se usporediti s tempom mnoštva, kako
je prikazan u Poea. Predstavlja protest protiv njega (usp. modu
kornjača u 1839, D 2 a, 1).

104
 ZENTRALPARK

Dosada u proizvodnom procesu nastaje njegovim ubrzanjem

(posredstvom strojeva). Flaner protestira ostentativnom hlad-
nokrvnošću protiv proizvodnog procesa.
U Baudelairea se nailazi na mnoštvo stereotipa kao u baro­
knih pjesnika.
Baudealireova kandidatura za Academie bila je sociološki
eksperiment.
Nauk o vječnom povratku kao san o predstojećim nečuve­
nim otkrićima na području reprodukcijske tehnike.
Kad se čini da se čovjekova čežnja za čišćim, nedužnijim i
spiritualnijim životom nego što mu je dan nužno počinje ogle­
dati za zalogom u prirodi, on se uglavnom nalazi u nekom
sličnom biću biljnog svijeta ili životinskog carstva. Drukčije
je u Baudelairea. Njegov san o takvom životu odbacuje za­
jedništvo sa svakom zemaljskom prirodom i ostaje samo na
oblacima. Mnoge pjesme sadrže motive oblaka. Obesvećiva-
nje oblaka (la Beatrice) najplodonosnije je.
Prikrivena sličnost Fleurs du mal i Dantea postoji u nagla­
sku kojim se knjizi pripisuju obrisi stvaralačkog života. Nema
knjige pjesama u kojoj je poet manje tašt i u kojoj snažnije do­
lazi do izražaja. Domovina stvaralačkoga genija prema Bau-
delaireovu je iskustvu jesen. Veliki pjesnik je gotovo jesenje
biće. »L’Ennemi«, »Le Soleih.
»L’Essence du rire« ne sadrži ništa nego teoriju sotonskog
smijeha. Baudelaire ide u tome tako daleko da čak i osmijeh
ocjenjuje sa stajališta sotonskog smijeha. Suvremenici su često
upućivali na nešto zastrašujuće u njegovu smijehu.
 VVALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

Dijalektika robne proizvodnje: novina proizvoda dobiva (kao

stimulans za potražnju) dosad nepoznato značenje; uvijek isto
javlja se simbolički u masovnoj proizvodnji prvi put.
Sjećanje je sekularizirana relikvija.
Sjećanje je opreka »doživljenome«. U njemu se odražava ra­
stuće samootuđenje čovjeka, koji svoju prošlost inventarizira
kao mrtvo dobro. Alegorija je u devetnaestom stoljeću poči­
stila okoliš da se nastani u unutarnjem svijetu. Relikvija po­
tječe od lešine, sjećanje od odum rlog iskustva, koje se eufe-
ministički zove doživljaj.
Amblemi se vraćaju kao roba.
U Baudelairea postoji bojazan da ne izaziva jeku - bilo u duši
ili u prostoru. Katkad prodoran, nikada sonoran. Njegov se
govor odvaja od njegova iskustva tako neznatno kao gesta sa­
vršenog prelata od njegove osobe.
Jugendstil se čini produktivnim nesporazumom pomoću ko­
jeg je »novo« postalo »moderno«. Taj je nesporazum dakako
ponikao u Baudelaireu.
Moderna stoji u opoziciji prema antici, novo u opoziciji pre­
ma uvijek istome. (M oderna(o): masa; antika: grad Pariz.)
M eryonove pariške ulice: ponori iznad kojih visoko gore
prolaze oblaci.
Dijalektička je slika kao bljesak. Kao što slika bljesne u spo-
znatljivosti Sada, tako treba uhvatiti sliku prošloga, u tom slu­
čaju Baudelaireovu. Spasenje koje se uspostavlja tako, i samo
tako, može se uvijek izvući samo kao ono što se neum itno
gubi u opažanju. U to treba uključiti metaforičko mjesto iz
uvoda o ugnjetavanome.

106
 ZENTRAI.PARK

U zijevanju čovjeku se otvara bezdan; on je nalik dosadi

koja ga okružuje.
Što znači: govoriti o napretku svijetu koji je utonuo u mrtvač­
ku ukočenost. Iskustvo svijeta koji poprima mrtvačku uko­
čenost Baudelaire je našao u neusporedivoj snazi u Poea. Poe
mu je bio nezamjenjiv zato što je opisao u kojem Baudelai-
reova poezija i težnje imaju neko pravo (usp. Meduzinu gla­
vu u Nietzschea).
Vječni povratak pokušaj je da se spoje dva antinomna prin­
cipa sreće: naime, princip vječnosti i princip: još jedanput. -
Ideja vječnog povratka izvlači iz bijede vremena spekulativ­
ne ideje (ili fantazmagorije) sreće. Nietzscheov heroizam je
opreka Baudelaireovu heroizmu koji iz bijede filistarstva do­
ziva fantazmagoriju moderne.
Pojam napretka temelji se u ideji katastrofe. Ona nije ono što
uvijek predstoji, nego ono što je uvijek dano. Strindbergova mi­
sao: pakao nije ono što nam predstoji - nego taj život ovdje.
Spas je mali skok u kontinuiranoj katastrofi.
Reakcionarni pokušaj da se stvore tehnički uvjetovane for­
me, to jest zavisne varijable učine konstantnima, javlja se slič­
no kao u Jugentstilu i u futurizmu.
Reve parisien - fantazija o zaustavljenim proizvodnim sna­
gama.
Mašinerija postaje u Baudelairea ključ za razorne snage. Ta­
kva mašinerija čak je ljudski skelet.
Rani proizvodni prostori nalik stambenoj kući uza sve bar­
barstvo i nesvrsishodnost znali su poticati vlasnika tvornice,
kojeg se u tome može zamisliti gotovo kao sporedni lik, da
 NVAI.TER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

zadubljen u pogledu na svoje strojeve sanja, ne samo o svojoj

nego i njihovoj budućoj veličini. Pedeset godina nakon Bau-
delaireove smrti taj je san odsanjan.
Barokna alegorija vidi lešinu samo izvana. Baudelaire je vidi
i iznutra.
To što u Baudealirea nema zvijezda najjača je potvrda o ten­
denciji njegove poezije prema isključenju privida.
U flaneru, može se reći, javlja se ponovno dokoličar, kako
ga je Sokrat kao sugovornika vidio na atenskom trgu. No So­
krata više nema, i tako se on ne spominje. Nestao je i ropski
rad koji mu je jamčio dokoličara.
U mnogim njegovim pjesama postoji isto neusporedivo mje­
sto na početku - tam o gdje su gotovo nove. Često se na to
upozoravalo.
U liku koji je prostitucija poprim ila u velikim gradovima
žena se ne javlja samo kao roba nego u najpregnantnijem smi­
slu kao masovna roba. To je naznačeno artificiielnim zaodi-
jevanjem individualnog izraza u korist profesionalnoga, ka­
kvo proizvodi šminka. Da taj aspekt za Baudelairea seksualno
određuje bludnicu, o tome napokon svjedoče njegove m no­
gostruke evokacije bludnice u kojima pozadina nikada nije
bordel nego, naprotiv, često ulica.
Vrlo je važno što »novo« u Baudelairea nimalo ne pridono­
si napretku. Uostalom Baudelaire gotovo nikada nije poku­
šao ozbiljno se suočiti s predodžbom napretka. Svojom m r­
žnjom najprije progoni »vjeru u napredak«, kao herezu, kri­
vovjerje, ne kao običnu zabludu. Blanqui naprotiv ne iska­
zuju mržnju prema vjeri u napredak; ali ga u tišini obasipa

108
 ZF.NTRALPARK

prezirom. Nipošto nije izvjesno je li time ostao vjeran svojem

političkom kredu. Aktivnost profesionalnih zavjerenika, kao
što je bio Blanqui, ne pretpostavlja vjeru u napredak, nego
prije svega odlučnost da se unaprijed obračuna sa sadašnjom
nepravdom. Ta odrješitost da čovječanstvo u posljednjoj se­
kundi izvuče iz prijeteće katastrofe upravo je mjerodavna za
Blaquija, više nego za bilo kojeg drugog revolucionarnog po­
litičara tog doba. On se ustručavao stvarati planove o tome
što dolazi »kasnije«. Sa svim tim može se veoma dobro spo­
jiti Baudelaireovo ponašanje 1848.
Baudelaire je napokon popustio, suočen s neznatnim uspje­
hom svog djela. Nabacivao se svojim djelom i svojim primje­
rom sve do kraja i iskazivao što misli o neophodnoj nužnosti
prostitucije za pjesnika.
Za razumijevanje Baudelaireove poezije presudno je pitanje
na koji se način lice prostitucije izmijenilo nastankom veli­
kih gradova. Jer, izvjesno je: Baudelaire izražava tu promje­
nu, ona je jedno od najvećih predmeta njegove poezije. Pro­
stitucija poprima nastankom velikih gradova novu tajanstve­
nost. To je prije svega labirintski karakter samoga grada. La­
birint, ćija je slika u mesu i krvi flanera, javlja se u prostitu­
ciji gotovo u novom obojenju. Prva je tajna kojom raspolaže,
dakle, mistični aspekt velegrada kao labirinta. Njemu pripa­
da, kako se samo po sebi razumije, slika Minotaura u sredi­
ni. Nije važno što pojedincu donosi smrt. Važna je slika smr­
tonosnih snaga koje on otjelovljuje. I to je za stanovnika ve­
likih gradova novo.
Fleurs du mal kao arsenal; Baudelaire je pisao određene
pjesme da razori druge koje je ispjevao. Tako se dalje može
razvijati poznata Valeryeva refleksija.

109
 \VALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

Neobično je važno - i to treba reći o upotpunjenju Valerye-

ve bilješke - da je Baudelaire naišao na natjecateljski odnos
u poetskoj proizvodnji. Naravno, osobna su rivalstva između
pjesnika prastara. Ali ovdje je riječ upravo o transponiranju
rivalstva u sferu konkurencije na otvorenom tržištu. Njega
treba osvojiti, a ne protekciju nekog kneza. No u tom smislu
Baudelaireovo je stvarno otkriće da je suočen s individuama.
Dezorganizacija poetskih škola, »stilova«, opreka je otvore­
nom tržištu koje se otvara pjesniku kao publika. Publika kao
takva javlja se u Baudelairea prvi put u vidnom polju - to je
razlog što nije više pao kao žrtva »privida« poetskih škola. I
obrnuto: budući da je škola u njegovim očima bila puka po­
vršinska tvorevina, publika mu je tim više bila pred očima
nepobitnija realnost.
Baudelaire i Juneval. Najpresudnije je: kad Baudelaire opisu­
je pokvarenost i grijeh, on uvijek u njih uključuje sebe. On ne
zna za gestu satirika. No to se tiče samo Fleurs du mal, koje se
po tom stavu potpuno razlikuju od proznih zapisa.
Fleurs du mal zacijelo su dobili na težini zbog okolnosti što
Baudelaire nije ostavio roman.
Melanchtonov termin melencolia illa heroica. najsavršenije
označava Baudelaireov genij. Ali melankolija ima u devetnae­
stom stoljeću drukčiji karakter nego u sedamnaestome. Ključ­
na figura rane alegorije je lešina. Ključna figura kasne alegorije
je sjećanje. Sjećanje je shema preobrazbe robe u objekt sabira­
ča. Podudarnosti su prema prirodi stvari beskrajno mnogo­
struki odjeci svakog sjećanja na druge. »Jai plus de suovenirs
que si javais mille ans.«

110
 ZENTRAI.PARK

Baudelaireova ekscentrična svojstvenost bila je maska ispod

koje je, moglo bi se reći od stida, pokušavao sakriti nadindi-
vidulanu nužnost svoje životne forme, a do određenog stup­
nja i svoje životne sudbine.
Od sedamnaeste je godine Baudelaire vodio život literata.
Ne može se reći da se ikada obilježio »duhovnim«, da se za­
lagao za »duhovno«. Još nije bila pronađena etiketa za umjet­
ničku proizvodnju.
Alegorijsko poimanje, stilotvorno u sedamnaestom stoljeću,
nije to više bilo u devetnaestom. Baudelaire je kao alegoričar
bio izoliran; kao da je u određenom pogledu zaostao. (Nje­
gove teorije katkad provokativno naglašavaju to zaostajanje.)
Kao što je stilotvorna snaga alegorije u devetnaestom stolje­
ću bila neznatna, tako je i njezino potpadanje rutini ostavi­
lo mnogostruke tragove u poeziji sedamnaestoga stoljeća. Ta
je rutina do određenog stupnja nanijela štetu destruktivnoj
tendenciji alegorije, njezinu naglašavanju fragmentarnoga u
umjetničkom djelu.

lll
 POVIJESNO-FILOZOFIJSKE TEZE

1.
Bio je navodno automat konstruiran tako da na svaki potez
igrača šaha odgovori protupotezom koji će mu osigurati parti­
ju. Lutka u turskoj nošnji, s nargilom u ustima, sjedila je pred
daskom koja je počivala na prostranom stolu. Sistem zrcala
budio je iluziju da je stol sa svih strana proziran. Zapravo je
unutra sjedio grbav čovječuljak koji je bio šahovski majstor
i vrpcama vodio ruku lutke. Zamislimo filozofiju kao sliku i
priliku te aparature. Dobiva uvijek lutka koja se zove »histo­
rijski materijalizam«. Može se bez okolišanja upustiti u igru
sa svakim ako u službu uzme teologiju koja je danas, kako je
poznato, malena i ružna, a ionako se ne smije pokazivati.

2.
»Među najčudnije osobine ljudske ćudi«, govori Lotze, »ubra­
ja se uz toliko sebičnosti u pojedinostima opća odsutnost za­
visti prema budućnosti.« Refleksija uči da je naša slika sreće
potpuno određena vremenom u koje nas je doveo put vlastite
egzistencije. Sreća koju u nama može pobuditi zavist postoji
samo u zraku koji smo udisali, s ljudima s kojima smo razgo­
varali, sa ženama koje su nam se podale. Drugim riječima,u
predodžbi sreće neumitno titra i predodžba izbavljenja. Tako
je i s predodžbom prošlosti koja je predmet povijesti. Prošlost
sadrži vremenski indeks koji upućuje na izbavljenje. Postoji

113
 \VALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

tajni dogovor između prošlih pokoljenja i našega. Na zemlji

su nas očekivali. Kao poputbina data nam je, kao i svakom
pokoljenju prije nas, slaba mesijanska snaga na koju prošlost
polaže pravo. To se pravo ne može steći jeftino. Historijski
materijalist to zna.

3.
Kroničar koji pobrojava događaje, ne razlikujući male od ve­
likih, potvrđuje istinu da ništa što se zbilo nije izgubljeno za
povijest. Zapravo tek izbavljenom čovječanstvu posve pripa­
da njegova prošlost. To će reći: tek se izbavljeno čovječanstvo
u svakom trenutku može pozivati na svoju prošlost. Svaki
proživljeni trenutak postaje citation a lordre du jour, a taj je
dan posljednji.

4.
Težite najprije za hranom i odjećom,
Tad će vam samo od sebe pripasti carstvo nebesko.
Hegel, 1807.

Klasna borba, koja je uvijek pred očima historičaru odgoje­

nom na Marxu, borba je za sirove i materijalne stvari bez ko­
jih nema ni finih ni spiritualnih. Unatoč tome, potonje se u
klasnoj borbi ne poimaju kao plijen koji pripada pobjedniku.
One u toj borbi žive kao pouzdanje, kao smionost, kao hu­
mor, kao lukavost, kao odlučnost i upućuju daleko unatrag.
One će uvijek ponovno staviti pod znak pitanja svaku pobjedu
koja je ikada dopala vladajućima. Kao što cvijeće okreće gla­
vu prema suncu, tako neki tajanstveni heliotropizam navodi

114
 POVIJESNO-FILOZOFIJSKE TEZE

sve prošlo onom suncu koje upravo izlazi na nebu povijesti.

U te najneprimjetljivije od svih promjena mora se razumjeti
historijski materijalist.

5.
Istinska slika prošlosti brzo promiče pokraj nas. Prošlost se
može uhvatiti samo kao slika koja zabljesne u trenutku spo­
znaje i izgubi se u nepovrat. »Istina nam neće pobjeći« - ta
rečenica Gottfrieda Kellera obilježava u slici povijesti histo-
rizma upravo ono mjesto koje je probio historijski materija­
lizam. Jer, sa svakom sadašnjosti može u nepovrat iščeznuti
slika prošlosti u kojoj se ona nije znala prepoznati. (Radosna
poruka koju historičar uzbuđeno donosi prošlosti dopire iz
usta koja, čim se otvore, govore u prazno.)

6.
Historijski artikulirati prošlo ne znači spoznati »kako je za­
pravo bilo«. Znači, domoći se sjećanja kao kad bljesne u trenu
opasnosti. Historijski materijalizam teži zadržati sliku prošlo­
sti kao kad se historijskom subjektu iznenada ukaže u trenut­
ku opasnosti. Opasnost prijeti i opstojnosti tradicije i onima
kojima je upućena. Za jedno i drugo opasnost je ista: izručiti
se kao oruđe vladajućoj klasi. Svako razdoblje mora nastoja­
ti iznova obraniti tradiciju od konformizma koji je sadržan u
samom pojmu. Mesija se tada ne javlja samo kao izbavitelj, on
se javlja kao pobjednik Antikrista. Samo onaj povjesničar koji
je prožet time umije u prošlosti raspiriti iskru nade: ni mrtvi
neće biti sigurni od neprijatelja ako pobijedi. A taj neprijatelj
nije prestao pobjeđivati.

115
 VVALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

7.
Sjetite se tmine i velike hladnoće
U toj dolini koja odzvanja jadom.
Brecht: Prosjačka opera

Fustel de Coulanges preporučuje povjesničaru da izbije iz gla­

ve sve što zna o kasnijem tijeku povijesti ako se želi uživjeti u
neko razdoblje. Bolje se ne može opisati postupak s kojim je
raskinuo historijski materijalizam. To je postupak uživljava-
nja. Njegovo je porijeklo trom ost srca, acedia, koja se ne zna
domoči prave historijske slike kad načas bljesne. Za teologe
srednjeg vijeka ona je slovila kao iskon tuge. Flaubert koji ju
je upoznao piše: '»Malo ljudi shvača koliko je trebalo tuge da
iskrsne Kartaga.« Narav te tuge bit če jasnija ako postavimo
pitanje u koga se zapravo uživljava historistički povjesničar.
Odgovor bezuvjetno glasi: u pobjednika. A svi su vladajući
nasljednici svih koji su ikada pobjeđivali. Uživljavanje u po­
bjednika stoga uvijek dobro dolazi vladajućima. To historij­
skom materijalizmu govori dovoljno. Tko god do toga dana
odnosio pobjedu, taj korača s pobjedničkom povorkom koja
vladajuće vodi preko onih koji danas leže na tlu. Plijen ide s
pobjedničkom povorkom, kao što se uvijek običavalo. Nazi­
vaju ga kulturnim dobrima. Ona s historijskim materijalistom
mogu računati kao s distanciranim promatračem. Jer, sve što
razabire u kulturnim dobrima vuče porijeklo od nečega čega
se on grozi. Svoje postojanje ona ne zahvaljuju samo muci ve­
likih genija, koji su ih stvorili, nego bezimenoj tlaci njihovih
suvremenika. Dokument kulture uvijek je ujedno i dokument
barbarstva. I kao što on nije lišen barbarstva, tako nije ni pro­
ces prenošenja kojim prelazi od jednoga drugome. Historijski

116
 POVIJESNO-FILOZOFIJSKE TEZE

materijalist odmiče se stoga od njega što više može. Svojom

zadaćom smatra četkati povijest uz dlaku.

8.
Tradicija potlačenih uči nas da je »iznimno stanje« u kojem
živimo pravilo. Moramo doći do pojma povijesti koji odgo­
vara tome. Tada će nam zadaća biti dozivanje istinskog izni­
mnog stanja; i tada će se popraviti naša pozicija u borbi pro­
tiv fašizma. Njegova je šansa uvelike u tome što ga protivnici
u ime napretka prihvaćaju kao historijsku normu. - Čuđenje
da je to što doživljavamo »još« moguće u dvadesetom sto­
ljeću nije uopće filozofsko. Ono nije početak spoznaje, bila
to i spoznaja da je predodžba povijesti iz koje poniče posta­
la neodrživa.

9.
Za uzlet mi je spremno krilo
i sad me povratak veseli,
jer tu, da stojim život cijeli,
meni bi malo sreće bilo.
Gerhard Scholem: Pozdrav Angelusa

Postoji Kleeova slika koja se zove Angelus Novus. Na njoj je

prikazan anđeo koji izgleda kao da se namjerava udaljiti od
nečega u što se zagledao. Oči su mu raskolačene, usta otvore­
na, a krila spremna za let. Anđeo povijesti sigurno tako izgle­
da. Lice je okrenuo prošlosti. Tamo gdje mi vidimo lanac zgo­
da, on vidi samo katastrofu koja neprestano gomila razvali­
ne na razvaline i baca ih pred njegove noge. Htio bi još ostati,

117
 NVALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

probuditi mrtve i popraviti razvaljeno. No iz raja dopire vi­

hor koji mu se uhvatio u krila, a tako je jak da ih anđeo više
ne može sklopiti. Taj ga vihor nezadrživo tjera u budućnost
kojoj je okrenuo leđa, dok hrpa razvalina pred njim raste do
nebesa. To što nazivamo napretkom, taj je vihor.

10.
Predmeti koje su samostanska pravila preporučivala redov­
nicima za meditaciju imali su zadaću da ih udalje od svijeta
i njegovih napasti. Nešto slično namijenili smo mislima koje
ovdje izlažemo. U trenutku kad na tlu leže političari u koje
su protivnici fašizma polagali nadu i svoj poraz potkreplju­
ju izdajom vlastite stvari, one žele političkog optimista izvući
iz mreža u koje su ih bacili. To gledanje polazi od toga da su
kruta vjera tih političara u napredak, pouzdanje u »masovnu
bazu« i napokon servilno uključivanje u nekrontrolirani apa­
rat tri strane iste stvari. Ono nastoji pokazati koliko bi za naše
uvriježeno mišljenje bilo dragocjeno poimanje povijesti koje
odbacuje svaku vezu s onim na kojem ustraju ti političari.

11.
Konformizam koji se otpočetka udomaćio u socijaldemokra­
ciji nije povezan samo s njegovom političkom taktikom nego
i s njegovim ekonomskim pojmovima. On je uzrok kasnijeg
sloma. Ništa nije njemačko radništvo korumpiralo toliko kao
mišljenje da pliva sa strujom. Tehnički razvoj bio je za njega
matica struje s kojom je mislio da pliva. Odatle je samo korak
do iluzije da je tvornički rad koji poniče iz naravi tehničkog

118
 POVI JESNO-FILOZOFIJSKE TEZE

napretka političko dostignuće. Stari protestantski radni mo­

ral slavio je u sekulariziranom liku uskrsnuće u njemačkim
radnicima. Gotski program nosi već tragove te zablude. On
definira rad kao »izvor sveg bogatstva i sve kulture«. Slute­
ći zlo, odgovorio je Marx na to, da čovjek ne posjeduje nika­
kve svojine osim svoje radne snage, da »mora biti rob drugih
koji su sebe učinili posjednicima«. Bez obzira na to, konfuzi­
ja se dalje širi, a Josef Dietzgen ubrzo najavljuje: »Rad je ime
spasitelja novog doba. U poboljšanju... rada... nalazi se bogat­
stvo koje sada može ostvariti ono što do sada nije ostvario ni
jedan izbavitelj«. Taj vulgarnomarksistički pojam o radu ne
zadržava se odviše na pitanju kako se njegov proizvod obija
o glavu radnicima kad njime ne raspolažu. Zamjećuje samo
napredak u svladavanju prirode, a ne nazadovanje društva.
Iskazuje već tehnokratska obilježja koja će se kasnije pojaviti
u fašizmu. Među njih se ubraja pojam prirode koji zlokobno
odudara od onoga koji se javlja u predmartovskim socijalistič­
kim utopijama. Rad, kako ga oni shvaćaju, svodi se na iskori­
štavanje prirode koje se s naivnim zadovoljstvom uspoređuje
s iskorištavanjem proletarijata. Za razliku od te pozitivističke
koncepcije, iznenađujuće zdrav smisao odaju fantazije koje
su dale toliko povoda za izrugivanje Fouriera. Prema Fourie-
ru posljedica dobro organiziranog društvenog rada bila bi da
četiri mjeseca osvjetljavaju zemaljsku noć, da se led povuče s
polova, da morska voda više ne bude slana, a zvijeri stupe u
službu čovjeku. To sve ilustrira rad koji bi, daleko od toga da
iskorištava prirodu, bio kadar probuditi snage koje još drije­
maju u njoj. Korumpiranom pojmu rada odgovara pojam pri­
rode koja je, kao što se izražava Dietzgen, »ovdje gratis«.

119
 VVALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

12.
Trebamo Historiju, ali drugačiju
nego što je treba
razmaženi besposličar u vrtu znanja.
Nietzsche: O koristi i šteti Historije

Subjekt historijske spoznaje je borbena, potisnuta klasa. U

Marxa ona se javlja kao posljednja potlačena, kao osvetnička
klasa koja djelo oslobođenja privodi kraju u ime pokoljenja
pobijeđenih. Ta svijest, koja na kratko još jedanput dolazi do
izražaja u Spartacusu, oduvijek je bila zazorna socijaldemo­
kraciji. Za tri desetljeća pošlo joj je za rukom gotovo ugasi­
ti ime jednog Blanquija čiji je prodorni zvuk potresao proš­
lo stoljeće. Svidjelo joj se da radničkoj klasi dodijeli ulogu iz­
bavitelja budućih pokoljenja. Time joj je prerezala žilu kuca­
vicu. Klasa je u toj školi zaboravila i mržnju i požrtvovnost.
Jer su se one hranile slikom potlačenih predaka, a ne idealom
oslobođenih unuka.

13.
A naša je stvar svakim danom sve jasnija
A narod svakim danom sve bistriji.
Wilhelm Dietzgen: Religija socijaldemokracije

Socijaldemokratska teorija, a još više njezina praksa, određe­

na je pojmom napretka koji se ne zasniva na stvarnosti nego
na dogmi. Napredak kako se ocrtavao u glavama socijaldemo­
krata bio je napredak samog čovječanstva (ne samo njegovih
vještina i znanja). Bio je potom beskonačan (u skladu s be­
skrajnom mogućnošću čovječanstva da se usavršava). Slovio

120
 POVIJFSNO-FILOZOFIISKF. tf .zk

je napokon kao bitno nezadrživ (kao samodjelatan koji se od­

vija ravnocrtno ili spiralno). Svaki je od ta tri predikata kon-
troverzan i svaki se može izvrgnuti kritici. No bespoštedna bi
se kritika morala ostaviti svih tih predikata i ustremiti se na
nešto što im je zajedničko. Pojam napretka ljudskog roda u
povijesti ne može se odvojiti od pojma da se ona odvija u ho­
mogenom i praznom vremenu. Kritika pojma takvog procesa
mora biti osnova kritike pojma napretka uopće.

14.
Iskon je cilj.

Karl Kratiš: Riječi u stihovima

Povijest je predmet konstrukcije, a njezino mjesto nije homo­

geno i prazno vrijeme, nego vrijeme ispunjeno oprisutnje-
njem. Tako je za Robespierrea antički Rim bio oprisutnjen -
ispunjena prošlost koju je istrgnuo iz kontinuuma povijesti.
Francuska revolucija shvaćala je sebe novim Rimom. Pozivala
se na stari Rim, kao što se moda poziva na neku prošlu odje­
ću. Moda ima njuh za aktualno, gdje god se ono kretalo u gu-
štari prošloga. Ona je tigrovski skok u prošlo. No on se zbiva
u areni gdje zapovijeda vladajuća klasa. Isti je takav skok pod
slobodnim nebom povijesti i dijalektički skok, kako je Marx
shvaćao revoluciju.

15.
Svijest o kidanju kontinuuma povijesti svojstvena je revoluci­
onarnim klasama u trenutku njihove akcije. Velika revolucija
uvodi novi kalendar. Dan kojim počinje novi kalendar slovi

121
 \VALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

kao historijski vremenski lom. I to je zapravo isti dan koji se

uvijek vraća u liku praznika, a oni su dani spominjanja. Ka­
lendari, dakle, ne broje vrijeme kao satovi. Oni su spomenici
povijesne svijesti o kojoj u Europi unatrag stotinu godina kao
da više nema ni traga. Još u lipanjskoj revoluciji, u jednoj zgo­
di, ta je svijest došla na svoj račun. Uvečer, prvog dana bor­
be, pokazalo se da su na nekoliko mjesta u Parizu, neovisno i
u isto vrijeme, pucali u crkvene satove. Neki očevidavc kojeg
slave vjerojatno zahvaljujući stihu napisao je tada:
Qui le croirait? On dit, qu’irrites contre l’heure
De nouveaux Josues au pied de chaque tour,
Tiraient sur les cadrans pour arrer le jour.

16.
Historijski materijalist ne može se odreći pojma sadašnjosti
koja nije prijelaz, nego zastaje u vremenu i zaustavlja se. Jer,
upravo taj pojam definira sadašnjost u kojoj on piše povijest
za sebe. Historizam uspostavlja »vječnu« sliku prošlosti, hi­
storijski materijalist jedno jedino iskustvo s njom. On prepu­
šta drugim a da se predaju bludnici »bilo jednom« u bordelu
historizma. Ostaje gospodar svojih snaga: dovoljno da razbi­
je kontinuum povijesti.

17.
Historizam s pravom nalazi vrhunac u univerzalnoj povijesti.
Materijalistička historiografija razlikuje se od nje vjerojatno
jasnije nego od bilo čega drugoga. Prva nema teorijsku arm a­
turu. Njezin je postupak pribrajanje: pruža mnoštvo činjenica

122
 POVIJF.SNO-H1.OZOFIISKF.TF.ZK

da ispuni homogeno i prazno vrijeme. Materijalistička histo­

riografija temelji se pak na konstruktivnom načelu. Mišljenju
nije svojstveno samo kretanje nego i mirovanje misli. Kad mi­
šljenje odjednom zastane u konstelaciji zasičenoj napetostima,
ono joj zada šok kojim se kristalizira u monadu. Historijski
materijalizam laća se povijesnog predmeta jedino i samo kad
ga susreće kao monadu. U toj strukturi uočava znak mesijan­
skog zastoja zbivanja, drukčije rečeno, revolucionarne šanse
u borbi za potlačenu prošlost. On je prihvaća da bi određeno
razdoblje istrgnuo iz homogenog tijeka povijesti, pa iz razdo­
blja izvlači određen život, a iz životnog djela određeno dje­
lo. Ishod je njegova postupka da u djelu očuva životno djelo,
u životnom djelu razdoblje, u razdoblju čitav tijek povijesti.
Hranjivi plod historijskog pojmljenoga čuva u svojoj nutrini
vrijeme kao dragocjeno sjeme lišeno okusa.

18.
»Bijednih pet tisućljeća homo sapiensa«, kaže noviji biolog, »u
odnosu prema povijesti organskog života na zemlji su kao dvi­
je sekunde na kraju nekoga dana koji traje dvadeset i četiri sata.
Povijest civiliziranog čovječanstva u cjelini iznosila bi prema
tome mjerilu petinu posljednje sekunde posljednjeg sata.« Sa­
dašnjost, koja kao model mesijanskog vremena, u nevjerojat­
nom skraćenju, sadrži povijest čitavog čovječanstva, poklapa se
na dlaku s likom koji čini povijest čovječanstva u svemiru.

A
Historizam se zadovoljava time da utvrdi uzročni splet razli­
čitih trenutaka povijest. No kao uzrok neko činjenično stanje

123
 WALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

nije već i povijesno. O no je to postalo, posthumno, zbog zbi­

vanja koja su od njega stoljećima daleko. Historičar polazi od
toga ne dopušta više da mu slijed zbivanja klizi kroz prste kao
zrna krunice. O n uočava konstelaciju u koju je njegovo vri­
jeme ušlo s posve određenim prošlim vrem enom. Tako za­
sniva pojam sadašnjosti kao oprisutnjenje u koju su ugrađe­
ni djelići mesijanskoga.

B
Gataoci koji su ispitivali što vrijeme krije u svom krilu nisu
ga zacijelo osjećali ni kao homogeno ni kao prazno. Tko to
ima na umu doći će možda do pojma kako se prošlo vrijeme
doživljava u spominjanju: naime, isto tako. Kao što je pozna­
to, Židovima je bilo zabranjeno da istražuju budućnost. Tora
i molitva uče ih, naprotiv, spominjanju. O no je skidalo čari
s budućnosti kojom su opsjednuti oni koji navraćaju gatao-
cima. No za Židove budućnost je ipak bila homogeno i pra­
zno vrijeme. Jer u njoj svaka sekunda male su dveri kroz koje
može ući Mesija.

124
 TEOLOŠKO-POLITIČKI FRAGMENT

Tek Mesija dovršava svekoliko povijesno zbivanje, i to u smi­

slu da tek on razrješava, dovršava, stvara njegovu vezu s mesi­
janskim. Stoga se ništa historijsko po sebi ne može pozivati na
mesijansko. Stoga carstvo Božje nije telos historijskog dynami-
sa; ono ne može biti postavljeno kao cilj nego kao kraj. Stoga
ni poredak profanoga ne može biti sazdan na misli Božjega
carstva, stoga teokracija nema politički nego samo religijski
smisao. (Najveća je zasluga Blochova Duha utopije što je naj­
intenzivnije osporio političko značenje teokracije.)
Poredak profanog trebao bi se zasnivati na ideji sreće. Veza
tog poretka s mesijanskim jedan je od najhitnijih poučaka fi­
lozofije povijesti. I upravo ona uvjetuje mističko poimanje
povijesti, čiji se problem može prikazati slikom. Ako jedan
smjer strelice označava cilj u kojem djeluje dynamis profa­
noga, a drugi smjer mesijanski intezitet, tada se traženje sre­
će slobodnog čovječanstva zacijelo otklanja od toga mesijan­
skog smjera, ali kao što jedna sila na svom putu može potica­
ti drugu silu na suprotnom, tako i profani poredak profano­
ga može poticati dolazak mesijanskog carstva. Profano, do­
duše, nije kategorija carstva, ali je kategorija, i to najtočnija
njegova najtišeg približavanja. Jer, u sreći sve zemaljsko teži
svom smiraju, a samo mu je u sreći određeno da nađe smi­
raj. - A neposredna mesijanska intezivnost srca, unutrašnjeg
pojedinog čovjeka, zacijelo prebiva u nesreći, u smislu pat­
nje. Duhovnoj restitutio in integrum koja uvodi u besmrtnost

125
 WALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

odgovara svjetovna koja uvodi u vječnost smiraja, a ritam tog

vječno prolaznoga, u svom totalitetu prolaznoga, u svom pro­
stornom, ali i vremenskom totalitetu prolazno svjetovnoga,
ritam mesijanske prirode - to je sreća. Jer, priroda je mesi­
janska po svojoj vječnoj i totalnoj prolaznosti. Težiti njoj, pa
i za one stupnjeve čovjeka koji su priroda, zadaća je svjetske
politike čija se metoda zove nihilizam.

126
 Gershom Scholem

WALTER BENJAMIN I NJEGOV ANĐEO

U s p o m e n n a P e te ra S z o n d ija , n a čijem je s e m in a ru
p rv i p u t o d r ž a n o p re d a v a n je o tim o d n o sim a .

I.
Svojstvenostima Benjaminove filozofske proze - kritičke i me­
tafizičke, pri čem je marksistički element nešto kao izvrtanje
metafizičko-teološkoga - pripada enormna sklonost kanoni-
ziranju, gotovo kao citiranju Svetoga pisma. No od kanonskih
tekstova Marxa, Engelsa ili Lenjina, tako omiljenih u marksi­
sta, ona se razlikuje nečim: dubokom povezanošču s teologi­
jom, koja mu je ostala inspiracijom do kraja života, zasnovala
posebnu formu koja aurom ex catedra obuhvaća tako mnoge
važne (ali - Bože, oprosti - i nevažne) Benjaminove rečeni­
ce. Njegovi neprijatelji već su rano govorili o »ontologiji kon-
statiranja« u njegovim tekstovima. Nisam zapravo jedini koji
je uočio da mladi marksisti »Benjamina citiraju kao Sveto pi­
smo«1. Njegove rečenice imaju često autoritarni ton objave,
kakve su, ne u manjoj mjeri, imale u njegovoj metafizičkoj
mladosti. »Metafizička je istina, da...« bila je omiljena reče­
nica VValtera Benjamina kada sam ga upoznao, a uslijedio bi
često vrlo čudan iskaz, duboko upreden u teološko. Tako go­
tovo nema razlike između Metafizike mladosti iz 1913. i Po-
vijesno-filozofijskih teza iz 1940, bez obzira na sve ostale »sa­
držajne« suprotnosti. On bi prihvatio da ga se proglasi crkve­
nim ocem ili, kako se sada rado izražava, marksističkim rabi-
 VVALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

mada s dijaletičkom ogradom, ali zapravo blagonaklono. Ge­

sta ezoterika, koju smo Adorno i ja zapazili na njemu, bila je
gesta producenta autoritarnih rečenica, a to zapravo znači ta­
kvih koje se apriorno i po svojoj naravi citiraju i tumače. Lu­
cidno je u njima povezano s posve zagonetnim, kao ni u ko­
jeg drugog autora koji se zacijelo zbog dobrih razloga danas
citira zajedno s njim (od Blocha ili čak Lukacsa do Brechta i
Adorna). To su rečenice iz svetog pisma adepta, preodjevene
jedva i oskudno, racionalne i ujedno mistične, kako takvim
rečenicama priliči.
U Benjamina se u marksističke refleksije ili u one koje se iz­
daju marksističkima, mjestimično ubacuju izvorni dojmovi,
uvidi ili iskustva pretvoreni u direktan govor ili posredova­
ni. Uviđavna čitateljica, kao M arianne Kesting, govorila je o
začecima »premoštenja između marksističke pojmovnosti i
estetskog postupka« u Benjamina; da je te začetke asocijativ­
no razrađivao, napose u kasnim tekstovima u kontekstu rada
0 pariškim pasažima i da je to donijelo mnogo plodova. Tako:
»Njegove su asocijacije genijalne i poticajne, ali one više nisu
marksističke.«2To je istina s kojom se marksistički čitatelj Be­
njamina tako teško nosi ili je ne uzima ozbiljno.
Svatko zna kako Benjaminovi marksistički tekstovi upuću­
ju u određen smjer, pa i kada diskusije o određenju tog smje­
ra ne dopuštaju da se vidi kraj. Ne treba sumnjati u Benjami-
novu odlučnost da se okuša s predm etom i terminologijom
klasne borbe kao sadržajem, ne samo svjetske povijesti nego
1filozofije. Pa ipak - sumnje spopadaju i brižnog čitatelja tog
»masiva« misli koji bi mogao odvesti u taj smjer, kako se sam
izrazio u svibnju 1935. u pismu W erneru Kraftu3. Neizmije-

128
g er s h o m s ch o l e m : walter ben ja m in i njego v an đ eo

129
 WALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

njeno, dapače tvrdokorno pružajući otpor toj plakativnoj pre­

obrazbi i ponekad jednostavno verbalno-retorički prevlada­
no ili provedeno, katkad čak ni to, nego u svojem najvlastiti-
jem vokabularu, koji se razvija neometano od marksističkog
medija, mnogi radovi i zapisi koji se dodiruju s radom o pa­
sažima otvoreno i neuvijeno pribjegavaju mističnoj tradiciji
i priključuju njezinu kontinuitetu. To što takvi radovi, kao o
Lesskovvu, Kafki i drugi razaraju legendu o jednoznačnoj ra­
zvojnoj liniji u Benjaminovoj produkciji, često je, kako je već
navedeno, bilo razlogom što su bili zatajeni u svijesti njego­
vih marksističkih komentatora u novoj ljevici. No to je razu­
mljivo, iako nije u korist stvarnom razumijevanju Benjami-
nova genija. Smješteni u marksističko (i glasno) susjedstvo,
oni su pravi pieces de resistence recepcije Benjamina koja je
trenutačno u zamahu.
Stoga je primjereno uputiti na aspekte Benjaminove ličnosti
i mišljenja koje njegovi današnji interpretori nisu dotakli ili
su ga zbunjeni gurnuli u stranu. A tome pripada, možda naj­
prije, njegova veza s mističnom tradicijom i mističnim isku­
stvom, a što nipošto nije iskustvo Boga koje mnogi simplifi-
katori proglašavaju kao jedino koje zaslužuje naziv mistično.
Benjamin je znao, da je mistično iskustvo višeslojno, a upra­
vo ta višeslojnost igra tako veliku ulogu u njegovu mišljenju i
njegovoj produkciji. Ako smijem govoriti iz vlastita iskustva,
najzačudnija je Benjaminova crta bio spoj izrazite lucidnosti
s darom za dijalektičku oštrinu s jedne strane, ali i sklonost
da tu lucidnost spaja s fantastičnim teorijama, od kojih je u
svoje ranije doba pri kontradikciji lako odustajao i nastojao
potom dubinski ući u stvar, dok ju je u kasnijem razdoblju

130
 GERSHOM s ch o l e m : walter ben ja m in i njegov a nđ eo

znao konzervirati uz izliku čisto heurističkog postupka. Du­

boka prepletenost mistično-kozmičkih i marksističkih uvida,
koji se uzajamno prožimaju ili se javljaju uzastopce, vidljiva
je najprije u njegovoj maloj knjizi Jednosmjerna ulica. O nje­
zinu posljednjem tekstu »Prema planetariju« neki je kritičar
s mnogo prava rekao: »Ovdje entuzijazam izbrblja mističnu
fiksaciju prije nego što ga domišljen zahvat svede na racional­
no i moralno distanciranu dijalektiku«1. Na tu dvostrukost u
Benjaminovu mišljenju, gdje su mistična intuicija i racionalni
uvid često samo prividno spojeni dijalektikom, opširno sam
uputio u svojem eseju o VValteru Benjaminu i sada bih htio
predstaviti uvjerljivi dokaz za to.
Iza mnogih Benjaminovih tekstova stoji osobno, čak najo-
sobnije iskustvo, koje je u projekciji na teme njegovih radova
iščezlo ili čak potpuno skriveno tako da ga neupućeni ne može
uočiti pa čak niti naslutiti. To je slučaj s Porijeklom njemačke
tragedije i s teorijom melankolije, u kojoj je opisao svoje sta­
nje. I tako se pedeset godina nakon što je napisao slavnu ra­
spravu o Goetheovim Duševnim srodnicima, koja predstavlja
vrhunac estetske literature, napokon smije izreći jednostav­
na, ali skrivena istina, da su taj - kako ga je nazvao Hofma-
nnsthal - »jednostavno neusporediv« rad i njegovi uvidi bili
mogući samo zato što su napisani u Benjaminovoj životnoj
situaciji koja na dlaku odgovara romanu. Jer na izvorištu nje­
govih spoznaja o lijepome i luciferskoj dubini privida u ko­
jem se lijepo krije i manifestira, stoji ona »nijemost biljke« i
ljepota one »Otilije« koja je tada tako uspješno stupila u nje­
gov život. Na toj je liniji i zapis autobiografske prirode o sebi
i svom anđelu, na koji želim svratiti pozornost. Posrijedi je

131
 VVAI.TER b e n j a m in : n o v i a n đ e o

zacijelo uznemirujuće svjedočanstvo Waltera Benjamina, koje

mu je bilo tako važno da ga je tijekom dva dana zapisao čak
u dvije verzije. Kao takvo čini mi se ključnim i dragocjenim,
koliko god iziskivalo komentar.

II.
Taj zapis s uistinu zagonetnim naslovom »Agesilaus Santan-
der« stoji u bilježnici Waltera Benjamina, u njegovoj ostav­
štini u Frankfurtu na Majni, kojom nakon sm rti Theodora
Adorna upravlja poseban gremij. Ta bilježnica sadrži bilješke
iz 1932. i 1933. godine, u kojima se nalaze vrlo različita, m ar­
ksistička i s marksističkim posve nespojiva zapažanja. Tu su
(str. 15-16) »Refleksije o radiju« i (str. 25-27) pod natukni­
com »Umjetnost narodu - umjetnost znalcima« sažetak dis­
kusije s W. Haasom, urednikom časopisa Literarische Welt iz
jeseni 1932. u kojem Benjamin pod marksističkim predzna­
kom upravo brani tezu da je umjetnost namijenjena znalcima.
Na str. 31-35 slijedi (u ovom svesku objavljen) zapis »Učenje
o sličnosti«, koji je napisan nakon bijega iz Berlina (u ožujku
1933) u proljeće na otoku Ibizi i sadrži teoriju okultnih feno­
mena, od koje mi je poslao skraćenu verziju- (iz koje je važ­
no izbačeno), a dosad je tiskana samo u njegovim Tekstovi­
ma (Schriften, sv. 1, str. 507-510). Potom slijedi na str. 37-39
»Agesilaus Santander« u kraćoj formi (str. 39), datiran: Ibi-
za 12. kolovoza 1933, te nešto dulja konačna verzija, datirana
sljedećim danom. Benjamin je od travnja do listopada 1933.
živio na Ibizi (u San Antoniju), gdje je od svibnja do sredine
srpnja 1932. boravio prvi put, od tada možda potječu prve
stranice njegova sveska »Zapisi o Jugendstilu«.

132
 GERSHOM SCHOI.EM: \VAl.TER BENJAMIN I NJEGOV ANĐEO

Okolnosti u kojima su zapisi nastali nisu poznati. No može

se postaviti pitanje, koje mi je postavio Peter Szondi u diskusiji
o tom tekstu, nije li Agesilaus Santander možda produkt ha­
lucinacije. Prema Jeanu Selzu (Uber Walter Benjamin, Fran­
kfurt, 1968. str. 49) Benjamin je u ljetu 1933. imao malariju.
Ne navodi točne datume, samo da je Benjamin u listopadu
otišao iz Ibize. No tome se suprotstavlja Benjamin navodom
o svojim boravcima i njihovu trajanju u kasnijem podnesku
francuskim vlastima - očito u vezi s planiranim naturalizira-
njem ili produljenjem dozvole boravka u Francuskoj. Postoji
kopija tog podneska, gdje stoji da je 25. rujna 1933. otišao iz
Ibize. Od tog datuma dolazi do 6. listopada i toga dana navo­
di svoju parišku adresu. Prema pismu koje mi je uputio 16.
listopada 1933. iz Pariza (Briefe, sv. 2, str. 593) znamo da je u
Pariz došao teško bolestan i da pretkraj svog boravka na Ibi-
zi »uopće više nije bio zdrav« te da je na dan odlaska imao
»prvi u nizu najozbiljnijih napada groznice«. Po dolasku u
Pariz utvrđeno je da ima malariju. Je li tu malariju imao već
12. i 13. kolovoza, šest tjedana prije odlaska? U pismu koje
mi je uputio 31. srpnja 1933, gdje kaže da je završio »Lođe«,
važno poglavlje Berlinskog djetinjstva (Berliner Kindheit, str.
588/89), govori da je već otprilike 14 dana bolestan. S dru­
ge strane ondje stoji rečenica: »Ovdje je počela velika vrući­
na. Španjolci koji znaju kako djeluje govore o ‘ludilu kolovo­
za’ kao o posve običnoj stvari. Raduje me promatrati kako
djeluje na strance.« On sam tu pojavu očito dakle nije osje­
ćao. No ne može se isključiti da ne postoji veza između zapi­
sa i prvog, još relativno lakog napada malarije, koliko god to
bilo hipotetično. Selz je navod u svojim sjećanjima zacijelo

133
 WALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

crpio iz vijesti da mu je dijagnosticirana malarija, koja je do­

prla do njega pošto se Benjamin vratio u Pariz, što nije sigu­
ran dokaz da je već u kolovozu doista imao malariju. No uvje­
ren sam da za razumijevanje zapisa to pitanje nije važno jer
njegova struktura i misaoni svijet imaju im anentnu logiku, a
kombinacija slika ne razlikuje se od postupka koji inače bira
u mnogim zapisima.

Prenosim tekst u obje verzije:

(prva verzija)
Agesilaus Santander
Kad sam se rodio, moji su roditelji pomislili da ću možda po­
stati pisac. A onda ne bi bilo dobro da svatko smjesta zapa­
zi da sam Židov: zato su mi osim običnog imena dali još dva
vrlo neobična. Neću ih odati. Dovoljno je da su roditelji pri­
je četrdeset godina bili tako dalekovidni. Dogodilo se što su
naslutili. No onaj koga se to ticalo odbacio je mjere kojima
su htjeli presresti sudbinu. Umjesto da tekstove potpisuje svo­
jim sigurnosnim imenima, on ih je zadržao za sebe. Bdio je
nad njima kao nekoć Židovi nad tajnim imenima koja su na­
dijevali svakom djetetu, a koja djeca nisu mogla saznati prije
dana objave muškosti. No kako se to u životu može dogoditi
više puta, a svako tajno ime možda ne ostaje uvijek isto i ne­
promijenjeno, tako se njegova promjena može objaviti novom
objavom muškosti. Ali zato ne prestaje biti ime koje sabire sve
životne snage, koje ih doziva i štiti od nepozvanih.
To ime nipošto ne obogaćuje onoga koji ga nosi. Lišava ga
mnogo čega, a najprije dara da bude isti kao prije. U sobi u ko­
 CiERSHOM SCHOI.KM: \VAI.TER BENJAMIN NIEGOV ANĐEO 1
joj sam najposlije živio, on mi je, prije nego što je oboružan i
oklopljen iz starog imena stupio na svjetlo dana, objesio svoju
sliku: Novi Anđeo. Kabala kazuje da Bog svaki trenutak stvori
mnogo novih anđela čiji je zadatak da mu pred prijestoljem,
prije nego što se rastvore u ništavilu, na tren zapjevaju u sla­
vu. Moj je u tome bio prekinut: lice mu nema ništa ljudskoga.
A meni se osvetio što sam ga omeo u njegovu djelu. Iskoristio
je, naime, okolnost što sam došao na svijet u znaku Saturna -
planeta polaganog obrtaja, zvijezde oklijevanja i kašnjenja - i
poslao najdužom, najkobnijom stramputicom svoj ženski lik
za muškim iz slike, iako su oba bila toliko bliska.
Nije vjerojatno znao da je time dozvao snagu onoga na koga
se okomio. Jer moje strpljenje ne može narušiti ništa. Njego­
va krila nalikuju anđelovima jer im je dovoljno malo zamaha
da se nepomično održe licem u lice s onima koje je odlučio
čekati. Ima pandže poput anđelovih i kao nož oštra krila, ali
ne pokazuje da će se oboriti na one koje gleda. Od anđela uči
kako obuhvatiti partnera pogledom, a onda malo pomalo ne­
zadrživo uzmicati. Vuče ga za sobom na bijegu* u budućnost
iz koje je izbačen. Od nje se ne nada ničemu osim pogledu na
čovjeka kojem ostaje okrenut.
Tako sam se tobom, tek što sam te prvi put vidio, vratio ona­
mo odakle sam došao.
Ibiza 12. kolovoza 1933.

* B e n ja m in je n a jp rije n a p isa o v o ž n ja , a o n d a p r o m ije n io u b ije g i jo š je ­

d a n p u t n a p isa o isp o d riječ b ije g .

135
 VVALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

1vr '1
l/ .-f 4**vvV ... i,.T- X k '
lv j-.
'-'h t r jk ,»**t W
«■^> y«>w " ma *- ))*T>
*f! j A A jm
A"A W ,\
,'. v
v>yju«:
va .X
> **;
y^*kh<M '.'*** i&tKJvHtiA/ *yn vy *X<'4, 4 -^^<1 w
V. ** «** - w
A*
*fo Vr**d- A£**** -Av 4 #w/J-e. *u*+k*/’^Us v»/4.
,-l ^
# ^ .^ T
vrt-* /•«**«■ , \ 7’7^/^’v A« ■**
k-C^*V. cfi .
z y * u & ,* u » .
1,jZr ć j f n Z n f u ^ e ^ - k v t+ u ^ * - «*,
z£J’\*S '*•*.• .UM.HmaaJ' «*'<}’•+* <l'^*JV < u ^ * i-
,*t#. uv# /W» kuu
** ' ’ ■ v f ’ O -
A # f ^ / *»-' ’ SW *
‘H-‘■i ' ■•"’A *•' v- 1aa*si ■•» -
i*v ****-•* • ■•* Vv -*<v -,v*v >*<*<&***■■ ‘i / * ’'. * * . *'r TTT/ A4A/-V i «AT
. ‘■»w , ^ ‘ — <a*w W - ^ '." I jp f t'v J t S z j l W/f«.».
-u- i\‘r J-.iS.K-**, t H/- *“v ( u r ‘S * ?
.J* v 1 f * '■ -*■ u^ * r ? 4 * * ,* * ''- '*', * '
r> ' v V a {«*v€ k j *m ~ " v * ^ ^ ' ' ■'■*+« >-
•«//.* ^ t K . 7 ^ ^ - H ~ ' * \ v ‘ ~ v a : ' 1.*•*•'*J *
.»: .'. •> - / / >«✓ '■ t - ■; > -ff
I »r » (> . . ’ _ f '.' s ■' “•!« ■%•■» •

'c*Z^1> l « ^ ' u „■/, ^ v r f ^ J A i s 7 u < k j f a > r r c

^A iV i* '<*v / ^ f K - v - , . t > , ^ aa ) f 65; ^

JLukuŽ*.
yS *>...... i * W < 4 ^, **V IV ^-W

.jtf •** ‘P- 4 n 4* ■* f'-*'

^ -*■ >-l--V«“ *- ' ; ■<K —''v

'H yt n-(UFk‘U~

Benjamin-Archhf

136
 GERSHOM SCHOLEM: WALTER BENJAM1N 1 NJEGOV ANĐEO

py
l. " l
tituli/ ft***'’ JM
lyJW< K-' “<vtA/ <^vAf,j9p
p „ iHSf V~fXvt “ C „ ~r'pju*v\*v'
Xr>jiA*l \M / -W -4^iv^,(
'^Cr'A.Vh ■ v * 4 'A ^ a<H /' C4*
<** [[
----- ---------- -* , V> «A fc* tiSUj , <WM> ^ .fer <«)£rvv~^
\^ JiltJ f^ A V ^VW>rV kfU«, v^r UKr<\UJK“H •**fl *■*** «/ *4
f*r fi4t.fi ■**-VAiWw. *~v -n's

# . f - s {

vU. W t-Av -V k**w / v **• 4i& *x)K r*)k :<- \< r

* ' ' ■ ? £ ' * ! ? . J ^ u s . < * ..w * .f» ~ U

; ‘.»;•'.«/.’' V. -V 6 l'*S> *fi> f '4-

«-* Ž <*t% x4>
**'• i - j* i«u,y£"tr fi'V * - w/refA K f c ^
”» «#*.*<w + u ~ *riw tu>'f**&r:.
r >> *W *V*>^V* V '- r . - ^ . ,
am* U'JL V ^,vs wk*«L>A-" w-

. * «a^ v Mt t^ tv ^

Z « * rf2 W * r& v r» **v, '</> H* t £ T hr '«***

***-

*W 4 & Z $ Z Z ,^ }
-V JVv .w«<» Jfr U v ih ir ,•»««► V' *tf*'"?- - ’ ^
gen)*iT'in-4rchfv

137
 NVALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

, *n*A *4}w ftto, -V f t '"J Ir ^ i f t i

U,
,\j *atL - 4-VU w i,
fe.«. ■ %*»
^ ftftfi***/ n-\r
to, n & /-kp>i; /»* f ■
*-«; y ćio* f t */*€&?# > ft, i 4 i x ^ u t y , s ■»‘.'ft* * / ,
.
Afj^ts
a -i.i,r
Mtor~-^> p p ’t- ft/}
ftO *w\j/ -pis
.fas f c ' f t f t l . f f t i faf
f*f . t*rcM
-^ut, *m - r ■*+*.}»,
. ' f t , \ja
<<H«
> Lus P ^f •ftfts. *f? tr **■ *, «V

. ..... ,
Uv««- A/ ,y f ft .t H^,<ft ' f t * ftU-u?
^ » f t -J+jf! TiaA / yuritv>
PLr&»A <x
Jstrt.htu,
f t f t / ^***Vr t’l/ tT* - '
f t * ts •U‘o* S i *4 v >f t f t , *<*)- h 4 b<>* ft?<r tiV?
f t f t ta**- H h A L l<Jh/, ^ ^ ft t <T*
* '< w r r ^ *& £< « # *"

(druga konačna verzija)

Agesilaus Santander
Kad sam se rodio, moji su roditelji pomislili da ću možda po­
stati pisac. A tada ne bi bilo dobro da svatko odm ah zapazi
da sam Židov. Zato su mi osim običnog imena dali još dva,
neobična, po kojima se neće vidjeti ni da ih nosi Židov, ni da
mu pripadaju kao osobna imena. Dalekovidniji prije četrde­
set godina roditeljski par nije mogao biti. To što su neodređe­
no naslutili, zbilo se. No mjere kojima su htjeli presresti sud­
binu, odbacio je onaj koga su se ticale. Naime, umjesto da ih
javno objavi s tekstovima koje je pisao, ponašao se kao Židovi
s dodatnim imenima svoje djece, koja ostaju tajna. S njima ih
upoznaju tek kad dosegnu mušku zrelost. No kako se muškost
u životu može objaviti više nego jedanput, a tajno ime vjero­
jatno ostaje isto i nepromijenjeno samo pobožnima, onda se

138
 litRSHOM scholkm: \vai.tkr benjamin i njegov anđeo

onome tko nije takav promjena imena odjednom objavi kad

i muškost. Tako i meni. Ali ime zato ne prestaje najčvršće zbi­
jati životne snage i štititi od nepozvanih.
No to ime nipošto ne obogaćuje onoga koga imenuje. Na­
protiv, od njega otpada mnogo toga kad se objavi. Gubi napri-
je dar da sliči čovjeku. U sobi u kojoj sam živio u Berlinu on
je, prije nego što je naoružan i oklopljen iz mog imena stupio
na svjetlo dana, objesio svoju sliku: Novi Anđeo. Kabala ka­
zuje da Bog svaki tren stvori mnoštvo novih anđela koji su svi
određeni samo da mu pred prijestoljem, prije nego što se ra­
stvore u ništavilu, na tren zapjevaju u slavu. Takvim se anđe­
lom predstavio novi, prije nego što se imenovao. No bojim se
da sam mu neumjesno dugo uskraćivao himnu. Ali on mi se
osvetio za to. Iskoristio je, naime, okolnost što sam došao na
svijet u znaku Saturna - zvijezde najpolaganijeg obrtaja, pla­
neta okolišanja i kašnjenja - i poslao najdužom, najkobnijom
stranputicom svoj ženski lik za muškim iz slike, iako su oboje
nekad bili nadasve bliski - ali se nisu poznavali.
Nije možda znao da će se snaga onoga kojeg je htio tako
pogoditi najbolje pokazati: naime, dok čeka. Kad taj muška­
rac naiđe na ženu koja ga obuzme, on iznenada odluči da na
njezinu životnom putu vreba i čeka dok mu bolesna, ostarje­
la, u otrcanoj odjeći padne u ruke. Ukratko, muškarčevo se
strpljenje ničim ne može obesnažiti. A njegova su krila na­
lik anđelovima* zato što im je dovoljno malo zamaha da se
dugo nepomično zadrže licem u lice s onim kojeg je odlučio
više ne ispustiti.

* Najprije je B. napisao: onim a poput anđelovih, i potom precrtao.

139
 WALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

A anđeo sliči svemu od čega sam se morao odijeliti: ljudi­

ma, a i stvarima. Prebiva u stvarima koje više nemam. Čini ih
prozirnima, a iza svake mi se ukazuje onaj kome je namije­
njena. Zato me nitko ne može nadmašiti u darovanju. Možda
je anđela i privukao netko tko daruje i ostaje prazan. Jer i on,
iako ima pandže i šiljasta, čak poput noža oštra krila, ne po­
kazuje da će napasti onoga kojeg drži na oku. Gleda ga čvr­
sto u oči - dugo vremena, onda uzmiče malo pomalo, ali ne­
umitno. Zašto? Da ga povuče sa sobom, na onom putu u bu­
dućnost kojim je došao, a tako ga dobro pozna da ide njime
bez osvrtanja i ne gubi iz vida onoga kojeg je izabrao. On želi
sreću: opreku koju čini zanos jednokratnoga**, novoga, još
neživljenoga i ono*** blaženstvo ponovljenoga, vraćenoga,
življenoga. Zato se, kad sa sobom uzme novog čovjeka, ni na
kojem putu ne nada novome osim povratku kući. Tako kao
ja, tek što sam te prvi put vidio, vratih se**** s tobom onamo
odakle sam došao.
Ibiza 13. kolovoza 1933.

III.
Prije nego što se upustim u objašnjavanje tog nadasve herm e­
tičnog teksta, moram nešto reći o slici Angelusa Novusa Paula
Kleea, koja je ovdje u središtu. Tu je sliku Klee naslikao 1920.
u Mtinchenu i nosi signaturu 1920/32. Od 1919. sve do kraja

*’ Najprije samo: tim e što jednokratno, novo, jo š neživljeno s onim; potom

je popravio kao u tekstu.
” * O no - umjesto prethodno precrtanog to.
” ” Najprije: vratih se onam o; onda izbrisano i nanovo napisano: vratih
se s tobom onam o.

140
 GERSHOM SCHOI.F.M: tt'ALTER BENJAMIN I NJEGOV ANĐEO

života Kleeovo djelo napućuju slike i crteži anđela na pede­

setak listova, najviše iz njegovih posljednjih godina. Kao što
je njegov sin Felix Klee pisao u pismu iz ožujka 1972: »Pau-
la Kleea mamilo je prikazivati Božje glasnike - često i u ljud­
skoj tragikomici.« Tako postoji slika »Anđeo donosi željeno«
sa signaturom 1910/91, na kojoj anđeo više kao konobar ili
konobarica donosi što je Klee zaželio. U djelima i mapama o
Kleeu može se naći mnoštvo takvih anđela, najprije iz njego­
vih kasnijih godina, kao u dvije knjige Willa Grohmanna Paul
Klee (1945) i Paul Klee - ručni crteži (1959) Kako se, koliko je
poznato, ne mogu naći Kleeove izjave o tim anđelima, nema
razloga da se u ovom kontekstu pobliže ne razmotre rečeni­
ce koje je Grohmann 1954. posvetio tom motivu u Kleeovim
djelima (str. 348-350). On ih tu pokušava približiti anđelima
Rilkeovih Duinskih elegija, koji prema Grohmannu »poput
Kleeovih anđela žive u velikom jedinstvu koje obuhvaća život
i smrt i u nevidljivom vide višu razinu realnosti« (str. 348).
Za analizu značenja i važnosti, koje je Kleeova slika Angelus
Novus imala u Benjaminovu životu i mišljenju, ti iskazi nisu
revelevatni jer je Benjaminovo poimanje slike bilo hranjeno
posve drugim motivima, kako će se pokazati.
Kleeova slika bila je u svibnju i lipnju 1920. izložena na ve­
likoj Kleeovoj izložbi u Galeriji Hans Goltz u Munchenu, a u
katalogu, koji je izašao kao Posebni svezak Paul Klee časopisa
Ararat, navedena je na str. 24, kao br. 245, ali nije reproduci­
rana. To je relativno maleni akvarel, najprije reproduciran cr-
no-bijelo u knjizi Kairuan ili priča o slikaru Kleeu, Miinchen
1921. Wilhelma Hausensteina, na cijeloj stranici, nasuprot str.
128. Hausenstein, koji je živio u Munchenu, mogao je sliku

141
 \VALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

još vidjeti u Kleeovu atelijeru ili kod Goltza. Kasnije je - oči­

to iz Hausensteinove knjige - još jedanput prenesena u m o­
nografiju Paul Klee Carole Giedion-VVecker, Stuttgart, 1954.
Benjamin tada nije bio u Miinchenu, ali je možda vidio malu
Kleeovu izložbu koja se u travnju 1921. održavala u Berlinu,
negdje na KurfListendammu, a spomenuo ju je u pismu meni
11. travnja 1921. (Briefe I. str. 262) kao posebnu atrakciju. Ali
ne znam je li slika tada uopće tamo bila izložena. No onda
se svakako vratila Goltzu jer ju je Benjamin nabavio u Miin-
chenu, kad me tamo posjetio potkraj svibnja i početkom lip­
nja 1921. Donio mi je sliku s molbom da je pričuvam dok ne
nađe stan u Berlinu, a potom su nastupile velike osobne po­
teškoće u njegovu životu. Do sredine studenoga 1921. visio
je Angelus Novus stoga u stanu, najprije u Turkenstrafie 98,
kasnije Gabelsbergerstrafie 51, koji sam dijelio sa svojom pr­
vom ženom Elsom Burchardt. Visjela je u njezinoj sobi, na što
se Benjamin osvrnuo u više pisama. Sliku je dobio 27. stude­
noga 1921. u Berlinu, kamo sam je poslao prema njegovoj že­
lji (Briefe, sv. I. str. 282). Do njegove rastave 1930. visjela je u
radnoj sobi njegova stana, Delbriickstrafie 23, iznad divana,
kasnije u njegovu posljednjem stanu u Prizregentenstrafie 66.
U Hitlerovo doba donijela mu je sliku u Pariz neka znanica,
vjerojatno 1935. Kad sam ga posjetio u veljači 1938, ponov­
no je visjela u njegovoj velikoj sobi u Rue Dombasle 10. Kad
je u lipnju 1941. pobjegao iz Pariza i svoje papire smjestio u
dva kovčega - Georges Bataille, kojeg je s Benjaminom pove­
zivao College de Sociologie, koji je osnovao, povremeno ih je
tajno držao u Bibliotheque Nationale - izrezao je Benjamin
sliku iz okvira i ugurao je u kovčeg. A nakon rata dospjela je

142
 GERSHOM SCHOI.F.iM: WALTER BENJAMIN I NJEGOV ANĐEO

do Adorna u Ameriku i kasnije u Frankfurt na Majni. Benja-

min je sliku uvijek smatrao svojim najvažnijim posjedom,
iako je kasnije nabavio još jednu Kleeovu sliku »Predstavlja­
nje čuda«, no nju nisam nikada vidio. Kad je potkraj lipnja
1932. htio oduzeti sebi život i napisao oporuku, slovila je kao
poseban osobni dar koji mi ostavlja.
Od prvog trenutka Kleeova ga je slika silno fasicnirala i u
njegovim razmišljanjima punih dvadeset godina imala važnu
ulogu: kao slika meditacije i memento duhovnog poziva, kako
je Friedrich Podszus u svojoj biografskoj skici o Benjaminu
rekao, posluživši se mojom formulacijom u nekom razgovo­
ru. No Angelus Novus predstavljao je za njega još nešto: ale­
goriju u smislu dijalektičke napetosti koju je Benjamin otkrio
u svojoj knjizi o tragediji. Često se usmeno i pismeno vraćao
slici. Kad ju je nabavio, razgovarali smo o židovskoj angelo-
logiji, napose talmudskoj i kabalističkoj, jer sam tada upra­
vo pisao rad o lirici kabale, u kojem sam se opširno izrazio o
anđeoskim himnama u predodžbama židovskih mistika5. Iz
mog vlastitog dugog promatranja slike potječe i pjesma »An-
đelov pozdrav«, koju sam namijenio Benjaminu za njegov
rođendan 15. srpnja 1921. i tiskao je u bilješkama zbirke nje­
govih pisama (sv. I. str. 269). U Benjaminovim pismima slika
se najprije spominje u dopisnici od 16. lipnja 1921, koju su
mi on i njegova žena Dora zajedno napisali iz Breitensteina
na Semmeringu, dok je još visjela kod mene. Njegova je žena
tamo obilježila Angelusa Novusa kao »novonabavljenog ču­
vara kabale«, a Benjamin se dao u duhovite aluzije o liku ci­
tata iz izmišljenog časopisa. U Centralnom listu za angelolo-
giju kao da je pročitao: »Pod utjecajem turske klime nebeska

143
 \VALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

djetelina dobila je tri nova lista. Odsad se pribraja vrsti četve-

rolisnih {Lucerna fortunata). O razvoju magične biljke i na­
dalje ćemo izvještavati naše pretplatnike.« U suprotnosti s tim
navodi ujedno »Privatnu vijest centralnog organa za knjiži­
ce«: »Angelusu draga mala demonologija ne čini dobro. Zato
moli da se udalji iz Berlina. Zabilj. Dr. Delbriick«. Nebeska
djetelina bila je naravno Kleeova slika, koja je visjela u Tiir-
kenstrafie, a tri nova lista odnosila su se na mene, Elsu Burc-
hardt i njegova prijatelja Ernsta Schoena, koji je tada s nama
živio u Turkenstrafieu. Iz Benjaminove primjedbe o »maloj
demonologiji«, koju anđeo ne podnosi, proizlazi da tada nije
povezivao sliku sa sotonsko-luciferskim mislima. Ta mala de­
monologija bila je knjižica bez naslova i teksta, a sastojala se
samo od slika i sigla (»karaktera«) demona, zapravo bio je to
svezak s tablama dr. Fausta Hollenzwanga, objavljenog oko
1840. u Stuttgartu kao litografija. Knjižica je prvotno bila Be-
njaminova6, a poklonio mi ju je kad sam bio u Berlinu u ime
zahvalnosti za moju intervenciju u stvari vrlo važnoj za nje­
gov život, kad mi je ponudio da prijeđemo na ti. Knjiga se još
uvijek nalazi kod mene. Potpis dr. Delbriick rabio je Benjamin
češće u humorističkim ili satiričkim tekstovima, a aludirao je
na svoju roditeljsku kuću DelbruckstraBe u Berlin-Grunewal-
du. U pismima upućenim meni iz 1921. godine još je nekoli­
ko puta spominjao Angelusa Novusa u čije se ime izražavao o
različitim stvarima ili se zahvaljivao. Kad je 4. kolovoza 1921.
prihvatio ponudu izdavača Richarda VVeifibacha iz Heidel-
berga da uređuje kod njega časopis i javio mi to (Briefe, sv. I,
str. 271), već je bio odlučio da ga nazove Angelus Novus. Jer
on bi, kako se izrazio u najavi časopisa koji je dospio tek do

144
 (iERSHOM SCHOLEM: WAITKR HKNJAMIN I NJEC'.OV ANĐEO

tiska, s anđelom od početka dijelio efemerni karakter. To efe­

merno, naime, učinilo se Benjaminu kao pravedna cijena koja
bi propagirala ono što je smatrao pravom aktualnošću: »Čak
se prema talmudskoj legendi i anđeli - novi svakog trena u
bezbrojnim jatima - stvaraju da bi, pošto su otpjevali himnu
Bogu, nestali i rastvorili se u ništavilu. Ime časopisa znači da
mu je namijenjena takva, jedino prava aktualnost.«7 Kleeova
slika nije tu spomenuta.
S godinama za Benjamina su se s anđelom, kojeg je apstrofi-
rao u navedenom tekstu, povezivale veoma različite predodž­
be. U (neobjavljenom) pismu od 18. studenoga 1927, ubrzo
nakon što sam se iz Jeruzalema vratio u Europu, pozvao se na
moju pjesmu o Angelusu u još vedrijem kontekstu - o »Sveu­
čilištu Muri«, koji smo izmislili. Uz njegovo aktivno posredo­
vanje kod moje braće, knjigotiskara u Berlinu, dao sam tada
iz njegovih »isprava« kao »Službenu poučnu poemu Glavnog
i državnog sveučilišta Muri« tiskati »Filozofski alfabet« posve­
ćen njemu. On je tu moju pjesmu nazvao »Pjesmom anđela
čuvara sveučilišta«. Od anđela čuvara kabale iz 1921. postao
je anđeo Sveučilišta Muri, u čijim ispravama jedan »Filozof« i
jedan »kabalist« - koji u tradicionalnom smislu nisu bili ni Fi­
lozof ni kabalist - izvrgavaju ruglu tradicionalno sveučilište i
njegovu znanost. Anđeo, koji još nije, kao kasnije, potonuo u
melankoliju, obraća nam se obojici, povezanim zajedničkom
stvari. »Polaže ga se na ružine grane«, to jest nalazi još prebi­
valište u židovsko-Filozofskom djelu Franza Rosenzweiga.
Zacijelo je anđeo, kojeg je Paul Klee evocirao na svojoj sli­
ci, bio zagonetan, iako posve drukčije zagonetan nego an­
đeo Duinskih elegija i ostalih pjesama, koji je bio posve lišen

145
 \VALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

židovskog elementa glasnika. U hebrejskom ista riječ obilježa­

va anđela i glasnika (malach). Besmrtni anđeli kao arkanđeli
ili Sotona, kao pali anđeo židovske i kršćanske tradicije, Be-
njaminu su bili manje važni nego talmudski motiv o nastanku
i nestanku anđela pred Bogom, o kojima u jednoj kabalistič-
koj knjizi slovi da »nestaju kao varnice na ugljenu«. A tome
se za Benjamina pridružuje i predodžba židovske tradicije o
osobnom anđelu svakoga čovjeka, koji predstavlja tajno »Ja«
i čije mu ime ipak ostaje skriveno. U anđeoskom liku, dijelom
i u formi svog tajnog imena, nebesko je čovjekovo »Ja« (kao
sve drugo stvoreno) utkano u zavjesu koja visi ispred Božjeg
prijestolja. A taj anđeo može biti u opoziciji sa zemaljskim bi­
ćem kojem je dodijeljen i u snažnom odnosu napetosti, kako
se to odražava u Benjaminovim iskazima u »Agesilausu San-
tanderu«. Kad sam u kolovozu 1927. dulje vremena bio s Be-
njaminom u Parizu, upravo sam objavio hebrejski zapis koji
sadrži opširne tekstove o angelologiji i demonologiji kabali-
sta 13. stoljeća i pripovijedao mu o tome.
No luciferski element nije u Benjaminove meditacije o Klee-
ovoj slici dospio direktno iz židovske tradicije, nego iz njego­
va bavljenja Baudelairom koji ga je fascinirao toliko godina.
Luciferski element ljepote sotonskoga, koji potječe s te stra­
ne Benjaminovih interesa, često se javlja u njegovim tekstovi­
ma i zapisima. Njegovi nedavno objavljeni zapisi »O hašišu«
pozivaju se na zapisnik o dojmu hašiša od 15. siječnja 1928.
gdje govori o »sotonskoj fazi« koju je doživio u toj opijenosti:
»Moj je osmjeh dobio sotonske crte: iako više izraz sotonskog
znanja, sotonskog zadovoljstva, sotonskog mira nego soton­
skog, razornog djelovanja«8. No dok »neopisivo lijepo lice«

146
 GERSHOM SCHOI.EM: WA1.TER BENJAMIN I NJEGOV ANĐEO

nekog čovjeka još 1932. u Benjaminovu dijelom neobjavlje­

nom Samoportretu sanjača odaje »sotonske crte... u prigu­
šenom osmijehu«, Kleeov anđeo, koji se preobražava u luci-
fersko, više nije nalik na čovjeka, kao u zapisu (možda dvije)
godine kasnije, kojim se ovdje bavimo. No motiv vijesti koju
anđeo donosi nije nestao. Njezin se sadržaj mijenja s Benja-
minovim predodžbama. Nosi li vijest odozgo? Vijest o »Ja«
koje gleda njega i njegovu sudbinu? Ili čak vijest o tome što
se zbiva u svijetu povijesti, kako se Benjaminu kasnije učinilo
kad je u Angelusu Novusu prepoznao Anđela povijesti? Zapa­
žanja koja slijede obavijestit če iscrpnije o tome.

IV.
Kad je Benjamin pisao te zapise na Ibizi, bio je u situaciji izbje­
glice dovedenog do ruba egzistencijalne nužde. Tri tjedna prije
pisao mi je 24. srpnja 1933. da je svoje životne potrebe »sveo
na minimum«. Njegova sposobnost koncentracije na duhov­
ni rad bila je upravo u takvim situacijama mirakulozno inten­
zivna. Njegova rođakinja citirala mi je njoj nezaboravnu re­
čenicu iz njegova izgubljenog pisma: »Berem cvijeće na rubu
egzistencijalnog minimuma.« Tih gaje mjeseci najdublje za­
pošljavao pogled na dosadašnji život. Odatle je nastala i nova
meditacija o anđelu o kojoj je ovdje riječ - kad slika više nije
bila kod njega, nego samo u njegovu duhu. Povezala se s osvr­
tanjem na vlastiti život kao pisca, kao Židova i kao nesretnog
ljubavnika. To što se u tako očajnoj situaciji, uza svu melanko­
liju, odlučio na odmjereno zapažanje te nije totalno kliznuo u
beznađe i uspostavio određenu ravnotežu između poriva koji
su mu pokretali život, upućuje na snage koje su tada i još dugo

147
 VVALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

priječile njegovo samorazaranje, a sabrao ih je u slici »strplje­

nja« kojim se ovdje s punim pravom hvalio.
Objašnjenje koje slijedi zasnivam na tekstu konačne druge
verzije, ali uzimam u obzir važna odstupanja prve.
Benjamin polazi od fikcije da su mu roditelji, kad se rodio,
osim imena VValter dali još dva druga, nadasve neobična ime­
na, kako bi ih prema potrebi upotrijebio kao literarni pseudo­
nim, da ga se neposredno ne prepozna kao Židova, što je upo­
rabom imena Walter Benjamin neminovno. Roditelji su time
- iako samo u Benjaminovoj imaginaciji - ujedno najavili nje­
gov odnos prema svom anđelu m nogo više nego što su mogli
slutiti. Jer što se krije iza tog zagonetnog imena spartanskog
kralja Agesilausa i sjeverno-španjolskoga grada Santandera?'’1
Ništa drugo nego nadasve simboličan anagram. Sklonost pre­
ma anagramima pratila je Benjamina cijeli život. Glavna mu
je zabava bila sastavljanje anagrama. U svojim člancima če­
sto je rabio umjesto imena Benjamin anagram Anni M. Bie.
U njegovoj rukopisnoj ostavštini u Frankfurtu nalazi se čitav
list na kojem je slagao anagrame. U knjizi o tragediji pisao je
da se u anagramima »šepire riječ, slog i glas, emancipirani od
svakoga uobičajenog smisla, kao predmeti koji se mogu isko­
risti alegorijski«10, čime je definirao i sklonost baroknih pisa­
ca anagramima, kao i vlastitu. Isto je obilježje u njega veoma
točno promatrao i Jean Selz. »Katkad je istraživao i prom a­
trao riječ sa svih strana i otkrivao često u njegovim pojedi­
nim slogovima neočekivani smisao.« (Uber VValter Benjamin,
str. 40). Tu crtu promatrao je Selz dakle upravo na Ibizi gdje
je navedeni tekst napisan. I to što ovdje govori o slogovima
neke riječi, vrijedi i za kombinaciju pojedinih slova u riječi­
ma koje čine anagram.

148
 GERSHOM SCHOLEM: WALTER BENJAMIN I NlECiOV ANĐEO

S jednim prekobrojnim i zacijelo ornamentalno upakiran,

Agesilaus Santander anagram je za Angelusa Satanasa. O ta­
kvom anđelu Sotoni govore i hebrejski tekstovi, kao Midraš
Rabba o egzodusu, sekcija 20, § 10, kao i novozavjetni tek­
stovi, gdje je u 2. Pavlovoj poslanici Korinćanima 12:7 riječ o
Angelosu Satanasu, koji je identičan s odbačenom, pobunje­
nim Luciferom.
Benjamin je svoje tekstove objavljivao pod svojim građan­
skim imenom i nije rabio to ime, kako kaže, »ponašao se kao
Židovi s dodatnim imenima svoje djece koja ostaju tajna«, a
otkriju ih tek kad postanu muškarci. To je aluzija na hebrej­
sko ime koje svako muško židovske dijete dobiva pri obrezi-
vanju i umjesto običnoga građanskog imena ono se rabi u re­
ligijskim dokumentima i za bogoslužja u sinagogi. »Tajno« je
to ime samo zato što ih asimilirani Židovi gotovo ne rabe dok
im djeca, navršivši trinaest godina, prema židovskom zakonu
ne postanu muškarci i pod tim imenom prvi put nastupe u si­
nagogi čitajući Toru (Bar micva). Taj »ulazak u muškost« zna­
či u Židova jedino to da su otad sami odgovorni pridržavati
se propisa Tore i da se u javnoj molitvi pribrajaju desetorici
»muških« sudionika, koliko ih je najmanje potrebno. A otac
u toj svečanoj prigodi izgovara u najmanju ruku rijetko tre­
zven blagoslov: »Hvaljen bio onaj koji me odriješio odgovor­
nosti za ovoga ovdje (sic!)«. Benjamin trasponira tu predodž­
bu u mistično. Muškost, koja za židovsku tradiciju samo rub­
no ima seksualni karakter, povezuje se tu s buđenjem ljubavi,
koja se u životu može dogoditi više nego jedanput, naime sa
svakom novom pravom ljubavi. Pobožnom, to jest onom koji
se pridržava zakona, njegovo »tajno ime« ostaje za čitav život

149
 WALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

»vjerojatno« nepromijenjeno, jer osim braka blagoslovljenog

zakonom ne zna za obnovljenu seksualnost, povezanu s dru ­
gim ženama. Naprotiv, onome koji se kao Walter Benjamin
ne ubraja u pobožne, promjena imena može se iznenada obja­
viti novom objavom muškosti, to jest s novom ljubavi. »Tako
meni« - s novom strastvenom ljubavi objavilo mu se umjesto
imena Agesilaus, koje su mu navodno dali roditelji, novo ime
koje se u starome krije kao anagram. Formuli »Tako meni«
odgovara na kraju zapisa u konačnoj verziji obrat »Tako kao
ja...«, a očito se odnosi na isti događaj u njegovu životu. Ali
i u novim prebrazbama staro ime zadržava magijski karak­
ter. To je ime Angelus Satanas, koje najčvršće stapa anđeoske
i demonske životne snage, štoviše (u prvoj verziji) upravo ih
zaziva. Kao svako pravo tajno, magično ime ono se ne smije
povjeriti niti otkriti nepozvanima. Nije čudo što ga Benjamin
ne odaje ni u tom zapisu. No i tu se zapaža veza s onim što
je Benjamin napisao pri kraju Jednosmjerne ulice (1927) u ne
manje mistično inspiriranoj rečenici o nauku antike, koja je
pak u uskoj vezi s njegovim zapisom »O mimetičkom daru«,
nastalom u proljeće 1933. U Jednosmjernoj ulici (u poglavlju
»Prema planetariju«) ne govori doduše o spoju životnih snaga
u magijskom imenu, ali o budućnosti koja će pripadati svima
koji žive »od snaga kozmosa«, drugim riječima onima u ko­
jima su kozmičke životne snage čvrsto stopljene - ako i ne u
imenu, kao u Agesilausa Santandera, onda u opijenosti koz­
mičkim iskustvom kakvo je posjedovao antički čovjek i ka­
kvo je Benjamin još pokušao spasiti u očekivanju da proleta­
rijat preuzme vlast - više u duhu Blaquisa nego Marxa - kao
»mjerilo njegova ozdravljenja«.

150
 GERSHOM s c h o l e m : walter b fn ja m in i njegov anđ eo

Odatle Benjaminov zapis prelazi anđelu i njegovoj vezi s vla­

stitim, tajnim imenom. Jer to ime za Benjamina ne obogaćuje
onoga tko ga nosi, kako jasno glasi u prvoj verziji. Neočeki­
vano se ljudska osoba Benjaminova preobraža u nepojmlji­
vo duboku anđeosko-lucifersku prirodu anđela na slici Pau-
la Kleea, magično povezanu s njim. U prvoj verziji, gdje ime
Agesilaus Santander neupitno slovi kao Benjaminovo ime, još
stoji da ga je novo ime, koje je otkrio u novoj životnoj situaci­
ji, lišilo koječega, no najprije dara da čeka i bude »isti kao pri­
je«. Nekako više nije identičan sa sobom. U konačnoj verziji
prelazi na sliku tog novog imena, koje mu se objavilo. Sve što
će ovdje biti rečeno o toj slici mora se, u vezi s onim što sli­
jedi, povezati sa Kleeovom slikom. Ako se ta slika sada zove
Angelus Novus, čime se pravo ime, to jest ono koje u Benja-
minovu smislu treba imati, »kaže na glas«, onda mnogo od
njega otpada. Dok u prvoj verziji tajno ime Benjaminu daje
dar da bude svoj, isti kao prije, tada slika tog imena, slika lu-
ciferskog anđela, gubi dar sličnosti s čovjekom, kako glasi u
konačnoj verziji. Tu Benjamin transcendira staru angelološ-
ku tradiciju prema kojoj čovjekov anđeo zadržava njegov či­
sti, praiskonski lik i zato je nalik čovjeku. O preobrazbi ime­
na Agesilaus Santander, »starog imena«, kako glasi u prvoj
veziji, u novo ime Angelus Satanas, koji stupa pred njim na
svjetlo dana permutacijom slova »oboružan i oklopljen«, go­
vori iduća rečenica. Za Benjamina se ime projicira na sliku,
umjesto uobičajenog postupka kad se slika približno opisu­
je imenom. No ta se slika ne zove Angelus Satanas, iako je
to, nego: Novi anđeo. Druga verzija jasno precizira da to nije
pravo ime, u Benjaminovu smislu. Jer »prije nego što se htio

151
 WALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

imenovati«, anđeo se »izdaje kao novi«, kao jedan od onih

čija je jedina funkcija pjevati him nu ispred Božjeg prijestolja.
Na slici u Benjaminovoj sobi nije se imenovao, ali Benjamin
je znao s kim ima posla. Opis »oboružan i oklopljen« odno­
si se na prikaz anđela na slici. Benjamin je prekinuo anđela
u pjevanju him ne ili ga pak »neumjesno dugo« sprečavao da
otpjeva him nu zato što ga je u Kleeovoj slici godinama držao
u svojoj sobi, kako govori druga verzija.
Ono što slijedi razumljivo je samo ako se uzme u obzir situ­
acija u kojoj je, kako Benjamin ovdje vidi, novo ime izašlo iz
starog pri novoj objavi muškosti i ujedno se smjestilo u sliku
Paula Kleea u njegovoj sobi. Benjaminov se brak, neometan
drugim ljubavnim doživljajima, unatoč nekim drugim poteš­
koćama, nepovrijeđeno odvijao od 1917. do travnja 1921, ali
je u proljeće 1921. dospio u razornu i za njegov život fatalnu
krizu. Tada je u Berlinu pri ponovnu susretu osjetio strastve­
no nagnuće prema Juli Cohn, mladoj umjetnici i sestri prija­
telja iz mladosti, s kojom gaje između 1912. i 1917. spajalo tek
labavo prijateljstvo i nije ju vidio od 1916. Ta je ljubav ostala
neuzvraćena, ali je godinama bila tajno središte njegova ži­
vota. Kad je nabavio Kleeovu sliku, bio je obuzet tom ljubavi
koja mu je i objavila njegovo novo tajno ime preko Kleeove
slike, kako on vidi u tim zapisima.
Benjamin je bio Saturnovo dijete, što je jedino ovdje izričito
posvjedočio, koliko mi je poznato iz njegovih tekstova. Tako
mu se anđeo, kojem kategorije astrološke karakterologije nisu
bile manje poznate nego autoru Porijekla njemačke tragedije i
njegovu melankoličnom biću, mogao osvetiti jer ga je omeo u
njegovu nebeskom i himničkom poslu". Pošto se Benjaminu

152
 g er s h o m s ch o l e m : walter ben ja m in i njegov a nđ eo

na Kleeovoj slici ukazao u svom muškom liku, poslao mu je

da poravna račun s njim svoj ženski lik u zemaljskoj pojavi
ljubljene žene, no ne u neposrednom ispunjenju velike ljubavi,
nego »najduljom najkobnijom stranputicom«, čime se aludira
na tešku i za Benjamina kobnu situaciju u koju ga je dovela ta
uglavnom neostvarena veza. Možda bi se time mogla interpre­
tirati rečenica da je stranputica bilo vrijeme od 1914, kad je
zapravo upoznao neobično lijepu djevojku, sve do 1921. kad
mu je život išao dugim i za njega kobnim stranputicama, kao
prve zaruke 1914. i stupanje u brak, što je unatrag, barem u
nekim razdobljima, osjećao kobnim. To tumačenje odgovara
rečenici o Saturnu kao »planetu okolišanja i kašnjenja«: svoje
je ljubavi postao svjestan s velikim zakašnjenjem.
Neprovidna je konačna napomena te rečenice da se anđeo
i njegov ženski lik nisu poznavali, iako su nekoć bili nadasve
bliski. Iste godine, kada je Angelus stupio u njegov život, po­
javila se u središtu njegova života, gotovo u isto vrijeme i ta
žena iako se, unatoč toj »bliskosti«, u Benjaminovu životu nisu
viđali. Kad je žena bila u Berlinu, Angelus još nije bio tamo -
ako se možda nije mogao vidjeti u navedenoj Kleeovoj izlož­
bi koju je Benjamin tada posjetio. I kad je kasnije nabavio sli­
ku, ona je bila u Heidelbergu, njegovu tadašnjem mjestu sta­
novanja. Kad je u kasno ljeto 1921. bila u Berlinu, kad sam je
upoznao, slika je još visjela kod mene u Miinchenu. No reče­
nica o bliskosti može se odnositi i na to da je Jula Cohn, koja
je bila kiparica, imala atelijer u Miinchenu u isto doba kad je
Benjamin tamo studirao od jeseni 1915. do ljeta 1916, prije
nego što je Kleeova slika bila naslikana.
Benjaminova vrlina da strpljivo čeka - a upućuje na sa-
turnske crte oklijevanja, najpolaganijeg obrtaja i odlučivanja

153
 WALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

- njegova je snaga, kako kaže. Anđeo je svojim »ženskim li­

kom« htio, a u tome je pravi Sotona, uništiti Benjamina i lju­
bav prema njemu - u prvoj govori da će se na njega »obori­
ti« u drugoj »napasti« - ali on je u povijesti te ljubavi tek za­
pravo dem onstrirao Benjaminovu snagu. Jer, kad naiđe na
ženu koja ga obuzm e, on je odlučan (o čemu prva verzija
šuti) očekivati ispunjenje te ljubavi, »vrebajući« na životnom
putu te žene dok mu najposlije ne pripadne »bolesna, ostar­
jela, u otrcanoj odjeći«. Općenita formulacija te rečenice (u
drugoj verziji) uključuje možda više žena koje su ga obuzele,
a može se povezati s dvije žene koje su u Benjaminovu životu
nakon krize njegova braka imale neku ulogu: na »ženski lik
anđela« u osobi Jule Cohn i na Asju Lacis, koja je od 1924. do
1930. imala velik utjecaj na Benjaminov život, napose u nje­
govu političkom obratu prema revolucionarnoj misli, kojom
također nije mogao ovladati kao ni svojom prijašnjom (i di­
jelom istodobnom) velikom ljubavi. Vrebao je na životnom
putu obiju žena, ali dok je pisao ove zapise, još najviše na putu
Jule Cohn, od koje nije htio odustati, iako se 1929-30. razveo
od žene zbog Asje Lacis, a taj razvod nije doveo do braka ili
bliže veze s njom. Kad je 1933. pisao te zapise, ona je već tri
godine bila u Rusiji i nikada je više nije vidio, dok se druga
žena tih godina udala i postala majkom, živjela u Berlinu i
tada izradila njegovo drveno poprsje, koje je nestalo u ratnoj
zbrci i od koje imam dvije fotografije. Nisu se ispunila očeki­
vanja koja je izrazio u tom zapisu. Ali s pravom je Benjamin
za sebe mogao reći: »Ništa ne može obesnažiti strpljenje tog
muškarca.« Benjamin je bio najstrpljiviji čovjek kojeg sam ikad
upoznao, a odrešitost i radikalnost njegova mišljenja bili su u

1S4
 CifcRSHOM SCHOLEM: \VALTF.R BENJAMIN I NJEGOV ANĐEO

vehementnom kontrastu s njegovim beskrajno strpljivim bi­

ćem koje se vrlo lagano otvaralo. A najveće strpljenje bilo je
potrebno u druženju s Benjaminom. Samo jako strpljivi lju­
di mogli su uspostaviti dublji kontakt s njim.12
Tako on u sljedećim rečenicama hvali krila svog strpljenja
koja su nalik otvorenim anđelovim krilima na Kleeovoj sli­
ci time što se održava s minimumom napora licem u lice lju­
bljene žene koju čeka. Zašto je Benjamin od jednoznačne for­
mulacije prve verzije, koja se odnosi na osobu ljubljene žene,
prešao na dvoznačnu formulaciju druge verzije, povezano je
s preciznijim opisom anđelova lika. Jer, konačna formulacija
sadrži i moguću vezu s licem ljubljene žene od koje je odlučio
ne odustati iako ju nije posjedovao, kao i iskaz o anđelu koji
se zadržava licem u lice s Benjaminom, gleda ga širom otvo­
renih očiju, nikada prazna pogleda i odlučan da ne odusta­
ne od njega kao od čovjeka kojeg je izabrao. Od napomene o
krilima strpljenja druga verzija prelazi na precizniji opis kri­
la anđela koji ga, kad se već spustio s neba, kao njegov Ange-
lus Satanas obuzima godinama, pa u određenom smislu do
kraja. Taj prijelaz od Benjaminove strpljivosti do anđela pro­
žima i sljedeće rečenice obiju verzija. U obje verzije sotonski
karakter anđela naglašava se metaforom o njegovim pandža­
ma i poput noža oštrim krilima koja se upire o prikaz na Klee­
ovoj slici. Pandže i čaporke nema ni jedan anđeo osim Soto­
ne, kako to izražava opće proširena predodžba da vještice na
šabat ljube Sotonine »ruke s čaporcima«.
U prvoj verziji Benjamin nadalje govori o svom strpljenju,
koje doduše krije tajnu oštrinu, ali ipak ne odaje da će se aktiv­
no baciti na »one koje drži na oku«, to jest na ljubljenu ženu.

155
 WALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

Umjesto toga uči od anđela, koji također pogledom obuhva­

ća partnera ali ga ne napada nego uzmiče i tako ga odvodi sa
sobom, kako Benjamin ovdje shvaća Kleeovu sliku. Odatle u
prvoj verziji odmah prelazi na kraj. Druga je verzija, napro­
tiv, znatno izmijenjena i opširnija. U posve novom obratu Be-
njaminova pogleda anđeo više nije nalik onome što Benjamin
ima ili jest, nego svemu od čega se u svom trenutačnom sta­
nju morao odijeliti, onome što više nema. I ljudima od kojih
se morao rastati, i predmetima koji su mu nešto značili, a to
potonje posebno naglašava. Kao izbjeglica na početku novog
životnog obrata udaljen je od ljudi koji su mu bili bliski. U
udaljenosti oni poprimaju nešto od anđela, koji također više
nije s njim. Čak više: anđeo se smjestio upravo u predmetima
koje je posjedovao u svojoj sobi u Berlinu i prema kojima je
stekao duboko kontemplativni odnos. Ušavši u te predmete,
učinio ih je prozračnima, a Benjamin iza vanjske strane tih
predmeta kojih se živo sjeća vidi osobu kojoj ih je namijenio.
Tu rečenicu objašnjava Benjaminova oporuka od 27. lipnja
1932, napisana samo godinu dana prije, gdje nabraja predm e­
te koji mu mnogo znače i ostavlja ih svojim prijateljima i pri­
jateljicama. Tako se predstavlja kao darivatelj u čije se darove
smjestio anđeo. Ta sklonost darivanju često je Benjamina za­
pošljavala kao istaknuto obilježje njegova karaktera, a tko ga
je poznavao zna koliko je to točno. U Berlinskoj kronici, koju
je također pisao na Ibizi ali godinu dana prije, govori o tome
kao o jednoj od dviju crta koje je naslijedio od svoje bake s
majčine strane (Hedvvig Schoenflies): »moja sklonost dariva­
nju i putovanju«.14A anđela je, tako vidi sada, vjerojatno pri­
vukao netko tko »dariva i ostaje prazan«, koji se mora rastati

156
 FRANZ KAFKA, O DF.SF.TOI GODIŠNJICI SMRTI, POTEMKIN

od svega što mu je bilo blisko. Izraz o darovatelju koji ostaje

prazan podsjeća na kraj knjige o tragediji (str. 233), gdje ci­
tira poznati stih Psalma 126:6 u baroknoj parafrazi: »Plačući
rasipasmo sjeme ugarom/i izminusmo s tugom«. O tome B.
napominje: »Prazno ishodi alegorija«. Kao što melankolični
pogled u stvarima otkriva beskrajnu dubinu alegorija, ali nije
kadar izvesti korak od prolaznoga u religijsku sferu i stoga na­
posljetku zaostaje u praznini jer se spasenje tu može zbiti samo
čudom - tako praznim ostaje darovatelj koji nikada ne dospi­
jeva do ljubljene žene, kojoj je darovao najveće plodove svoje
produktivnosti, iako je u imaginaciji ostvario s njom najdublje
zajedništvo, o čemu potom govori kraj tog zapisa.
No prije toga Benjaminov se prikaz još jedanput udublju-
je u lik i prirodu anđela, kojeg je svakodnevno susretao prije
nego što se udomio u nestalim predmetima. Već je prije upo­
zoreno na razliku između dvije verzije, gdje se iskaz o Benja-
minovoj strpljivosti premješta na iskaz o anđelu. Jer sada an­
đeo, iako može napasti pandžama i poput noža oštrim krili­
ma, ne pokazuje namjeru »da se baci na onoga kojeg drži na
oku«. Teško je odlučiti je li u toj rečenici riječ »onoga« ispa­
la ispuštanjem Benjamina ili ima li smisla i bez tog upotpu­
njenja. Sklon sam prvom shvaćanju. Dok je u prvoj verziji u
vidnom polju Benjaminova strpljenja ljubljena žena, sada je
Benjamin na oku anđela kojeg je privukao. No iako je Benja-
min prekinuo anđela u himni i on ima dovoljno razloga da
se baci na njega, on postupa posve drukčije. I on drži čvrsto
na oku onoga koji je od njega zatražio lice i zatravio ga pogle­
dom. A onda neumoljivo uzmiče, pošto je dugo prebivao kod
Benjamina. Čini to zato što to odgovara njegovu biću, koje se

1S 7
 VVALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

Benjaminu napokon otvorilo. Uzima sa sobom čovjeka koji

ga je susreo, ili ga je on susreo, kojem možda donosi vijest -
nije bez razloga na Kleeovoj slici anđelova glava, umjesto oče­
kivanim uvojcima, obavijena svicima na kojima je možda za­
bilježena njegova vijest.
Rečenice koje slijede otkrivaju anđelovu prirodu. U prvoj
verziji još slovi da svog partnera vuče na bijegu u budućnost
»iz koje je izbačen«. O n je pozna jer je ona njegov iskon i tako
od nje ne može očekivati ništa novo osim pogleda na čovjeka
kojem je okrenut. Izbačen je iz budućnosti i vraća se u nju. To
je posve u smislu onog stiha koji je Karl Kraus u svojoj pjesmi
»Umirući čovjek« stavio u usta Bogu:
»Ostaješ na iskonu. Iskon je cilj.«15
Taj je stih bio Benjaminu dobro poznat i on ga je još citirao
na važnom mjestu svojih posljednjih zapisa o kojem će biti
riječi, a usko je povezan s našim zapisima.
No u konačnoj verziji oprezno govori o »onom putu u bu­
dućnost kojim je došao«. Je li doista došao iz nje? To nije re­
čeno direktno, ali je implicirano u nastavku. Jer odakle bi on
inače tako dobro poznavao taj put »da njime-ide bez osvrtanja
i ne gubi iz vida onoga koga je izabrao« - dakle, samog Wal-
tera Benjamina. Na to upućuju i riječi o putu kući, koji je pak
put u budućnost. Privukavši ga pogledom, vuče svog ljudskog
partnera sa sobom i time ga čini sudionikom onoga što anđeo
zapravo želi: sreće, iako će u tome vjerojatno imati isto tako
malo uspjeha kao i Benjamin, čiji je život bio lišen te sreće, i to
u smislu u kojem je definirana ovdje i čiji dijalektički karakter
odgovara najdubljim Benjaminovim intencijama.

158
 GERSHOM SCHOI.F.M: \VALTF.R BENJAMIN I N|EGOV ANOF.O

Veza anđela i sreće potječe iz moje pjesme o Kleeovoj slici,

gdje anđeo rezignirano kaže:

Z a u zle t m i j e sp re m n o krilo
i s a d m e p o v ra ta k veseli,
jer tu, d a sto jim ž iv o t cijeli,
m e n i b i m a lo sreće bilo.

Sreća o kojoj govori moja pjesma tiče se uspjeha njegove mi­

sije od koje je malo očekivao. Ali za Benjamina sreća kakvu
želi anđeo ima posve novo značenje. On se, uistinu začuđu­
juće, poziva na »opreku koju čini zanos jednokratnoga, novo­
ga, još neživljenoga i ono blaženstvo ponovljenoga, vraćeno­
ga, življenoga«. Paradoks te formulacije je očit. Za razliku od
uobičajene formule »nekad i nikad više« sreća počiva na opre­
ci jednokratnog i ponovljenoga. Jer jednokratno u toj rečenici
upravo nije življeno, tren »življenog vremena«, kako to izra­
žava francuski izraz le temps veću, nego naprotiv posve novo
i još neživljeno. Za razliku od toga stoji blaženstvo povratka,
koje se poziva na ponovljivo, na ponavljanje već življenoga.16
Iskačući iz uobičajene formule, Benjamin slika melankoličnu
sreću dijalektičara. Tako i anđelov put u budućnost odgova­
ra još neživljenome, novome, očekivanju sreće koja se može
ostvariti samo na povratku kući, kojim se ponovno prolazi već
življenim. A novo, kojem se može nadati na putu kući sasto­
ji se samo od odvođenja novog čovjeka do njegova iskona. U
prvoj verziji to je novo formulirano čak još suzdržanije. Novo
tamo nije odvođenje novog čovjeka na putu kući, nego samo
još pogled čovjeka kojem se okrenuo i od kojega samo može
očekivati budućnost iz koje je došao.

159
 WALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

Povratak kući u konačnoj verziji nije više bijeg u utopijsku

budućnost, koja je ovdje posve nestala.
Tim određenjim a sreće, koja zacijelo mnogo govore o an­
đelu, ali i o biti očekivanja sreće Waltera Benjamina, suprot­
stavljaju se zagonetno dvoznačne formulacije završne rečeni­
ce koje navode na pitanje: obraća li se on u toj rečenici anđelu
ili ljubljenoj ženi? Vraća li se Benjamin, kad prvi put ugleda
anđela i Kleeovom mu se slikom objavi njegov anđeo, s njim
u budućnost koja je njegov iskon? Ili obraća li se ljubljenoj
ženi koju uspoređuje s anđelom? Kao da je u neku ruku re­
kao: kad sam te prvi put uistinu, to jest s ljubavi, zapazio, uzeo
sam te sa sobom onamo odakle sam došao. Mislim da je dru ­
ga interpretacija rečenice ispravna. Početak završne rečenice:
»Tako kao ja, tek što sam te prvi put vidio...« jasno upućuje
u toj verziji na istu situaciju »Tako meni«, o kojoj je prije bilo
riječi. Parafrazirat ću: tako kao što se meni, Walteru Benjami-
nu, nenadano u m om entu »nove muškosti«, buđenju ljuba­
vi, objavila promjena mog tajnog imena, tako sam se, tek što
sam te prvi put uistinu vidio, »vratio s tobom onamo odakle
sam došao«, to jest, uzeo sam tebe, ljubljenu ženu, na put od
iskona u budućnost ili na put u taj iskon, u kojem se s tobom
osjećam kao jedinstvo. Kao što anđeo na putu kući uzima sa
sobom novog čovjeka, tako sam ja tebe, kad si mi se ukazala
kao nova, uzeo na svoj put do iskona. Neizrečeno ostaje što
točno znači taj iskon odakle je došao. Je li to budućnost sreće
kojoj se nadao s njom u smislu anđelove sreće ili je to iskon u
nekom drugom području, onkraj erotične sfere? Ne usuđu­
jem se odlučiti ni za koju od tih dviju mogućnosti. No rije­
či »prvi put vidio« nipošto se ne odnose na Benjaminov prvi

1 60
 GERSHOM SCHOLF.M: WAI.TER BF.NIAMIN 1 NJEGOV ANĐEO

susret s Julom Cohn, koju nije vidio prvi put 1921. kad mu se
javio anđeo, a on se s njim promijenio u ljubavi. Kontekst ta­
kođer isključuje da se rečenica poveže s Asjom Lacis, koju je
prvi put vidio tek 1924.
U susretu s anđelom Benjamin, prema tom zapisu, doživljava
prosvjetljenje. O karakteru takvog prosvjetljenja Benjamin se
izrazio u članku o nadrealizmu, koji je napisao 1928. (objavio
početkom 1929. u časopisu Literariche Welt) formulacijom čije
su dvostruko lice njegovi novi čitatelji možda previdjeli. On tu
govori o okultnim iskustvima i fantazmagorijama:
»Svako ozbiljno razmatranje okultnih nadrealnih fantazma­
goričnih darova i fenomena pretpostavlja dijalektičko una-
krštanje, kakvo romantična glava ne može usvojiti... Štoviše
tajnu proničemo samo u mjeri u kojoj je nalazimo u svaki­
dašnjici... Najstrastvenije istraživaje telepatskih fenomena, na
primjer, čitanja (koje je eminentno telepatski događaj), neće
naučiti ni upola toliko koliko profano prosvjetljenje čitanja o
telepatskim fenomenima. Ili: najstrastvenije istraživanje opi­
jenosti hašišem neće naučiti ni upola toliko o mišljenju (koje
je eminentni narkotik) koliko profano prosvjetljenje mišljenja
o opijenosti hašišem. Čitatelj, mislilac, onaj tko čeka ili tuma­
ra, također su tipovi prosvijetljenih poput uživatelja opijuma,
sanjara, opijenih. I profaniji. Ne govoreći o onoj najstrašnijoj
drogi - sebi samom - koju uživamo u osami.«17
U rečenici o profanom prosvjetljenju čitatelja i ostalih tipo­
va, prema Benjaminu, iz iskustva svakidašnjice, kad mu se ui­
stinu dođe do dna, izbija mistično iskustvo, okultni događaj
koji se krije u njemu. Čitanje je za njega okultni događaj, iako
to filozofi nerado priznaju. Jer »profano prosvjetljenje« još je
samo prosvjetljenje i ništa drugo. U iskustvu čitača, mislioca

161
 WALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

ili flanera krije se već sve što se krije u takozvanom mistič­

nom i ne mora se tek izvlačiti otamo. Ali za razliku od m a­
terijalističkog poimanja takvog iskustva, koje poništava m i­
stično ili okultno iskustvo, ono je za Benjamina još prezen-
tno upravo tam o.1*U fantazmagoriji slika Angelusa Novu-
sa postaje za Benjamina slikom njegova anđela kao vlastitog
okultnog realiteta.

V.
Pokazano je, kako je Benjamin sliku Angelusa Novusa 1933.
shvatio duboko osobno. Ali već 1931. otvorila mu se na Klee-
ovu sliku perspektiva u kojoj se još prije prikazanog osobno-
mističnog shvaćanja anđela najprije javilo povijesno. I tu se
anđeo javlja na istaknutom mjestu, na kraju velikog eseja o
Karlu Krausu, u kojem se gotovo prvi put u njegovim tekstovi­
ma uz govorno-filozofski i metafizički način mišljenja probija
marksistički. Upravo na kraju razmatranja Krausove društve­
ne funkcije, vođenog takvom inspiracijom, ponovno se vraća
Angelusu Novusu u kojem prepoznaje poruku Karla Krausa.
»Treba već pratiti Loosa u borbi sa zmajem ornam entom ’19
treba poslušati stelarni esperanto Scheerbartovih stvorova ili
vidjeti Kleeova ‘Novog anđela’ koji ljude radije oslobađa dok
im uzima, usrećuje dok im daje, da se pojmi humanitet koji
se održava do uništenja.« Emancipacija čovjeka, koja se mož­
da krije u anđelovu poslanju, ovdje je u opreci sa srećom -
emancipacija koja se udaljava od obećanja revolucije o sreći
- i tako postaje razorna i humanitet pravednosti, što je naj­
strože obilježje Karla Krausa. Anđeo je nadjačao demona koji
se krije u Krausu: »Nisu čistoća ni žrtva ovladali demonom;

1 62
 GERSHOM SCHOI.EM: WALTER BENJAMIN I NJEGOV ANĐEO

ali kad se spoje iskon i uništenje, onda je gotovo s njegovom

vladavinom. Kao stvor sačinjen od djeteta i ljudoždera stoji
pred njim njegov pobjednik: ne novi čovjek; nečovjek; novi
anđeo. Možda jedan od onih novih, koji prema Talmudu, sva­
kog trena nastaju u bezbrojnim jatima da nestanu i rastvore se
u ništavilu pošto su pred Bogom podigli glas. Jadikujući, op­
tužujući ili slaveći? Svejedno - taj glas što se za tren raspline
izveden je iz efemernog Krausova djela. Angelus - to je gla­
snik starih drvoreza.«20
Prije nego što se Benjamin usudio staviti na papir svoju kon­
frontaciju s anđelom, kad je i sam, gotovo beznadno poput
anđela, sjedio na Ibizi i morao se rastati od svega što mu je
pripadalo, on je već u liku anđela, neljudskog anđela kao i u
»Agesilausu Santanderu«, spoznao »savršenu prirodu« Karla
Krausa - da se poslužim izrazom starih hermetičara. No on,
koji se za jezik htio osvetiti njegovu uništavatelju, štampi, još
je anđeo talmudske legende. Nije više izvjesno pjeva li taj an­
đeo pred Bogom himnu, pjesmu slave, jer prije pjeva tužaljku
ili optužuje uništavatelje jezika u skladu sa svojom skriveno-
sotonskom prirodom, kao što i riječ Sotona na hebrejskom
ima značenje »tužitelja«. Ali kao i u najavi časopisa Angelus
Novus, istinski aktualno je efemerno i stoga je Krausovo dje­
lo proizašlo iz prolaznog anđelova glasa, koji je preostao od
židovske predodžbe.
Posljednji lik koji je anđeo poprimio u Benjamina proiza-
šao je iz novog spoja tih dvaju poimanja u eseju iz 1931. i za­
pisu o sebi iz 1933.
Početkom 1940. napisao je Benjamin, pošto je bio pušten
iz logora u kojem je nakon izbijanja rata bio interniran kao

163
 WALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

gotovo svi refugies iz Hitlerove Njemačke, Teze o povijesti u

kojima se zbilo buđenje od šoka pakta Hitler-Staljin. Kao od­
govor na taj pakt pročitao ih je svom tadašnjem suputniku i
starom znancu Somi Morgensternu. One predstavljaju i obra­
čun sa socijaldemokracijom, kao i metafizičko opravdanje
»historijskog materijalizma« koji teologiji, na koju tako na­
glašeno upućuje, zahvaljuje više nego što je to drago njego­
vim današnjim »marksističkim« čitateljima. Oni, naime, osje­
ćaju, što u obilju dokazuju njihovi tekstovi, da su posve kadri,
poput Marxa, još i danas izaći na kraj bez teologije i zato u
svojoj interpretaciji izvlače odgovarajuće elemente od Benja-
mina. S pravom je nepristrani čitatelj kao Jiirgen Habermas
obilježio te teze, i to upravo one kojima se ovdje bavimo, kao
»jedno od najpoticajnijih svjedočanstava židovskog duha«.21
Za Benjamina je pri kraju njegova života historijski m ateri­
jalizam još samo »lutka«, a historijsku igru dobiva samo kad
se posluži skrivenim majstorstvom teologije, »koja je danas,
kao što je poznato, malena i ružna, a ionako se ne smije po­
kazivati«.22
U devetoj tezi, pod geslom već navedenog stiha moje pje­
sme iz 1921. glasi:
»Postoji Kleeova slika koja se zove Angelus Novus. Na njoj
je prikazan anđeo koji izgleda kao da se namjerava udaljiti od
nečega u što se zagledao. Oči su mu raskolačene, usta otvo­
rena, a krila spremna za let. Anđeo povijesti sigurno izgleda
tako. Lice je okrenuo prošlosti. Tamo gdje mi vidimo lanac
zgoda, on vidi samo katastrofu koja neprestano gomila razva­
line na razvaline i baca mu ih pred noge. Htio bi još ostati,
probuditi mrtve i popraviti razvaljeno. No iz raja dopire vihor

164
 litRSHOiM scholem : walter benjamin i njegov anđeo

koji mu se uhvatio u krila, a tako je jak da ih anđeo više ne

može sklopiti. Taj ga vihor nezadrživo tjera u budućnost ko­
joj je okrenuo leđa, dok hrpa razvalina pred njim raste do ne­
besa. To što nazivamo napretkom, taj je vihor.«2'
Tu je, dakle, osobni Benjaminov anđeo, koji stoji između
prošlosti i budućnosti i potiče ga da se »vrati odakle sam do­
šao«, postao u novom tumačenju Kleeove slike anđelom po­
vijesti. Bulji u prošlost od koje se udaljio ili se naumio uda­
ljiti, ali okreče leđa budućnosti u koju ga tjera vihor iz raja.
Taj vihor iz raja uhvatio mu se u krila i priječi ga da ih zatvo­
ri i zaustavi se. I tako kao glasnik trči amo-tamo pred tim vi­
horom, koji se u profanom govoru zove napredak. Najavljuje
budućnost iz koje je došao, ali lice mu je okrenuto prošlosti.
Novi obrat u poimanju anđelove misije citira gotovo doslov­
no stari tekst, koji je pri pisanju kao predložak imao u svojim
džepnim knjigama. Dok je u Agesilausu Santanderu bio kon­
kretan čovjek VValter Benjamin, kojeg anđeo sa sobom ili za
sobom vuče u budućnost iz koje je izbačen, tu je čovjek kao
opće biće, kao nositelj povijesnog procesa. No ako je to pri­
je bilo strpljenje ljubavnika koji čeka, sada je to vihor iz raja
koji ga tjera u budućnost, a da mu se i ne okreće licem. An­
titeza u pretvorbi riječi od strpljenja u vihor tek baca pravo
svjetlo na izmijenjeno Benjaminovo poimanje i snažno govo­
ri. Čak i više, raj je ujedno iskon i praprošlost ljudi, kao i uto­
pijska slika budućnosti njihova izbavljenja - u zapravo više
cikličkom nego dijalektičkom poimanju povijesnog procesa.
»Iskon je cilj«, još i ovdje, i ne slučajno stoji ta Krausova reče­
nica kao geslo četrnaeste teze. I u prijašnjim zapisima anđeo
već »nezadrživo« ili »neumoljivo« odmiče u budućnost. Zašto

165
 WALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

nezadrživo? To se zasniva tek u tezama, gdje ga onaj vihor pri­

ječi da se zadrži i tjera ga naprijed. Zapravo je u toj novoj slici
anđela dirljivo i melankolično što trči u budućnost u koju još
nije pogledao i nikada neće pogledati, dok kao anđeo povije­
sti ispunjava svoju jedinu i jedinstvenu misiju.
Taj anđeo više ne pjeva himne. A više je nego upitno ispu­
njava li uopće svoju anđeosku misiju. To je povezano s Benja-
minovim poimanjem prošlosti u toj tezi. To što se ljudskom
promatraču, rekao bih: nedijalektičkom filozofu povijesti, čini
kao povijest i prošlost, anđeo vidi samo kao katastrofu, koja
u razornom bijesu neprestano »gomila razvaline na razvali­
ne« i baca ih anđelu pred noge. O n zna svoju zadaću: htio bi
zapravo »probuditi mrtve i slijepiti razbijeno«. U toj se reče­
nici susreću dva motiva, koja su Benjaminu bila vrlo dobro
poznata, motiv iz kršćanskog baroka i drugi, onaj iz židovske
mistike. Već u Porijeklu njemačke tragedije glasi da povijest
za barokne alegoričare nije proces u kojem se oblikuje vječni
život, nego »događaj nezadrživog propadanja«. Barokno ko­
madanje, o kojem je u knjizi o tragediji tako često riječ i koje
anđeo preuzima u toj tezi kad želi »slijepiti razbijeno«, pove­
zano je s melankoličnim pogledom na prošlost povijesti. Od
događaja propadanja nastala je velika katastrofa koja pred oči
anđelu baca prošlost kao gomilu razvalina. No ujedno tu je u
Benjaminovu smislu i kabalistički pojam Tikkun, mesijanski
popravak i ispravljanje koji zakrpava i uspostavlja iskonski bi­
tak stvari, pa i povijesti, razbijen i korumpiran u »lomu posu­
da«.21 No probuditi mrtve i nanovo spojiti razbijeno, slupa­
no za lurijansku kabalu nije zadaća anđela, nego Mesije. Sve
povijesno, ne-izbavljeno po svom je biću fragmentarno. No
anđeo povijesti, kako ga ovdje Benjamin vidi, zakazao je u za­

16 6
 gershom scholem : \valter benjamin i njegov anđeo

daći koju će tek u posljednjoj tezi tog slijeda ispuniti Mesija.

A on u svakoj ispunjenoj sekundi historijskog vremena može
stupiti kroz »mala vrata«, kako Benjamin govori u jednoj izja­
vi o odnosu Židova prema vremenu i budućnosti. Što prijeći
anđela u takvom dovršetku svog poslanja? Upravo onaj vihor
iz raja koji mu ne dopušta da zastane, ali i neizbavljena proš­
lost, koja kao hrpa razvalina raste pred njim do neba.25Nema
riječi o tome da bi tu hrpu razvalina mogao prevladati i čak
u utopijskom ili izbavljenom jedinstvu ponovno sastaviti. Jer
upravo »napredak« čini istinski Tikkun izbavljenja sve opa­
snijim problemom. Njegovo rješenje leži jezikom teologije u
Mesiji, a u jeziku historijskog materijalizma, kojem Benjamin
pripaja teologiju, u dijalektičkom skoku »pod slobodnim ne­
bom povijesti«, u revoluciji koja je za Benjamina dijalektički
»tigrov skok u prošlo«, kako slovi u četrnaestoj tezi.
Anđeo povijesti je, dakle, u biti melankolična figura, koja
stradava u imanenciji povijesti jer se ona može prevlada­
ti samo skokom koji prošlost historijskoga ne spašava njezi­
nom »vječnom slikom«, nego skokom koji iz njezina konti­
nuuma vodi bilo u revolucionarno ili u mesijanski ispunje­
no »Sada«. Može se sporiti je li ovdje riječ o melankoličnom,
čak očajničkom pogledu na povijest - čemu sam više sklon -
za koji nada, izbijena činom izbavljenja ili revolucije, još ima
nešto od onog skoka u transcendentno, što te teze o povije­
sti doduše niječu, no ona se još uvijek krije kao tajna jezgra
u materijalističkim formulacijama. No s onim, što se običa­
va nazivati historijskim materijalizmom, taj anđeo posljed­
njeg datiranog Benjaminova zapisa dijeli još ironičnu uporabu
termini technici, koja pak znači opreku onome kako bi ih ra­
zumio robusniji, manje mističan materijalist nego što je bio
Walter Benjamin.

167
 WALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

Benjamin je razdijelio funkciju Mesije, kristaliziranu u poi­

manju povijesti židovstva: u funkciju anđela koji u svojoj za­
daći mora propasti i Mesije koji svoju može ispuniti. U toj po­
djeli anđelova je funkcija »preuređena« sit venia verbo, imaju li
se na umu zapisi iz deset godina, o kojima je ovdje bilo riječi.
Ali njegova je slika »dijalektička slika« u smislu Benjamino-
ve uporabe tog pojma. Taj se pojam u njega najprije javlja u
sklopu koji još nije marksistički očuđen.26Kasnije ovako go­
vori o njemu, što zacijelo vrijedi za njegovo tumačenje Klee-
ove slike: »Dijalektička slika je kao bljesak... slika koja bljesne
u spoznatljivosti Sada.« U njoj se zbiva »spasenje onoga što
je bilo« - i samo u njemu.27
Realitet vjesnika iz rajskoga svijeta, koji nije kadar donijeti
poruku, dijalektički razbija olujni vjetar koji dopire iz raja -
interpretirao bih to: utopija, a nipošto povijest i njezina dina­
mika, određena proizvodnim sredstvima. Još kao anđeo po­
vijesti on se od svog truda oko nje zapravo nema čemu nada­
ti, ništa drukčije nego anđeo u Agesilausu Santanderu koji se
»ni na kojem putu ne može nadati novome«, osim povratku
kući na kojem uzima sa sobom novog čovjeka, čovjeka Wal-
tera Benjamina, kojeg je susreo.
Ako se smije govoriti o geniju VValtera Benjamina, on je bio
koncentriran u tom anđelu, a u njegovu se saturnskom svje­
tlu odvijao Benjaminov život, koji se sastojao samo od »po­
bjeda u malome« i »poraza u velikome«, kako je iz duboko
melankoličnoga gledanja opisao u pismu koje mi je uputio
26. srpnja 1932, na dan kad je slobodnom voljom htio otići u
smrt, ali to tada nije učinio.28

168
 GERSHOM scholem : walter benjamin i njegov anđeo

Bilješke

1C. Z. von Manteuffel u Neue Ziircher Zeitung, 13. prosinca 1970. u prilo­
gu »Literatur und Kunst«, str. 53.
’ Deutsche Zeitung, »Christ und Welt«, 10. rujna 1971. str. 11.
' VValter Benjamin, Briefe, sv. 2, str. 659. Vrijedna je pažnje usporedna for­
mulacija u (netiskanom) pismu Alfredu Cohnu iz svibnja 1935. gdje je riječ
0 »poticajnom procesu pretapanja u kojem se posve izvorno neposredno
metafizički organizirana misaona masa (rad o pasažima) prenosi u agre­
gatno stanje priličnije trenutačnom.«
1Dietrich Bohler u Neue R undschau, god. 78,1967. str. 666.
' Taj članak, kritika knjige Lirika kabale M. Wienera, izašao je u jesen 1921.
u mjesečniku Der lude koji je uređivao Buber, god. 6, str. 55-68, napose o
himnama, str. 60-61.
* Hugo Bali opisao je taj primjerak u svom dnevniku (Bijeg iz vremena,
1927, str. 243) nakon posjeta Benjaminu 3. ožujka 1919: »Kabalistička knjiga
čuda s demonološkim slikama. Vragovi, hotimice banalni da bi se prikrilo
kako su vragovi. Seljačke djevojčure s okruglim obrazima i tijelom gušte­
ra. Izrodi vatrene sfere, najodvratnije tustine... Banalnost gojazna i jedra,
naglašena da bi prevarila.«
' Schriften, sv. II, str. 279.
s Walter Benjamin, Uber Haschich, Novellistisches, Berichte, Materialien, ur.
Tillman Rexroth, uvod Hermann Schvveppenhauser, suhrkamp taschenbu-
ch 21, Frankfurt 1972, stavak 69.
I Mladi učenjak, koji je upoznao Benjaminov zapis vezan uz moje predava­
nje, uputio me na mogućnost da je Benjamina na uporabu tog imena možda
potaknulo mjesto u »Dvadeset i osmom brumairu Luja Bonapartea« Kar­
la Marxa, gdje se navodi čuvena antička anegdota o kralju Agesilausu, usp.
izd. u sv. 8 djela Karla Marxa i Friedricha Engelsa, Berlin, 1960. str. 175. i
623. No to je nagađanje neprihvatljivo jer je Benjamin doduše taj Marxov
tekst čitao (iako je inače vrlo malo čitao Marxa) tek u lipnju 1938. kad je po­
sljednji put posjetio Brechta u Skovsbostrandu. To proizlazi iz popisa pro­
čitanih knjiga koji je Benjamin brižljivo vodio, a očuvao se u glavnim di­
jelovima, gdje je Marxova knjiga zapisana pod brojem 1649. Do 1933. Be­
njamin je do kraja pročitao samo jedan Marxov tekst, naime godine 1928.
knjigu Klasne borbe u Francuskoj.
111Schriften, sv. I, str. 231.
II Možda se u Benjaminovu odnosu prema anđelu može uputiti na gotovo
nametljivu paralelu u židovskoj tradiciji o Jakobovoj borbi s anđelom u Po­
stanku 32:27.1 ovdje se predaja Talmuda i Midraša koleba bori li se svjetli

169
 WALTER BENJAMIN: NOVI ANĐEO

anđeo u praskozorje s Jakobom ili je to bio Samael, što je ime Sotone ili
Lucifera u židovskoj tradiciji. »Muškarac«, koji se prema Bibliji borio s Ja­
kovom u praskozorje i rekao mu: »Pusti me jer dolazi zora«, kazao mu je
prema verziji židovske legende: »Ja sam anđeo i otkako sam stvoren, dosad
još nije došlo moje vrijeme da iznesem svoju himnu (pred Bogom), ali baš
je sada došao sat za pijev.« I kao što se anđeo osvetio Benjaminu što ga je
spriječio u pjevanju himne tako što ga je zadržavao u svojoj sobi, i anđeo u
biblijskoj prići i legendi proizašloj iz nje osvetio se Jakovu zbog odugovlače­
nja himne tako što mu je slomio kuk. U Midrašu Genesis Rabba 78 8(1 izri­
čito se navodi mišljenje da je Jakovljev anđeo pripadao »novim anđelima«
koji neprestano nastaju, a zadaća im je ograničena na pjevanje himne. Kao
što je Benjamin u susretu s anđelom promijenio svoje tajno ime Agesilaus
Santander u novo tajno ime, tako je i Jakov, prema biblijskoj priči, u borbi
s anđelom promijenio svoje ime i otada se zvao Izrael. I u židovskoj legen­
di anđeo se na Jakovljevo pitanje ustručava navesti svoje ime: »Ne znam u
koje ću se ime preobraziti« - isto kao što Angelus Novus nije Benjaminu
htio navesti svoje pravo ime.
12 Još u doba kad je bio interniran na stadionu kraj Pariza i u Neversu u
jesen 1939. Benjamin je beskrajnim i stoičkim strpljenjem, koje je nedvo­
smisleno iskazivao u najgorim prilikama, ostavio neugasiv dojam na ljude
koji su tada kontaktirali s njim. To mi je još nedavno dirljivo jasno u raz­
govoru posvjedočio Mosche Max Aron (iz Frankfurta na M., trenutačno u
Jeruzalemu), koji je za Benjaminova čitavog logorskog doba od 1. rujna do
sredine studenoga 1939. bio blizak s njim.
” Kao što slovi u Holtyjevoj »Vještičjoj pjesmi«, usp. »Gedichte«, Ludvvig
Heinrich Holty, Hamburg 1783, str. 143. Sotonini čaporci su uobičajena
metafora u kršćanskoj tradiciji.
MUsp. Berliner Chronik, Bibliothek Suhrkamp, br. 251,1970. str. 80.
15Karl Kraus, Riječi u stihi, 1,1916, str. 67. Usp. i VVerner Kraft, »Ideja isko­
na u Karla Krausa«, u Suddeutsche Zeitung, 25. lipnja 1*971.
16Tu je, dakle, još pet godina prije Benjaminova rada o Baudelaireu u slici
Angelusa Novusa označena ili najavljena opreka »dijalektika novoga i uvi­
jek istoga«, koja je trebala biti završetak ili kruna njegove planirane knjige
o Baudelaireu, kako je 9. prosinca 1938. pisao Adornu, Briefe, II, str. 793.
Temeljni motiv Benjaminova mišljenja ovdje je još ugrađen u mističnu for­
mu. No on je to već 1929. formulirao u polemičkom sučeljavanju s »doživ­
ljajem«: »Doživljaj teži jednokratnom i senzaciji, iskustvu uvijek istoga.«
(Gesammelte Schriftem, sv. III, 1972, str. 198).
17W. Benjamin, Angelus Novus, 1966, str. 213-214.
Tom shvaćanju rečenice proturječi »Ugrožena fantazija ili nadrealizam i
teror« kod K. H. Bohrera, Frankfurt, 1970, str. 44.

170
 GERSHOM SCHOLEM: WALTER BENJAMIN I NJEGOV ANĐEO

18 Aluzija na Loosov tekst »Ornament i zločin«.

20Schriften, sv. II, str. 194-195.
21J. Habermas, Philosophische-politische Profile (Bibliothek Suhrkamp, br.
265) 1971, str. 55.
22Njegovo shvaćanje važnosti teologije nije se 1940. znatno udaljilo od ono­
ga što je zastupao 1928, kad je u zapisu o sjećanju na opijenost hašišem još
nalazio »najdublje istine« na području teološkoga (str. 75).
Schriften, sv. I, str. 499.
14 O tom pojmu koji je Benjamin poznavao i iz razgovora sa mnom, kao i
iz djela Filozofija povijesti F. J. Molitora, koje je posjedovao; usp. moje za­
ključke u »Die judische Mystik in ihrem Hauptstromungen«, Frankfurt,
1967, napose str. 294-300, 320-324. Benjaminu je bio poznat i moj prikaz
tih misli u članku »Kabbala« u (njemačkoj) Encyclopcdia Judaica, sv. IX,
str. 693-98, koja je izašla 1932.
25 Hannah Arendt kaže o situaciji anđela:» Anđeo povijesti promatra razva­
line posve nerajske prošlosti, ali vihor napretka tjera ga natraške u buduć­
-
nost« (Benjamin-Brecht Zwei Es$ays, Miinchen, 1971, str. 22.). No to se
jedva slaže s Benjaminovim tekstom: vihor ga odatle tjera naprijed, a ne
natraške u budućnost, odakle je dobrzao kao njezin glasnik. A to da još do­
lazi do iskona, povezano je s cikličkom prirodom povijesti, koja je ovdje
Benjaminu bila pred očima. Ali upravo u Agesilausu Santanderu, za kojeg
Hannah Arendt nije znala, anđeo se zapravo vraća u budućnost, kao što tu
još nema riječi o napretku. O navedenoj rečenici ona nadalje kaže: »Nema
uopće govora, da se takvim očima može prikazati jednoznačni, dijalek­
tički jasan i racionalno protumačiv proces.« No je li to istina? Zacijelo ne
jednoglasan, ali zašto ne dijalektički jasan? Imanentna logika Benjamino-
va shvaćanja, kako je ovdje pokušavam prikazati, čini mi se dovoljno jasna
unatoč paradoksu koju sadrži.
26 Usp. tekst »Nach der Vollendung« u Schriften, sv. II, str. 29.
27 U tekstu »Zentral-Park«, Schriften, sv. I, str. 489.

28Briefe, sv. II, str. 556.

171
 Pogovor
Žarko Paić
SMJEROKAZI MELANKOLIJE
VValter Benjamin i mišljenje onkraj povijesti

»Na križnom putu melankoličara alegorije su postaje.«

WB,Zcntralpark

Tragika, apokalipsa i utopija

Ni jedna epoha prije razdoblja modernosti nije poznavala
osjećaj duboke podvojenosti između onog prošloga i onoga
nadolazećega. Kad je Nietzsche otvorio raspravu o tragičko-
me razdoblju Grka, već je iz Schopenhauerove kvijetističke
etike svijet bio sveden na volju za opažajem, na čisti subjekti-
vizam mišljenja koji konstruira svijet sukladno vlastitoj logi­
ci dostatnoga razloga. Podvojenost je nužna ondje gdje se sve
razdvaja, gdje mišljenje tek žudi za zbiljom kao što zbilja po-
trebuje umno opravdanje svoje rastrganosti između prošlo­
sti i budućnosti u znacima vječne sadašnjosti. Sve epohe pri­
je ulaska u modernost, koja uistinu nije epoha već nastavak
novoga vijeka radikalnim dovođenjem njegovih pretpostavki
do ozbiljenja, imale su povlasticu da vrijeme misle iz korijena
same povijesti. Tragično u Grka, apokaliptičko u kršćansko-
me srednjem vijeku, utopijsko u novome vijeku različite su
verzije povijesnoga događanja. Ali sve ih povezuje jedinstvena
misao o istini i kazivanju istine u obliku i sadržaju ljepote. Ni
jedna od tih epoha uistinu nije estetski oblikovana. To će tek
pripasti razdoblju modernosti s kultom novoga.
 ŽARKO PAIĆ: POGOVOR

Tragika, apokalipsa i utopija su povijesni događaji. To nisu

misaone ili estetske figure vremena. Prva počiva na ideji cje­
line iskrsavanja bitka, bogova i ljudi u poretku kozmosa. Čo­
vjek ga ne može i ne smije prekoračiti. Njegovo je mjesto kao
smrtnika zadano položajem u zajednici. Svako prekoračenje
je tragičan čin. Transgresija je povijesno očitovanje univerzal­
ne zabrane. Svijet cjelovitim čini ideja kozmosa i ethosa. Po­
jedinac može tek herojskim činom prevladati ono čudovišno.
Istinska negacija čudovišnoga jest djelovanje onkraj zabrana.
Kršćanska apokaliptika omogućava da se povijest kao povi­
jest spasa otkupljenjem putem vjere u Isusa Krista sagledava
u linearnome slijedu događaja.
Ono nadolazeće jest istina, otkrivenje (apokalipsa) koje zahti­
jeva čin individualne i kolektivne žrtve u ovom svijetu. Apo­
kaliptika srednjega vijeka nije, dakle, bezuvjetna težnja za no­
vim. Ono »novo« jest događaj očekivanja drugoga svijeta, me­
sijanski i soteriološki otvorenoga samo kao zajednice uteme­
ljene u vjeri. Tragičko se iskazuje mitom. Apokaliptičko potre-
buje religioznu ekstazu. Tek ono treće, utopijsko, koje slijedi
iz znanstveno-racionalne projekcije novoga vijeka, priprema
prostor za dokinuće tragičkoga i apokaliptičkoga u jedinstve­
noj zgodi kazivanja i imenovanja zbilje iz nje same. Utopijsko
jest mišljenje koje za svoj prostor misli vrijeme u kategorijama
onoga još-ne. Ne-mjesto tako je nužno prostor koji proizlazi
iz razumijevanja vremena kao stalne aktualnosti.1
Korak spram m odernosti već je tim e bitno učinjen. Kad
više nema tragike ni apokaliptike u doba tehnološkoga ozbi-
ljenja svijeta kao konstrukcije svijeta samoga, nastaju oblici

1Peter Sloterdijk, Eurotaoismus: Zur Kritik der politischen Kinetik, Suhrkamp,

Frankfurt/M., 1989, Giorgio Agamben, Infancy and History: On the destruction
of experience, Verso, London-New York, 2007.

174
 SMJEROKAZI MKI.ANKOI.IJE

filozofije i umjetnosti koji svjedoče svojom necjelovitošću o

podvojenosti svijeta i razdvojenosti nekoć jedinstvenoga po­
retka označavanja. Modernu je poeziju Hugo Friedrich, oso­
bito u tumačenju Mallarmea, s pravom nazvao praznom tran-
scendencijom.2

Ljepota i estetski oblici

U najznačajnijoj filozofijskoj knjizi Waltera Benjamina Po­
drijetlo njemačke žalobne igre naznačena je svojevrsna bolest
apovijesnoga vremena jedne ne-epohe. Modernost je, dakle,
duboko melankolično osjećanje modernoga čovjeka. Žalobna
igra (trauerspiel) pritom uopće nije tek estetički shvaćena ba­
roknom temeljnom formom umjetničkoga iskaza. Benjami-
nov je uvid da se upravo kroz njezinu formu iskazuje »bitan
sadržaj ljepote«.3 Čak i najupućeniji tumači mišljenja Walte-
ra Benjamina smatraju da je takav stav jednoznačno određen
putanjom »idealističke estetike« od Platona do Hegela i Sche-
llinga.4Ali zašto bi to trebalo biti nešto uopće jednoznačno za
mišljenje onkraj povijesti?
Benjamin je u mnogim esejima i raspravama, nasuprot stro­
gom disciplinarnome diskursu tradicionalne njemačke meta­
fizike, posezao za jezikom uronjenim u mističke izvore. Jezik i
mišljenje nadahnuto židovskom mistikom nisu ponorom od­
vojeni.5 Poistovjećivanje napretka s figurom apokalipse u tu­
mačenju zagonetke Kleeove slike Angelus Novus upućuje na

; Hugo Friedrich, Struktura moderne lirike, Stvarnost, Zagreb, 1969.

'VValter Benjamon, Ursprung des deutschen Trauerspiels, u: Gesammelte Schrif-
ten, I, Suhrkamp, Frankfurt/M., 2. izd. 1978.
4 Rolf Tiedemann, Studien zur Philosophie VValter Benjamins, Suhrkamp,
Frankfurt/M., 1973, str. 71.
5Gerschom Scholem, »VValter Benjamin i njegov anđeo«, u: VValter Benjamin, Novi
Anđeo (Izabrala i prevela Snješka Knežević), Izdanja Antibarbarus, Zagreb, 2008.

17S
 ŽARKO PAIĆ: POGOVOR

čin posve drukčije »estetske refleksije« o umjetnosti. S onu

stranu filozofijske tradicije takvo je kazivanje, naizgled para­
doksalno, ponajprije obvezujuće tradiciji od Platona do Hegela
i Schellinga. Ljepota se čak i u srozavanju njezina ontologijsko-
ga statusa u romantici na ružno, a u 20. stoljeću u povijesnim
avangardama na zazorno i tehnički funkcionalno, radikalno
ne negira da bi se očuvao autonoman status moderne umjet­
nosti. Benjaminova je »filozofija umjetnosti« moderna samo
onoliko koliko je ideja modernosti ambivalentna u samoj sebi.
Iz današnjeg se motrišta povratak Benjaminu nipošto ne može
smatrati povratkom visokome m odernizm u protiv postmo-
derne raspršenosti stilova i pokreta u umjetnosti.6
Što to znači? Jednostavno, cijela rasprava o odnosu umjetno­
sti, filozofije i biti razdoblja koje se naziva postmodernom bila
je od početka krivo usmjerena. Sam je pojam bio nastavak mo­
dernosti kao prijelaza ili preinake. U heideggerovskih tum a­
ča okreta/zaokreta u samoj ideji novosti jedne epohe, kao što
je prije svih Gianni Vattimo, pokazuju se sve poteškoće pos-
tm oderne7 Prevladavanje jednog koncepta povijesti nije bilo
radikalno prebolijevanje ( Verwindung) njegovih epohalnih
pojmova, kategorija i samoga jezika kojim se određivalo što
uopće jest ono moderno i zašto bi modernost trebala biti čak
i estetsko-etičkim načelom kako je to postavio.pjesnik Arthur
Rimbaud u Sezoni u paklu. Nestankom razlike između visoke
i popularne kulture, odnosno nestankom metafizičkoga ranga
- Bog, čovjek, priroda - u decentrirano središte svijeta ulaze
krhotine društva i kulture. Svijet se povlači u svoje »male pri­
če« filozofije i umjetnosti. Kad više nije moguće uspostaviti

" Peter Biirger, Das Altern der Moderne: Studien zur bildenden Kunst, Suhrkamp,
Frankfurt/M., 2001.
' Gianni, Vattimo, Čitanka (Priredio, izabrao i preveo Mario Kopić), HDP-Izdanja
Antibarbarus, bibl. časopisa Tvrđa, Zagreb. 2008.

176
 SMJEROKAZI MELANKOLIJE

cjelinu i održati smisao svijeta u takvoj poremećenoj ravno­

teži, nastaje potreba za nostalgijom za prošlošću.
Ali time se već pokazuje nešto odlučno za samu odredbu raz­
doblja koje se nastoji razumjeti modernim dobom. Povratak
Benjaminu, međutim, nikad nije tek nostalgija za tzv. viso­
kim modernizmom profinjenoga stila mišljenja onkraj povi­
jesti, nego je posrijedi nešto mnogo važnije od ponovnog či­
tanja njegovih eseja. Riječ je o pokušaju da se razumiju razlo­
zi zašto je jedino on i nitko drugi iz kruga mislioca pripadnih
frankfurtskoj kritičkoj teoriji društva - Adorno, Horkheimer,
Marcuse i drugi - otvorio mogućnosti promišljanja naše su­
vremenosti kao postauratskoga doba tehničke reproduktivno-
sti umjetnosti s kojom se cijela metafizička priča o istini kao
»bitnom sadržaju ljepote« obistinjuje na taj način da esteti-
zacija svijeta u potpunosti dokida istinu i ljepotu umjetnosti
same u korist njezine deauratske biti - tehnološke promjene
društva i kulture?8

Temeljna ideja/figura suvremenosti

Glavno pitanje suvremene interpretacije Benjaminova mišlje­
nja nije više njegova tzv. aktualnost koncepcije gubitka aure
umjetničkoga djela u digitalno doba protiv koncepta umjet­
nosti kao kulturne industrije (Adorno). Mišljenje nije »aktu­
alno« ako se uvijek iznova u razdobljima krize i zamora s kul­
tom novoga vraćamo izvorima promišljanja takve nelagode
s napretkom kao apokalipsom post-povijesti. Naprotiv, glav­
no je pitanje suvremene interpretacije Benjaminova mišljenja
sljedeće: zašto se melankolija kao žalovanje za onim prošlim i

' Žarko Paić, »Povratak aure«, u: Slika bez svijeta: Ikonoklazam suvremene umjet­
nosti, Litteris, Zagreb, 2006, str. 101-126.
 ŽARKO PA1Ć: POGOVOR

»zastarjelim« u modernome razdoblju pojavljuje temeljnom

idejom/figurom vremena koje više pred sobom nema povi­
jest nego tek postpovijesne događaje?
Pitanje o raskolu mišljenja i zbilje u doba modernosti otu­
da je više od ontologijskoga pitanja o karakteru bitka m oder­
noga svijeta. Umjetnost se i za Benjamina pojavljuje istinom
cjeline pokazivanja bitka samoga. Istina kao »bitan sadržaj lje­
pote« više nije nešto pripadno svijetu samome. Štoviše, ana­
lizom podrijetla tragedije kao žalobne igre u baroku već se
naznačuju smjerokazi melankolije jednoga razdoblja koje se
zaogrće »estetskim istinama« zato što se ljepota sama »poru-
žnjuje«, čini dekorativnim sjajem, nestaje s horizonta umjet­
nosti poput aure umjetničkoga djela u m odernom e masov­
nome društvu reproduktivne tehnike. U fragmentima eseja
Zentralpark posvećenim Baudelaireu m odernost se poisto­
vjećuje s masovnim načinom egzistencije. Ono masovno nije
stoga ništa drugo nego »novi« sociologijski izraz za tehnologi-
ziranje svijeta. Što Baudelaire u Cvjetovima zla iznosi na po­
zornicu svijeta - crnu Veneru, prostituciju, lezbijstvo, spleen,
moderni velegrad - to je ono jedinstveno tkanje modernosti.
Benjamin ga je minuciozno opisao. Njegov »projekt« pariš­
kih arkada (passagen) ili opis fragmenata Pariza kao m oder­
noga velegrada par excellence upućuje već ria konstrukciju
arhitekture i m odeflaneura?
M odernost potrebuje modernoga lutalicu, subjekt masov­
noga društva u kojem i prostitucija zadobiva prizvuk per-
formativnoga čina izloženosti u prostoru (umjetnosti).10 Već
je otuda jasno da se preokret cjelokupne povijesti filozofije i
umjetnosti u doba modernosti događa na najparadoksalniji

“ Walter Benjamin, The Arcades Project, Harvard University Press, 2002.

178
 SMJEROKAZI MELANKOLIJE

mogući način. Linearna struktura povijesti od kršćanstva tek

u napretku tehnologije doseže svoju točku konačne ekstaze.
Kad Benjamin opisuje pariške arkade podarujući velegradu re­
fleksivnu unutarnju strukturu eseja/konstrukcije svijeta poput
prve moderne instalacije koja puki znak pretvara u simbol -
Eiffelov toranj - tada smo suočeni s nečim krajnje začudnim.
Način kojim to Benjamin iskazuje jest govor onkraj pukog te-
orijsko-spoznajnoga kazivanja filozofije. Jezik njegovih eseja
je neobarokna i avangardna rešetka smisla govora.
Alegorija i montaža kao tehnike dvaju posve suprostavlje­
nih stilskih razdoblja poprimaju nove obrise u kazivanju. Nije
stoga začudno što se Benjaminovi eseji o umjetnosti (Kafka,
nadrealizam, Klee) nadahnjuju slikom koja prethodi mišlje­
nju. To nije mimetička struktura jezika. Benjamin »prikazuje
neprikazivo« time što sliku-logos podastire u tekstu kao otvo­
reni događaj jedne scene s kojom se predmet refleksije, pri­
mjerice iskustvo s hašišem u Berlinu 1930-ih, poopćava do
mističkoga doživljaja. Gradnja i razgradnja ovdje se susreću
kao lice i naličje metafizičke sudbine jezika onkraj povijesti.
Ako je za Benjamina alegorija ona pronađena figura kojom se
moderni umjetnik služi da bi u demitiziranome okružju teh­
nike stvorio privid novoga jedinstva mita i znanosti, tada je
očigledno riječ o paradoksu. Napredak nije apokalipsa, slije­
dimo li njegovo tumačenje alegorije Kleeove paradigmatske
slike, nego je upravo suprotno: apokalipsa je istina napretka
u njegovu estetskome obličju. Pogledajmo, dakle, kako i s ko­
jom filozofijskom argumentacijom Benjamin otvara novo ra­
zumijevanje melankolije i kraja povijesti.

»Prostitucija otvara mogućnost mitskoga sjedinjenja s masom« - VValter Benja­

min, Zentralpark, u: Gesammelte Schriften, I, Suhrkamp, Frankfurt/M„ 1972.
 ŽARKO PAIĆ: POGOVOR

Aura i njezin gubitak

Podrijetlo riječi aura, koju Benjamin oživljava u svojem teorij­
ski najdalekosežnijem eseju Umjetnost u doba njezine tehničke
reproduktivnosti,u dvostruko je. U grčkoj i rimskoj mitologiji
Auru je Zeus, da bi je spasio od pohotnoga Dioniza, pretvorio
u riječni izvor, dok se u židovskoj religiji u knjizi Žohar Aurom
znamenuje ono Bogu najudaljenije. Udaljavanje je istodobno
neka zagonetna bilizina. Teozofski i antropozofski nauk, pak,
pojmom aure označava ono što osvjetljava ljudsko tijelo. D u­
hovna supstancija osvjetljava se utjelovljenjem. Svaka osoba
prema tom razumijevanju »nosi« ili »ima« svoju auru. Benja­
min uzima tu riječ/pojam upravo stoga jer nosi u sebi »višak
imaginarnoga«. Tako je i sa svim njegovim pojmovima filo­
zofije i umjetnosti. Nikad se ne prenosi nešto tradicijom filo­
zofije neposredno razvijajuče poput temeljnih riječi metafi­
zike - esencija, egzistencija, supstancija. Kazivanje o onome
što nadilazi, prekoračuje, omogućuje fenomenima da se po­
kazuju u svjetlu svoje mističke naravi spaja naizgled nespoji­
vo - materijalističku teoriju umjetnosti nadahnutu marksiz­
mom i navlastitu mističnu teoriju povijesti u kojoj su poveza­
ni grčko-židovski i novovjekovno-moderni utjecaji njemačke
i francuske filozofije i umjetnosti. Jedini koji u bitnom smislu
nasljeduje Benjaminov put u spajanju takvih misaonih trago­
va jest Jacques Derrida. No, ovdje nije riječ o nasljedovanju
misaonog puta Waltera Benjamina, nego o srodnim putovi­
ma u pisanju i traganju za izvorima drukčijeg smjera mišlje­
nja. Derrida je nezamisliv bez Heideggera. Benjaminu je Marx
i njemačka filozofija s Hegelom kao vrhuncem tek otvaranje
horizonta nove koncepcije društva budućnosti.

'1VValter Benjamin, Das Kunstwerk im Zeitalter seiner technischen Reproduzierbar-

keit (1935/36), u: Walter Benjamin. Ein Lesebuch, Suhrkamp, Franklurt/M., 1996.

180
 SMJEROKAZI MELANKOLIJE

Pojam aure u Benjaminovu cjelokupnome djelu ima ono

mjesto koje apsolutni duh ima u Hegela, rad u Marxa, smi­
sao bitka u Heideggera. Ali potrebno je istaknuti da Benjamin
nije filozof niti književnik u uobičajenom smislu riječi. Forma
eseja koju je baštinio iz francuske tradicije i njemačke roman­
tike s naglaskom na fragmentu, koji se opire cjelini tako da
je decentrira, nadomještava spekulativnu strogost kazivanja.
Prvi se put riječ/pojam aure pojavljuje u Benjaminovu eseju
»O hašišu«. Nasuprot antropozofskim i teozofskim tumače­
njima, Benjamin bit aure misli na trostruki način:
(1) ona se pojavljuje u svim stvarima, a ne tek u nekim odre­
đenim koji ljudi pripisuju stvarima;
(2) ona se mijenja svakim novim pokretom koju neka stvar
čini;
(3) prava aura se ni na koji način ne može poistovjetiti sa
spiritualističkim čudesima kao ni s vulgarnim mističkim
knjigama koji je opisuju kao čudo. Benjamin pravom ili
navlastitom aurom naziva ornam ent ili ornamentalni
krug u kojem se neka stvar ili biće nalazi okruženom.12
Aura od tog ranog spisa do spomenute rasprave o umjetno­
sti u doba tehničke reproduktivnosti za Benjamina ima kate-
gorijalno značenje. Filozofijski govoreći, navlastitost (auten­
tičnost) i jednokratnost aure vremensko je određenje konač-
nosti djela kojim se bitak potvrđuje u svojem jest i da. Istina
kao bitan sadržaj ljepote pripada kultu odnosno ritualu u ko­
jem umjetnost nalazi svoje mjesto supripadnosti. Umjetnost
gubi auru onda kad se razmješta, kad se kult i ritual gube iz
njezina vidokruga. Ono što je zacijelo u eseju »O hašišu« za­
gonetno jest odredba aure kao ornamentalnoga kruga oko

I: VValter Benjamin, Uber Haschisch, Suhrkamp, Frankfurt/M., 1994, str. 107.

181
 ŽARKO PAIĆ: POGOVOR

stvari. Što jest stvar Benjamin ne razlaže preciznom filozofij­

skom argumentacijom. Stvar se ne postvaruje u smislu pre­
obrazbe čovjeka u objekt tehničke reprodukcije. Stvar je jed­
nostavno materijalizacija ili odjelovljivanje bića u proizvodi­
ma ili objektima tehnologije i umjetnosti. O rnam ent kojim
se aura prikazuje i predstavlja udaljavajući se od promatrača
preostatak je nečega što je imalo svoju kultnu funkciju u reli­
gijskoj umjetnosti. Utoliko pojam ornam enta ovdje ima samo
regulativno značenje.
U eseju koji je paradigmatski za razumijevanje suvremene
umjetnosti i za cjelokupnu raspravu o statusu medija i novih
medija napisanom 1935/36. godine Benjamin kantovski ra­
zlikuje između aure povijesnoga i prirodnoga predmeta. Jed­
nokratno pojavljivanje umjetničkoga predmeta nestaje, raspa­
da se s nestankom povijesnoga svijeta kulta i rituala. Prevlast
tehničke reprodukcije deauratizira umjetnost. O na se utapa u
društvu i kulturi koja je u cijelosti određena novom tehnolo­
gijom reprodukcije. Film je paradigma suvremene um jetno­
sti. Kopija nadomještava izvorni čin odjelovljivanja umjetno­
sti. Razlikovanje prirode i povijesti (kulture) iščezava u korist
kulturne reprodukcije stvari. Što se događa gubitkom aure nije
ništa drugo negoli nestanak supstancije umjetnosti, onog m i­
stičnoga i neiskazivoga u korist subjekta kao tehnološki proi­
zvedenoga i konstruiranoga objekta (fotografije, filma).
Korak prema medijskoj umjetnosti pretpostavlja radikalan
čin nestajanja onog što je povijesno određivalo umjetnost u
njezinom sjaju istine božanskoga. Otuda je zapravo nagovje­
štaj društveno-kulturalne biti suvremene umjetnosti u svim
njezinim vremenskim preobrazbama, od nijemoga filma do
današnjeg multimedijalnoga okružja digitalne kulture, nepo­
grešivo jasan uvid Benjamina da novo društvo dokida trag i

182
 SMJEROKAZI MELANKOLIJE

svjetlo mistike u događaju ponovljivoga gibanja svijeta umjet­

nosti uopće. Kad nestaje aura s povijesnoga horizonta umjet­
nosti, nastaje razdoblje stalne aktualnosti i samonadmašivanja
tehničko-tehnoloških predmeta. Drugim riječima, tehnologi­
ja je nova forma i sadržaj kazivanja istine, a ljepota pripada
prošlosti.15Postauratska umjetnost jest onkraj povijesti. Cije­
li problem i paradoks Benjaminova mišljenja može se sagle­
dati u tom činu nestajanja aure.
Suvremena tumačenja Benjaminove teorije umjetnosti, este­
tike i filozofije nedvojbeno pokazuju da je njegov uvid u kre­
tanje same stvari povijesnoga dokidanja metafizičkoga okvira
istine i ljepote bio odlučan za smjer mišljenja koji danas napu­
šta razlikovanje humanizma i tehnologije.u U pokretima po­
vijesne avangarde prve polovine 20. stoljeća, on je vidio ten­
dencije prevladavanja razlikovanja umjetnosti i života, druš­
tva i kulture (dadaizam, nadrealizam, konstruktivizam). Ali
prigovor koji mu upućuje, primjerice, jedan od najznačajni­
jih suvremenih filozofa i teoretičara medija Dieter Mersch,
da je koncepcijom gubitka aure istodobno bio nekovrsni no-
stalgičar za klasičnom umjetnošću, ali i zagovaratelj umjet­
nosti novih medija, istodobno kritičar suvremene umjetno­
sti i njezin apologet, čini se krajnje neprimjerenom prosud­
bom.11*5Svi prekretni mislioci 20. stoljeća koji su poput Benja-
mina izabrali nove forme kazivanja (esej, filozofijsku raspra­
vu, roman) spajajući filozofiju s književnošću, a u bečkom

11W.J.T. Mitchell, What Do Pictures Want? Chicago University Press, Chicago,

2005., Dieter Mersch, Ereignis und Aura: Untersuchungen zu einer Asthetik des
Perforkmativen, Suhrkamp, Frankfurt/M., 2002.
N Žarko Paić, Vizualne komunikacije: uvod, Centar za vizualne studije, Zagreb,
2008.
15Dieter Mersch, nav. djelo, str. 149.

183
 ŽARKO PAIĆ: POGOVOR

krugu to su svakako H ermann Broch i Robert Musil, u drugoj

polovini 20. stoljeća Derrida, Sloterdijk, Baudrillard, nužno su
morali lebdjeti između dvije obale, ako vrijeme prispodobi­
mo onom znamenitom alegorijskom/mističnom slikom Mar-
ca Chagalla Vrijeme je rijeka bez obala s anđelom u plavom
koji lebdi ponad svijeta.
Zašto je tome tako? Odgovor je već naznačen u Benjami-
novu prvom filozofijskome djelu o podrijetlu tragedije. M o­
derno razdoblje nije isključivo radikalna afirmacija novoga.
Kad Broch piše Vergilijevu smrt tada je već mitski sadržaj po­
vijesnoga Vergilija preobražen u m odernu projekciju umjet­
nosti kao doživljaja zbilje u znacima gubitka ljepote i istine.
Alegorija je m oderni oblik svijesti o prožimanju struje vre­
mena koja spaja mitsku prošlost s realiziranom sadašnjošću
tehnološke utopije. Temelj je alegorijskoga u klasicizmu pre­
ma Benjaminu pad povijesti u prirodu. To znači da se u m o­
derno doba pad ili gubitak povijesti događa kao pad povije­
sti u društvo ili kulturu. Baudelaire je već najavio međuigru
mitskoga i modernoga svijeta deziluzioniranja zbilje osjeća­
jem modernoga čovjeka: Spleen Pariza - poezija u prozi, ne­
stanak uzvišenosti i ljepote, potraga za mjestom izvan svih
realnih prostora svijeta, anywhere out o f the world. Velegrad
je masovno društveno događanje subjekta među objektima.
Objektivacija čovjeka u arhitekturi profanoga moguća je tek
s modernim velegradom.
U Benjaminovim Arkadama/Passagen, u kojima se anali­
tički opisuje nastanak simboličke funkcije modernoga Pari­
za kao prijestolnice nove kulture prosvijećenoga duha Euro­
pe, mjesto arhitekture istoznačno je mjestu ornam enta kao
materijalizacije aure u izvanjskome svijetu. Ne može se biti
afirmativan spram takvog svijeta umjetnosti, a da se istodob­

184
 SMJEROKAZI MELANKOLIJE

no ne vide korijeni i izvori preobrazbe desupstancijaliziranja

svijeta uopće, a da se ne uoče razlozi zbog kojih ornament
može postati zločinom, da se poslužimo poznatom krilati­
com Adolfa Loosa.
Benjamin nipošto nije bio »konzervativni revolucionar« po­
put Hofmannsthala. Ali je njegovo mesijansko mišljenje on­
kraj povijesti imalo u sebi paradoksalni revolucionarni naboj
i sumnju u smisao onoga nadolazećeg apsolutno tehničko­
ga. Tehnički pronalasci, koji su omogućili novoj umjetnosti
(medija) društvenu popularnost, za Benjamina su imali smi­
sao samo u ideji utopijske (komunističke) revolucije društva
uopće. To je credo njegova mišljenja. I svaki korak u redukci­
ju na židovsku mistiku, kako to svjedoči čak i njegov životni
prijatelj i suputnik Gerschom Scholem, bio bi kriva interpre­
tacija njegova mišljenja.16Ezoterik u materijalističkome ruhu
marksizma, melankolik i mistik s onu stranu svakog spiritu-
alizma i teozofske jeftine spekulacije, Benjamin je nesvodi-
vi mislilac fragmenta jedne necjelovite cjeline. Glavni razlog
lebdeće pozicije Benjamina naspram modernosti i nostalgi­
je za klasicizmom nije žalovanje za lijepim djelima klasične
umjetnosti, nego temeljna nelagoda modernosti uopće koja
u sebi sadržava melankoliju.
»Na križnom putu melankoličara alegorije su postaje« - sto­
ji zapis u 10. fragmentu Zentralparka posvećenom Baudel-
aireu.
Vratimo se još za trenutak postavci o gubitku aure. U čemu je
paradoksalnost Benjaminove pozicije kao kritičara napretka i
njegova zagovaratelja? Ako aura ima kategorijalno značenje za

"• Gerschom Scholem, »VValter Benjamin i njegov anđeo«, u: VValter Benjamin, Novi
Anđeo (Izabrala i prevela Snješka Knežević), Izdanja Antibarbarus, Zagreb, 2008.

185
 ŽARKO PAIĆ: POGOVOR

Benjaminovo mišljenje, tada je nešto posve očekivano. Ponaj­

prije se radi o stavu iz rasprave o podrijetlu tragedije. Tamo je
tradicionalno filozofijski rečeno da je istina bitan sadržaj lje­
pote. Klasicizam se služi alegorijom da bi iskazao bitnu isti­
nu nadolaska novoga vremena. Ta istina glasi: modernost više
nema ni istinu niti ljepotu. Ona je realizirana tragedija-apo-
kaliptika-utopija jedinstvenoga svijeta bez središta. Dakako,
ovo je čitanje i interpretacija Benjamina iz unutarnjih para­
doksa njegova mišljenja. Stoga je jedino što iz cijele koncep­
cije gubitka aure proizlazi ne tek apologija tehnološke repro­
dukcije suvremene umjetnosti (medija), nego nešto krajnje
razumljivo i otuda čudovišno.
Budući da je povratak iz postauratske u auratsku umjetnost,
govoreći benjaminovski, nemoguć projekt nostalgije za proš­
lošću, preostaje tek svijest o apokaliptičkim momentima isti­
ne napretka. Ta svijest za razliku od hegelovske razdrte »tra­
gične svijesti« nije ništa drugo negoli jedino obvezujuća svi­
jest cjelokupne m odernosti na njezinu ishodu - melankolija.
Ali melankolija nije puka svijest žalovanja za onime prošlim.
Nije riječ ni o uzvišenom osjećaju duhovnog supripadništva
vremenu koje je nestalo iz vidokruga svjetske povijesti. Pro­
blem melankolije jest problem nemogućnosti dosezanja ek­
staze povijesnoga vremena koje se, kako je to ispravno vidio
Benjamin u svojim Povijesno-filozofijskim tezama, dovršava
u mesijanskoj sadašnjosti. Melankolija je strogo govoreći po-
stpovijesna svijest kraja modernosti.

Povijest i njezin kraj: mesijanska sadašnjost

Postoje samo dva mislioca iz istoga kruga frankfurtske kritičke
teorije društva koja su materijalističku teoriju povijesti nado­
punili teologijsko-mističnim refleksijama - Horkheimer i Be­
njamin. Ideja linearnoga tijeka povijesti od Sv. Augustina do

186
 SMJEROKAZI MELANKOLIJE

Marxa pretpostavlja misao o početku, razvojnoj liniji i kraj­

njem dosegu (cilju). Horkheimer je za razliku od Blocha su­
vremeni svijet tehnike shvatio kao instrumentalnu kulturu.
Čovjek je u sklopu otuđene povijesti namjesnik društvene in-
strumentalnosti. Oslobođenje od okova kapitalističke perver­
tirane proizvodnje radi proizvodnje moguće je tek u horizontu
budućnosti. Ali ne kao utopijskoga djelovanja svijesti, već kao
društvene revolucije odnosa proizvodnje i proizvodnih snaga.
Biti onkraj povijesti u takvom shvaćanju znači biti slobodan u
granicama društvene revolucije svijeta uopće.17
Problem cjelokupne filozofijske orijentacije frankfurtske kri­
tičke teorije društva, a to vrijedi i za Benjamina, upravo je u
redukciji univerzalne povijesti na samostalne povijesti druš­
tva i kulture. Ontologija društva i kulture redukcija je Marxo-
va historijskoga materijalizma. Društvo se tek osamostaljuje u
moderno doba građanske tvorbe zajednice. Moderni indivi­
dualizam nije izričito društveni fenomen. Ono što Benjamin
opisuje u svojim analizama Baudelairea kao figure dekaden-
ta i pobunjenika protiv društvenih normi građanskoga pod­
vojenoga života nije ništa drugo negoli nastanak nove povi­
jesne figure prekoračenja (transgresije) univerzalnih zabrana
povijesti uopće. Horkheimer u svojim kasnim spisima jedino
rješenje protiv tehničke instrumentalnosti povijesti vidi u no­
vome načinu etičkoga otkupljenja. Nadolazeći svijet potrebu-
je Boga s onu stranu povijesnoga svođenja božanstva na ko­
načnog presuditelja i otkupitelja čovječanstva. Umjesto bloc-
hovske nade, potrebna je nova etika. Ali ona se ne može ute­
meljiti bez radikalne promjene čovjeka i bez promijenjenoga
odnosa Boga prema svijetu.

17Max Horkheimer, Kritika instrumentalnog uma. Globus, Zagreb, 1988.

187
 ŽARKO PAIĆ: POGOVOR

Nasuprot tome, Benjamin je, prema riječima Scholema, bio

novi metafizički ezoterik posebnoga kova. U Povijesno-filo-
zofijskim tezama i kratkom Teologijsko-političkome fragm en­
tu odnos mesijanskoga i cjelokupne povijesti misli se iz isho­
dišne postavke o kategorijalnome značenju aure. Naime, aura
je za Benjamina mnogo više od »sjaja same stvari«. Ono au-
ratsko je onkraj povijesti utoliko što se može izgubiti i nesta­
ti samo na kraju povijesnoga zbivanja, Kult i ritual držali su
umjetnost u okrilju jedinstvenoga događaja mita, vjere, svije­
ta, svetoga. Unatoč razlika grčko-rimskoga i kršćanskog svi­
jeta srednjega vijeka, umjetnost je bila povijesno očitovanje
istine kao sadržaja ljepote. Ali bit je aure u udaljavanju koja je
istodobno blizina, distancija i neposrednost, »višak imaginar­
noga« i fluidno polje znamenovanja stvari i bića u prisutnosti
i odsutnosti istinskoga sjaja ljepote. Benjamin u svojem me-
sijanskome marksizmu postavlja sljedeće: carstvo Božje nije
cilj (telos) povijesti, nego kraj. To je odlučno. Razlika između
cilja i kraja jest razlika između povijesti i njezina kraja. Prvo
je određeno razvitkom i dinamikom negativnoga. Drugo je
dovršetak procesa negativnosti, konačno ozbiljenje procesa.
Profano se ne može izgraditi na sakralnim osnovama, kao što
se sakralno ne može profanirati. Kad dolazi do pada jednog u
drugo, nastaju političke zloporabe teokracije. Ta je postavka
srodna Blochu danas nesumnjivo najaktualnija zbog oživlja­
vanja političke religije u postsekularnim društvima Zapada.
Što Benjamin misli kao mesijansku sadašnjost?
Profani poredak ili društvo koje realizira ideje pravedno­
sti, jednakosti i slobode za sve može biti utemeljeno samo
na ideji sreće. Smjer povijesti u svojem mesijanskome oslo­
bođenju od same povijesne ideje napretka kroz postaje i pu­
tanje nesreće i patnje nije, dakle, cilj kojemu teži cijelo povi-

188
 SMJEROKAZI MELANKOLIJE

jesno čovječanstvo. To je kraj. Eshatološki shvaćena povijest

ne ide u beskonačno. Ona ima svoj kraj tek onda kad se po-
miruje ideja i zbilja, kad se svijet više ne podvaja niti razdva­
ja u sebi. Metoda koju Benjamin vidi u kretanju svjetske poli­
tike jest nihilizam. S onu stranu toga jest mesijansko »vječno
sada«. To je mistično zazivanje vremena i prostora kao toč­
ke preokreta. Toj točki treba težiti. Ali težnja još uvijek ima u
sebi teleološki oblik. Povijest kao lutanje ima svrhu. Onkraj
povijesti je ono nesvrhovito ili kantovska svrhovitost bez svr­
he - ideja čiste ljepote?

Novi anđeo ili slika bez svijeta?

Kleeova slika Angelus Novus možda je poznatija zbog Benja-
minove interpretacije njezina alegorijskoga značenja no što
je sama po sebi umjetničko djelo koje otvara nove svjetove. I
Van Goghove slike seljačkih cipela bez Heideggerove inter­
pretacije o biti umjetničkoga djela ne bi zacijelo u modernoj
umjetnosti imale istu »težinu«. Hermeneutika umjetnosti po­
kušava iz same slike iznijeti na vidjelo paukovu mrežu sim­
boličkih i imaginarnih putova kojom slika sebe objelodanjuje
svijetu kao otvoreni krug značenja. Zašto je Benjamin svojim
povijesno-filozofijskim mišljenjem ruba, kojim se kretao, od
promišljanja tragedije do analize nadrealizma, Baudelairea,
pariških arkada do mistike i melankolije (Kafka, hašiš, izno­
va Baudelaire) bitan mislilac suvremenosti?
Jednostavan bi odgovor bio: zato što nije bio spekulativno
sustavan i zato što je bio refleksivno otvoren umjetnosti izvan
redukcije na njezine povijesne forme i figure. Melankolija je
samo figura ili doživljaj duboke podvojenosti modernosti u
cjelini spram vremena vlastite neukorijenjenosti. Iako je riječ
o skolastičkoj figuri unutar kršćanskoga horizonta, Benjamin

189
 ŽARKO PAIĆ: POGOVOR

je u Shakespeareovu Hamletu prepoznao univerzalnu figu­

ru moderne tragedije svijesti. Djelovanje je uvijek određeno
potragom za istinskim svijetom koji nije ovdje, nego tamo, u
sjenama i u prošlosti zbivanja. Ludilo je nužna pozornica po­
vijesnoga zbivanja. Bit je ludila autorefleksivnost svijesti koja
samu sebe spoznaje uhvaćenu u klopku savjesti. Unutarnje
niječe izvanjsko samo zato da bi održalo poredak suprotno­
sti u ravnoteži. Hoće li se biti do kraja dosljedan, Benjamin
je melankoliju izveo iz koncepcije gubitka ili raspada aure.
Na kraju povijesti nalaze se samo maske. Tijela su žrtvova­
na logici društvenoga napretka, umjetnost slike tehnologiji
reprodukcije novih medija. Melankolija je duboki doživljaj
nezaustavljiva nihilizma svijeta. U svojoj apsolutnoj profa-
nosti takav ne-svijet potrebuje mistiku onoga onkraj kao što
potrebuje svoju auru u trenutku kad je već odavno napušten
od nje i kad sve nalikuje jedinstvenom procesu zbivanja po­
vijesti bez tajne. U eseju o Kafki to se osobito vidi na mjestu
gdje Benjamin izvodi konzekvencije one znamenite rečenice
iz Procesa o nadživljenome stidu. Ali to ne znači vapaj za ne­
kom novom etikom.
Rolf Tiedemann je u dosad najpouzdanijoj interpretaciji cje­
lokupnog Benjaminova djela njegovu »filozofiju« označio fi­
lozofijom protiv načela sustavnoga filozofiranja. Benjamin
nije izgradio nikakvu novu estetiku, etiku, teoriju književ­
nosti. Na posljetku, usuprot svih književno-teorijskih novi­
jih interpretacija, Benjamin nije književni esejist iako je iza­
brao formu koja se tome najviše približava. Benjamin je m i­
slilac fragmenta u istoj mjeri u kojoj je njegov učitelj Th. W.
Adorno, filozof zacijelo posljednje estetike u filozofijskome
smislu riječi koja izlazi iz ruha njemačke spekulativne filo­
zofije nakon Hegela i H artm anna, izrekao ključnu postavku

190
 SMJEROKAZI MELANKOLIJE

postmetafizičke avanture duha: istina nije cjelina. Potraga za

cjelinom uzaludan je napor imenovanja iskonske veze filozo­
fije i umjetnosti. Ako su alegorije samo postaje na križnom
putu svakog melankoličara, tada je smisao i cilj puta samo je­
dan: ne uskrsnuće odavno žrtvovane cjeline, već tumačenje
slike bez svijeta koja od svih figura povijesne tragedije, apo-
kaliptike i utopije na kraju završava s odsutnim likom, goto­
vo maskom Novog Anđela.
Može li ta slika biti alegorija suvremenoga svijeta koji je za
sebe otvorio nužnu mogućnost da se potpuno rastvori u kul­
tu novoga?

191
 BILJEŠKA 0 PISCU

Walter Benjamin (15. lipnja 1892. - 27. rujna 1940.) bio je

njemački Židov, intelektualac, marksist, aktivan u krugovima
europske intelektualne ljevice, književni kritičar, esejist, pre­
voditelj i filozof. Povezivali su ga sa frankfurtskom školom
kritičke teorije, a bio je uvelike inspiriran marksizmom Ber-
tolda Brecha i židovskim misticizmom u tumačenju Gersho-
ma Scholema. Od 1933. živio je u Parizu, a bježeći pred Ge­
stapom iz okupirane Francuske u Španjolsku umro je u neo­
bjašnjivim okolnostima, te se pretpostavlja da je počinio sa­
moubojstvo. Bio je nemilosrdan i oštrouman kritičar građan­
skog društva i njegove kulture.
Među najznačajnija Benjaminova djela ubrajaju se:
• Zur Kritik der Gewalt (1921)
• Goethes Wahlverwandtschaften (1922)
• Ursprung des Deutschen Trauerspiels (1928)
• Einbahnstrafie (1928)
• Das Kunstwerk im Zeitalter Seiner Technischen Reprodu-
zierbarkeit (1936)
• Berliner Kindheit um 1900 (1950, posthumno objavljeno)
• Uber den Begrijf der Geschichte (1939, posthumno objav­
ljeno)
• Das Pariš des Second Empire bei Baudelaire (1938).

193
 Nakladnik

aB
izdanja antiBARBARUS
Zagreb, Nova ves 4

Za nakladnika
Simona Goldstein

Priprema i oprema
Izdanja Antibarbarus d.o.o.

Tisak i uvez
Grafomark d.o.o.
Zagreb, Josipa Lončara b.b.

ISBN 978-953-249-071-8

CIP zapis dostupan je u računalnom katalogu

Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu
pod brojem 685361
11/08 kn 140,00