U ovom eseju se predstavlja svjetski fenomen indigenizacije i oživljavanja
religija, koji se prikazuje kao Azijski i Islamski izazov Zapadu. Pri tome se Islamski izazov definira kao kulturološki, socijalni i politički manifest Islama u muslimanskom svijetu, praćen odbacivanjem Zapadnih vrijednosti i institucija, dok je Azijski izazov zastupljen u svim Istočno-azijskim civilizacijama i ističe njihovu različitost od Zapada. Zajednička crta ova oba izazova je naglašavanje superiornosti nad Zapadom. Za razliku od ove dvije struje, ostale ne-Zapadne civilizacije naglašavaju različitost svojih kultura, ali ne i superiornost nad Zapadom.
Islamski i Azijski izazov svoje samopouzdanje crpe iz različitih, ali povezanih
čimbenika – ekonomskog i demografskog rasta. Ekonomski razvoj Istočne Azije se smatra jednim od najznačajnijih svjetskih zbivanja u drugoj polovici dvadesetog stoljeća i omogućilo je njihovim vladajućim tijelima resurse i poticaj da utječu na globalnu politiku. Populacijski rast „muslimanskih“ zemalja i mladost stanovništva utječu na svjetska zbivanja novačenjem mladih u fundamentalističke i terorističke organizacije, čestim pobunama i migracijama. Može se zaključiti kako ovi čimbenici imaju suprotne učinke na vladajuća tijela- ekonomski rast Azijskih zemalja osnažuje njihove vlade, populacijski rast „muslimanskih“ zemalja predstavlja prijetnju njihovim, ali i svjetskim vladama.