Professional Documents
Culture Documents
Posredno Učiniteljstvo
Posredno Učiniteljstvo
Posredno Učiniteljstvo
Da li se osoba koja se posluži drugom osobom kao sredstvom za učinjenje nekog krivičnog djela može
smatrati njegovim učiniteljem ili se učiniteljem smatra samo ona osoba koja je bila sredstvo, a koja je
poduzela radnu krivičnog djela?
U našem krivičnom zakonodavstvu ovaj institut ne postoji, međutim, i sudska praksa i teorija
prihvataju pojam posrednog učiniteljstva kao što ga prihvataju i savremena strana zakonodavstva.
Ovaj problem saučesništva u djelu učinitelja koji nije kriv, danas je riješen usvajanjem teorije o
ograničenoj akcesornosti saučesništva, prema kojoj se za postojanje saučesništva i krivnju saučesnika
ne traži i krivnja neposrednog učinitelja. Međutim, i pored prihvatanja te teorije, postoje određene
situacije u kojima je nužno primijenjivati konstrukciju saučesništva jer se u tim situacijama neka
osoba ne bi mogla smatrati podstrekačem, ne bi se mogla kazniti.
I kod posrednog učiniteljstva radi se o učešću više osoba u ostvarenju nekog krivičnog djela, s tim da
se osoba koja neposredno poduzima radnju učinjenja smatra samo sredstvom, a ne i učiniteljem
djela. Kod posrednog učiniteljstva, učinitelj je ona osoba koja, imajući sva subjektivna obilježja
krivičnog djela, iskoristi drugu osobu za učinjenje djela, u čemu se ta druga osoba ne može smatrati
učiniteljem, jer joj nedostaje subjektivna strana krivičnog djela. To znači da je posredni učinitelj
intelektualni i voljni učinitelj krivičnog djela, on iako ne poduzima radnju krivičnog djela postupa sa
sviješću i voljom kao u svom djelu, on je taj koji djelo ostvaruje kao svoje, a ne kao tuđe, dok je
neposredni učinitelj samo sredstvo u njegovim rukama, koje poduzima radnju kojom se ostvaruju
objektivna obilježja djela.
SUŠTINA POSREDNOG UČINITELJSTVA se sastoji u tome da se krivično djelo ostvaruje preko druge
osobe, korištenje te osobe, s tim da ona osoba koja drugog koristi kao sredstvo za učinjenje djela
upravlja djelatnostima te druge osobe, upravlja njenim radnjama, odnosno upravo ta osoba ima vlast
nad djelom, jer ima vlast nad neposrednim učiniteljem kao sredstvom. (kod nas je prihvaćena kao
dominirajuća teorija)
Tu leži bitna razlika između posrednog učiniteljstva i podstrekavanja, jer podstrekač nema vlast nad
djelom. Kod podstrekavanja, podstreknuti je glavni učinitelj djela i on donosi odluku o djelu, a ne
podstrekač, dok je kod posrednog učiniteljstva vlast nad djelom u rukama posrednog učinitelja.
Posredni učinitelj može da bude samo ona osoba koja može biti i učinitelj određenog krivičnog djela.
To znači da posredni učinitelj mora ispunjavati sve subjektivne elemente kažnjivosti, kao i ona
posebna subjektivna obilježja koja se traže kod nekih krivičnih djela, kao što je postupanje sa
određenom namjerom, u određenom cilju, iz određenih pobuda. To je posebno važno kod DELICTA
PROPRIA kod kojih ne može biti ni učinitelj, pa tako ni posredni učinitelj osoba koja nema to svojstvo.
Kod posrednog učiniteljstva samo je ostvareno objektivno biće krivičnog djela.
Iz takvih razloga, i teorije i sudska praksa, kao i zakonska rješenja koja na tom postoje, prihvata
jedinstven stav u odnosu na kažnjivost u smislu da se on kažnjava na isti način, kao i da je neposredni
učinitelj učinjenog krivičnog djela. Takvim pristupom izražava se i pravilna pravna kvalifikacija
situacija posrednog učiniteljstva koje se ne bi moglo ispravno pravno procijeniti kroz institute
saučesništva u užem smislu, a ujedno se pravilno ocjenjuje i društvena opasnost posrednog učinitelja.
Posredni učinitelj odgovara i za pokušaj krivičnog djela. Međutim, postojanje pokušaja se ne vezuje
za djelatnost posrednog učiniteljstva, već u takvim situacijama, pokušaj postoji kad neposredni
učinitelj preduzme radnju krivičnog djela, jer tek njegova radnja predstavlja ugrožavanje zaštićenog
javnog dobra. Na isti način se kod posrednog učiniteljstva rješava pitanje i vremena i mjesta učinjenja
krivičnog djela. To znači da se mjesto i vrijeme određuju prema mjestu i vremenu neposrednog
učinitelja.
Međutim, ako je u potanju radnja koja se u svom pojavnom obliku može označavati kao pomaganje
da li će se ovo okarakterisati kao posredno učiniteljstvo, jer se za ....... u našem krivičnom
zakonodavstvu ... (?)
OBLICI POSREDNOG UČINITELJSTVA:
1. Nije moguće, kod tzv. vlastoručnih krivičnih djela, jer ih može učiniti samo osobno učinitelj.
Npr. ako jedna osoba svjesno i voljno dovede u zabludu drugu osobu tako da ta osoba da
lažan iskaz pred sudom, tada se osoba koja je dovela u zabludu neće smatrati posrednim
učiniteljem. Smatrat će se podstrekačem. Takva djela su i rodoskrvnuće 213.čl. i dvobračnost
214.čl.
2. Posredno učinjenje ne postoji ni u slučaju ako se neko posluži drugom osobom kao
mehaničkim sredstvom ili predmetom. Tu se učinitelj ne služi drugom osobom kao osobom
koja neposredno poduzima radnju učinjenja, koristi se tijelom druge osobe kao sredstvom.
Npr. ako osoba namjerno gurne drugu osobu na neki izlog – krivično djelo oštećenja tuđe
stvari; tada je osoba koja je gurnut/la neposredni učinitelj tog djela.
3. Kod delicta propria – navedeno je da je posredno učiniteljstvo moguće ako određena osoba
ima svojstvo koje se traži kod nekog djela, a koja navodi na umišljajno učinjenje osobu koja
nema to svojstvo. U obrnutom slučaju, nije moguće posredno učiniteljstvo, jer posredni
učinitelj može da bude samo ona osoba koja može biti pojedinačni učinitelj. Npr. ne može biti
posredni učinitelj krivotvorenja službene isprave čl.389 KZFBiH, osoba koja nije službena, a
koja navede službenu osobu da je u zabludi za neku ispravu s neistinitim sadržajem.
4. Posredno učiniteljstvo nije moguće ni kod garantnih djela nečinjenja, razlog je što osoba koja
propusti obavezu kao garantnu, nema vlast nad postupcima neposrednog učinitelja. Npr. ako
roditelj vidi da neko tuče njegovo dijete i ništa ne čini da to spriječi, iako je to mogao, tada će
on kao roditelj odgovarati za krivično djelo teške tjelesne ozljede učinjene nečinjenjem. U
takvom slučaju će se i roditelj i druga osoba koja je neposredno nanijela tjelesne povrede
smatrati samostalnim i paralelnim učiniteljima tog djela. Posredno učiniteljstvo je isključeno,
jer roditelj kao garant nema vlast nad postupanjem neposrednog učinitelja. Neće postojati ni
saučiniteljstvo jer nema zajedničkog djelovanja, dok je podstrekavanje isključeno, jer roditelj
nije naveo neposrednog na učinjenje tog krivičnog djela.
Iz naprijed navedenog, o pojmu i oblicima posrednog učiniteljstva, može se zaključiti da taj institut
ima značaja i u našem krivičnom pravu, neovisno što nije formalno pripisano i što njegova primjena
može doći u obzir u malom broju slučajeva. Zbog specifičnosti koje postoje i u našem krivičnom pravu
ima opravdanja razlikovanje učiniteljstva na posredno i neposredno, te na saučiniteljstvo, jer se ti
oblici u ostvarenju krivičnog djela u znatnoj mjeri razlikuju od saučesništva u užem smislu, tj. od
podstrekavanja i pomaganja.