JU UNIVERZITET U TUZLI

MAŠINSKI FAKULTET

SEMINARSKI RAD
TEMA: ''Trakasti transporter''

PROFESOR: STUDENT:
Dr.sc. Ramiz Šelo red. prof. Damir Muminović

Mart, 2010. Godina

SEMINARSKI RAD ''Trakasti transporter''

SADRŽAJ

1. UVOD …………………………………………………………………………………...…… 3

2. TRAKASTI TRANSPORTERI ………………………………………………………….… 3

2.1. Elementi trakastih transportera …………………………………………..…….. 4

3. VIBRACIJA KAO PARAMETAR TEHNIČKOG STANJA SISTEMA …………...…… 5

3.1. Opšta svojstva …………………………...………………………….……..…….. 5
3.2. Uzročnici nastanka vibracija ..................………………………….……..…….. 6
3.3. Karakteristike vibracija …………….........………………………….……..…….. 6
3.4. Nivo kompleksnih vibracija (složene varijacije) ……………………………….. 6

4. METODOLOGIJA MJERENJA I ANALIZA VIBRACIJA ………………………...…… 8

4.1. Granične vrijednosti …………………………………………………...……….. 10
4.2. Mjerne tačke ………….……………………………………………...…...…….. 11

5. ANALIZA VIBRACIJA ………………………………………………………….…...…… 11

5.1. Prikupljanje podataka …………………………….…………………...……….. 12

6. ZAKLJUČAK ……..………………………………………………….………….…...…… 14

7. LITERATURA …………………….………………………………….………….…...…… 15

8. PRILOZI ……………………...……………………………………….………….…...…… 16
SEMINARSKI RAD ''Trakasti transporter''

REZIME
U ovom seminarskom radu prikazan je postupak kontrole vibracija kod trakastog
transportera.
Postupak se sastoji od:
- Odabira parametara

- Mjernih tačaka

- Odabira mjernih instrumenata

- Prikaz rezultata mjerenja te upoređivanje sa graničnim vrijednostima

SEMINARSKI RAD ''Trakasti transporter''

1. UVOD

Trakasti transporteri bitan su faktor u današnjoj industriji. Koriste se za transport

materijala iz jednog procesa u drugi, u saradnji sa ražličitom transportnom I strojnom opremom.
Važnost trakastih transportera češto je zanemarena jer se oni uobičajeno promatraju kao dio
opreme koji ne stvara probleme i koji radi dugo vremena bez kvara. Kao i svaki drugi tehnički
sistem, on se sastoji iz nekoliko dijelova. Najčešće su to pogonski elemenat - elektromotor,
reduktor, odgovarajuće spojnice i osovine i naravno sama transportna traka.
Kao takav tehnički sistem je izuzetno funkcionalan i rasproširen. Koristi se u svim
granama privrede, najčešće u energetskom sektoru gde je najviše zastupljen. Ali, da bi naš
trakasati transporter uopšte funkcionisao i vršio ispravno svoj zadatak, on mora biti ispravan, tj
u radnom stanju. Jedna od najboljih metoda utvrđivanja stanja našeg tehničkog sistema jeste
kontrolom vibracija na našim mjernim tačkama.Ipak, prije samog mjerenja vibracija potrebno je
sprovesti čitavu pripremu, upoznat se detaljno sa datim tehničkim sistemom, određivanje
mjernih tačaka, graničnih vrijednosti.

Slika 1. Najraniji primitivni trakasti transporter (lijevo), savremeni trakasti transporter (desno)

U ovom seminarskom radu govorit ćemo o:

- Nameni trakstih transportera
- Elementima trakstih transportera
- Vibracijama kod pogonskog dijela trakastih transportera
- Postupak mjerenja vibracija kod traksatih transportera
- Dijagnosticiranju stanja tehničkog sistema
SEMINARSKI RAD ''Trakasti transporter''

2. TRAKASTI TRANSPORTERI
Transporteri sa trakom opšte namijene prenose materijal ili komadnu robu na
horizontalnim ili malo nagnutim trakama koje su ujedno nosivi i vučni dijelovi transportera.
Izvode se kao stacionarni, prenosivi ili prevozni. Trakasti transporteri imaju široku i raznovrsnu
primenu u rudnicima, metalurškoj i hemijskoj industriji, na građevinskim i zemljanim gradilištima,
u prehrambenoj industriji, poljoprivredi, skladištima i prometu gdje dolazi u obzir i prenošenje
komadne robe kao što su vreće, sanduci, paketi i slično. U industriji se upotrebljavaju i kao
radna podloga - Trakasti transporteri služe za male protoke masa i kratke udaljenosti, te za
velike protoke (40000 t/h) i velike daljine prenosa ( 100 km ). Dugi su do 500 m, rijeđe do 5 000
m i više.
Osnovna šema trakastog transportera prikazana je na slici 1.

Slika 2. Osnovni elementi tranportera sa trakom

1.Gornja (radna, noseća) strana trake;

2. Donja (povratna), strana trake;
3. Valjci koji nose traku;
4. Valjc na mestu nasipanja (utovara) materijala;
5. Pogonski doboš;
6. Zatezni doboš;
7. Zatezni teg;
8. Utovarni koš;
9. Istovar materijala (preko čela transportera);

Osnovni i najvažniji dio transportera sa trakom je beskrajna gumirana traka koja služi
kao nosač tereta i vučno sredstvo. Traka se vodi preko najmanje dva valjka, jednog pogonskog
i drugog zateznog, koji su postavljeni na krajeve noseće strukture. Njihovo osno rastojanje
definiše transportnu udaljenost. Radna opterećenja i povratna ne opterećenja grana trake,
oslanjaju se na određeni broj, duž trake pravilno raspoređenih nosećih valjaka. Pogonsku
stanicu koja se sastoji od pogonskog motora, reduktora, pogonskog valjka - doboša, elementa
za zatezanje i skupa nosećih valjaka objedinjuju noseću strukturu u obliku rešetkaste metalne
konstrukcije. Ta struktura može biti stabilna – nepokretna, mobilna - pokretna, ili prenosiva.
SEMINARSKI RAD ''Trakasti transporter''

2.1. Elementi Trakastih transportera

Traka je najvažniji i najčešće najskuplji deo trakastog transportera. Traka može biti od
tekstila, gume ili polimernih materijala s ulošcima kao vučnim elementima (transporter s mekom
trakom), od žičanog pletiva (transporter sa žičanom trakom) ili od čeličnog lima (transporter s
čeličnom trakom).
Traka je osnovni i najodgovorniji element transportera. Traka treba da bude :
a) Gipka
b) Da ima dovoljnu jačinu
c) Da je otporna na habanje i udare

Posebni vrste trakastih transportera jesu transporteri s čeličnom trakom i sa žičanom

trakom. Transporteri sa čeličnom trakom imaju beskonačnu valjanu čeličnu traku kao nosivi i
vučni dio. Doboši trakastih transportera - prestavljaju dio pogonskog sistema, odnosno predaju
mehaničku energiju sa elektromotora na traku. Razlikujemo: Pogonske, prevojne, zatezne i
otklonske doboše. Pogonski mehanizam trakastih transportera sastoji se od motora, reduktora i
pogonskog bubnja. Kao pogonski motori služe kavezni asinhroni motori s reduktorom i
spojnicom za pokretanje ili kolutni asinhroni motori. Motor i reduktor vezani su na pogonski
bubanj sa strane ili su ugrađeni u pogonski bubanj te se sila trenjem prenosi s pogonskog
bubnja na traku. Za kratke trake najčešći je pogon s jednim bubnjem, koji može biti smješten uz
glavu ili na kraju.

3. VIBRACIJE KAO PARAMETAR TEHNIČKOG STANJA SISTEMA

3.1. Opšta svojstva
U posljednje vrijeme razvijena je potpuno nova tehnologija mjerenja vibracija koje zbog
svog generisanog sadržaja predstavljaju jedan od najznačajnijih pokazatelja sveukupnog
dinamičkog stanja mašine kao sistema, ili pojedinih njenih sastavnih dijelova. Uz pomoć
vibracija moze se pratiti stanje velikog broja tehničkih sistema.
Pod mehaničkim vibracijama, u opštem slucaju, podrazumjevamo oscilatorno kretanje
krutog tijela u odnosu na njegov ravnotežni položa. Uzorčnik kretanja je poremećajna prinudna
sila koja po svojoj prirodi može biti determisana ili slučajna. Slobodnim vibracijama nazivamo
periodično kretanje koje tijelo izvodi po prestanku djelovanja poremećajne sile. U svim
slučajevima opšti karakter kretanja može se izraziti harmonijskom vremenskom funkcijom,a kao
osnovni parametri za njenu idetfikaciju može se uzeti, alternativno i jedna od veličina kao što su
amplituda pomjeranja, njegova brzina, odnosno ubrzanje.

3.2. Uzročnici nastanka vibracija

S obzirom na karakter i prirodu vibracija mehaničke vibracije su, u opštem slučaju
podijeljene na dvije grupe:prinudne i sopstvene. Sopstvene vibracije su funkcija različitih
konstanti mehaničkog sistema.Za razliku od prinudnih vibracija koje prestaju po djelovanju
poremećajne sile, na sopstvene vibracije je moguće djelovati preko izmjene konstrukcionih
parametara sistema.
Lista potencijalnih poremećenih uzročnika vibracija može biti:
- Neuravnoteženost masa rotacionih dijelova sistema
- Nedovoljna dinamička krutost kućišta i temelja sistema
- Poremećaj centričnosti spojnice i ležaja
- Ugib vratila
- Pohabani,ekscentrični ili oštećeni zupčanici
- Loši pogonski kaiševi i lanci
SEMINARSKI RAD ''Trakasti transporter''

- Neispravni kotrljajući ležajevi

- Odstupanja obrtnog momenta
- Elektromagnetne sile
- Aerodinamičke sile
- Nejednak zazor između rotora i statora motora
- Olabavljenost spojeva

Svaki uzrok vibracija ima svoje karakteristike. Prinudne vibracije su posljedica djelovanja
dinamičkih sila,koje se unutar sistema mijenjaju po pravcu ili veličini.

3.3. Karakteristike vibracija

Karakteristike pomjeranja, brzine i ubrzanja mjere se radi utvrđivanja veličine vibracija.
Sa gledišta rada sastavnog dijela i sistema, ampituda vibracija predstavlja indikator koji se
koristi za utvrđivanje koliko je dobar ili loš nijhov rad. Brzina vibracija predstavlja najbolji
indikator stanja sistema ili dijela sistema.
Osnovne karakteristike koje identifikuju vibracije jesu:
- Frekvencija vibracija
- Amplituda vibracija
- Brzina vibracija
- Ubrzanje vibracija

Stvarni sadržaj karakteristika je u činjenici da se one koriste za detekciju i opisivanje

neželjenog ponašanja sastavnih dijelova sistema. Frekvencija vibracija pomaže nam da
identifikujemo koji je dio sistema neispravan i ukazuje na vrstu problema. Dobijene vibracije
imaće frekvenciju koja zavisi od brzine rotiranja dijela sistema koji je neispravan ili ima smetnje.
Razne smetnje na sastavnim dijelovima sistema uzrokuju frekvencije vibracija. To omogućava
da identifikujemo prirodu problema.

3.4. Nivo kompleksnih vibracija (složenih vibracija)

Vibracije sastavnih dijelova sistema su kompleksne i sastoje se od više frekvencija.
Uglavnom, ukupno ili totalno pomjeranje biće zbor svih pojedinačnih vibracija. Tamo gdje je
vibracija kompleksna,da bismo primjenili pomjeranje na dijagramu nivoa vibracija, treba najprije
utvrditi pojedinačna pomjeranja i njihove frekvencije. To se vrši pomoću analizera vibracija sa
podesivi filterom. Signal vibracija snimljen na nekom karakterističnom mjernom mjestu mašine
jeste suma velikog broja manje ili više izraženih individualnih izvora i po pravilu,sadrži u sebi
dosta kompleksnog sadržaja.Pod pretpostavkom da su amplitude 4 osnovne vibracije identične
(A1=A2=A3=A4=Ai) (Slika), a frekvencije međusobno dosta različite: debalans (1 x
n),olabavljenost (2 x n),oštećenost zupčanika (r x n), oštećenost kotrljajućeg ležaja (s x n) –
ukupna amplituda složenog signala,biće jednaka 4A. Ovakav model prostog sabiranja nije
moguć za složenije slučajeve koji se u praksi svakodnevno sreću (n-broj obrtaja, r-broj zuba
zupčanika i s- broj kuglica u ležaju).
SEMINARSKI RAD ''Trakasti transporter''

Slika3 . Primjer generisanja složenih vibracija

Mjerena ubrzanja vibracija tjesno su povezana sa inercionim silama koje djeluju na

sistem, pri čemu se mogu javiti relativno velike sile pri visokim frekvencijama, mada pomjeranje
i brzina vibracija mogu da budu mali. Prekojerna sila može rezultirati u prekidu podmazivanja a
zatim može doći do oštećenja površine ležaja. Uglavnom, mjerenja ubrzanja vibracija se
preporučuju za frekvencije vibracija iznad 60000 ciklusa u minuti, mada se mogu korstiti i
mjerenja brzina. Pored toga, pri ocjenjivanu nivoa vibracija treba mjeriti i fazu,koja omogućije
primjenu pogodnijeg načina za upoređivanje jednog kretanja sa drugim. Upoređivanjem
relativnog kretanja dva ili više dijelova sistema,često je bitno kod dijagnosticiranja specifičnih
neispravnosti na sastavnim dijelovima sistema.
Mjerenje faze je važno i za balansiranje mase. Ako je problem dijela ili sistema debalans
pri čemu se može mjeriti faza,onda možemo u tom slučaju izvršiti balansiranje dijela. Naš cilj je
da upotrebimo kontrolu vibracija,radi detekcije, odnosno otkrivanja smetnji u njihovoj radnoj fazi
da bi se planiralo njihovo otklanjanje. Nije cilj da se odredi koliki nivo vibracija sistem ili dio
sistema može da izdrži prije nego otkaže, već da se postigne odgovarajuća opomena u pogledu
smetnji,tako da se one mogu eliminisati prije otkazivanja sistema. Apsolutne tolerancije
vibracija ili granice za bilo koji dio sistema nisu moguće. Analiza neispravnosti i otkazivanje je
prilično kompleksna da bi takve granice mogle da postoje. Iskustvo specijalista za vibracije
može pomoći za dobijanje izvjesnih realnih smjernica. Prilkom utvrđivanja prihvatljivih nivoa
vibracija sistema, treba razmotriti iskustvo i činioce kao što su: bezbjednost, troškovi otklanjanja
neispravnosti, troškovi usljed zastoja u proizvodnji,važnost sistema u tehnološkom lancu
proizvodnje i drugo.

4. METODOLOGIJA MJERENJA I ANALIZA VIBRACIJA

Mjerenje vibracija na pogonskim dijelovima okretanja bagera PH 2300, sa instrumentom
Portable Balacing set PBS-380, sa sljedećim tehničkim karakteristikama:
Vibracijska osjetila se svrstavaju u sljedeće grupe:
- Piezoelektrična br. 8002 i 8108
- Osjetljivost: 9,78 mV/ms-2 i 9,43 mV/ms-2
- Rezonantna frekvencija: 15 KHz
- Radna temperatura Tmin/Tmax: -35°C/150°C
- Poprečna osjetljivost: 3,3%;2,6%
SEMINARSKI RAD ''Trakasti transporter''

Tačnost: 10% u skladu sa DIN 45666

Donja granična frekvencija: 1Hz; 10Hz
Konverzija: brza ,spora
Mjerne veličine: Vibracijsko ubrzanje,vibracijska brzina i vibracijski pomak(vršno i
efektivno)
Frekvencijsko područje
Analize vibracija: 1Hz do 1000Hz (1Hz-10Hz,10Hz-100Hz, i 100Hz-1000Hz)
Postotna širina analize vibracija: 23%, 10%, 6%, 3% i 1,5%
Režim rada pri frekvencijskoj analizi vibracija: Manuel
Napajanje: Akumulatorsko,NiCd baterije.

Slika 4. PBS-380

Sve mašine u toku rada proizvode vibracije i iste su prateća pojava koja se javlja pri
eksploataciji. Mehaničke vibracije koje najčešće okružuju čovjeka leže u opsegu 1-200
Hz.Njihova potpuna eliminacija je nemoguća, a moguće je iste svesti na granicu definisanih od
strane proizvođača,odnosno svjetskih usvojenih standarda i normi:
- VDI 2056, Mjerila za ocjenu vibracija strojeva-preporuke
- DIN 45.665 i DIN 45.666 standard
- ISO 2372, 2373, 2954 standard
- E 90-100, Francuske norme

Usljed velikog nivoa pomaka, brzine i ubrzanja vibracija uzrokuju:

- buku u industrijskim i drugim pogonima,
- brzo i nekontrolisano habanje vitalnih dijelova mašina, transportnih i pretovarnih sistema,
- djelimično ili potpuno oštećenje industrijskih i drugih građevinskih objekata,
- profesionalna oboljenja koja se javljaju kao posljedica izloženosti i dejstva vibracija na
čovjeka.
SEMINARSKI RAD ''Trakasti transporter''

Mehaničke vibracije nastaju iz različitih uzroka kao što su: nestabilnost mehaničih
sistema, promjena pravca kretanja mašine, mehaničkog sistema ili elemenata, gravitacioni
transport materijala - udari materijala u zidove transportnog sistema i dr. Nekorisne vibracije kao
nepoželjne pojave u odvijanju mehaničkih procesa mogu da izazovu velika oštećenja, počev od
samog objekta, preko mašina i uređaja, pa do građevinskih konstrukcija i objekata. Najveći dio
vibracija je uzrokovan mehaničkim defektom strojeva i ovisi o njegovim mehaničkim
karakteristikama. Postoje međutim i vibracije koje su uzrokovane hidrauličnim, aerodinamičkim i
elektromagnetnim fenomenima. Često se različiti uzroci poklapaju i tvore vibracije složenih
zakonitosti.

4.1. Granične vrijednosti

Mjerila za ocjenu vibracija strojeva po VDI 2056 - preporuke svrstane u šest grupa i to:
Grupa K - Neki transmisijski dijelovi pogonskih i radnih strojeva koji su čvrsto povezane sa
cjelinom stroja, naročito serijski elektromotor snage do 15 KW.
Grupa M - Srednji strojevi, naročito elektromotori snage 15 do 75 KW bez posebnih
fundamenata. Pored njih čvrsto postavljeni transmisijski dijelovi i strojevi (do 300 KW) sa samim
obrtnim dijelovima na posebnim fundamentim dijelovima.
Grupa G - Veći strojevi postavljeni na stabilni, krutim ili teškim fundamentima, veći pogonski
radni strojevi sa samo obrtnim masama.

Tabela 1. Kriterijum za ocjenu vibracija (po VDI 2056)

SEMINARSKI RAD ''Trakasti transporter''

4.2. Mjerne tačke

Mjerne tačke pri mjerenju datog tehničkog sistema trebaju biti pažljivo odabrane.
Najčešće su to na ulazu i izlazu iz mašinskog sklopa (elektromotor, reduktor, itd). U tehničkom
sistemu koji se sastoji iz elektromotora, reduktora, i predajnika snage (pogonski doboš) imamo
npr. sedam tačaka mjerenja, i to na ulazu i izlazu svakog elementa.

Slika 5. Šematski prikaz mjernih tačaka

5. ANALIZA VIBRACIJA
U signalu vibracija snimljenom na povrsini mašinskog djela (sklopa) prisutni su tragovi
mnogih individualnih signala generisanih na mjestima neželjenog transformisanja djela korisne
energije u energiju vibriranja. Radi identifikovanja takvih izvora nije dovoljno izvoditi samo
upoređivanje ukupnog nivoa vibracije, već treba izvesti pažljivo rasčlanjivanje na sastavne
djelove i procjeniti parcijalan udio svakog djela. Postupak frekventnog razlučivanja naziva se
frekventna analiza, a kao njen krajnji rezultat dobija se pomenuti frekventni spektar. To se
postiže filtriranjem signala vremenskog zapisa vibracija u instrumentu zvanom analizer.
Potpunije analize izvode se uvjek u laboratorijskim uslovima, korisćenjem kvalitetnih analizera
koji imaju velike mogućnosti amplitudne modifikacije i frekventne transformacije.
Obrada signala najčešće se izvodi analognim putem. U poslednje vrijeme sve konkretniji
je digitalni postupak. Snadbjeveni brzim procesorima, ovakvi analizeri nude širok izbor funkcija
u analizi dinamičkih pojava u sva tri korišćena domena: amplitudnom, vremenskom i
frekventnom. Vremenski domen, baziran na opservaciji vremenskih funkcija, iako tradicionalan
metod krajnje je nepodesan za razmatranje složenijih pojava. Snimljeni signal obično se sastoji
od velikog broja individualnih komponenti koje djeluju istovremeno, a čije je parcijalne uticaje
veoma teško odrediti kako po amplitudi, tako i po frekvenciji. Frekventna analiza je postupak
kojim se složena vremenska funkcija razlaže na pojedinačne frekventne komponente i može se
smatrati kamenom temeljcem u razvoju i primjeni dijagnostičkih metoda. Prezentacija
snimljenog signala u frekventnom domenu naziva se spektrom snage i, u stvari, predstavlja
razloženu energiju po frekventnoj osi. Snimljeni spektar je sinteza kompleksnog dinamičkog
stanja, ukljucujući geometrijsku tačnost i kvalitet montaže.
SEMINARSKI RAD ''Trakasti transporter''

Matematička interpretacija ove tehnike postavljena je na bazi Furijeove transformacije.

Analiza vibracija vrši se kada periodične kontrole ukupnih vibracija ili buke na tehničkim
sistemima otkrivaju njihovo značajno povećanje. Ova analiza treba, takođe da se izvrši na
početku izvođenja programa održavanja prema stanju, kako bi se utvrdiIo tehničko stanje
sistema.
Postupak analize maze se podjeliti u dvije faze:
- prikupljanje podataka
- interpretacija i obrada podataka (upoređivanje registrovanih podataka sa baznim
podacima o stanju sastavnih djelova ili sistema).

5.1. Prikupljanje podataka

Nivo upotrebljivosti izmjerenih rezultata umnogome zavisi od obima preduzetih
pripremnih aktivnosti i sprovedene metodologije mejrenja. Izbor reprezentne veličine stanja,
izbor broja i rasporeda mjernih mesta, izbor konfiguracije mjerne opreme zadovoljavajućeg
frekventnog i dinamičkog dijapazona izbor filtera optimalnih karakteristika - sarno su neki od
najznačajnih elemenata veoma značajnog procesa pripreme. Danas skoro svaki mjerni
instrument ima mogućnost izražavanja amplitude, preko neke od fizičkih veličina stanja:
pomjeraj, brzina, ubrzanje.
Ove veličine ne mogu biti generalno preporučene, već izbor svake veličine zavisi ad
slučaja do slučaja. Ipak, najviše je u upotrebi brzina vibracija, s obzirom da u sebi istovremeno
sadrži Iinearnu mjeru amplitude i frekvencije Filteri mogu da propuštaju sarno one djelove
signala koji su sadržani u uskom frekventnom području. Oni mogu imati veoma različite
karakteristike, a izbor filtera zavisi od unaprijed postavljenih ciljeva. Analizirani signal na
instrumentu za registrovanje moze biti prezentiran na linearnoj i logaritamskoj skali. Linearni
izlaz je pogodan za signale sa dominantnim niskofrekventnim komponentama, a logaritamski
podjednako dobro ističe sve komponente po cjeloj frekventnoj osi, sto je od značaja kod signala
zvuka i visokofrekventnih vibracija. Za uprošćavanje registrovanih i analitičkih podataka može
se koristiti» izveštaj mjerenja vibracija i buke« (sl. 9.12). Za složene sisteme crtaju se"dijagrami
trenda« (sl. 9.13).
Pored informacija koje su potrebne za označavanje (skica) sistema i položaja davaoca i
mikrofona, treba obuhvatiti dodatne informacije kao što su: podaci o ozubljenju, broj lopatica
ventilatora, broj krilaca na radnom kolu pumpe i dr. Ponekad je potreno prikazati i položaj
cjevovoda, kanala zidova zgrade. Kod uslova ispitivanja treba obuhvatiti: brzinu, opterećenja,
temperaturu, protok itd. Mjerenje i registrovanje ukupne amplitude ili amplitude "bez filtera« i-
mjerenje preovlađajuće frekvencije treba obaviti u svakoj mjernoj tački. Amplitude mjerene bez
filtra i vrijednosti frekvencije korisne su iz više razloga. Prvo, vrijednost amplitude ukazuje na to
koliki je problem. Drugo, vrijednosti dominantne frekvencije mogu da usmjere našu pažnju na
sam izvor problema i veoma često omogućavaju otkrivanje frekvencije vibracija i buke, koje
nismo očekivali da ćemo naći. Međutim, zaključci o prirodi problema ne mogu se donjeti sarno
na osnovu vrijednosti dobijenih bez filtra. Mora se izvrsiti detaljna analiza vibracija ili buke sa
podesivim filtrom pre donošenja konačne odluke.
SEMINARSKI RAD ''Trakasti transporter''

Tabela 2. Izvještaj o kontroli nivoa vibracija

SEMINARSKI RAD ''Trakasti transporter''

6. ZAKLJUČAK
Trakasti transporteri koriste se kao sastavni dijelovi u automatskoj distribuciji i
skladištenju, u kombinaciji s računalno upravljivim sistemima paleta. Trakasti transporteri
smatraju se sistemima koji štede radnu snagu jer omogućavaju da se velike količine materijala
brzo pomiču kroz proces, što omogućuje da preduzeća otpremaju ili dobivaju veće količine
materijala uz manji skladišni prostor i niže troškove rada. U toku rada transporteri su izloženi
različitim mehaničkim opterećenjima. Kao posljedica tih opterećenja jesu povišene vibracije,koje
nepovoljno utiču na ispravno funkcionisanje transportera. Na osnovu provedenih mjerenja
utvrdimo stanje sistema. U našem sljućaju mjerimo nivo vibracija te dobivene rezultate
uporedimo sa graničnim vrijednostima. Ako su dobiveni rezultati prelaze granične vrijednosti
zaključujemo da treba aktivirati sistem održavanja,te provjeriti ispravnost dijelova sistema.
SEMINARSKI RAD ''Trakasti transporter''

7. LITERATURA
1. Ž. Adamavić:„Tehnička dijagnostika‟,1998. Godine
2. Seminarski rad, Univerzitet u kragujevcu, tehnički fakultet Čačak, 2003 godine
3. www Google.ba

.
SEMINARSKI RAD ''Trakasti transporter''

8. PRILOZI

8.1. Popis slika

Slika 1. Najraniji primitivni trakasti transporter (lijevo), savremeni trakasti transporter (desno)
Slika 2. Osnovni elementi tranportera sa trakom
Slika 3. Primjer generisanja složenih vibracija
Slika 4. PBS-380
Slika 5. Šematski prikaz mjernih tačaka

8.2. Popis tabela

Tabela 1. Kriterijum za ocjenu vibracija (po VDI 2056)

Tabela 2. Izvještaj o kontroli nivoa vibracija