Professional Documents
Culture Documents
Nora Zadatak Za Esej PDF
Nora Zadatak Za Esej PDF
Pred vama je ulomak iz djela Nora (Lutkina kuća) Henrika Ibsena. Pozorno ga pročitajte, a zatim i
smjernice za pisanje školskog eseja ispod teksta. Redoslijed ponuđenih smjernica ne obvezuje vas u
oblikovanju eseja. Svoj esej oblikujte kao zaokruženu cjelinu (uvod, razrada zaključak). Najprije pišite na
listu za koncept, a kasnije uredno prepišite na list za čistopis. Pazite na pravopisnu i gramatičku točnost.
Esej treba imati 350 do 450 riječi (+/- 10 %).
NORA: Mi smo već osam godina u braku. Ne pada ti na pamet da mi, ti i ja, muž i žena, danas po
NORA: Evo, došli smo na stvar. Ti mene nikad nisi razumio. Vi ste prema meni mnogo zgriješili,
Torvalde. Prvo tata, a onda ti.
HELMER: Što? Nas dvojica...? Nas dvojica koji smo te voljeli više od svega na svijetu?
NORA (klima glavom): Niste vi mene nikad voljeli. Vama se samo sviđalo da budete zaljubljeni
u mene.
HELMER: Ali, Noro, kakve su to riječi?
NORA: Da, tako je to, Torvalde. Kad sam bila kod kuće uz tatu, on mi je govorio sve svoje
nazore, pa sam tako i ja imala iste nazore. Ako sam nekad bila drugog mišljenja, onda sam to
krila jer njemu to ne bi bilo pravo. On me je zvao svojom lutkom i igrao se sa mnom, kao što
sam se ja igrala sa svojim lutkama. Onda sam došla u tvoju kuću.
HELMER: Kako se ti to izražavaš o našem braku?
NORA (bez zabune): Mislim, onda sam prešla iz očevih ruku u tvoje. Ti si sve uredio prema
svom ukusu i tako je to postao i moj ukus, ili sam se samo tako pravila. Ne znam više točno ...
možda je bilo oboje, malo jedno, malo drugo. Kad pogledam unazad, čini mi se da sam živjela
kao prosjak, samo od milostinje. Živjela sam od toga što sam tebi pravila predstave, Torvalde.
Pa ti si htio da bude tako. Ti i tata, vi ste teško griješili prema meni. Vi ste krivi što od mene nije
ništa postalo.
HELMER: Kako je to smiješno i nezahvalno, Noro! Zar ti ovdje nisi bila sretna?
NORA: Ne, to nikad nisam bila. Ja sam mislila da jesam, ali nisam bila nikada.
HELMER: Nisi... nisi sretna?
NORA: Ne, samo vesela. I ti si uvijek bio tako drag prema meni. Ali naša kuća nije bila ništa
drugo nego neka soba za igranje. Ovdje sam ja bila tvoja žena -lutka, kao što sam u tatinoj kući
bila kćer-lutka. A naša djeca, ona su bila moje lutke. Kad bi me ti uzeo da se igraš sa mnom,
meni je bilo upravo takvo zadovoljstvo kakvo je bilo djeci kad bih ja njih uzela i igrala se s
njima. To je bio naš brak, Torvalde.
HELMER: Neke istine ima u tvojim riječima, koliko god su pretjerane i luckaste. Ali od sada
neka bude drugačije. Dani igranja su sada prošli, sad dolazi vrijeme odgoja.
NORA: Čijeg odgoja? Mog i dječjeg odgoja?
Školski esej: Henrik Ibsen, Nora