Paul Verlaine i Arthur Rimbaud

Paul Verlaine

(Metz, 30. ožujka 1844. - Pariz, 18. siječnja 1896.)

U francuskoj poeziji Verlaine zauzima istaknuto mjesto. Kovač novih

ritmova, stvorio je novu melodiju stiha i lirski izraz obogatio novim
nijansama. Prve Verlaineove zbirke «Saturnijske poeme», 1866. i
«Galantne svetkovine», 1869. po fakturi i inspiraciji pripadaju
parnasovskoj školi. Pod pseudonimom Patio de Herlagnez kriomice
tiska (u Bruxellesu) rukovet lascivnih soneta. Godine 1870. objavljuje «Dobru pjesmu»
(La bonne chanson).

Godine 1871. u Pariz dolazi mladi Arthur Rimbaud, nastanjuje se kod Verlainea i među
njima se zapreda neobično prijateljstvo. Verlaine napušta obitelj (ženu i sina) i odlazi s
Rimbaudom u pustolovnu skitnju (Belgija, Engleska). U Bruxellesu pripit puca u
Rimbauda, zbog čega je osuđen na dvije godine tamnice. U zatvoru piše stihove koji će
poslije ući u zbirke «Mudrost». Paralelno, za vrijeme njegova utamničenja prijatelj
Lepelletier objavljuje njegovu zbirku «Romanse bez riječi», 1874.
Nakon izdržane kazne Verlaine dobiva učiteljsko mjesto u Engleskoj, a potom predaje
kod isusovaca u Rethelu gdje ima novu morbidnu avanturu (ovaj put s učenikom
Lucienom Letinoisom). Nakon propaloga pokušaja da u Lucienovu zavičaju vodi
poljoprivredno dobro, Verlaine se 1881. nastanjuje u Parizu.

U reviji «Parts moderne» objavljuje poemu «Pjesničko umijeće» (Art poetique, 1882),
koju pjesnička generacija osamdesetih godina prihvaća kao manifest simbolizma, a u
Verlaineu gleda predvodnika novoga pravca (iako Verlaine, zapravo, to nije; sa
simbolistima ga povezuje jedino averzija prema šablonama stare poetike).
Godine 1884. objavljuje prozni triptih «Prokleti pjesnici» (posvećen T. Corbiereu, S.
Mallarmeu i A. Rimbaudu), a 1886. ponovo je u tamnici (tri mjeseca - zbog
zlostavljanja majke). U kavanama Latinske četvrti provodi mamuran boemski život,
druguje s ološem, vuče po bolnicama svoj artritis i jetra razjedena alkoholom.

Svoja opscena djela - kao npr. «Žene» - i dalje objavljuje tajno. Početkom devedesetih
godina Verlaine već uživa ugled i izvan granice Francuske, pozivan je u Nizozemsku,
Englesku, Belgiju; prijatelji mu osiguravaju stalnu rentu. Godine 1894. izabran je za
»princa pjesnika« (nakon smrti Lecontea de Lislea). Iz toga perioda potječu i zbirke:
«Sreća»; «Pjesme za nju»; «Intimni obredi»; «Elegije»; «Epigrami».
Verlaine je pisao i prozu autobiografskog karaktera: «Moje tamnice»; «Ispovijedi»;
«Uspomene jednog udovca»; «15 dana u Nizozemskoj».

Priredila: A. Sikavica, Joler, prof. 1

 Paul Verlaine i Arthur Rimbaud

Jean Nicolas Arthur Rimbaud

(Charleville, 20. listopada 1854. - Marseille, 11. listopada 1891.)

U svijet literature banuo je i prohujao kao meteor ostavivši djela koja nagovještaju
simbolizam i nadrealizam moderne poezije. Vrata koja je Baudelaire odškrinuo,
Rimbaud je širom otvorio. U nekoliko godina prošao je mnogo faza, od vezanih stihova
do eksperimentalne proze. Uznesen i porican - za jedne ikona, za druge psihopat, taj je
"prokleti pjesnik“ ostao u svakom slučaju lirski fenomen kojem mnogo duguju sve
moderne poetske struje. Njegovo stvaralaštvo može se svesti u jednu riječ - EKSPLOZIJA
- boje, strasti, osjećaja, mirisa. Pjesme je počeo pisati već u petnaestoj godini.
Rimbaudov talent za poeziju otkriven je u ranoj dobi, u osnovnoj školi u rodnom
Charlevilleu, koji se isprva očitovao u vidu neobične pedantnosti i spretnosti u pisanju
pjesama na latinskom.

Preteča simbolizma i nadrealizma, čudesan dječak - samoprozvani vidovnjak, koji je u

sedamnaestoj godini napisao znamenitu poemu 'Pijani brod', 1871. Želja za
samostalnošću i slobodom odvlači ga od obitelji i na poziv prijatelja Paula Verlainea
kreće na pustolovno putovanje po Europi. Upoznavši Verlaiena, napušta obitelj i na
njegov poziv dolazi u Pariz. Odlazi zatim s njim u London i Bruxelles gdje Verlaine u
ljubomorom izazvanoj svađi puca u njega 10. srpnja 1873. U Bruxellesu se konačno
događa raskid među prijateljima, što se odrazilo u njegovim djelima "Sezona u paklu" i
"Iluminacije", 1874. Time prestaje njihovo prijateljstvo i počinje Rimbaudovo lutanje
Europom i zatim Afrikom. Prestao je pisati u dvadesetoj godini života da bi se prepustio
pustolovnom životu trgovca-istraživača u egzotičnim krajevima sve do prerane smrti 10.
studenoga 1891.

Arthur Rimbaud: Samoglasnici

A crno, I rujno, O modro, E bijelo

U zeleno- evo postanja vam tajnih:
A, dlakavo, crno tijelo muha sjajnih
U mnoštvu što nad smrad zujeći je sjelo,

Mrk zaton; E, šator, pare ozarene,

Ledena koplja, bijeli kralji, štitast trepet:
I grimiz, krv iz usta, smješak usne lijepe,
Od kajanja kivne ili zanesene;

U, kruzi, božanski srh zelenih mora,

Mir pašnjaka punih stoke i mir bora
Alkemijom utrt u čela široka;

O, čudesna reskost ponajzadnje Trube,

Šutnja gdje se zviježđa i anđeli gube:
-O, Omega, modri trak Njegova oka!

Priredila: A. Sikavica, Joler, prof. 2

 Paul Verlaine i Arthur Rimbaud

Voyelles

A noir, E blanc, I rouge, U vert, O bleu: voyelles,

Je dirai quelque jour vos naissances latentes:
A, noir corset velu des mouches éclatantes
Qui bombinent autour des puanteurs cruelles,

Golfes d'ombre; E, candeurs des vapeurs et des tentes,

Lances des glaciers fiers, rois blancs, frissons d'ombelles;
I, pourpres, sang craché, rire des lčvres belles
Dans la colčre ou les ivresses pénitentes;

U, cycles, vibrements divins des mers virides,

Paix des pâtis semés d'animaux, paix des rides
Que l'alchimie imprime aux grands fronts studieux;

O, supręme Clairon plein des strideurs étranges,

Silences traversés des Mondes et des Anges:
—O l'Oméga, rayon violet de Ses Yeux!

MOJE BOEMSTVO

fantazija
Ja kretah, s rukama u dva džepa šuplja;
Imao sam čak i kaput idealni;
U skitnji, o Muzo, bio sam tvoj stalni
Zatočenik što u snu cvijet ljubavi skuplja.
Rupom su zjapile hlače mi jedine.
- Bijah Palčić - sanjar što slikove ište.
Velika mi Kola bjehu konačište,
A moja sazvježda šuštahu iz tmine,
Te, uz put sjedeći u jesenje veče,
Ja ih osluškivah, pustivši da teče
Mojim čelom rosa - sok što snagom vrca,
Pa, slažući rime sred čarobne tmice,
Ja sam prebirao, ko na liri, žice
Ranjenih mi cipela - stopu pored srca!

_______________________________________________________________________
Izvor: http://www.mvinfo.hr/korisno-kalendar.php, http://hr.wikipedia.org/wiki/Arthur_Rimbaud,
http://www.poezijaonline.com/?n=3&w=V&d=282&sid=1011#song

Priredila: A. Sikavica, Joler, prof. 3