Šta treba znati po završetku istraživanja i prije pisanja zdravstvene publikacije

Opšta načela pisanja

Pri pisanju naučnog ili stručnog članka treba voditi računa o sljedećem:
1. članak treba početi pisati u pravo vrijeme (ne prekasno, nego onda kad je istraživanje
dalo odgovor na postavljeno pitanje);
2. prije pisanja treba dobro proučiti „Upute autorima“ odabranoga naučnog časopisa ili
zbornika s konferencije;
3. da jezik naučnog članka mora biti jasan, jednoznačan i tačan;
4. članak je prije slanja u časopis uvijek dobro dati kolegama na kritičku procjenu.

Prije no što se odluči pisati ili uopšte planirati članak, autor treba sebi odgovoriti na 6 pitanja:

1. Što želim reći?

Članak je zanimljiv čitatelju ako mu daje odgovor na pitanje koje ga zanima. O vrsti pitanja,
odgovora na njega i dokazima koji ga podupiru, ovisi i vrsta znanstvenoga rada koji treba
napisati (izvorni znanstveni članak, pregledni članak, stručni rad, prikaz bolesnika itd.).

2. Treba li članak uopšte napisati?

Nema smisla pisati o nečemu što se već zna, tj. o čemu su već objavljeni brojni radovi, pa je
pretraživanje literature nužno još u toku planiranja istraživanja i postavljanja istraživačkih
ciljeva. Ako rad i nije nov, može biti objavljen ako proširuje ili utvrđuje već objavljene
poruke. Ako o problemu i nema radova, vrlo je važno da se vlastiti rezultat kritički razmotri:
npr. ima li smisla istraživati nešto da bi se reklo da to uopšte i nema smisla istraživati?

3. Jesam li što slično već objavio?

Etička pravila naučnog rada ne dopuštaju objavljivanje rezultata koje je autor već objavio u
cijelosti ili u nekome drugome obliku. Treba međutim razlikovati tematski različite radove
nastale iz iste baze podataka (što je zapravo originalni rad) i zapravo ponavljanje potpuno
istog rada u nešto izmijenjenom obliku (etički nedopustiv).

4. Koji je prikladan oblik za rad?

Katkad je lako odlučiti se za odgovarajući oblik publikacije (npr. originalni naučni članak ili
prikaz pacijenta itd.). No, katkad najprimjereniji oblik za prikaz rezultata i nije očit, dok je
opšte pravilo da treba izabrati što kraći oblik izvješća (npr. rad o novim i neobičnim
nepoželjnim efektima nekoga lijeka će biti prije prihvaćen u kvalitetnomu časopisu ako je
napisan u obliku pisma uredniku ili u formi kratkoga saopštenja ili kliničke zabilješke.

5. Kome je rad namijenjen?

Treba se odmah pitati “Tko će vjerojatno pročitati članak?” (npr. ljekari opšte prakse,
specijalisti u uskome području ili nekolicina tehničara), a ne “Tko bi ga trebao pročitati?”, što
ima veliki uticaj na objavljivanje: ako se precijeni čitateljstvo, vjerojatno je da će
visokotiražni i prestižni časopis rad odbiti.

6. Koji je pravi časopis?

Časopis je bitno odabrati na samomu početku pisanja rada jer formalni izgled teksta (izgled
poglavlja, citiranje literature, dužina teksta, vrsta i broj priloga) ovisi o zahtjevima časopisa.
Važno je pročitati upute autorima, gdje su opisane i namjena i svrha časopisa, te čitateljstvo
kojemu je namijenjen. Nije lako odabrati časopis, jer ih je velik broj za pojedinu medicinsku
disciplinu, pa je dobro napraviti popis časopisa gdje bi se mogao poslati članak i onda
odabrati najprikladniji.

Prije samoga pisanja članka, treba imati na umu dva važna savjeta:
1. Pišite članak primjenom računalnoga programa, da ga se može dorađivati.
2. Odlučiti prije pisanja članka tko su autori. Odluku o autorima članka i koji će biti njihov
redoslijed treba donijeti što prije, najbolje prije početka samoga istraživanja. Čak ako i jeste
jedini autor, dobro je provjeriti misli li možda netko da i on zaslužuje autorsko mjesto na
članku. Autorstvo znanstvenih radova podložno je poštivanju strogih etičkih pravila.
Prihvatanje članka u dobrome časopisu najviše ovisi o poruci koju nudi. Ako urednici
časopisa smatraju da je članak važan za njihov časopis, prihvatit će ga ako i nije stilski dobro
napisan, ali sudbinu članka često može odlučiti i njegov stil. Zato treba voditi računa o pet
bitnih obilježja znanstvenog stila pisanja: rječitost, jasnoću, tačnost, umjerenost i skladnost.