Poboljšavanje je složena toplinska obrada koja se sastoji od kaljenja, te popuštanja pri

povišenim temperaturama. Poboljšavanjem se mogu postići optimalne

kombinacije čvrstoće, tvrdoće i žilavosti čelika za određenu primjenu. Najveći učinak ima ta toplinska
obrada kod čelika za poboljšanje s udjelom ugljika od 0,3% do 0,6%, a dijele se na ugljične i
legirane.
Nakon kaljenja čelici imaju veliku čvrstoću, ali su veoma krhki. Popuštanjem se povećava žilavost
kaljenog čelika, a smanjuje se čvrstoća. Popuštanje je toplinska obrada, u pravilu nakon kaljenja,
kako bi se postigla određena svojstva, prije svega žilavost i duktilnost. Sastoji se od zagrijavanja na
određenu temperaturu (ispod Ac1), izotermnog držanja na toj temperaturi (npr. 1 sat) i ohlađivanju
primjerenom brzinom. Postupak se može i ponoviti.
Martenzitna je mikrostruktura čelika nestabilna i mijenja se pri zagrijavanju na povišene temperature.
Promjene ovise o temperaturi popuštanja koja seže od približno 100 ºC do temperature Ae1.
Odabirom temperature popuštanja mogu se postići sve moguće vrijednosti čvrstoće čelika između
kaljenog i praktički žarenog (sferoidiziranog) stanja.
Poseban je primjer poboljšavanja tzv. izotermno poboljšavanje (austempering), kad se čelik s
temperature austenizacije brzo ohladi u solnoj ili kovinskoj kupelji, u temperaturnom
području bainita, te izotermno transformira u bainit, koji ima razmjerno veliku čvrstoću i žilavost. [4]