Professional Documents
Culture Documents
Zelimir Vukasinovic - Fitilj
Zelimir Vukasinovic - Fitilj
Zelimir Vukasinovic - Fitilj
FITILJ
Biblioteka
Urednik:
Đorđe Savić
Grafička oprema:
Dobrila Srećković
FITILJ
Kragujevac 2016.
“Ja nisam čovjek. Ja sam dinamit.”
7
Kao tanker sam,
kao nosač aviona.
Iz moga grla je torpedovan B-52
u visokom naponu neosvješćenog bijesa.
Ne puštajte me u Evropu!
Ja sam za čistilište,
za život na granici.
Boja moje kože je neodređena,
moja krv je krvava.
Dolazim iz Sirije,
iz istočnog Berlina,
iz Darkvudske šume…
Dolazim iz zadnje rupe na svirali,
iz jazbine.
Razapnite bodljikavu žicu
na svakoj od granica civilizovanog svijeta,
u njoj neka se zaplete moje životinjsko tijelo.
Za mene nije kavez,
za mene je koncentracioni logor bez gasovoda,
bez južnog toka,
vječno tumaranje u kasarni čija je žica podignuta
zbog prijetnji spoljnjeg svijeta.
Unutra je mir
koji ću da eksplodiram
opasan štapinima TNT-a.
9
Nosim crnu majicu sa rol kragnom,
imam plavu kosu
i njegovane zaliske.
Radim u cvjećari.
Pali taksimetar!
10
Taksista:
“You talkin’ to me?
You talkin’ to me?
You talkin’ to me?
Then who the hell else are you talkin’ to?
You talkin’ to me?
Well I’m the only one here.
Who the fuck do you think you’re talking to?”
(bez prevoda)
11
Mogu da bombardujem.
Mogu da eksplodiram.
Mogu da masakriram.
Mogu da se vratim u 1914-tu
i ubijem prestolonasljednika
da anarhisti sebi ne bi kopali tijesan grob.
Mogu svojoj majci da odrubim glavu.
Mogu da budem Avram za svoga poniznoga sina.
Mogu da živim vječno,
a da umrem sad!
12
Ovdje je pakao!
13
Ovo nije knjiga poezije.
Nikad nisam bio pjesnik…
Bio sam balvan.
…otpadak.
Bio sam spomenik kala,
…logoraš.
Sada sam emigrant,
dakle,
…terorista?
Ja sam kameleon!
15
Ova knjiga je eksplozivna naprava.
Molotovljev koktel sa drobljenim kostima.
Živjeli zauvijek!
16
Hristos vaskrse!
17
Bajram Šerif Mubarek Olsun!
19
Smrt fašizmu, sloboda narodu!
21
Dosta mi je svega!
Nadalje govori moj unutrašnji glas.
Usta sam zašio.
22
Srušiću sve!
Sav svoj
nulti svijet.
I ništa neću da gradim.
Odmaraću pogledom na pustoš,
na pejzaž ništavila,
na Černobil oba prva svijeta.
Uživaću u rezultatima svoga minulog rada.
Treći svijet će se vijoriti
u grivama gladnih lavova,
izvan dometa moje utopijske slike.
Četvrti svijet će grcati u ratu
između Hrišćanske i Islamske države.
Podivljalog magarca niko neće moći uzjahati,
ni tek rođeni,
ni probuđeni,
ni izabrani.
U novi Jerusalim će tiho,
na baterijski pogon,
uploviti bijeli mercedes sa staklenim kavezom.
Blindiran,
nedodirljiv,
ekološki sterilan.
Padaće kiša karanfila,
cvjetaće eksplodirani heroji.
U četvrtom svijetu
i Trećem svjetskom ratu
samo će kukavice donirati svoje organe.
23
Hladni svjetski rat nije bio.
Pobrojana su dva svjetska rata u 20. vijeku,
a 2015. godine smo obaviješteni da je
Treći svjetski rat
u toku.
24
Od objave Trećeg svjetskog rata
pijem dnevno 2 dcl benzina
i tri puta po 5 mg bensendina.
I Guaranu.
Pred spavanje provjerim da li je fitilj suv.
Zippo upaljač držim uz bosiok:
pod jastukom.
Moja duša da me lakše pronađe.
25
Goran Bregović:
“Noćas je k’o lubenica pun mjesec iznad Bosne.”
Branimir Štulić,
pred početak rata u SFRJ:
“Ne pokaži da si ufitiljio.”
27
Bio sam u Avganistanu,
Iraku,
u Nju Jorku,
Barseloni,
u Parizu.
Rasuo sam se po svijetu.
Stajao sam na magistralnom putu
svjetske zajednice
i dozivao prolaznike da mi priđu,
nudio se u zagrljaj.
Sada,
otkako sam zašio usta,
ćutim,
a želim isto.
U svojoj ljubavi prema Bogu,
fali mi ljudski dodir
i tople usne žene,
fali mi francuski poljubac
za koji je već kasno.
28
Kasnim na fudbalsku utakmicu
Francuska-Njemačka.
Iz tunela čujem Marseljezu.
29
Drhtim.
Bojim se svake vibracije.
Tražim mir sa sobom
usred Trećeg svjetskog rata.
Objedujem porodično,
idem na roditeljske sastanke,
pratim sport,
sviram.
čitam.
pišem.
Pilotiram.
Njegujem prijateljstva,
i javno i tajno.
Volim društvene igre:
Ne igram šah,
iritira me sat.
Slušam samo svoje srce
i postrojavam domine.
31
O moj Bože…
Ovdje je pakao!
32
Merry Christmas and Happy New Year!
(bez prevoda)
33
Homer Simpson:
“Let me out!”
Pilot:
“Sorry, no can do.”
Homer Simpson:
“Oh, save me, Jebus!”
(bez prevoda)
35
Na početku novog milenijuma
dobio sam dozvolu za pilotiranje.
Zdravstveno sam odgovorio svim zahtjevima.
Psihološki,
tehnički i taktički.
Zdrav i uspravan od ponosa
mogao sam dotaći nebo.
Ptice su mi se gnijezdile pod miškom.
U pilotskoj kabini Boinga 767
nisam čuo ničijega glasa.
Plovio sam, sam i svoj,
avionom natovarenim putnicima
i njihovim zapečaćenim sudbinama…
Tiho,
kao da sam u mercedesu na baterijski pogon.
Zaštićen,
sterilan.
Ja sam blindirani Božiji sin!
Dolazim da najavim novih hiljadu godina.
Iznad virusa,
bolesti,
robijanja svakodnevnog života,
iznad pojavne ljepote,
iznad prolazne ljubavi
i smrti,
visoko sam iznad vlakova,
ja se zovem Alan Ford,
i spreman sam za vječni život.
37
Jutro je:
8 sati i 45 minuta.
Brzinom od 785 kilometara na sat
ateriram u kičmeni stub Velike Jabuke.
Bljesak i muk.
Oslobođen sam
kroz grotlo konkretnog užasa,
kroz uklještenje između 94. i 98. pršljena.
Nema razlike.
Apsolutni identitet.
Zajedno smo.
Ubice i ubijeni.
39
Spržena tijela djece pretvaraju se
u pijesak sirijskog ložišta.
Živi oganj od sunca i gvožđa
koji se bez mjere pali…
I ne gasi.
Hemijski Eldorado,
izbrisan iz turističke ponude četvrtoga svijeta,
zbrisan sa lica zemlje.
40
Očištiću svoju krvavu,
nečistu krv:
Ko sam ja?
Zašto sam rođen?
Zašto sam ovakav kakav jesam?
Čije sam dijete?
41
Žena u bijelom mantilu
jodluje bistri vazduh švajcarskih Alpa
i rumeni se.
U desnoj ruci nosi cjediljku,
u lijevoj sito.
Sjedam na kožnu fotelju
kao da sam direktor.
Naslon je oboren pod tupim uglom.
Igla je zabodena u podlakticu moje lijeve ruke.
Ispred mojih očiju
rumeni se okruglo žensko lice,
a iznad njega vidim da je na zid,
iznad pločica,
prikovan krst
i na njemu plastični raspeti Hrist.
Moja nečista krv prolazi kroz cjediljku
i curi u pehar veličine lavora.
Krupan čovjek,
gord kao templar,
trese sito i odvaja krvna zrnca od kukolja.
Preko desne podlaktice
sva će se ova krv moja
meni vratiti.
Bez krivice
i pokajanja.
Čista.
42
Znam ko sam:
nisam nahranjen na pupak,
nego na venu.
Dijete sam svoga Boga,
moja je krv svijetla i sveta.
Ja sam blindirani Božiji sin.
Moja krv više nije krvava.
Rođen sam, napokon.
Vratio sam se.
Ljepši od pojavne ljepote,
probuđen zauvijek.
43
U noćima slabosti,
dok me slama nesanica
poželim da nisam budan,
poželim da sam, recimo, Buda,
da mi duša zamiriše na bosiok,
da je kremen potrošen,
a fitilj vlažan i beskonačno dug.
U noćima svoje slabosti
samo želim da zaspim,
kao nekad,
u buci distorziranih glasova djece cvjeća,
nad barikadama revolucija koje ubijaju svoju djecu,
želim da spavam
dok svira Rock ‘n’ Roll,
dok pjeva Dejvid Bouvi,
mirno
kao ničije dijete.
U noćima svoje slabosti
kada me niko ne vidi
i ne čuje,
poželim da ostane tako,
da moja slabost traje,
da nikada ne svane,
da se naspavam,
da me iz sna ne može podići ni francuski poljubac.
45
Poželim da opet mogu govoriti
samo obične, svakodnevne riječi,
da je moj unutrašnji glas zaboravio da vrišti.
Poželim da nisam neko,
da se tiho poreknem
i postanem niko.
46
Prokleto Sunce!
Opet je izašlo na istoku.
Kome?
Zapadu, ionako, ništa više nije novo.
47
(Prije detonacije treba popisati istorijske činjenice.
48
Fitilj je, svakim danom, sve kraći…
Ispod jastuka zaudara benzin
po evropskim standardima.
Pitanje je trenutka
kada ću eksplodirati.
Srce mi ubrzano kuca.
Tensio arterialis, na čistom latinskom, divlja.
Misli su mi nepovezane
i vraćaju se kao refreni popularnih pjesama.
Od 1989. godine nisam spavao.
Oči su mi umorne.
O, moj Bože…
Svjetlo je prejako.
49
Prokleto Sunce!
Prokleta sijalica od 100W!
Ispijam bensendin i Guaranu.
Miris bosioka je ugušen.
Ne mogu da ugledam ni svoga Boga, ni svoju dušu.
Palim televizor.
Hipnotisan sam pokretnom slikom
formatiranom tankim plastičnim ramom
sa logom Samsunga.
Film za djecu je na programu.
Kremenko i Kamenko,
sa Džon Gudmenom i Rik Moranisom
u naslovnim ulogama.
Pod glavom nemam kamen
nego jastuk
ispod koga je Zippo sa novim,
jučer zamijenjenim,
kremenom.
Srce mi je taksimetar.
Neumoljivo otkucava račun koji ćete skupo platiti.
51
“Are you talkin’ to me?”
(bez prevoda)
52
Go sam.
Kao od Oca rođen.
Moje životinjsko tijelo je zapleteno
u bodljikavoj žici.
Iznad mene nije nebo,
iznad mene je plafon
četvrtog svijeta,
država Božija.
Što duže pišem, fitilj je sve kraći.
Neću da dužim:
53
Sam sam,
moje nago tijelo je četiri dana obavijeno čaršavom,
pilotiram visoko iznad vlakova.
Moje ime nije Alan Ford.
(Bilješka o autoru)
Ja se zovem Želimir Vukašinović.
Dolazim iz Sirije,
emigriram za Nedođiju.
Ničije sam dijete.
Za ljubav glavu gubim
i umirem kada ljubim.
Slušam svoje srce.
(Lirski intermezzo:
Najljepša sevdalinka u istoriji svijeta
je rođena iz njemačkog duha,
u Parizu, 1845. godine.
“Der Asra”, Hajnrih Hajne.)
Spreman sam.
Izlazim iz ovog oklopa od 190cm visine…
Sad!
55
Bljesak od 1.000.000W
ispaljen je u moje rasprsle organe.
Plafon se otvorio,
nebo je ušlo u ustajalu sobu.
Kroz Božije oči
vidim dvobojnu sliku velikog stila.
Kroz Božije uši
čujem muziku iz tranzistora
na pogon od dva puta po 1,5V.
Dejvid Bouvi,
sa zebnjom i crnom zvijezdom na reveru,
iz koljevke karcinoma pukovničke odlučnosti,
pjeva svojoj jedinoj smrti
i vaskrsenju Lazarevom:
“Look up here, I’m in Heaven.”
(bez prevoda)
Oslobođen sam!
56
U zagrljaju,
visoko ovdje iznad vlakova,
iznad Sotomajorovih 2.45,
visoko iznad gravitacije,
iznad pojavne ljepote
i bolesti,
iznad najvišeg tona,
visoko iznad prolazne ljubavi
i naše smrti,
iznad tempa,
plešem
sa svojim Bogom.
57
Jutros, k’o pun mjesec, crna zvijezda sija iznad nas.
59
Ljubav je vječna!
60
Napokon:
mir.
61
Izlišan zaključak
(na kraju istorije svijeta,
jednog života
i ove knjige):
Niče je umro iz sažaljenja prema Bogu.
Niče nije heroj našeg,
posljednjeg vremena,
u čijem je zagrljaju Bog eksplodirao.
Niče je kukavica
koja je čovječanstvu donirala svoje oslobođeno srce
i veliki stil:
Ecce homo!
62
Izdavač
Centar slobodarskih delatnosti doo
Dr Ilije Kolovića 12, Kragujevac
Za izdavača
Đorđe Savić, direktor
Tehničko uređenje
Dobrila Srećković
Korektura
Dejan Petrović
Lektura
Nikola Živanović
Štampa
Centar slobodarskih delatnosti doo
Kragujevac
Štampano u tiražu
od tristotine trideset tri primeraka
maja 2016. godine
CIP - Каталогизација у публикацији
Народна библиотека Србије, Београд
821.163.41-1
Tiraž 333.
ISBN 978-86-87863-37-8
COBISS.SR-ID 223215372