OBRADA LEKTIRE „Derviš i smrt“ MEŠA SELIMOVIĆ

1. Koji činioci su doveli do toga da je šejh od pravednika postao buntovnik?

Ahmed Narudin se u nekoliko navrata preispitivao što se tiče njegove vjere, morala i pozicije u
društvu u kome je smatrao da postoji pravda. Nakon razgovora sa muselimom o bratu Harunu,
Ahmed ostaje zbunjen što se može primjetiti u sljedećem citatu „Ali evo, ne branim ga dovoljno
čvrsto, a njih ne opravdavam, čini mi se samo da su mi svi zajedno nanijeli zlo, gotovo
podjednako, poremetili me, suočili sa životom izvan moje prave putanje, natjerali me da se
određujem. Šta sam ja sad? Zakržljali brat ili nesigurni derviš? Jesam li izgubio ljudsku ljubav ili
sam oštetio čvrstinu vjere, izgubivši tako sve? Volio bih da plačem zbog brata, ma kakav da je, ili
da budem tvrdi branilac zakona, makar i brat bio u pitanju, makar i žaleći. A ne mogu ni jedno ni
drugo. Šta je to, Ishače, buntovni mučeniče, koji si stao na jednu stranu i ne znaš šta je
neodlučnost, jesam li izgubio ljudski lik ili vjeru? Ili oboje? I šta je onda ostalo od mene, ljuska,
mezar, nišan bez oznake? Strah se nastanio u meni, Ishače, strah i zbunjenost, ni korak više ne
smijem da učinim ni na jednu stranu, izgubiću se i propasti“. Ahmed se obratio za pomoć i kadiji
Ajni-efendiji koji mu na molbu da spasi brata potpuno nezainteresovano odgovara stihovima iz
Kur'ana. Međutim njegov svijet se uistinu ruši nakon što mu hafiz Muhamed saopši da je njegov
brat mrtav već tri dana tj. da je bio pogubljen. Nedugo nakon toga Ahmed je i sam završio
zatvoren u tvrđavi kao što je bio i Harun te tu shvata da njegov status derviša zapravo nema
nikakvo značenje.

2. Kojim činom se izjednačio sa onim koje mrzi?

Ahmed postaje ono što je najviše mrzio nakon što izda svog najboljeg prijatelja Hasana tako što
potpiše rješenje za njegovo uhićenje. To i sam potvrđuje u citatu:
„Odlučiću po strahu, odlučiću po užasu, i dići ću ruke od sebe sanjanog. Biću ono što moram:
đubre. Sramota neka padne na njih, natjerali su me da budem ono čega sam se gadio.“

3. Da li je to bio konačni moralni pad Ahmedov?

Sljedeći moralni pad uslijedio je kada Ahmed optužuje Mula Jusufa da je prisluškivao Ahmeda te
pomogao Dubrovčanima da pobjegnu. Optužio je Mula Jusufa da je on kriv što je Hasan zatvoren
u tvrđavu.

4. Kraj romana, on je sam i ...strah me potapa kao voda...

Na kraju romana Ahmed ne bježi od sudbine već odlučuje da se suoči sa smrću koja ga očekuje.
Pred kraj svoga života Ahmed Narudin shvata šta je sve propustio u životu i žali za time. Ostao je
sam jer se plašio boriti za ljubav svog života i umjesto toga je pobjegao od svega. Roman završava
istim stihovima iz Kur'ana sa kojima je i počeo.

Uradila: Dženana Alibašić, IV3