Osnovne Smjernice Toka Proračuna Generatora Pare PDF

TOPLINSKI PRORAČUN GENERATORA PARE
-OSNOVNE SMJERNICE-
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
TOPLINSKI PRORAČUN
GENERATORA PARE
- Osnovne smjernice -
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ 1
TEHNIČKI FAKULTET U RIJECI
Zavod za termodinamiku i energetiku
Katedra za procesno i energetsko strojarstvo
-OSNOVNE SMJERNICE-
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
OSNOVNE SMJERNICE ZA PRORAČUN GENERATORA PARE
GLAVNE KARAKTERISTIKE (POGONSKI PARAMETRI)
Da bi se moglo pristupiti projektiranju generatora pare trebaju biti poznati, odnosno

zadani sljedeći pogonski parametri:
Proizvodnja pare (kapacitet) - obično je definiran normalni i maksimalni kapacitet.

Normalni kapacitet se odnosi na optimalno pogonsko stanje gdje je stupanj
iskorištenja generatora pare maksimalan, a on najčešće iznosi 80% od
maksimalnoga trajnog kapaciteta.
Tlak pare - može biti definiran kao :
Dopušteni (maksimalni) tlak koji se odnosi na najveći tlak pri kojem je dozvoljeno da
generator pare radi. Kod prekoračenja toga tlaka djeluju sigurnosni ventili. Na temelju
njega vrši se proračun čvrstoće tlačnih dijelova generatora pare.
Radni tlak (u bubnju) koji je najčešće za 5% manji od dopuštenoga tlaka. Pri tom
tlaku generator pare normalno radi.
Izlazni tlak je tlak na izlazu iz generatora pare (pregrijača pare) koji je, u odnosu na
radni tlak u bubnju, manji za veličinu pada tlaka zbog otpora strujanja kroz pregrijač i
spojne cijevi. On je za oko 5% do 10% manji od normalnoga radnog tlaka u bubnju,
što ovisi o gubicima strujanja kroz cijevni snop pregrijača pare.
Temperatura pregrijane pare - odnosi se na temperaturu koju para ima na izlazu iz

pregrijača.
Temperatura napojne vode - je temperatura napojne vode na ulazu u generator

pare, odnosno u zagrijač vode (ekonomajzer).
Vrsta goriva - za pogon generatora pare koriste se sljedeće vrste goriva:
- ugljen (kameni, mrki, lignit, treset)

- loživo ulje (srednje, teško)
- loživi plin (zemni plin, rafinerijski plin, koksni plin)
- biomasa, komunalni otpad
Vrstom goriva, odnosno načinom loženja definiran je osnovni oblik, konstrukcija i

izvedba generatora pare. Za toplinski proračun generatora pare moraju biti poznati
što točniji podaci o elementarnom sastavu i ogrjevnoj vrijednosti goriva.
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ 2
-OSNOVNE SMJERNICE-
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
1. IZGARANJE
1.1. Donja ogrjevna vrijednost goriva
a) Kruta goriva:
elementarnom analizom goriva treba biti poznato sljedeće:
- sadržaj ugljika, m C(%)

- sadržaj vodika, m H(%)
- sadržaj kisika, m O(%)
- sadržaj dušika, m N(%)
- sadržaj sumpora, m S(%)
- sadržaj pepela, m A(%)
- sadržaj vlage, m W(%)
Za ugljene se može koristiti sljedeća formula kod izračunavanja donje ogrjevne

vrijednosti goriva:
m O(%)  kJ 
H d  340  m C(%)  1200  (m H(%)  )  105  m S(%)  25  m W(%)  
8  kg G 
b) Tekuća goriva:
mO (%)  kJ 
H d  340  mC (%)  1200  (mH (%)  )  105  mS (%)  25  mW (%)  
8  kg G 
c) Plinovita goriva:
H d  108   H 2 (%)
 126   CO (%)  358   CH 4 (%)
 643   C H 2 6 (%)
 936   C H 3 8 (%)
 1216   C H 4 10 (%)
 1460   C H 5 12 (%)
 600   C H 2 4 (%)
 882   C H 3 6 (%)
 kJ 
 1140   C H 8 (%)
 1403   C H 6 (%)  m3 
 N
4 6
gdje su:
H2 (%) ,  CO(%) ,  CH4 (%) ,...itd. - volumni udjeli pojedinih sudionika u smjesi
plinovita goriva [%];
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ 3
-OSNOVNE SMJERNICE-
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
1.2. Teoretska količina kisika i zraka ua izgaranje
Za kruta i tekuća goriva:
1   mO (%)    m 3N 
 1 .87   5 .6      0 .7 
100 
S (%)   kg 
VO min mC (%)
m H (%)
m
 8    G
gdje su:
m C(%) , mH(%) , m O(%) ,...itd. - maseni udjeli pojedinih elemenata u gorivu u [%];
V  m 3N 
VZ , min  O , min  kg 
0.21  G
1.3. Stvarna količina zraka za izgaranje
 m 3N 
VZ    VZ , min  kg 
 G
gdje je:
 - koeficijent viška (pretička) zraka koji ovisi o vrsti goriva, načina izgaranja te
konstrukciji (obliku) ložišta.
VRSTA SISTEM IZGARANJA KOEFICIJENT VIŠKA ZRAKA

GORIVA krupniji sitniji
sortiman sortiman
KRUTO sloj - ručno loženje 1,6 - 1,8 1,5 - 1,7
(ugljen) rešetka - bez rel. kretanja 1,35 - 1,4 1,3 - 1,35
rešetka - s rel. kretanjem 1,3 - 1,35 1,28 - 1,33
ugljena prašina (suhi režim) 1,28 - 1,3 1,25 - 1,27
ugljena prašina (tekući režim) 1,22 - 1,25
višekomorno ložište 1,18 - 1,22
ciklonsko ložište 1,1 - 1,15 1,05 - 1,1
KRUTO sloj 1,3 - 1,5
(drv. otpaci) izgaranje u letu 1,3 - 1,35
TEKUĆE 1,03 - 1,1
PLINOVITO 1,02 - 1,08
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ 4
-OSNOVNE SMJERNICE-
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Za plinovita goriva, stvarna količina zraka računa se prema izrazu:
1   n   m 3N 
VZ    0,5 CO (%)   H   1,5    m   C   O (%)   kg 
 4
(%) H S (%) (%)
21  2 2 mHn 2
  G
gdje su :
 CO(%) , H2 (%) , H2S(%) ,... volumni udjeli u [%];
1.4 Minimalna količina suhih dimnih plinova
 m 3N 
V pl , s min 
1
1.87  mC (%)  0.7  mS (%)  0.8  m N(%)  79 VZ ,min   
100  kg G 
gdje su: m C(%) , mH(%) , m O(%) ,...itd. maseni udjeli pojedinih elemenata u gorivu
izraženi u [%].
Za plinovita goriva :
1  m 3N 
V pl , s min  CO (%)  CO (%)   H S (%)   m C (%)
 N (%)
 79  VZ , min   kg 
100 2 2 mHn 2
 G
gdje su :  CO(%) , H2 (%) , H2S(%) ,...itd.- volumni udjeli u [%];
1.5. Stvarna količina suhih dimnih plinova
 m 3N   m 3N 
V pl , s  V pl , s min  (  1)  VZ , min  kg   m3 
 G  NG 
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ 5
-OSNOVNE SMJERNICE-
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
1.6. Količina H 2 O u dimnim plinovima
 m 3N 
VH O 
1,24
9  mH (%)  mW (%)   
2
100  kg G 
gdje su:
mH(%) i m W (%) - maseni udjeli u gorivu [%];
Za plinovita goriva:
1  n   m 3N 
VH O   H      C  W (%)   kg 
100  
(%) H S (%) (%)
2 2 2
2 mHn
 G
gdje su :
H2 (%) , H2S(%) - volumni udjeli u gorivu [%];
1.7. Kiličina vlažnih dimnih plinova
 m 3N   m 3N 
V pl  V pl , s  VH O  kg  ,  m 3 
 G   NG 
2
1.8. Količina dimnih plinova
Za tekuća i kruta goriva:
1.8.1. Količina ugljična dioksida

1,87  m 3N 
VCO   mC (%)  0,0187  mC (%)  kg 
2
100  G
1.8.2. Količina vodene pare
1,24  m 3N 
VH O   (9  mH (%)  mW (%) )  0,0124  (9  mH (%)  mW (%) )  
2
100  kg G 
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ 6
-OSNOVNE SMJERNICE-
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
1.8.3. Količina sumporna dioksida

0,7  m 3N 
VSO   mS (%)  0,007  mS (%)  kg 
2
100  G
1.8.4. Količina dušika
1  m 3N 
VN   (0,8  mN (%)  79    VZ , min )  0,008  mN (%)  0,79    VZ , min  kg 
100
2
 G
1.8.5. Količina kisika
21  m 3N 
VO   (  1)  VZ ,min  0,21  (  1)  VZ ,min  
2
100  kg G 
gdje su:
m C(%) , mH(%) , m S(%) ,...itd.- maseni udjeli pojedinih elemenata u gorivu [%];
Za plinovita goriva:
1.8.6. Količina ugljična dioksida

1  m 3N 
VCO   ( CO (%)  m   C )  3 
2
100 mHn
 mNG 
1.8.7. Količina vodene pare
1 n  m 3N 
VCO   ( H (%)
  H S (%)    C )  3 
2
100 2 2
2 mHn
mNG 
1.8.8. Količina sumporna dioksida
1  m 3N 
VSO    H S (%)  m3 
2
100 2
 NG 
1.8.9. Količina dušika
1  m 3N 
VN   ( N (%)
 79    VZ,min )  3 
100
2 2
 mNG 
1.8.10. Količina kisika
21  m 3N 
VO   (  1)  VZ,min  m3 
100
2
 NG 
gdje su:
H2 (%) , H2S(%) ,...itd. volumni udjeli sastojaka u gorivu [%];
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ 7
-OSNOVNE SMJERNICE-
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
1.9. Sastav dimnih plinova izgaranja
1.9.1. Udio ugljična dioksida u vlažnim dimnim plinovima
VCO VCO
CO (%) 2
2
100 % ; rCO  2
2
Vpl Vpl
1.9.2. Udio vodene pare u vlažnim dimnim plinovima
VH O VH O
 H O (%) 
2
100
2
% ; rH O 
2
2
V pl V pl
1.9.3. Udio sumporna dioksida u vlažnim dimnim plinovima
VSO VSO
 SO (%) 
2
2
100 % ; rSO  2
2
V pl V pl
1.9.4. Udio dušika u vlažnim dimnim plinovima
VN VN
N 2 (%)
 2
100 % ; rN 
2
2
V pl V pl
1.9.5. Udio kisika u vlažnim dimnim plinovima
VO VO
 O (%) 
2
2
100 % ; rO 
2
2
V pl V pl
  i (%)  100 % i  ri 1

i i
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ 8
-OSNOVNE SMJERNICE-
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
1.10.Dijagrami izgaranja
Na temelju izraza za količinu zraka, dimnih plinova i sastava dimnih plinova formira
tablica koja služi za izradu dijagrama ovisnosti količine zraka i dimnih plinova od
pretička zraka za izgaranje, kao što je prikazano u nastavku.
l (tekuća goriva) 1,0 1,05 1,10 1,15 1,2 1,3 ........


V Z mN3 / kg G 
V pl,s
V pl
f CO2(%)
f H2O(%)
f SO2(%)
f N2(%)
f O2(%)
[mN3 /kgG]
[%]

Vpl CO2(%)
 H2O (%)
Vpl,s  N2(%)
L  O2 (%)
 SO2(%)
 
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ 9
-OSNOVNE SMJERNICE-
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
1.11. H-t dijagram dimnih plinova
Izrada H-t dijagrama dimnih plinova bazira se na izrazu za određivanje entalpije

dimnih plinova u ovisnosti od temperature i pretička zraka, odnosno:
 m 3N kJ kJ 
H pl ( t )  i Vi  hi  
 kg m 3 kg 
 G G 
(t )
 kJ 
H pl ( t )  VCO  hCO  VSO  hSO  VH O  hH O  VN  hN  VO  hO  kg 
 G
2 2( t ) 2 2( t ) 2 2 (t ) 2 2( t ) 2 2( t )
Na temelju toga formira se tabela za pojedine vrijednosti pretička zraka (l)
Na primjer: za l=1 itd.
t [oC] 100 200 300 ... ... ... 2000

V CO2 x h CO2
V SO2 x h SO2
V H2O x h H2O
V N2 x h N2
V O2 x h O2
H pl(t) =V i h i
Na isti način formiraju se tabele za l=1, l=1,1, l=1,2... itd.

Sada se može izraditi H-t dijagram dimnih plinova kao na donjoj slici.
Hpl
[kJ/kg G]
















 






200 400 600 800 1000 1200 1400 1600 1800 2000
t [°C]
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ 10
-OSNOVNE SMJERNICE-
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
2. TOPLINSKI GUBICI I ISKORISTIVOST GENERATORA PARE

2.1. Gubitak uslijed propadanja goriva kroz rešetku (g 1 )
Javlja se samo kod ložišta za izgaranje u sloju, a uglavnom ovisi o:

- načinu izgaranja,
- vrsti ložišne rešetke
- osobinama goriva
- kapacitetu generatora pare
Kreće se od 1,5 do 5 %.
2.2. Gubitak uslijed ne-izgorenoga goriva u pepelu i šljaci (g 2 )
Javlja se uglavnom kod generatora pare s loženjem u sloju, a ovisi o:

- vrsti rešetke
- kvaliteti goriva
Kreće se od 1,5 do 3,5 %.
2.3. Gubitak uslijed letećeg koksa (g 3 )
Značajan je tamo gdje dolazi do ne-izgaranja sagorljive materije u letećim dijelovima.

Veći je kod generatora pare s izgaranjem ugljene prašine, a ovisi o:
- kvaliteti goriva
Kreće se od 1 do 4 % (5%).
2.4. Stupanj iskorištenja količine goriva
g%  100  (g1  g2  g3 ) %

2.5. Gubitak uslijed kemijske nepotpunosti izgaranja (g 4 )
Nastaje uslijed pojave ugljična monoksida (CO) kod nepotpuna izgaranja. Može se
pojaviti kod svih tipova ložišta.
Kreće se od 0 do 1 % (iznimno 1,5%).
2.6. Gubitak uslijed pojave čađe (g 5 )
Javlja se uglavnom kod generatora pare s nižim radnim tlakovima, jer su tada i
temperature ogrjevnih površina niže, što pogoduje taloženju ugljika u obliku čađe.
Kreće se od 0 do 1 % (2%).
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ 11
-OSNOVNE SMJERNICE-
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
2.7. Gubitak uslijed osjetne topline šljake (g 6 )
Nastaje uslijed odvođenja osjetne topline sa šljakom iz ložišta.
Kreće se od 0,2 do 2 % (2,5 %).
2.8. Gubitak uslijed zračenje u okolinu (g 7 )
Nastaje uslijed odvođenja topline u okolinu putem zračenja. Uglavnom ovisi o

kapacitetu generatora pare to o opterećenju.
Određuje se na temelju iskustvenih dijagrama za pojedine tipove generatora pare.
Dijeli se na gubitak zračenja ložišta, te gubitak zračenja ogrjevnih površina.
g7  g7  g7 L O.P.
2 3
g 7  ( do )  g 7 %
5 5
L
2.9. Stupanj iskoristivosti ložišta
L%  100  (g1  g2  g3  g4  g5  g6  g7L ) %

2.10. Gubitak osjetne topline izlaznih dimnih plinova
V pl  C pl tt (tiz  t0 ) iz
g8   g  0
%
%
H d  Vz  C z tzt (t z  t0 ) 0
gdje je:
V pl – volumen vlažnih dimnih plinova na izlazu iz generatora pare;
t z - temperatura zraka na ulazu u generator pare [oC];
t iz – temperatura dimnih plinova na izlazu iz generatora pare [oC];
t 0 – temperatura okoline [oC];
C pl t iz
t0
  ri  C pl
t iz
i t0
 rCO  CCO 2 2
t iz
t0
rH O  CH O tt  rSO  CSO
2 2
iz
0 2 2
t iz
t0

i
 kJ 
rN  C N t iz
t0
 rO  CO t iz
t0  m3  K 
 N 
2 2 2 2
2.11. Ukupna iskoristivost generatora pare
 G . P .%  100  ( g1%  g 2%  g 3%  g 4%  g 5%  g 6%  g 7%  g 8% ) %
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ 12
-OSNOVNE SMJERNICE-
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
3. POTROŠNJA GORIVA
Za opći slučaj vrijedi:
D  (h p  hv )  kg 
B  s 
G.P.  H d
D – kapacitet generatora pare [kg/s]
h p – entalpija izlazne pregrijane pare [kJ/kg]
h v – entalpija ulazne vode u generator pare [kJ/kg]
 G.P. – stupanj iskorištenja generator pare [kJ/kg]
H d – donja ogrjevna vrijednost goriva [kJ/kg]
Za slučaj pred-grijavanja zraka vanjskim izvorom topline (npr. niskotlačnom parom
koja ne dolazi direktno iz generatora pare), vrijedi:
D  (hp  hv )  kg 
B

G . P .  H d  VZ  C zr tt (t Z  t0 ) Z
o
  s 
V Z – količina zraka za izgaranje [m N 3/kg G ]

C zr ttoZ – srednja specifična toplina zraka [kJ/kgK]
t Z – temperatura zraka [0C] na koju se zrak zagrijava vanjskim izvorom topline prije
ulaza u generator pare
t 0 – temperatura okoline [0C]
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ 13
-OSNOVNE SMJERNICE-
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
4. TOPLINSKA BILANCA GENERATORA PARE
T h
4
4
qpp
2 ts 3 3
2' 3' 3'
qisp
2
2'
qzv
1 1
q zv q isp q pp
s s
4.1. Toplina koja se predaje u zagrijaču vode
Ako generator pare ima zagrijač vode (ekonomajzer), tada se voda u njemu zagrijava
na temperaturu koja je najčešće 20-60 0C manja od temperature zasićenja (t S ). Za to
je potrebna toplina:
Qzv  D  (h2 '  h1 )  D  (h2 ' - h nv ) kW 
gdje je:
h 2' – enatalpija vode na ulazu u bubanj, odnosno na izlazu iz zagrijača vode, [kJ/kg];
h nv =h 1 – entalpija napojne vode na ulazu u zagrijač vode, [kJ/kg];
Količina topline koja se oduzima dimnim plinovima u zagrijaču vode je:
D(h 2'  hnv )
Qzv ( pl ) 
Qzv
 kW 
 zr  zr
Toplina, koju predaju dimni plinovi u zagrijaču vode, svedena na jedinicu količine
goriva, jednaka je:
Qzv ( pl ) Qzv D(h 2'  hnv )  kJ 
q zv ( pl )     kg 
B  zr  B  zr  B  G
gdje je:
B – potrošnja goriva, [kg/s];
 zr – stupanj gubitka zračenja u okolinu;
g 7%
 zr  1 
100
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ 14
-OSNOVNE SMJERNICE-
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
4.2. Toplina koja se predaje u isparivaču
Qisp  D(h3'  h2 ' ) kW 

gdje je:
h 3' – entalpija pare na izlazu iz bubnja (isparivača), [kJ/kg];
Zbog vlažnosti pare na izlazu iz bubnja (2 do 4 %), slijedi da je:
h 3' = h 2 + x r = h' + x r
x – udio suho-zasićene pare: 0,96...0,98;
r – latentna toplina isparivanja kod radnoga tlaka, [kJ/kg];
Količina topline, koja se oduzima dimnim plinovima u isparivaču, jednaka je:
Qisp D(h 3'  h2 ' )

Qisp ( pl )   kW 
 zr  zr
Qisp ( pl ) Q D(h 3'  h2 ' )  kJ 
qisp ( pl )   isp   kg 
B  zr  B  zr  B  G
4.3. Toplina koja se predaje u pregrijaču pare
Q pp  D  (h4  h3' ) kW 

gdje je:
h4 – entalpija izlazne pregrijane pare, [kJ/kg];
Određuje se kod tlaka na izlazu iz pregrijača, pa treba uzeti u obzir odgovarajući
pad tlaka zbog otpora strujanja kroz cijevni snop pregrijača pare.
Količina topline, koja se oduzima dimnim plinovima u pregrijaču pare, jednaka je:
Q pp D(h 4  h3' )
Q pp ( pl )   kW 
 zr  zr
Q pp ( pl ) Q pp D(h 4  h3' )  kJ 
q pp ( pl )     kg 
B  zr  B  zr  B  G
4.4 . Toplina koja se predaje u zagrijaču zraka
QZZ  B  VZ  C zr ttL (t z , L  t z )
z
kW 
t z,L – temperatura zraka na izlazu iz zagrijača zraka, odnosno na ulazu u ložište;
t z – temperatura zraka na ulazu u zagrijač zraka;
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ 15
-OSNOVNE SMJERNICE-
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Ako nema pred-grijavanja zraka s vanjskim izvorom topline (izvan generatora pare),
tada je t z = t 0 .
Količina topline, koja se oduzima dimnim plinovima u zagrijaču zraka, jednaka je:
Qzz ( pl ) 
Qzz
kW 
 zr
Qzz  kJ 
q zz ( pl ) 
 zr  B  kg G 
5. PRORAČUN OGRJEVNIH POVRŠINA GENERATORA PARE
5.1. Ložište
5.1.1. Teoretska temperatura izgaranja

L  H d
tt   t z,L  C
o
V pl  C pl tt
tz ,L
gdje je:
 L – stupanj iskorištenja ložišta;
t z,L – temperatura zraka na ulazu u ložište, [oC];
C pl t0 tt C pl tL0 t z , L  kJ 
t
C pl tt
  m3 K 
tt  t z , L
tL
 n 
treba najprije pretpostaviti t t ,
tt
Da bi se odredila srednja specifična toplina C pl tL
t t . Ako su odstupanja između

tt
izračunati C pl tL
, a nakon toga izračunati
pretpostavljene temperature t t i izračunate temperature veća, iteracijski postupak
proračuna treba ponoviti dok se ne postigne zadovoljavajuća točnost
o
proračuna ( 10 C) .
Na temelju izračunate temperature t t , iz H-t dijagrama se može očitati sadržaj topline
(entalpija) dimnih plinova po jedinici količine goriva kod te temperature, odnosno
H pl(tt) [kJ/kg G ].
5.1.2. Stvarna temperatura u ložištu
Ovisno o tipu ložišta (stupanj ekraniziranosti) i vrste goriva može se pretpostaviti

količina topline koja se predaje zračenjem u ložištu, pa se nakon toga proračunava
stvarna temperatura u ložištu t stv .
 L  B  H d  Qzr
t stv   t z,L  C
o
B  V pl  C pl t stv
tz ,L
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ 16
-OSNOVNE SMJERNICE-
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
gdje je:
Q zr – količina topline koja se zračenjem predaje u ložištu, [kW];
t stv
Temperatura t stv , koja je potrebno za proračun srednje specifične topline C pl t z ,L
,
može se odrediti iz H-t dijagrama, nanašajući od H pl(tt) pad sadržaja topline dimnih
plinova u ložištu, odnosno:
Q zr  kJ 
qzr (pl )  .
B  kgG 
Hpl
[kJ/kg G]
H pl(t )
t
q zr(pl)
H pl(t )
stv
t stv tt
Ako je poznata, ili je unaprijed usvojena stvarna temperatura dimnih plinova u ložištu
t stv , tada se obrnutim putem, iz H-t dijagrama, određuje H pl(tstv) , odnosno q zr(pl) .
Količina topline, koja se zračenjem predaje u ložištu, jednaka je:
Qzr  q zr ( pl )  B kW 
5.1.3. Efektivno ozračena površina ložišta
Azr 
Qzr
m 
2
 Tstv  4  Tstj  
4
C1 2     
 100   100  
gdje je:
Q zr – količina topline koja se zračenjem predaje u ložištu, [W]
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ 17
-OSNOVNE SMJERNICE-
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Koeficijent izmjene topline zračenjem u ložištu:
- Za slučaj kada plamen ispunjava ložišni prostor, odnosno kada je površina plamena
približno jednaka površini zidova ložišta (A zP ~ A zL ), što je slučaj kod loženja plinom,
loživim uljem ili ugljenom prašinom:
1  W 
C1 2   m 2 K 4 
1 1 1
 
C1 C2 CC
- Za slučaj kada je površina plamena manja od površine zidova ložišta (A zP ˂ A zL ),

što je slučaj kod loženja čvrstoga goriva na rešetci:
1  W 
C1 2   m 2 K 4 
1 AzP  1 1 
   
C1 AzL  C2 CC 
gdje je:
C 1 koeficijent zračenja plamena u ložištu:
C1   f  CC
Faktor emisije (stupanj crnoće) plamena ε f može se odrediti prema sljedećoj tablici:
Vrsta goriva f
lignit i mrki ugljen 0,8
kameni ugljen 0,8
loživo ulje 0,75..0,85
zemni plin 0,3..0,6
rafinerijski plin 0,3..0,6
koksni plin 0,2..0,3
 W 
CC  5,667  2 4  - koeficijent zračenja apsolutno crna tijela
m K 
AzP
 0,45  0,95 - kod izgaranja čvrsta goriva na rešetci
AzL
Koeficijent zračenja (apsorpcije) cijevnih zidova ekrana:
C 2   st  CC
gdje se za faktor emisije (stupanj crnoće) cijevnih zidova ekrana može uzeti:
 st  0,8
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ 18
-OSNOVNE SMJERNICE-
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Apsolutna stvarna temperatura u ložištu:

Tstv  t stv  273 K 
Apsolutna temperatura stijenki ekranskih cijevi u ložištu:

Tstj  t zas  50  273 K 
5.1.4. Površina ekraniziranih zidova i efektivno ozračena površina ložišta
Pod površinom ekraniziranih zidova ložišta A z podrazumijeva se ukupna površina

zidova ložišta koji su pokriveni ekranskim cijevima, kojima se toplina predaje
zračenjem plamena.
Efektivno ozračena površina ložišta A zr predstavlja umnožak ekranizirane površine
A z i faktora ekraniziranja ψ koji ovisi o rasporedu ekranskih cijevi u ložištu.
Proizlazi da je:
AZ  t  l  z m 2 
Azr  AZ
gdje je:
t – korak između cijevi;
l – dužina cijevi na zidu ekrana;
z - broj cijevi;
 - faktor ekraniziranja, koji se određuje iz dijagrama, u ovisnosti od razmještaja
cijevi na ekraniziranim zidovima ložišta;
skin casing
 =1
membranski
d
t  <1
slobodni raspored
stropni ekran u  =1
više redova
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ 19
-OSNOVNE SMJERNICE-
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
- Za membranske izvedbe ekrana:  = 1.
- Za površine ložišta, gdje ima više od dva reda cijevi:  = 1.
- Za zidove ložišta koji nisu ekranizirani ili su pokriveni vatrostalnom izolacijom: = 0.
Za čitavo ložište, ukupna efektivno ozračena površina ložišta jednaka je:

Azr ,L   Azri   AZi  i
i i
Azr ,L  AZ ( prednji )  ( prednji )  AZ ( stražnji )  ( stražnji )  AZ ( lijevi )  ( lijevi ) 

 AZ ( desni )  ( desni )  AZ ( pod )  ( pod )  AZ ( strop )  ( strop )  .... 
Zidove ložišta treba izvesti tako da suma efektivno ozračenih površina ložišta A zr,L
bude jednaka proračunatoj efektivno ozračenoj površini A zr koja će moći preuzeti
ukupnu toplinu zračenja plamena u ložištu Q zr .
5.1.6. Toplina koja se efektivno predaje zračenjem ekranskome dijelu

isparivača u ložištu
Qzr ( isp )  Qzr  zr , L kW 

gdje je:
ɳ zr,L – stupanj gubitka topline zračenjem u zoni ložišta;
ɳ zr,L = (2/5 do 3/5) ɳ zr
5.2. Konvekcijski isparivač
Konvekcijski isparivač se kod generatora pare najčešće sastoji iz dva dijela:

1. dio u području viših temperatura, odnosno na izlasku iz ložišta (ispred pregrijača
pare), sastoji se iz nekoliko redova cijevi, te štiti pregrijač od direktna zračenja
plamena iz ložišta;
2. dio je obično smješten iza pregrijača pare, te se sastoji iz više redova cijevi.
Količina topline, koja se predaje konvekcijskome dijelu isparivača, proizlazi iz bilance
topline, odnosno:
Qisp  Qzr ( isp )  QK
QK  Qisp  Qzr ( isp )
QK  QK 1  QK 2
QK 2  QK  QK 1
Ako generator pare ima dva dijela konvekcijskoga isparivača, tada se prvi dio obično
određuje konstruktivno, a računa se količina topline (Q K1 ) koju on preuzima na sebe,
dok se bilanca topline, koja je potrebna za isparivanje (Q isp ), pokriva s drugim
dijelom konvekcijskoga isparivača.
Ako generator pare ima samo jedan dio konvekcijskoga isparivača, tada se bilanca
topline za isparivanje (Q isp ) mora pokriti s toplinom koja se predaje u tom dijelu.
U tom slučaju se taj dio isparivača ne određuje konstruktivno, već na bazi proračuna
ogrjevne površine koja treba preuzeti količinu topline (Q K ).
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ 20
-OSNOVNE SMJERNICE-
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
5.2.1 Prvi dio konvekcijskoga isparivača
Ovaj dio isparivača se obično konstruktivno određuje tako da temperatura dimnih

plinova iza njega, odnosno ispred pregrijača pare, padne na cca. 900...1000 OC.
Na temelju tako određene površine, odnosno broja redova cijevi, određuje se količina
topline koja se predaje u tom dijelu, odnosno:
QK 1  k stv , K 1  AK 1  tlog kW 
5.2.1.1 Koeficijent prijelaza topline konvekcijom
a) za slučaj uzdužna strujanja preko snopa cijevi ili pri strujanju dimnih plinova kroz
cijevi:
  t pl   W00,75  W 
2
 t pl 
 K 1  0,98  f L  4,19  0,3   0,0088    0 , 25  2 
  100   100   d h m K 
b) za slučaj poprečna strujanja preko snopa cijevi te šahovskoga ili paralelnoga

rasporeda cijevi:
 K 1  0,98  x  f N 1,72  4 Tpl  f a  0 , 39  2 

W 0
0,61
W
d m K 
gdje je:
t pl – srednja temperatura dimnih plinova u promatranom cijevnom snopu, [OC] ;
T pl – srednja aps. temperatura dimnih plinova u promatranom cijevnom snopu, [K];
t pl ,ul  t pl ,iz
Tpl  t pl  273   273
2
w 0 – brzina dimnih plinova svedena na normalno stanje ( 0OC i 1,013 bar );
273 p m
w0  w  
273  t pl 1,013 105  s 
B  V pl  m 
w0 
Apr  s 
gdje je:
p – tlak dimnih plinova u promatranom dimnom kanalu, [Pa];
t pl - srednja temperatura dimnih plinova u promatranim cijevnom snopu, [OC];
w – brzina dimnih plinova u promatranim cijevnom snopu, [m/s];
A pr – slobodni presjek strujanja dimnih plinova, odnosno presjek kanala
umanjen za presjek cijevi, [m2];
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ 21
-OSNOVNE SMJERNICE-
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
d h – hidraulički (ekvivalentni) promjer kanala, odnosno cijevnoga snopa, [m];
4A
dh  m
O
fL – korekcijski faktor dužine kanala (L)
L
1 10 100
dh
fL 1,28 1,13 1
d – vanjski promjer cijevi, [m];
fa – koeficijent rasporeda cijev:
fa  1,1 (za paralelni raspored cijevi)

fa  1,15...1,20 (za šahovski raspored cijevi)
f N – korekcijski faktor broja redova cijevi:

broj redova
10 8 6 4 2 1
cijevi
fN 1 0,98 0,95 0,88 0,79 0,7
x  – korekcijski faktor kuta strujanja preko snopa cijevi:

kut strujanja
90 80 70 60 50 40 30 20

x  1 0,98 0,96 0,93 0,87 0,77 0,68 0,58
5.2.1.2. Koeficijent prijelaza topline zračenjem ugljična dioksida
qCO2
 zrCO ,K 1 
2 t log
  Tpl 
0,65


 st qCO2 ( tpl )     qCO2 ( t stj ) 
   
  Tstj    W 
 zrCO ,K1   m 2K 
2 t log
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ 22
-OSNOVNE SMJERNICE-
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
gdje je:
 st – stupanj crnoće stjenke cijevi; za cijevne površine isparivača  st = 0,75..0,9;
T pl – apsolutna srednja temperatura plinova u promatranom cijevnom snopu, [K];
T stj – apsolutna temperatura stjenke cijevi u promatranom cijevnom snopu, [K];
qCO2 ( tpl ) - specifično zračenje CO 2 kod temperature t pl u promatranom dijelu;

Određuje se iz dijagrama u ovisnosti od umnoška parcijalna tlaka i
debljine sloja dimnoga plina (p CO2 .s);
qCO2 ( t stj ) - specifično zračenje CO 2 kod temperature t stj u promatranom dijelu;
Određuje se iz dijagrama u ovisnosti od (p CO2 .s);
t log – srednja logaritamska razlika temperature
1   2
t log 
 t [°C]
ln 1 t
2
ul
t ul  t iz plin
t log 
t t 1
ln ul zas t iz
t iz  t zas
2
para t zas
5.2.1.3 Koeficijent prijelaza topline zračenjem vodene pare
qH O
 zr  2
tlog
H 2O ,K1
 zr 

 st qH O ( t )  qH O ( t
2 pl 2 stj )
  W 
H 2O ,K1
tlog  m 2 K 
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ 23
-OSNOVNE SMJERNICE-
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
gdje je:
qH2O( tpl ) - specifično zračenje vodene pare kod temperature t pl u promatranom
dijelu; Određuje se iz dijagrama u ovisnosti od (p H2O .s);
qH2O( t stj ) - specifično zračenje vodene pare kod temperature t stj u promatranom
dijelu; Određuje se iz dijagrama u ovisnosti od (p H2O .s);
Kod proizvoljna oblika sloja plina koji zrači, debljina sloja određuje se prema:
4V
s  0,9  m
A
gdje je:
V - volumen prostora, [m3];
A - površina koja ozračena plinovima, [m2];
Za cijevni snop, efektivna debljina sloja koji zrači može se odrediti prema sljedećim
izrazima:
t1  t 2
- za  7 važi :
d
t t
s  (1,87 1 2  4,1)  d [m]
d
t  t2
- za 7  1  13 važi :
d
t t
s  (2,82 1 2  10,6)  d [m]
d
gdje je:
t 1 – poprečni korak između cijevi;
t 2 – uzdužni korak između cijevi;
d – promjer cijevi;
5.2.1.4 Ukupni koeficijent prijenosa topline u isparivaču
k stv , K    k     1    ( K   zr   zr ) CO2 H 2O
gdje je:
 - faktor zaprljanja ogrjevne površine uslijed naslage čađe, pepela, troske i sl.;
 =0,85….0,90.
Napomena: Kod proračuna koeficijenta prijenosa topline u isparivaču (k K )

zanemaruje se utjecaj koeficijenta prijelaza topline s cijevi na vrelu vodu (α 2 ).
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ 24
-OSNOVNE SMJERNICE-
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
5.2.2. Toplina koju se predaje vodi u 1. dijelu konvekcijskoga isparivača
QK  k stv , K 1  AK  tlog [W]

gdje je:
A K - izložena površina konvekcijskoga isparivača, [m2];
AK  n  d    l [m2]
gdje je:
n – broj cijevi;
d – vanjski opoopromjer cijevi, [m];
l – dužina cijevi, [m];
5.2.3. Toplina koju predaju plinovi u 1. dijelu konvekcijskoga isparivača

QK ( pl )  kJ 
qK 1( pl )   kg 
 zr B  G
gdje je:
g7(%)
zr  1 
100
5.2.4.Temperatura plinova na izlazu iz 1. dijela konvekcijskoga isparivača
Unašanjem veličine qK 1( pl ) , odnosno pada sadržaja topline dimnih plinova u H-t

dijagram, dobije se izlazna temperatura dimnih plinova iz 1. dijela konvekcijskoga
isparivača, odnosno:
[kJ/kg G ]
q zr(pl)
q kI(pl)
t1 t stv tt t
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ 25
-OSNOVNE SMJERNICE-
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
5.3. Pregrijač pare
Pregrijač pare se obično sastoji iz dva dijela; primarni pregrijač i sekundarni pregrijač
pare.
Između ta dva dijela ugrađuje se uređaj za regulaciju temperature pregrijane pare,
koji je najčešće izveden u obliku površinskog hladnjaka u bubnju ili uređaja za
uštrcavanje vode (ili kondenzata) u struju pare, kako je prikazano u shemama:
Kod proračuna pregrijača pare potrebno je razlikovati karakteristiku pregrijača pare,

odnosno da li je on konvekcijskoga ili ozračenoga tipa, što prvenstveno ovisi o
smještaju te načinu prijelaza topline (zračenje ili konvekcija).
a) Konvekcijski tip pregrijača pare
Za pregrijač pare, koji je smješten u zoni gdje se predaja topline većim dijelom vrši
konvekcijom, a manjim dijelom zračenjem, smatra se da ima konvekcijsku
karakteristiku (kao na donjoj slici).
Da bi takav pregrijač udovoljio zahtjevima koji se na njega postavljaju kod nižih

opterećenja, potrebno ga je dimenzionirati za uvjete opterećenja kod kojih je prijelaz
topline konvekcijom nepovoljniji, a to je kod nižih opterećenja jer su tada brzine
strujanja dimnih plinova manje, pa je manji i prijelaz topline konvekcijom.
Budući da je područje opterećenja, kod kojega treba postići temperaturu pregrijanja

obično između 60% i 100%, proizlazi da bi u tom slučaju površinu pregrijača trebalo
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ 26
-OSNOVNE SMJERNICE-
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
dimenzionirati za uvjete koji su kod 60%-tna opterećenja, jer je to nepovoljnije sa
stajališta prijelaza topline konvekcijom zbog manje brzine strujanja dimnih plinova.
Pregrijač pare, dimenzioniran za takvo opterećenje, udovoljit će uvjetima prijenosa

topline i kod većeg opterećenja, odnosno on će kod većega opterećenja primati na
sebe više topline nego što je potrebno za postizanje tražene temperature pregrijane
pare. Zbog toga se kod većih opterećenja (>60%) treba vršiti regulacija temperature
pregrijane pare hlađenjem pomoću površinskoga hladnjaka u bubnju, uštrcavanjem
hladnijeg fluida (voda, kondenzat, zasićena para) ili nekim drugim načinom.
b) Ozračeni tip pregrijača pare
Kod pregrijača pare s ozračenom karakteristikom, situacija se razlikuje od pregrijača

s konvekcijskom karakteristikom jer je za proračun prijelaza topline kod takvoga
pregrijača, za proračun i dimenzioniranje odlučujuće maksimalno, odnosno 100%-tno
opterećenje za koje treba izvršiti dimenzioniranje pregrijača pare.
Radi pojednostavljenja proračuna konvekcijskoga pregrijača pare, on se može

proračunati na bazi uvjeta prijelaza topline kod 100%-tnoga opterećenja, s time da se
u takvom slučaju njegova ogrjevna površina poveća za približno 5 do 15%, kako bi se
postigla dovoljna izmjena topline i kod manjega opterećenja (60%).
Zbog toga će pregrijač kod 100%-tnoga opterećenja preuzimati više topline nego je
to potrebno,a temperatura pare regulirat će se na opisani način.
Suprotan je slučaj kod ozračenih pregrijača, gdje za dimenzioniranje treba uzeti veće
opterećenje (100%-tno), dok će kod nižih opterećenja djelovati regulacija
temperature.
5.3.1. Koeficijent prijelaza topline s plinova na cijevi pregrijača pare
 1, PP   K , PP   zr ,CO , PP   zr,H O , PP  2 
W
m K 
2 2
 K , PP ,  zr ,CO , PP ,  zr,H O , PP -
2 2
proračunavaju se na isti način kao kod konvekcijskoga
isparivača, odnosno prema formulama navedenim u točkama 5.2.1.1, 5.2.1.2. i
5.2.1.3., uz uvjete koji vladaju u promatranom dijelu generatora pare.
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ 27
-OSNOVNE SMJERNICE-
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
5.3.2. Koeficijent prijelaza topline s cijevi na paru
  t  W0
0,75
 W 
 2 , PP  4,42  0,3   0 , 25  2 
  100  d m K 
gdje je:
d – unutarnji promjer cijevi pregrijača, [m];
t – srednja temperatura pare u pregrijaču, [oC];
w 0 – brzina pare kroz pregrijač, reducirana na normalno stanje, odnosno:
273 p m 
w0  w    s 
273  t p 1, 013  10 5
gdje je:
w – brzina pare kroz pregrijač, [m/s];
t p – temperatura pare, [0C];
p – tlak pare, [Pa];ž
5.3.3. Koeficijent prolaza topline u pregrijaču pare
 1, PP   2 , PP  W 
k stv , PP   
 1, PP   2 , PP  m 2  K 
gdje je:
 - koeficijent zaprljanja ogrjevne površine: 0,85….0,95;
5.3.4. Srednja logaritamska razlika temperatura
Za istosmjerno strujanje:
(t pl ,ul  t p ,ul )  (t pl ,iz  t p ,iz )

tlog 
IST .
t t
ln pl ,ul p ,ul
t pl ,iz  t p ,iz
Za protusmjerno strujanje:
( t pl , ul  t p , iz )  ( t pl , iz  t p , ul )
 t log 
PROT .
t  t p , iz
ln pl , ul
t pl , iz  t p , ul
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ 28
-OSNOVNE SMJERNICE-
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Za poprečno strujanje:
tlog IST .  tlog PROT .

tlog 
POPR .
2
5.3.5. Ogrjevna površina pregrijača pare
f PP  QPP
APP  m  2
k stv , PP  tlog
gdje je :
f PP – koeficijent utjecaja konvekcije na prijelaz topline kod različitih opterećenja
generatora pare;
- za konvekcijske pregrijače : f PP = 1,05…1,15
- za ozračene pregrijače : f PP = 1,0
5.3.6. Broj cijevi pregrijača pare
A PP  z  l  d   m  2
A PP
z PP 
ld
gdje je:
l – dužina cijevi [m];
d – vanjski promjer cijevi [m];
5.3.7 Izlazna temperatura plinova iz pregrijača pare
Toplina koju predaju dimni plinovi u pregrijaču pare je:

QPP
QPP(pl)  fPP  kW 
zr
Pad entalpije dimnih plinova kroz pregrijač pare je:
QPP(pl ) QPP  kJ 
qPP(pl )   fPP   kg 
B zr  B  G
Unašanjem pada entalpije dimnih plinova q PP(pl) u H-t dijagram određuje se izlazna
temperatura plinova iz pregrijača pare, kao na donjoj slici:
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ 29
-OSNOVNE SMJERNICE-
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
[kJ/kg G ]
q zr(pl)
q kI(pl)
q pp(pl)
t2 t1 t stv tt t
5.3.8. Toplina koju kod 100%-tna opterećenja treba predati u hladnjaku regulatora
temperature pregrijane pare
QOH ,PP  ( f PP  1)  QPP kW 

Za tu količinu topline treba proračunati i dimenzionirati hladnjak pare koji je smješten
u bubnju, ili hladnjak s uštrcavanjem, već prema toma koji je sustav primijenjen za
regulaciju temperature pregrijane pare.
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ 30
-OSNOVNE SMJERNICE-
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
5.4. Drugi dio konvekcijskoga isparivača
5.4.1. Toplina koju treba preuzeti drugi dio konvekcijskoga isparivača
Iz toplinske bilance generatora pare:
QK  QISP  Qzr ( ISP )  ( f pp  1)QPP

odnosno:
QKII  QK  QKI
5.4.2. Površina drugog dijela konvekcijskoga isparivača
QkII
AkII  [m2]
k stv , KII tlog
gdje je:
k stv,KII - koeficijent prijenosa topline od dimnih plinova na vodu u drugom dijelu
konvekcijskoga isparivača; Proračunava se na isti način kako je objašnjeno kod
prvog dijela konvencijskoga isparivača.
t log – srednja logaritamska razlika temperatura u drugom dijelu konvekcijskoga
isparivača;
5.4.3 Toplina koju predaju dimni plinovi i drugom dijelu konvektivnoga isparivača
QkII
QkII ( pl ) 
 zr
gdje je:
h7 (%)
 zr  1 
100
5.4.4 Pad sadržaja topline (entalpije) dimnih plinova u drugom

dijelu konvekciskoga isparivača
QkII ( pl )
qkII ( pl ) 
B
5.4.5 Temperatura dimnih plinova na izlazu iz drugog dijela konvekcijskoga
isparivača
Unašanjem veličine q kII(pl) , odnosno pada sadržaja topline u H-t dijagram, određuje se
izlazna temperatura dimnih plinova iz drugog dijela konvekcijskoga isparivača,
odnosno t 3 .
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ 31
-OSNOVNE SMJERNICE-
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
[kJ/kg G ]
q zr(pl)
q kI(pl)
q pp(pl)
q kII(pl)
t3 t2 t1 t stv tt t
5.5. Zagrijač vode
Zagrijač vode (ekonomajzer) proračunava se obzirom na toplinu (Q zv ) koju voda

treba preuzeti u tom dijelu generatora pare.
5.5.1 Koeficijent prijelaza topline s dimnih plinova na cijevi zagrijača vode
1, zv   k , zv   zr ,CO , zv   zr , H
2 2 0 , zr
α k,zv, α zr,CO2,zv i α zr,H20,zv izračunavaju se na isti način kao kod konvekcijskoga

isparivača, s tim da se pri proračunu uzimaju u obzir uvjeti koji vladaju u tom dijelu
generatora pare.
5.5.2 Koeficijent prijelaza topline s cijevi na vodu
 2 , zv  3373 w0 ,85 1  0,14tv  [W/(m2K)]

gdje je:
w – brzina strujanja vode kroz cijevi zagrijača - kreće se 0,5 do 4,0 m/s;
t v – srednja temperatura vode kroz zagrijač;
5.5.3 Koeficijent prolaza topline u zagrijaču vode

1, zv 2 , zv
k stv ,. zv  
1, zv   2 , zv
gdje je:
ξ – koeficijent zaprljanja ogrjevne površine; 0,85 do 0,95.
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ 32
-OSNOVNE SMJERNICE-
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
5.5.4. Srednja logaritamska razlika temperature
Proračunava se na isti način kao u prethodnim objašnjenjima.
5.5.5. Ogrjevna površina zagrijača vode

Qzv
Azv 
k stv , zv tlog
5.5.6. Broj cijevi zagrijača vode

Azv
z zv 
ld
gdje je:
l – dužina cijevi;
d – vanjski promjer cijevi;
5.5.7. Toplina koju predaju dimni plinovi u zoni zagrijača vode

Qzv
Qzv ( pl ) 
 zr
gdje je:
h7 (%)
 zr  1 
100
5.5.8. Pad sadržaja topline (entalpije) dimnih plinova u zagrijaču vode
Qzv ( pl )
q zv ( pl ) 
B
5.5.9. Izlazna temperatura dimnih plinova iz zagrijača vode
Određuje se unošenjem veličine q zv(pl) u H-t dijagram.
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ 33
-OSNOVNE SMJERNICE-
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

[kJ/kg G ]
q zr(pl)
q kI(pl)
q pp(pl)
q kII(pl)
q kzv(pl)
t4 t3 t t t stv tt t
5.6. Zagrijač zraka
Zagrijač zraka se proračunava obzirom na toplinu koju zrak treba preuzeti u tom
dijelu generatora pare, odnosno obzirom na Q zz .
5.6.1. Količina topline koja se predaje zraku u zagrijaču zraka
QZZ  B  VZ  C zr ttL (t z , L  t z )
z
kW 

gdje je:
t zL – temperatura zraka na izlazu iz zagrijača zraka (na ulazu u ložište);
t z – temperatura zraka na ulazu u generator pare ( na ulazu u zagrijača zraka);
t z =t 0 (ako nema pred-grijavanja zraka prije ulaza u zagrijač zraka);

5.6.2. Koeficijent prijelaza topline s plinova na stjenke zagrijača zraka
Proračunava se na isti način kao što je prikazano na primjeru konvekcijskoga

isparivača.
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ 34
-OSNOVNE SMJERNICE-
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
5.6.3. Koeficijent prijelaza topline sa stjenke zagrijača zraka na zrak
- Za slučaj uzdužnoga strujanja zraka kroz cijevni snop ili za strujanje kroz cijevi:
  t zr   t zr   w0
2 0 , 75
 2 , zr  0,93 f L  4,19  0,3   0, 0088    0 , 25 [W/(m2K)]

  100   100   d h
- Za slučaj poprečnoga strujanja zraka kroz cijevni snop:
w00 , 61
 2 , zr  0,93 x f n 1,72 4 Tzr f a [W/(m2K)]
d 0 , 39
Koeficijenti x α , f n, f a određuju se na isti način kao što je objašnjeno u prethodnome
dijelu.
5.6.4. Koeficijent prolaza topline u zagrijaču zraka
 1, zz 2 , zz
k stv   [W/(m2K)]
 1, zz   2 , zz
gdje je:
ξ – koeficijent zaprljanja ogrjevne površine; 0,85 do 0,95;
5.6.5. Srednja logaritamska razlika temperature
Proračunava se na isti način kao u prethodnim objašnjenjima.
5.6.6 Ogrjevna površina zagrijača zraka
Q zz
Azz 
k stv , zz t log
5.6.7 Broj cijevi zagrijača zraka

Azz
z zz 
ld
gdje je:
l – dužina cijevi;
d – srednji promjer cijevi;
5.6.8 Toplina koju predaju dimni plinovi u zoni zagrijača zraka

Q zz
Q zz ( pl ) 
 zr
h7 (%)
gdje je:  zr  1 
100
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ 35
-OSNOVNE SMJERNICE-
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
5.6.9. Pad sadržaja topline (entalpije) dimnih plinova u zagrijaču vode

Q zz ( pl )
q zz ( pl ) 
B
5.6.10. Izlazna temperatura dimnih plinova iz zagrijača vode
Određuje se unošenjem veličine q zv(pl) u H-t dijagram.
H
q zr(pl)

[kJ/kg G ]
q kI(pl)
q pp(pl)
q kII(pl)
q zv(pl)
q zz(pl)
t 5 =t izl t4 t3 t t t stv tt t
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ 36

Osnovne Smjernice Toka Proračuna Generatora Pare PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Osnovne Smjernice Toka Proračuna Generatora Pare PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

TOPLINSKI PRORAČUN GENERATORA PARE

OSNOVNE SMJERNICE ZA PRORAČUN GENERATORA PARE

GLAVNE KARAKTERISTIKE (POGONSKI PARAMETRI)

Da bi se moglo pristupiti projektiranju generatora pare trebaju biti poznati, odnosno

Proizvodnja pare (kapacitet) - obično je definiran normalni i maksimalni kapacitet.

Tlak pare - može biti definiran kao :

Temperatura pregrijane pare - odnosi se na temperaturu koju para ima na izlazu iz

Temperatura napojne vode - je temperatura napojne vode na ulazu u generator

Vrsta goriva - za pogon generatora pare koriste se sljedeće vrste goriva:

- ugljen (kameni, mrki, lignit, treset)

Vrstom goriva, odnosno načinom loženja definiran je osnovni oblik, konstrukcija i

1.1. Donja ogrjevna vrijednost goriva

elementarnom analizom goriva treba biti poznato sljedeće:

- sadržaj ugljika, m C(%)

Za ugljene se može koristiti sljedeća formula kod izračunavanja donje ogrjevne

1.2. Teoretska količina kisika i zraka ua izgaranje

Za kruta i tekuća goriva:

VRSTA SISTEM IZGARANJA KOEFICIJENT VIŠKA ZRAKA

Za plinovita goriva, stvarna količina zraka računa se prema izrazu:

1.4 Minimalna količina suhih dimnih plinova

Za kruta i tekuća goriva:

gdje su :  CO(%) , H2 (%) , H2S(%) ,...itd.- volumni udjeli u [%];

1.5. Stvarna količina suhih dimnih plinova

1.6. Količina H 2 O u dimnim plinovima

Za kruta i tekuća goriva:

1.7. Kiličina vlažnih dimnih plinova

1.8. Količina dimnih plinova

Za tekuća i kruta goriva:

1.8.1. Količina ugljična dioksida

1.8.3. Količina sumporna dioksida

1.8.6. Količina ugljična dioksida

1.9. Sastav dimnih plinova izgaranja

1.9.1. Udio ugljična dioksida u vlažnim dimnim plinovima

1.9.2. Udio vodene pare u vlažnim dimnim plinovima

1.9.3. Udio sumporna dioksida u vlažnim dimnim plinovima

1.9.4. Udio dušika u vlažnim dimnim plinovima

1.9.5. Udio kisika u vlažnim dimnim plinovima

  i (%)  100 % i  ri 1

l (tekuća goriva) 1,0 1,05 1,10 1,15 1,2 1,3 ........

1.11. H-t dijagram dimnih plinova

Izrada H-t dijagrama dimnih plinova bazira se na izrazu za određivanje entalpije

Na temelju toga formira se tabela za pojedine vrijednosti pretička zraka (l)

Na primjer: za l=1 itd.

t [oC] 100 200 300 ... ... ... 2000

Na isti način formiraju se tabele za l=1, l=1,1, l=1,2... itd.

2. TOPLINSKI GUBICI I ISKORISTIVOST GENERATORA PARE

Javlja se samo kod ložišta za izgaranje u sloju, a uglavnom ovisi o:

2.2. Gubitak uslijed ne-izgorenoga goriva u pepelu i šljaci (g 2 )

Javlja se uglavnom kod generatora pare s loženjem u sloju, a ovisi o:

Kreće se od 1,5 do 3,5 %.

2.3. Gubitak uslijed letećeg koksa (g 3 )

Značajan je tamo gdje dolazi do ne-izgaranja sagorljive materije u letećim dijelovima.

2.4. Stupanj iskorištenja količine goriva

g%  100  (g1  g2  g3 ) %

2.6. Gubitak uslijed pojave čađe (g 5 )

2.7. Gubitak uslijed osjetne topline šljake (g 6 )

Nastaje uslijed odvođenja osjetne topline sa šljakom iz ložišta.

Kreće se od 0,2 do 2 % (2,5 %).

2.8. Gubitak uslijed zračenje u okolinu (g 7 )

Nastaje uslijed odvođenja topline u okolinu putem zračenja. Uglavnom ovisi o

2.9. Stupanj iskoristivosti ložišta

L%  100  (g1  g2  g3  g4  g5  g6  g7L ) %

2.11. Ukupna iskoristivost generatora pare