Professional Documents
Culture Documents
Ogranicenja Primjene Islamskog Bankarstva U BiH
Ogranicenja Primjene Islamskog Bankarstva U BiH
Ogranicenja Primjene Islamskog Bankarstva U BiH
Rezime
Uvod
U Bosni i Hercegovini od kraja 2000. godine posluje banka koja nastoji svoje poslovanje
uskladiti sa Šerijatom, odnosno primjeniti instrumente finansiranja koje u svojoj poslovnoj
praksi standardno primjenjuju druge islamske banke.1 MeĎutim domaće zakonodavstvo, iako
ne predstavlja neposrednu smetnju za osnivanje i poslovanje islamskih banaka, ipak ne
ostavlja dovoljno prostora za poslovnu ekspanziju ovog načina poslovanja.
1. Objavljeno u časopisu: Znakovi vremena, Naučno-istraţivački Institut “IBN-SINA”, Sarajevo, br.28, ljeto,
2005.
propustili. Ipak, kao da je kod nas sve drugačije. Umjesto otvaranja poslovnih i razvojnih
mogućnosti svjesno se ušlo u političku pat-poziciju iz koje se izlaz moţe očekivati tek nekom
«već viĎenom» političkom nagodbom.
Jedan od fundamentalnih principa islamskih finansija i ono što predstavlja najveću razliku
islamskih u odnosu na tradicionalne finansije sadrţano je u islamskom odnosu prema lihvi,
lihvarstvu, odnosno kamati (ribā).3 Kamata predstavlja plaćanje učinjeno od duţnika prema
kreditoru u toku odreĎenog perioda u zamjenu za korištenje odreĎene sume kapitala. Islamsko
bankarstvo zasniva se na osnovnom načelu: apsolutnoj zabrani primanja i davanja kamate
kako je to i objavljeno u Kur'anu časnom:
“Oni koji se kamatom bave dići će se kao što će se dići onaj koga je dodirom
šejtan izbezumio, zato što su govorili: „Kamata je isto što i trgovina.‟ A Allah
je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu. Onome do koga dopre pouka
Gospodara njegova – pa se okani, njegovo je ono što je prije stekao, njegov
slučaj će Allah rješavati: a oni koji opet to učine – bit će stanovnici
Džehennema, u njemu će vječno ostati.” (2:275)
Poruka je jasna, a za one koji ne poslušaju i ne postupe saglasno upozorenju, njima Allah,
dţ.š., prijeti oštrim sankcijama. Potvrda navedene stroge zabrane kamate nalazi se i u brojnim
hadisima Boţijeg Poslanika, s.a.v.s. Ovdje navodimo samo jedan:
“Allah je prokleo one koji uzimaju kamatu, one koji je plaćaju, one koji pišu
ugovor, i one koji svjedoče ugovoru.”
(Ahmed, Ebu Davud, En-Nesai, Ibn Madţa i Et-Tirmizi)
2
Islamske komercijalne banke razvile su brojne modele kako na strani mobilizacije bankarskih
resursa, tako i na strani finansiranja. Prikupljanje depozita realizira se putem više vrsta računa
od kojih se najčešće koriste: tekući, štedni i investicioni. Modeli finansiranja zasnovani su na
modelima prodaje (murabaha, salam i istisna'), najma (idžara), partnerstva (mušaraka) i
podjele profita (mudaraba). Osim navedenih, koristi se i model finansiranja bez troškova i
naknade (kard hasan).5 Islamsko novčano trţište nalazi se u fazi uspostavljanja, a njegovi
instrumenti testiraju se na mogućnost praktične primjene.
Iako islamski finansijski sistem u cjelini, a islamsko bankarstvo posebno, sve više doprinose
finansiranju ekonomskog razvoja, postajući značajan učesnik globalnog finansijskog trţišta, u
Bosni i Hercegovini ne pridaje mu se značaj koji realno ima. Tako, umjesto otvaranja
perspektiva, uspostavljanja i jačanja ekonomske saradnje privrede Bosne i Hercegovine sa
privredama muslimanskih zemalja (što realno moţe biti od koristi objema stranama), ove
aktivnosti više su prepuštene slučaju nego organiziranom i osmišljenom pristupu. Jedan od
neiskorištenih segmenata i potencijala nalazi se i u mogućnostima Bosne i Hercegovine da
trţištima muslimanskih zemalja ponude poslovnu saradnju koja će biti zasnovana na islamski
prihvatljivim principima poslovanja. Ignoriranjem potrebe analize, dopuna i izmjena
postojeće zakonske regulative propušta se i mogućnost kreiranja pretpostavki za
uspostavljanje takve saradnje.
Zakon o bankama FBiH (član 39.) precizno propisuje da “banka moţe obavljati samo sljedeće
djelatnosti: 1) primanje svih vrsta novčanih depozita i drugih novčanih sredstava; 2) davanje i
uzimanje kredita i finansijski lizing; 3) davanje svih oblika novčanog jemstva; 4) učešće,
kupovina i prodaja instrumenata trţišta novca i kapitala za svoj ili tuĎi račun; 5) usluge
platnog prometa i prijenosa novca; 6) kupovina i prodaja strane valute; 7) izdavanje i
upravljanje sredstvima plaćanja (uključujući kreditne kartice, putne i bankarske čekove); 8)
pohranjivanje i upravljanje vrijednosnim papirima i drugim vrijednostima; 9) usluge
finansijskog menadţmenta; 10) kupovina i prodaja vrijednosnih papira i 11) drugi poslovi koji
proizlaze iz tačaka 1–10”.
3
prodaje ili trgovine kao što su murabaha, salam, istisna', te drugih sličnih modela ili modela
koji predstavljaju kombinaciju navedenih sa ostalim modelima finansiranja.7 S obzirom na to
da korištenje navedenih modela finansiranja, za islamske banke, predstavlja osnovni izvor
zarade i generiranja profita – jasno je koliko navedeno zakonsko ograničenje utječe na
poslovanje, konkurentnost i razvoj islamskih banaka na domaćem finansijskom trţištu.8
Murabaha, dalje, predstavlja i osnovni model kratkoročnog finansiranja u praksi islamskih
banaka, tako da navedeno ograničenje suţava i mogućnost islamske banke da kvalitetno
angaţira svoje kratkoročne izvore. Prema Odluci o minimalnim standardima za upravljanje
rizikom likvidnosti banaka9 (član 6.), banka je obavezna vršiti ročno usklaĎivanje izvora i
plasmana sredstava s ciljem sprečavanja rizika nelikvidnosti koji realno moţe nastati
angaţiranjem kratkoročnih izvora u srednjoročne i dugoročne plasmane. Ukoliko islamska
banka nema adekvatnih modela pogodnih za kratkoročno angaţiranje likvidnih sredstava,
onda ona nema ni kvalitetnih instrumenata upravljanja svojom likvidnošću, dok, s druge
strane, potrebe njenih klijenata za kratkoročnim izvorima finansiranja ostaju nezadovoljene.
To je moţe dovesti u nepovoljniju poziciju u odnosu na konkurenciju.10
Drugi modeli finansiranja kao što su mudaraba, mušaraka i idžara Zakonom o bankama nisu
zabranjeni, ali i za njihovo korištenje postoje odreĎena zakonska ograničenja. Mudaraba
model finansiranja, zbog visokog rizika, rijetko se koristi u praksi islamskih banaka. Isti
razlog moţe biti opredjeljujući i za ograničeno korištenje ovog modela u praksi domaće
islamske banke.
Idžara model finansiraja sa aspekta Zakona o bankama FBiH nije sporan. Članom 39., tačka
2., bankama je dozvoljeno da se mogu baviti poslovima “finansijskog lizinga”. MeĎutim,
islamske banke u svojoj praksi primjenjuju “operativni” lizing koji pretpostavlja da banka
kupuje predmete budućeg iznajmljivanja i daje ih u zakup svojim klijentima. Tako je predmet
najma u vlasništvu najmodavca – banke koja nosi rizik njegovog uništenja ili oštećenja u toku
perioda trajanja najma.11 Prema tome, ni ovaj model finansiranja, u njegovom izvornom
obliku, islamska banka, u domaćim uvjetima, ne bi mogla obavljati samostalno. Ona bi, poput
konvencionalnih banaka, mogla osnovati lizing ili idžara kompaniju koja bi se bavila
poslovima lizinga, dok bi ona sama ostala u segmentu njegovog finansiranja. MeĎutim
ponovno se postavlja, već naveden, problem proporcije angaţmana sredstava u odnosu na
vrijednost osnovnog kapitala.
4
Navedeni problemi bi se mogli riješiti kada bi postojeći Zakon o bankama FBiH respektovao
trendove razvoja savremenog bankarstva. Tako, jedan od najvećih savremenih teoretičara
bankarstva Peter Rose navodi sljedeće: «Mnoge banke i finansijske kompanije počele su da
nude svojim poslovnim klijentima usluge mogućnosti kupovine opreme putem lizing
aranţmana, na taj način što kreditna institucija kupuje opremu i rentira je klijentu. Od ovih
usluga lizinga opreme imaju koristi i lizing institucije i klijenti pošto zakupodavac, kao pravi
vlasnik zakupljene opreme, moţe da izvrši otpis te opreme radi dodatnih poreskih
beneficija».12 Prema navedenom, pitanje kupovine sredstava i opreme, te njeno kasnije
iznajmljivanje, sa aspekta savremenog bankarstva nije upitno.
3. Ostala ograničenja
Prema tome, u segmentu poslovanja po principu učešća u raspodjeli dobiti ili gubitka
“troškovi” finansiranja, za kompaniju ne predstavljaju rashod ili trošak poslovanja, što
neposredno utječe na povećanje poreske osnovice, odnosno obračun poreza na dobit. Time su
veća i drţavna zahvatanja po ovom osnovu. S obzirom na to da navedeni model finansiranja
ima veće društveno-ekonomske efekte jer više doprinosi ostvarenju budţetskih prihoda,
trebao bi biti obuhvaćen odgovarajućim poreskim i drugim olakšicama. Buduća istraţivanja
mogla bi biti usmjerena na sagledavanje navedenih efekata, kao i efekata uvoĎenja sistema
poreza na dodatnu vrijednost (PDV) na poslovanje islamske banke.
5
3.3. Odnos prema Centralnoj banci, nadzornim i drugim državnim institucijama
U uvjetima domaćeg konvencionalnog ekonomskog sistema problemi se mogu pojaviti i u
odnosima islamske banke sa drţavnim i nadzornim institucijama kao što su Centralna banka,
Agencija za bankarstvo, Poreska uprava i druge institucije. Centralna banka ima strogo
propisana pravila obavezne rezerve koju komercijalne banke izdvajaju i drţe na njenim
računima. Ukoliko iznos obavezne rezerve prelazi “odreĎeni ekvivalent“ centralna banka
komercijalnim bankama obračunava naknadu (kamatu) po trţišnoj stopi. TakoĎer i u slučaju
neispunjenja obaveze drţanja obaveznih rezervi centralna banka naplaćuje zateznu kamatu. I
u jednom i u drugom slučaju islamska banka mora stupiti u pregovore sa centralnom bankom
s ciljem utvrĎivanja prihvatljivog modela kojim će se zamijeniti navedeni konvencionalni
način naplate ili plaćanja kamate. Ovom prilikom nećemo ulaziti u problem politike
likvidnosti islamskih banaka na koji upozorava Harran kada kaţe: »Islamske banke, s
obzirom na prirodu same banke i njenih aktivnosti, zahtijevaju liberalniji pristup u kontroli
nivoa njihove likvidnosti u odnosu na konvencionalne banke».13 TakoĎe, vaţno je ovdje
pomenuti i stav zvaničnika Centralne banke BiH, iznijet u kontekstu ocjene efekata
predloţene izmjene i dopune Zakona o bankama FBiH - islamsko bankarstvo nema
nepovoljnih efekata na sistem Centralne banke BiH.
U ovom radu naveli smo samo neke od zakonskih i drugih ograničenja sa kojima se suočava
domaća islamska banka. Neophodno bi bilo da Vijeće ministara i Vlada FBiH izvrše cjelovitu
analizu svih problema i ograničenja sa kojima se ovaj koncept bankarskog poslovanja u
domaćoj praksi suočava, te predloţe odgovarajuća rješenja u cilju njihovog prevazilaţenja.
Prvi korak na tom putu bilo bi prihvatanje predloţenih izmjena i dopuna Zakona o bankama
FBiH čime bi se islamskoj banci (ali i ostalim bankama) omogućilo da klijentima u BiH mogu
ponuditi standardne usluge beskamatnog ili islamskog bankarstva.
Oponenti izmjena i dopuna Zakona o bankama FBiH, u navedenom kontekstu, kao svoje
argumente protiv navode sljedeće14:
MeĎutim, praksa upravo demantuje navedenu tvrdnju jer da banke mogu koristiti
uobičajene modele koje u poslovnoj praksi koriste islamske banke zar bi došlo do
inicijative za izmjenama i dopunama zakona? U kontekstu već razmotrenog
napomenućemo samo da islamske banke u svijetu, kao dominantan model
kratkoročnog finansiranja, koriste «mark-up» ili «cost-plus-based financing» model
koji se naziva „murabaha“ i koji predstavlja „kupoprodaju sa marţom“. Islamsko
bankarstvo polazi od osnovnog postulata po kojem je «trgovina dozvoljena, a kamata
zabranjena». To predpostavlja da banke koje koriste islamske modele finansiranja
formalno pravno trebaju postati vlasnici proizvoda kojeg će prodati klijentu banke. Po
ovom konceptu novac je sadrţan u robi koja je predmetom trgovine. Islamska banka
ne moţe klijentu odobriti tzv. nenamjenski kredit, odnosno kredit koji će klijent
koristiti po svojoj slobodnoj volji. Finansiranje ne moţe biti odvojeno od prometa
realnih vrijednosti. Aktuelni zakon ne omogućava bankama takvu aktivnost. U
bankarskoj poslovnoj praksi to bi značilo da banka na posebnom prolaznom-računu
moţe kratkoročno evidentirati kupljene proizvode ili robe, te ih, po izvršenoj prodaji,
6
rasknjiţiti sa tog prolaznog računa. Naravno banka neće praviti skladišta za takvu
robu, neće je imati u klasičnim zalihama niti evidentirati kao osnovno sredstvo. Ona
neće vršiti fizičku manipulaciju robom, već će je samo evidentirati na svom prolaznom
računu do trenutka kada je njen klijent (kupac) ne preuzme od stvarnog prodavca,
odnosno, praktično ne kupi od banke. Banka, zaračunavajući marţu u toj poslovnoj-
trgovačkoj transakciji ostvaruje svoju zaradu. Islamske banke u svijetu primjenom
ovog modela finansiranja realizuju od 70 do 80% svojih poslovnih aktivnosti. Domaći
zakonski okvir upravo ne omogućava domaćim poslovnim bankama korištenje
navedenog modela finansiranja koji se smatra i najmanje rizičnim u islamskom
bankarstvu. Primjena modela razvijenih u islamskom bankarstvu kod domaće
poslovne banake prilično je reducirana i svedena na tzv. „hibridne“ modele koji se
zasnivaju, uglavnom na finansijskom lizingu, i koji su morali biti posebno razvijeni i
prilagoĎeni domaćem bankarskom zakonodavstvu. Tako postojeći zakon omogućava
korištenje standardnih modela beskamatnog ili islamskog bankarstva u kapacitetu ne
većem od 10%, što značajno reducira obim poslovne aktivnosti domaće islamske
banke.
7
predstavlja inovativni pristup, nego u sebi sadrţi odreĎene manjkavosti koje su se u
razvijenim bankovnim sustavima primjenom pravnih okvira otklanjali tijekom posljednjih
sedamdeset godina“.
8
5. »vrsta bankarstva zasnovana na islamskim načelima poslovanja ... u sebi sadrţi i odreĎene
manjkavosti»
9
bankarski sistemi u savremenom svijetu. Na taj način bi se olakšao put domaćim
kompanijama u nastupu na trţištima islamskih zemalja, trţištima na kojima je Bosna i
Hercegovina, prije rata, ostvarivala glavninu vanjskotrgovinskog suficita. Takav pristup
omogućio bi rast trgovinske saradnje sa ovom, ekonomski nama, izvanredno značajnom
grupom zemalja za čije trţište se ţestoko nadmeću kompanije iz razvijenih zemalja. Ovim ne
samo da bi se obogatila ponuda novim bankarskim proizvodima već bi i bankarski klijenti bili
u prilici da biraju bankarske proizvode koji im više odgovaraju. Navedeno bi, zasigurni, imalo
povoljne efekte i na smanjivanje visokih kamatnih stopa domaćih poslovnih banaka prema
privredi i stanovništvu što bi imalo povoljan efekat na intenziviranje poslovnih aktivnosti u
zemlji.
Zaključak
Islamsko bankarstvo predstavlja globalan proces koji, posljednjih godina, biljeţi snaţnu
ekspanziju. Svoju poslovnu aktivnost realizuje primjenom instrumenata beskamatnog
finansiranja. Islamsko bankarstvo u Bosni i Hercegovini predstavlja dio domaćeg
konvencionalnog bankarskog sistema koji je dominantno zasnovan na kamati. U takvim
uvjetima, po samoj svojoj prirodi, ovaj koncept suočava se s brojnim ograničenjima
funkcioniranja. Prepoznajemo ih u dijelu domaćeg zakonodavstva, utjecaju poreskog i
sudskog sistema, odnosu prema Centralnoj banci BiH, regulatornim i drugim drţavnim
institucijama, povećanom riziku poslovanja i drugom. Osnovno ograničenje sadrţano je u
nemogućnosti islamskih banaka da, po Zakonu o bankama FBiH, koriste instrumente
beskamatnog finansiranja koji su zasnovani na prodaji, odnosno trgovini. Inicijativa za
usvajanje amandmana kojima bi to bilo omogućeno zaustavljena je na Domu naroda
Parlamenta FBiH. Neznanje, nerazumijevanje i ideološke predrasude pojedinih drţavnih-
entitetskih zvaničnika dovode do otpora i opstrukcija prihvatanju zakonskih rješenja kojima bi
se olakšalo poslovanje i omogućila poslovna ekspanzija koncepta islamskog bankarstva u
Bosni i Hercegovini.
1
Bosna Bank International (BBI) d.d. Sarajevo čiji osnovni kapital iznosi 47,5 miliona KM, a autorizirani 300
miliona US$. Njeni osnivači su: Islamic Development Bank sa 45,46% udjela, Dubai Islamic Bank sa 27,27%
udjela i Abu Dhabi Islamic Bank sa 27,27% udjela.
2
Predmetni amandman glasi: “Banke koje posluju na islamskim principima mogu u svom poslovanju koristiti
proizvode islamskog bankarstva (kupoprodaja sa marţom, lizing i zajedničko ulaganje) ali samo u svrhu
kreditiranja-finansiranja klijenata banke”. Kasnijim izmjenama navedenog amandmana ista mogućnost
ostavljena je i svim ostalim, a ne samo islamskim bankama.
3
Lihva označava stari engleski naziv za kamatu (usury). Ribā je arapska riječ koja se spominje u Kur‟anu i
označava višak koji duţnik plaća povjeriocu po osnovu primljenog kredita. Sama riječ ribā potječe od korijena
10
r.b.w. što etimološki znači: povećati, porasti, proširiti, tako bi se na naš jezik mogla prevesti kao: povećanje,
porast, umnoţavanje, narastanje ili kamata. Islamski pravni i ekonomski autoriteti potvrdili su da se termin
ribā odnosi na ono što u savremenim uvjetima nazivamo kamatom. Tako da nema dileme da se u Kur‟anu i
sunnetu zabrana ribā, odnosi na zabranu kamate. Postoje dvije vrste ribā i to ribā-nasi´a koja se odnosi na
kredit i ribā-fadal (ili fadl) koja se odnosi na gotovinu. Prva je zabranjena po tekstu iz Kur‟ana, dok je druga
zabranjena od Poslanika, s.a.v.s. Detaljnije vidi: Muslehuddin, Muhammad, Economics and Islam, Islamic
Publications, Lahore, Pakistan, 1994., p. 67. TakoĎer vidi detaljnu analizu ribā u studiji: Haque, Ziaul, Islam
& Feudalism-The Economics of Riba, Interest and Profit, Gulshan Publishers, Srinagar, Pakistan, 1992.
4
Wilson, Rodney, Retail development and wholesale possibilities, u Wilson, Rodney, (ed.), Islamic Financial
Market, Routledge, London and New York, 1990., p. 3.
5
O pojedinim modelima islamskog bankarstva vidjeti: Hadţić, Fikret, Bankarstvo islamskih zemalja u funkciji
finansiranja privrednog razvoja, doktorska disertacija, Ekonomski fakultet u Sarajevu, 2002. godine; Hadţić,
Fikret, Islamsko bankarstvo-finansijski instrumenti u praksi Islamskih banaka, Znakovi vremena, Naučno-
istraţivački Institut “IBN-SINA”, Sarajevo, br.3., jesen/zima 2000.; Usmani, Muhammad, Taqi, Uvod u
islamske finansije, Selsebil, Ţivinice, 2003.
6
Službene novine FBiH, br. 39/98, 32/00, 41/02 i 58/02.
7
Na isti problem u svom magistarskom radu upozorava i Kovačević, Amel, Financial Restructuring in Bosnia
and Herzegovina with a View to Introducting Islamic Banking as an Alternative, (neobjavljen rad),
International Islamic University Malaysia, Kuala Lumpur, march 2000., p. 89.
8
Ovdje nećemo navoditi druga zakonska ograničenja korištenja modela finansiranja zasnovanih na metodama
prodaje.
9
Službene novine FBiH, br. 47/98.
10
Ovaj nedostatak mogao bi se djelimično otkloniti korištenjem modela “privremene ili umanjujuće mušarake”.
Njime se finansira konkretan posao na osnovu zaključenog mušaraka ugovora izmeĎu islamske banke i
klijenta sa unaprijed utvrĎenim rokom trajanja. U toku i po završetku posla, odnosno isteku ugovora, banka i
klijent dijele ostvarenu dobit po unaprijed utvrĎenom omjeru. U uvjetima nemogućnosti ili oteţane primjene
murabaha modela finansiranja, ovaj model bi mogao predstavljati prihvatljiv način kratkoročnog finansiranja.
Moţda bi se rješenje moglo traţiti i u odobrenju islamskim bankama da mogu osnovati murabaha kompanije
koja bi bila u vlasništvu banke i bavila se trgovačkim poslovima, dok bi islamska banka ostala u segmentu
finansiranja murabaha poslovnih aktivnosti.
11
Vidi detaljnije: Usmani, Muhammad, Taqi, An Introduction to Islamic Finance, Idaratul Ma'arif, Karachi,
Pakistan, 1999., p. 160.
12
Rose, Peter & Hudgins, Sylvia, Bank Management & Financial Services, McGraw-Hill, New York, 2005.,
p.16.
13
Harran, Saad Abdul Sattar H. Al-, Islamic Banking: Managing the Chalenges, Institut Kajian Dasar, Kuala
Lumpur, 1991., p. 12.
14
Iz pisma ministra finansija u Vladi FBiH gosp.Dragana Vrankića Vladi FBiH od 04.5.2005. godine.
15
Dragičević, Mirjana, Ekonomija i novi razvoj, Alinea, Zagreb, 1996. p.63.
16
Rose, Peter & Hudgins, Sylvia, Bank Management & Financial Services, McGraw-Hill, New York, 2005.,
p.25.
11