Univerzitet u Tuzli

Fakultet elektrotehnike
Studijski program:Elektrotehnika i računarstvo
Predmet: Sistemi konverzije energije

Seminarski rad
Frekventni pretvarači u obnovljivim izvorima
energije

STUDENT
Danijel Despotović

Tuzla, 2020.
Sadržaj
1. Uvod....................................................................................................................................................1
2. Frekventni pretvarač............................................................................................................................1
2.1 Dijelovi pretvarača...........................................................................................................................2
2.1.1 Ispravljački dio...........................................................................................................................2
2.1 .2 Međukolo...................................................................................................................................4
2.1.3 Invertorski dio.............................................................................................................................4
2.1.4 Upravljačko kolo........................................................................................................................5
2.2 Primjer regulacije: Modulacija širine impulse...................................................................................6
3. Frekventni pretvarači u kombinaciji sa vjetroagregatima....................................................................7
3.1 Frekventni pretvarač za sinhronu mašinu sa stalnim magnetima.......................................................8
3.2 Frekventni pretvarač za trofazni asinhroni generator.........................................................................9
3.3 Frekventni pretvarač za jednofazni asinhroni generator...................................................................10
4. Regulacija frekvencije u mikromrežama sa obnovljivim izvorima....................................................12
4.1 Prelazak mikromreže u ostrvski rad.................................................................................................14
4.2 Regulacija frekvencije pri promjeni potrošnje mikromreže u ostrvskom radu.................................15
5. Zaključak...........................................................................................................................................16
6. Literatura...........................................................................................................................................17
1. Uvod
Neki od glavnih problema pri integraciji obnovljivih izvora energije u postojeće mrežne sisteme
jesu neodgovarajući parametri električne energije koju oni daju na svom izlazu. Na primjer,
solarni paneli na svom izlazu daju jednosmjerni napon i struju, dok vjetroelektrane zbog
nepredvidljivosti brzine vjetra mogu da daju napon i struju koja se ne podudara sa frekvencijom
električne mreže (50 ili 60 Hz). Navedeni problem uveliko su riješeni razvojem energetske
elektronike, i u moderno doba, mnogi problem riješeni su izumom frekventnih pretvarača (eng.
Variable Frequency Driver). Iako svoju primjenu pronalaze uglavnom u regulaciji brzine
asinhronih motora, u novije vrijeme pronalaze primjenu i u integraciji obnovljivih izvora
energije. Pružaju mnogobrojne prednosti u odnosu na dosadašnja rješenja,koja su uglavnom
podrazumijevala skuplja mehanička rješenja.U ovom seminarskom radu analiziraćemo osnove
frekentnih pretvarača, njihovu primjenu u obnovljivim izvorima energije,a takođe ćemo se
osvrnuti na regulaciju frekvencije u mrežama sa obnovljivim izvorima energije.

2. Frekventni pretvarač

Frekventni pretvarač predstavlja uređaj koji vrši konverziju naizmjeničnog napona i struje jedne
frekvencije u naizmjenični napon i struju druge frekvencije (manje ili veće). Od kasnih 60-ih
godina prošlog vijeka, frekventni pretvarači podliježu ekstremno brzim promjenama, najviše kao
rezultat razvoja mikroprocesorskih i poluprovodničkih tehnologija i pada njihovih cijena.
Međutim osnovni principi frekvencijskih pretvarača ostali su isti.

Frekventni pretvarač se sastoji od četiri glavne komponente:

Slika 2.1 Principijelna blok šema frekventnog pretvarača [5]

1
 I. Ispravljač, koji je spojen glavnim mono/tro-faznim AC napajanjem i generiše pulsirajući
DC napon. Postoje dva osnovna tipa ispravljača - kontrolisani i nekontrolisani.
II. Međukolo. Postoje tri tipa:
a)konvertuju ispravljački napon u direktnu struju
b)stabilišu (peglaju) pulsirajući DC napon i stavljaju ga na raspolaganje invertoru
c)konvertuju konstantan DC napon ispravljača u promenljiv AC napon
III. Invertor, koji generiše frekvenciju napona na izlazu.
IV. Upravljačko kolo, koje šalje i prima signale iz ispravljača, međukola i invertora. Dijelovi
regulatora koji se kontrolišu zavise od dizajna samog regulatora

Direktni pretvarači, koji nemaju međukolo takođe bi trebalo kratko spomenuti radi kompletnosti.
Ovi pretvarači se koriste u opsegu megavata da generišu nisko frekventno napajanje direktno iz
50Hz, dok njihova maksimalna izlazna frekvencija nije veća od 30Hz.

Ispravljački i izmjenjivački dio frekventnog pretvarača se uglavnom grade od MOSFET

tranzistora (mala snaga,velika frekvencija), tiristora (velika snaga,relativno mala frekvencija), te
IGBT i klasičnih bipolarnih tranzistora(srednja snaga,srednja frekvencija).

2.1 Dijelovi pretvarača

2.1.1 Ispravljački dio

Na slici imamo prikazanu internu shemu šest pulsnog, mosnog, diodnog ispravljača. Ispravljač se
spaja s glavnim jednofaznim ili trofaznim jednosmjernim napajanjem se vidi na slici te generira
pulsirajući naizmjenični napon kao na slici 2.4. Postoje dvije vrste osnovnog tipa
ispravljača:kontrolirani i nekontrolirani ispravljač.

Slika 2.2 Interna shema šestopulsnog ispravljača [ 1 ]

2
Slika 2.3 Oblik mrežnog napona [ 1 ] Slika 2.4 Oblik ispravljenog napona [ 1 ]

2.1 .2 Međukolo
Međukolo se može posmatrati kao neka vrsta skladišta iz kojeg potrošač vuče energiju kroz
invertor.

Postoje 3 vrste međukola:

 Međukolo koje konvertira ispravljački napon u jednosmjernu struju

 Međukolo koje stabilizira pulsirajući DC napon i predaje je ga invertoru što se vidi na
slici 2.6
 Međukolo koje konvertira konstantan jednosmjerni napon ispravljača u promjenjivi
naizmjenični napon .

Frekventni pretvarač koji za svoj rad koristi strujno,jednosmjerno međukolo čini prigušnica te je
ispravljač upravljiv. Spojem ovakvog upravljača i prigušnice dobiva se strujni izvor
promjenjivog iznosa te teret potrošača nam daje iznos napona potrošača.

Frekventni pretvarač s naponskim međukolom ima jednosmjerni krug s nisko propusnim filterom
kojeg čine kondenzator i prigušnica. Ovakav ispravljač može biti upravljiv ili neupravljiv. Filter
u ovom slučaju služi za smanjenje valovitosti napona na izlazu. Kod neupravljivog ispravljača
ulazni napon ima konstantnu vrijednost dok se kod upravljivog srednja vrijednost na ulazu može
mijenjati.

3
 Slika 2.5 Primjer međukola [ 1 ] Slika 2.6 Izlazni napon iz međukola [ 1 ]
2.1.3 Invertorski dio
Invertor je dio pretvarača koji generira frekvenciju napona na potrošaču.

Invertor je posljednji dio frekventnog pretvarača na kojem se vrši posljednja prilagodba izlaznog
signala. Prilagodba izlaznog signala se vrši prema opterećenju.

Slika 2.7 Invertor sa bipolarnim tranzistorima[ 1 ] Slika 2.8 Invertor sa ekvivalentnim

sklopkama [ 1 ]
Jedan od primjera invertora je spoj od 6 bipolarnih tranzistora s povratnim diodama kao sa slike
2.7. Ti tranzistori se mogu zamijeniti ekvivalentnim sklopkama što vidimo na slici 2.8.

Uslijed paljenja i gašenja poluprovodnika korištenjem različitih modulacijskih metoda se mijenja

izlazna frekvencija frekventnog pretvarača. Prve metode radile su sa promjenljivim iznosom
napona ili struje u međukolu. Intervali tokom kojih zasebni poluprovodnici vode se nalaze u
određenom obrascu koji se koristi da bi se postigla tražena frekvencija. Obrazac rada

4
poluprovodnika je određen iznosom promjenjivog napona ili struje u međukolu. Koristeći
naponski kontrolirani oscilator, frekvencija uvijek prati amplitudu napona. Ovakav tip invertora
zove se amplitudno modulirani izmjenjivač.

Frekvencija se mijenja promjenom naponskih impulsa duž vremenske ose. Što sklopka brže
uklapa i isklapa, tj. što je veća frekvencija rada dobije se preciznije približenje srednje vrijednosti
napona sinusnom obliku. Što je brže uklapanje i isklapanje, time se i povećavaju gubitci zbog
zagrijavanja.

2.1.4 Upravljačko kolo

Upravljačko kolo ili upravljačka kartica, je četvrta važna komponenta frekventnog pretvarača i
ima četiri bitna zadatka:

 upravljanje poluprovodnicima frekventnog pretvarača

 razmjena podataka između frekventnog pretvarača i perifernih uređaja
 sakupljanje i izvještavanje o greškama
 vršenje zaštitne funkcije za frekventni pretvarač i potrošač.

U frekventnom pretvaraču integrisani su mikroprocesori, koji omogućavaju da se determiniše

optimalna povorka impulsa za svako radno stanje.

U slučajevima kompleksnije regulacije vise frekventnih pretvarača mogu se koristiti eksterni

kontroleri kao što su PLC-ovi.

2.2 Primjer regulacije: Modulacija širine impulse

Kod ovog primjera regulacije na izlazu pretvarača dobivamo sinusoidali graf struje kojim se
kontrolira iznos frekvencije i napona potrošača. Regulacija frekvencije se ostvaruje promjenom
dužine trajanja uključenosti poluprovodnika.

5
 Slika 2.9 Prikaz dobijanja naizmjeničnog napona [ 1 ]

3. Frekventni pretvarači u kombinaciji sa vjetroagregatima

Generatorski rad nekih mašina na mreži, pri promjenjivom broju obrtaja nije bio moguć bez
energetske elektronike. Razlog tome je što se sa promjenom brzine kod sinhrone mašine mijenja
i frekvencija. Stoga, za mrežni rad sinhrona mašina bi morala da se vrti uvijek istom brzinom
koja odgovara mrežnoj frekvenciji. To je nemoguće ostvariti kod vjetroagregata tako da ovo
rješenje nije bilo moguće dok se nije pronašao način pretvaranja frekvencije. Kod asinhronih
generatora brzina vrtnje mašine morala bi biti iznad sinhrone, odnosno mogla bi raditi sa
promjenjivom brzinom vjetra sve dok ta brzina okreće turbinu nadsinhronom brzinom. To se
postizalo pomoću mehaničkih elemenata i prenosnika, međutim i dalje ovo rješenje nije moglo
da radi na niskim i turbulentnim brzinama vjetra.

Pretvaranje promjenjive frekvencije i napona, koji se generiše na izlazu generatora, vrši se

pomoću frekventnog pretvarača. Ovi sklopovi su omogućili brzi razvoj obnovljivih izvora
energije, prvenstveno vjetroelektrana.

6
Frekventni pretvarači, koji se koriste u vjetroagregatima se nazivaju i mrežni pretvarači, jer
dobivani napon na ulazu pretvaraju u mrežni napon. Pored toga ovi pretvarači moraju imati
sposobnost sinhronizacije sa mrežom, ali i zadovoljiti mrežni kodeks sa aspekta kvaliteta
električne energije. S obzirom na sposobnost rada energetskih elemenata pri velikim sklopnim
frekvencijama, ovakvo upravljanje je omogućilo da je izlazni napon veoma blizu sinusnom, sa
malim sadržajem viših harmonika.

Postoji nekoliko tipova vjetroagregata, a danas se koriste sistemi sa sinhronim mašinama sa

stalnim magnetima, koji na statoru imaju frekventni pretvarač te dvostruko napajani asinhroni
generatori koji na rotoru imaju frekventni pretvarač. Vjetroagregati se uglavnom proizvode sa
sinhronim mašinama koje imaju stalne magnete na rotoru. Razlog je što nije potrebna regulacija
reaktivne energije pri malim snagama, jednostavnost izvedbe generator jer nije potrebno
uzbudno kolo te jednostavan frekventni pretvarač koji propušta energiju samo u jednom smjeru,
od generatora ka mreži. Pored ovih mašina koriste se i asinhrone koje su prilično jeftinije, ali
zahtijevaju složeniju izvedbu frekventnog pretvarača. Ova izvedba pretvarača naziva se back-to-
back gdje se omogućava protok energije u oba smjera dok je kod pretvarača sa sinhronom
mašinom potreban pretvarač koji propušta energiju samo u jednom smjeru. Ovisno od
proizvođača, koriste se rješenja sa sinhronom ili asinhronom mašinom. Asinhrone mašine imaju
složeniji upravljači sistem stoga ih i proizvođači izbjegavaju te radije koriste sinhrone mašine.
Razlika u cijenama pretvarača kao i samih mašina u posljednje vrijeme nije toliko velika, stoga
su obje ove izvedbe približnih cijena, a proizvođači biraju jednostavniju izvedbu koja ima manje
mjesta sa mogućim kvarom.

Svi generatori koji se koriste u ovom slučaju su trofazni kao i pretvarači koji su na njima. Samim
time se mali vjetroagregati priključuju direktno na trofaznu mrežu niskog napona sa
odgovarajućim zaštitnim elementima. Još uvijek nisu u primjeni rješenja sa jednofaznim
generatorima veće snage. Postoje rješenja sa jako malim sinhronim generatorima sa stalnim
magnetom, na čijem je izlazu i ispravljač te se dobiva mala jednosmjerna struja napona najčešće
12 VDC ili 24 VDC. Još uvijek ne postoje rješenja koja imaju jednofazne asinhrone mašine,
zbog njihove kompleksnosti, ali i izvedbe pretvarača koja bi bila nespecifična za razliku od
varijanti koje se trenutno koriste.

Analiziraćemo primjenu frekventnih pretvarača za navedene izvedbe generator.

3.1 Frekventni pretvarač za sinhronu mašinu sa stalnim magnetima

Sinhroni generator sa stalnim magnetima ima konstantnu pobudu na rotoru mašine koja stvara
elektromagnetno polje potrebno za rad mašine. Dakle, u ovom slučaju nije potrebno mašini
dovoditi reaktivnu energiju, jer je ona izvor ove energije. S obzirom na stalnu prisutnost polja,
pri okretanju rotora mašine doći će do indukovanja napona na statoru. Frekvencija statorskog
napona ovisi od brzine vrtnje i mijenja se shodno promjeni brzine vjetra. To znači da je izlazni

7
napon mašine sa promjenjivim intenzitetom i frekvencijom te ispravljač koji se nalazi na izlazu
mora biti u mogućnosti ispraviti taj napon. Kako ova mašina ne zahtjeva reverzni rad, to znači da
ispravljač može biti jednostavni diodni. Šema frekventnog pretvarača za ovaj slučaj će biti:

Slika 3.1 Mrežni frekventni pretvarač za SM sa stalnim magnetima [ 4 ]

Sinhroni generatori uglavnom koriste širok dijapazon snage pa zbog toga imamo pretvarače čiji
je osnovni element IGBT. Princip rada ovog sklopa je jednostavan, sa vrtnjom rotora dolazi do
indukovanja napona na statoru koji se pomoću ispravljača pretvara u istosmjerni napon i puni
kondenzator. Istosmjerni napon kondenzatora se pretvara pomoću invertora, čiji je upravljački
signal PWM takvog oblika da nakon filtriranja daje sinusni signal od 50Hz. Ovakav frekventni
pretvarač nema nikakvu mogućnost upravljanja osim na strani invertora, a kako je invertor
priključen na jaku mrežu onda ni invertor nema velike upravljačke mogućnosti. Uloga invertora
u ovom slučaju je da daje napon koji odgovara mrežnom sa aspekta napona i frekvencije kako bi
obezbjedio nesmetan tok energije od mašine ka mreži. Dakle, u ovom slučaju izlazna frekvencija
invertora mora ostati ista dok je moguće vršiti upravljanje intenzitetom napona kako bi se
napravila veća razlika potencijala i kako bi se na taj način regulisala struja prema mreži, odnosno
opterećenje generatora.

Pravi potencijal ovih uređaja, ogleda se u tome da se pomoću ovog sistema može optimizirati rad
generatora tako da on radi u tački maksimalne snage. Analizom parametara vjetroturbine,
ustanovljeno je da faktor snage CP ovisi od parametra λ koji predstavlja odnos brzine vrtnje i
brzine vjetra za odgovarajuću turbinu. Stoga poznavajući karakteristike turbine, moguće je
promjenom brzine vrtnje uvijek raditi u tački maksimalne snage (eng. Maximum Power Point
Tracking-MPPT). Promjenom napona na izlazu mašine, odnosno brzim pražnjenjem
kondenzatora C1 doći će do povlačenja veće struje iz mašine čime se u principu mijenja
opterećenje. Promjena opterećenja, odnosno električnog protumomenta uzrokovat će da se pojavi
moment ubrzanja na turbini pa će doći do njenog sporijeg ili bržeg okretanja čime se promijenio
parametar λ i CP. Optimiziranje ovog procesa, odnosno dobivanje relacije koja povezuje brzinu
vjetra sa optimalnim naponima unutar pretvarača predstavlja jedan od složenijih upravljačkih
sistema, te se za ovakav sistem upravljanja najčešće koristi dodatni upravljačku modul kao
zaseban element.
8
3.2 Frekventni pretvarač za trofazni asinhroni generator
Za razliku od sinhronih, asinhrone mašine nemaju pobudu nego kratko spojen rotor. To znači da
se pobuda za rad ove mašine mora dovesti na stator bez obzira na generatorski ili motorski režim
rada tako da se pri izboru frekventnog pretvarača za ovaj slučaj mora uzeti u obzir i tok reaktivne
energije. Kako mašina radi u generatorskom režimu, aktivna energije teče u mrežu, dok reaktivna
iz mreže u mašinu. Stoga se frekventni pretvarač za ovu mašinu mora sastojati od tranzistorskog
invertora i tranzistorskog ispravljača. Diodni ispravljač ne dolazi u obzir, jer ne omogućava tok
energije u mašinu. Mašina se magnetizira uz pomoć kondenzatora u međukolu, koji će se
prvobitno napuniti sa strane mreže, odnosno povući energiju iz mreže. U tom prelaznom procesu,
u principu mašina prvo uzima energiju iz mreže kako bi se uradila magnetizacija a zatim počinje
pretvaranje energije iz mehaničke u električnu kada se ispune svi potrebni uslovi sa aspekta rada
asinhronog generatora. Zbog ovoga pretvarač koji se koristi mora biti dvosmjerni, odnosno mora
da ima mogućnost toka energije u oba pravca. Da bi se to obezbijedilo potrebno je da na obje
strane pretvarača bude tranzistorski most sa antiparalelnim diodama. Šema ovog frekventnog
data je na slici 3.2:

Slika 3.2 Mrežni frekventni pretvarač za asinhroni generator [ 4 ]

Ovaj pretvarač se najčešće izvodi sa IGB tranzistorima, zbog njihovih dobrih statičkih i
dinamičkih karakteristika te jednostavnom upravljanju. Upravljanje invertorskim dijelom je
jednostavno, gdje se ponovo isti upravljački signal dovodi na tranzistore, kao i u predhodnom
slučaju. Upravljanje ispravljačem je takvo da se pri pozitivnom naponu faze L1 otvara tranzistor
Q1, a pri negativnom naponu tranzistor Q4 i isto vrijedi za sve tri faze. Na taj način se
omogućava tok reaktivne energije u mašinu. Da bi se ovakvo upravljanje ispravljačem moglo
izvesti, zbog promjenjive frekvencije na ulazu potrebno je vršiti mjerenje, odnosno detekciju
napona po svakoj fazi. To se može uraditi na različite načine, gdje će mikrokontroler detektovati
pozitivan napon kao digitalnu jedinicu, a negativan napon kao digitalnu nulu. Na osnovu
ugrađene logike, shodno digitalnom ulazu, kontroler će pravovremeno djelovati i odrediti svoje
digitalne izlaze tako da se vrši odgovarajuće upravljanje tranzistorima.

9
Uz upravljivi invertor i ispravljač ovakav frekventni pretvarač ima širok opseg upravljanja, koji
se najčešće proširuje sa DC/DC pretvaračem tipa boost u istosmjernom međukolu. U tom slučaju
se uz detaljan monitoring rada vjetroagregata može vršiti upravljanje po više osnova, najčešće
kako bi se postigla tačka maksimalne snage. Pored tačke maksimalne snage, u sistemima koji
imaju velike količine vjetroagregata i drugih izvora energije koje je teško predvidjeti, te koji
mogu narušiti elektroenergetski sistem, postoji mogućnost i za upravljanje agregatom (pretvarač-
kontroler) na način da on planski ne daje maksimalnu energiju koju može kako se ne bi narušila
stabilnost sistema.

3.3 Frekventni pretvarač za jednofazni asinhroni generator

Primjena jednofaznih asinhronih mašina, kao generatora još uvijek nije zaživila zbog njhove
specifičnosti i karakteristika koje ta sama mašina ima. Moguće je raditi izvedbu pretvarača za
priključak na monofaznu i trofaznu mrežu. Što se tiče priključka na trofaznu mrežu, u tom
slučaju se na strani generatora nalazi ispravljač (diodni ili tranzistorski, ovisno da li ima ili nema
pobudni kondenzator), međukolo ponovo čini kondenzator (sa podizačem napona) te trofazni
tranzistorski most kao i u dosadašnjim izvedbama. U tom slučaju upravljanje mašine se ponovno
radi na ispravljaču i u međukolu, dok trofazni most čini priključak na mrežu.

Jednofazni priključak na mrežu se vrši na vrlo sličan način. Ponovno se koriste isti elementi
(tranzistori i diode) kako bi se izgradio sklop, a njegovo upravljanje se vrši pomoću
mikrokontrolera sa instalisanom logikom rada sklopa i agregata.

Što se tiče same jednofazne asinhrone mašine, ona, kao i trofazna, nema vlastitu pobudu te je
potrebno dovesti reaktivnu energiju ovoj mašini kako bi se izvršilo njeno magnetiziranje. To se
kao i kod trofazne mašine može uraditi pobudnim kondenzatorom ili sa tranzistorskim
ispravljačem, koji će obezbijediti tok reaktivne energije iz kondenzatora međukola prema mašini.
Šema za obje ove izvedbe data je na slici 3.3:

10
 Slika 3.3 Frekventni pretvarači za jednofazne asinhrone mašine [ 4 ]
Dakle, u slučaju da postoji kondenzator C1 koji daje reaktivnu energiju mašini i vrši njenu
pobudu, tada sa vrtnjom vratila mašine dolazi do stvaranja i aktivne energije. Napon koji se
stvara je promjenjivog intenziteta i frekvencije, stoga taj napon diodni ispravljač pretvara u
istosmjerni i dopunjava kondenzator C2. Ponovo podizač napona, napravljen od prigušnice,
tranzistora i diode, napon sa C2 podiže na novi konstantni napon na kondenzatoru C3. Na taj
način se može vršiti upravljanje mašine bržim ili sporijim pražnjenjem kondenzatora C2, mijenja
se i opterećenje generatora. Nakon toga u kolu se nalazi tranzistorski invertor, koji je na ovoj
šemi izrađen od MOSFET tranzistora. Uloga ovog invertora je da pretvara istosmjerni napon u
napon koji odgovara mrežnom. Posebno važno ovdje je to da frekventni pretvarač mora da se
sinhronizuje sa mrežom. Dakle, potrebno je da postoji detektor mrežnog napona kako bi se
moglo uraditi pravovremeno uklapanje. Pošto frekventni pretvarač ima mikroprocesor velike
frekvencije takta, to znači da se može mjeriti (detektovati) mrežni napon pomoću jednostavnog
djeljitelja napona velike otpornosti. Pri detekciji pada napona na nulu, moguće je ustanoviti da će
u narednom trenutku započeti nova sinusoida mrežnog napona te se frekventni može uključiti.
Na taj način se izvršila potpuna sinhronizacija, jer će frekventni petvarač početi sa davanjem
energije u mrežu kada je mrežni napon jedan nuli, te neće doći ni do kakvog napona i struje
izjednačenja.

Što se tiče izvedbe sa tranzistorskim mostom, ova izvedba ima mogućnost da reaktivna energija
prolazi iz kondenzatora u mašinu. To je omogućeno na način da se tranzistori otvaraju (sa slike),
tranzistori Q1 i Q4 su otvoreni kada diode vode, odnosno za pozitivnu poluperiodu ulaznog
napona. Iako tada struja protiče kroz diode, uloga tranzistora je da obezbijede da struja protiče i

11
kada se diode prirodno zatvore. Odnosno, njihova uloga je da obezbijede da struja i napon ne
moraju biti u fazi, nego da struja može da postoji i kada je napon nula. Kada ulazni napon
preraste napon kondenzatora i kada se diode u drugom dijelu kola prirodno otvore (počinju da
vode) tada se tranzistori Q1 i Q4 zatvaraju, a otvaraju tranzistori u drugoj grani. Time napon i
struja nisu u fazi, te može da postoji struja iako je napon jednak nuli (na mašini). Takvo fazno
pomjeranje između napona i struje znači da reaktivna energija osciluje između kondenzatora i
mašine što je i bio cilj ovog sklopa.

Osnovni nedostatak kojeg ima izvedba sa jednofaznim asinhronim mašinama je taj da je

upravljanje mnogo komplikovano. Naime, karakteristika momenta ove mašine je specifična zbog
postoja direktne i inverzne komponente, ali i zbog isčezavanja jedne komponente kada druga
preovlada tako da može doći do raznih poremećaja, koji mogu dovesti do stanja agregata koja
nisu predviđena radna. To je slučaj sa čestim startanjem i zaustavljanjem mašine što je
karakteristično za male visine i male brzine vjetra. Upravo je to glavni razlog zbog kojeg ni
jedan proizvođač ne razvija ovaj tip generatora, posebno kod malih vjetroagregata gdje su gotovo
isključivo fokusirani na sinhrone mašine sa stalnim magnetima.

4. Regulacija frekvencije u mikromrežama sa obnovljivim izvorima

Sa razvojem obnovljivih izvora energije postavlja se pitanje koji je optimalan način za njihovu
integraciju u postojeći distributivni sistem. Potreban je viši nivo monitoringa, automatizacije i
kontrole, a sve to omogućava koncept mikromreža . Upravljanje velikim dijelovima sistema, ili
sistemom u cjelini je veoma kompleksno zbog njegove velike dimenzionalnosti (u smislu broja
elemenata i prostora koji zauzima), dok mikromreže omogućavaju decentralizovano upravljanje
manjim cjelinama, što je znatno jednostavnije i efikasnije. Adaptivna i samostalna
decentralizovana kontrola omogućava adekvatan odgovor na promjenljive uslove. Da bi
intermitentni izvori pratili dijagram potrošnje potrebno je implementirati nekonvencionalne
regulacione resurse, kao što su sistemi za skladištenje električne energije i upravljanje
potrošnjom. Na ovaj način se može obezbijediti balansiranje snage u mikromreži i neophodne
količine regulacionih rezervi u svakom trenutku. Mikromreža može u jednoj ili više tačaka biti
povezana sa postojećom distributivnom mrežom, pa stoga one imaju mogućnost za dva režima
rada. Jedna je samostalni (ostrvski) rad, a druga je paralelan rad sa distributivnom mrežom. Za
razliku od konvencionalnih sistema sa velikim sinhronim generatorima, strukturu izvora u
analiziranoj mikromreži dominantno čine generatori koji su priključeni preko pretvarača. Zbog
toga su inercijalne mase ovakvih sistema jako male (ili uopšte ne postoje), pa je potrebno na
drugi način obezbediti brz odziv pri poremećajima, koji će pokriti debalans i obezbijediti
održanje frekvencije i napona. U ovakvim sistemima tu ulogu preuzimaju uređaji energetske
elektronike koje čine pretvarački sistemi distribuiranih generatora. Osim malih hidroelektrana sa
sinhronim generatorom direktno priključenim na mrežu, ostali agregati nemaju prirodan

12
inercijalni odziv na promenu frekvencije. Vjetroelektrane i solarne elektrane se mogu uključiti u
regulaciju frekvencije adekvatnim upravljanjem pretvaračem i ostavljanjem margina između
raspoložive i trenutne proizvodnje. Kao primjer koristićemo kao osnovni resurs za primarnu
regulaciju frekvencije kontrolisane akumulatorske baterije opremljene adekvatnim regulacionim
sistemom. One mogu da reaguju na brze i stohastičke promjene snage izvora ili brze promjene
potrošnje i time obezbijede kontinualan balans snaga u sistemu. Model na kome su sprovođene
analize sastoji se od distributivne mreže u koju su implementirani obnovljivi izvori energije,
baterije, mala hidroelektrana i uređaji za kompenzaciju reaktivne snage. Na slici 4.1 je prikazana
jednopolna šema korištenog modela.

Slika 4.1 Jednopolna šema analizirane mikromreže [ 2 ]

13
Mikromreža je u jednoj tački priključena na distributivnu mrežu preko dva transformatora 35/10
kV (naponski nivo mikromreže je 10 kV). Elementi sa oznakom BAT u nazivu predstavljaju
akumulatorske baterije koje su preko invertora povezane sa mrežom. Elementi BAT pored toga
sadrži kontrolno-upravljački sistem koji omogućava učešće kontrolisanih baterija u regulaciji
frekvencije u mikromreži,prikazano na slici 4.2.

Slika 4.2 Blok dijagram elementa BAT [ 2 ]

U sistemu postoji šest disperzovanih solarnih sistema (oznake PV), vjetroagregat, mala
hidroelektrana sa sinhronim generatorom i jedan generator koji može biti ekvivalent nekog
drugog izvora (dizel – električni agregat, mikroturbina, itd.). Sinhroni generator maloj
hidroelektrani radi u režimu održanja napona na svojim sabirnicama, dok ostali generatori rade u
režimu konstantne snage.

4.1 Prelazak mikromreže u ostrvski rad

Prelazak analiziranog sistema u ostrvski rad, nakon kvara u distributivnoj mreži, predstavlja
jedan od najtežih slučajeva u pogledu regulacije frekvencije u mikromreži. Osnovni zadatak je
obezbijediti stabilnost frekvencije u uslovima ostrvskog rada.

U toku izloženosti kvaru, ali i u nekom periodu nakon eliminacije kvara postoje veoma velike
promjene frekvencije, koje, ukoliko se zanemare trenutna (dinamička) odstupanja, padaju i do
vrednosti od 44 Hz. Čim se pojavi odstupanje frekvencije, reaguju baterije i počinju da
povećavaju svoju snagu, zaustavljaju opadanje frekvencije i stabilizuju je na vrednosti od 48,37
Hz,kao što je prikazano na slici 4.3.

14
Slika 4.3 Promjena frekvencije na izlazu invertora pojedinih sistema za skladištenje
energije [ 2 ]

4.2 Regulacija frekvencije pri promjeni potrošnje mikromreže u ostrvskom

radu
Promjena dijagrama potrošnje je diktirana aktivnostima i potrebama ljudi, koje imaju izrazito
nepredvidljivo ponašanje.

Praćenje iznenadnih stohastičkih promjena potrošnje, pokrivanje ispada i održavanja sistema u

granicama prihvatljivih radnih stanja, prije pojave obnovljivih izvora je bilo obezbeđeno
planiranjem načina rada izvora električne energije. Ovakav način funkcionisanja sistema je
omogućavao visok nivo kontrolabilnosti primarnih resursa (fosilnih goriva ili akumulacija
hidroelektrana). Sa pojavom obnovljivih izvora energije sve veći dio primarnih resursa postaje
stohastičke prirode, jer nije moguće imati tačne predikcije insolacije i brzine vetra, naročito na
duži period. Ideja je da se oni potrošači kojima nije bitno kada će biti uključeni, stave na
raspolaganje operatoru sistema i dozvole manipulacije shodno zahtjevima sistema i definisanim
ugovornim obavezama, što naravno podrazumijeva novčanu naknadu potrošačima za pružene
usluge operatoru sistema. Upravljanje potrošnjom može biti značajan regulacioni resurs u
sistemu i koristi se u različite svrhe. Ono se može primjeniti kako u balansiranju snaga u sistemu
„peglanjem“ dnevnog dijagrama potrošnje, tako i u regulacione svrhe.

15
Kako bi se sagledali efekti upravljanja potrošnjom korišten je model analiziran u prethodnom
poglavlju (promjena potrošnje u ostrvskom radu). Na iznenadnu promjenu potrošnje je
superponiran i odziv upravljivog dijela konzuma, tako što kada frekvencija padne na vrijednost
od 49,2 Hz, dolazi do smanjenja opterećenja: aktivne snage od 10% i reaktivne snage 2%. Treba
napomenuti da je ova promjena ravnopravno raspoređene na sve potrošače. Upravljanje
potrošnjom može biti vršeno centralizovano, kroz sistem inteligentnih mreža ili spontano kroz
frekvencijski kontrolisane termostatske uređaje (klima uređaje, frižidere, itd.). Frekvencija ne
dostiže minimum kao u prethodnom slučaju, jer prije toga dolazi do odziva upravljivih
potrošača, te je minimum nešto viši (blizu 49,2 Hz) kao što vidimo na slici 4.4.

Slika 4.4 Promena frekvencije u sistemu [Hz] [ 2 ]

Značaj upravljanja potrošnjom se može najbolje uočiti posmatrajući vrijednost ustaljene
vrijednosti frekvencije koja je 49,82 Hz. Podsećanja radi, kada nije postojalo upravljanje
potrošnjom ustaljena vrijednost frekvencije je bila 49,56 Hz. Implementacija upravljanja
potrošnjom nesumnjivo ima veliki potencijal kada je u pitanju regulacija frekvencije aktivnih
snaga naročito u malim sistemima koji sadrže veliki udio obnovljivih izvora priključenih preko
pretvarača na mrežu.

Naravno treba pomenuti da je za implementaciju ovakvog sistema neophodno u pozadini imati

veoma složen tehničkokomunikacioni sistem koji će omogućiti manipulacije sa svakim od
upravljivih potrošača i komunikaciju između samih elemenata i regulacionog sistema. Složenost
za sobom povlači i neizbježno visoku cijenu investicije u ovakav sistem.

5. Zaključak
U ovom seminarskom radu analizirali smo primjenu frekventnih pretvarača zajedno sa
obnovljivim izvorima energije,kao i njihov potencijal u regulaciji mreža koje sadrže veliki udio

16
obnovljivih izvora energije. Ova tehnologija je relativno mlada i postoji mnogo potencijala za
daljnji razvoj,kako samih karakteristika pretvarača,tako i njihove primjene u integraciji sa
obnovljivim izvorima energije. Iz godine u godinu se razvijaju sve bolji pretvarači,tako da je
realno za očekivati da njihova zastupljenost u elektroenergetskim sistemima bude sve veća u
budućnosti

6. Literatura

[1] Tadić J. : Naponsko frekvencijska regulacija i primjene, Sveučilište Josipa Jurja

Strossmayera u Osijeku,Osijek

[2] Milošević D., Đurišić Ž. :Analiza primarne regulacije frekvencije umikromrežama sa

obnovljivim izvorima i baterijama za skladištenje energije, Elektrotehnički fakultet u Beogradu,
Beograd

[3] Brodić T. : Energetska elektronika,Prvo izdanje, Svjetlost Sarajevo,Sarajevo

[4] Mekić N. : Mali vjetroagregati sa priključkom na mrežu za potrebe napajanja domaćinstava,

Fakultet elektrotehnike Tuzla, Tuzla

[5] https://mehatronik.com/PDF/frekventni_reg_brosura.pdf

17