Professional Documents
Culture Documents
Matematika 3
Matematika 3
Površine površi
Neka je S ograničena po dijelovima gatlka površ čiji je rub po dijelovima glatka kriva C. Posmatrat cemo
najprije povrsi koje leze u ravni.Neka su P(E) i P(D) figure koje leze u razl. Ravnima i pri tome je figura D
ortogonalna projekcija figure E.
Teorema: Povrsina P(E) figure koja lezi u ravnini z-z1=p(x-x1)+q(y-y1) jednaka je
P(E)=sqrt(1+p^2+q^2)*P(D)
-U slučaju kada površ ne lezi u ravnini, onda nam za definisanje povrsine povrsi treba da izvrsimo
podjelu povrsi,Ako je (1) pri čemu su Si glatki komadi od S koji imaju po dijelovima glatke rubovove
Ci(i=1,2,..,n) a svaka 2 komada imaju zajednicke eventualno samo rubne tacke, tada se S1,S2,..,Sn zove
podjela povrsi S.Ako na svakom komadu Si odabaremo tacku Ti, pa u toj tacki postavimo tangentnu
ravan na Si a zatim komad Si projektujemo normalno na tangentu ravan, dobit cemo ravnu oblast Si'
ciju povrsinu cemo oznaciti sa P(Si')
Formirajmo sumu (2). Ako postoji konacna granicna vrijednst (3) kazemo da se povrs S moze
komplanirati i da ima ovrsinu P jednaku toj gran.vrijednosti.Dakle, povrsina povrsi S je (4)
gdje je d(Si) dijametar povrsi Si (max udaljenost tacaka iz Si). Mozemo dati i sljedecu definiciju:
-Povrsina povrsi S je broj P(S) ako za svako epsilon>0 postoji broj delta(epsilon)> tako da je: (5)
U slucaju da se jednacina povrsi S moze zapisati u obliku z=z(x,y), (x,y) pripadaju D, gdje je D
ogranicena oblast u Oxy ravni koja se jednacinom z=z(x,y) bijektivo preslikava na S, pri cemu su
funkcije neprekidne, tada na osnovu prethodne definicije i teoreme
mozemo pokazati da se povrsina povrsi S moze naci preko dvostrukog integrala.
Def: Povrsina proizvoljne povrsi S zadane jednacninom (6) koja bijektivno preslikava S na G i pri tome
funckije x,y,z imaju neprekidne parcijalne izvode na (7)
t 0 ako relacija
(1.11).Ako iz 1 jedn. sistema (1.8) i jedn.(1.9),(1.10),(1.11) eliminisemo(n-1) nepoznatih f-ja dobit cemo
jednacinu:(1.13) koja predstavlja jednacinu n-tog reda. hodografa.Za vektorsku funkciju v=v(t) koja je data sa (2.1) kaze se da je neprekidna u
Rjesevanje sistema L.D.J.sa konstantnim koef.Neka je dat homogeni sistem l.d.j (1.29).Ako su aij const
koef.onda rjesenje sistema moze naci koristeci Ojlerov metod .Rjesenje sistema trazimo u obliku
(2.3) vrijedi za vektor a=v(t 0), tj. lim v (t) = v(t 0 ¿ . Granicna vrijednost (2.3) postoji
(1.30)pri cemu brojeve Ai i λ treba odraditi.Ako se (1.30) uvrsti u (1.29) dobija se (1.31).Jednacina
t →t 0
v ( t )−v (t 0 )
jednacine,visestrukosti vλ>1.Tada je rang(A-λI)=>n-vλ.a)Ako je rang(A-λI)=n-vλ tada sistem ima tacno
vλlin.nzavisnih rjesenja.b)Ako je rang(A-λI)>n-v λ,tada se odg.rjesenje sistema traze u obliku
y1=P1(x)eλx,y2=P2(x)eλx,..,yn=Pn(x)eλx.Sva rjesenja sistema koja se dobiju cine fundamentalni skup rjesenja funkciju (2.1) postojilim tada se ta granicna vrijednost zove prvi
sitema.
t →t 0
t−t 0
Prirodni triedar krive,torzija i krivina krive.r=r(s),s=s(AM).Vektor dr/ds je vektor tangente ciji se smjer izvod funkcije (2.1) u tacki t i oznacava se v'(t ¿ , dakle v'(t )=
poklapa sa smjerom rasta parametra s.(*)s'(t)=r'(t),(*).Dakle vrijedi |t|=|dr/ds|=1,pa je t jedinicni 0 0 0
vektor tangente.(*)Kako je |t|2=tt=1 slijedi:(*),tj.(dt/ds)t=0,odnosno (d 2r/ds2)(dr/ds)=0.Ovo znaci da su
vektori (ovo sto se mnozi) uzajmno ortogonalni.Vektro K=dt/ds nazivamo vektor krivine.Posmatrajmo v ( t )−v (t 0 )
vektro n=(1/K)(d2r/ds2),gdje je K=|d2r/ds2|.Jasno je da je n jedinicni vektor i da je okomit na vektro
lim . Za funkciju (2.1) se kaze da je diferencijabilna na nekom skupu
t.Vektor n nazivamo jedinicni vektor glavne normale krive r(s).Mozemo uociti da vrijedi(2.8).Broj K
zove se prva krivina krive.b=txn naziva se jedinicni vektor binormale.Vektori t,b,n obrazuju pravougli t →t 0 t−t 0
triedar desne orijentacije koji nazivamo prirodni treieda krive.Vektor τ=db/ds naziva se vektor ako ima konacan izvod u svakoj tacki tog skupa, a ako je ovo i neprekidna funkcija, onda kazemo da je
torzije.Freneove formule(*) funkcija (2.1) neprekidno-diferencijabilna.Diferencijal vektorske funkcije (2.1) definise se sa:
dv'(t)=v'(t)dt. Analogno se definisu diferencijali viseg reda. Ako odredjeni integral I postoji kaze se da je
Povrsinski integrali II vrste.(3.14)gdje je Ti(ksi,eta,zeta) proizvoljna tacka iz celije Si,a Δi mjerni broj
velicine projekcije celije Si na xOy ravan.Deff.Povrsinskim integralom II vrste f-je R(x,y,z) naziva se
b
granicna vrijednost ∑ te f-je i oznacava se sa(*) pri cemu max(diamΔ i)=>0.Neka je povrs data S data u
parametarskom obliku x=x(u,v),y=y(u,v),z=z(u,v).Ako je sistemom f-ja x=x(u,v),y=y(u,v) definisano
funkcija v integrabilna na [a,b] i pise se I=
∫ v ( t ) dt . Integral (2.4) postoji ako i samo ako
Potencijalno polje.Vektorska polja kod koji h je u svim tackama rotf=0,a divf=/0,Ova polja se nazivaju
potencijalnim.Deff.Vektrosko polje F je potencijalno u oblasti G ako postoji skalarna f-ja U(x,y,z) koja
parametra t. Neka je sa (2.6) zadana kriva C, posmatracmo luk AB koji odgovara intervalu t ∈[α,β] i
pri tome tacki A odgovara vrijednost parametra t=α, a tacki B vrijednost t=β. Kazemo da je luk AB
ima neprekidne parcijalne izvode u G i vrijedi gradU=F.F-ja koja zadovoljava navedenu osobinu naziva
se potencijal polja F.(*).T:Ako komponente vektroske f-je F=(F1,F2,F3) imaju neprekidne parcijalne
izvode u jednostrukoj povezanoj oblasti G,tada iz uslova rotF=0 na G onda je polje F potencijalno na
orijentisan ako se za ma kojje dvije njegove tacke M 1 (t 1 ) i M 2 (t 2 ) moze se utvrditi
G.T:Neka je oblast na G=(x,y,z) zadano polje vektora F=(F1,F2,F3) cije su komponente
neprekidne.Sljedece 3 tvrdnje su = :a)Polje F je potencijalno,b)Cirkulacija vektora F po ma kojoj koja je prethodna a koja sljedeca koristeci cinjenicu da je t <t ili t >t . Vektor r'(t) predstavlja
zatvorenoj,po dijelovima glatkoj krivoj l koja lezi u G je nula.Solenoidno polje.Deff.Vektorsko polje F je
1 2 1 2
vektor tangente na krivu C u tacki kojoj odgovara vrijednost parametra t. Neprekidan luk AB je
solenoidno u oblasti G ako postoji vektorska f-ja B takva da je rotB=F u G.F-ja B zove se vektorski
potencijal polja F.T:Da bi vektorsko polje je F=(F1,F2,F3),cije komponente imaju neprekidne parcijalne
izvode,bilo solenoidno u oblasti G potrebno je i dovoljno da je divF=0 u svim tackama (x,y,z)=eG.
Žordanov ako dvjema razlicitim parametrima t ∈[α,β] odg. dvije razlicite tacke luka. Ako se tacke A i
B (koje odg. krajevima intervala [α,β]) poklapaju, onda Žordanov luk predst. prostu zatvorenu krivu.
Granicna vrijednost i neprekidnost kompleksne f-je.Deff.Neka je f-ja f definisana u nekoj okolini tacke
zo,osim mozda u samoj tacki zo.Kazemo da f-ja f(z) tezi broju A kada z tezi zo ili da f-ja f ima granicnu
vrijednost A u tacki zo,ako za svako ε postoji δ(ε)>0,tako da je |f(z)-A|<ε za svako z=/z o koje ispunjava
Definicija 2.2.1 Luk AB ima duzinu s=s(AB) ako za svaki pozitivsan broj ∈ postoji δ (∈), tako
uslov |z-zo|<δ(ε).Tada pisemo limf(z)=A.Deff.F-ja f(z),koja je definisana u nekoj okolini tacke z o,je
neprekidna u tacki zo,ako je limf(z)=f(z o).To znaci da za proizvoljno malo ε>0 postoji broj δ(ε)>0 tako da
da je Ιs- snΙ<∈ čim je max M i−1 M i<δ (∈), a postupak odredjivanja te duzine
je |f(z)-f(z0)|<ε cim je |z-zo|<δ(ε).Deff.F-ja f(z) je neprekidna u oblasti G ako je neprekidna u svakoj naziva se rektifikacija krive. Za luk koji ima kazemo da se moze rektificirati. Definicija 2.2.1 ustv. kazuje
tacki oblasti G.T:Da bi f-ja f(z)=u(x,y)+iv(x,y) bila neprekidna u tacki zo=xo+iyo,potrebno je i dovoljno da
su f-je u(x,y) i v(x,y) neprekidne u tacki (xo,yo).
da ako postoji broj lim S n , tada taj broj predstavlja duzinu luka.
n→∞
Izvod f-je kompleksne promjenjive.Deff.Ako postoji konacna vrijedsnost (*) tada se ona naziva izvod f-
je f(z) u tacki zo,i oznacava sa f'(zo).Tada takodje kazemo da je f-ja f(z) diferencijabilna u tacki z0.T:Ako je
f-ja f(z) diferencijabilna u tacki z0,tada je ona neprekidna u toj tacki.Deff.F-ja f(z) je regularna u tacki z 0
ako ima izvod u svakoj tacki neke okoline tacke z0.F-ja f(z) je regularna u oblasti G ako ima izvod u
svakoj tacki te oblasti.T:Da bi f-ja f(z)=u(x,y)+iv(x,y) bila diferencijabilna u tacki z=x+iy,potrebno je i
dovoljno da su f-je u(x,y) i v(x,y) diferencijabilne u tacki (x,y),i da vaze jednakosti.(*)(Kosi-Rimanove
jednakosti).Deff.Realna f-ja ϕ(x,y) je harmonijska u oblasti G ako su za sve (x,y)eG njeni drugi parcijalni
izvodi neprekidni i ako vazi jednakost (*).T:Ako f-ja f(z)=u(x,y)+iv(x,y) ima neprekidan prvi i drugi izvod
u oblsti G,tada su f-je u(x,y),v(x,y) harmonijske u oblsti G.