PROJEKTIRANJE (DESIGN)

• Projektiranje nosivih struktura je proces sinteze građevine za zadane podatke uporabom

projektnih alata i projektnih kriterija uz pridržavanje propisanih uvjeta.

• Sinteza je proces sastavljanja, kreiranja ili generiranja građevine od osnovnih komponenata

ili podataka.

Projektni alati su sredstva koja koristimo u procesu projektiranja

• prazna stranica
• zdravi razum
• iskustvo temeljeno na vlastitim i tuđim projektima
• teorija
• propisi i norme
• projektne smjernice, katalozi tvrtki, kompjuterski programi (CAD)

Razina projekta:
• konceptualni
• preliminarni
• definitivni (konačni)

STABILNOST je sposobnost strukture da preuzme opterećenja uz ograničene deformacije i

pomake.

Razlikuju se dva tipa stabilnosti:

1. Geometrijska - sposobnost strukture da uopće preuzme opterećenja. To je svojstvo geometrije

strukture i nema veze s veličinom opterećenja ili s nosivosti pojedinih konstruktivnih elemenata.

2. Elastična (ili izvijanje) - način sloma strukture. Funkcija opterećenja i krutosti strukture i
njenih dijelova. Izvijanje je karakteristično za strukture ili konstruktivne elemente pod tlačnim
opterećenjem. Izvijanje je fenomen gubitka stabilnosti geometrijski stabilnih struktura, do kojeg
dolazi kad opterećenje dosegne određenu “kritičnu” vrijednost – silu izvijanja.

Geometrijska krutost - kvalitativni parametar, označava odsutnost gibanja uslijed infinitezimalno

malih sila.

Elastična krutost - funkcionalni odnos između sila i pomaka.

Elastičnost - kvantitativni parametar vezan na veličinu gibanja uslijed povećanja opterećenja.

Geometrijska deformabilnost - značajka strukture koja pod opterećenjem mijenja oblik ma kako
malo. Geometrijska deformabilnost je inverzni pojam u odnosu na geometrijsku krutost, kao što je
fleksibilnost inverzni pojam u odnosu na elastičnu krutost.

Kruta struktura preuzima opterećenja bez većih promjena oblika (geometrije) - npr. greda i rešetka
Deformabilna struktura ne može preuzeti opterećenje u svom osnovnom obliku (geometriji), nego
se oblikom prilagođuje zadanom opterećenju. Deformacije (pomaci) su ipak unutar određenih
tolerancija, tako da se takva struktura može smatrati “stabilnom”, primjer takve strukture je uže
razapeto između dva oslonca ili struktura od tkanine šatora.

RAVNINSKE ŠTAPNE STRUKTURE

Izvijanje tlačnih štapova

• Euler-ova kritična sila izvijanja Pcr =π² EI/L²
L = duljina izvijanja (udaljenost između točaka infleksije)
EI = krutost na savijanje

Prednapinjanje - stanje kod kojeg u strukturi postoje unutarnje sile bez vanjskog opterećenja.
Rešetkaste zglobno sastavljene strukture mogu se prednapeti samo ako su statički neodređene.
Geometrijski deformabilne strukture se mogu prednapeti, a najčešće se jedino prednapinjanjem
mogu ostvariti pomaci unutar prihvatljivih granica.

Tipovi ravninskih štapnih struktura:

• rešetke
• grede (slobodno oslonjene,upete, kontinuirane)
• ploče (nosive u jednom smjeru, u dva smjera, ploče s rebrima)
• Vierendeel nosači
• ravninski okviri (preko jednog polja, preko više polja)
• lagani ravninski krovni nosivi sustavi (pokrov, podrožnice, vjetrovni spregovi)

KABELI I LUKOVI

FUNIKULARNI OBLIK sile na rasponu je oblik koji poprima element bez fleksijske krutosti (uže ili
lanac) pod zadanim opterećenjem, obješen preko raspona između fiksnih oslonaca. Funikularni oblik
je isključivo funkcija opterećenja.

Kabel (uže, lanac) - element u čistom vlaku. Nema fleksijske krutosti pa se automatski
prilagođuje zadanom opterećenju, uvijek zauzimajući funikularni oblik.

Nestabilna struktura, ako se opterećenje drastično promijeni, primjerice promijeni smjer, mogu
nastati nedozvoljeno veliki pomaci ako je pak područje moguće varijacije opterećenja malo, kabel je
unutar tog područja stabilna deformabilna struktura. Primjer takve strukture je viseći most - stalna
težina visećeg mosta je neusporedivo veća od promjenjivih djelovanja i struktura je općenito
stabilna.
Luk - struktura koja je izvedena prema funikularnom obliku u tlaku. Ako se oblik kabela za zadano
opterećenje “invertira” (zaokrene za 180°) provjes kabela postaje strelica luka, novo dobiveni oblik je
u čistom tlaku.

Luk mora imati fleksijsku krutost zbog izvijanja. Zato je kruta struktura nepromjenjivog oblika, koji se
ne može prilagoditi promjeni opterećenja.

Luk je u čistom tlaku samo za onu kombinaciju opterećenje za koje je funikularnog oblika, za bilo
koju drugu različitu kombinaciju opterećenja u luku nastaje kombinacija aksijalnog tlaka i savijanja.

Konstruktivna visina kabela je provjes, a luka strelica.

Horizontalna komponenta unutarnjih sila na cijeloj duljini kabela i luka je za vertikalna djelovanja
konstantna, to slijedi iz uvjeta ravnoteže horizontalnih sila ΣH = 0:

Funikularni oblik za zadani raspon i za proizvoljno opterećen je oblik momentnog dijagrama

slobodno oslonjene grede za jednaki raspon i opterećenje:
LJUSKE

• Zakrivljene plohe, koje vanjska djelovanja preuzimaju membranskim djelovanjem - tlačnim, vlačnim
i posmičnim naprezanjima unutar plohe, što znači da je konstruktivna visina jednaka debljini ljuske.

• Srednja površina ljuske je površina koja dijeli ljusku na dvije ljuske jednakedebljine u svakoj točki -
određuje oblik i debljinu t u svakoj točki ljuske.

Jednostruka zakrivljenost - tangencijalna ravnina dodiruje plohu ljuske u liniji. Ako prerežemo
plohu ravninom okomitom na liniju dodira tangencijalne plohe dobit ćemo zakrivljeni poprečni
presjek. Ljuske jednostruke zakrivljenosti su razvijene plohe - mogu se razviti od ravnih
ploha

Dvostruka zakrivljenost - tangentna ravnina dodiruje plohu ljuske u točki i postoje barem dvije
međusobno okomite ravnine, koje prolaze dodirnom točkom, koje su okomite na tangentnu
ravninu, a presjeci s plohom su im krivulje. Plohe dvostruke zakrivljenosti ne mogu se razviti.

• postoje dva tipa ploha dvostruke zakrivljenosti:

SINKLASTIČKE
- leži s jedne strane tangentne ravnine
- može biti “konveksna” ili “konkavna”
- ima pozitivnu Gauss–ovu zakrivljenost

ANTIKLASTIČKE
- negativna Gauss–ova zakrivljenost
- ako se ploha nalazi djelomično s jedne
strane tangentne ravnine, a djelomično
s druge strane u blizini dodirne točke

• Gaussova zakrivljenost:

1 1
K 
rx ry

K > 0 : Sinklastičke ljuske:

Eliptične plohe (kupole, eliptični paraboloidi)

K < 0 : Antiklastičke ljuske

Hiperbolične plohe (hiperbolični paraboloidi)

K = 0 : Ljuske jednostruke zakrivljenosti (jer je ili rx = ∞ ili ry = ∞)

Parabolične plohe (cilindrične ljuske, konoidi)
Eliptične plohe

• Pozitivna Gaussova zakrivljenost K > 0 (sinklastička zakrivljenost) jer oba glavna radijusa
zakrivljenosti leže s iste strane tangentne plohe, primjeri su kuglaste kupole, eliptični paraboloidi...

• Ovako formirane ljuske ne mogu mijenjati oblik bez deformiranja srednje plohe, te su zbog toga
vrlo krute, uz pretpostavku da su na rubovima oslonjene sukladno membrani, što znači da su na
rubovima potrebni posebni rubni elementi za održanje oblika ljuske.

Hiperbolične plohe

• Negativna Gaussova zakrivljenost K < 0 (antiklastička zakrivljenost) jer glavni radijusi zakrivljenosti
leže na različitim stranama tangentne plohe, primjer su hiperbolični paraboloid.

• Kod ovakvih ploha su zbog pravčastih generatora moguća „savijanja bez uzdužnih deformacija“ tj.
bez izduženja ili skraćenja srednje plohe. Hiperbolične ljuske zbog toga nisu tako krute kao eliptične
ljuske i potrebni su rubni ukrutni elementi za očuvanje njihovog oblika.

Parabolične plohe

• Gaussova zakrivljenost K = 0 jer je jedan od glavnih radijusa zakrivljenosti neizmjerno velik,

primjeri su cilindrične i konoidne (stožaste) ljuske

• Te plohe s pravčastim generatorima su jednostavno zakrivljene i za razliku od ostalih ploha daju se

razviti. Moguća su savijanja srednje plohe bez uzdužnih deformacija, obzirom da se samo savojna
krutost suprotstavlja tom učinku. Tako formirane ljuske moraju imati vezne diskove (zabatni zidovi)
da bi zadržale svoj oblik.

Geometrijsko generiranje ljuski

• PRAVČASTE PLOHE
– generira se pomicanjem pravca preko dviju krivulja
• ROTACIJSKE LJUSKE
– dobivaju se rotacijom krivulje oko kružnice
• TRANSLACIJSKE LJUSKE
– dobivaju se translacijom krivulje po drugoj krivulji

Kupola - struktura dvostruke zakrivljenosti (ljuska obično konveksne zakrivljenosti) koja prekriva
prostor približno regularnog oblika (kružni, poligonalni).

Sferna kupola - s plohom koja je dio kugle (sfere). Sferna kupola može preuzeti sva opterećenja
membranskim djelovanjem, osim koncentriranih sila koje mogu izazvati lokalno savijanje. Za razliku
od funikularnih oblika, oblik zakrivljene plohe nije funkcija opterećenja.

• Konstruktivna visina kupole je cijela visina kupole

od baze do tjemena. Odnos konstruktivne visine
prema rasponu je u granicama od ⅛ za plitke kupole
do ½ za visoke kupole.

• Uobičajeni optimalni odnosi konstruktivne visine

prema rasponu iznose 0,2 - 0,25.

• Kupole se često oslanjaju na vertikalne zidove ili

stupove, ako se smjer pružanja oslonca razlikuje od
tangente na meridijalna rebra potrebni su posebni prsteni na razini oslonaca za preuzimanje
koncentracije vlačnih sila – prstenasta greda ili rubni prsten.
• Prsten preuzima horizontalnu reakciju, koja nastaje od razlike smjera tangente na plohu kupole i
vertikale.
• Ako je vertikalni oslonac u odnosu na tangentu zaokrenut prema unutrašnjosti kupole
(standardni slučaj) sila u prstenastoj rubnoj gredi je vlačna.

• Prstenasta rubna greda nije potrebna ako su stupovi ili zidovi nagnuti u smjeru tangente
meridijalnih rebara.

Hiperbolični paraboloid - ploha koja se dobije pomicanjem parabole uzduž hiperbole, ili
jednostavnije ploha generirana pomicanjem pravca po dva pravca koji nisu u istoj ravnini.

• Vrsta ljuske vrlo pogodna za izradbu u betonu

• Geometrijska svojstva hipara:
- proizvoljna linija “paralelna” s granicom je pravac
- hipar sadrži dva ortogonalna skupa pravaca nad pravokutnim tlocrtom i zato nije potrebna
zakrivljena oplata
- ploha je antiklastična (sedlasta)

• unutarnje sile hipara za jednoliko raspoređeno opterećenje daju se jednostavno

proračunati. Jedan skup parabola plohe su konveksne, tj. lukovi (tlak), a drugi skup konkavne
parabole, tj. kabeli (vlak), u smjerovima paralelnim s dijagonalama ne postoje posmične sile; to su
tzv. glavne osi.
Cilindrične ljuske - generiramo pomicanjem krivulje paralelne samoj sebi uzduž pravca ili obrnuto
pomicanjem pravca uzduž krivulje, što pokazuje da se radi o plohi jednostruke zakrivljenosti.

• Cilindrične ljuske zahtijevaju za oslanjanje krute zabatne zidove, da bi zadržale oblik i

da se osigura membransko djelovanje. Slobodne rubove treba ojačati da se izbjegne lokalno
izbočavanje i savijanje.

Svod je ravninska struktura funikularnog oblika, koja nosi po širini s oslanjanjem po uzdužnim
rubovima, a zabati nisu potrebni, a cilindrična ljuska nosi u smjeru duljine.

Konoidna ljuska - formira se pomicanjem pravca na jednom kraju po krivulji a na drugom kraju po
pravcu.

• Ove ljuske su vrlo učinkovite za konzolne konfiguracije jer konstruktivna visina raste od najmanje
vrijednosti na slobodnom rubu do najveće vrijednosti na upetom rubu, gdje su i momenti savijanja
najveći.

Ljuske oblika mjehura od sapunice - imaju oblik koji bi se realizirao kad bi se žičani model granica
prostora uronio u sapunicu. Ove plohe se nazivaju i minimalnim plohama, jer se njima ostvaruje
najmanja površina ploha za zadanu granicu.

• Vlak u bilo kojem smjeru bilo kojeg elementa ovakve ljuske je konstantan. Ove plohe prikladne su
za složene granice prostora, a mogu se simulirati i na računalu, s dodatnom prednosti mogućnosti
modifikacije plohe za proizvoljna funkcionalna ograničenja.

Ljuske slobodnih oblika - plohe koje se ne mogu prikazati kao matematičke funkcije.

Pločaste i štapne ljuske

• Zamjena glatke plohe bilo koje ljuske sa:

– ili mrežom zglobno spojenih štapnih elemenata (štapna ljuska)
– ili mrežom zglobno spojenih ploča (pločasta ljuska)
• Geometrijsku krutost zakrivljene mreže zglobno spojenih štapnih elemenata (štapne ljuske) može
se ostvariti samo ako mrežu čine trokuti.
• Geometrijsku krutost zglobno spojenih ploča (pločaste ljuske) realizira se tako da se u pojedinom
čvoru sijeku barem tri ruba susjednih ploča.

Ojačane kupole - danas najčešća vrsta kupola velikih raspona. Ukupna težina im je od 40–80
kg/m², zajedno s pokrovom.

LAGANE STRUKTURE

CILJ SVAKE STRUKTURE - TEŽNJA DA STRUKTURA BUDE ŠTO LAKŠA

ZAHTJEVI DRUŠTVA I LJUDSKIH POTREBA - TEŽNJA ZA VELIKIM RASPONIMA

ŠTO NAS MOŽE VODITI PRI OBLIKOVANJU I KONSTRUIRANJU LAKIH STRUKTURA?

• oblikovanje elemenata po uzoru na prirodne strukture
- modeli struktura po uzoru na drveće (konzolni elementi grana su deblji prema osloncu)
- termitnjaci
- saćaste viseće strukture

→ PUT SILA JE JEDNOZNAČNO VIDLJIV I TAKVE STRUKTURE DJELUJU SIGURNO I

JEDNOSTAVNO!

- kost – pneumatska struktura (tekućinom ispunjena vlačno-tlačna membrana)

RAZVOJNI NIZ PREMA SVE LAKŠIM STRUKTURAMA:

- strukture koje nose savijanjem
- rešetkaste strukture
- ljuske i kupole
- vlačno napregnute strukture
- pneumatske struktute

POKAZATELJ “LAKOĆE” STRUKTURE:

g
odnos - što je manji odnos struktura je laganija
p
• na veličinu p (pokretno, korisno) opterećenje ne možemo utjecati – ona je zadana konkretnim
projektnim zadatkom.
• na odnos g/p možemo utjecati smanjivanjem vrijednosti g (vlastita težina strukture) i to je osnovni
zadatak lakih struktura.
Pri projektiranju lake strukture moramo voditi računa o slijedećem:
1) FAKTOR MJERILA
2) ZAMJENA ELEMENATA NAPREZANIH SAVIJANJEM ELEMENTIMA NAPREZANIM “ČISTIM”
VLAKOM ILI TLAKOM
3) OPTIMALIZACIJA VLAČNIH ELEMENATA
4) PREDNAPINJANJE
5) RAZLIKE LAKIH STRUKTURAMA U 2D (mostovi) I 3D PROSTORNIH STRUKTURA (kupole,
ljuske, membrane)

FAKTOR MJERILA
• debljina nosača koji uslijed savijanja nosi samo svoju težinu ne povećava se proporcionalno s
rasponom nego s KVADRATOM RASPONA.

ZAMJENA ELEMENTATA NAPREZANIH SAVIJANJEM ELEMENTIMA NAPREZANIM “ČISTIM”

VLAKOM ILI TLAKOM
• “rastavljanje” punog nosača na vlačne i tlačne elemente izbacivanjem središnjeg dijela koji ne
sudjeluje mnogo u nosivosti već samo pridonosi povećanju težine.
• što veća upotreba vlačnih elemenata jer oni imaju veću nosivost, tlačni elementi otkazuju prije jer
su podložni izvijanju.

OPTIMALIZACIJA VLAČNIH ELEMENATA

• vlačni elementi mogu se dodatno optimizirati povećavanjem svojstva “duljine pucanja”.
 čvrstoća
• duljina pucanja  
 jed.težina
• ova optimizacija može se provesti samo upotrebom novih materijala.

PREDNAPINJANJE
• cilj je izbjeći nepovoljni tlak koji uzrokuje otkazivanje uslijed instabiliteta.
• to ćemo ostvariti transformacijom nepovoljnog tlaka u vlak.
• ovime se omogućava izvedba vrlo lakih nosača sa kablovima ili mrežom kablova.

RAZLIKE LAKIH STRUKTURA U 2D I 3D PROSTORNIH STRUKTURA

PREDNOSTI PROSTORNIH LAKIH STRUKTURA U ODNOSU NA RAVNINSKE:

• njihova dvostruka zakrivljenost daje im dodanu stabilnost što je kod analognih struktura u
mostogradnji najveći problem.

NEDOSTACI PROSTORNIH LAKIH STRUKTURA U ODNOSU RAVNINSKE

• složena i skupa proizvodnja (oplata, krojenje...).
• mnogo detalja koji zahtijevaju veliku preciznost izvedbe.

PRIMJENA VELIKORASPONSKIH LAKIH STRUKTURA:

INDUSTRIJSKI OBJEKTI: HANGARI, SKLADIŠTA

EKOLOŠKI OBJEKTI: SANITARNA ODLAGALIŠTA, IZOLACIJE OD ZAGAĐENJA
SPORTSKI OBJEKTI: STADIONI, SPORTSKE DVORANE, BAZENI
DRUŠTVENI OBJEKTI: KONGRESNE DVORANE, KAZALIŠTA

PREDNOSTI LAKIH STRUKTURA:

• EKOLOŠKO GLEDIŠTE:
- optimalna iskoristivost čvrstoće materijala
- moguća demontaža
- recikličnost materijala
- zadovoljavaju zahtjeve održivog razvoja
• SOCIOLOŠKO GLEDIŠTE:
- otvaranje novih radnih mjesta jer je orijentacija na izradi i proizvodnji detalja
- davanje veće važnosti intelektualnom razvoju inženjera naspram današnjem pristupu radu kao
“ispunjenju radnog vremena”

• KULTUROLOŠKO GLEDIŠTE
- obogaćivanje arhitekture
- lakoća, prozračnost, mekoća naspram težine, zatvorenosti i tvrdoće → izaziva ugodnije osjećaje
- put sila je lakše uočljiv → tehnologija djeluje poput prirode ulijevajući čovjeku sigurnost

NEDOSTACI LAKIH STRUKTURA:

• niska otpornost na prirodna opterećenja → vjetar, snijeg, temperatura (iako ne i potres!)

• velika cijena i stručnost radne snage potrebne za izvedbu
• skupi materijali

EUROKODOVI

EN 1990 - Osnove proračuna

EN 1991 - Djelovanja na konstrukcije
EN 1992 - Betonske konstrukcije
EN 1993 - Čelične konstrukcije
EN 1994 - Spregnute konstrukcije
EN 1995 - Drvene konstrukcije
EN 1996 - Zidane konstrukcije
EN 1999 - Aluminijske konstrukcije
EN 1997 - Geotehnički proračun
EN 1998 - Seizmički proračun

DETERMINISTIČKI PRISTUP PRORAČUNU KONSTRUKCIJA

• Konstrukcija je sigurna ako je zadovoljeno:   S  R - djelovanja na konstrukciju uvećana za

globalni faktor sigurnosti moraju biti manja ili jednaka otpornosti konstrukcije.

PROBABILISTIČKI PRISTUP PRORAČUNU KONSTRUKCIJA

• Ne postoji potpuno sigurna konstrukcija.
• Vjerojatnost otkazivanja vezana je uz nepovoljne kombinacije svojstva materijala, stanja
naprezanja i deformacija, pri čemu se uzima u obzir promjenjivost vanjskih djelovanja, različitosti
svojstava materijala i konstrukcije.
R
• Konstrukcija se smatra pouzdanom ako je zadovoljeno:  E  E  - djelovanja na konstrukciju
R
uvećana za parcijalni faktor sigurnosti moraju biti manja ili jednaka otpornosti konstrukcije umanjene
za parcijalni faktor sigurnosti.

EUROPSKA NORMA EN 1990 - OSNOVE PRORAČUNA

• Utvrđuje načela i zahtjeve u pogledu sigurnosti i uporabljivosti konstrukcija za primjenu svih ostalih
eurokodova
• Daje osnove i opća načela za projektiranje konstrukcija i njihovu ocjenu te smjernice za
pouzdanost i trajnost
• Temelji se na načelu graničnih stanja, koje se koriste zajedno s postupkom parcijalnih koeficijenata
• Primjenjuje se zajedno s nizom normi EN 1991 koji definiraju djelovanja na konstrukcije i
odgovarajućim proračunskim eurokodovima (EN 1992-EN 1999)

TEMELJNI ZAHTJEVI - konstrukcija mora biti planirana, projektirana i izvedena na način da:

• Tijekom predviđenog uporabnog vijeka, uz zadovoljavajući stupanj pouzdanosti i na ekonomičan

način ostane uporabiva za predviđenu namjenu - UPORABLJIVOST
• Bude u stanju podnijeti sva predvidiva djelovanja i učinke tijekom izvedbe i uporabe - SIGURNOST
• Da se ne može oštetiti zbog požara, eksplozije, udara ili ljudske greške nerazmjerno uzroku -
ROBUSNOST

PRORAČUNSKE SITUACIJE - opisuju okolnosti u kojima konstrukcija ispunjava svoju ulogu, a

moraju biti dovoljno zahtjevne i tako varirane da obuhvate sve uvjete koji se mogu očekivati tijekom
izvedbe i uporabe konstrukcije.

• Proračunske situacije dijele se na:

- STALNE SITUACIJE - svi uobičajeni uvjeti uporabe.
- PROLAZNE SITUACIJE - povremeni uvjeti, npr. tijekom izvedbe ili popravka.
- IZVANREDNE SITUACIJE - iznimni uvjeti ili požar, eksplozija, udar
- SEIZMIČKE SITUACIJE - potres

ZAHTJEV TRAJNOSTI

Osiguranje trajnosti ovisi o sljedećim faktorima koje treba uzeti u obzir:

• PLANIRANA I MOGUĆA BUDUĆA UPORABA
• ZAHTIJEVANI KRITERIJI PONAŠANJA
• OČEKIVANI UTJECAJI OKOLIŠA
• SASTAV, SVOJSTVA I PONAŠANJE MATERIJALA
• ZBOR KONSTRUKCIJSKOG SUSTAVA
• OBLIK ELEMENATA I KONSTRUKCIJSKIH POJEDINOSTI
• KVALITETA IZVEDBE I RAZINA KONTROLE
• POSEBNE MJERE ZAŠTITE
• ODRŽAVANJE TIJEKOM UPORABNOG VIJEKA
GRANIČNO STANJE NOSIVOSTI
• vezano uz rušenje ili druge oblike otkazivanja konstrukcije
• predstavljaju nosivost konstrukcije s prelaganjem naprezanja i eventualnim mogućim
plastificiranjem u presjeku
• obuhvaćaju sigurnost konstrukcije i njenih dijelova te sigurnost ljudi
• odnose se na stalne, povremene ili izvanredne proračunske situacije

GRANIČNO STANJE UPORABIVOSTI

• odgovaraju stanjima izvan kojih zahtjevi na uporabu konstrukcije ili konstrukcijskog elementa više
nisu zadovoljeni
• obuhvaćaju:
- zadržavanje konstrukcije u elastičnom području,
- funkcionalnost konstrukcije ili dijelova,
- udobnost ljudi i vanjski izgled konstrukcije

DOKAZIVANJE GRANIČNIH STANJA - provodi se na statičkim modelima konstrukcije za različita

projektna stanja i različite slučajeve opterećenja, valja zadovoljiti:

GRANIČNO STANJE NOSIVOSTI

Ed  Rd
E d – proračunska vrijednost učinka djelovanja
Rd – proračunska vrijednost odgovarajuće otpornosti

GRANIČNO STANJE UPORABLJIVOSTI

E d  Cd
E d – proračunska vrijednost učinka djelovanja za kriterij uporabljivosti
Cd – granična proračunska vrijednost bitnog kriterija uporabljivosti

EUROPSKA NORMA EN 1991 - DJELOVANJA NA KONSTRUKCIJE

• Djelovanja na konstrukcije nastaju općenito uslijed nekog događaja koji može podrazumijevati:
- Vlastita težina i uporabna opterećenja
- Požarno djelovanje
- Snijeg
- Vjetar
- Toplinska djelovanja
- Djelovanja pri izvedbi
- Izvanredna djelovanja uzrokovana eksplozijom ili udarom
- Prometna opterećenja mostova
- Djelovanja na silose i spremnike tekućina
- Djelovanja od kranova i strojeva
- Potres

• Na konstrukciji, djelovanja izazivaju učinke djelovanja, odnosno odziv konstrukcije.

• Djelovanja mogu biti

- neovisna (djelovanje snijega na tlo)
- ovisna o samoj konstrukciji (djelovanje snijega na pokrov)
RAZREDBA DJELOVANJA

PREMA PROMJENJIVOSTI TIJEKOM VREMENA

• stalna djelovanja G - vlastita težina, nepomična oprema, prednapinjanje...
• promjenjiva djelovanja Q - uporabno opterećenje, opterećenje snijegom, opterećenje vjetrom,
djelovanje temperature, prometno opterećenje...
• izvanredna djelovanja A - eksplozije, požar, udar vozila, potres...

PREMA MOGUĆNOSTI PROMJENE POLOŽAJA U PROSTORU

• nepomična - vlastita težina
• slobodna djelovanja - pomična uporabna opterećenja, vjetar, snijeg...

PREMA MOGUĆNOSTI PROMJENE POLOŽAJA U PROSTORU

• statička djelovanja - koja ne izazivaju znatna ubrzanja konstrukcije ili konstrukcijskih elemenata
• dinamička djelovanja - koja izazivaju znatna ubrzanja konstrukcije ili konstrukcijskih elemenata

OPTEREĆENJE SNIJEGOM - promjenjivo slobodno djelovanje

s  i  Ce  Ct  sk
sk - karakteristična vrijednost opterećenja snijegom na tlu (ovisi o zemljopisnoj lokaciji i nadmorskoj
visini)
 i - ovisi o tipu krova
Ce - koeficijent izloženosti
Ct - toplinski koeficijent

Dijagram toka:
- Odrediti karakterističnu vrijednost opterećenja snijegom na tlu za odgovarajuću zemljopisnu
lokaciju i nadmorsku visinu, (sk)
- Odrediti koeficijent oblika snijega ovisno o tipu krova, (mi)
- Odrediti opterećenje snijegom (s) kao umnožak karakterističnog opterećenja snijegom (sk) i
koeficijenta oblika (mi) te, ako se ocijeni potrebnim, koeficijenta izloženosti (Ce) i toplinskog
koeficijenta (Ct)

OPTEREĆENJE VJETROM - promjenjivo slobodno djelovanje

TLAK VJETRA NA VANJSKE we I UNUTRAŠNJE wi POVRŠINE

w e  q p ze   c pe ; w i  q p zi   c pi

q p - vršni tlak brzine vjetra

ze , zi - poredbene visine za vanjski i unutrašnji tlak
c pe , c pi - koeficijenti vanjskog i unutrašnjeg tlaka

VRŠNI TLAK BRZINE VJETRA q p

q p (z)  c e (z)  q b

q b - osnovni tlak brzine vjetra

ce (z) - koeficijent izloženosti (uzima u obzir učinke hrapavosti terena, topografije i visine iznad tla,
na srednju brzinu vjetra i turbulenciju)
Dijagram toka:
- Odrediti osnovnu brzinu vjetra vb (HRN EN poredbenu brzinu vjetra vref) obzirom na zemljopisnu
lokaciju i nadmorsku visinu
- Odrediti osnovni tlak brzine vjetra qb
- Odrediti poredbenu visinu ze
- Odrediti razred zemljišta 0, I, II, III ili IV (more i obalno područje uz otvoreno more do gradskog
područja)
- Odrediti koeficijent izloženosti ce(z)
- Odrediti vršni tlak brzine vjetra qp(z)
- Odrediti koeficijente tlaka:
a) koeficijent vanjskog tlaka cpe za zidove i krovove različitih oblika
b) koeficijent unutarnjeg tlaka cpi ovisno o koeficijentu otvora μ
- Ponoviti postupak za drugi smjer djelovanja vjetra.
- Odrediti vanjski tlak we
- Odrediti unutarnji tlak wi
- Odrediti neto tlak na površine = we  wi

POŽAR - izvanredno djelovanje

• Građevina mora biti projektirana i izvedena tako da u slučaju izbijanja požara:

- nosivost građevine ostane sačuvana tijekom određenog vremena
- ograničeni su nastanak i širenje požara i dima unutar građevine
- ograničeno je širenje požara na susjedne građevine
- korisnici mogu napustiti zgradu ili da je na drugi način moguće njihovo spašavanje
- sigurnost spasilačkih ekipa uzeta je u obzir

• Ponašanje konstrukcije pri požaru ovisi o:

- toplinskom djelovanju i njegovom učinku na svojstva materijala i posredno na mehaničko
djelovanje
- neposrednom učinku na mehaničko djelovanje

POTRES - jedna od općenito najopasnijih izvanrednih prirodnih pojava

• U pravilu su područja pojedine zemlje podijeljena u potresne zone, na temelju analiza prirodnih
okolnosti te povijesnih i iskustvenih podataka i to s obzirom na maksimalni intenzitet očekivanog
potresa u nekom povratnom periodu (npr. 475 godina), na što se onda i proračunavaju građevine u
toj potresnoj zoni.

• Veličina i učinak djelovanja potresa općenito će ovisiti o:

- udaljenosti epicentra potresa od građevine
- položaju građevine u odnosu na smjer širenja potresnih valova
- vrsti tla te svojstvima temelja građevine
- težini građevine te raspodjeli masa
- svojstvima prigušivanja pobudnih djelovanja
PREDNAPETI BETON

I. OSNOVNA NAČELA I PODRUČJE PRIMJENE

• Razlika u odnosu na AB je uvođenje opterećenja – prednapinjanja – prije same upotrebe.

Prednapinjanje se uvodi kako bi protudjelovalo naprezanjima koja će se dogoditi tijekom uporabe.

• Kod betona unutarnji prednapon izaziva se jer:

- Vlačna čvrstoća betona iznosi svega 8 do 14% njegove tlačne čvrstoće
- U pločama i gredama koje su izložene savijanju javljaju se pukotine i to u ranim fazama naprezanja
- Kako bi se te pukotina sprječile potrebno je osigurati tlačno naprezanje okomito na smjer njihova
pružanja

- Prednapinjanje poboljšava kapacitete savijanja, posmika i torzije elemenata izloženih savijanju

- Kod cijevi i rezervoara za tekućine, prstenastom vlačnom naprezanju uspješno se suprostavlja
kružno prednapinjanje

OSNOVNI POJMOVI
- ŽICA pojedinačni element od čelika
- UŽE 2, 3 ili 7 žica povezano da tvore uže
- KABEL ili NATEGA (pojedinačni), grupa užadi ili žica povezanih da tvore nategu; primjenjuju se
kod naknadnog prednapinjanja
- KABEL ili NATEGA (grupa kabela), primjenjuju se kod mostova
- ŠIPKA pojedinačna čelična šipka, također može biti prednapeta. Promjer je daleko veći od
promjera žice

PREDNOSTI
1. Pod uporabnim opterećenjem presjek ostaje neraspucao
• Smanjenje korozije čelika
- povećanje trajnosti
• Cijeli presjek je upotrebljiv
- viši moment inercije (veća krutost)
- manja deformabilnost (poboljšana uporabljivost)
• Povećanje nosivosti na posmik (nagnuti kabeli)
• Prikladnost kod spremnika pod tlakom, rezervoara
• Poboljšano ponašanje pod dinamičkim djelovanjem i zamorom

2. Velika vitkost, velik odnos L/H

• Mogućnost svladavanja većih raspona
- smanjenje vlastite težine
- estetika vitkih konstrukcija
- ekonomski povoljniji presjeci
3. Prikladnost za izgradnju od predgotovljenih elemenata
• Brža izgradnja
• Bolja kontrola kvalitete
• Manja potreba za održavanjem
• Prikladnost za tipske konstrukcije
• Smanjenje potrebe za oplatom, višekratno korištenje

OGRANIČENJA
- Prednapinjanje zahtijeva iznimnu tehnološku vještinu – ipak se primjenjuje manje nego armirani
beton
- Potreba za materijalima visokih čvrstoća predstavlja veći trošak
- Dodatni trošak čini i pomoćna oprema
- Kvaliteta kontrole i nadzor pri provedbi prednapinjanja su od velike važnosti

PODRUČJE PRIMJENE PREDNAPETOG BETONA

II. VRSTE I SUSTAVI PREDNAPINJANJA

A) Prema položaju natege u odnosu na betonski presjek:

1. UNUTARNJE PREDNAPINJANJE
- Kabel ili užad su unutar samog betona
- Učestalija primjena

2. VANJSKO PREDNAPINJANJE
- Kabeli se nalaze izvan samog betona
- Izvan betonskog nosača I presjeka, izvan zida, unutar šupljine sandučastog presjeka
- Primjenjuje se pri gradnji i ojačavanju mostova i pri ojačavanju zgrada

B) Prema obliku elementa koji se prednapinje:

1. LINEARNO PREDNAPINJANJE
- Kada su prednapeti elementi ravni ili plosnati u smjeru prednapinjanja
- Prednapinjanje greda, pilota, ploča, stupova, željezničkih pragova
- Natega može biti zakrivljena (kontinuirane grede)
2. KRUŽNO PREDNAPINJANJE
- Kada su prednapeti elementi zakrivljeni u smjeru prednapinjanja
- Prednapinjanje silosa, rezervoara i cijevi po obodu

C) Prema razini do koje se prednapinje:

D) Prema slijedu betoniranja i napinjanja natega:

1. PRETHODNO PREDNAPINJANJE (ADHEZIJSKO)

- Natege (žice, užad) se vlačno napinju prije lijevanja betona
- Prednapinjanje se prenosi s čelika na beton preko veze uspostavljene na duljini prijenosa blizu
krajeva

2. NAKNADNO (PRED)NAPINJANJE (KABLOVSKO)

- Natege smještene u cijevima se vlačno napinju nakon što je beton već očvrsnuo
- Prednapinjanje se prenosi sa čelika na beton pomoću sustava za sidrenje (na krajnjim blokovima)

SUSTAV PREDHODNOG PREDNAPINJANJA - FAZE I DIJELOVI SUSTAVA

SUSTAV NAKNADNOG PREDNAPINJANJA - FAZE I DIJELOVI SUSTAVA

SUSTAV NAKNADNOG PREDNAPINJANJA - PODVRSTE

• NAKNADNO PREDNAPINJANJE SA SPREZANJEM NATEGA

- Natega je povezana s betonom cijelom duljinom primjenom injekcijske smjese u cijevima
- Čista cementna pasta ili mort u kombinaciji cementa i pijeska
- Natega prati deformacije betona

• NAKNADNO PREDNAPINJANJE SA SLOBODNIM NATEGAMA

- Natega je odvojena od betona cijelom duljinom, a vlačno naprezanje zadržava se isključivo
krajnjim sidrima
- Zaštita čelika osigurava se injektiranjem sredstava za zaštitu od korozije na osnovi ulja ili voska

III. MATERIJALI

BETON
• Zahtjevi na beton u prednapetim konstrukcijama:
- Visoka tlačna čvrstoća (s niskim v/c odnosom)
- Mali iznos skupljanja i puzanja (s ograničenjem sadržaja cementa)
- Mogućnost zaštite od korozije, trajnost (s niskom propusnošću)

• Veće čvrstoće betona potrebne su kod PB:

- Za prihvaćanje većih naprezanja u sidrenim zonama
- Za veću otpornost u tlaku, vlaku, posmiku i prijanjanju
- Za veću krutost u cilju manjih progiba
- Smanjene pukotina od skupljanja

• Najniži razredi betona za prednapeti beton:

- Prethodno prednapinjanje C 30/37
- Naknadno prednapinjanje C 25/30

ČELIK ZA PREDNAPINJANJE
• Zahtjevi na čelik za prednapinjanje su:
- Velika čvrstoća (u trenutku prednapinjanja čelik se napreže između 65 % i 75 % njegove
karakteristične čvrstoće)
- Mala relaksacija (tijekom vremena dolazi do pada napona u čeliku zbog reoloških svojstava
betona i čelika)
- Dovoljna žilavost (neophodno za građenje duktilnih konstrukcija)
 - Mala osjetljivost na koroziju
- Geometrijska pravilnost
- Velike duljine pri isporuci
- Dobra prionljivost
- Otpornost na zamor

MORT ZA INJEKTIRANJE
• Prostor između kabela i zaštitnih cijevi potrebno je
- Ispuniti mortom za injektiranje ili uljem (ne smije biti zraka ni vode)

• Mort za injektiranje se
- Pod pritiskom ubrizgava u najnižoj točki kabela
- Odzračivanje i izlaz morta se događaju u najvišoj točki

• Dvije glavne zadaće:

1. Štiti natege od korozije
- Kako bi se ostvarila dobra zaštita od korozije, čelik mora biti potpuno obavijen cementnim
mortom dostatne gustoće
- Ne smiju se pojavljivati nezapunjeni dijelovi gdje se zadržao zrak ili voda
- Voda se zimi može zalediti i izazvati odlamanje zaštitnog sloja betona
- I najmanje šupljine mogu dovesti do korozije čelika

2. Osigurava sprezanja natege i konstruktivnog elementa

- Za to je potrebna dostatna čvrstoća

• Cementni mort se ne smije injektirati

- Pod velikim tlakom (2 MPa ili druga vrijednost određena postupkom injektiranja)
- Niti velikom brzinom
jer se tako onemogućuje
- Stvaranje zračnih čepova
- Segregacija
- Oštećivanje konstrukcije, opreme i ventila
- Štite se radnici
- Omogućuje kontrola protoka morta