Ime i prezime​:

“​Šetnja proljetnom šumom​

”
(opis otvorenoga prostora)

Šuma je najljepši dar prirode. Suma je mali raj na zemlji, za biljke,životinje i ljude. Kad se god
poželim mira,tišine i zvukova prirode , krenem u šetnju sa svojim najbližima. Bas smo nedavno moj
tata i ja išli u šetnju šumom. Dan je bio predivan, sunce je sijalo,vjetar je lagano puhao, bilo je
savršeno za šetnju. Odlučili smo poslije šetnje , sjesti na livadu i napraviti piknik. Ponijeli smo veliki
ranac, u njemu sendviče koje nam je mama spremila,svježe voće, slatkise i sokove.Šuma kojom
smo mi išli bila je divna za oko. Bilo je toliko različitih drveća,različite debljine i visine. To se drveće
izdizalo visoko u nebo, a zrake sunca su jedva probijale kroz grane. U jednom trenutku sam zastao i
samo osluškivao tišinu , kako je spokojno,mirno i ništa mi nije predstavilo bolji osjećaš nego ta
tišina, mirnoća,svjež zrak i zrake sunca koje su probijale grane . Nakon duge šetnje, na izlazu iz
šume, staza se spajala sa velikom pokošenom livadom.Livada na izlazu iz šume je bila kao šlag na
torti.Stavili smo našu dekicu na pod,izvadili smo hranu koju smo imali,poceli da jedemo i uživamo u
našem danu s pogledom na sva okolna sela.Priroda je jedno čudo,koje ti pomaže da se osjećaš
dobro čak i kad nisi.Još je ljepši doživljaj bio jer j​
e moj tata bio sa mnom i jer smo obojica
uživali,smijali se i nagledali se svih čuda šume.